BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 P 047079 25 Gž

Goražde, 02.04.2025. godine

Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje Đajić i Edina Biča kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužioca M. A.1 iz G., ulica ..., koga zastupa punomoćnik Omer Borovac advokat iz Goražda, ulica Višegradska broj 5A, protiv tuženog M. D. iz G., ulica ..., koga zastupa punomoćnik Esad Muminović advokat iz Goražda, ulica Zaima Imamovića broj 2, radi utvrđenja sticanja prava vlasništva na nekretninama, vrijednost predmeta spora 3.000,00 KM, odlučujući o žalbi tužioca protiv presude Opštinskog suda u Goraždu broj:  45 0 P 047079 24 P od 29.11.2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 02.04.2025. godine donio je

  P R E S U D U  

            Žalba se uvažava, prvostepena presuda se preinačava tako da glasi:

I Utvrđuje se da je tužilac vanknjižni vlasnik garaže dimenzija 4,36 m x 3,25 m izgrađene na k.č. broj 3027 zvana „Torine“ upisana u zemljišnoknjižni uložak broj 1034 KO ..., što odgovara stanju upisa posjeda u posjedovnom listu broj 882 KO ..., prva garaža desno, gledano iz pravca grada i prilazom sa javnog puta prema Skici lica mjesta vještaka geodetske struke od 22.07.2024. godine, koja čini sastavni dio izreke ove presude, što je tuženi dužan trpiti da se izvrši promjena upisa kod Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda u Goraždu i Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Grada Goražda na tužioca sa 1/1 dijela.

II Utvrđuje se da je tužilac dosjelošću stekao pravo vlasništva na zemljištu ispod garaže površine 14,17 m2, iz nekretnine označene kao k.č. 3027 zvana „Torine“ upisana u zemljišnoknjižni uložak broj 1034 KO ..., što odgovara stanju upisa posjeda u posjedovnom listu broj 882 KO ..., prema Skici lica mjesta vještaka geodetske struke od 22.07.2024. godine, koja čini sastavni dio izreke ove presude što je tuženi dužan trpiti da se izvrši promjena upisa kod Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda u Goraždu i Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Grada Goražda, na tužioca sa 1/1 dijela.

III Obavezuje se tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.600,00 KM u roku od 30 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužioca za naknadu troškova postupka u iznosu od 153,00 KM odbija kao neosnovan.     

IV Odbija se zahtjev tuženog za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 840,00 KM.

 Obrazloženje

             Presudom Opštinskog suda u Goraždu broj: 45 0 P 047079 24 P od 29.11.2024. godine stavom prvim izreke  odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužilac vanknjižni vlasnik garaže dimenzija 4,36 m x 3,25 m izgrađene na k.č. broj 3027 zvana „Torine“ upisana u Zemljišnoknjižni uložak broj 1034 KO ..., što odgovara stanju upisa posjeda u Posjedovnom listu broj 882 KO ..., prva garaža desno, gledano iz pravca grada i prilazom sa javnog puta prema Skici lica mjesta vještaka geodetske struke od 22.07.2024. godine, koja čini sastavni dio izreke ove presude što je tuženi dužan trpiti da se izvrši promjena upisa kod Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda u Goraždu i Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Grada Goražde na tužioca sa 1/1 dijela.

Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužilac dosjelošću stekao vanknjižno pravo vlasništva na zemljištu ispod garaže površine 14,17 m2 iz nekretnine označene kao k.č. 3027 zvana „Torine“ upisana u zemljišnoknjižni uložak broj 1034 KO ..., što odgovara stanju upisa posjeda u posjedovnom listu broj 882 KO ..., prema Skici lica mjesta vještaka geodetske struke od 22.07.2024. godine, koja čini sastavni dio izreke ove presude što je tuženi dužan trpiti da se izvrši promjena upisa kod Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda u Goraždu i Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Grada Goražda na tužioca sa 1/1 dijela, kao i zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.653,00 KM.

Stavom trećim izreke obavezuje se tužilac da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 840,00 KM u roku od 30 dana.

Protiv ove presude tužilac je blagovremeno izjavio žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se usvoji tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti.

