BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 P 048789 25 Gž  

Goražde, 16.12.2025. godine

            KANTONALNI SUD U GORAŽDU, u vijeću sastavljenom od sudija Edina Biča, predsjednika vijeća,  Milijane Bjelović i  Tanje  Đajić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M., iz G., ulica ..., kojeg zastupa punomoćnik Todorović Nada advokat iz Vlasenice, protiv tuženog Croatia osiguranje d.d. Mostar, ulica Kardinala Stepinca bb, Mostar, zastupan po zakonskom zastupniku, radi naknade štete, v.sp. 11.020,00 KM, odlučujući o žalbi tužitelja  izjavljene  protiv presude  Općinskog suda  u Goraždu broj: 45 0 P 048789 25 P od 22.09.2025.godine, u sjednici vijeća  održanoj dana 16.12.2025.godine, donio je

P R E S U D U

            I-ODBIJA SE žalba  tužitelja  kao neosnovana, POTVRĐUJE SE presuda Općinskog suda  u Goraždu broj: 45 0 P 048789 25 P od 22.09.2025.godine.

II-ODBIJA SE zahtjev tužitelja za  isplatu troškova  žalbe  za iznos  od 2.016,00 KM (dvijehiljadešesnaset KM).

Obrazloženje

            Presudom Općinskog suda  u Goraždu broj: 45 0 P 048789 25 P od 22.09.2025.godine, odlučeno je:

            „ I ODBIJA SE precizirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Obavezuje se tuženi da tužitelju isplati na ime naknade materijalne štete na vozilu ukupan iznos od 11.550,00 KM i to: iznos od 11.530,00 KM na ime štete na vozilu sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 04.08.2024. godine kao dana nastanka štete pa do isplate, te iznos od 20,00 KM na ime pribavljanja fotodokumentacije lica mjesta nezgode sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 03.12.2024. godine kao dana plaćanja pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi sve troškove parničnog postupka, sve u roku od 30 dana.

II OBAVEZUJE SE tužitelj da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 KM ( četiristotine konvertibilnih maraka), sve u roku od 30 (trideset) dana.

III ODBIJA se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.792,00 KM ( četirihiljadesedamstotinadevedesetdvije konvertibilne marke).“

            Navedenu presudu osporio je  tužitelj i kao razloge  naveo povrede  odredaba  parničnog  postupka, pogrešnu  primjenu materijalnog  prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje  i zbog  odluke o troškovima  parničnog  postupka.

Prijedlog je  tužitelja  u žalbi da  se  pobijana  presuda  preinači na  način  da se tužitelju dosudi iznos  naknade štete potraživan tužbenim zahtjevom uz obavezu tuženog da tužitelju naknadi troškove prvostepenog parničnog  postupka kao i troškove sačinjavanja  žalbe  i troškove  takse  na  žalbu, odnosno, da se  pobijana  presuda ukine  i predmet uputi prvostepenom sudu na  ponovni postupak uz obavezu tuženog  da tužitelju naknadi troškove  prvostepenog parničnog  postupka kao i troškove sačinjavanja  žalbe  i troškove  takse  na  žalbu.

Kroz obrazloženje  razloga  žalbe, između ostalog  kao bitnim  se  navodi i podvlači da  je  pobijana  presuda  nezakonita  i nepravilna,  da to proizilazi iz povrede  odredba parničnog  postupka  iz člana  209, člana 191. stav 4., člana 7., član 8. i člana 123. ZPP-a. Naveo je da  presuda  ne sadrži savjesnu i brižljivu kritičku analizu provedenih dokaza, prvenstveno nalaz i mišljenja vještaka  saobraćajne  struke, službene  zabilješke povodom saobraćajne  nezgode kao ni svjedoka lica  mjesta saobraćajne  nezgode,  da sud nije  pravilno primjenio odredbe  o ocjeni dokaza, teretu dokazivanja, sadržaju presude  i obrazloženju.

Žalbom se posebno navodi da se presuda u cjelosti i isključivo temelji na  nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne  struke i to jednom njegovom  dijelu, da nema  obrazloženja  ostalih dokaza, pogotovo službene  zabilješke.

