BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 Mal 048881 25 Gž  

Goražde, 16.12.2025. godine

            KANTONALNI SUD U GORAŽDU, u vijeću sastavljenom od sudija Edina Biča, predsjednika vijeća,  Milijane Bjelović i  Tanje  Đajić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. I. iz G. Ulica ..., zastupan po punomoćniku Omeru Borovcu, advokatu iz Goražda, protiv tuženog Grad Goražde, ulica Maršala Tita broj 2, Goražde, koga zastupa zastupnik po zakonu Gradsko pravobranilaštvo Goražde, radi naknade štete, v.s.p. 1.300,00 KM, rješavajući o žalbi tuženog izjavljene  na  presudu Općinskog suda u Goraždu broj:45 0 Mal 048881 25 Mal od 15.10.2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16.12.2025.godine,donio je

P R E S U D U

            ODBIJA SE žalba  tuženog kao neosnovana, POTVRĐUJE SE presuda Općinskog suda  u Goraždu broj: 45 0 Mal 048881 25 Mal od 15.10.2025. godine.

            ODBIJA SE kao neosnovan  zahtjev tuženog za  nadoknadu troškova žalbenog  postupka.

Obrazloženje

            Presudom Općinskog suda  u Goraždu broj: 45 0 Mal 048881 25 Mal od 15.10.2025. godine, odlučeno je:

            „I.Dužan je tuženi da tužitelju  na ime naknade nematerijalne štete isplati: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 555,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 405,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe 24.02.2025.godine, pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 927,51 KM, u roku od 15 dana.

II.Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da mu tuženi na ime nematerijalne štete za pretrpljeni strah isplati iznos od 15,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 24.02.2025.godine kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

III.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.“

Navedenu presudu žalbom je osporio tuženi i kao razloge  naveo povredu odredaba parničnog  postupka  i pogrešnu primjenu materijalnog  prava a prijedlog je  tuženog da se  prvostepena  presuda  preinači i odbije  tužba  ili da se ukine  ožalbena  presuda  i predmet vrati prvostepenom  sudu na  ponovno suđenje. 

Kroz obrazloženje  razloga  žalbe  između ostalog se navodi izreka presude a potom da tužitelj nije  dokazao da  se  napad desio od strane  psa  lutalice, da je  tužitelj trebao a nije naveo svjedoke, da su povrijeđene odredbe  člana  123. ZPP-a, da je  tužitelj bio dužan da na  nesumnjiv način dokaže  uzrok štete u skladu sa  članom 123. ZPP-a.

Za žalitelja povreda odredaba  postupka ogleda se u povredi člana 102. stav 2. ZPP-a jer je  odbijen njegov prijedlog za saslušanje  predloženog  svjedoka  B. M. obzirom da je  predložen na  glavnoj raspravi a koji dokaz bi eventualno bio odlučujući u pogledu oslobađanja  od  odgovornosti tuženog navodeći za  to član 6. Okvirnog  sporazuma koji je  tuženi zaključio sa  Veterinarskom stanicom M.R. d.o.o. Goražde.

Kao pogrešnu primjenu materijalnog prava  naveo je da tužitelj nije  dokazao uzrok štete, odnosno uzročno-posljedičnu vezu između navodnog  napada „psa  lutalice“ i proizašle  štete, da je  dokazivao samo posljedicu i visinu nematerijalne  štete.

Žalba  ukazuje  na  žaliteljevo isticanje  prigovora nedostatka  pasivne  legitimacije na strani tuženog, da nije  pasivno legitimisan obzirom  da  je sa  Veterinarskom stanicom M.R. d.o.o. Goražde zaključio Okvirni  sporazum. Smatra da  su ispunjeni uslovi iz člana  184. ZOO-a uz navođenje da je i sam tužitelj u tužbi u pogledu pravnih stavova za  odgovornost naveo odredbe Zakona  o zaštiti i dobrobiti životinja BiH itd.

