45 0 Pr 050089 25 Zmž
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I
HERCEGOVINE
BOSANSKO-PODRINJSKI
KANTON GORAŽDE
KANTONALNI SUD U GORAŽDU
Broj: 45 0 Pr 050089 25 Zmž
Goražde, 03.11.2025.
godine
Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija
Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje Đajić i Edina Biča kao članova
vijeća u postupku protiv nasilnih osoba A.T. i M.B.1. zbog osnova sumnje da su počinili
radnje Nasilja u porodici iz člana 9. stav (1) tačke a), b), c), č) i d) Zakona
o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i
Hercegovine, odlučujući o žalbi učinioca nasilja A.T. izjavljenoj protiv rješenja
Opštinskog suda u Goraždu - Prekršajno odjeljenje broj: 45 0 Pr 050089 25 Zm od
20.10.2025. godine, a na osnovu člana 54. Zakona o zaštiti od nasilja u
porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, nakon održane
sjednice vijeća dana 03.11.2025. godine, donio je
R J E Š E NJ E
Žalba
nasilne osobe A.T. se odbija i rješenje Opštinskog suda u Goraždu - Prekršajno
odjeljenje broj: 45 0 Pr 050089 25 Zm od 20.10.2025. godine, potvrđuje.
Obrazloženje
Rješenjem Opštinskog suda u Goraždu
– Prekršajno odjeljenje broj 45 0 Pr 050089 25 Zm od 20.10.2025. godine nasilne
osobe A.T. i M.B.1 oglašeni su odgovornim da su počinili radnje Nasilja u
porodici iz člana 9. stav 1. tačke a), b), c), č) i d) Zakona o zaštiti od
nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, pa
je sud na osnovu člana 28. i 29. Zakona
o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i
Hercegovine, učiniocu nasilja A.T. izrekao zaštitne
mjere: 1. Zabranu približavanja žrtvi nasilja u porodici - bivšem emotivnom partneru M.B.1, na udaljenost od 50 metara, u
trajanju od 2 (dva) mjeseca i 2. Zabranu komunikacije,
uznemiravanja i uhođenja prema bivšem emotivnom
partneru M.B.1, u trajanju od 2 (dva)
mjeseca, a učiniocu nasilja M.B.1 izrekao zaštitne mjere: 1. Zabranu
približavanja žrtvi nasilja u porodici - bivšoj emotivnoj partnerici A.T., na
udaljenost od 50 metara, u trajanju od 2 (dva) mjeseca i 2. Zabranu
komunikacije, uznemiravanja i uhođenja prema bivšoj emotivnoj partnerici A.T.,
u trajanju od 2 (dva) mjeseca. Sud je odredio da će izrečene mjere provoditi i pratiti ovlaštena službena lica Ministarstva
unutrašnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, u
skladu sa podzakonskim aktom o načinu vršenja nadzora koje su u nadležnosti policije, odmah po
prijemu ovog rješenja, te će nakon provodenih mjera dostaviti
izvještaj o njihovom izvršenju, dok je u skladu sa članom 81. Zakona o zaštiti od nasilja u
porodici i nasilja prema ženama u FBiH, nasilne osobe upozorio da ukoliko prekrše neku od izrečenih
mjera, mogu se kazniti za krivično djelo novčanom kaznom ili kaznom zatvora do
tri godine, te poučio da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odlaže
izvršenje rješenja.
Protiv
prvostepenog rješenja žalbu je blagovremeno izjavila A.T. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja, povrede materijalnih odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u
porodici i nasilja prema ženama u Federaciji
Bosne i Hercegovine i odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri sa prijedlogom da se
žalba uvaži i rješenje preinači na način da odbije zahtjev za izricanje
zaštitne mjere.
Podnosilac zahtjeva je u odgovoru na žalbu naveo da je
žalba neosnovana, jer se uglavnom svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanje,
pa predlaže da se žalba odbije.
