BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 Pr 049494 25 Zmž 2

Goražde, 14.07.2025. godine

            Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje Đajić i Edina Biča kao članova vijeća u postupku protiv učinioca nasilja M.P.1., zbog osnova sumnje da je počinio radnje Nasilja u porodici iz člana 9. stav (1) tačke a), b), c), č),  ć) i d) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi nasilnog lica izjavljenoj protiv rješenja Opštinskog suda u Goraždu - Prekršajno odjeljenje broj: 45 0 Pr 049494 25 Zm od 07.07.2025. godine, a na osnovu člana 54. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, nakon održane sjednice vijeća dana                14.07.2025. godine, donio je

R J E Š E NJ E

            Žalba učinioca nasilja M.P.1. se odbija i rješenje Opštinskog suda u Goraždu - Prekršajno odjeljenje broj: 45 0 Pr 049494 25 Zm od 07.07.2025. godine, potvrđuje.

Obrazloženje

            Rješenjem Opštinskog suda u Goraždu – Prekršajno odjeljenje broj 45 0 Pr 049494 25 Zm od 07.07.2025. godine  učinilac nasilja M.P.1. oglašen je odgovornim da je  počinio radnje Nasilja u porodici iz člana 9. stav 1. tačke a), b), c), č), ć) i d) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici  i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, pa mu je sud na osnovu člana 26. stav 1. tačka  a, b i d, člana 27., 28. i 30., te člana 39. stav 1.  Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, izrekao zaštitnu mjeru – Obavezan psihosocijalni tretman u trajanju od 8 mjeseci počev od dana donošenja rješenja, te je određeno da se izvršenje i praćenje izvršenja ove mjere povjerava Centru za mentalno zdravlje Goražde u saradnji sa JU Centar za socijalni rad Goražde koji su dužni da redovno prate izvršenje izrečenih mjera, te da izvještaj o provedenim mjerama dostave sudu, kao i da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odlaže izvršenje rješenja.

           Protiv rješenja žalbu je blagovremeno izjavio učinilac nasilja M.P.1. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri sa prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da se žalba uvaži i rješenje preinači.

            Učinilac nasilja u žalbi je naveo da je dana 03.07.2025. godine podnio žalbu protiv rješenja prvostepenog suda od 30.06.2025. godine, da je žalbu protiv pobijanog rješenja podnio iz istih razloga koje je naveo u žalbi od 03.07.2025. godine, a u vezi sa pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem i odlukom o izrečenim zaštitnim mjerama. Smatra da prvostepeni sud nije imao razloge da izrekne zaštitnu mjeru Obavezan psihosocijalni tretman u smislu odredbe člana 30. i 39. stav 3. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u FBiH. U nalazu i mišljenju vještak neuropsihijatar je izjavio da je ponašanje podnosioca žalbe u okviru socijalno poželjenog, da je kontrola uzimanja alkohola kontrolisana, i da nema amneziju koja je karakteristična za toksikomansku fazu alkoholemije, pa zbog toga nije bilo osnova za izricanjem zaštitne mjere Obavezan psihosocijalni tretman. Neosnovani su i paušalni navodi prvostepenog suda da njegova supruga M.P.2. i oštećeni A.P. nisu bili u stanju šoka, pod stresom i u stanju rastrešenosti prilikom davanja izjava, jer nisu pružili dokaze da su bili u takvom stanju. Predmetni događaj se desio u 22,30 časova, a izjave su dali oko 3,00 časova, pa je logično očekivati da svi sudionici i osobe koje su se nalazili u neposrednoj blizini bili u stanju šoka i pod stresom visokog stepena. Posebno ukazuje na činjenicu da ovlašteno lice prije saslušanja bračnog partnera podnosioca žalbe tj. M.P.2. i sina A.P., nije ih upoznao sa pravom da mogu uskratiti svjedočenje u smislu odredbe člana 97. stav 1. a) i b) Zakoan o krivičnom postupku FBiH.

