BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO - PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 P 045216 24 Gž

Goražde, 20.03.2024. godine

               KANTONALNI SUD U GORAŽDU, u vijeću sastavljenom od sudija Edina Biča, predsjednika vijeća,  Milijane Bjelović i Tanje  Đajić,  kao  članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica E. B. rođene S. iz S., ulica ..., S., i S. H. rođene S. iz Č., ulica ..., Č., I., S. A. D., koje zastupa punomoćnica Lejla Karović, advokat iz Sarajeva, ulica Maršala Tita broj 30/IV, Sarajevo, protiv tuženog E. S. iz G., ulica ..., G., radi poništenja nasljedničkih izjava i utvrđenja prava nasljedstva, vrijednost predmeta spora 35.000,00 KM,   rješavajući o žalbi tužiteljica izjavljene  na  presudu  Opštinskog  suda  u  Goraždu broj: 45 0 P 045216 23 P od 18.12.2023.godine, u sjednici vijeća  održanoj  dana 20.03.2024.godine, donio je  

P R E S U D U

              ODBIJA SE  žalba  tužiteljica  kao neosnovana, POTVRĐUJE SE presuda Opštinskog  suda  u  Goraždu broj: 45 0 P 045216 23 P od  18.12.2023.godine.

Obrazloženje

              Rješenjem Opštinskog  suda  u  Goraždu broj: 45 0 P 045216 23 P od 18.12.2023.godine, odlučeno je:

             „Odbija se tužbeni zahtjev kojim je traženo:

  I da se utvrdi da su ništave nasljedničke izjave date u ostavinskom postupku broj O: 141/03 na Zapisnik o raspravi dana 08.07.2003. godine, i to: nasljedničke izjave tuženog E S. i umrle majke parničnih stranaka Z. S. rođene H., koje izjave su nezakonite i ne proizvode pravno dejstvo, a po osnovu kojih je doneseno Rješenje o nasljeđivanju broj O: 141/03 od 08.07.2003. godine koje je kao takvo nezakonito, te se Rješenje o nasljeđivanju broj O:141/03 od 08.07.2003. godine kao takvo poništava;

  II da se utvrdi da zaostavštinu iza smrti H. S., sina M., rođenog .... godine u mjestu M. gdje je i nastanjen, umrlog ...godine u M., čine nepokretnosti upisane u p.l. broj 384/01 K.O. ..., koje čine parcele 4189 i 4190, u dijelu 1/1;

  III da se na zaostavštini iz tačke II ove Presude za zakonske nasljednike proglašavaju: 1. E. B. rođena S. iz S., kći ostavioca, u dijelu od 1/3, 2. S. H. rođena S. iz Č., S. A. D., kći ostavioca, u dijelu od 1/3 i 3. E. S. iz M., sin ostavioca, u dijelu od 1/3;

  IV da se naloži Zemljišnoknjižnoj kancelariji Opštinskog suda u Goraždu da iz zk.ul. broj 2 K.O. ... izvrši brisanje upisanog prava vlasništva tuženog E. S. u omjeru 1/1, te da se izvrši upis prava suvlasništva kao u tački III ove Presude, što je tuženi dužan priznati i trpiti;

  V da se obaveže tuženi da tužiteljkama nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.761,19 KM (sedamhiljadasedamstotinašezdesetjedna i 19/100 konvertibilnih maraka) u roku od 30 (trideset) dana.“

              Ovako donijetu presudu žalbom su osporile  tužiteljice  putem punomoćnika  i kao zakonske razloge  žalbe  navele  su pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog  prava a  prijedlog je  žaliteljica da  se preinači prvostepena  presuda i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljica sa  nalogom tuženom da naknadi troškove  parničnog  prvostepenog postupka kao i troškove  sastava žalbe  u iznosu od 1.263,60 KM.