U žalbi je  žalitelj naveo prvi dio nalaza u kojem je vještak zaključio da  postoji energetska kompatibilnost oštećenja na  Mercedesu i Audiju i da su oštećenja u saglasnosti sa sudarnim procesom  te da je provedena  analiza potvrdila geometrijsku kompatibilnost oštećenja na  Mercedesu i Audiju i da su oštećenja u saglasnosti sa sudarnim procesom.

Žalitelj je naveo i  drugi dio nalaza vještaka saobrćajne  struke u kome je vještak naveo da na osnovu dokumentacije  u spisu nije  moguće  odrediti tačno mjesto kontakta, da  zbog nedostatka  materijalnih dokaza vještak nije mogao provesti kompletnu prostorno-vremensku analizu, uzrok i  tok nastanka  saobraćajne nezgode, da ne  može utvrditi brzinu kretanja vozila neposredno prije nezgode  i u toku samog sudarnog procesa.

Za  tužitelja  sud je  presudu donio šablonski i paušalno, samo na  osnovu drugog dijela vještačenja, da  je sud  propustio u smislu člana  8. ZPP-a da savjesno i brižljivo cijeni sve provedene  dokaze. Primjedbe  se  odnose  na  ocjenu nalaza  vještaka, da  je sud uzeo kao relevantan samo jedan dio nalaza i da je suprotno članu  191. stv 4. ZPP-a u obrazloženju presude samo prepisao dio nalaza vještaka saobraćajne  struke.

Kao posebnim u žalbi se  izdvaja da sud nije u smislu člana  8. ZPP-a  cijenio službenu zabilješku saobraćajne  nezgode zbog  čega je potpuno pogrešno utvrdio činjenično stanje i povrijedio odredbe  parničnog  postupka.

            Tuženi  na  podnijetu i  dostavljenu  mu žalbu nije  dao odgovor.

            Ispitujući pravilnost osporene prvostepene presude, rješavajući o žalbi u smislu odredaba člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, dalje ZPP) ovaj sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Predmet spora  između parničnih stranaka  je  zahtjev tužitelja  za  naknadu materijalne  štete na  vozilu uzrokovanu  saobraćajnom nezgodom  isključivom krivicom osiguranika  tuženog.

Činjenice  koje je  utvrdio prvostepeni  sud na  osnovu provedenih dokaza  i koje  je  uzeo za  osnov donijete  a sada osporene  odluke  u bitnom su:

● da su 04.08.2024.godine,  pripadnici  PS za  kontrolu i regulisanje saobraćaja Goražde izašli na  lice  mjesta  u mjesto Perjani radi postupanja  po prijavi o saobraćajnoj nezgodi, da  su sačinili službenu zabilješku u kojoj su naveli  da su na  licu mjesta zatekli jedno vozilo koje je učestvovalo u saobraćajnoj nezgodi i vozača P. (M.) V.,   koji je upravljao pmv marke ''Mercedes-Benz“ ML, sive boje registraskih oznaka ..., vlasništvo K. M., nastanjen u R., u ul. ..., da posjeduje polisu Brčko Gas osiguranja broj ..., koja vrijedi od 19.03.2024.godine do 19.03.2025.godine, da  su naveli njegovi izjavu, da je sa V. P. na mjestu  suvozača bio I. Z., da  su na  licu mjesta bili L. A. i I. Ć. iz G.,  čiji iskazi su zabilježeni, da su službena  lica u mjestu Osanica  pronašli drugog učesnika   Č. (E.) M.,  koji je upravljao pmv marke Audi A6, registarskih oznaka ..., sive boje, vlasništvo Č. E., koji posjeduje polisu Croatia osiguranja broj ..., a koja vrijedi od 05.07.2024.godine do 05.07.2025.godine, i koji je dao izjavio  o kretanju vozila  i ostvarenom kontaktu vozila  na  mjestu Perjanska krivina, da su zabilježili zapažena  oštećenja na  vozilima  učesnika saobraćajne  nezgode;

● da P. V. posjeduje vozačku dozvolu broj ..., izdata od strane MUP-a RS, Rogatica dana 17.03.2023.godine sa rokom važenja do 17.03.2033.godine ;

