BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 P 043269 24 Gž

Goražde, 13.11.2024. godine

            Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje Đajić i Edina Bičo kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužioca N. N. iz B., ulica ..., B., koga zastupa punomoćnica Nada Todorović, advokatica iz Vlasenice, ulica Svetosavska bb, Vlasenica, protiv tuženog Croatia osiguranje d.d. Mostar, ulica Kardinala Stepinca bb, Mostar, koga zastupa punomoćnik Ivan Vegar, advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije Grabovac/Vegar, ulica dr. Mile Budaka 1A, Mostar, radi naknade štete, vrijednost predmeta spora 45.465,00 KM, odlučujući o žalbi tužioca protiv presude Opštinskog suda u Goraždu broj: 45 0 P 043269 23 P 2 od 12.07.2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 13.11.2024. godine donio je

                                                                        P R E S U D U

Žalba se odbija i prvostepena presuda potvrđuje.

Odbija se zahtjev tužioca za naknadu troškova sastava žalbe.

                                                              Obrazloženje

            Presudom Opštinskog suda u Goraždu broj: 45 0 P 043269 23 P 2 od 12.07.2024. godine stavom prvim izreke odbija se tužbeni zahtjev da se tuženi obaveže da tužiocu na ime naknade štete na oštećenom vozilu isplati ukupan iznos od 60.469,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 23.01.2019. godine, kao dana nastanka štete pa do isplate, te da tuženi nadoknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 7.115,00 KM sve u roku od 30 dana. Stavom drugim izreke obavezuje se tužilac da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.759,00 KM u roku od 30 dana. Stavom trećim izreke odbija se zahtjev tuženog da mu tužilac nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.481,77 KM u roku od 30 dana.

            Protiv ove presude tužilac je blagovremeno izjavio žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da se presuda preinači tako da se usvoji tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti i da se tuženi obaveže da tužiocu naknadi troškove postupka, te  troškove sastava žalbe u iznosu od 900,00 KM, kao i troškove sudske takse na žalbu.

            Odgovor na žalbu nije podnesen.

            Nakon što je ispitao pobijanu presudu iz razloga navedenih u žalbi, kao i iz razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine  FBiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

            Žalba nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužioca da mu tuženi isplati naknadu za štetu na vozilu  u iznosu od 60.469,00 KM po osnovu polise osiguranja od autoodgovornosti osiguranika tuženog, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 23.01.2019. godine, pa do isplate.

Prvostepeni sud je utvrdio:

- da se dana 23.01.2019. godine, u 15,55 časova, na putu R-448, u Goraždu, u mjestu Dubište, dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali: 1. vozilo marke „Ford  Escort“, registarskih oznaka ..., koje je bilo osigurano kod tuženog i 2. vozilo marke „Porsche Cayenne“, registarskih oznaka ..., koje je bilo osigurano kod Generali osiguranje a.d. Beograd;

- da je tužilac vlasnik putničkog motornog vozila marke „Porsche Cayenne“, broj šasije ..., godine proizvodnje 2015., boja 3M crvena metalizirana, registarskih oznaka ...;

- da je u vrijeme štetnog događaja vozilo marke „Ford Escort“ bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod Croatia osiguranje d.d. Mostar, a vozilo marke „Porsche Cayenne“ bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod osiguravača Generali osiguranje a.d. Beograd;

- da su prije predmetne saobraćajne nezgode na lice mjesta prvo vozilom Ford Escort došli B. K. na mjestu vozača i V. P. na mjestu suvozača, da je B. K. vozilo Ford Escort postavio u stanje mirovanja u lijevu saobraćajnu traku gledajući iz smjera Čajniča ka Goraždu, da su se po prethodnom dogovoru sa B. K. i V. P. na lice mjesta vozilom Porsche Cayenne uputili M. K. na mjestu vozača i N. N. na mjestu suvozača, da je prije dogovorenog lica mjesta iz vozila Porsche Cayenne izašao N. N., dok se M. K. vozilom Porsche Cayenne nastavio kretati ka licu mjesta i prema zaustavljenom vozilu Ford Escort, koje je s obzirom na preglednost krivine i stanje mirovanja vozila Ford Escort, mogao da blagovremeno uoči i da izbjegne kontakt sa istim, ali da M. K. nije kočio već se nastavio kretati ka vozilu Ford Escort, te je ostvario kontakt desnim čeonim dijelom vozila Porsche Cayenne u desni čeoni dio zaustavljenog vozila Ford Escort;

