BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 Rs 046112 25 Rsž

Goražde, 12.03.2025. godine

Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija: Bjelović Milijane, predsjednice vijeća, Bičo Edina i Đajić Tanje, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. H. M. iz G., ul. ..., koju zastupa po punomoćnik Čajević Mile, advokat iz Foče, protiv tužene Javne ustanove Centar za socijalni rad BPK Goražde, ul. Maršala Tita 13, Goražde, zastupane po punomoćniku Kačapor Fuadu, advokatu iz Sarajeva, radi poništenja odluke i isplate potraživanja, vrijednost spora 11.000,00 KM, rješavajući o žalbi tužene izjavljenoj na presudu Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 046112 23 Rs, od 06.12.2024. godine, u  sjednici vijeća  održanoj dana 12.03.2025. godine, donio je

PRESUDU

Žalba tužene se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 046112 23 Rs, od 06.12.2024. godine, se potvrđuje.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda, stavom prvim izreke, poništeni su kao nezakoniti akti JU Centar za socijalni rad BPK-a Goražde i to: Odluka o prijevremenom razrješenju direktorice JU Centar za socijalni rad BPK-a Goražde, broj: 05-04-454-2/23 od 14.04.2023. godine i Odluka broj: 05-04-552-4/23 od 08.05.2023. godine, kojom je kao neosnovan odbijen tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiteljicu vrati na poslove direktorice Centra u skladu sa Odlukom Upravnog odbora o imenovanju direktorice JU Centra za socijalni rad broj: 05-04-335-2/22 od 31.03.2022. godine i Ugovorom o radu broj: 05-30-335-5/22 od 31.08.2022. godine u roku od 30 dana. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiteljici na ime naknade štete po osnovu neisplaćenih plata za period od 13.04.2023. godine do 30.06.2024. godine isplati ukupan iznos od 26.809,89 KM sa zakonskim zateznim kamatama i to: na iznos od 984,61KM (dio aprila) počev od 31.05.2023. godine do isplate; na iznos od 1.820,00 KM (mjesec maj) počev od 01.07.2023. godine do isplate; na iznos od 1.820,00 KM (mjesec jun) počev od 31.07.2023. godine do isplate; na iznos od 1.820,00 KM (mjesec jul) počev od 31.08.2023. godine do isplate; na iznos od 1.820,00 KM (mjesec avgust) počev od 01.10.2023. godine do isplate; na iznos od 1.820,00 KM (mjesec septembar) počev od 31.10.2023. godine do isplate; na iznos od 1.820,00 KM (mjesec oktobar) počev od 01.12.2023. godine do isplate; na iznos od 1.820,00 KM (mjesec novembar) počev od 31.12.2023. godine do isplate; na iznos od 1.820,00 KM (mjesec decembar) počev od 31.01.2024. godine do isplate; na iznos od 2.105,51 KM (mjesec januar 2024.g.) počev od 02.03.2024. g. do isplate; na iznos od 2.105,51 KM (mjesec februar 2024 g.) počev od 31.03.2024. g. do isplate; na iznos od 2.105,51 KM (mjesec mart 2024 g.) počev od 01.05.2024. g. do isplate; na iznos od 2.105,51 KM (mjesec april 2024 g.) počev od 31.05.2024. g. do isplate; na iznos od 2.105,51 KM (mjesec maj 2024 g.) počev od 01.07.2024. g. do isplate i na iznos od 736,13 KM (mjesec jun 2024 g.) počev od 31.07.2024. g. do isplate, sve u roku od 30 dana. Stavom četvrtim izreke obavezana je tužena da u ime i za račun tužiteljice, a u korist nadležnog Fonda PIO/MIO F BiH, u skladu sa važećim propisima, obračuna i uplati doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja obračunate na osnovicu, i vremenske periode, pobliže naznačene u stavu trećem presude u roku od 30 dana. Sud je obavezao tuženu da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.702,72 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 30 dana, dok je zahtjev za isplatu troškova u iznosu od 3.642,60 KM odbio kao neosnovan, dok je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.066,80 KM odbio u cijelosti kao neosnovan.

Protiv prvostepene presude žalbu je putem punomoćnika blagovremeno izjavila tužena, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da ovaj sud žalbu uvaži i prvostepenu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije ili da presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica je putem punomoćnika dostavila odgovor na žalbu u kojem u cijelosti osporava navode iz žalbe i predlaže da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu.