● da se tužitelj obraćao tuženom i da je  obaviješten da je  njegov zahtjev neosnovan iz razloga izostanka objektivnih pokazatelja odgovornosti osiguranika društva za nastanak prometne nezgode;

● da pmv marke Mercedes-Benz reg. oznaka ...,  broj šasije: ..., broj motora ..., godina proizvodnje 2006, snaga kW 225, zapremina 4998 cm3 posjeduje Potvrdu o registraciji broj ..., da je osigurano policom osiguranja autokaska;

●  da je tužitelj dana 03.12.2024.godine na ime pribavljanja policijskog zapisnika na depozitni račun BPK Goražde uplatio iznos od 20,00 KM;

● da  je sačinjena fotodokumentacija lica mjesta  kao i vozila koja su učestvovala u saobraćajnoj nezgodi, o oštećenjima na vozilu marke Mercedes-Benz, registarskih oznaka ... i na vozilu marke Audi A6, registarskih oznaka ..., nastala u saobraćajnoj nezgodi dana 04.08.2024.godine;

● da  je  vještak saobraćajne struke Prof. Dr. Momčilo Sladoje , dipl. ing.  sačinio nalaz i dao mišljenje o saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila 04.08.2024.godine oko 23,20 h na  magistralnom putu M-20 Goražde-Foča u mjestu Perjani u kojoj su učestvovali P. V.  koji je  upravljao vozilom „Mercedes-Benz ML500“, registarskih oznaka ... vlasništvo K. M. i Č. M. sa vozilom „Audi A6“registarskih oznaka ...;

● da je vještak mašinske struke Bijedić Jasmin dipl.ing.maš., utvrdio visinu ekonomske štete na vozilu tužitelja u iznosu od 11.530 KM.

Kao primjenjive pravne norme  na osnovu kojih je riješio  predmetnu stvar sud  je  naveo:

član 154., član 155., član 178. stav 1., član 185., član 189., član 190. stav 1., 194. stav 1. ZOO., član 9. stav 1. tačka 56. i član158.  stav 3. ZOBS-a.

            Nakon ocjene  provedenih  dokaza i utvrđenih činjenica  zaključak je  prvostepenog suda da:

„Obzirom da je punomoćnik tužene osporavao pravni osnov tužbenog zahtjeva, odnosno da ne proizilazi odgovornost osiguranika tužene, onda je po mišljenju ovog suda tužitelj, odnosno punomoćnik tužitelja bio u obavezi izvoditi dokaze nastanka štete i odgovornosti tužene, pa je sud u konkretnom slučaju kada je u pitanju dokazivanje odgovornosti tužene za nastalu štetu odlučio primjenom principa tereta dokazivanja, na temelju odredbe člana 7., 123. i 126 Zakona o parničnom postupku, kojim je regulisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tužitelj pred sudom nije dokazao pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđivanje odgovornosti osiguranika tužene.

Iz službene zabilješke i izjave svjedoka L. A. i Ć. I. sud nije mogao utvrditi odgovornost osiguranika tužene obzirom da navedeni svjedoci nisu vidjeli sam nastanak prometne nesreće.Tokom postupka tužitelj nije predlagao saslušanje svjedoka na okolnosti odgovornosti osiguranika tužene, već je proveden dokaz Nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke koji nije mogao utvrditi mjesto kontakta a niti druge elemente na osnovu kojih bi sud mogao utvrditi odgovornost učesnika u prometnoj nesreći.Sud zaključuje da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao protivpravnost u postupanju osiguranika tužene a što se može i utvrditi i iz Nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke.“

O troškovima  parničnog  postupka sud je  odluku donio na  osnovu člana  383. i člana 386. stav 1. ZPP-a.

             Iznijete činjenice  i izvedeni zaključci zašto je zahtjev tužitelja neosnovan  kao  pravilnim nalazi i ovaj sud.

Razlog za ovakav zaključak  izvodi se  prije  svega  zbog toga  što je prvostepeni sud pravilno krenuo od  toga da su  stranke  dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti izvođenje dokaza kojima se utvrđuju te činjenice, a ovo prema članu 7. st. 1. ZPP FBiH.