Ovaj sud je ispitao prvostepeno rješenje iz razloga
navedenih u žalbi u smislu člana 47. Zakona o zaštiti
od nasilja u porodici i nasilja prema ženama (Službene novine F BiH, broj 19/25), pa je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
Pobijajući
prvostepeno rješenje A.T. je u žalbi navela da prvostepeni sud nije pravilno
cijenio njen iskaz koji je potvrđen iskazom svjedoka Z.M. da ju je dana
19.10.2020. godine fizički napala M.B.2. majka M.B.1. sa kojim je bila u emotivnoj vezi, na
način da je prišla vozilu u kome se ona nalazila i kroz otvoren prozor počela
da je udara rukama u predjelu glave, a potom je uhvatila za kosu, izvukla iz
auta i držeći je za kosu oko 20 metara, dovela do kuće u kojoj živi sa sinom i
snahom A.B., da ju je nakon toga fizički
napala A.B. koja ju je više puta rukama udarila u predjelu glave, te joj uzela
telefon marke Iphone 15 i razbila staklo na telefonu, a da ju je M.B.1. uz
upotrebu fizičke snage odgurao do auta i oborio na tlo. Dalje je navela da je u
tom fizičkom napadu zadobila tjelesne povrede
u vidu hematoma ovalnog oblika veličine oko 8x8 cm u predjelu lijeve potkoljenice više sa unutrašnje
strane distalno i hematoma ovalnog oblika veličine oko 8x8 cm i hematoma
veličine oko 5 x 5 cm u predjelu regije velikog trohantera desnog kuka. Mobilnim telefonom snimila
je kada ju je M.B.2. fizički napala, a da je radnju odbrane preduzela kako bi
od sebe odbila napad M.B.1. .
Ovi
žalbeni navodi nisu osnovani.
Naime, Ministarstvo unutrašnjih
poslova Bosansko-podrinjskog kantona Goražde Policijska uprava Goražde dostavila
je prvostepenom sudu Zahtjev o izricanju zaštitne mjere broj: 07/I-4-03-2898/25
od 20.10.2025. godine protiv učinilaca nasilja A.T. i M.B.1 s prijedlogom da im
se izreknu mjere - Zabrana približavanja žrtvi nasilja i Zabrana komunikacije,
uznemiravanja i uhođenja iz člana 28. i 29. Zakona o zaštiti od nasilja u
porodici i nasilja prema ženama u FBiH, zbog radnji Nasilja u porodici iz člana
9. stav 1. tačka a),c), č) i d) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i
nasilja prema ženama u F BiH.
U zahtjevu je navedeno da
postoje osnovi sumnje da je A.T. dana
19.10.2025. godine oko 19,30 sati, u G., u ulici ..., G., ispred kuće u kojoj živi M.B.1. sa suprugom A.B. i dvoje
mldb. djece, ugrozila mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko zdravlje
bivšeg emotivnog partnera M.B.1. na način da je istog fizički napala, vrijeđala
i psovala, a sve u prisustvu njegove majke i supruge, dok je M.B.1. dana 19.10.2025. godine oko 19,35 sati, u G.,
u ulici ..., G., ispred kuće u kojoj stanuje sa suprugom A.B. i sa dvoje mldb. djece,
ugrozio mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko zdravlje bivše emotivne
partnerice, na način da je u pomenutoj ulici istu fizički napao tako što je
odgurnuo i oborio na pod, vrijeđao je i psovao joj.
Prvostepeni
sud je pravilno utvrdio da su A.T. i M.B.1. bivši emotivni partneri, pa se u
smislu odredbe člana 10. stav 1. tačka g) Zakona o zaštiti od nasilja u
porodici i
nasilja prema ženama u FBiH, smatraju članovima porodice. Dakle, predmet ovog postupka su radnje nasilja u
porodici za koje postoje osnovi sumnje da su bivši emotivni partneri učinili
jedan prema drugom.
Iz obrazloženja
pobijanog rješenja proizlazi da je prvostepeni sud analizom dostavljenih dokaza
utvrdio da postoje osnovi sumnje da je A.T. počinila radnje nasilja iz člana 9. stav 1. tačke
a), b), c), č) i d) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema
ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema M.B.1. na način kako je to opisano u izreci
rješenja, pri čemu je jasno naveo razloge zbog kojih je prihvatio iskaz M.B.1.,
njegove majke M.B.2. i supruge A.B., dok je iskaz A.T. ocjenio kao neuvjerljiv
i usmjeren na izbjegavanje odgovornosti. Prvostepeni sud je na osnovu iskaza M.B.1., A.B.
i M.B.2. pravilno zaključio da je A.T. samovoljno pristupila porodičnoj kući B. i izazvala
svađu, te fizički napala, psovala i vrijeđala svog bivšeg emotivnog partnera M.B.1..
