BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SARAJEVO

OPĆINSKI SUD U SARAJEVU

Broj: 65 0 P 545090 15  P

Sarajevo, 28.02.2018. godine

Općinski sud u Sarajevu i to sudija Vesna Merdanović, u pravnoj stvari tužitelja 1. mldb.1, 2. O.O., 3. A.O., svi iz S., ulica …, svi zastupani po punomoćniku N.O. (bliskom srodniku, djedu, ocu i svekru) protiv tuženog Javna Ustanova „Univerzitetski Klinički centra Sarajevo“ iz Sarajeva, ul. Bolnička br. 25, kojeg  zastupa punomoćnik Zumreta Bavčić-Akagić advokat iz Sarajeva, radi naknade štete, v.s.p. 212.800,00 KM, dana 30.01.2018. godine zaključio je glavnu raspravu u prisutnosti II tužitelja lično u pratnji punomoćnika, te punomoćnika tuženog, dana 28.02.2018. godine,  donio je slijedeću

P R E S U D U

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ I Nalaže se tuženom Javna ustanova "Univerzitetsko klinički centar Sarajevo" da isplati I-tužitelju mldb.1 na ime naknade nematerijalne štete iznos od 92.100,00 KM sa pripadajućom 
zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate i to na ime fizičkih 
bolova 7.100,00 KM, na ime pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 KM, na ime naruženosti iznos od

10.000,00 KM, te na na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 70.000,00 KM.

II Nalaže se tuženom Javna ustanova "Univerzitetsko klinički centar Sarajevo" da isplati I-tužitelju mldb.1 na ime naknade materijalne štete - rente, mjesečni iznos u visini od 900,00 KM 
počev od 01.07.2011. godine i dalje, koji dospijeva za plaćanje svakog mjeseca do 5-og u 
mjesecu za tekući mjesec.

III Nalaže se tuženom Javna ustanova "Univerzitetsko klinički centar Sarajevo" da isplati i na ime 
naknade nematerijalne štete zbog naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika iznos od 40.000,00 KM 
odnosno iznose od po 20.000,00 KM svakom od njih.

IV Nalaže se tuženom da isplati tužiteljima na ime materijalne štete troškova liječenja, iznos od 
106.750,73 KM

IV Ukoliko sud nađe da nema mjesta udovoljenju tačke II tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu 
rente u mjesečnim iznosima, predlaže da sud usvoji alternativni tuženi zahtjev i to :

"Nalaže se tuženom Javna ustanova "Univerzitetsko klinički centar Sarajevo" da isplati 1-tužitelju mldb.1 na ime naknade materijalne štete rente, kapitalizirani iznos rente u ukupnom iznosu od 208.014,63 KM.

V Tuženi je dužan nadoknaditi tužiteljima troškove postupka.“

Tužitelji su dužni tuženom naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.246,50 KM u roku od 30 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelji su dana 23.12.2015. godine putem punomoćnika Muratović Jasmira, advokata iz Sarajeva podnijeli tužbu protiv tuženog radi naknade štete, vsp. 212.800,00 KM, a nakon otkaza punomoći za zastupanje podneskom od 06.09.2016. godine, a nakon toga podneskom od 14.11.2016. godine tužitelji su konačno opredijelili tužbeni zahtjev putem punomoćnika N.O., bliskog srodnika i to u pogledu visine tužbenog zahtjeva koja se potražuje u iznosu od ukupno 238.850,00 KM. Navedeni podnesak dostavljen je prije pripremnog ročišta koje je održano 15.11.2016. godine i istim je tužbeni zahtjev povećan u odnosu na stav IV tužbenog zahtjeva, koji se odnose na naknadu štete tužiteljima za nastale troškove liječenja I tužitelja, mldb.1. Podneskom od 14.11.2016. godine tužbeni zahtjev je opredijeljen i na način da se istim osim u stavu 1 ne potražuje isplata zakonskih zateznih kamata na sva potraživanja tj po svim osnovima, a koje su se prvobitnom tužbom potraživale. U završnom izlaganju punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio i isplatu zakonskih zateznih kamata na sva potraživanja, a kako se radilo o završnom izlaganju, gdje je prethodno glavna rasprava zaključena, sud je samo konstatovao da je u fazi završnog izlaganja zatražena isplata zakonskih zateznih kamata, koja opredijeljenim tužbenim zahtjevom od 14.11.2016. godine nije potraživana.