           Podnosilac zahtjeva je u odgovoru na žalbu naveo da je žalba neosnovana, jer je izrečena mjera svrsishodna i njom se otklanja opasnost i mogućnost nastanka eventualno novih radnji nasilja u porodici, pa predlaže da se žalba odbije.

            Ovaj sud je ispitao prvostepeno rješenje iz razloga navedenih u žalbi u smislu člana 47. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama (Službene novine F BiH, broj 19/25), pa je odlučio je kao u izreci iz slijedećih razloga:

            Žalba nije osnovana.

            Naime, iz stanja spisa i pobijanog rješenja proizlazi da je  Policijska uprava Goražde dana 30.06.2025. godine podnijela prvostepnom sudu zahtjev za izricanje zaštitne mjere protiv M.P.1. sa prijedlogom da mu se izreknu mjere - Udaljenje iz kuće i zabrana vraćanja u kući, Zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici i Obavezan psihosocijalni tretman zbog radnji Nasilja iz člana 27., 28., i 30. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u F BiH,  jer je dana 29.06.2025. godine u 22,30 sati, u G., u porodičnoj kući koja se nalazi u ulici ..., Grad G., ugrozio mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko zdravlje člana svoje porodice sina A.P., na način da ga je nakon prepirke i verbalnog napada, fizički napao tako što ga je jednom rukom uhvatio za njegovu ruku dok ga je drugom rukom uhvatio u predjelu lica nanijevši mu vidne povrede u predjelu lijeve ruke, lijeve nosnice i lijeve usne, a ispred kuće otvorenom šakom udario u prednju šoferšajbnu A.P. vozila koju je razbio, da je podnosilac zahtjeva izrekao M.P.1. hitne zaštitne mjere Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili drugi stambeni prostor, II Zabrana približavanja žrtvi nasilja a da su hitne mjere izrečene dana 30.06.2025. godine u 01,00 sati i da stupaju na snagu odmah i trajaće (najduže 48 sati) do dana 02.07.2025. godine u 23,00 sati.

Prvostepeni sud je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je u kritično vrijeme A.P. bio u svojoj sobi, da se M.P.1. vratio sa vikendice negdje oko 22,30 sati, da je ušao u njegovu sobu i bez ikakvog povoda verbalno nasrnuo na A.P. koji je odmah izašao iz kuće, jer je M.P.1. bio pod dejstvom alkohola, da je M.P.1. odmah došao iza njega, da je ponovo pokušao da se udalji od njega svojim vozilom koje se nalazilo parkirano ispred kuće, da ga je M.P.1.  konstantno pratio i došao do auta, da je došla i M.P.2. i stala ispred njega, da je M.P.1. otvorenom rukom udario prednje vjetrobransko staklo na A.P. vozilu koje je puklo, da je A.P. tada izašao iz vozila izrevoltiran, da je M.P.1. fizički nasrnuo na  njega uhvativši ga za ruku svojom rukom dok ga je drugom rukom uhvatio u predjelu lica, ali ga je uspio odgurnuti  zbog čega se sapleo i sjeo na put, da je A.P. razbio portal na donjem spratu kuće i rekao da će pozvati policiju, da je simulirao da poziva telefonom policiju samo da bi se on smirio, da je nakon toga M.P.1.  ustao i otišao u pravcu sušare koja se nalazi u blizini kuće, odakle je uzeo ašov i vratio se ponovo da nastavi obračun sa njim, da je M.P.2. uspjela da ga udalji i ubijedi da ostavi ašov, nakon čega je  ušao u kuću i pozvao policiju te prijavio događaj, da je ranije bilo problema verbalne prirode, da ga je  M.P.2. uvijek spriječavala u njegovom ponašanju, da je  A.P. zadobio povrede u vidu podliva u predjelu lijeve ruke mišićnog dijela i u predjelu lijeve nosnice i usne, da je odbio ljekarsku pomoć, dok su službenici policije izvršili fotografisanje povreda. Čitanjem Zapisnika o izvršenom alkotestiranju za lice M.P.1. od 29.06.2025. godine, prvostepeni sud je utvrdio dana 29.06.2025. godine izvršeno alkotestiranje M.P.1. i utvrđeno prisustvo alkohola u krivi 1,61 promila (BAC). Čitanjem Izvoda iz prekršajne evidencije Uprave policije BPK-a Goražde broj: 07/I-1-1-03-5050/25 /25 od 30.06.2025. godine  utvrđeno je da  M.P.1. kažnjavan za prekršaje iz oblasti Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH. Iz Procjene rizika od ponavljanja nasilja u porodici PU Goražde broj: 07/I-4-4-1-21/25 od 30.06.2025. godine proizlazi da se radi o niskom  riziku od nastanka novog nasilja.

