BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 P 038828 21 Gž

Goražde, 22.07.2021. godine

Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija Radije Baltić kao predsjednika vijeća, Tanje Đajić i Edina Biča kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B.,  ..., koga zastupa punomoćnik Sanin Pešto, advokat iz Sarajeva, protiv tuženog Unis Ginex dd Goražde, Višegradska ulica bb, koga zastupa Marsela Bajramović, advokat iz Sarajeva, radi duga, vrijednost spora 30.100,00 KM, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženog protiv presude Opštinskog suda u Goraždu broj: 45 0 P 038828 19 P od 16.04.2021. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 22.07.2021. godine donio je

P R E S U D U

Žalba tužitelja i tuženog se odbija i prvostepena presuda potvrđuje.

         Odbija se zahtjev tužitelja i tuženog  za naknadu troškova sastava žalbe, te zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

 Presudom Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 P 038828 19 P od 16.04.2021. godine stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se poništi odluka Nadzornog odbora tuženog o imenovanju direktora broj: 08 29-3/19 od 13.03.2019. godine, te da se naloži tuženom da u ponovnoj konkursnoj proceduri izvrši izbor kandidata za direktora tuženog koji ispunjava uslove školske spreme i radnog iskustva, odnosno opšte i posebne uslove u roku od 15 dana, kao i da se tužitelju nadoknade troškovi postupka.

Stavom drugim izreke obavezan je tužitelj da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 2.948,40 KM, u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.

Protiv ove presude tužitelj je blagovremeno izjavio žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i tuženi obaveže da tužitelju naknadi troškove postupka, kao i troškove sastava žalbe i sudske takse na žalbu, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Tuženi je u odgovoru na žalbu predložio da se žalba odbije kao neosnovana  i da se tužitelj obaveže da tuženom nadoknadi troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 985,00 KM i PDV 17% u iznosu od 167,45 KM.

            Tuženi je blagovremeno izjavio žalbu na rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi zbog povrede odredaba parničnog postupka,  pa predlaže da se odluka o troškovima postupka preinači tako da se tužitelj obaveže da tuženom nadoknadi troškove postupka u skladu sa opredjeljenim troškovnikom punomoćnika tuženog, te troškove sastava žalbe u iznosu od 900,00 KM i PDV 17% u iznosu od 153,00 KM.

  Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Nakon što je ispitao pobijanu presudu iz razloga navedenih u žalbi, kao i iz razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 - u daljem tekstu: ZPP), odlučeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:

Žalba tužitelja i tuženog nije osnovana.

Povredu odredaba parničnog postupka tužitelj vidi u povredi člana 8. ZPP-a, jer je prvostepeni sud propustio dovesti u vezi sadržaje dokaza koji su provedeni na glavnoj raspravi, te u povredi člana 12. ZPP-a, pošto prvostepeni sud kao prethodno pitanje nije cijenio ništavost odluke Nadzornog odbora tuženog da donese odluku kojom se poništava odluka o poništenju konkursa koja je stupila na snagu, od čega zavisi postojanje prava Nadzornog odbora da preispituje i poništava svoje odluke, te zakonitost odluke o poništenju Odluke o imenovanju direktora tuženog, kao i u povredi člana 57. u vezi sa članom 99. ZPP-a, jer prvostepeni sud nije dozvolio preinačenje tužbe na glavnoj raspravi, iako su bili ispunjeni uslovi za preinačenje tužbe, a uslov za preinačenje tužbe se stiče izvođenjem dokaza na glavnoj raspravi, te prvostepni sud nije obrazložio razloge zbog kojih se tuženi nije mogao upustiti u raspravljanje o preinačenoj tužbi.

Ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

            U postupku pred prvostepenim sudom nisu učinjene povrede odredaba ZPP-a. Prvostepeni sud je provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi na osnovu člana 8. ZPP-a i razmotrio je sva suštinska pitanja, pa je na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza pravilno utvrdio odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, te je dao jasne i potpune razloge na osnovu člana 191. stav 4. ZPP-a, kojim razlozima se rukovodio prilikom donošenja odluke, a koji žalbom tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

Naknadno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u podnesku od 24.02.2021. godine kojim traži da se utvrdi ništavost odluke Nadzornog odbora tuženog broj: 08-29-1/19 od 13.03.2019. godine kojom je poništena odluka Nadzornog odbora tuženog broj: 08-28-2/19 od 25.02.2019. godine, kojom se poništava konkurs za imenovanje direktora i izvršnih direktora od 12.11.2018. godine, nije prethodno pitanje na osnovu člana 12. ZPP-a, jer se ne odnosi na postojanje prava ili pravnog odnosa i ne čini pravnu cjelinu koja može biti samostalan predmet postupka pred sudom. Odluka suda o prvobitnom tužbenom zahtjevu ne zavisi od rješavanja naknadno postavljenog tužbenog zahtjeva.  Takođe, ovaj zahtjev nije ni prejudicijelni zahtjev u smislu člana 54. stav 3. ZPP-a, jer se ne radi o postojanju ili nepostojanju odnosa od čijeg postojanja ili nepostojanja zavisi odluka o prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu.

            Odredbe člana 103. do 110. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89;  „Službeni list RBiH“ broj:  2/92, 13/93 i 13/94 i   „Službene novine FBiH“, broj: 29/03 i 42/11 -  u daljem tekstu ZOO) se odnose na ništavost ugovora, na koju ništavost sud pazi po službenoj dužnosti, a ne na ništavost odluka Nadzornog odbora. Osim toga, na osnovu člana 246. Zakona o privrednim društvima propisano je da dioničar, član nadzornog odbora ili uprava društva mogu podnijeti tužbu za pobijanje i poništenje odluka skupštine društva u roku od 60 dana od dana održavanja skupštine, koja odredba se ne može analogno primijeniti na odluke Nadzornog odbora, jer to mora biti izričito propisano zakonom.

Pravilan je zaključak prvostepenog suda da nisu ispunjeni uslovi za preinačenje tužbe iz člana 57. stav 4. ZPP-a, prije nastavka glavne rasprave, jer tužitelj svojom krivicom tužbu nije preinačio ranije, pošto mu je odluka Nadzornog odbora tuženog broj: 08-29-1/19 od 13.03.2019. godine dostavljena dana 25.10.2019. godine uz odgovor na tužbu.

Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje tužitelj obrazlaže na način da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da odluka Nadzornog odbora tuženog o imenovanju direktora nije nezakonita, jer nije pravilno cijenio odluku Nadzornog odbora tuženog broj: 08-28-2/19 od 25.02.2019. godine kojom je poništen konkurs za imenovanje direktora i izvršnog direktora tuženog od 12.11.2018. godine zbog objektivnih razloga i to izostanka kandidata za poziciju „Izvršni direktor za proizvodnju" čije je imenovanje od posebnog značaja za Društvo, kako bi svi članovi uprave bili izabrani i imenovani istovremeno sa istim mandatnim periodom za sve članove Uprave, te da je odluka stupila na snagu odmah, a dostavljanje navedene odluke Vladi Federacije Bosne i Hercegovine predstavlja okolnost koja nije od značaja za poništenje javnog konkursa. Dalje ističe da prvostepeni sud postupanje tuženog nije cijenio na osnovu člana 131. Statuta, niti je dao ocjenu zakonitosti Odluke o imenovanju direktora tuženog u odnosu na ovlaštenja Nadzornog odbora. Prvostepeni sud je propustio utvrditi nezakonitost Odluke o imenovanju direktora, jer je faktičku odluku o imenovanju direktora tuženog donijela Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, dok je Nadzorni odbor na sjednici održanoj dana 13.03.2019. godine formalno donio navedenu odluku u nastavljenoj konkursnoj proceduri koja je prethodno obustavljena odlukom o poništenju konkursa. Nadzorni odbor je nezakonito postupao, jer je sjednica Nadzornog odbora sazvana dana 13.03.2019. godine suprotno odredbama člana 127. do 129. Statuta tuženog odnosno nije sazvana u propisanim rokovima i u postupku za sazivanje sjednice, te direktor nije prisustvovao sjednici Nadzornog odbora dana 13.03.2019. godine, pa su i odluke Nadzornog odbora donesene na toj sjednici nezakonite tj. ništava je odluka Nadzornog odbora broj 08-29-1/19 od 13.03.2019. godine. Prvostepeni sud je izostavio cijeniti značaj činjenica i dokaza koje ukazuju na okolnost da je prijava tužitelja na osnovu javnog konkursa za mjesto direktora tuženog bila prihvaćena, da je tužitelj bio uvršten na rang listu, te da je bio pozvan na intervju, koji nije održan, čime je tužitelj doveden u nepovoljan položaj i uskraćene su mu mogućnosti ostvarivanja kao učesnika u postupku izbora kandidata koji je izvršen dana 13.03.2019. godine.

             Ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

            Naime, iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda, koje među strankama nije sporno, proizlazi da je dana 12.11.2018. godine tuženi raspisao javni konkurs za izbor i imenovanje direktora i izvršnih direktora tuženog koji je objavljen u dnevnom listu „Dnevni avaz“. U tački V konkursa navedeno je da su kandidati dužni priložiti certifikat o usavršavanju članova privrednog društva sa većinskim učešćem državnog kapitala. Tužitelj se prijavio na mjesto direktora tuženog. Nadzorni odbor tuženog na posebnoj sjednici razmotrio je prijave i dokumentaciju kandidata, te je na zapisniku od 12.12.2018. godine konstatovao da je tužitelj priložio uvjerenje Privredne komore o pohađanju edukacije za stručno usavršavanje članova uprave i nadzornog odbora privrednog društva, nakon čega je utvrdio da tužitelj ispunjava formalne uslove i da će biti pozvan na razgovor. Nadzorni odbor tuženog dostavio je listu kandidata Ministarstvu za energiju, rudarstvo i industriju radi davanja prethodne saglasnosti. Ministarstvo za energiju, rudarstvo i industriju aktom broj: 32604/18 od 26.12.2018. godine obavijestilo je Nadzorni odbor da lista kandidata nije utvrđena u skladu sa Statutom tuženog i javnim konkursom, te je aktom broj: 1440/19 od 18.01.2019. godine, zatražilo dostavljanje nove liste kandidata koji ispunjavaju uslove konkursa, što proizlazi iz odluke Nadzornog odbora tuženog broj: 08-30-16/19 od 07.05.20219. godine. Nadzorni odbor sačinio je novu listu kandidata od 19.01.2019. godine, na kojoj listi su se za poziciju direktora tuženog nalazili M. F. i M. A. . Lista kandidata je dostavljena Ministarstvu za energiju, rudarstvo i industriju. Dana 25.02.2019. godine Nadzorni odbor donio je odluku broj: 08-28-2/19 od 25.02.2019. godine kojom se poništava konkurs za izbor i imenovanje direktora i izvršnih direktora tuženog objavljenog u dnevnom listu „Dnevni avaz“ od 12.11.2018. godine, te odluku o ponovnom raspisivanju konkursa za izbor i imenovanje direktora i izvršnih direktora tuženog broj: 08-28-3/19 od 25.02.2019. godine, kao i zaključak broj: 08-28-6/19 od 25.02.2019. godine da predsjednik Nadzornog odbora o radnjama i aktivnostima Nadzornog odbora dostavi informaciju Ministarstvu za energiju, rudarstvo i industriju. Dana 27.02.2019. godine Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je odlukom broj:189/2019 dala prethodnu saglasnost Nadzornom odboru tuženog za imenovanje direktora tuženog M. F. i izvršnog direktora A. P. . Nadzorni odbor na sjednici održanoj dana 13.03.2019. godine donio je odluku broj: 08-29-1/19 kojom se poništava odluka broj: 08-28-2/19 od 25.02.2019. godine i poništava odluka broj:08-28-3/19 od 25.02.2019. godine u dijelu koji se odnosi na poziciju direktora i izvršnog direktora za ekonomiku, marketing i komercijalne poslove, te odluku broj: 08-29-3/19 o imenovanju direktora M. F. na period od četiri godine počev od 14.03.2019. godine do 14.03.2023. godine. Tužitelj je na navedenu odluku izjavio prigovor koji je odbijen odlukom Nadzornog odbora broj: 08-30-16/19 od 07.05.2019. godine.