Navodeći  da ne spori da  je Grad Goražde  izvorno odgovoran za nadzor nad psima  lutalicama i napuštenim  psima i obezbjeđenju finansijskih sredstava  za  nadzor, ističe  činjenicu da  je  on proveo u potpunosti odredbe Zakona  o zaštiti i dobrobiti životinja  BiH, da  je povjerio poslove iz člana  27.-30. navedenog zakona organizaciji koja  je  osposobljenja  za tu vrstu poslova.

Po njemu, sud je  bio dužan primjeniti i član 176.  stav 1. ZOO-a te  u potpunosti pobija  presudu u pogledu primjene  materijalnog  prava zbog  primjene odredaba Ustava F BiH, Ustava BPK-a, Zakona  o principima  lokalne  samouprave, Zakona  o komunalnim djelatnostima i Zakona  o zaštiti i dobrobiti životinja.

            Tužitelj na  podnijetu i  dostavljenu  mu žalbu nije  dao odgovor.

            Ispitujući pravilnost osporene prvostepene presude, rješavajući o žalbi u smislu odredaba člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, dalje ZPP) ovaj sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za  naknadu nematerijalne štete zbog  ugriza  psa.

Činjenice  koje je  utvrdio prvostepeni  sud na  osnovu provedenih dokaza  i koje  je  uzeo za  osnov donijete  a sada osporene  odluke  u bitnom su:

 -  da se tužitelj  23.12.2023. godine, oko 18:23 časova  obratio specijalisti urgentne medicine u JZU Kantonalna bolnica Goražde-prijemno urgentni centar, da je pregledan od strane specijaliste urgentne medicine, obavljeno previjanje, dat antibiotik, Ana-Te/DZ, upućen je da se provjeri antirabična zaštita i previjanje na drugi dan u nadležnoj ambulanti i da  je  izvršena kupovina Tetavax vakcine  sa špricom po cijeni od 21,50 KM;

-da je tužitelj 26.12.2023. godine, pregledan u JU Zavodu za javno zadravstvo Goražde od strane dr M. B. spec. epidemiologije zbog povrede nanešene ujedom psa lutalice od dana 23.12.2023. godine, da je u predjelu desne potkoljenice konstatovana vidljiva oguljotina kože, da je prema nalazu i mišljenju ljekara specijaliste o navedenom događaju obavješten veterinarski inspektor;

- da je MUP BPK Goražde, PU Goražde sačinila informaciju o dešavanju na  dan 23.12.2023. godine,  kada su postupili po prijavi uposlenika Urgentnog centra Kantonalne bolnice Goražde  u vezi zatražene ljekarske pomoći lica  koje  je  zadobilo povrede od ugriza psa, da je patrola policije PS Goražde obavila razgovor sa dežurnom doktoricom Z. G. P., da su  povrede E. I.  na desnoj nozi i da su  nastale ugrizom psa, da je rana sanirana a lice upućeno na kućno liječenje, da je patrola policije PS Goražde obavila razgovor sa povrijeđenim licem E. I. koji je  opisao mjesto i tok dešavanja u vezi ugriza psa;  

-da su Grad Goražde, kao naručilac i ''Veterinarska stanica M.R.'' d.o.o. Goražde, kao izvršilac,  09.06.2023. godine zaključili Okvirni sporazum o pružanju usluga zbrinjavanja napuštenih pasa na teritoriji Grada Goražda, na period do 2 godine od dana zaključenja i uredili obaveze  ugovarača;