 Tuženi je u odgovoru na žalbu predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Nakon što je ovaj sud ispitao pobijanu presudu iz razloga navedenih u žalbi, kao i iz razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine  FBiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP), odlučeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:

            Žalba je osnovana.

            Predmet spora je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužilac vanknjižni vlasnik garaže dimenzija 4,36 m x 3,25 m izgrađene na k.č. broj 3027 zvana „Torine“ upisana u zemljišnoknjižni uložak broj 1034 KO ..., što odgovara stanju upisa posjeda u posjedovnom listu broj 882 KO ..., prva garaža desno,  te da se utvrdi da je tužilac dosjelošću stekao pravo vlasništva na zemljištu ispod te garaže u površini od 14,17 m2, na k.č. broj 3027 zvana „Torine“ i da je tuženi dužan trpiti da se izvrše ove promjene upisa kod Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda u Goraždu i Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Grada Goražda na tužioca sa 1/1 dijela.

U postupku pred prvostepenim sudom nisu učinjene povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tač. 2), 3), 8), 9), 12) i 13) ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostepeni sud je utvrdio:

- da je tuženi vlasnik i posjednik sa 1/1 dijela nekretnine označene kao k.č. broj 3027 zvana „Torine“, u naravi kuća i zgrada površine 65 m2 i dvorište površine 213 m2, koje su upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 1034 KO ... i posjedovni list broj 882 KO ...;

- da je tuženi navedenu nekretninu kupio 1978. godine od O. M., a da je 1972. godine na toj nekretnini prednik tužioca - njegov otac M. A.2 izgradio predmetnu garažu, nakon što se usmeno sporazumio sa O. M., koji mu je izgradnju garaže na svom zemljištu dozvolio u zamjenu za korištenje vode;

- da je M. A.2 koristio garažu do 1995. godine kada je preminuo, a nakon toga garažu je koristio tužilac;

- da je u postupku smetanja posjeda, koji je pravosnažno okončan dana 02.02.2023. godine, utvrđeno da je tuženi smetao tužioca u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu garaže izgrađene na k.č. 3027 zvana “Torine” upisana u PL broj 882 KO ... i Zemljišnoknjižni uložak broj 1034 KO ..., na taj način što je dana 27.12.2021. godine sa vrata na garaži unutrašnjih dimenzija 3 metra x 4 metra, visine 2,10 metara, prva garaža desno, gledano iz pravca grada i prilazom sa javnog puta, skinuo katanac koji je stavio tužilac i stavio novi katanac i na taj način onemogućio tužioca da koristi garažu;

-da je dana 18.07.2024. godine izvršen uviđaj na licu mjesta, da je vještak geodetske struke Razim Spahović na osnovu Plana broj 25 KO ... identifikovao parcelu označenu kao  k.č. broj 3027 zvana “Torine” u naravi kuća i zgrada površine 65 m2 i dvorište površine 213 m2, na kojoj se nalaze dvije garaže koje su vanknjižno vlasništvo, da je predmetna garaža prva garaža desno, gledano iz pravca grada i prilazom sa javnog puta unutrašnjih dimenzija 3 metra x 4 metra, visine 2,10 metara;

-da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Razima Spahovića utvrđeno da predmetna garaža nije upisana u katastarskom operatu, da ju je vještak geodetske struke snimio sa geodetske osnove totalnom stanicom i obradu snimljenih podataka izvršio u softverskom paketu AutoCAD 2018, da je dimenzija garaže 4,36m x 3,25 m = 14,17 m2, da nekretnina tuženog nije obuhvaćena regulacionim planom i dozvoljeno je njeno cijepanje, te da nekretnine tužioca i tuženog međusobno ne graniče;

