BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 Mal 047131 25 Gž

Goražde, 07.05.2025. godine

            Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje Đajić i Edina Biča kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz G., ..., koju zastupa punomoćnica Nada Todorović, advokatica iz Vlasenice, ulica Vuka Karadžića B/A-20,  protiv tuženog Grada Goražda, ulica Maršala Tita broj 2, koga zastupa zastupnik po zakonu Gradsko pravobranilaštvo Goražde, radi naknade štete, vrijednost predmeta spora 3.230,00 KM, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Opštinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Mal 047131 24 Mal od 06.03.2025. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 07.05.2025. godine donio je

P R E S U D U

            Žalba se odbija i prvostepena presuda potvrđuje.

            Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

                                                                       Obrazloženje

            Presudom Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 Mal 047131 24 Mal od 06.03.2025. godine, stavom prvim izreke odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice da se obaveže tuženi da tužiteljici na ime naknade materijalne štete isplati ukupan iznos od 3.972,48 KM i to: iznos od 3.942,48 KM na ime materijalne štete na vozilu tužiteljice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 14.12.2023. godine, kao dana nastanka štete, pa do isplate, iznos od 10,00 KM na ime pribavljanja službene zabilješke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana 18.12.2023. godine, kao dana plaćanja, pa do isplate, i iznos od 20,00 KM na ime pribavljanja foto-dokumentacije lica mjesta saobraćajne nezgode sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 04.01.2024. godine, kao dana plaćanja, pa do konačne isplate, te da joj tuženi nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.480,00 KM, sve u roku od 15 dana.

            Stavom drugim izreke obavezuje se tužiteljica da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.240,00 KM u roku od 15 dana.

            Protiv ove presude tužiteljica je blagovremeno izjavila žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, te da se tuženi obaveže da tužiteljici naknadi troškove prvostepenog postupka, kao i troškove sastava žalbe u iznosu od 300,00 KM.

            Odgovor na žalbu nije podnesen.

            Nakon što je ispitao pobijanu presudu iz razloga navedenih u žalbi, kao i iz razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine  FBiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP), odlučeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:

            Žalba nije osnovana.

            Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete u iznosu od 3.972,48 00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe pa do dana isplate, koja je nastala na vozilu zbog naleta vozila na psa lutalicu.

U postupku pred prvostepenim sudom nisu učinjene povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tač. 2), 3), 8), 9), 12) i 13) ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.       

            Prvostepeni sud je utvrdio:

- da se dana 14.12.2023. godine, u Goraždu, u ulici 22. Maj, dogodila saobraćajna nezgoda na način da je tužiteljica upravljajući svojim putničkim motornim vozilom marke „Golf“, registarskih oznaka ..., osigurano polisom osiguranja kod Adriatik osiguranja, ostvarila kontakt sa psom, usljed čega je pričinjena materijalna šteta na vozilu,

-da je vlasnik psa sa kojim je vozilo ostvarilo kontakt, vlasnik kuće u neposrednoj blizini predmetne saobraćajne nezgode,

-da su vještaci saobraćajne struke i mašinske struke mišljenja da je saobraćajna nezgoda mogla da nastane od naleta životinje - psa na vozilo tužiteljice,