Prema mišljenju ovog suda odluka o imenovanju direktora tuženog broj 08-29-3/19 od 13.03.2019. godine nije nezakonita iz sljedećih razloga:

Na osnovu člana 257. stav 1. tačka f) Zakona o privrednim društvima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 81/15) i člana 131. stav 1. tačka 5. Statuta Unis Ginex dd Goražde broj: OPU IP:194/2018 od 06.12.2018. godine, propisano je da je Nadzorni odbor dioničarskog društva nadležan da bira upravu društva, pa je u skladu sa tim Nadzorni odbor tuženog nadležan za odlučivanje o raspisivanju i poništenju konkursa. S toga je pravilan zaključak prvostepenog suda da Nadzorni odbor nije nezakonito postupio kada je odlukom broj: 08-29-1/19 od 13.03.2019. godine poništio odluku broj:08-28-2/19 od 25.02.2019. godine kojom se poništava konkurs za izbor i imenovanje direktora od 12.11.2018. godine i djelimično odluku broj:08-28-3/19 od 25.02.2019. godine o ponovnom raspisivanju konkursa za izbor i imenovanje direktora i izvršnog direktora za ekonomiju, marketing i komercijalne poslove.

Naime, odluka Nadzornog odbora tuženog broj: 08-28-2/19 od 25.02.2019. godine i odluka Nadzornog odbora tuženog broj: 08-28-3/19 od 25.02.2019. godine stupile su na snagu danom donošenja, ali odluka Nadzornog odbora broj: 08-28-2/19 od 25.02.2019. godine proizvodi pravno dejstvo prema trećim licima od dana objavljivanja obavještenja o poništenju konkursa u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i dnevnom listu „Dnevni avaz“, u skladu sa članom 2. navedene odluke, a odluka Nadzornog odbora tuženog broj: 08-28-3/19 od 25.02.2019. godine proizvodi pravno dejstvo prema trećim licima od dana objavljivanja ponovnog javnog konkursa u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i dnevnom listu „Dnevni avaz“, u skladu sa članom 4. iste odluke. Ovo i iz razloga što je i Konkurs za izbor i imenovanje direktora i izvršnog direktora tuženog objavljen u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine broj: 91/18 od 14.11.2018. godine i dnevnom listu „Dnevni avaz“ od 12.11.2018. godine. Pošto navedene odluke nisu objavljene u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i dnevnom listu, iste nisu proizvele pravno dejstvo prema trećim licima i ne obavezuju Nadzorni odbor, pa Nadzorni odbor ima ovlaštenje da svoje odluke poništava, a time se ne stvara pravna nesigurnost.  

Na osnovu člana 136. Statuta tuženog nije propisano da se istovremeno mora izvršiti cjelovit izbor članova Uprave tuženog tj. direktora i izvršnih direktora, dok je odredbom člana 136. stav 3. Statuta propisana mogućnost imenovanja v.d. članova uprave do provođenja redovne procedure, ukoliko je to neophodno. Mogućnost pojedinačnog izbora članova Uprave proizlazi i iz odredbe člana 16. Uredbe o vršenju ovlaštenja u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 44/15) i člana 9. Uredbe o usavršavanju predsjednika i članova nadzornih odbora i uprava privrednih društava sa učešćem državnog kapitala  („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 71/09, 33/10, 23/11, 83/11, 2/13, 80/13, 60/16 i 88/17). S toga, prema mišljenju ovog suda nije bilo osnova da Nadzorni odbor donese odluku broj: 02-28-2/19 od 25.02.2019. godine, kojom se poništava konkurs za izbor i imenovanje direktora i izvršnih direktora od 12.11.2018. godine, niti je objektivni razlog za poništenje konkursa činjenica da nije bilo kandidata za poziciju „Izvršni direktor za proizvodnju" te da je imenovanje tog direktora od posebnog značaja za Društvo, kako bi svi članovi Uprave bili izabrani i imenovani istovremeno sa istim mandatnim periodom. U protivnom to bi značilo da ukoliko direktor ili izvršni direktor podnese ostavku ili bude razriješen dužnosti, da ostavku moraju podnijeti i drugi direktori ili moraju biti razriješeni da bi se ponovo imenovala cjelovita Uprava tuženog. Ovo i iz razloga što je Nadzorni odbor navedenu odluku donio nakon što je dostavio novu listu kandidata koji ispunjavaju uslove za izbor i imenovanje na poziciju direktora od 19.01.2019. godine, na kojoj listi kandidata se nije nalazio tužitelj.