- da je vještak građevinske struke Jusuf Baltić utvrdio da je predmetna garaža jedna od dvije vezane garaže vanknjižno vlasništvo u jugoistočnom dijelu parcele do granice sa javnim putem, te da je sporna garaža prva sa desne strane iz pravca grada, da je jednom stranom oslonjena na susjednu garažu – zajednički zid, a sa dvije strane je ukopana u teren, zadnjom stranom potpuno, a bočnom stranom djelimično, da su konstruktivni elementi garaže betonski i armirano betonski, od betona rađenog na licu mjesta, da su vanjske dimenzije garaže 4,36m x 3,25 m = 14,17 m2, da su temelji garaže od nearmiranog betona, kao i zidovi garaže debljine 20 cm, da je krov garaže armirano-betonska ploča, rađena u dva sloja, debljine 10 cm i 8 cm, ukupno 18 cm, da je ploča armirana sa armaturom 6mm i 10 mm, da ploča garaže služi kao terasa sa metalnom ogradom izgrađenom od kvadratnih kutija 30x30 mm i ispunom od flaha 20x2mm, da je unutrašnjost garaže  malterisana i uočena su znatna oštećenja maltera zbog prisustva vlage iz okolnog terena, da su ulazna vrata  dimenzija 250x180 cm, izgrađena od bravarskih profila i ispunom od daske d=24 mm, da je prozor dimenzija 70x30 cm izgrađen od metalnih profila i ispunom od vertikalnih profila 10 mm, da je starost izvedenih radova na garaži vještak procjenio na nekih 40 godina do 50 godina;

- da je Služba za urbanizam, prostorno uređenje i komunalne poslove Grada Goražda odbacila zahtjev tužioca M. A.1 za izdavanje odobrenja za upotrebu objekta – garaže u ulici ... u G., koji je podnesen dana 14.04.2023. godine, jer uz zahtjev nije priložena potrebna dokumentacija;

- da je urbanističko-građevinski inspektor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Bosansko-podrinjskog kantona Goražde dana 14.08.2023. godine donio Rješenje kojim je subjektu nadzora M. A.1 naloženo da u roku od 90 dana ukloni izgrađeni pomoćni objekat – garažu, bez prethodno pribavljenog rješenja kojim se odobrava građenje u ulici ....

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev tužioca na osnovu člana 58. i 59. stav 1. i 4. Zakona o stvarnim pravima zaključujući da prednik tužioca i tužilac nisu zakoniti posjednici predmetne garaže i zemljišta ispod nje, jer nemaju pravni osnov za korištenje, odnosno posjed predmetne garaže i zemljišta ispod nje, da se kao zakonit osnov za sticanje vlasništva dosjelošću ne može smatrati usmena saglasnost vlasnika nekretnine kojim je predniku tužioca dozvoljeno da sagradi garažu, da je usmeni sporazum prednika tužioca i ranijeg vlasnika O. M. ništav, bez obzira da li se radi o usmenoj dozvoli za građenje na tuđem zemljištu ili o usmenom ugovoru o poklonu dijela nekretnine, jer prema tada važećim propisima koji su se primjenjivali u Bosni i Hercegovini 1971. i 1972. godine, odnosno  članu 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, ugovor na osnovu koga se prenosi pravo korištenja ili pravo svojine na zemljište ili zgradu mora biti pismen, te ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo. Prvostepeni sud je dalje zaključio da su pravni prednik tužioca i tužilac nesavjesni posjednici predmetne garaže i zemljišta ispod nje, jer su znali da je garaža izgrađena na tuđem zemljištu, te da nemaju valjan pravni osnov za posjed predmetne garaže i zemljišta ispod nje na osnovu usmene saglasnosti vlasnika tog zemljišta.

            Osnovan je žalbeni razlog tužioca o  pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

            Prema odredbi člana 58. stav 1. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine FBiH“, br. 66/13, 100/13 i 32/19) samostalni posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini, ako mu je posjed zakonit i savjestan, a nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja, protekom deset godina neprekidnoga posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed savjestan, stiče dosjelošću vlasništvo na nekretnini protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja (stav 2). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (stav 3.). U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme, za koje su prethodnici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti i savjesni samostalni posjednici, odnosno kao savjesni samostalni posjednici ( stav 4.). Uračunavanje vremena je moguće i ukoliko su posjednici različitog kvaliteta, pri čemu se vrijeme za koje su posjedovali prethodnici sadašnjeg posjednika preračunava u vrijeme potrebno za dosjelost (stav 5.). Smatra se da je nasljednik savjesni posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavilac bio nesavjestan posjednik, ako se ne dokaže da je znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed (stav 6.).

            Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Službene novine SFRJ“ broj: 6/80, 36/90), Zakon o osnovama vlasničkih odnosa („Službene novine FBiH“ broj 37/95) i Zakon o vlasničko-pravnim odnosima („Službene novine FBiH“, br.6/98, 29/03) propisuju na isti način uslove za sticanje prava svojine dosjelošću. Prema odredbi člana 28. stav 4. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, odredbi člana 30. Zakona o osnovama vlasničkih odnosa i odredbi člana 32. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, posjednik stiče pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe protekom deset godina savjesnog i zakonitog posjeda ili protekom dvadeset godina savjesnog posjeda.  

            Odredbom člana 28. stav 5. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, odredbom člana 32. Zakona   o osnovama vlasničkih odnosa i odredbom člana 34.  Zakona o vlasničko-pravnim odnosima na isti način je propisano da nasljednik stiče savjestan posjed od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostaviočev posjed bio nesavjestan, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, te vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

Pravilnom ocjenom dokaza koji su izvedeni u toku postupka, prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je tuženi 1978. godine od O. M. kupio nekretninu označenu kao k.č. 3027 zvana  „Torine“ u naravi kuća i zgrada površine 65 m2 i dvorište površine 213 m2, upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj 1034 KO ... i posjedovni list broj 882 KO ..., da je 1971. godine ili 1972. godine na osnovu usmenog sporazuma prednik tuženog dozvolio predniku tužioca izgradnju garaže na navedenoj nekretnini u zamjenu za korištenje vode, da je 1972. godine prednik tužioca izgradio predmetnu garažu kao objekat trajne namjene, da je prednik tužioca koristio garažu do 1995. godine kada je umro, da je tužilac nakon smrti oca nastavio da koristi garažu, da garaža nije upisana u katastarskom operatu,  da je garaža vanknjižno vlasništvo, te da nekretnine tužioca i tuženog ne graniče.

            Naime, prvostepeni sud je pravilno cijenio i u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka S. K. i H. K. kao objektivne i u skladu sa materijalnim dokazima. Na osnovu iskaza svjedoka S. K. utvrđeno je da je prednik tužioca dao predniku tuženog vodu na korištenje, a da je prednik tuženog dao predniku tužioca da izgradi garažu, što je izjavio i tužilac u svojstvu parnične stranke u postupku smetanja posjeda u predmetu broj 45 0 P 043394 22 P (rješenje Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 P 043394 22 P od 21.10.2022. godine), a kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud. Nadalje, prvostepeni sud je pravilno zaključio da je iskaz tuženog u dijelu da nije postojao navedeni usmeni sporazum između prednika tužioca i prednika tuženog, u suprotnosti sa iskazom svjedoka S. K. i tužioca.

             Pravilan je zaključak prvostepenog suda da prednik tužioca i tužilac nisu zakoniti posjednici predmetne garaže i zemljišta ispod nje, jer nemaju punovažan pravni osnov za korištenje, odnosno posjed garaže i zemljišta ispod nje, te da se kao zakonit osnov za sticanje vlasništva dosjelošću ne može smatrati usmena saglasnost ranijeg vlasnika nekretnine kojom je predniku tužioca dozvolio da sagradi garažu. Posjed je zakonit ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu i nije pribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom posjeda.

Odredbom člana 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list SFRJ“, br. 43/65, 57/65 i 17/67) propisano je da ugovor na osnovu koga se prenosi pravo korištenja ili pravo svojine na zemljište ili zgradu mora biti pismen, te ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.

Prvostepeni sud je pravilno zaključio da je usmeni sporazum prednika tužioca i prednika tuženog iz 1971. ili 1972. godine ništav na osnovu odredbe člana 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, jer nije zaključen u pismenom obliku, pa kao takav ne proizvodi pravno dejstvo i ne može biti pravni osnov za sticanje vlasništva.