Rješenjem Opštinskog suda u Goraždu – Prekršajno odjeljenje broj 45 0 Pr 049494 25 Zm od 30.06.2025. godine  učinilac nasilja M.P.1. oglašen je odgovornim da je  počinio radnje Nasilja u porodici iz člana 9. stav 1. tačke a), b), c), č), ć) i d) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici  i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, pa mu je sud na osnovu člana 26. stav 1. tačka  a, b i d, člana 27., 28. i 30., te člana 39. stav 1.  Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, izrekao zaštitne mjere: 1. Udaljenje iz kuće i zabrana vraćanja u  kuću  u kojoj živi u ulici  ..., Grad G., u trajanju od  3 (tri) mjeseca, koju je dužan napustiti odmah, te 2. Zabranu približavanja žrtvi nasilja u porodici - sinu A.P., ulica ... Grad G., na bilo kom području ispod udaljenosti od 100 metara u trajanju od 3 (tri) mjeseca, koje zaštitne mjere se primjenjuju  od dana donošenja rješenja, a provodiće ih i pratiti ovlaštena službena lica Ministarstva unutrašnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, koji organ će nakon provodenih mjera dostaviti izvještaj o njihovom izvršenju, te je odredio da žalba na rješenje ne odlaže izvršenje rješenja, dok će posebnim rješenjem odlučiti o izricanju zaštitnih mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana nakon što se pribavi odgovarajuća medicinska dokumentacija i provede vještačenje.

 Pobijanim rješenjem sud je učiniocu nasilja izrekao zaštitnu mjeru Obavezan psihosocijalni tretman u trajanju od 8 mjeseci, cijeneći da su ispunjeni uslovi iz člana 30. stav 1. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici  i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Odlučujući o prijedlogu podnosioca zahtjeva da se učiniocu nasilja izrekne zaštitna mjera Obavezan psihosocijalni tretman, sud je pribavio medicinsku dokumentaciju i proveo neuropsihijatrijsko vještačenje. Prvostepeni sud je  zaključio da su ispunjeni uslovi iz člana 30. stav 1. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u FBiH za izricanje zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.

U ovoj žalbi učinilac nasilja  ostaje kod  žalbenih navoda  o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju koji su ranije izneseni u žalbi od 03.07.2025. godine, pa će ovaj sud ponoviti razloge koje je dao u rješenju broj: 45 0 Pr 049494 25 Zmž od 09.07.2025. godine u odnosu na te navode.

Naime, tvrdnja učinioca nasilja da nije ugrozio mir, tjelesnu cjelovitost i zdravlje člana svoje porodice na način opisan u izreci rješenja je neosnovana, jer je  na osnovu provedenih dokaza utvrđeno da su se u radnjama učinioca nasilja stekla obilježja radnji Nasilja u porodici iz člana 9. stav 1. tačke a), b), c), č), ć) i d) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici  i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine odnosno nastupila je posljedica. Izolovan incident može dovesti do nasilja u porodici i ako je počinjeno samo jednom, pa nije potrebno da postoji više događaja. Verbalna prepirka ne opravdava nasilje u porodici, jer je učinilac dužan da se suzdrži od takvih radnji, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