U obrazloženju tužbe od 23.12.2015. godine, koja je kao što je navedeno tokom postupka dopunjavana podnescima, a podneskom od 14.11.2016. godine je opredijeljen tužbeni zahtjev, se navodi da je I tužitelj MLDB.1 rođen …, godine u S. na … a tri dana poslije je od strane šefa Klinike za radiologiju tuženog Dr. S.V., zbog sumnje na promjene bubrežnog parenhima preporučena ultrazvučna pretraga urotrakta, koja je I obavljena na navedenoj klinici, kao I na Pedijatrijskoj klinici - Odjel za nefrologiju, Institutu za nuklearnu medicine i preporučen je tretman na Dječijoj hirurgiji KCUS zbog “opstruktivne hidronefroze lijevog bubrega”, pa je po navedenoj preporuci šef Odjela za nefrologiju Pedijatrijske klinike tuženog 11.03.2011. godine uputnicom uputila I tuženog radi operativnog zahvata na Kliniku za dječiju hirurgiju KCUS, a na koju je primljen dana 14.03.2011. godine, te je konstatovano da su svi nalazi prilikom prijema pacijenta u granicama referentnih vrijednosti, kada je zabilježeno da je dijete na prijemu dobrog opšteg stanja, a razlog prijema je bio operativni tretman zbog opstruktivne hidronefroze lijevog bubrega. Na dječijoj hirurgiji provedene su uobičajene predoperativne pripreme, konstatovano je da su laboratorijski nalazi u granicama referentnih vrijednosti, EKG, RTG pulpo, pregled pedijatra i anesteziologa. Dana 15.03.2011. godine u OET anesteziji je urađena cistoskopija, verificirana oba ušća uretera koji su urednog anatomskog izgleda i položaja, a pri pokušaju plasiranja stenta u lijevi ureter, na udaljenosti od 2,5 cm od ušća prema bubregu konstatovano je suženje, te je plasirana UK sonda, radi izvođenja retrogradne pijelografije, ali ie ista spontano ispala, te plasiranje stenta zbog toga nije uspjelo. Tokom noći 15./16.03.2011. godine I tužitelj je dobio temperaturu, pa je u terapiju uveden analgoantipiretik, a tokom prijepodneva prvog postoperativnog dana I tužitelj je otpušten na kućno liječenje. Dalje se u obrazloženju navodi da je u kasnim popodnevnim satima dana 16.03.2011. godine I tužitelj zbog lošeg općeg stanja, temperature 38,5’C, blijede kože, mjestimično marmorizirane, sa lividnim okrajinama, ponovo primljen na Kliniku za dječiju hirurgiju, a nakon konsultcija sa dežurnim pedijatrom premješten je na Pedijatrijsku kliniku. Prilikom premještanja I tužitelja, dana 17.03.2011. godine, sa Klinike za dječiju hirurgiju na Pedijatrijsku kliniku - Intenzivna njega, konstatovana je dijagnoza: .stenosis pyeloureteris lat.sin.hydronephrosislat.sin. terminaus. sepsis. Operativni karton koji je vođen za i tužitelja sadrži navode da se plasira UK sonda radi retrogradne pijelografije, ali u toku prevoza djeteta do klinike i rentgena sonda je ispala iz lijevog uretera i se ne uspije uraditi retrogradna pijelografija, da je prilikom prijema I tužitelja na Pedijatrijsku kliniku data dijagnoza Hydronephrosis lat.sin, Stenosis collum pyelouretericum lat.sin. in obs St.post cystoscopiam, Obs.Sepsis.U periodu od 17.03. do 06.04.2011. godine I tužitelj je boravio kao pacijent kod tuženog i opserviran je multidisciplinarno uz davanje terapija od strane postupajućih ljekara.Dana 06.04.2011. godine plastični hirurg je dao mišljenje prema kojem na obje šake i na oba stopala te na nosu postoji nekroza, a isti dan Klinika za plastičnu i rekonstruktivnu kliniku je zauzela stav da ie potrebno izvršiti amputacije prstiju do nivoa srednjih falangi. Dana 11.04.2011. godine prilikom konzilijarnog ljekarskog pregleda od strane Pedijatrijske klinike - Odjel za nefrologiju je konstatovano da ie potrebno uraditi amputacije jasno demarkiranih ganareoznih dijelova sa maksimalnom poštedom, a konzilij je prema saglasnom stavu svih 8 članova konzilija bio da se I tužitelj uputi na kliniku Bogenhausen u Minhenu u Njemačkoj, pa je 18.04.2011. godine isti uz pratnju medicinskog osoblja premješten na kliniku za dječiju hirurgiju Schwabing u Minhenu, gdje je boravio u periodu od 18.04. do 22.06.2011. godine u kojem periodu su obavljeni hirurški zahvati na nekrozama šaka i stopala i to prvi operativni zahvat dana 11.05. 2011. godine (usađivanje slobodnog transplantata režnja latissimus dorsi), drugi operativni zahvat dana 25.05.2011. godine (odvajanje režnja i pokrivanje dijelom kožnog autokrita uzimanjem sa lijevog bedra, skidanje suhih nekroza krajeva i srednjih dijelova članaka prstiju) i treći operativni zahvat dana 08.06.2011. godine (pijeloplastika lijevo kod scintigrafijom ustanovljene dekompenzirane PU-stenoze uretara lijevo, te je uslijedila cirkumcizija), a dana 22.06.2011. godine je otpušten sa navedene klinike. Kao posljedica opisanih operativnih zahvata Institut za medicinska vještačenja zdravstvenog stanja Sarajevo je dana 15.09.2011. godine dao svoju ocjenu i mišljenje kojom prilikom je utvrđeno oštećenje organizma I tužitelja u procentu od 100%, odnosno invalidnost I kategorije uz drastično umanjenje opće životnje i radne sposobnosti (na lijevoj šaci amputirana 4 prsta u visini PIP zgloba, na desnoj šaci amputirano svih 5 prstiju u visini PIP zgloba, prsti desnog stopala amputirani, distalni dio lijevog stopala zajedno sa prstima amputirani, hipotrofija muskulature obje noge, na tijelu su vidljivi ožiljci od svih prethodno pobrojanih operativnih zahvata).

U obrazloženju se navodi da I tužitelj mora koristiti ortopedske ciple koje se izrađuju ručno prema kalupu, da redovno posjećuje kliniku u Minhenu radi kontrole, nastavka liječenja i praćenja posljedica sepse i septičkog šoka kojeg je preživio i pretrpio, a predstoji mu i niz operativnih zahvata iz domena plastične hirurgije nosa, šaka i stopala sve do perioda dok se njegovo tijelo ne bude u potpunosti razvilo i formiralo. Sve troškove liječenja u pomenutoj klinici u Njemačkoj snosili su II tužitelj i III tužiteljica, kao roditelji I tužitelja, jer je Zavod zdravstvenog osiguranja odbio da plati iste.