- da su nakon saobraćajne nezgode sa lica mjesta otišli M. K. i B. K., dok su na licu mjesta ostali V. P. i N. N.;

- da je V. P. saopštio netačnu informaciju policijskim službenicima koji su izašli na lice mjesta, da je on upravljao vozilom Ford Escort, dok je N. N. saopštio netačnu informaciju da je on upravljao vozilom Porsche Cayenne, te su opisali tok saobraćajne nezgode koji ne odgovara naprijed opisanom toku saobraćajne nezgode kako se stvarno odigrao;

- da je predmetna saobraćajna nezgoda bila ranije dogovorena i isplanirana sa ciljem kako bi M. K. naplatio novčani iznos od osiguravajućeg društva, pri tom koristeći vozilo Porsche Cayenne, koje je kupio ranije i koje je bilo oštećeno;

- da je M. K. kako bi ostvario svoju namjeru, na ime N. N. registrovao vozilo Porsche Cayenne, a radi realizacije dogovorene saobraćajne nezgode angažovao V. P. sa kojim je M. K. bio u kontaktu od kraja mjeseca decembra 2018. godine i u januaru 2019. godine, kome je M. K. nabavio i obezbjedio vozilo Ford Escort, koje vozilo je u dogovoru sa M. K., V. P. registrovao na svoje ime kod osiguravajućeg društva – tuženog;

- da je oborena zakonska pretpostavka o istinitosti Zapisnika o uviđaju u dijelu koji se odnosi na izjave učesnika i opisani način na koji je došlo do kontakta između vozila Ford Escort i Porsche Cayenne odnosno da je vozač koji je upravljao vozilom Ford Escort izgubio kontrolu nad vozilom u pokretu i u krivini na licu mjesta prešao na lijevu stranu kolovoza gledajući iz smjera Čajniča u smjeru Goražda i da je zbog toga došlo do saobraćajne nezgode;

- da  se na slikama oštećenja vozila i slici lica mjesta nezgode vozilo Porsche  Cayenne i  vozilo Ford Escort nalaze u saobraćajnoj traci kojom se trebalo kretati vozilo marke Porsche Cayenne, da su vidljiva oštećenja na prednjim dijelovima oba vozila i razasuti ostaci vozila Porsche Cayenne na kolovozu, te da su točkovi na vozilu marke Ford Escort pravolinijski postavljeni;

- da su dana 08.10.2021. godine u zapisniku o oštećenju vozila konstatovana oštećenja na putničkom motornom vozilu marke Porsche Cayenne, registarskih oznaka ...;

- da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke Nijaza Arnautalića utvrđeno da je vozilu Porsche Cayenne usljed kontakta iz dogovorene saobraćajne nezgode nastala totalna šteta u iznosu od 60.469,00 KM.

            Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev tužioca na osnovu člana 898. stav 1. i 2. u vezi sa članom 919. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni  list  RBiH“ broj 2/92, 13/93, 13/94, „Službene novine Federacije BiH“ broj 29/03 i 42/11 – u daljem tekstu: ZOO), zaključujući da predmetna saobraćajna nezgoda nije osigurani slučaj, jer je bila ranije dogovorena i izvjesna, pošto su učesnici u tom događaju, a po prethodnom dogovoru imali namjeru da prikazivanjem lažnih činjenica tuženog kao osiguravača obavežu na isplatu novčanog iznosa.