Kroz obrazloženje žalbe se, u najkraćem, između ostalog navodi da  je sud sve  dokaze  obrazložio u formalnom smislu koji se  odnose  na  njihovu sadržinu ali je  iz njih pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, da je  pravilno utvrdio  da su vođena  dva ostavinska  postupka  i donesena dva  pravosnažna  rješenja o nasljeđivanju, da sud nije  odgovorio na osnovu kojih činjenica  je matični ured napravio drugu Smrtovnicu te se  dodaje da je samo tuženi  mogao da dostavi podatke matičnom uredu jer  je jedini boravio u mjestu prebivališta.

Spornim se navodi  što je  sud računao  rokove  zastare  prema  tuženom kao nesavjesnom držaocu  bez da pominje da  se drugi ostavinski postupak nije  ni mogao desiti kao i  da su tužiteljice imale  osnov podnijeti tužbu u ovom postupku jer su iste  opravdano očekivale da  će  biti pozvane na naslijeđe iza  njihovog  oca vezano za naknadno pronađenu imovinu na nekretninama, da  je sud pogrešno primijenio odredbu člana 142. stav 2. ZON-a SR BiH i odbacuje  tužbeni zahtjev kao zastario.

Žaliteljice  posebno osporavaju  odluku u pogledu tačke  I postavljenog tužbenog zahtjeva i navode da je predmetne  izjave, provedeni drugi ostavinski postupak i doneseno rješenje  o nasljeđivanju valjalo tumačiti i na  isto primijeniti odredbe člana 103. i 104. Zakona  o obligacionim odnosima, da  je  zahtjev postavljen u pravcu poništenja radnji upravo u skladu sa navedenim zakonskim odredbama Zakona  o obligacionim odnosima.

Stoji u žalbi i  da  je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije primijenio već samo pobrojao odredbu člana 242. Zakona  o nasljeđivanju SR BiH, da članove Zakona  o nasljeđivanju na  koje se sud pozvao prvostepeni sud nije primijenio uopšte već je to  pogrešno obrazložio na strani 12. presude te se  posebno obrazlaže izvedeni zaključak suda  u  dijelu  o ovlaštenju odlučivanja  o zakonitosti ili nezakonitosti rješenja donesenog u nekoj drugoj vrsti postupka. Čini se  spornim što se nije o postavljenom zahtjevu raspravljalo a utvrđeno je da  je  ispunjen uslov  za  ponavljanje  postupka. Po njima, najmanje  što je sud mogao da  uradi jeste da im dodijeli njihov nasljedni dio od po ¼ ukoliko je smatrao  da ne  može poništiti pravosnažno rješenje  o nasljeđivanju.

Zaključuju da je nesporno da  su tužiteljice novi nasljednici koji nisu vezani pravosnažnim rješenjem o nasljeđivanju O:141/03 od 08.07.2003.godine, da  im zbog nezakonitih i moralno neprihvatljivih radnji svih učesnika u postupku nije data mogućnost da raspravljaju u postupku i ostvaruju svoja prava kao zakonski nasljednici što čini cijeli postupak ništavim, zbog čega se pravilnom primjenom materijalnog prava ima udovoljiti tužbenom zahtjevu u cjelosti ili najmanje  u usvajanju tačke III.

              Tuženi je dostavio odgovor na žalbu.  Naveo je da je sud obrazložio zašto je zahtjev odbio kao i zašto je na  predmetnu stvar sud pravilno primjenio  član 139. i 142. Zakona  o nasljeđivanju,  pa  je  njegov prijedlog da se žalba  tužiteljica izjavljena  protiv presude  Općinskog suda  u Goraždu broj:45 0 P 045216 23 P od 18.12.2023.godine odbije kao neosnovana i navedena presuda  potvrdi.

              Ispitujući osnovanost žalbe tužiteljica u  smislu odredaba člana 221. Zakona o parničnom postupku  („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15,  dalje  kao ZPP)  Kantonalni sud  u Goraždu je utvrdio da je žalba neosnovana iz slijedećih razloga:

Predmet spora u ovoj parnici je  zahtjev tužiteljica iskazan kao zahtjev da se  utvrdi da su ništave nasljedničke izjave  tuženog i umrle  majke parničnih stranaka date  u ostavinskom postupku kao i rješenje  o nasljeđivanju sve  u predmetu broj: O-141/03, da se utvrdi da zaostavštinu iza prednika-oca  tužiteljica  čine  nepokretnosti upisane  u Pl broj 384/01 K.O. ... i da im na  navedenim nepokretnostima  pripada pravo nasljedstva u dijelovima  od  po 1/3 kao i tuženom, da  se  naloži brisanje upisanog  prava vlasništva  na  navedenim nepokretnostima tuženog  a da se izvrši upis  suvlasništva  u dijelovima  kao naprijed   u korist tužiteljica  i tuženog.