Tužitelji u obrazloženju navode zaključak o ljekarskim pogreškama koje su proizvele ukupnu situaciju, a to je da I tužitelju kao djetetu starosne dobi od 2,5 mjeseca nije data antibiotička profilaksa prije početka cistoskopije što je vidljivo iz kartona operativnog toka, tako cistoskopija nije uspjela, I tužitelju nije data antibiotička profilaksa, a što je vidljivo iz kartona operativnog toga, I tužitelj je u dobi od 2,5 mjeseci, bez imuniteta, nakon cistoskopije smješten na odjel umjesto na poluintenzivnu ili intenzivnu njegu što je vidljivo iz kartona operacione sale, kartona operacionog toka i otpusnog pisma, nakon operacije temperatura I tužitelja je bila 39,5 stepeni Celzijusa, što je zahtijevalo laboratorijske pretrage radi utvrđivanja uzroka tako visoke temperature, a što nije urađeno nego je u terapiju uveden analgoantipiretik. Prvi postoperativni dan, za manje od 24 h od cistoskopije, I tužitelj je otpušten na kućnu njegu sa preporukom da se javi ljekaru u slučaju promjene stanja, iako su ljekari znali da I tužitelj nije tretiran antibiotičkom profilaksom, što ukazuje da se navedeni propusti mogu staviti na teret uposlenicima tuženog za čije postupanje tuženi odgovara shodno principu objektivne odgovomosti, a sve u vezi odredbi člana 170., 171. i 172. Zakona o obligacionim odnosima. Dalje se navodi da je I tužitelj aktivno legitimisan za podnošenje tužbe obzirom da je direktno oštećen postupanjem tuženog, a II i III tužitelj, jer su otac i majka I tužitelja, pa prema članu 201 stav 3 ZOO FBIH pripada im pravo na pravičnu novčanu naknadu za njihove pretrpljene i buduće duševne bolove. I tužitelju prema članu 200. ZOO FBIH za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog smanjenja životne akivnosti, naruženost i strah, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu, on je više puta bio podvrgnut operativnim zahvatima prilikom kojih je trpio jake fizičke bolove, ali i u postoperativnom tretmanu I prema mišljenju Prof. Dr. Ninkovića, koji je radio operativne zahvate u Njemačkoj, imati još najmanje 5 operacija, budući da se tijelo razvija i formira sve do 25-30 godina starosti. I tužitelj će odrastajući trpiti sve veće duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, tj zbog 100% invaliditeta, jer neće moći obavljati uobičajene životne aktivnosti, a iz priloženih fotografija vidljivo je o kojem stepenu naruženosti je riječ. U odnosu na fizičke bolove I tužitelj je u vezi sa pomenutim operativnim zahvatima trpio jake bolove 50 dana a srednje bolove 90 dana što prema Orijentacionim kriterijima Vrhovnog suda FBiH iznosi (50 dana x 70,00 KM = 3.500,00 KM + 90 dana x 40,00 KM = 3.600,00 KM) 7.100,00 KM. Naknada za pretrpljeni strah prema pomenutim kriterijima iznosi 400,00 do 6.000,00 KM, pa I tužitelj tužbom, obzirom na sve okolnosti, potražuje iznos od 5.000,00 KM. Duševni bolovi zbog naruženosti kod I tužitelja su već odavno izražen,i a razvoj i rast I tužitelja su u direktnoj proporciji, pa I tužitelj po ovom osnovu shodno pomenutim kriterijima potražuje iznos od 10.000,00 KM. Na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti I tužitelj prema pomenutim kriterijima, obzirom da se radi o smanjenju životne aktivnosti preko 50%, potražuje iznos u visini od 70.000,00 KM. II i III tužitelji prema navedenim kriterijima na ime duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta njihovog djeteta potražuju iznos od po 20.000,00 KM. I tužitelj je mldb osoba strosti 5 godina i očigledno je da zbog stepena invalidnosti njegova radna sposobnost neće biti kao kod osoba koje se normalno razvijaju i koje će biti sposobne za samostalan život, on nikada za života neće biti sposoban za samostalan živo,t jer će uvijek trebati tuđu njegu i pomoć, zbog navedenog u vezi sa odredbom člana 188. ZOO on ima pravo na novčanu rentu i to doživotno, pa isti traži osiguranje radi isplate rente shodno odredbi člana 188. stav 3. ZOO FBIH i u tom smislu je postavljen alternativni zahtjev za isplatu jedne ukupne svote određene prema visini rente i vjerovatnom trajanju života I tužitelja, sve u smislu člana 188. stav 4. i 5. ZOO. I tužitelj smatra da je iznos 900,00 KM, imajući u vidu opće ekonomsko stanje u BiH, te konkretne okolnosti, realan i sasvim prihvatljiv kao iznos koji kompenzira osnovna obilježja i zahtjeve instituta rente. Za slučaj kapitalizacije renteI tužitelj je izračun rente izvršio temeljem tablice pomoćnih brojeva za izračunavanje vrijednosti renti (autor Mladen Sanjković, aktuar u ZOIO “Croatia" Zagreb, publikacija Saveznog zavoda za statistiku "Tablice mortaliteta stanovništva Jugoslavije 1970-1972" objavljeno 1976 godine). Prema navedenim tablicama kapitalizirna renta u smislu odredbe člana 188. stav 4. i 5. ZOO iznosi 231,127454 x 900,00 KM = 208.014,71 KM. Tužitelji su zadržali pravo nakon obavljenog vještačenja konačno opredijeliti tužbeni zahtjev. II i III tužitelji su kao otac i majka I tužitelja pretrpjeli materijalnu štetu koja se ogleda u troškovima koje su platili za njegovo liječenje odnosno operacije, a koji do dana sačinjavanja tužbe iznose (41.261,63 EUR), – 80.700,73 KM. Tužitelji su pokušali na miran način riješiti nastalu situaciju, te su tuženom dostavili prijedlog za vansudsku nagodbu i odgovarajuću dokumentaciju, na što tuženi se nije očitovao, a podneskom od 14.11.2016. godine tužbeni zahtjev je uvećan u pogledu troškova liječenja, kao što je to već navedeno. Iz navedenih razloga podnešena je tužba I predloženo kao što je navedeno, da se obaveže tuženi na isplatu svih navedenih naknada tužiteljima, kako je to opredijeljeno tužbenim zahtjevom od 14.11.2016. godine u ukupnom iznosu od 238.850,00 KM.