U postupku pred prvostepenim sudom nisu učinjene povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tač. 2), 3), 8), 9), 12) i 13) ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

            Prvostepeni sud nije učinio povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje žalbom. Naime, prvostepeni sud je cijenio sve provedene dokaze, a posebno nalaze i mišljenja vještaka saobraćajne struke Igora Markovića i Muniba Bećirovića (str. 6.,7., 10., 11. i 12. obrazloženja presude) pojedinačno i u međusobnoj vezi na osnovu člana 8. ZPP, pa je na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza pravilno utvrdio relevantne činjenice, te je dao jasne i potpune razloge na osnovu člana 191. stav 4. ZPP,  koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima niti sa izrekom presude. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostepeni sud cijenio dokaze – isprave: Izjave lica M. K., B. K., N. N., M. E., V. P., D. S., E. S., B. B., Nalaz i mišljenja vještaka Božo Nogo od 22.03.2019. godine, Zahtjev za naknadu materijalne štete po osnovu autoodgovornosti od 21.10.2021. godine, obavijest tuženog o prijemu odštetnog zahtjeva od 27.10.2021. godine, zapisnik o oštećenju vozila od 08.10.2021. godine, Polisu osiguranja od automobilske odgovornosti, Sliku oštećenja vozila i slike lica mjesta nezgode, pa je utvrdio da su navedene isprave autentične, vjerodostojne i istinite, pravilno zaključujući da parnične stranke nisu imale primjedbi na iste, te da sud nije našao razloge da posumnja u njihovu autentičnost, vjerodostojnost i istinitost, kao i da sadržinski međusobno nisu protivrječni. Prvostepeni sud je cijenio i zapisnik o uviđaju MUP-a BPK-a PS KRS Goražde broj: 07/7-3-3-14/19 od 23.01.2021. godine u dijelu koji se odnosi na izjave učesnika i opisani način na koji je došlo do kontakta između vozila Ford Escort i Porsche Cayenne, na način da je isti doveo u vezi sa drugim provedenim dokazima i pravilno zaključio da je oborena zakonska pretpostavka o istinitosti navedene javne isprave shodno odredbi člana 132. stav 1. ZPP.

            Neosnovani su žalbeni razlozi tužioca o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Odredbom člana 898. ZOO propisano je da događaj, s obzirom na koji se zaključuje osiguranje (osigurani slučaj), mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovarača (stav 1). Ugovor o osiguranju je ništav ako je u času njegovog zaključenja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili ako je već tada bila prestala mogućnost da on nastane (stav 2).

Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguravač je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku, koji ne može biti duži od četrnaest dana, računajući od kada je osiguravač dobio obavještenje da se osigurani slučaj dogodio (član 919. stav 1. ZOO).

            Kod utvrđenih činjenica da je predmetna saobraćajna nezgoda bila izvjesna i da je zavisila od volje osiguranika tuženog V. P., jer su se osiguranik tuženog, tužilac i ostali učesnici događaja ranije dogovorili da prouzrokuju saobraćajnu nezgodu u namjeri da lažnim prikazivanjem činjenica obavežu tuženog kao osiguravača na isplatu novčanog iznosa, prvostepeni sud je pravilno zaključio da predmetna saobraćajna nezgoda nije osigurani slučaj, te da tuženi iz tog razloga nije odgovoran za isplatu i ne može biti obavezan na isplatu naknade ili svote određene ugovorom u smislu člana 898. stav 1. i 2. u vezi sa članom 919. stav 1. ZOO.

Naime, vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženog imalo je zaključenu polisu osiguranja od autoodgovornosti  tj. polisu za štete prema trećim osobama, pa je vozilo tužioca osigurana stvar, jer je obavezno osiguranje takve prirode da obuhvata zaštitu stvari trećih osoba od oštećenja, kao da su i samostalno osigurane. Prvostepeni sud je na osnovu provedenih dokaza pravilno zaključio da je između tužioca, osiguranika tuženog i drugih učesnika postojao prethodni dogovor da prikažu saobraćajnu nezgodu, odnosno štetni događaj na način na koji se nije dogodio da bi tužilac naplatio naknadu od tuženog na osnovu police osiguranja od autoodgovornosti osiguranika tuženog.

