BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 Pr 048441 25 Zmž 2

Goražde, 18.02.2025. godine

            Kantonalni sud u Goraždu, sudija Tanja Đajić, u postupku protiv nasilnog lica A.D., zbog izricanja zaštitne mjere iz člana 15. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, po zahtjevu Ministarstva unutrašnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, Uprave policije Goražde broj: 07/I-4-03-4319/24 od 05.12.2024. godine, odlučujući o žalbi nasilnog lica izjavljenoj protiv rješenja Opštinskog suda u Goraždu - Prekršajno odjeljenje broj: 45 0 Pr 048441 25 Zm 2 od 03.02.2024. godine, dana 18.02.2025. godine, donio je

R J E Š E NJ E

            Žalba nasilnog lica se odbija i rješenje Opštinskog suda u Goraždu - Prekršajno odjeljenje broj: 45 0 Pr 048441 25 Zm 2 od 03.02.2025. godine, potvrđuje.

                                                            Obrazloženje

             Rješenjem Kantonalnog suda u Goraždu broj: 45 0 Pr 048441 25 Zmž od 17.01.2025. godine uvažene su žalbe nasilnog lica i ovlaštenog organa, pa je ukinuto prvostepeno rješenje broj: 45 0 Pr 048441 24 Zm od 18.12.2024. godine i rješenje Opštinskog suda u Goraždu - Prekršajnog odjeljenja broj: 45 0 Pr 048441 24 Zm od  06.12.2024. godine u odnosu na tačku II izreke tog rješenja kojim je nasilnom licu izrečena zaštitna mjera - Obavezno liječenje od zavisnosti od alkohola, u vremenskom trajanju od 3 (tri) mjeseca kontinuirano, koja će se izvršiti u odgovarajućoj psihijatrijskoj bolnici, i koja počinje teći od dana donošenja ovog rješenja, a psihijatrijska bolnica će o izvršenju zaštitne mjere pismenim putem obavijestiti ovaj sud, te u odnosu na dio tačke III izreke rješenja kojim je određeno da se za  izvršenje zaštitne mjere izrečene pod tačkom II ovog rješenja zadužuje JU Centar za socijalni rad Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, i  predmet je u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

            U ponovnom postupku, rješenjem Opštinskog suda u Goraždu – Prekršajno odjeljenje broj 45 0 Pr 048441 25 Zm 2 od 03.02.2025. godine na osnovu člana 15. i člana 7. stav 2. tačke 2. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, pod tačkom I izreke nasilnom licu A.D. izrečena je zaštitna mjera - Obavezno liječenje od zavisnosti od alkohola u stacionarnim uslovima u vremenskom trajanju od 4 (četiri) mjeseca kontinuirano, koja će se izvršiti u JZU „Zavod za forenzičku psihijatriju“ Sokolac, a troškovi izvršenja zaštitne mjere padaju na teret Opštinskog suda u Goraždu, te zaštitna mjera počinje teći od dana donošenja ovog rješenja, a psihijatrijska bolnica će o izvršenju zaštitne mjere pismenim putem obavijestiti ovaj sud. Pod tačkom II izreke određeno je da se za provođene zaštitne mjere zadužuje JU Centar za socijalni rad Bosansko-podrinjskog kantona Goražde. Pod tačkom III izreke sud je odredio da žalba na rješenje ne odlaže izvršenje rješenja.

            Protiv prvostepenog rješenja žalbu je blagovremeno izjavilo nasilno lice kome je izrečena zaštitna mjera zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnih odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

            Nasilno lice u žalbi je u bitnom navelo da prvostepeni sud nije obrazložio da li je ispunjen drugi uslov za izricanje zaštitne mjere iz člana 15. Zakona o zaštiti od nasilja u porodice odnosno da li postoji opasnost da će se radnje ponovo ponoviti. Ističe da je prvostepeni sud povrijedio pravilo zabrane preinačenja na teže, jer mu je u ponovnom postupku izrekao zaštitnu mjeru obavezno liječenje od zavisnosti od alkohola u stacionarnim uslovima u dužem trajanju tj. u trajanju od četiri mjeseca, iako mu je ranijim rješenjem izrečena ista zaštitna mjera u trajanju od tri mjeseca. Smatra da je prvostepeni sud pogrešno primijenio član 3. Pravilnika o načinu i mjestu provođenja zaštitne mjere obaveznog liječenja od zavisnosti, jer je za provođenje zaštitne mjere odredio JZU „Zavod za forenzičku psihijatriju“ Sokolac, iako se zaštitna mjera provodi u zdravstvenim ustanovama kantona koji je najbliži prebivalištu odnosno boravištu učinioca nasilja u porodici pošto na nivou BPK Goražde ne postoji zdravstvena ustanova. Prigovorio je na nalaz vještaka Zorice Lazarević, jer je dat bez ozbiljnog psihijatrijskog intervjua, te se svodi samo na opisivanje ponašanja okrivljenog sa prisustvom alkohola u krvi od 2,48 promila navodeći da se radi o početnoj ovisnosti, a ne i o ovisnosti u smislu njenog medicinskog određenja.