            Međutim, pogrešan  je zaključak prvostepenog suda da je savjesnost posjeda garaže i zemljišta ispod garaže potrebno dovesti u vezu sa okolnošću postojanja pravnog osnova za posjed garaže.

Savjesnost posjeda se u konkretnom slučaju ne procjenjuje na osnovu postojanja pravnog osnova, bez obzira da li je on bio valjan pravni osnov za sticanje vlasništva, jer se vlasništvo ne stiče samo na osnovu pravnog posla upisom u zemljišne knjige, već i na osnovu zakona (dosjelošću, građenjem na tuđem zemljištu itd.). Dosjelost je originarni način sticanja prava vlasništva na tuđoj stvari posjedovanjem tuđe stvari zakonom određeno vrijeme ako je posjed bio određene kvalitete. Jedan od uslova za sticanje vlasništva dosjelošću na nepokretnosti je savjestan posjed i protek 20 godina neprekidnog posjedovanja.

Posjed je savjestan ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Savjesnost posjeda se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno, pa je na tuženom teret dokazivanja da su prednik tužioca i tužilac nesavjesni posjednici garaže i zemljišta ispod garaže.

 Na osnovu iskaza svjedoka S. K. utvrđeno je da je prednik tužioca izgradio garažu na zemljištu prednika tuženog uz saglasnost prednika tuženog. Dakle, prednik tužioca nije koristio garažu u tuđe ime (kao detentor), već je u svoje ime gradio i koristio garažu. Prednik tužioca je garažu posjedovao kao da je vlasnik garaže. Prednik tuženog je znao da prednik tužioca gradi garažu za sebe, a ne u njegovo ime, pa je prednik tužioca savjestan posjednik garaže.  

Budući da je prednik tužioca izgradio garažu na zemljištu prednika tuženog uz dozvolu prednika tuženog, može se zaključiti da je prednik tuženog time faktički predao i posjed zemljišta ispod garaže, jer je izgradnjom objekta trajne namjene dozvolio trajnu i fizičku promjenu zemljišta, čime je prednika tužioca učinio savjesnim posjednikom zemljišta ispod garaže.

Kako je prednik tužioca umro 1995. godine, tužilac je kao nasljednik stekao savjestan posjed od trenutka otvaranja nasljeđa, čak i u slučaju da je ostavilac bio nesavjestan, te je smatrao je da mu pripada prava na posjed garaže i zemljišta ispod garaže, a vrijeme za dosjelost počelo je teći od otvaranja nasljeđa, a nasljeđe se otvara u trenutku smrti ostavioca.

Sa druge strane nesavjesnost posjeda se treba dokazati, jer nije dovoljno poricanje savjesnosti, međutim tuženi u toku postupka izvedenim dokazima nije dokazao da su prednik tužioca i tužilac nesavjesni posjednici garaže i zemljišta ispod garaže odnosno da je tužilac kao nasljednik znao da mu ne pripada pravo na posjed.

Svjedoci H. K. i S. K. su potvrdili iskaz tužioca da je prednik tužioca predmetnu garažu koristio do svoje smrti, a kada je preminuo, tužilac je nastavio da koristi garažu. Iskaz tuženog da tužilac nikada nije koristio garažu, u suprotnosti je sa iskazima svjedoka i tužioca, pa je pravilan zaključak prvostepenog suda da se iskaz tuženog ni u ovom dijelu ne može prihvatiti.

S obzirom na to da je prednik tužioca garažu izgradio 1972. godine i posjedovao je do svoje smrti tj. do 1995.  godine, imao je miran i neprekidan posjed garaže i zemljišta ispod garaže više od 20 godina, jer ni prednik tuženog ni tuženi koji je nekretninu kupio 1978. godine nisu ometali prednika tužioca u posjedu garaže i zemljišta ispod garaže. Tužilac je 1995. godine nakon smrti svog oca, nastavio da koristi garažu, i bio je u faktičkom i mirnom posjedu garaže  i zemljišta ispod garaže do dana 27.12.2021. godine kada je pravosnažnim rješenjem Opštinskog suda u Goraždu broj: 45 0 P 043394 22 P od 21.10.2022. godine, utvrđeno da je tuženi smetao tužioca u posjedu garaže.