Prema dostavljenim podnescima od 06.09.2014. godine ( i 14.11.2016. godine) tužitelji tužbeni zahtjev ne zasnivaju na krivici (Culpa), nego na uzroku (Causa), te da će tokom postupka dokazati da su postupci osoblja tužene bili uzrok (causa) neuspjelog operativnog zahvata, a to su da nije bilo nužno stavljanje stenta u dobi I tužitelja, operativni tok nije prošao uredno, a praćenje pacijenta poslije operacije je bilo neadekvatno, u toku cijele prve noći nakon pokušaja cistoskopije nije bilo dežurnog ljekara, sutradan je I tužitelj poslan kući bez otpusnog pisma, koje je naknadno sačinjeno, a istog dana kada je i otpušten, I tužitelj je vraćen na Kliniku za dječiju hirurgiju umjesto da je smješten na intenzivnu njegu Pedijatrijske klinike I na dječijoj hirurgiji oko 18,30 minuta je bio dr. P., koji je hitno tražio obavljanje labaratorijskih nalaza, na otpusnom pismu i u historiji bolesti nalaze se dva prijema i dva otpusta, tužitelji smatraju da je prepoznavanje komplikacija zakasnilo iz razloga što nije izvršen test krvi hemokulture blagovremeno, što je dežurni bio specijalizant dr. J., neadekvatno i nepravovremeno liječenje se ogleda i u tome što se nakon povratka kod tužene, I tužitelj nije odmah smjestio na Pedijatrijsku kliniku, na kojoj su već 17.03.2011. godine u 01,30 urađeni labaratorijski nalazi i pronađene 3 vrste bakterija. Nadalje, propusti su i što stavljanje stenta je bilo bez uspjeha, što se I tužitelj nije izmjestio u ustanovu u kojoj bi se izvela derivacija s polja preko kože, pa se početni urološki problem nakon neuspjelog stavljanja stenta pretvorio u problem nemara ljekara u postoperativnom vremenu prvih 36 sati nakon pokušaja stavljanja stenta. U podnescima tužitelji dalje navode da je sve navedeno i to neuspjeli operativni zahvat, neadekvatno praćenje I tužitelja u postoperativnom vremenu, neblagovremeno identificirane 3 vrste bakterija koje su inficirale bubreg, a onda neopravdano dugo ostavljanje tako inficiranog bubrega da se u njemu umnožavaju bakterije, koje su inficirale skoro čitav organizam dojenčeta, prouzrokovale sepsu, a potom gangrenu sa teškim dugoročnim posljedicama za dojenče.

U odgovoru na tužbu od 28.01.2016. godine tuženi u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao paušalan, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani I tužitelja MLDB.1 u pogledu naknade štete za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, naruženosti i straha, obzirom na životnu dob I tužitelja koji nije mogao, a niti danas može osjetiti duševnu bol zbog umanjenje životne aktivnosti. Zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog umanjenja životne aktivnosti i drugih njenih trajnih oblika u obliku doživotne novčane rente neosnovan je, jer se radi o malodobnoj osobi koja u momentu oštećenja nije imala 15 godina. Zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja radne sposobnosti bio bi osnovan da je I tužitelj dostigao uzrast potreban za zasnivanje radnog odnosa, zahtjev za isplatu kapitalizovanog iznosa štete neosnovan je s obzirom na to da nisu ispunjene pretpostavke iz člana 188/4 i člana 188/5 Zakona o obligacionim odnosima. Tuženi paušalno u cjelosti negira navode iz tužbe da I tužitelj trpi štetne posljedice zbog propusta radnika tuženog, a definitivno će se izjasniti o navodima iz tužbe nakon što sud pribavi ocjenu, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke.

U podnesku punomoćnika tužene datom po punomoćniku osporava se osnov I visina tužbenog zahtjeva, pojašnjava se tok prijema I tužitelja kod tužene I ističu da se nije radilo o ljekarskoj greški, navodi da tužiteljil pogrešno smatraju da tuženi odgovara po principu objektivne odgovornosti član 170, 171 I 172 ZOO FBIH, jer te odredbe ne predviđaju objektivnu odgovornost privrednih društava I drugih pravnih lica za štetu koju zaposlenik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuju trećim licima I iste propisuju da pravno lice može dokazivati da njen djelatnik nije kriv, jer je u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo, član 170 stav 1 ZOO FBIH, pa da obzirom na to ni pravno lice nije odgovorno za štetu, već je uzrok štete neki drugi razlog, postupanje tuženog nije bilo protivno pravilima medicinske struke I nije protivpravno, pa tuženi nije dužan naknaditi štetu tužiteljima, jer ne postoji uzročna veza između postupanja tuženog I nastale štete tužiteljima, niti je to utvrđeno, sudska praksa u primjeni člana 170 ZOO FBIH se jasno izjasnila da zdravstvene ustanove ne odgovaraju za štetu u postupku liječenja, ako su medicinske radnje poduzete u skladu sa pravilima struke. Dakle, odgovornost tuženog se može ispitati samo po pravilima iz člana 170 ZOO FBIH, u parnici je sud vezan za Presudu suda u krivičnom postupku, kojim je neko oglašen krivim, tako da je vezan u pogledu krivičnog djela I krivične odgovornosti, a takva Presuda nije donesena, kojom bi zaposleni-osoblje tuženog bilo proglašeno krivično odgovornim za krivično djelo nesavjesnog liječenja. Tužena se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda BIH Rev 191/88, prema kojoj bolnica ne odgovara za štetu nastalu pacijentu medicinskom radnjom koja je izvršena u skladu sa pravilima struke. Osporava se primjena orijentacionih kriterija koji nisu matematička formula, jer se visina štete utvrđuje u postupku, tim više što je prema I tužitelju primjenjeno odgovarajuće sredstvo za smanjenje bolova I straha, osporava se potraživanje rente u smislu člana 188 ZOO FBIH, jer I tužitelju ista ne pripada budući da je isti starosti 5 godina, a zahtjeva se I buduća naknada za štetu koja je neizvjesna, kao I njen obim, odnosno tjelesno oštećenje I životne potrebe I tužitelja koje će mu eventualno zbog toga biti uskraćene, pa je zahtjev za dosudu rente preuranjen, a što je u vezi I sa članom 195 ZOO FBIH, koje se odnosi na naknadu štete zbog tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, koje pravilo ima u vidu troškove liječenja, koji su u konkretnom nastali I naknadu izgubljene zarade koje u konkretnom slučaju se nije manifestovalo obzirom na uzrast I tužitelja I neizvjesno je da li će se u budužnosti uopće manifestovati, pa se potraživanje rente odnosno izgubljene zarade tužitelja ne može podvesti po odredbe člana 188 I 195 ZOO FBIH. Dalje se predlaže, budući da se radi o složenom vještačenju, vještačenje po timu vještaka Kliničkog Centra Tuzla, te ističe da I na osnovu nalaza, bez da se utvrdi uzročno posljedična veza izmešu postupanja tuženog I nastalih posljedica, ne može utvrditi da je tužena dužna štetu naknaditi tužiteljima. Podneskom se predlažu dokazi.