 - da je vještak neuropsihijatar nakon intervjua  i opšteg pregleda uradio nalaz i dao  mišljenje o postojanju, intenzitetu  bola i straha i vremenskom trajanju, o postojanju uzročno posljedične veze između napada psa lutalica i pretrpljenog straha, da je utvrdio da se povreda kod tužitelja u vidu ugriza u srednjoj trećini stražnje-vanjske strane desne potkoljenice sa oštećenjem kože i krvarenjem klasifikuje kao laka tjelesna povreda, da  je  tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah tokom i nakon nanošenja povrede, da je trpio fizičke bolove kao jak fizički bol u trajanju od 1 dan, srednje jak fizički bol u trajanju od 5 dana i malu bol  10 dana, da je strah koji je pretrpio primarni strah u trajanju od sedam minuta (dok traje fizički atak na njega i period do smirivanja vegetativne reakcije), sekundarni strah, naknadni strah, strah od posljedica povrijeđivanja i patnji koje mora podnijeti i to  jak sekundarni strah u trajanju od jednog dana, srednje jak sekundarni strah u trajanju pet dana i mali strah u trajanju od 12 dana, da je vještak u spis suda uložio fotografiju o posljedici ugriza psa bez nadzora na tužitelju načinjenu na dan pregleda E. I. od 27.06.2025. godine.

Kao primjenjive pravne norme  na osnovu kojih je riješio  predmetnu stvar sud  je  naveo: član 51. stav (2) tačke e) Ustava Bosansko-podrinjskog kantona Goražde („Službene novine BPK-a Goražde“, br. 3/97), član 2., član 8. stav (1) alineja 29. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 49/06 i 51/09), član 2., član 4. stav (2) tačka g), član 5. stav (17) Zakona o komunalnim djelatnostima (“Službene novine BPK-a Goražde”; br. 9/13), član 2. tačka d), član 8. stavovi (1) i (2), član 27. stav (1), član 28. stavovi (4) i (5), član 29. stav (1) i član 30. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja (“Službeni glasnik BiH”, br. 25/09 i 9/18), član  154., član 155., član 173., član 174. član 184., član 200., član 277. stav (1) i član 324.  Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list BiH“, br 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine FBiH“, br. 29/03 i 42/11).

            Zaključak je  prvostepenog suda :

„ ... da je tužitelj, koji je pretrpio štetu od napada psa lutalice bio slobodan, da u okviru svoje dispozicije, zahtijeva naknadu štete bilo od tuženog ili od ''Veterinarske stanice M.R'' d.o.o. Goražde, ili pak od oboje zajedno. Legitimacija Grada Goražde da bude tužen u ovom sporu je posljedica toga što je on izvorni nosilac pružanja komunalne usluge stalnog i sigurnog uklanjanja pasa lutalica sa javnih površina, koja obaveza u sebi sadrži i obavezu vršenja kontrole nad obavljanjem povjerene komunalne djetatnosti na teritoriji Grada Goražde. Naime, odredbama od člana 26. do člana 30. Zakona o organizaciji organa uprave u FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 35/05), propisano je da nadzor nad radom pravnih lica, kojim je povjereno vršenje javnih ovlaštenja, vrše mjerodavne institucije grada Goražde, koje su im ta ovlaštenja i povjerile.

Povjeravanjem djelatnosti stalnog i sigurnog uklanjanja pasa lutalica sa javnih površina ''Veterinarskoj stanici M.R.'' d.o.o. Goražde, tuženi se nije oslobodio odgovornosti za ovu vrstu štete, jer je tuženi izvorni nosilac komunalne djelatnosti stalnog i sigurnog uklanjanja pasa lutalica, te je tuženi bio dužan da preduzme sve što je u njegovoj nadležnosti i da putem svojih inspekcijskih službi ili putem nadležnih organa vrši kontrolu nad radom subjekta kome je povjerio komunalnu djelatnost stalnog i sigurnog uklanjanja pasa lutalica sa javnih površina.