Pošto je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije BiH, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) drugostepeni sud je zaključio slijedeće:

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za poništenje Odluka o prijevremenom razrješenju direktorice JU Centar za socijalni rad BPK-a Goražde, zahtjev da se tužiteljica vrati na poslove direktorice i da joj se isplati razlika plaće koju bi ostvarila na mjestu direktorice u periodu od 13.04.2023. godine do 30.06.2024. godine i uplatu doprinosa za PIO za navedeni period, uz naknadu troškova postupka.

Iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da odluka utemeljena na odredbama iz člana 14. alineja 4. i člana 19. Zakona o osnivanju JU Kantonalni Centar za socijalni rad Goražde, (Službene novine BPK Goražde, broj: 5/2000), odnosno člana 42. alineja 2. i člana 43. Pravila JU Centar za socijalni rad BPK-a Goražde (Službene novine BPK Goražde), kojima je propisano da se direktor može razriješiti dužnosti prije isteka roka na koji je imenovan ako se utvrdi da je direktor odgovoran za neuspješan ili nezakonit rad Centra, a na prijedlog Vlade Kantona kao osnivača, nadležnog Kantonalnog ministarstva, predsjednika, odnosno člana Upravnog ili Nadzornog odbora, a o kojem odlučuje Upravni odbor uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona. Nadalje, odredbama člana 33. Zakon o ustanovama (Službeni list RBiH, broj; 6/92, 8/93 i13/94) propisano je da Upravni odbor može razriješiti direktora prije vremena na koje je imenovan ako utvrdi da je odgovoran za neuspješan i nezakonit rad ustanove.

Po mišljenju suda tužiteljici je nezakonito prestao radni odnos prijevremenim razrješenjem sa dužnosti direktorice na osnovu  pobijane odluke, obzirom da tužena nije dokazala da je tužiteljica odgovorna za neuspješan ili nezakonit rad tužene, nalazeći da neusvajanje Izvještaja o radu i finansijskom poslovanju tužene za period od 01.01. do 31.12.2021. godine od strane Skupštine BPK Goražde, ne znači da je tužena radila neuspješno i nezakonito, pri čemu je Upravni odbor tužene donio odluku kojom je jednoglasno usvojen izvještaj o radu i finansijskom poslovanju tužene za 2021. godinu. Sud je našao da tužena, u skladu sa obavezama iz člana 123. i 126. ZPP-a, nije dokazala da su razlozi na osnovu kojih je tužiteljica razriješena dužnosti direktorice opravdani, odnosno da nije dokazala da je tužiteljica poslove obavljala neodgovorno i nezakonito.

Sud je našao nespornim da je tužiteljica imenovana na dužnosti direktorice JU Centar za socijalni rad BK Goražde, da je dana 01.04.2022. godine zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme od četiri godine, kao i da je dana 31.08.2022. godine zaključila novi ugovor o radu na isti period, da je Upravni odbor donio odluku o njenom razrješenju dana 14.04.2023. godine, uz prethodnu saglasnost Vlade BPK Goražde od 06.04.2023. godine, kao i odluku o odbijanju zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa. Nesporno je da Skupština kantona nije usvojila izvještaj o radu i finansijskom poslovanju tužene za 2021. godinu, odnosno da Upravni odbor nije usvojio izvještaj o radu i finansijskom poslovanju tužene za 2022. godinu,

Sud je našao da se na tužiteljicu kao direktoricu tužene ne primjenjuju odredbe Glave od IV do VII i XI Zakona o radu, ali da ista ima pravo na sudsku zaštitu u skladu sa odredbama člana 114. Zakona o radu, obzirom da ima zaključen ugovor o radu sa tuženom. Sud nalazi da je Odlukom o razrješenju tužiteljica razriješena dužnosti direktorice tužene jer je odgovorna za neuspješan ili nezakonit rad, a u skladu sa odredbama člana 43. Pravila JU Centar za socijalni rad BPK Goražde. Sud nalazi da je rješenje nezakonito jer tužena nije dokazala da je tužiteljica zaista odgovorna za neuspješan ili nezakonit rad tužene, odnosno da su ostali neobrazloženi razlozi koji su navedeni u obrazloženju rješenja, a koji se odnose na neusklađivanje Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim primanjima koja nemaju karakter plaće u Centru sa Instrukcijom Ministarstva za socijalnu politiku; okončanje procedure prijema u radni odnos Stručnog saradnika; neiniciranje izrade internih propisa za uspostavljanje sistema internih kontrola; činjenicu da do aprila 2023.godine nije počela isplata korisnicima prava na dječiji doplatak po federalnom propisu i što nisu u cijelosti utrošena sredstva na kodovima za tekuće održavanje, izdacima za materijal, sitni inventar i usluge, nabavka opreme, kod za interventna sredstva. Sud nalazi da je tužena prije donošenja odluke o razrješenju tužiteljice sa mjesta direktorice morala provesti proceduru za utvrđivanje odgovornosti tužiteljice, odnosno utvrditi činjenice iz kojih proizlazi da je tužiteljica poslove direktorice obavljala neodgovorno ili nezakonito, odnosno utvrditi razloge za njeno razješenje.