Prema pravilima parničnog  postupka, koji se  od strane  tužitelja  u žalbi  navode kao da  od suda  nisu ispoštovane, da ih  sud nije  primjenio ili ih je  pogrešno primjenio,  jeste da je svaka stranka dužna sudu kako predložiti relevantne dokaze tako i izvesti ih i dokazati činjenice na kojima  zasniva  svoj zahtjev. To znači da  ukoliko ih ne  dokaže, snosi štetne  posljedice primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Sud  je  taj koji na osnovu izvedenih dokaza utvrđuje  postojanje  činjenice  a činjenica se uzima kao dokazana samo ako iz ocjene dokaza slijedi da je tvrdnja koja je iznesena istinita, tj. kada ti dokazi potvrđuju tu tvrdnju.

Ocjena dokaza je slobodna u smislu da ne postoje formalna pravila propisana zakonom koja sud mora primjenjivati.

Međutim, iako parnični sud po slobodnom uvjerenju ocjenjuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, takva odluka mora biti zasnovana na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

U svojoj odluci sud je  naveo koje činjenice su dokazivane, kojim dokaznim sredstvima, odnosno koje je dokazno sredstvo provedeno u svrhu utvrđivanja istinitosti određenih činjenica  koje tužitelj navodi.  

Suprotno navodima  žalbe, prvostepena presuda jeste obrazložena na  način da je sud  uz navođenje tužbenog  zahtjeva, provedenih  dokaza, analizirao svaki dokaz pojedinačno  i sve  dokaze zajedno, sve  saglasno  slobodnoj ocjeni  dokaza  koje propisuje član 8. ZPP-a te njegov  izvedeni zaključak rezultat je  ocjene  kvaliteta  dokaza.

Neosnovano  žalitelj prigovara sudu na ocjeni nalaza i mišljenja vještaka kada navodi da  je sud svoju odluku temeljio isključivo na  nalazu vještaka saobraćajne  struke i to u jednom njegovom  dijelu bez ikakvog obrazloženja.

Prvostepeni  sud  je naveo u  cjelosti nalaz vještaka kojeg je  prihvatio jer je sačinjen u skladu sa  pravilima  struke, pravilno je isti analizirao i  pravilno u tom  smislu  zaključio „ ...da  se iz svih provedenih dokaza  ne može  utvrditi brzina  kretanja vozila neposredno prije nezgode i u toku  samog sudarnog  procesa, kao ni mogućnost izbjegavanja nezgode  od strane učesnika,  odnosno nije  bilo dokaza na  osnovu kojih se  može utvrditi mjesto kontakta vozila.“

Navode žalbe  kojima  se  ukazuje na  nalaz vještaka a koji  se  odnose  na  analizu postojanja energetske i geometrijske kompatibilnosti analizirao je  i prvostepeni  sud i prihvatio nalaz vještaka u tom dijelu s razlogom.

Ono što je naveo vještak saobraćajne  struke i što je sud opet  prihvatio jeste kao naprijed, nedostatak dokaza o mjestu kontakta  vozila kada se nije mogla utvrditi brzina  kretanja  vozila prije  nezgode  i u toku  samog sudarnog  procesa, mogućnost izbjegavanja nezgode  od strane  učesnika.

Naime, kao što je  i sam  vještak naveo, on je  o navedenim činjenicama  mogao dati  mišljenje samo na  osnovu dostupnih materijalnih tragova (kočioni tragovi, oštećenja, položaj vozila), snimaka, policijskih zapisnika, na  osnovu rekonstrukcije  itd.

Ako nema dostupnih kvalitetnih dokaza, ako  nedostaju prostorni i vremenski parametri, nije moguće  odrediti ni gdje su  tačno bili učesnici prije  i u momentu udesa, kojom brzinom su se  kretali, kada je  i kako je ko od njih reagovao. Vještak s razlogom nije  mogao  odrediti redoslijed  ključnih događanja i onda je sasvim  opravdan izostanak stručnog zaključka o   uzročno-posljedičnoj odgovornosti.