Nije sporno da je na licu mjesta ostvaren kontakt između vozila Ford Escort i vozila Porsche Cayenne na desnoj saobraćajnoj traci gledano iz smjera kretanja vozila Porsche Cayenne, odnosno iz smjera kretanja Goražde – Čajniče i to desnim čeonim dijelom vozila Porsche Cayenne u desni čeoni dio vozila Ford Escort, zbog čega su oba vozila u zoni te kontaktne površine pretrpjela štetu. Međutim, prvostepeni sud je na osnovu provedenih dokaza, a posebno na osnovu nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke Igora Markovića i Muniba Bećirovića, pravilno utvrdio da su tok i dinamika nastanka nezgode kako je to prikazano u Zapisniku o uviđaju i Zapisniku o oštećenju vozila, teorijski i tehnički neodrživi, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

Naime, na osnovu nalaza i mišljenja vješaka saobraćajne struke Igora Markovića i Muniba Bećirovića utvrđeno je da je vozilo Ford Escort neposredno prije kontakta bilo u stanju mirovanja, dok je vozilo Porsche Cayenne bilo u pokretu. Brzina vozila Porsche Cayenne u toku kontakta je bila 34 km/h prema mišljenju vještaka Igora Markovića, odnosno 33,50 km/h prema mišljenju vještaka Muniba Bećirovića. Brzina vozila Ford Escort je bila 0 km/h. Izlijetanje vozila Ford Escort u krivini, odnosno prelazak u suprotnu saobraćajnu traku prije kontakta nije bio usljed neprilagođene brzine, a što se vidi iz položaja točkova tog vozila koji nisu bili u zakrenutom položaju kako bi savladavali radijus krivine, već su točkovi vozila Ford Escort prije i poslije kontakta bili u ispravljenom položaju.

 Prvostepeni sud je pravilno zaključio da je vozilo Ford Escort ciljano postavljeno u takav položaj radi ostvarivanja kontakta, a što je utvrđeno na osnovu nalaza i mišljenja vještaka Igora Markovića, te izjava datih u istrazi lica M. K., E. S., B. B., B. K., N. N. i V. P..  

Na sličan način je i vještak saobraćajne struke Munib Bećirović objasnio prelazak vozila Ford Escort u suprotnu saobraćajnu traku tako što je utvrdio da je vozilo Ford Escort znatno prije tjemena krivine prešlo na suprotnu stranu kolovoza, zbog čega je upitno da li je izlijetanje vozila posljedica neprilagođene brzine vozila u krivini, kao i da su upravljački točkovi tog vozila paralelni sa uzdužnom osom vozila, što ne odaje utisak da je došlo do destabilizacije vozila tokom kretanja u krivini na mokrom kolovozu, jer bi upravljački točkovi tog vozila bili zakrenuti u desnu stranu da je došlo do izlijetanja vozila u krivini i okretanja vozila zadnjim dijelom u smjeru kazaljke na satu.

Nadalje, brzina od 44 km/h predstavlja maksimalnu brzinu pri kojoj je vozilo Ford Escort moglo savladati radijus krivine bez prelaska u suprotnu saobraćajnu traku, dok je brzina kretanja vozila Porsche Cayenne bila manja od 60 km/h. Da se vozilo Ford Escort kretalo na način opisan prema izjavama učesnika nezgode, kretalo bi se brzinom većom od 44 km/h, pa bi šteta na oba vozila bila veća i došlo bi do zakretanja vozila u desno oko podužne osovine vozila nakon kontakta. Na licu mjesta nije bilo tragova kočenja i usporavanja, pa je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka Igora Markovića utvrđeno da vozila prije kontakta nisu kočila, zbog čega je brzina prije kontakta i u trenutku kontakta približno jednaka. Na osnovu nalaza vještaka saobraćajne struke Igora Marković utvrđeno je da je tokom kontakta došlo do pomjeranja težišta vozila i to za vozilo Ford Escort od 1,5 m i za vozilo Porsche Cayenne od 0,7 m, što nije u skladu sa priloženom dokumentacijom odnosno ne odgovara mogućem položaju kontaktnog zaustavljanja vozila iz ovakvog kontakta.