Na ročištu za glavnu raspravu provedeni su sljedeći dokazi :

Dokazi tužitelja uvid I čitanje I to na okolnost da je I tužitelj-dojenče bilo dobrog opšteg zdravlja kad je primljeno na Kliniku za dječiju hirurgiju 14.03.2011. god.: Otpusni list novorođenčeta broj:852/2010, SA činjenicama: da je rođeno sa anomalijom izražajne hidronefroze lijevo gradus, sa vidljivom cirkulatornom redukcijom…, što ukazuje na vjerovatnu stenozu u području PU vrata; Hematološki nalaz br.956, od 14.01.2011. god, sa činjenicama: dobrog opšteg zdravstvenog stanja dojenčeta u tom vremenu; nalaz medicinsko-biohemijskih pretraga broj: 150120110002, od 15.01.2011, sa činjenicama: dobrog opšteg zdravstvenog stanja dojenčeta u tom vremenu; nalazi urinokulture na dane: 01.02; 02.02. i 03.02. 2011.godine, sa činjenicama: da su bile sterilne; otpusnica br.557/11, od 11.02.2011. godine, sa pedijatrijske klinike-nefrologija (ukcs) sa činjenicama: da je ališan omerbašić primljen zbog planirane dinamičke scintigrafije bubrega, te da je “trenutno stanje bez tegobe po sistemima”, a da je “tokom hospitalizacije dijete bilo dobrog opšteg stanja, afebrilno, i bez znakova infekcije”;dinamska scintigrafija bubrega, ališana omerbašić od 11.02.2011. god. sa činjenicama: kao propratna dokumentacija uz predhodnu otpusnicu sa pedijatrijske klinike; nalaz i mišljenje kliničkog centra za radiologiju- ultra zvuk urinarnog trakta: u sarajevu od 16.02.2011. godine, izdat od strane doc.dr.sc.med. sandre vegar-zubović, na okolnost, potrebe rješenja suženja protoka urina, ali “nisu dokazani znaci akutne urinarne infekcije”; nalaz i mišljenje kliničkog centra za radiologiju-uz urotrakta u sarajevu od 03.03.2011. godine, izdat od strane doc.dr.sc.ed. sandre vegar, sa činjenicama: da nije dijagnoza dobro utvrđena, jer upotrebljava izraz “najvjerovatnije” na dva mjesta, što se pokazalo nedovoljnim za pristup cistografiji, jer su prilikom pokušaja stavljanja stenta, naišli na komplikacije.predlaže konsultacije dječijeg hirurga; specijalstički nalaz klinike za dječiju hirurgiju od 09.03.2011. godine, sa činjenicama: da je mišljenja konzilija klinike da treba plasirati stent, te da se javi radi zakazivanja termina. nalaz : rezultati medicinsko-biohemijskih pretraga, broj: 110320115124, od 11.03.2011, sa činjenicama: koagulacija, pregled urina klinička biohemija, koji ukazuje na uredne faktore koagulacije, urina, glukoze, urea, kreatina, crp-a; nalaz i mišljenje ljekara specijaliste na dan 14.03.2011. godine, sa činjenicama: da nema smetnji za op. tretman; pismena saglasnost roditelja za operaciju, dokument pod naslovom “anamnesis morbi: o prijemu dojenčeta na kliniku za dječiju hirurgiju 14.03.2011. godine, radi operativnog tretmana lijeve strane hidronefroze. datum prijema 14.03.2011. godine napisan je rukom ispod potpisa dr jonuzi sa ispod navedenog datuma napisanim novim datumom od 16.03.2011. godine i tekstom napisanim rukom, čime se dokazuje ponovni prijem na kliniku za dječiju hirurgiju.

na okolnost da li je bilo nužno stavljanje stenta u dobi i tužitelja od 2,5 mjeseca, karton operacione sale. da nije urađena tačna dijagnoza neophodnog urgentnog stavljanja stenta u dobi djeteta kad je imalo samo 2,5 mjeseca života i da je dijete moglo živjeti sa urođenim suženjem uretera jeste činjenica da je suženje uretera jednostavno odstranjeno tek 08.06.2011. godine na klinici Shwabing u Minhenu, dopis klinike Shhwabing u Minhenu.