Sud je iz provedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica poslove direktorice obavljala samo četiri mjeseca u toku cijele 2021. godine, zbog čega je zaključio da nije mogla biti odgovorna za neusvojanje izvještaja o radu i finansijskog izvještaja za 2021. godinu od strane Skupštine kantona, odnosno da odlukom nije utvrđeno i dokazano da je odgovornost isključivo na tužiteljici, pri čemu je navedeni izvještaj usvojen od svih nadležnih tijela, izuzev od strane Skupštine. Nadalje, sud nalazi da u Odluci od 30.03.2023. godine kojom Upravni odbor tužene nije usvojio Izvještaj o radu i finansijskom poslovanju za 2022. godinu nisu obrazloženi razlozi iz kojih Izvještaj nije usvojen, odnosno nije obrazloženo u čemu se ogleda loš poslovni rezultat i nezakonitost rada tužiteljice, odnosno nisu izneseni konkretni razlozi zasnovani na dokazima, kojima se potkrepljuje odluka Upravnog odbora. Sud nalazi da se tužiteljici ne može staviti na teret odgovornost za neusklađivanje Pravilnika o platama, naknadama i drugim materijalnim pravima tužene sa Zakonom o platama i naknadama u organima vlasti BPK Goražde koji je u primjeni od 01.01.2022. godine, obzirom da Zakonom nisu obuhvaćeni zaposlenici JU Centar za socijalni rad BPK Goražde, pri čemu je nadležno ministarstvo tek u mjesecu avgustu dostavilo Instrukciju, odnosno na zahtjev tužiteljice tek u mjesecu septembru donijelo Instrukciju o utvrđivanju platnih razreda i koeficijenata za radnike tužene, na osnovu koje je donesen Pravilnik. Naime, UO tužene je donio zaključak na sjednici održanoj 30.03.2022. godine da će se Pravilnik o radu razmatrati i usvojiti nakon donošenja Instrukcije, a kako bi se isti uskladio sa novoutvrđenim platnim razredima i koeficijentima, pri čemu Pravilnik nije mogao biti ni donesen, obzirom da Instrukcijom nisu obuhvaćene naknade i druga materijalna prava radnika.

Sud nalazi da nije osnovan ni navod da je tužiteljica odgovrna jer nije provedena procedura prijema u radni odnos stručnog saradnika/koordinatora za analitičko-planske poslove, obzirom da nije mogla formirati komisiju za prijem u skladu sa pozitivnim propisima jer nije imala saglasnost dovoljnog broja uposlenika tužene za rad u komisiji, pri čemu se obratila i Vladi sa prijedlogom da se formira komisija sa članovima koji nisu zaposlenici tuženog, pri čemu je nadzor nad provedenom procedurom izvršila nadzorna inspekcija koja nije našla propuste u postupanju tužiteljice. Pored navedenog, odlukom Vlade umanjen je budžet tužene za 2022. godinu u iznosu od 33.000,00 KM zbog čega nisu postojali ni uslovi za isplatu plate za zaposlenika koji je trebao biti primljen u radni odnos, obzirom da su budžetom obezbijeđena sredstva isključivo za plaće zaposlenika koji su već bili u radnom odnosu kod tužene. Sud nalazi da je tužiteljica u 2022. i 2023. godini više puta bezuspješno predlagala Upravnom odboru da se usvoji Pravilnik o internim kontrolama, pri čemu je preduslov za uspostavljanje istog, a u skladu sa Zakonom o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru Federacije BiH, usvajanje Pravilnika o sistematizaciji i drugih provedbenih akata, kako bi se istim uspostavio hijerarhijski sistem na osnovu kojeg bi se mogle provoditi interne kontrole. Sud je našao da nije dokazana odgovornost tužiteljice za neuspostavljanje procesa ineterne kontrole, obzirom da u Registru koordinatora za FUK u javnom sektoru na području BPK Goražde ima upisano samo 11 lica, dok ista nisu upisana u bilo kom kantonu u Federaciji BiH ispred Centara za socijalni rad, pri čemu je obaveza uspostavljanje internih kontrola bila i na strani UO tužene, nadležnog ministarstva i Vlade BPK Goražde.