Tačno je da  vještak ne  utvrđuje  krivicu, on daje  stručno mišljenje  o kretanju vozila, o mogućnosti izbjegavanja saobraćajnog  udesa, o krešenju pravila, tehničkim okolnostima i sl. okolnostima a sud je  taj koji donosi odluku ko je  odgovoran za  saobraćajnu nezgodu.

Iz ovih razloga, nema nezakonitog postupanja suda  kod  ocjene  ovog dokaza, njegov  pristup  ocjeni   nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke nije  bio nedorečen, nema propusta u  smislu isticanja  jednog dijela nalaza naspram drugog dijela  kako to vidi žalitelj, nalaz ovog  vještaka ocijenjen je  u skladu je sa  svim  pravilima  ZPP-a.

Prvostepeni  sud je naveo i analizirao sadržinu Službene  zabilješke  MUP-a BPK Goražde broj:07/I-3-3-68/24 od 05.09.2024.godine.

Ovaj provedeni dokaz ima isključivo informativni karakter, koristi se samo  kao orijentacioni podatak o onome  šta je sastavljač zatekao na licu mjesta. Službena  zabilješka je  samo interni  akt policije koji nije  sastavljen prema  pravilima  o sastavljanju zapisnika  i nema  snagu javne  isprave. Svakako da  navedena  sastavljena  službena  zabilješka  je  mogla  poslužiti u kontekstu provjere drugih dokaza, u ovom slučaju provjeri iskaza  svjedoka a koji dokazi su izostali u ovom postupku  i ona sama  po  sebi nije mogla  dokazati odlučne  činjenice  o brzini kretanja  vozila, o položaju vozila, o mjestu kontakta i sl.

Dakle, sud a i vještak je  mogao koristiti službenu zabilješku  kao pomoćno sredstvo i na  osnovu nje sud nije  mogao utvrditi činjenice  više nego je  utvrdio. Ona  je  mogla poslužiti samo  da se  provjeri ko su bili učesnici  saobraćajne  nezgode, da li  su i na šta su ukazivali učesnici  neposredno nakon nezgode, njihovo ponašanje u toku i nakon saobraćajne  nezgode, ko su očevici događanja, kakva  su oštećenja na vozilima  i sl.

Opet kao naprijed, ključne  činjenice sud nije mogao utvrditi na  osnovu službene  zabilješke, ona  nema  takvu dokaznu snagu kakvom je  predstavlja  žalitelj.

Ako dokazi koje  su stranke  izvele  nisu dovoljni,  onda  je pravilno sud primjenom člana  7. člana 123. i člana  126. ZPP-a zaključio da tužitelj nije  dokazao pravnu osnovanost tužbenog  zahtjeva.

Kako se odgovornost ovdje tuženog presuđuje  prema odgovornosti njegovog osiguranika, odnosno vozača vozila koje je kod njega bilo osigurano, kako su izostale  činjenice koje bi ukazale  na  odgovornost vozača  Č. M. koji je  upravljao vozilom marke  „Audi A6“registarskih oznaka ..., onda nije ni bilo mjesta da se  usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

            Zbog neosnovanosti  žalbenih navoda tužitelja  jer je  sud  na  osnovu savjesne i brižljive     ocjene svih  provedenih dokaza,  na  osnovu rezultata cjelokupnog raspravljanja potpuno i pravilno utvrdio činjenično  stanje i pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu, ovaj sud  na osnovu člana 226. ZPP donio odluku kao u izreci presude   pod I.

            Tužitelj  sa podnesenom  žalbom nije  uspio da  izmijeni odluku prvostepenog suda pa zbog  izostanka uspjeha stranke u žalbenom postupku  neosnovanim se  cijeni zahtjev za  nadoknadu troškova  žalbenog postupka, sve  u smislu člana 386. ZPP-a radi čega  je  odlučeno kao u izreci presude  pod II.

  PREDSJEDNIK VIJEĆA

   ____________________

                 Edin Bičo

Odluka je donijeta jednoglasno.

1._____________________, sudija izvjestilac                                  Predsjednik vijeća                                                                                                       

        Milijana  Bjelović                                                                             Edin Bičo  

2._____________________, članica vijeća        

           Tanja Đajić