Odlučujući o tako postavljenom zahtjevu   prvostepeni  sud je odlučio kao u izreci osporenog rješenja  nakon što je kao bitnim  utvrdio:

- da je H. S.,(ostavilac, otac stranaka  u postupku)   rođen dana ... godine, preminuo dana ... godine u M., G.,  da je bio oženjen Z. S. djevojački H. i da je ... godine odobreno da se u matičnu knjigu umrlih opštine Goražde naknadno upiše činjenica njegove smrti ;

- da je prema rješenju Opštinskog suda u Goraždu broj O: 762/96 od 10.07.1998. godine,

 pravosnažno raspravljena zaostavština iza umrlog H. S., da  je utvrđeno da njegovu zaostavštinu čini devizna knjižica sa iznosom od 29.400,00 DEM,  da su na toj zaostavštini oglašeni za nasljednike Z. S. rođena H., supruga ostavioca, sa dijelom od 3/4,  E. B. rođena S., kći ostavioca, sa dijelom od 1/4, dok su se nasljednici E. S. i S. H. rođena S. odrekli nasljeđa u korist majke Z. S.;  

 - da je Z. S., (majka parničnih stranaka) rođena dana .... godine, preminula dana ... godine u  G.;

- da je pravosnažnim rješenjem  broj: O: 141/03 od 08.07.2003. godine, u ostavinskom postupku iza umrlog H. S.,  preminulog dana ... godine u M., utvrđeno   da njegovu zaostavštinu čine nekretnine upisane u P.l. broj 384/1 KO ... u dijelu od 1/1,  da je za nasljednika oglašen E. S., sin ostavioca, sa dijelom od 1/1, dok se supruga ostavioca Z. S. prihvatila nasljedstva i odrekla   se u korist svog sina E. S.;

-  da je prema Smrtovnici od ... godine, koja je korištena u ostavinskom postupku pod brojem O:141/03, H. S. preminuo dana ... godine u M.,  i iza sebe ostavio je suprugu Z. S. i sina E. S., te nekretnine upisane u posjedovni list broj 384/01  K.O. ....

-da su dana 08.07.2003. godine, na ostavinsku raspravu iza H. S.  pristupili zakonski nasljednici Z. S., supruga ostavioca, i E. S., sin ostavioca,  da je  pročitana smrtovnica, da su se pozvani nasljednici   izjasnili u pogledu njenog sadržaja, da su  izjavili da nemaju primjedbi na sadržaj smrtovnice, da su uz upozorenje na odredbu člana 139. ZON SR BiH dali nasljedničke izjave, prema kojim se Z. S. prihvatila svog nasljednog dijela i odrekla ga se u korist E. S., dok se E. S. prihvatio svog nasljednog dijela i nasljednog dijela kojeg se u njegovu korist odrekla Z. S.; 

- da je na nekretninama označenim kao broj parcele 4189, zvana Zagunjica, njiva 3. klase površine 680 m2, i broj parcele 4190, zvana Zagunjica, kuća i zgrada površine 77 m2 i dvorište površine 162 m2, sve upisane u zk.ul. broj 2 KO ..., kao nosilac prava svojine sa udijelom od 1/1 upisan E. (H.) S.,  na osnovu rješenja Opštinskog suda u Goraždu broj 045-0-DN-11-000112 od 31.05.2011. godine donesenog u postupku uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška; 