Sud nalazi da nije dokazana niti odgovornost tužiteljice za neblagovremeni početak primjene Zakona o materijalnoj podršci porodicama sa djecom, obzirom da je tužiteljica osigurala finansijske pretpostavke za njegovu primjenu ali da nije dobila adekvatnu podršku organa uprave koji je trebao obezbijediti izvode iz matične knjige rođenih i matične knjige državljana za korisnike dječijeg dodatka, a koje je tužena bila dužna pribaviti po službenoj dužnsoti. Naime, sud je našao da je kašnjenje uzrokovano činjenicom da gradski organ uprave nadležan za vođenje navedenih evidencija nije raspolagao dovoljnim brojem obrazaca na kojima se izdaju izvodi iz evidencije zbog neprovedenog postupka nabavke, zbog čega je izvode dostavio sa kašnjenjem od 70 dana, a što je uticalo na kašnjenje tužene u izradi rješenja kojima se priznaje pravo korisnicima, zbog čega je isplata počela krajem aprila 2023. godine, pri čemu su izvršene retroaktivne isplate za sve korisnike od dana priznavanja prava. Sud nalazi nedokazanom tvrdnju UO tužene da je zbog kašnjenja sa početkom  primjene Zakona dva puta došlo do protesta građana, nalazeći da su korisnici došli ispred zgrade Centra da se informišu kada će početi isplata dječijeg dodatka, te da je tužiteljica obezbijedila pomoć u vidu paketa i novčanih naknada za najugroženije korisnike, te da su 05.04.2023. godine dostavljena rješenja o priznanju prava na dječiji dodatak Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike na dalje postupanje. Nadalje, sud nalazi da ne postoji odgovornost tužiteljice zbog činjenice da nije utrošila namjenska sredstva za materijalne troškove, a u skladu sa odredbama iz člana 47. i 48. Zakona o budžetima F BiH, obzirom da nije propisana obaveza utroška istih, pri čemu se u slučaju neutrošenosti sredstva iz prethodne budžetske godine prenose u budžet za tekuću godinu.

Sud nalazi da je odluka o razrješenju tužiteljice sa dužnosti direktorice tužene nezakonita, te da joj je istom uzrokovana šteta u vidu neisplaćenih plaća i doprinosa koje bi ostvarila da je radila u periodu na koji je imala zaključen ugovor o radu, a u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke koji je u cijelosti prihvatio. Stoga je usvojio tužbeni zahtjev za uplatu plaća za period od 13.04.2023. godine do 30.06.2023. godine u iznosu od 26.809,89 KM, kao nastale štete u skladu sa odredbama iz člana 154., 155. i 189. ZOO, te je obavezao tuženu da za tužiteljicu obračuna i uplati doprinose za PIO za navedeni period, a na osnovu odredaba iz člana 5. Zakona o PIO, odnosno odredbama člana 5. i 11. Zakona o doprinosima.

Žalbeni razlog povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren, obzirom da prema stanju u spisu ni u postupku kod prvostepenog suda koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao ni u samoj presudi nije bilo i nema nedostataka iz člana 209. stav 2. tačka 2), 3), 8), 9), 12) i 13) ZPP-a, a na koje nedostatke drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, saglasno odredbi iz člana 221. ZPP-a. U obrazloženju presude dati su potpuni razlozi o odlučnim činjenicama iz kojih je vidljivo zašto je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen. Prvostepeni sud je naveo kojim se razlozima rukovodio, odnosno koje činjenice i okolnosti je uzeo u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu, pri čemu je sve provedene dokaze cijenio na način propisan odredbom člana 8. ZPP-a, a što proizlazi iz analize provedenih dokaza, jer dati razlozi imaju svoju činjeničnu i pravnu osnovu u provedenim dokazima i stanju predmetnog spisa.

Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostepeni sud i po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je tokom postupka proveo sve dokaze predložene po strankama, te na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u skladu sa članom 8. i 123. stav 2. ZPP-a donio pravilnu odluku, pri čemu činjenično utvrđenje na kojem je temeljena prvostepena presuda, u odnosu na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, nije dovedeno u sumnju niti žalbenim navodima tužene. Navodima žalbe nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostepene presude, jer se svi navodi žalbe svode na citiranje razloga iz prvostepene presude i drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od ocjene suda, što u konačnici strankama nije dozvoljeno, obzirom da je za ocjenu izvedenih dokaza jedino nadležan sud u skladu sa odredbom člana 8. ZPP-a.

Po ocjeni ovog suda prvostepeni sud je imao činjenični i pravni osnov kada je odlučio kao u izreci prvostepene presude te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Prvostepeni sud je nakon ocjene rješenja kojim je tužiteljica razriješena dužnosti direktorice tužene zaključio da osporeno rješenje ne sadrži odlučne razloge o činjenicama na osnovu kojih je isto doneseno, odnosno da su u istom samo paušalno navedeni razlozi za razrješenje ali da nije izneseno jasno utvrđenje po kojem je tužiteljica zaista odgovorna za neuspješan ili nezakonit rad tužene. Sud u postupku ispitivanja postupka u kojem je zaposleniku otkazan ugovor o radu,  pored postojanja osnovanosti zakonom propisanih razloga za otkaz ugovora o radu, vrši ispitivanje odluke o otkazu u formalnom smislu, pri čemu formalni nedostaci odluke vode i nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radi. Ovaj sud ukazuje da pravo na obrazloženu odluku nije obaveza samo sudova, kako redovnih tako i ustavnih, nego i svih tijela javne vlasti koji odlučuju u javnim postupcima o pravima i obavezama pravnih i fizičkih lica, a što se odnosi i na odluke koje donosi poslodavac kojima odlučuje o pravima zaposlenika. Nedostaci i protivrječnosti u obrazloženju odluke vode ka utvrđivanju povrede iz člana II/3e Ustava BiH, kao i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Neosnovan je žalbeni navod da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbe iz člana 114. Zakona o radu kada je odlučio o zahtjevu tužiteljice kao zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa. Neosnovan je žalbeni navod tužene da je tužba nedopuštena obzirom da je nesporno da je tužena zaključila ugovor o radu sa tužiteljicom čime je ona postala zaposlenica tužene, odnosno da njihov odnos nije regulisan kao obligacioni odnos zasnovan između privrednog društva i menadžera. Stoga je osnovan zaključak prvostepenog suda da se na tužiteljicu kao zaposlenicu tužene primjenjuju odredbe člana 114. Zakona o radu, kojima se garantuje sudska zaštita radniku koji smatra da je odlukom poslodavca povrijeđeno neko njegovo pravo iz radnog odnosa.

Neosnovano se tužena poziva na odluku ovog suda broj: 45 0 Rs 046958 24 Rsž, od 04.12.2024. godine, smatrajući da je prvostepeni sud donio odluku suprotno utvrđenom pravom stavu ovog suda. Naime, navedena odluka se ne može primijeniti u ovom predmetu obzirom da se radi o različitoj primjeni materijalnog prava jer je članom 94. stav 1. tačka k) Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju BPK Goražde neusvajanje izvještaja o radu propisan kao obligacioni razlog za razrješenja direktora u roku od 30 dana. Kako takva odredba ne postoji u Zakonu o osnivanju JU Kantonalni Centar za socijalni rad Goražde, odnosno u Zakonu o ustanovama, pri čemu je članom 43. Pravila JU Kantonalni Centar za socijalni rad Goražde propisano da se direktor može razriješiti prije vremena ako se utvrdi, između ostalog, da je odgovoran za neuspješan i nezakonit rad ustanove, to jasno proizlazi da neusvajanje izvještaja nije obligatoran razlog za razrješenje dužnosti direktora, već osnov po kojem se može razriješiti dužnosti ako se prethodno utvrdi odgovornost za neuspješan i nezakonit rad ustanove. Stoga je neosnovan žalbeni navod tužene da je samo navođenje neusvajanja izvještaja o radu i finansijskom poslovanju dovoljan razlog za razrješenje tužiteljice sa funkcije direktora, obzirom da iz obrazloženja odluke ne proizlazi na koji način je utvrđena odgovornost tužiteljice za neusvajanje izvještaja, niti su navedeni razlozi iz kojih izvještaj nije usvojen.