Prvostepeni sud je pravilno zaključio da su nalazi i mišljenja vještaka  saobraćajne struke sačinjeni u skladu sa pravilima struke, te da su saglasni sa drugim provedenim dokazima, pa ih je kao takve sud prihvatio. Prema ocjeni ovog suda vještaci su na jasan, logičan i uvjerljiv način obrazložili svoje nalaze i mišljenja kada su našli da se saobraćajna nezgoda nije dogodila na način kako su to tužilac, osiguranik tuženog i drugi učesnici u nezgodi htjeli prikazati. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da vozilo Ford Escort nije prilagodilo brzinu uslovima i stanju puta, te da je usljed neprilagođene brzine prešlo u traku namijenjenu za vozila iz suprotnog smjera i prouzrokovalo saobraćajnu nezgodu

Vještaci saobraćajne struke su jasno i određeno obrazložili i opisali sva oštećenja na vozilima i razloge zašto navedena oštećenja nisu mogla nastati na način kako to tvrdi tužilac, koji nije doveo u pitanje nalaz i mišljenje vještaka niti ih valjano osporio. U vezi s tim, vještaci su uvjerljivo i logično objasnili nemogućnost nastanka opisanih oštećenja na vozilu kako je to tužilac tvrdio.

Naime, vještaci saobraćajne struke su bili saglasni i u pogledu oštećenja na vozilima. Nije sporno da postoji visinska podudarnost nastalih oštećenja na vozilima učesnicima štetnog događaja i podudarnost po širini zahvaćene površine sa tragom direktnog kontakta, što je utvrdio vještak Munib Bećirović. Ali je isto tako na osnovu nalaza i mišljenja vještaka Muniba Bećirovića utvrđeno da je Porsche Cayenne ranije udarano prednjim desnim uglom, jer je hrđa zahvatila taj dio koji je deformisan, a na osnovu nalaza i mišljenja vještaka Igora Marković utvrđeno je da se radi o kontrolisanom kontaktu dva vozila, što je vještak zaključio na osnovu fotografija u spisu, zatim da su se kroz oštećenja koja su nastala iz ovog kontakta željela prikazati i oštećenja iz drugih štetnih događaja, odnosno oštećenja i od ranije, te da se prikazana oštećenja prema Zapisniku o oštećenjima od 08.10.2021. godine ne podudaraju sa mogućim oštećenjima koja su mogla nastati dana 23.01.2019. godine.

Neosnovani su žalbeni navodi tužioca da je vještak saobraćajne struke Igor Marković u svom nalazu i mišljenju naveo da su isključivo propusti i radnje tuženog u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom saobraćajnom nezgodom. Prvostepeni sud je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka Igora Markovića utvrdio da se propusti vozača koji je upravljao vozilom Ford Escort, ogledaju u zanemarivanju odredaba člana 3. stav (1), člana 27., člana 39. i člana 55. Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, dok se propusti vozača koji je upravljao vozilom Porsche Cayenne, ogledaju u zanemarivanju odredbe člana 43. Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, odnosno da je vozač vozila Ford Escort svojim kretanjem i prelaskom u suprotnu saobraćajnu traku doprinio nastanku i uzroku saobraćajne nezgode, dok je vozač vozila Porsche Cayenne prilikom svog kretanja mogao na vrijeme uočiti zaustavljeno vozilo Ford Escort unutar lijeve saobraćajne trake i imao je vremena i prostora da prilagodi brzinu kako bi na vrijeme zaustavio svoje vozilo prije nastanka kontakta ili da na neki dugi način izbjegne kontakt – izmicanje vozila u lijevo, jer konfiguracija terena i preglednost nije mogla doprinijeti nastanku kontakta ili izbjegavanju kontakta između vozila. Dakle, vozilo Ford Escort nije prešlo u lijevu saobraćajnu traku usljed neprilagođene brzine uslovima i stanju puta, već je u tu traku postavljeno uz prethodni dogovor tužioca, osiguranika tuženog i ostalih učesnika u saobraćajnoj nezgodi, pa osigurani slučaj nije nastao.

            Ostali žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja, pa ih ovaj sud nije posebno obrazlagao u smislu odredbe člana 231. ZPP.

            Kako  je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi žalbe, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužioca je odbio i prvostepenu presudu potvrdio na osnovu člana 226. ZPP.                                                                                                                                                                                                     

Tužiocu nisu dosuđeni troškovi sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio, pa nema pravo na naknadu troškova od protivne stranke shodno članu 386. ZPP.                 

                                                                                            Predsjednica vijeća

                                                                                                         Milijana Bjelović, s.r.