            Ovaj sud je ispitao prvostepeno rješenje iz razloga navedenih u žalbi u smislu člana 29. stav 2.  Zakona o zaštiti od nasilja u porodici („Službene novine F BiH“ broj 20/13 i 75/21) pa je odlučio je kao u izreci iz slijedećih razloga:

            Žalba nije osnovana.

Prvostepeni sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je nasilno lice u kritično vrijeme počinilo nasilje prema supruzi u fazi teškog pijanstva sa alkoholemijom od 2,8 promila alkohola u krvi, koje činjenice ovaj sud uzima kao pravilno i potpuno utvrđene, s obzirom da se rješenje o izrečenoj zaštitnoj mjeri ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja shodno odredbi člana 26. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

             Neosnovan je žalbeni razlog povrede materijalnih odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

            Odredbom člana 15. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici propisano je da zaštitnu mjeru obaveznog liječenja od  zavisnosti nadležni sud izreći će nasilnom licu koje je nasilje učinilo pod uticajem zavisnosti od alkohola, opojnih droga ili drugih psihoaktivnih supstanci, ako postoji opasnost da se radnje nasilja ponove.

            Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, za izricanje zaštitne mjere obaveznog liječenja zavisnosti od alkohola nužno je da je nasilno lice nasilje učinilo pod uticajem zavisnosti od alkohola i da postoji opasnost da se radnje nasilja ponove. Prema ocjeni ovog suda prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbu člana 15. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici kada je optuženom izrekao zaštitnu mjeru - Obavezno liječenje zavisnosti od alkohola, jer je na osnovu provedenih dokaza, posebno na osnovu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka neuropsihijatra Zorice Lazarević utvrdio da su ispunjeni svi uslovi iz člana 15. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici da se nasilnom licu izrekne ova zaštitna mjera. Naime, nasilno lice je nasilje učinilo u fazi teškog pijanstva sa alkoholemijom od 2,8 promila alkohola u krvi, a na osnovu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka neuropsihijatra utvrđeno je da je konzumacija alkohola kod nasilnog lica u fazi početne zavisnosti i da su osnovni simptomi takvog stanja žudnja ili neodoljiva potreba da se unese određena količina alkohola u organizmu, da je kontrola uzimanja alkohola otežana, a kada je kontrola uzimanja alkohola otežana može nastupiti i apstinencijalni sindrom ako se uzme manje alkohola, te da se u početnoj fazi zavisnosti povećava i tolerancija na određene količine alkohola, a mogu nastati psihička, somatska i neurološka oštećenja organizma, što sve ukazuje na zavisnost od alkohola i opasnost da se radnje nasilja ponove.

            Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostepeni sud povrijedio načelo zabrana reformatio in peius (zabrana preinačenja na teže) kada je nasilnom licu izrekao zaštitnu mjeru - Obavezno liječenje zavisnosti od alkohola u stacionarnim uslovima u trajanju od 4 mjeseca. Naime, ovlašteni organ podnio je zahtjev da se nasilnom licu izrekne zaštitna mjera - Obavezno liječenje od zavisnosti od alkohola. Prvostepenim rješenjem broj: 45 0 Pr 048441 24 Zm od 06.12.2024. godine nasilnom licu je izrečena zaštitna mjera - Obavezno liječenje zavisnosti od alkohola u trajanju od 3 mjeseca, nakon što je prvostepeni sud ocijenio da je zaštitna mjera osnovana. Žalbe na navedeno rješenju su izjavili nasilno lice i ovlašteni organ. Rješenjem Kantonalnog suda u Goraždu broj: 45 0 Pr 048441 25 Zmž od 17.01.2025. godine uvažene su žalbe nasilnog lica i ovlaštenog organa, pa je ukinuto prvostepeno rješenje broj: 45 0 Pr 048441 24 Zm od 06.12.2024. godine u odnosu na tačku II izreke tog rješenja kojim je nasilnom licu izrečena zaštitna mjera - Obavezno liječenje od zavisnosti od alkohola, u vremenskom trajanju od 3 (tri) mjeseca kontinuirano, koja će se izvršiti u odgovarajućoj psihijatrijskoj bolnici. Žalba ovlaštenog organa nije izjavljena u korist nasilnog lica. U ponovnom postupku prvostepeni sud je proveo medicinsko vještačenje na osnovu odredaba člana 19. stav 2. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, pa je na osnovu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka neuropsihijatra utvrdio da je nasilnom licu potrebno izreći zaštitnu mjeru - Obavezno liječenje od zavisnosti od alkohola u stacionarnim uslovima u trajanju od 4 mjeseca. Kako žalba ovlaštenog organa nije izjavljena u korist nasilnog lica, ne važi zabrana reformatio in peius odnosno prvostepeni sud prilikom izricanja zaštitne mjere - Obavezno liječenje od zavisnosti od alkohola u trajanju od 4 mjeseca nije povrijedio načelo zabrane reformatio in peius.