             Činjenica da je učinilac nasilja pozvao policiju i prijavio događaj ne isključuje njegovu odgovornost niti ukazuje na pogrešan način interpretacije događaja u službenoj zabilješci Policijske stanice Goražde broj: 07/1-3-3-265/2 od 30.06.2025. godine, jer je službena zbilješka sačinjena na osnovu više izvora: izjava prisutnih (žrtve, svjedoka, učinioca), opservacije policijskih službenika na licu mjesta (vidljivih povreda, razbijenih predmeta). U praksi učinioci često zovu policiju  da bi preduhitrili prijavu žrtve i predstavili se kao „odgovorni i razumni“. Procjena učinioca nasilja da je događaj pogrešno interpretiran nije dovoljna da se ospori zakonitost postupanja policije. Prvostepeni sud je pravilno cijenio navedenu službenu zabilješku pojedinačno i u vezi sa drugim izvedenim dokazima i utvrdio činjenice relevantne za predmetni događaj na osnovu kojih je utvrđena odgovornost učinioca nasilja za radnje nasilja u porodici.

             Neosnovani su žalbeni navodi da je jednostrana tvrdnja svjedoka A.P. da ga je učinilac nasilja bez ikakvog povoda verbalno napao, jer je ovu činjenicu potvrdio i svjedok M.P.2., iz čijeg iskaza proizlazi da je i ranije bilo problema verbalne prirode, te da je uspijevala da kontroliše situaciju, što ukazuje da se radi o obrascu ponašanja nasilja u porodici s rizikom od ponavljanja. Navodi svjedoka M.P.2. da učinilac nasilja nikada nije učinio nasilje prema supruzi, ne umanjuje njegovu odgovornost za nasilje prema sinu, nit je dovoljna da pobije utvrđene činjenice o nasilju. Nasilje prema sinu u prisustvu drugog člana porodice u konkretnom slučaju njegove majke, indirektno se smatra psihičkim nasiljem učinioca prema supruzi, jer narušava mir i sigurnost cijele porodice. To što sa učiniocem nasilja živi još jedan sin S.P. i supruga, ne smanjuje rizik od ponovnog nasilja prema žrtvi, jer se nasilje često događa u prisustvu drugih članova porodice, a sud ne mora izričito navesti svaku činjenicu, dok iz službene zabilješke Policijske stanice Goražde broj: 03/1-31-918/25 od 30.06.2025. godine proizlazi da se S.P. nalazio na fakultetu u Mostaru, odnosno da nije bio očevidac događaja.

             Učinilac nasilja tvrdi da je fizički kontakt između njega i sina nastao kada je sin pokazao agresivno ponašanje, te da je on postupao u samoodbrani, ali ove tvrdnje nisu utemeljene ni na jednom provedenom dokazu. Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je učinilac nasilja fizički napao svog sina, te da mu je nanio vidne povrede u predjelu lijeve ruke, lijeve nosnice i  usne, što je konstatovano u službenoj zabilješci. Sve i da nije došlo do povrijeđivanja žrtve, ostvarene su radnje fizičkog nasilja upotrebom sile na fizički integritet člana porodice bez obzira da li je nastupila povreda.

             Činjenica da je A.P., nakon što je otac počinio nasilje nad njim, razbio portal ispred kuće, ukazuje na emocionalnu reakciju na nasilje, a ne predstavlja nasilje u porodici, niti umanjuje prethodne radnje učinioca nasilja, odnosno ne oslobađa oca odgovornosti.