- da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka saobraćaje struke koji je sud u cijelosti prihvatio, utvrđeno da je putnički automobil „VW Golf VI“ bio tehnički ispravan neposredno prije saobraćajne nezgode, da tačno mjesto kontakta putničkog automobila i psa nije moguće utvrditi na osnovu materijalnih elemenata spisa (u spisu se ne nalazi skica lica mjesta nastanka saobraćajne nezgode sa evidentiranim tragovima), da otpali dijelovi prednje obloge branika nisu pronađeni na mjestu nastanka saobraćajne nezgode, da na osnovu oštećenja nastalih na vozilu „VW Golf VI“, prilikom kontakta sa psom, brzina kretanja vozila u trenutku kontakta procjenjena je na oko 58,00 km/h, da način kretanja psa nije moguće utvrditi na osnovu dokumentacije dostavljene u spisu, da je brzina kretanja psa u mjestu kontakta sa vozilom „VW Golf VI“  procjenjena na oko 12,60 km/h, da nisu evidentirani vidljivi tragovi usporenja neposredno prije mjesta kontakta, pa se može zaključiti da vozač putničkog motornog vozila nije reagovao usporenjem prije mjesta kontakta, kao i da vozač najvjerovatnije nije reagovao manevrom upravljača ulijevo u cilju izbjegavanja kontakta sa psom, da je uslovna mogućnost izbjegavanja saobraćajne nezgode od strane vozača bi podrazumjevala preduzimanje radnje intenzivnog kočenja u trenutku nastanka opasne situacije, a što nije bilo moguće, jer putničko motorno vozilo „VW Golf VI“ u trenutku nastanka opasne situacije nije imalo tehničke mogućnosti za zaustavljanje automobila neposredno prije mjesta kontakta sa psom, da uslovna mogućnost izbjegavanja saobraćajne nezgode od strane vozača koja bi podrazumjevala radnju izmicanja ulijevo za 2,40 metara, u cilju prolaska pored psa, nije bila moguća, jer nije postojala vremensko-prostorna mogućnost da vozač vozila „VW Golf VI“ preduzimanjem radnje izmicanja automobila ulijevo izbjegne nastanak saobraćajne nezgode, da je saobraćajna nezgoda mogla biti izbjegnuta da je pas radnju prelaska preko kolovoza započeo nakon prolaska putničkog automobila „VW Golf VI“  ili da je odustao od radnje prelaska preko kolovoza prije dolaska do linije kretanja putničkog automobila „VW Golf VI“, da se na prednjim desnim vratima nalaze tragovi grebanja (slika 7.) koji nisu mogli nastati u saobraćajnoj nezgodi u kojoj je vozilo''VW Golf VI” došlo u kontakt sa psom, da su na istoj fotografiji uočeni tragovi deformacije ivice lima prednjeg desnog blatobrana, odnosno savijanje istog u unutrašnjost, a koji su najvjerovatnije nastali prilikom otvaranja vrata usljed kontakta između prednjih desnih vrata i prednjeg desnog blatobrana, da su na slici 8. evidentirani tragovi oštećenja prednje obloge branika koja su nastala djelovanjem sila sa centrom udara na nekoliko različitih mjesta usljed kojih je došlo do pucanja obloge branika, da su oštećenja na prednjem desnom faru nastala usljed djelovanja bočne sile, da je deformacija prednjeg desnog blatobrana nastala tako što je pomjeren naprijed i udesno djelovanjem sile ukoso, da su na spoju između blatobrana i obloge branika uočeni tragovi u vidu deformacije lima i kidanja dijela prednjeg desnog potkrila, a koji su mogli nastati usljed udara u čvrst predmet i iste nije moguće dovesti u vezu sa nastankom saobraćajne nezgode u kojoj je došlo do naleta vozila na psa, da su na slici 9. evidentirani tragovi oštećenja plastičnih dijelova koji su nastali kidanjem, a koji su karakteristični za saobraćajne nezgode u kojima je ostvaren kontakt sa čvrstom preprekom, da oštećenja na vozilu „VW Golf VI“, koja se ogledaju u kidanju i lomljenju plastičnih dijelova automobila i oštećenju lima, nisu u cijelosti kompatibilna sa oštećenjima karakterističnim za saobraćajne nezgode u kojima je došlo do naleta putničkog automobila na psa, da je nastanak saobraćajne nezgode uzrokovan iznenadnim i nepredviđenim prelaskom psa preko kolovoza, čime je nastala opasna situacija i nastanak saobraćajne nezgode, da oštećenja vozila koja nisu mogla nastati od naleta psa na vozilo su: oštećenje blatobrana i prednjeg desnog potkrila  koja su nastala udarom u čvrst predmet (str. br. 10. Nalaza, slika br. 8.  krajnja lijeva strelica),  kao i oštećenja na stranici br. 11. Nalaza, slika br. 9., obje strelice koje ukazuju na kidanje plastičnih dijelova,

- da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke koji je sud u cijelosti prihvatio, utvrđeno da se oštećenja na vozilu manifestuju kao plastična deformacija i lom limenih površina i lom plastičnih površina, da se prema karakteristikama oštećenja (oblik, vrsta oštećenja) može zaključiti da su oštećenja nastala djelovanjem mehaničke sile, da su oštećenja karakteristična i mogla su nastati od naleta vozila na životinju, da vrijednost vozila iznosi 7.133,00 KM, dok troškovi popravke vozila bez PDV-a iznose 3.369,64 KM, odnosno troškovi popravke vozila sa PDV-om iznose 3.942,48 KM, da je popravka vozila  ekonomski opravdana, da troškovi popravke vozila bez PDV-a iznose 3.369,64 KM, a troškovi popravke vozila sa PDV-om iznose 3.942,48 KM.

            Na utvrđene činjenice prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbe člana 154., 155, 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89;  „Službeni list RBiH“ broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i  „Službene novine FBiH“, broj: 29/03 i 42/11- u daljem tekstu ZOO), a potom pravilno zaključio da tuženi nije pasivno legitimisan, jer nije imalac opasne stvari - vlasnik psa koji je prouzrokovao štetu tužiteljici shodno odredbi člana 2. tačka e) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, već je vlasnik tog psa lice koje je vlasnik objekta u neposrednoj blizini mjesta nastanka saobraćajne nezgode,  koji nije tužen u ovom sporu.