- da se punomoćnica tužiteljica obratila Matičnoj kancelariji opštine Goražde i Opštinskom sudu u Goraždu sa zahtjevima za dostavu informacija/kopiranje dokumentacije u vezi prijave smrti prednika parničnih stranaka  i vođenja ostavinskih postupaka  iza  umrlih prednika i da su joj dostavljene  informacije, da se punomoćnica tužiteljica obratila i Službi za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina opštine Goražde sa zahtjevom za dostavu istorijata parcela i ostale dokumentacije, i to za parcele: k.č. broj 4172, 4173, 4188, 3923, 4085, 4106, 4187, 4132 i 4133;

- da je na osnovu Rješenja o zaostavštini Opštinskog suda u Goraždu broj O: 141/03 od 08.07.2003. godine izvršena promjena vlasnika  na parcelama, iza umrlog H. S. koje  je  naslijedio tuženi;

-da je E. S. dana 11.12.2013. godine podnio zahtjev za upis činjenice smrti u matičnu knjigu umrlih za Z. S. rođenu H., koja je preminula dana ... godine u G.. 

Kao primjenjive pravne  norme na  predmetnu  stvar sud je naveo član 269. stav 1. Zakona o nasljeđivanju u FBiH („Službene novine FBiH“, br. 80/14 i 23/19, dalje  kao ZON),  član 139., član 142., član 242. i član 243. Zakona o nasljeđivanju SR BiH („Službeni list SR BiH“, br. 7/80 i 15/80),   te član 255. tačke 2. i 4. ZPP-a.

Prvostepeni sud je u obrazloženju osporene  presude dao razloge  za donesenu odluku koje  žalbom osporavaju tužiteljice.

              Na pravilnost prvostepene  presude  ne  utiče  tvrdnja žaliteljica da  je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično  stanje.

Predložene  i provedene  dokaze  prvostepeni  sud je  pravilno cijenio i na  osnovu njih pravilno utvrdio ko su prednici parničnih stranaka, kada su preminuli, kada  je  iza  preminulog  prednika H. S.  vođen ostavinski postupak, ko je  i kada  pozivan od nasljednika, kakva  su rješenja  donijeta  a kao prvo i prije svega pravo  da se u parničnom postupku  raspravlja  o tužbenom zahtjevu te da se  radi o nasljedničkoj tužbi..

Prvostepeni  sud je  zaključio da  se  treba  primijeniti odredba  člana 243. ZON-a i dozvoliti da  tužiteljice  svoja  prava  ostvare  u parnici  jer su ispunjeni uslovi za  ponavljanje  postupka te  je  naveo član 255. tačke  2. i 4. ZPP-a.

Pravo na pokretanje parnice u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka imaju samo osobe koje su kao stranke  učestvovale u ostavinskoj raspravi,  koje su vezane   pravosnažnim rješenjem o nasljeđivanju. Osobe   koje nisu vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, kao u ovom slučaju tužiteljice, mogu putem parnice pobijati ono što je utvrđeno pravosnažnim  rješenjem o nasljeđivanju, ali u rokovima iz  člana 142. Zakona o nasljeđivanju.

Naime, član 243. ZON-a koji glasi: „Kad je raspravljanje zaostavštine završeno pravosnažnim rješenjem o nasljedjivanju ili rješenjem o legatu, a postoje uslovi za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće se ponoviti postupak za raspravljanje zaostavštine već stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici.“  upućuje samo na stranke koje su učestvovale  u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno lično pozvane, dakle osobe koje su vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju a tužiteljice to nisu.

              Kako je  pravilno našao prvostepeni sud tužiteljice  svojom tužbom traže ostavinu kao nasljednice iza svog oca i promjenu upisa prava vlasništva, sve  kao u zahtjevu iz izreke  prvostepene  presude.U pitanju je dakle nasljednička  tužba koja  se  sastoji u zahtjevu na  utvrđenje  prava  nasljedstva  i na  promjenu upisa  vlasništva i moguća je samo između lica  koje se  spore  o pravu na  nasljedstvo.

Tužiteljice su u ovom postupku dokazivale da su pored tuženog i one  zakonske  nasljednice  umrlog oca pa je u tom  smislu i podnesen zahtjev  da im pripada pravo na  nasljeđe i da se  to pravo upiše. Međutim, to pravo osporio im je  tuženi kada  je  istakao da im je  pravo zastarilo.