S tim u vezi, važno je pomenuti da je na dispoziciji tužitelja da odluči ko će biti tužena strana u parničnom postupku, te da takvo ovlaštenje nije na strani tuženog, osim ukoliko tuženi ne podnosi protivtužbu... da tuženi očito nije preduzeo dovoljne preventivne mjere kojima bi spriječio nastupanje štetne posljedice – napad psa lutalice na tužitelja, onda je on odgovoran da tužitelju nadoknadi štetu koju je pretrpio i tuženi za nastalu štetu odgovara po principu objektivne odgovornosti iz člana 173. ZOO-a.“

Prvostepeni  sud je  prihvatajući nalaz sudskog vještaka  o pretrpljenim fizičkim bolovima  i strahu, imajući u vidu stavove  iz orijentacionih kriterija i iznosa za  utvrđivanje visine  pravične novčane  naknade nematerijalne  štete, uz primjenu člana154, 155, 173., 174., 200., 277 stav 1 i 324. stv 2. ZOO, dosudio iznose na  ime  nematerijalne  štete  kao u izreci presude.

Odluku o troškovima parničnog postupka sud je zasnovao na odredbi člana 383. i člana 386. stav 1. i 2. ZPP-a.

             Iznijete činjenice  i izvedeni zaključci zašto je zahtjev tužitelja osnovan  kao  pravilnim nalazi i ovaj sud.

Ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno krenuo od  toga da su  stranke  dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti izvođenje dokaza kojima se utvrđuju te činjenice, a ovo prema članu 7. st. 1. ZPP FBiH.

Prema pravilima parničnog  postupka svaka stranka  je dužna sudu kako predložiti relevantne dokaze tako i izvesti ih i na taj način dokazati činjenice na kojima  zasniva  svoj zahtjev. To znači da  ukoliko ih ne  dokaže, snosi štetne  posljedice primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Sud  je  taj koji na osnovu izvedenih dokaza utvrđuje  postojanje  činjenice  na  koju se  stranka  poziva u svoju korist.

Tako, u okviru slobodnog sudijskog uvjerenja, činjenica se uzima kao dokazana samo ako iz ocjene dokaza slijedi da je tvrdnja koja je iznesena istinita, tj. kada ti dokazi potvrđuju tu tvrdnju.

Ocjena dokaza je slobodna u smislu da ne postoje formalna pravila propisana zakonom koja sud mora primjenjivati.

Međutim, iako parnični sud po slobodnom uvjerenju ocjenjuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, takva odluka mora biti zasnovana na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

U svojoj odluci sud mora obrazložiti koje su činjenice dokazivane, kojim dokaznim sredstvima, odnosno koje je adekvatno dokazno sredstvo provedeno u svrhu utvrđivanja istinitosti određenih činjenica  koje tužitelj navodi. Zato i obrazloženje presude mora sadržavati naprijed navedeno, mora sadržati argumentovanu ocjenu dokaza.

Tužitelj,  koji tužbenim zahtjevom potražuje  naknadu nematerijalne štete zbog  ujeda  psa lutalice,  bio je u obavezi da  dokaže da je do štete došlo zbog napada i ujeda  psa  lutalice  a kako je  našao prvostepeni sud, provedenim  dokazima on je to i dokazao svojim iskazom te  na  osnovu materijalnih dokaza-isprava, nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke.

Za  tužitelja to je značilo da je trebao dokazati da ga  je 23.12.2023. godine, u predmetnom  događaju napao pas lutalica, morao  je predložiti dokaze   na  osnovu kojih  bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi da ga je navedenog dana oko 18,00 časova  u blizini Gradske dvorane  u Goraždu napao čopor pasa  i  da  ga  je  jedan od  njih i ujeo za desni list potkoljenice.