Prema ocjeni ovog suda A.T. je bila svjesna da pristupanjem kući u kojoj živi M.B.1.
sa porodicom, može izazvati uznemirenje i nelagodu kod M.B.1. i članova njegove
porodice, jer porodični dom predstavlja mjesto privatnosti, sigurnosti i
porodičnog mira. Naime, sama činjenica pristupanja kući porodice B., predstavlja zadiranje u
njihovu porodičnu sferu i narušavanje osjećaja sigurnosti i privatnosti. Taj
prostor nije javni, već isključivo porodični ambijent u kome članovi porodice
imaju pravo da se osjećaju zaštićeno od spoljnih uplitanja, naročito od strane
osoba sa kojima postoje emotivne i lične tenzije.
Neosnovani
su žalbeni navodi A.T. da je preduzela radnje u cilju odbrane od fizičkog
napada bivšeg emotivnog partnera, jer nije dokazano da je M.B.1. prvi preduzeo
napad koji bi zahtijevao neposredno odbijanje napada, pa se u konkretnom
slučaju ne može raditi o nužnoj odbrani. Okolnost da je A.T. pristupila kući
bivšeg emotivnog partnera i izazvala svađu i fizički napala M.B.1., isključuje
postojanje nužne odbrane.
Sud
je cijenio iskaze A.T. i svjedoka Z.M. u dijelu u kojem su navele da je fizički
napadnuta od strane majke i supruge M.B.1.. Međutim, iz spisa predmeta
proizlazi da je policijski organ nakon prikupljanja izjava učesnika i drugih
potrebnih podataka, podnio zahtjev za izricanje zaštitnih mjera protiv bivših
emotivnih partnera, a ne protiv majke i supruge M.B.1.. Ova okolnost ukazuje da
su policijski službenici postupajući po prijavi našli elemente nasilja samo u
postupanju bivših emotivnih partnera. Stoga sud zaključuje da navodi A.T. o
fizičkom napadu od strane članova porodice M.B.1. nisu potvrđeni objektivnim
dokazima, niti su od uticaja na ocjenu njene odgovornosti. Činjenica da te
osobe nisu prijavljene niti obuhvaćene zahtjevom policijskog organa, ukazuje da
nema osnova da se u ovom postupku cijene radnje trećih lica.
Sud
je izvršio uvid u snimak na CD-u koji je A.T. dostavila uz žalbu i utvrdio je da
se na snimku vidi starija ženska osoba koja je stojeći pored zaustavljenog vozila, kroz prozor vozila više
puta zamahnula rukom prema nekoj drugoj osobi koja sjedila u vozilu na mjestu
vozača. Iz sadržaja snimka ne može se utvrditi da je došlo do fizičkog kontakta
između tih lica. Sve i da je došlo do fizičkog kontakta, to nije relevantno u
ovom predmetu.
Iz
Nalaza i mišljenja ljekara specijaliste ortopeda od 20.10.2025. godine koji je
dostavila uz žalbu, proizlazi da su joj prilikom pregleda konstatovane povrede u
vidu hematoma u predjelu lijeve potkoljenice i hematoma u predjelu desnog kuka.
Međutim, iz službene zabilješke policijskih službenika koji su neposredno
intervenisali po prijavi o događaju proizlazi da niko od učesnika nije imao vidne
povrede, dok se Nalaz i mišljenja ljekara specijaliste ortopeda od 20.10.2025.
godine, odnosi na pregled obavljen naknadno bez objektivne potvrde da su
povrede nastale u okolnostima koje je ona opisala. U nalazu i mišljenju je
navedeno da je A.T. došla na pregled zbog povreda koje su joj nanijele dvije
njoj poznate ženske osobe noć ranije, a ne oštećeni. Ovaj navod se ne zasniva
na objektivnom opažanju, već predstavlja subjektivnu izjavu A.T.. Sve ovo ne
mijenja činjenicu da je sama svojim
dolaskom izazvala događaj, niti je oslobađa od odgovornosti za vlastito
neprimjereno ponašanje. Iz provedenih dokaza proizlazi da ju je M.B.1. odgurnuo
u predjelu stomaka, ali u tom dijelu nisu konstatovane povrede.