Kako je tužilac dokazao postojanje svih zakonom predviđenih pretpostavki za dosjelost, tj. da je njegov pravni prednik od 1972. godine do svoje smrti (1995. god.) neprekidno bio u faktičkom, mirnom i savjesnom posjedu garaže i zemljišta ispod garaže, a on (tužilac) od 1995. godine do 27.12.2021. godine, tužilac je dosjelošću stekao vlasništvo na garaži i zemljištu ispod garaže na osnovu člana 58. stav 2., 3. i 4. Zakona o stvarnim pravima.

Pogrešan je zaključak prvostepenog suda da prednik tužioca i tužilac nisu mogli steći vlasništvo na garaži i zemljištu ispod garaže na osnovu odredbe člana 59. stav 1. i 4. Zakona o stvarnim pravima.

Odredbom člana 59. stav 1. Zakona o stvarnim pravima propisano je da zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta. Stavom 4. istog člana propisano je da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije se bez odgode usprotivio daljnjoj gradnji, savjesnom graditelju pripada zgrada sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu, a prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati samo naknadu u visini tržišne vrijednosti zemljišta, koja se određuje prema stanju zemljišta prije građenja, a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda.

U pravilu zgrada koja je izgrađena neovlašteno na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta shodno odredbi člana 59. stav 1. Zakona o stvarnim pravima. U toku postupka je utvrđeno da prednik tužioca nije neovlašteno izgradio garažu, već uz dozvolu prednika tuženog, pa je gradio u dobroj vjeri, što ga čini savjesnim graditeljem, a kako se prednik tuženog nije protivio gradnji garaže, predniku tužioca i tužiocu pripada garaža sa zemljištem ispod garaže na osnovu člana 59. stav 4. Zakona o stvarnim pravima.

Činjenica da je urbanističko-građevinski inspektor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Bosansko-podrinjskog kantona Goražde dana 14.08.2023. godine u upravnom postupku donio rješenje kojim je subjektu nadzora M. A.1 naloženo da u roku od 90 dana ukloni izgrađeni pomoćni objekat – garažu, bez prethodno pribavljenog rješenja kojim se odobrava građenje u ulici ..., nije od uticaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

            Ostali žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja, pa ih ovaj sud nije posebno obrazlagao u smislu odredbe člana 231. ZPP.

            Ovaj sud je odluku o troškovima postupka donio na osnovu člana 397. stav 2., 387. i 386. stav 1. ZPP, člana 12. i 13. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službene novine F BiH“ broj: 22/04 i 24/04), te Zakona o sudskim taksama BPK Goražde („Službene novine BPK Goražde broj: 6/10, 15/14, 12/15 i 10/18) cijeneći  uspjeh stranaka u sporu, te troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, pa kako je tužilac u cijelosti uspio u sporu, tužiocu za sastav tužbe pripada iznos od 240,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu iznos od 240,00 KM, za zastupanje na uviđaju iznos od 180,00 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi iznos od 240,00 KM, za troškove vještačenja iznos od 600,00 KM, za sudsku taksu na tužbu iznos od 100,00 KM, što ukupno iznosi 1.600,00 KM. Zahjev za naknadu troškova sudske takse na presudu sud je cijenio neosnovanim, jer u spisu nema dokaza o uplati sudske takse na presudu. Punomoćnik tužioca nije dostavio dokaz da je PDV obveznik, pa je neosnovan zahtjev za nadoknadu troškova PDV za preduzete radnje u parničnom postupku u ukupnom iznosu od 153,00 KM. Pošto tuženi nije uspio u sporu sud je odbio zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka u iznosu od 840,00 KM.

            Radi izloženog, ovaj sud je žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način kao u izreci na osnovu člana 229. stav 1. tačka 2. i 4. ZPP.

                                                                                                      Predsjednica vijeća

                                                                                          Milijana Bjelović, s.r.