Na okolnost je da operativni tok nije prošao uredno: historija bolesti strana 1 pasus drugi i strana 2, u rubrici status, anasteziološki karton od 15.03.2011. god, karton operacione sale- odjenjenje stare hirurgije, broj 908, od 15.03.2011. god., karton operacione sale-operativni nalaz:od 15.03.2011. godina

na okolnost neadekvatno praćenje pacijenta u postoperativnom toku, što se ogleda u sljedečim činjenicama: temperaturna lista, od 14.03. do 16.03.2011. god., sestrinska lista standarne njege, sa klinike za dječiju hirurgiju, od 14.03. do16.03.2011. god, otpusnica papir sa datumom 16.03.2011. godine, otpusno pismo broj:244, sa datumom otpusta 17.03.2011, za majku A.O., nalaz urgentnog laboratorija broj 397 b 6 od 16.03.2011. godine, sa dijagramom, nalaz instituta za kliničku hemiju i biohemiju broj: 397, od 16.03.2011. godine, uputnica specijalisti , od 16.03.2011. godine, na kome je dr. P. upisivao medikamenate koji su početi da se daju dojenčetu, nalaz pisan rukom, sa datumom 16.03,2011. godine sa vremenom od 21h i 50 minuta, nalaz : rezultati medicinsko-biohemijskih pretraga, broj: 160320110149, od 16.03.2011, , uzet u 22h 32 min, historija bolesti sa Klinike za dječiju hirurgiju, broj. 243, od 17.03.2011. god, na ime ališana omerbašić, otpusno pismo Klinike za dječiju hirurgiju broj: 243, od 17.03.2011. godine, na ime MLDB.1,

Na okolnost zakašnjelog prepoznavanja komplikacija koje su moguće u ovakvim situacijama, a ogleda se u činjenici da za svo vrijeme boravka dojenčeta na dječijoj hirurgiji nije uzet nalaz krvi radi hemokulture u cilju provjere infekcije, već je hemokultura rađena tek na prijemnim nalazima na pedijatrijskoj klinici, nakon premještaja dojenčeta sa klinike za dječiju hirurgiju u noći 17.03.2011. u 01,30 sati, o identifikaciji infekcije sa tri vrste bolničkih infekcija, primopredaja med.sestra, od 17.03.2011. godine, količina tečnosti, od 17.03.2011. godine, karton sobni, MLDB.1, kod liječenja na pedijatrijskoj klinici, za dane: 17., 18. i 19. 03.2011. godine, nalaz: rezltati medicinsko-biohemijskih pretraga broj: 170320110002, od 17.03.uzet u 02h 18 minuta na pedijatrijskoj klinici, poslije premještaja sa klinike za dječiju hirurgiju, nalaz: rezultati medicinsko-biohemijskih pretraga broj: 170320110048, od 17.03.uzet u 09h 01 minuta na pedijatrijskoj klinici, ultra zvuk abdomena MLDB.1 na dan 17.03.2011. godine, potpisan od dr amra džananović, na činjenično stanje dojenčeta, koje ima znake sepse, radiološka konsultacija o stanju dojenčeta, na dan 17.03.2011. godine, potpisan od prim.dr. z. ličanin, na činjenično stanje MLDB.1, koji ima sepsu, , nalaz hemokulture krvi MLDB.1, broj: 277944, vrsta pretrage: krv 230675, datum prijema: 17.03.2011; vrsta pretrage: hemokultura anaerobno i aerobno-234009x2 403005x2;, nalaz hemokulture krvi MLDB.1, broj: 277944, vrsta pretrage: krv 230675, nalaz hemokulture krvi MLDB.1, broj: 277944, vrsta pretrage: krv 230675, otpusnica broj: 1037/2011.

Na okolnost neadekvatne i nepravovremene antibiološke profilakse i na zakašnjeli početak liječenja, naredba ministra ministva zdravstva kantona sarajevo broj: 10-37-1368/10 od 19.juli 2010.godine, koja je obavezujuća za sve zdravstvene ustanove, pa i za kcus. sastavni dio naredbe su mjere za sprečavanje i subijanje bolničkih infekcija. Da je poslije neuspjelog stavljanja stenta, i tužitelj-dojenče ostavljeno sa povećanom kompresijom u bubregu, dokazuje se 3,5 sata bezuspješnog pokušaja stavljanja stenta, zatim visoka tamperatura od 39,5’c.

Na okolnost da i tužitelj nije premješteno na drugu kliniku (npr. u Tuzlu, ) gdje se mogla izvršiti uspješnije dekompresija i sprečavanje gangrene, te da nije rađeno po pravilima struke: sestrinska lista standardne njege, temperaturna lista za dan 15.03.2011. god, i otpusno pismo broj 243 i historija bolesti br.243. od 17.03.2011. god, dopis klinike za dječiju hirurgiju broj: 0603-156/16, od 09.09.2016. godine,u kome stoji da je dežurni ljekar u noći 15/16.03.2011. bio A.J., dokument pisan rukom od 16.03.2011. godine, u kome je, na insistiranje roditelja, napisano da se dijete otpušta kući na kućno liječenje), otpusno pismo za ii tužiteljicu od 17.03.2011. godine, a da nisu urađeni nalazi hemokulture, da se bude sigurno da nema infekcije, na okolnost smještanja djeteta po povratku na kliniku za dječiju hirurgiju, sestrinska lista standardne njege, sa upisom podataka za dane 14., 15. i 16.03.2011. god. nalazi uzete krvi 17.03.2011. godine sa rezultatom 19..03.sa dvije vrste bakterija, nalaz sa rezeultatom 20.03 sa druge dvije vrste bakterija i sa rezultatom 20 03. sa tri vrste bakterija ; otpusno pismo broj 1037; karton dječije sobe od 17.03. na kome su upisane nađene bakterije...;, otpusno pismo broj 243, u kome su dva prijema i dva otpusta.