Sud
je cijenio Nalaz ljekara specijaliste Centra za mentalno zdravlje Goražde broj
1312/25 od 20.10.2025. godine, iz koga proizlazi da je A.T. došla na psihološku
procjenu zbog stresne situacije, te da je u vrijeme događaja bila u stanju
uznemirenosti i emocionalne nestabilnosti. Ovaj nalaz nije od značaja za ocjenu
njene odgovornosti, jer se zasniva na izjavi A.T., a ne na neposrednim
psihološkim testovima ili objektivnim metodama procjene emocionalnog stanja u
relevantnom periodu. Čak i da se uzme kao tačna izjava da je bila uznemirena,
ta okolnost ne isključuje njenu svijest o postupanju niti opravdava njene
postupke.
Sud
je takođe cijenio Nalaz specijaliste JZU Kantonalne bolnice Goražde broj:
6796/25 od 20.10.2025. godine iz koga proizlazi da je A.T. u pratnji policije pristupila
kod ljekara interniste, te da je prilikom pregleda bila uplakana, dok su
vitalni znaci, uključujući krvni pritisak od 120/80 mmHg, bili uredni. Međutim,
navedeno ukazuje samo na njeno subjektivno emotivno stanje neposredno nakon
događaja, a ne potvrđuje njene navode o tome da je bila napadnuta. Sud ne dovodi
u pitanje da je A.T. bila uznemirena nakon događaja, ali taj podatak nije od
odlučnog značaja za utvrđivanje postojanja radnji nasilja koje su joj stavljene
na teret.
Neosnovan je žalbeni razlog povrede materijalnog
prava. Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da su se u
radnjama A.T. ostvarila obilježja radnji Nasilja u porodici iz člana 9. stav 1.
tačka a), b), c), č) i d), Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja
prema ženama i pravilno primijenio odredbe člana Zakona o zaštiti od nasilja u
porodici i nasilja prema ženama kada je izrekao zaštitne mjere, te je pravilno odredio trajanje navedenih zaštitnih mjera primjenom
odredaba člana 28. stav 3) i člana 29. stav 2) Zakona o zaštiti
od nasilja u porodici i nasilja prema ženama.
Ispitujući
pravilnost izrečenih zaštitnih mjera, ovaj sud je pošao od okolnosti koju je
prvostepeni sud cijenio i naveo u obrazloženju pobijane presude. Prvostepeni
sud je pravilno utvrdio da je porodičnoj zajednici neophodno obezbjediti uslove da
svaki član porodice uživa u svojim pravima i slobodama na principu
ravnopravnosti u privatnoj i javnoj društvenoj sferi. Činjenica da je policija izvršila
procjenu rizika i da je utvrdila da postoji umjeren rizik ponavljanja nasilja,
ne isključuje mogućnost izricanja zaštitnih mjera niti ukazuje na to da
zaštitna mjera nije opravdana, jer je nasilje već počinjeno. Umjeren rizik ne
znači da je žrtva sigurna bez mjere. Procjena rizika nije pravno obavezujuća za
sud, već je informativnog karaktera i ne zamjenjuje sudsku ocjenu težine nasilja i potrebe za zaštitnim mjerama
koje imaju preventivnu funkciju, radi sprečavanja ponovnog narušavanja
psihičkog mira i sigurnosti člana porodice. Stoga izrečene zaštitne mjere nisu pretjerano
duge, jer su izrečene radi zaštite psihičkog i fizičkog integriteta žrtve
nasilja, smirivanja situacije zbog narušenih odnosa, a ne samo radi sprečavanja
ponovnog nasilja.
Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoji
ni jedan od osnova za podnošenje žalbe iz člana 47. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, žalbu je odbio i
prvostepeno rješenje potvrdio primjenom odredbe člana 54. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama.
Predsjednik vijeća
Milijana
Bjelović, s.r.