Kako je pravilno našao prvostepeni sud, o polaznim činjenicama koje se  tiču ugriza psa i obraćanja doktoru, izjasnio se  tužitelj i  sud je s pravom njegov  iskaz prihvatio kao objektivan, uvjerljiv, logičan i jasan jer  je  on u  skladu sa  provedenim  materijalnim dokazima, sa  nalazima  i mišljenjem doktora specijelista, sa  Informacijom koju je sastavila PU Policijska stanica Goražde. Njegov iskaz niti jednim provedenim  dokazom nije  doveden u  sumnju,  i s razlogom je  izveden zaključak suda  zašto je  ovaj dokaz prihvatljiv sa  svim atributima  kojima je pobliže označen  njegov kvalitet.  Tako, iskaz  tužitelja tuženi nije pobio već je samo paušalno prigovorio  i tuženi je taj koji je mogao predlagati odgovarajuće dokaze da štetu nije uzrokovao pas lutalica ili da šteta potiče od nekog drugog uzroka

Neprihvatljivi su navodi žalbe  tuženog  da je  tužitelj trebao navesti svjedoke na  okolnost mjesta gdje se desio napad psa lutalice  na njega, jer  osim što je takav događaj sam po  sebi traumatičan, logičan je slijed  događanja  da se  povrijeđeno lice bez zastoja,  odmah obraća  ljekaru za  pomoć  a ne  da traži, legitimiše svjedoke koji će se eventualno u nekom budućem postupku izjašnjavati da li je  ili nije napadnut, kada, od koga, na  kom mjestu i sl.

Zato je sud svoje uvjerenje o  ujedu psa na  platou ispred Gradske  dvorane  Goražde na  dan 23.12.2023.godine, s razlogom  utemeljio na činjenicama za koje je imao podlogu u provedenim dokazima i opravdao dovoljnim i uvjerljivim razlozima koji imaju činjeničnu i pravnu osnovu.

Nisu prihvatljivi ni navodi žalbe  koji se  tiču pozivanja i saslušanja predloženog svjedoka B. M. jer, sve i  da  ga tuženi  nije  mogao  predložiti do glavne  rasprave,  predloženi svjedok bi se  izjašnjavao na  okolnost koje  među parničnim strankama  nije sporna a to je da se  radi o psu lutalici za kojeg svjedokinja B. M.  ima  saznanje da je  pobjegao iz azila, dakle  o psu koji nema  vlasnika  i o  nespornim  činjenicama dokazi se ne  provode. 

            Kao kroz postupak a sada i u žalbi tuženi je  isticao  prigovor  pasivne  legitimacije,  o tom  prigovoru sud je odlučio i utvrdio  da  je  on neosnovan, da je tuženi odgovoran za nastalu štetu.

Ovaj  sud je sada  kroz posebno navođenje sadržaja obrazloženja odluke, iznio  izvedeni zaključak prvostepenog suda u vezi prigovora pasivne  legitimacije i ocjenjuje  ga pravilnim bez da  isti sada ponavlja.

Naime, raspravljanje  o prigovoru pasivne  legitimacije  nametnulo je posebnu  obavezu za utvrđivanje  ko je  pored  zaključenog Okvirnog  sporazuma  od 09.06.2023.godine, odgovoran, da  li je za nastalu štetu odgovoran tuženi ili je  to isključivo „Veterinarska stanica M.R.“ d.o.o. Goražde kao izvršilac.

Ovaj sud sada nalazi da je prvostepeni sud pravilno odlučio o prigovoru pasivne legitimacije jer je  pravilnim   navođenjem odredbi Ustava BPK-a, člana  51. stav 2. tačka e),  članova 2. i 8. stav 19 alineja 29. Zakona  o principima  lokalne  samouprave u vezi sa  članovima  2., 4. stav 2) i 5. stav 17) Zakona  o komunalnim djelatnostima   utvrdio  da  je  tuženom dato u nadležnost da  obavlja javne  poslove  pružanja  komunalnih usluga  u koje  između ostalog  spadaju i usluge zajedničke komunalne  potrošnje, tj. kafilerijske usluge-stalno i sigurno uklanjanje  pasa lutalica sa javnih površina.