Osim toga, tužitelj nije ispunjavao uslove da bude uvršten na listu kandidata koji ispunjavaju uslove za poziciju direktora tuženog, jer nije imao Certifikat za usavršavanje predsjednika i članova nadzornog odbora i uprave privrednog društva sa većinskim učešćem državnog kapitala, koji mora imati kandidat koji konkuriše za izbor i imenovanje članova uprave društva na osnovu člana 137. stav 3. tačka 2. Statuta, te na osnovu tačke V Konkursa za izbor i imenovanje direktora i izvršnog direktora tuženog, pa Nadzorni odbor nije imao osnova da na zapisniku od 12.12.2018. godine utvrdi da tužitelj kao kandidat ispunjava formalne uslove za izbor i imenovanje na mjesto direktora prema konkursu od 12.11.2018. godine. Na osnovu člana 10. stav 2. Uredbe o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine  („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj: 13/19), Nadzorni odbor je bio dužan da prijavu tužitelja odbaci kao nepotpunu, jer nije sadržavala Certifikat za usavršavanje predsjednika i članova nadzornog odbora i uprave privrednog društva sa većinskim učešćem državnog kapitala.

Pošto tužitelj nije ispunjavao uslove za poziciju direktora, istom nisu uskraćena prava u postupku izbora direktora tuženog, niti je doveden u nepovoljan položaj bez obzira što je Nadzorni odbor  prvobitno tužitelja uvrstio na listu kandidata za poziciju direktora.

Na osnovu člana 3. stav 1. tačka 3) i člana 13. stav 3. Uredbe o vršenju ovlaštenja u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je Odluku broj: 189/19 od 27.02.2019. godine, kojom je dala  saglasnost za imenovanje uprave tuženog na period od četiri godine M. F. na mjesto direktora i A. P., na mjesto izvršnog direktora za ekonomiku, marketing i komercijalne poslove, koja odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu koje odluke je Nadzorni odbor bio dužan donijeti odluku o imenovanju članova Uprave, što je Nadzorni odbor učinio.

Neosnovani su navodi da je odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine broj: 189/19 od 27.02.2019. godine neprovodiva i da ne proizvodi prave posljedice, jer javni konkurs od 12.11.2018. godine nije poništen, pošto je poništena odluka o poništenju konkursa za izbor i imenovanje direktora i izvršnih direktora tuženog od 12.11.2018. godine, a odluka o poništenju konkursa za izbor i imenovanje direktora i izvršnih direktora nije javno objavljena, pa se odluka o imenovanju direktora tuženog ne zasniva na odluci o poništenju konkursa za izbor i imenovanje direktora i izvršnih direktora, niti je direktor tuženog imenovan izvan konkursne procedure.

Pravilan je zaključak prvostepenog suda da direktor tuženog nije mogao prisustvovati sjednici Nadzornog odbora na kojoj se odlučivalo o izboru direktora, a što je u skladu sa odredbom člana 129. stav 3. Statuta tuženog. Tužitelj u toku postupka nije dokazao da je dana 13.03.2019. godine Nadzorni odbor održao redovnu sjednicu, niti da je direktor pozvan da prisustvuje navedenoj sjednici.

Na osnovu člana 274. Zakona o privrednim društvima propisano je da je član odbora za reviziju ovlašten zahtijevati sazivanje sjednice skupštine i nadzornog odbora kada smatra da su ugroženi interesi dioničara ili utvrdi nepravilnosti u radu predsjednika ili članova nadzornog odbora, direktora ili članova uprave. Tužitelj u toku postupka nije dokazao da je odbor za reviziju postupio na osnovu člana 274. Zakona o privrednim društvima tj. sazvao sjednicu radi utvrđivanja eventualnih nepravilnosti u radu predsjednika i članova nadzornog odbora ili direktora tuženog.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj vidi u tome što prvostepeni sud nije pravilno primijenio odredbu člana 257. Zakona o privrednim društvima i odredbu člana 131. u vezi sa članom 127. i 128. Statuta tuženog, kao i člana 3. i 13. Uredbe o vršenju ovlaštenja u privrednom društvu sa učešćem državnog kapitala iz nadležnosti FBiH, te nije primjenio odredbu člana 9. i člana 12. u vezi sa članom 13. ZOO-a, jer je propustio da cijeni da je Nadzorni odbor tuženog odluku donio na osnovu prethodno poništenih odluka, postupajući protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Ovi žalbeni navodi nisu osnovani, jer je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, te na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe člana 257. Zakona o privrednim društvima, člana 127., 128., i 131. Statuta tuženog, u vezi sa članom 123. i 126. ZPP-a.