Ovaj sud kao pravilnim nalazi odluku i obrazloženje osporene odluke u vezi prigovora zastare. Ovo radi toga što iako za  podizanje  nasljedničke  tužbe  ZON, primjenjiv na  ovaj predmet, nisu propisani posebni rokovi za ostvarivanje  prava nasljednika za  predaju zaostavštine, pravo na ostvarivanje nasljednog prava može zastariti jer  je ZON propisao rokove za ostvarenje prava nasljednika na  predaju zaostavštine.

Zastara prava zahtjevati zaostavštinu kao nasljednik ostavioca ima  taj učinak što se  po proteku rokova  određenih u zakonu ne  može sa uspjehom ostvariti pravo na nasljedstvo sudskim putem i u ovom smislu prigovarao je  tuženi  a sud takav prigovor kao osnovan prihvatio.

Prihvatio je  to sa  razlogom jer je na  predmetnu  stvar primijenjiva  odredba člana 142. ZON-a po kome: „Pravo nasljednika na  zahtjev za predaju zaostavštine zastarjeva prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je  nasljednik saznao za svoje  pravo i za držaoca stvari zaostavštine, a najdalje za deset godina računajući za  zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za testamentalnog nasljednika od proglašenja testamenta. prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastarjeva za dvadeset godina“.

Pravilno je  prvostepeni  sud tuženog opisao kao „nesavjestan držalac zaostavštine-nekeretnina“, sve  iz razloga  što je u ostavinskom  postupku broj: O:141/03,   u kome  je  izdejstvovao pravosnažno rješenje,  prešutio tužiteljice  kao nasljednice  i završio da mu pripadne  cjelokupna  nekretnina ostavioca i za njega  vezao rok od dvadeset godina.

Zbog toga  je  odluka suda  da  tužiteljice  svoje pravo na nasljedstvo ne  mogu ostvariti sudskim putem pravilna a svi navodi žalbe  kojim se  ovakva  odluka osporava neosnovani.

  Nisu od uticaja na  odluku ni navodi žalbe i prebacivanje  osporenoj odluci  što se nije dovoljno bavila kakav značaj ima postupanje tuženog kod vođenja „drugog“ ostavinskog  postupka, kako ga  je  nazvao prvostepeni  sud, predmet broj:O-141/03 jer  je  sud njegovo postupanje  okarakterisao kao prevarno a njegovo držanje zaostavštine  kao nesavjesno. Svakako da bi to za tužiteljice  imalo značaja  da je tužba  podnesena prije roka zastare jer, kako je navedeno, predmetna nasljednička  tužba  podnesena je sudu nakon proteka  zakonom propisanog roka i njihov zahtjev po prigovoru tuženog je  odbijen iz tog razloga.

  Nisu osnovani ni navodi u vezi odluke  suda kada je  odbio zahtjev da  se  utvrdi da  su ništave nasljedničke izjave tuženog i njihove  majke. Osim što je  obrazloženje  o ništavosti izjave  suda  u suštini pravilno, valja navesti da sama izjava  nasljednika da  se  prihvata nasljedstva data u ostavinskom postupku, kakvu su dali nasljednici ( tuženi i majka tužiteljica), nije  ništava. Nasljednici su kroz nasljedničku izjavu naveli  da se  prihvataju nasljedstva i to je njihovo zakonsko pravo, isto kao i pravo da  nasljednik nakon što se  prihvati  nasljedstva izjavom   ustupi drugom nasljedniku svoj nasljedni dio te one  kao takve  nisu ništave.

              Iz navedenih  razloga  odlučeno je  kao u izreci presude  na  osnovu   člana 226. ZPP-a.

                                                                                         PREDSJEDNIK VIJEĆA

                                                                                                          Edin Bičo

  Odluka je donijeta jednoglasno.

1._____________________, sudija izvjestilac                             Predsjednik vijeća

        Milijana  Bjelović                                                               _____________________                                                                             

                                                                                                        Edin Bičo

2._____________________, članica vijeća          

           Tanja Đajić