Zaključivanjem Okvirnog  sporazuma  između Grada  Goražda, kao Naručioca,  i Veterinarske  stanice  M.R. d.o.o. Goražde, kao Izvršioca, kao subjekta kome  je od strane sada tuženog povjereno hvatanje, smještaj i njega napuštenih pasa  na  teritoriji Grada Goražda, ustanovljena  je  solidarna  odgovornost tuženog,   tuženog kao izvornog nosioca komunalne  djelatnosti (sigurno uklanjanje  pasa lutalica sa  javnih površina.) i  Veterinarske  stanice  M.R. d.o.o. Goražde, kao subjekta kome  je  tuženi Sporazumom prenio hvatanje, smještaj i njega napuštenih pasa.

To u konkretnom slučaju znači da je tužitelj mogao u okviru svoje dispozicije,  zahtijevati naknadu štete bilo od tuženog ili od Veterinarske  stanice  M.R. d.o.o. Goražde,  ili pak od obojice zajedno.

Bez obzira,  što je Sporazumom  dogovoreno da će za eventualnu štetu trećim licima  od strane  pasa  koji se  nalaze  u skloništu, štetu trećim licima  nadokanditi Izvršilac bez potraživanja bilo kakve  naknade od strane  Naručioca  usluga  ( član 6. Sporazuma), tuženi  se ne  može  osloboditi odgovornosti  za ovu vrstu štete jer se navedena  odredba  tiče  ugovarača i  obavezuje  samo  njih.

Tuženi je bio dužan da preduzme sve mjere u okviru svojih nadležnosti, odnosno da putem svojih inspekcijskih službi vrši nadzor nad radom subjekta kome je djelatnost povjerio. Do štete je došlo  uslijed njegovog direktnog ili indirektnog propuštanja jer  prema članu 8. Sporazuma  obaveza  je  bila  nadležnih inspekcija ili ovlaštenog veterinara (organi  tuženog) da  vrše nadzor nad uslugama regulisanim Sporazumom pa  propuštanjem tog nadzora za  posljedicu ima  i odgovornost a time  i obavezu naknade štete.

Prvostepeni  sud je tako pravilno naveo i obrazložio kao primjenjive naprijed navedene odredbe  ZOO-a, posebno odredbu  člana 174.,  jer tuženi iako nije  vlasnik psa,  postoji određena njegova obveza  kao „imaoca“  opasne stvari.  On jeste odgovoran zbog obveze prikupljanja i zbrinjavanja pasa lutalica  pa time i za štetu koju ti psi prouzrokuju.

Iz svega navedenog, navodi žalbe  kojima  se prigovara pravilnoj primjeni odredaba  parničnog postupka i primjeni materijalnog  prava ukazuju se neosnovanim.

            Kako nisu osnovani navedeni žalbeni razlozi jer je  sud uvjerenje  o odgovornosti tuženog Grad Goražde formirao  na  osnovu savjesne i brižljive  ocjene dokaza  i  svih dokaza zajedno na  osnovu rezultata cjelokupnog  postupka, sve  u smislu člana  8. ZPP-a, kako je   na  pravilno utvrđeno činjenično  stanje u odnosu na tuženog  pravilno primijenio materijalno pravo,  na osnovu člana 226. ZPP odlučio je kao u izreci presude  pod I.

            Tuženi je u dostavljenoj žalbi iskazao troškovnik u kojem je  za sastav  žalbe  naveo 672,00 KM.

Kako je  odlučeno da je  žalba tuženog neosnovana, to nema  uspjaha ove  stranke  u žalbenom postupku a time ni osnova za  ovu naknadu, sve  prema  članu 386. ZPP-a. Zbog  toga  je  odlučeno kao u izreci pod II.

                                                                                             PREDSJEDNIK  VIJEĆA

                                                                                                ___________________

                                                                                                            Edin Bičo

Odluka je donijeta jednoglasno.

1._____________________, sudija izvjestilac                                  Predsjednik vijeća                                                                                                        

        Milijana  Bjelović                                                                             Edin Bičo  

2._____________________, članica vijeća        

           Tanja Đajić