             Neosnovani su žalbeni navodi da nije primijetio da je došlo do oštećenja stakla kada je udario po vozilu, te da to ukazuje da udarac nije bio jakog intenziteta i da nije postojala namjera da ošteti imovinu. Naime, oštećenje na prednjoj šoferšajbni je objektivno nastalo, a namjera se ne mjeri posljedicom. Staklo na vozilu je sigurnosno i ne može se lako razbiti slučajnim blagim udarcem. Činjenica da je učinilac nasilja nakon verbalnog nasilja, oštetio prednju šoferšajbnu na vozilu, ukazuje da je udarac bio snažan, jak i izraz ljutnje, a ne slučajni pokret, bez obzira da li je učinilac „primijetio“ da je oštećeno,  što sve ukazuje na namjeru odnosno umišljaj, pa i eventualni umišljaj, jer je bio svjestan da udarac po vozilu može izazvati štetu, pa je pristao na posljedicu. Nasilje nije ograničeno samo na fizički napad, već je i uništavanje imovine člana porodice nasilje, i to psihičko nasilje i zastrašivanje.

Neosnovani su žalbeni navodi da je došlo do „naguravanja“ između njega i sina, te da to implicira na obostrano učešće u fizičkom sukobu. Prema ocjeni suda ovo je samo pokušaj da se relativizuje nasilje, podijeli krivica i izbjegne odgovornost, kako bi stvorio utisak da je sukob bio ravnopravan. U konkretnom slučaju A.P. je odgurnuo oca da bi odbio fizički napad od sebe što je prirodna reakcija na prijetnju i nije protivpravna radnja i ne čini nasilje obostranim, niti se može pravno kvalifikovati kao nasilje.

            Nadalje, odredbama člana 39. stav 7. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama propisano da prilikom izricanja zaštitne mjere nadležni sud nije ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima radi utvrđivanja činjenica o izvršenju radnji nasilja iz člana 8. stav 1. i 2. i člana 9. Zakona, kao i o posljedicama koje su nastupile.

            Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud nije vezan strogim pravilima o dokazivanju, da može slobodnom ocjenom svih okolnosti utvrditi činjenično stanje i da je cilj ovog postupka zaštita žrtve i prevencija nasilja kojim se  krše ljudska  prava (pravo na život, fizički i psihički integritet, sigurnost i dostojanstvo).

            Iz službenih zabilješki Policijske stanice Goražde broj: 07/I-4-4-1-1188/25 od 04.07.2025. godine i broj: 07/I-4-4-1-1185/25 od 04.07.2025. godine proizlazi da su dana 04.07.2025. godine A.P. i M.P.2. izjavili da povlače ranije date izjave uz obrazloženje da su izjave date pod stresom. Međutim, to ne znači da sud ne može izreći zaštitne mjere, koje nisu uslovljene svjedočenjem, nego ukupnim dokazima i interesima zaštite žrtve. Čak i ako žrtva povuče izjavu sud može izreći zaštitne mjere, jer postoje i drugi dokazi (službene zabilješke, ponašanje učinioca, alkohol, imovinska šteta) koji potvrđuju ranije tvrdnje žrtve i svjedoka. Dakle, sud cijeni ukupne okolnosti a ne samo izjave. Sud nije vezan voljom žrtve. Povlačenje izjave pod stresom ne znači da je prvobitna izjava bila neistinita, naprotiv takve izjave su emocionalno iskrene i rezultat trenutnog osjećaja ugroženosti, a kasnije se mijenjaju pod pritiskom učinioca ili porodičnog okruženja. Sud ima zakonsko ovlaštenje da štiti žrtvu i bez njene saglasnosti.

            Neosnovani su žalbeni navodi da je ovlašteno lice bilo dužno da upozori njegovu  suprugu i sina da mogu uskratiti svjedočenje na osnovu Zakona o krivičnom postupku. Postupak za izricanje zaštitnih mjera učiniocu nasilja u porodici, nije krivični postupak, pa se u ovom postupku ne primjenjuju odredbe člana 97. stav 1. tačka a) i b) Zakona o krivičnom postupku, već odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, kao lex specialis, kojim se štiti žrtva nasilja u porodici, a  učinilac nasilja u porodici u smislu ovog zakona je član porodice ili domaćinstva, koji vrši ili je vršio radnje nasilja.