Na okolnost pokušaja prevare državnih institucija, roditelja i javnog mnenja od strane tužene UKCS, dopis tužitelja upućen ukcs od 15.04.2016. godine, podnesak tužitelja od 29.06.2016. godine dostavljen sudu, dopis tužene od 16.06.2016. godine, sa potpisom generalnog direktora ukcs, u kome tvrde da nama tužiocima dostavljaju dokumente koje smo tražili u dopisu od 15.04.2016. godine, dopis klinike za dječiju hirurgiju broj:0603-156/16, od 09.09.2016. godine, nalaz hemokulture, broj:1861/62; vrsta uzorka: krv 230675, datum prijema: 17.03.2011; a datum rezultata: 21.03.2011. godine, nalaz krvi hemokulture na ime ališana omerbašić, broj: 1861/62; vrsta uzorka: krv 230675, datum prijema: 17.03.2011; vrsta pretrage: hemokultura anaerobno i aerobno; rezultat: anaerobi nisu izolovani.

Na okolnost troškova koje su roditelji platili, saglasnost konzilija tužene za izmještanje MLDB.1 na liječenje u Njemačku, od 11.04.2011. godine, izvještaj o operaciji u Minhenu, od 11.05.2011. godine, od 14.05.2011., od 25.05.2011., 08.06.2011., 22.06.2011., 14.04.2015., račun Gradske klinike Minhen od 23.08.2011. godine, na iznos 41.261,63 EUR, na ime izmirenja troškova liječenja MLDB.1, nalaz instituta za dijagnostiku i interventnu radiologiju gradske klinike minhen, od 29.07.2011. god, od 16.01.2012., 19.06.2012., 22.01.2013., 12.09.2013., 15.07.2014., 13.04.2015., tabelarni pregled troškova prevoza, hotelskog smještaja i hrane za roditelje u pratnji MLDB.1 za vrijeme boravka u Njemačkoj na 7 kontrolnih ljekarskih pregleda, što sve skupa iznosi 26.050,00 KM. 

Na okolnost pretrpljene i buduće fizičke i psihičke bolove rentgenski snimci abdomena i tužitelja od 28.12.2010., 16.02.2011.g. u 10 h 38; 16.02. 2011.g. u 10 h 43; 16.02. 2011.g. u 10 h 35; 11.03. 2011.godine; 15.03. 2011.g. u 12 h 34; 15.03. 2011.g. u 12 h 40; 15.03. 2011.g. u 12 h 45; 16.03. 2011.g. u 19 h 59; 16.03. 2011.g. u 22 h 33; 16.03. 2011.g. u 22 h 41. slike ruku i nogu poslije dejstva gangrene, slikano na pedijatrijskoj klinici u sarajevu, slike ruku i nogu poslije skidanja crnog dijela tijela pred operaciju, slikano na Shwaben klinici u Minhenu, slike ruku i nogu slikane nakon ozdravljenja, slikano u sarajevu, nalaz, ocjena i mišljenje instituta za medicinsko vještačenje sarajevo, od 30.07.2015. god., o invaliditetu dojenčeta. rješenje centra za socijalni rad broj: 35/iv-22-533-4371/15, od 09.10.2015. godine, o invalidnosti MLDB.1.

Na okolnost pogrešno primijenjenih materijalnih prava kod obustavljanja istražnih ranji na podnešenu krivičnu prijavu protiv nekih aktera liječnika na klinici za dječiju hirurgiju u okviru ukcs, uvid u akte iz spisa kantonalnog tužilaštva kantona sarajeva, nalaz i mišljenje komisije vještaka sudsko-medicinskog odbora medicinskog fakulteta u novom sad, izvještaj o vještačenju koji je sačinila komisija vještaka sudsko- medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, naredba o vještačenju,sudska praksa presude Vrhovnog suda FBIH broj 64 0 P 000503 09 Rev 4, od 23.11.2010. godine i 58 0 P 000883 09 Rev 4, od 04.11.2010. godine, Rev–962/04 od 09.02.2006. godine.

Na okolnosti pretrpljenih fizičkih, psihičkih bolova i strahova i budućih bolova i strahova 280 dokumenata dostavljenih uz tužbu (crveni registrator). saslušanje svjedoka : dr. A.H., dr. M.Č. i A.Z..

Tuženi je predložio za glavnu raspravu uvid I čitanje u svu medicinsku dokumentaciju i historiju bolesti koju su predložili tužitelji kao dokaz provodjenja medicinskog liječenja po pravilima medicinske struke, a navedeni dokazi su dostavljeni ranije sudu i to: Otpusni list za novorodjenče KCUS od 29.12.2010. god; Karton hematološkog statusa za I tužitelja od 14.01.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga za I tužitelja od 15.01.2011.; Nalaz urinokulture za I tužitelja od 3,4 i 7.02.2011.; Nalaz pisan rukom od 16.03.2011.; Nalaz dr J. bez datuma sačinjavanja(navedeni datumi 14.03 i 16.03.2011.); Karton operacione sale od 15.03.2011.; Nalaz br 144/11 u vezi datuma operacije od 15.03.2011. g za I tužitelja; Temperaturna lista br 243; Sestrinska knjiga standardne njege matični br 243; akt tuženog br 0202-50527 od 15.12.2014., akt tuženog br 0304-49623 od 9.12.2014.; akt II tužitelja zaveden pod broj 0304-47456 od 27.11.2014.; Historija bolesti br 557/11 od 09.02.2011.; Otpusnica 557/2011 od 11.02.2011.; Historija bolesti br 557 od 11.02.2011.; Klinička lista 557. od 10.02.2011.; Otpusnica 557/1 od 11.02.2011.; Otpusnica 557/11 od 11.02.2011.; Nalaz dinamske scintigrafije bubrega od 11.02.2011; Tabela parametara i rezultata od 11.02.2011.; Nalaz i mišljenje dr V.Z. od 16.02.2011.; Specifikacija zdrastvenih usulga br 557 od 23.02.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga za I tužitelja broj 110320115124 od 11.03.2011,; Nalaz i mišljenje dr V.Z. od 25.01.2011.; Nalaz i mišljenje dr V.Z. 03.03.3011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga za I tužitelja od 110320115124 od 11.03;

Dječiji zdrastveni karton br …; Potvrda odjela intenzivne njege o prijemu I tužitelja od 18.03.2011.; nalaz u mišljenje dr V.Z. od 25.01.2011.; Evidnecija o oboljenjima od 14.03.2011. do 22.08.2013.; Evidencija o oboljenjima od 23.09.2013. do 28.01.2014.; Evidnecija o oboljenjima od 17.06.2014. do 30.06.2014.; karton vakcinacije br 524/10; Nalaz dr N.B. od 11.01.2014.; Hematološki status I tužitelja broj 2010 od 24.09.2013.; Uputnica dr S. specijalisti od 03.10.2013.; Uputnica te nalaz i mišljenje dr S.M. od 22.02.2011.