Prvostepeni sud nije učinio povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje žalbom. Naime, prvostepeni sud je provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi na osnovu člana 8. ZPP, pa je na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza pravilno utvrdio relevantne činjenice, koje ovaj sud uzima kao pravilno i potpuno utvrđene, s obzirom na to da se presuda u konkretnom predmetu ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostepeni sud je dao jasne i potpune razloge na osnovu člana 191. stav 4. ZPP,  koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima niti sa izrekom presude. 

Naime, iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostepeni sud cijenio iskaz tužiteljice u svojstvu parnične stranke, službenu zabilješku saobraćajne nezgode, nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke, fotodokumentaciju oštećenog vozila i zapisnik o oštećenju vozila, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

Tužiteljica je svoj iskaz u svojstvu parnične stranke dala na osnovu svog viđenja događaja tj. o činjenicama koje je lično doživjela, pri čemu je prvostepeni sud cijenio logičnost, uvjerljivost i dosljednost njenog iskaza.

 Prvostepeni sud je pravilno cijenio iskaz tužiteljice na osnovu člana 8. ZPP i na  osnovu iskaza tužiteljice pravilno zaključio da su navodi tužiteljice da je vozilom ostvarila kontakt sa psom, da je pas bio od vlasnika kuće u blizini te saobraćajne nezgode, dati u okviru njenog slobodnog izlaganja o predmetnom događaju.

Prvostepeni sud je pravilno cijenio i iskaz tužiteljice koji je dala prilikom dodatnog ispitivanja od strane njenog punomoćnika (da nije 100% sigurna da je pas u vlasništvu tog čovjeka, ali je rekao kako poznaje pse, kako mu je poznat pas), kada je zaključio da se iskaz tužiteljice u tom dijelu ne može prihvatiti, jer su navodi tužiteljice samo korekcija sa ciljem ispravke njenog iskaza u dijelu odlučne činjenice da li je u pitanju pas koji ima vlasnika ili pas lutalica.

Tužiteljica je na pitanje zastupnika po zakonu tuženog izjavila da je sutradan upoznala tog vlasnika i da joj je on rekao da zna te pse, jer se u tom naselju kreću i da su oni tada izletjeli ispred nje, što ukazuje na nedosljednost u iskazu tužiteljice i nikako se ne može cijeniti u korist tužiteljice, niti ovaj sud može izvesti zaključak da iskaz tužiteljice nije pravilno cijenjen.

Ni punomoćnik tužiteljice u žalbi ne spori da je izjava tužiteljice konfuzna pravdajući to pravnom neukošću stranke i ponovnim proživljavanjem stresne situacije koju je doživjela prilikom saobraćajne nezgode. Međutim, pravna neukost tužiteljice je otklonjena angažovanjem kvalifikovanog punomoćnika radi pružanja stručne pomoći u preduzimanju procesnih radnji u postupku i zastupanju interesa stranke na pravno zasnovanom načinu. Od predmetnog događaja do davanja iskaza u svojstvu parnične stranke protekao je duži vremenski period, pa stres ne može biti tolikog intenziteta da utiče na uvjerljivost i logičnost iskaza tužiteljice.

Nadalje, iz sadržaja odredbi člana 7. stav 1. i 123. stav 1. ZPP proizilazi da je dužnost stranaka da iznesu činjenice i izvedu dokaze prikladne za sticanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranaka, odnosno istinitost tvrdnji na kojima stranke zasnivaju svoje zahtjeve.

Kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza (član 8. ZPP), tada je dužan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz člana 126. ZPP. Pravila o teretu dokazivanja su prvenstveno materijalno-pravne prirode, a koje činjenice su pravno relevantne prosuđuje se prema normama materijalnog prava, pa je samim tim i pravna priroda pravila o teretu dokazivanja materijalno-pravne prirode. Ova pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije pružila dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

Sve i da je tužiteljica sa sigurnošću izjavila da se radi o psu lutalici i da je prvostepeni sud prihvatio iskaz tužiteljice da se radi o psu lutalici, provedeni dokazi pa ni službena zabilješka broj: 07/I-3-3-286/23 od 14.12.2023. godine iz koje proizlazi da je tužiteljica izjavila policijskim službenicima da je krećući iz pravca grada Goražda prema ulici 22. Maj, ispred objekta Biljopromet izletio pas lutalica i da je ostvarila kontakt prednjim desnim dijelom svog vozila sa psom - nisu dovoljni za zaključak da se radi o psu lutalici, s obzirom na to da je tuženi ovu činjenicu osporavao i istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, pa je tužiteljica primjenom pravila o teretu dokazivanja bila dužna da to dokaže, tako da sud sa sigurnošću može formirati uvjerenje da se radi o psu lutalici.