            Neosnovani su žalbeni navodi učinioca nasilja da nisu ispunjeni uslovi za izricanje zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.

            Odredbom člana 30. stav 1. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, propisano je da se zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana može izreći učiniocu nasilja radi otklanjanja uzroka njegovog nasilničkog ponašanja i preodgoja, odnosno u cilju smanjivanja i otklanjanja opasnosti ponavljanja učinjenog nasilja.

            Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra Zorice Lazarević utvrđeno je da koncentracija alkohola od 1,61 promil alkohola u organizmu kod učinioca nasilja spada u kategoriju srednjeg pijanstva sa koncentracijom alkohola od 1,5 do 2 gram promila, da se radi o kategoriji alkoholne opijenosti sa izmjenama na psihičkom planu, da na osnovu kliničke slike dominira nekritičnost u ponašanju, izmijenjene saznajne kontrolne funkcije sa neprimjerenim ponašanjem, ispoljavanjanjem agresivnosti i razdražljivosti, te da je  alkoholna opijenost u pretoksikomanskoj fazi odnosno u fazi pretpojave simptoma ovisnosti, pa je prvostepeni sud pravilno zaključio da je učiniocu nasilja potrebna stručna pomoć radi pomjene obrasca ponašanja i prevencije ovisnosti od alkohola.

Na osnovu iskaza učinioca vještak je zaključio da je ponašanje učinioca u granicama socijalno poželjenog ponašanja. Čak i ako je ponašanje  formalno u granicama socijalno poželjenog ne znači da nije potreban tretman, jer tretman nije terapija zbog bolesti, već prevencija nasilja. Kontrola upotrebe alkohola ne isključuje štetnost ako vodi nasilju. Učinilac je bio u stanju opijenosti sa izmjenama na psihičkom planu, iz čega proizlazi da alkohol mijenja ponašanje učinioca nasilja i da je rizik za žrtvu povećan.

Kako iz provedenih dokaza proizlazi da su se u radnjama učinioca nasilja ostvarila obilježja radnji Nasilja u porodici iz člana 9. stav 1. tačka a), b), c), d), č) i ć) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbe člana 30. stav 1. i 39.  stav 2. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama kada je učiniocu nasilja izrekao zaštitnu mjeru Obavezan  psihosocijalni tretman u trajanju od 8 mjeseci. Trajanje ove zaštitne mjere sud je odredio cijeneći mišljenje vještaka, te da se zaštitna mjera treba provesti u Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlje Goražde kako bi se timski sa aspekta psihijatra, psihologa i socijalnog radnika sagledalo ponašanje učinioca nasilja u socijalnom miljeu i preveniralo neprimjereno ponašanje i verbalni sukobi sa sinom, s obzirom na to da Socijalna anamneza ukazuje da je u ranijem periodu bilo nesuglasica i verbalnih konflikata sa sinom,

            Činjenica da je policija izvršila procjenu rizika i da je utvrdila da postoji nizak rizik ponavljanja nasilja, ne isključuje mogućnost izricanja zaštitnih mjera niti ukazuje na to da zaštitna mjera nije opravdana, jer je nasilje već počinjeno. Nizak rizik ne znači da ne postoji rizik, niti da je žrtva sigurna bez mjere. Procjena rizika nije pravno obavezujuća za sud, već informativnog karaktera i ne zamjenjuje sudsku ocjenu  težine nasilja i potrebe za zaštitnim mjerama koje imaju preventivnu funkciju, radi sprečavanja ponovnog narušavanja psihičkog mira i sigurnosti člana porodice.  

            Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoji ni jedan od osnova za podnošenje žalbe iz člana 47. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, žalbu je odbio i prvostepeno rješenje potvrdio primjenom odredbe člana 54. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama.

                                                                                                          Predsjednica vijeća

                                                                                                           Milijana Bjelović s.r.