Tužitelj žalbom neosnovano pobija odluku o troškovima postupka, jer je presuda pravilna i zakonita, pa nisu ispunjeni uslovi za preinačenje presude u odluci o troškovima postupka.

Tuženi žalbom pobija odluku o troškovima postupka ističući da mu nisu dosuđeni troškovi putovanja i odsustva iz kancelarije njegovog punomoćnika, iako advokatska tarifa propisuje ove troškove, a sudska praksa i Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama zabranjuje ograničavanje stranke u izboru punomoćnika – advokata, te ograničavanje u mogućnostima naknade troškova advokata sužava i mogućnost njegovog izbora, što utiče na obim prava efikasnog pristupa sudu.

Ovi žalbeni navodi nisu osnovani, jer troškovi putovanja i odsustva iz kancelarije nastali su usljed činjenice da je tuženi kao punomoćnika angažovao advokata čije sjedište nije na području postupajućeg prvostepenog suda. Prvostepeni sud je pravilno primjenio član 387. stav 1. ZPP-a, jer navedeni troškovi prema ocjeni ovog suda nisu bili potrebni radi vođenja parnice. Pošto u konkretnom slučaju ne postoje izuzetne okolnosti koje bi ukazivale da su ti troškovi bili opravdani imajući u vidu vrstu i složenost spora, pa angažovanje advokata čije je sjedište izvan područja suda, ne može smatrati nužnim za vođenje ove parnice, pa se tako ni troškovi nastali usljed toga ne mogu smatrati troškovima potrebnim radi vođenja parnice. Osim toga, tuženi je bio slobodan angažovati za zastupanje bilo kojeg advokata po svom izboru, što je i učinio. Izbor punomoćnika – advokata izvan sjedišta suda u kome je vođen postupak bio je lični izbor i pravo tuženog koji u tom slučaju, treba da lično snosi troškove putovanja punomoćnika do mjesta sjedišta suda, što je u pravilu obaveza stranke koja angažuje advokata izvan sjedišta suda, jer ti troškovi nisu bili neophodni za vođenje parnice. Ovo i iz razloga što tuženi nije dokazao da na području sjedišta suda u datom momentu nije mogao da angažuje kvalifikovanog punomoćnika odnosno da su advokati odbili da pruže pravnu pomoć tuženom, pa tužitelj u tom slučaju nije dužan da snosi troškove putovanja punomoćnika tuženog. Okolnost da u sjedištu suda ima advokata koji su tuženom mogli pružiti pravnu pomoć opravdava stanovište da navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

            Ovakav stav potvrđen je i odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP- 4407/13 od 15. septembra 2016. godine i AP-1398/14 od 11. januara 2017. godine, AP-4828/16 od 06. decembra 2018. godine, te AP-2765/19 od 19.09.2019. godine, te pravnim shvatanjima usvojenim na Panelu za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti održanom dana 30.01.2014. godine na kome su sudjelovali predstavnici Suda Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Republike Srpske i Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine.

Tužitelju i tuženom nisu dosuđeni troškovi sastava žalbe, jer sa žalbom nisu uspjeli, pa nemaju pravo na naknadu troškova od protivne stranke shodno članu 386. ZPP-a.

            Tuženom nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu u iznosu od 985,00 KM i PDV 17% u iznosu od 167,45 KM, jer ti troškovi na osnovu člana 387. stav 1. ZPP-a, po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za ishod ovog žalbenog postupka. S toga je o navedenim troškovima odlučeno kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 387. stav 1. i 397. stav 1. ZPP-a.

Kako ne postoje razlozi žalbe kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tužitelja i tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena na osnovu člana 226. ZPP-a.                                                                        

                                                                                                     Predsjednik vijeća

                Radija Baltić

Odluka je donesena jednoglasno.

Članovi vijeća:                                                               Predsjednik vijeća

1.______________ -  sudija izvjestilac                               ________________

    Tanja Đajić                                                                   Radija Baltić  

2. ______________ -  član vijeća

    Edin Bičo