Osnovan je stav tužene da osnivač javne ustanove ima pravo da ocijeni ostvarene rezultate direktora javne ustanove, ali takva ocjena mora biti zasnovana na mjerljivim kriterijima, pri čemu eventualna odluka o razrješenju direktora može biti donesena samo u skladu sa utvrđenom procedurom i ako se utvrdi da postoje razlozi za razrješenje propisani zakonom ili podzakonskim provedbenim aktom na koji upućuje zakon. U konkretnom slučaju tužena nije dokazala da su ispunjeni uvjeti koji su propisani za smjenu direktora tužene, odnosno da na strani tužiteljice postoji utvrđena odgovornost za neuspješan i nezakonit rad. Naime, prvostepeni sud je u obrazloženju iznio analizu svih pojedinačno nabrojanih razloga iz kojih je tužiteljica razriješena dužnosti direktorice, pri čemu je utvrdio da tužena u svojoj odluci uopšte nije iznijela činjenice koje ukazuju da je tužiteljica odgovorna za nepostignute rezultate u radu. Kako iz obrazloženja prvostepenog suda jasno proizlazi da za sve neizvršene zadatke, odnosno postavljene ciljeve tužene, postoje objektivni razlozi koji se nikako ne mogu staviti u isključivu odgovornost tužiteljice, to proizlazi da je tužena propustila dati jasno obrazloženje iz kojeg nesumnjivo proizlazi da je utvrđena odgovornost tužiteljice za nepostizanje postavljenih ciljeva, zbog čega je osnovan zaključak prvostepenog sud da nije dokazano da su postojali razlozi za razrješenje tužiteljice propisani članom 43. Pravila JU Kantonalni Centar za socijalni rad Goražde, a na koje obrazloženje upućuje i ovaj sud.

Neosnovani su prigovori tužene koji se odnose na ranije provedeni radni spor u kojem je tužiteljica učestvovala na strani tužene kao zastupnik po zakonu. Neosnovan je žalbeni navod kojim se ukazuje da je tužiteljica nema pravni interes za vođenje spora jer je izabrana na novo radno mjesto u MUP-u BPK Goražde, obzirom da u toku postupka nije dokazano da je tužiteljica zaista i zaposlena na neko radno mjesto, pri čemu tužiteljici pripada pravo da bira da li želi da prihvati navodni angažman u državnoj službi ili da traži vraćanje na radno mjesto sa kojeg je nezakonito razriješena.

Neosnovan je prigovor tužene koji se odnosi na broj ugovora koji je označen u tužbi, obzirom da je nesporno dokazano da je tužiteljica zaključila ugovor o radu sa tuženom dana 01.04.2022. godine čije pravno dejstvo počinje od 01.04.2022. godine, kao i da je 31.08.2022. godine zaključila novi ugovor čije pravno dejstvo je utvrđeno također od 01.04.2022. godine, odnosno ugovor kojim se samo mijenja koeficijent za isplatu plate. Stoga proizlazi da se radi o aneksu ugovora, obzirom da novim ugovorom nije promijenjen period početka i završetka rada, tako da oba ugovora imaju jedinstveno dejstvo.

Neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na iznošenje lažnog iskaza tužiteljice, obzirom da tužena sudu nije dostavila dokaz iz kojeg proizlazi istinitost navedene tvrdnje, koja se zasniva isključivo na ocjeni iskaza od strane tužene, pri čemu je prvostepeni sud dao jasnu ocjenu svih provedenih dokaza, pa i samog iskaza tužiteljice koji je u cijelosti prihvatio jer u skladu sa provedenim materijalnim dokazima.

Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na osnovu člana 386. stav 2., 387. i 397. stav 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, ovaj sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, zbog čega je odbio zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe obzirom da sa istom nije uspjela.

Kako je ovaj sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a ni razlozi na koje  pazi po službenoj dužnosti, žalbu je odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio na osnovu odredaba člana 226. ZPP-a.

                                                                                               PREDSJEDNICA  VIJEĆA

                                                                                                       Bjelović Milijana