Naime, tužiteljica je svoj zahtjev zasnovala na tvrdnji da su oštećenja na vozilu nastala usljed naleta vozila na psa lutalicu, ali tužiteljica nije predložila da se izvede dokaz saslušanjem vlasnika kuće za koga u svom iskazu u svojstvu parnične stranke tvrdi da je bio očevidac kada se pored njegove kuće dogodila saobraćajna nezgoda. Takođe, nije predložila da se izvrši uvid u video zapis kamera koje se nalaze ispred objekta Biljopromet. Ukoliko tužiteljica  nije mogla da pribavi video zapis od vlasnika objekta Biljopromet, mogla se obratiti ovlaštenim službenim licima Policijske uprave Goražde da oni u okviru svojih službenih radnji  pribave video zapis.

Dakle, iskaz tužiteljice nije potkrijepljen drugim subjektivnim i objektivnim dokazima na osnovu kojih bi sud zaključio da je štetu na vozilu pričinio pas lutalica, pa su neosnovani žalbeni navodi da je prvostepeni sud povredom odredbi člana 8. i 123. ZPP  pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Nadalje, prvostepeni sud je na osnovu nalaza  i mišljenja vještaka saobraćajne struke utvrdio da je nastanak saobraćajne nezgode uzrokovan iznenadnim i nepredviđenim prelaskom psa preko kolovoza. Prvostepeni sud je cijenio fotografije na kojima se vide oštećenja na putničkom motornom vozilu marke „Volkswagen“, registarskih oznaka ..., koja oštećenja se nalaze na prednjem desnom dijelu vozila, na prednjem desnom faru i na prednjem desnom dijelu branika. Suprotno žalbenim navodima, prvostepeni sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke pojedinačno i u međusobnoj vezi i pravilno zaključujući da je nalaz i mišljenje sačinjen u skladu sa pravilima struke, te da nije u suprotnosti sa drugim izvedenim dokazima. Vještak je nalaz i mišljenje sačinio na osnovu dokumentacije u spisu, pri čemu je imao u vidu i fotodokumentaciju licu mjesta i oštećenja vozila, te zapisnik o oštećenju vozila. Prvostepeni sud je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da se oštećenja na vozilu manifestuju kao plastična deformacija i lom limenih površina i lom plastičnih površina, a prema karakteristikama oštećenja (oblik, vrsta oštećenja) može se zaključiti da su oštećenja nastala djelovanjem mehaničke sile i mogla su nastati od naleta vozila na životinju. Prvostepeni sud je  na osnovu nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke utvrdio vrijednost vozila u iznosu od 7.133,00 KM, da je popravka vozila  ekonomski opravdana, da troškovi popravke vozila bez PDV iznose 3.369,64 KM, te da troškovi popravke vozila sa PDV-om iznose 3.942,48 KM.

Suprotno žalbenim navodima prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbe člana 154., 155., 173. i 174. ZOO kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer tužiteljica nije dokazala da je tuženi odgovoran za štetu na vozilu tužiteljice odnosno da je štetu pričinio pas lutalica. Tužiteljica se u žalbi pozvala na presudu Opštinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 Mal 599883 16 Mal u pogledu prigovora nedostatka pasivne legitimacije, međutim, navedena presuda nije obavezujuća za sud, jer se cijene okolnosti konkretnog slučaja, a u okolnostima ovog konkretnog slučaja, prvostepeni sud je pravilno usvojio prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženog.

Prvostepeni sud je odluku o troškovima postupka donio pravilnom primjenom  odredbe člana 383. i 386. stav 1. ZPP, jer je tuženi u cijelosti uspio u sporu, pri čemu je cijenio opravdanost troškova postupka  i uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice na osnovu člana 387. ZPP. Stim u vezi prvostepeni sud je pravilno zaključio da je saobraćajno vještačenje koje je tuženi predložio, a na koji tužiteljica nije imala primjedbi, bilo potrebno za vođenje parnice i nužno za uspjeh tuženog u sporu, pa je tuženom opravdano dosudio i troškove saobraćajnog vještačenja u iznosu od 400,00 KM.

            Ostali žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja, pa ih ovaj sud nije posebno obrazlagao u smislu odredbe člana 231. ZPP.

Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi žalbe kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužiteljice je odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio na osnovu člana 226. ZPP.

          Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela, pa nema pravo na naknadu troškova od protivne stranke shodno članu 386. ZPP.

                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                 Milijana Bjelović, s.r