            Nadalje, odredbom člana 3. Pravilnika o načinu i mjestu provođenja zaštitne mjere obaveznog liječenja od zavisnosti počinioca nasilja u porodici ( „Službene novine FBiH“ broj 99/15) propisano je da se zaštitna mjera provodi u zavodima za liječenje bolesti zavisnosti, centrima za mentalno zdravlje u zajednici i/ili terapijskim zajednicama/komunama. Ukoliko zdravstveno stanje počinioca nasilja u porodici iziskuje hospitalizaciju, zaštitna mjera se sprovodi u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi, koja ima uslove za provođenje liječenja zavisnosti, osnovanoj na nivou kantona, gdje počinilac nasilja u porodici ima prebivalište odnosno boravište. Ukoliko ne postoji stacionarna zdravstvena ustanova iz stava 2. ovog člana na nivou kantona gdje počinilac nasilja u porodici ima prebivalište odnosno boravište, zaštitna mjera se sprovodi u kantonu koji je najbliži prebivalištu odnosno boravištu počinioca nasilja u porodici. Troškovi izvršenja zaštitne mjere padaju na teret suda koji je zaštitnu mjeru izrekao.

Suprotno žalbenim navodima prvostepeni sud nije povrijedio odredbu člana 3. Pravilnika o načinu i mjestu provođenja zaštitne mjere obaveznog liječenja od zavisnosti počinioca nasilja u porodici, kada je odredio da se zaštitna mjera izvrši u JZU „ Zavod za forenzičku psihijatriju“ Sokolac. Svrha zaštitne mjere – Obavezno liječenje zavisnosti od alkohola je da se nasilnom licu pruži adekvatno liječenje zavisnosti od alkohola i spriječi daljnje nasilničko ponašanje, a ne da se zadovolji forma u pogledu zdravstvene ustanove koja provodi zaštitnu mjeru prema prebivalištu ili boravištu počinioca nasilja u porodici shodno odredbi člana 3. Pravilnika o načinu i mjestu provođenja zaštitne mjere obaveznog liječenja od zavisnosti počinioca nasilja u porodici, pa su neosnovani žalbeni navodi da se zaštitna mjera mora izvršiti u JU Zavod za bolesti zavisnosti Kantona Sarajevo. Ovo i iz razloga što se posebno mora voditi računa o potrebama počinioca nasilja u porodici i  mogućnostima pojedinih zdravstvenih ustanova, o čemu je prvostepeni sud vodio računa prilikom izricanja zaštitne mjere u stacionarnoj ustanovi, s obzirom da je vještak predložio da se zaštitna mjera izvrši u ovoj ustanovi. Osim toga, opštepoznata je činjenica da je JZU „Zavod za forenzičku psihijatriju“ Sokolac jedna od najboljih zdravstvenih ustanova ovog tipa ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regionu, koja  pruža zdravstvenu zaštitu i za bolesti zavisnosti svim pacijentima iz Bosne i Hercegovine pod jednakim uslovima.

            Odredbom člana 42. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici propisano je da je organ starateljstva dužan pratiti izvršenje izrečene mjere, obavještavati nadležni sud o izvršenju mjere, predložiti prekid ili produženje ili zamjenu mjere drugom mjerom, odnosno dostaviti sudu izvještaj o izvršenju zaštitne mjere najkasnije u roku od šest mjeseci, a na zahtjev suda, prema potrebi, i ranije.  

            Prvostepeni sud je pravilno zaključio da nadležni organ starateljstva samo prati izvršenje mjere i izvještava sud o istoj, uz mogućnost predlaganja prekida, produženja ili zamjene izrečene mjere drugom mjerom, na osnovu mišljenja zdravstvene ustanove koja provodi zaštitnu mjeru, te da ne odlučuje u koju ustanovu će biti smješteno lice kojem je izrečena zaštitna mjera.

            Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoji ni jedan od osnova za podnošenje žalbe iz člana 26. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici žalbu je odbio i prvostepeno rješenje potvrdio primjenom odredbe člana 30.  Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

                                                                                                               Sudija

                                                                                                            Tanja Đajić, s.r.