Historija bolesti br243 od 17.03.2011. godine; Otpusno pismo br 244 od 17.03.2011.; Nalaz dr J. bez datuma sačinjavanja ( navedeni datumi 14 i 16 03. 2011.) Karton operacione sale od 15.03.2011.; Nalaz br 144/11 u vezi datuma operacije od 15.03.2011. g za I tužitelja; Temperaturna lista br 243; Sestrinska lista intenzivne njege bez broja i datuma; Sestrinska knjiga standardne njege matični br 243; Nalaz instituta za hemiju i biohemju; Urgentni laboratorij broj 397 od 16.03.2011.; Nalaz i mišljenje dr Hadžihasanović i dr Prevljak od 16.03.2011.;Nalaz pisan rukom 16.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga za I tužitelja broj 160320110149 od 16.03.2011.; Nalaz statusa koagulacije kri za I tužitelja br 397 od 16.03.2011.; Nalaz instituta za kliničku hemiju i biohemiju Urgentni laboratorij br 397 od 16.03.2011.

Historija bolesti 1037 od 17.03.2011.; Historija bolesti od 17.03.2011; Otpusnica1037 od 18.04.2011; Historija bolesti 1037 od 17.03.2011; Nalaz de Džanović od 17.03.2011.; Nalaz d r Ličanin od 17.03.2011.; Nalaz de Džanović od 18.03.2011.; Nalaz de Džanović od22.03.2011.; Nalaz dr Kadić i dr Halimić od 28.03.2011.; Nalaz d Jonuzi pisan rukom i bez datuma sačinjavanja: Nalaz stučnog kolegija KPRH potpisan od strane dr Dujso od 06.04.2011.: Nalazi od 09.04. i 10.04. 2011. ; Akt tuženog od 12.04.2011.; Akt ZZOR FBiH br 01/-03-1-853-1/11 od 13.04.2011.; Nalaz dr Kadić 12.04.2011.; Nalaz dr Jonuzi od 13.04.2011.: Potvrda od 13.04.2011.; Uputnica i nalaz pisan rukom od 16.03.2011.; Uputnica i nalaz pisan rukom od 11.04.2011.; Uputnica i nalaz pisan rukom od 13.04.2011.; Uputnica i nalaz od 18.04.2011.; Uputnica i nalaz od 1.04.2011.; Uputnica i nalaz bez datuma; Specifikacija zdrastvenih usluga broj 1037 od 17.03.2011.; Uputnica i nalaz od 05.04.2011.; Uputnica i nalaz od 16.04.2011.; Uputnica i nalaz za plastičnu hirurgiju od 15.04.2011.; Uputnica i nalaz od 14.04.2011.; Liste od 17.03.2011. do 21,04.2011.

Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga prepis nalaza broj 170420110041 od 17.04.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga broj 170420110041 od 17.04.2011; Nalaz broj 2691/11 od 21.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga broj 190320110084 od 19.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 1700320110028 od 17.03.2011.; Nalaz krvnih pretraga 16.03.2011. ; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga broj 200320110067; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 210320110133 od 21.03.2011. ;Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 180320110133 od 18.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 220320110018 od 22.03.2011. ; Nalaz broj 2144 od 21.03.2011.; nalaz krvnih pretraga nečitak datum; Nalaz od 21.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 200320110020 ; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 190320110020 od 19.03.2011. Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 170320110060 od 17.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 170320110002 od 17.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 180320110032 od 18.03.2011. ; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 230320110072 od 23.03.2011. Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 230320110026 od 23.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 210320110029 od 21.03.2011. godine; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 190320110071 od 19.03.2011. godine; Nalaz Dr. Džanović i dr Kočo bez datuma te nalaz dr Dujso pisan rukom od 20.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 160320110149 od 16.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 250320110020 od 25.03.2011. Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 280320110028 od 28.03.2011.; Nalaz od 04.04.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 230320110129 od 23.03.2011. god; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 240320110054 od 24.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 220320110130 od 22.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 050420110017 od 05.04.2011. ; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 040420110017 od 04.04.2011. godine ; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 020420110026 od 02.04.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga broj 020420110028 od 02.04.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 010420110061 od 01.04.2011. Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 010420110052 od 01.04.2011. Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga - prepis nalaza 310320110088 od 31.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 300320110068 od 30.03.2011. godine; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 290320110090 od 29.03.2011. ; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 300320110026 od 30.03.2011.;

 Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 260320110022 od 26.03.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga br 270320110087 od 27.03.2011.; Nalaz 278656 od 28.03.2011; Nalaz 277948 od 20.03.2011; Nalaz br 277944 od 20.03.2011. Nalaz 277944 od 19.03.2011.; Nalaz 1861/62 od 21.03.2011.; Nalaz br 289640 od 29.03. 2011.; Nalaz br 278657 od 28.03.2011.; Nalaz br 433/34 od 28.03.2011.; Nalaz br 284979 od 04.04.2011.; Nalaz broj 288442 od 12.04.2011.; Nalaz broj 288883 od 12.04.2011.; Nalaz br 282819 od 05.04.2011.; Nalaz 285921 od 06.04.2011.; Nalaz broj 282820 od 06.04.2011.

Nalaz br 3460/11 od 08.04.2011.;

Premještajna sestrinska lista od 08.04.2011.; Lista od 15.04.2011. do 18.04.2011.; Lista od 11.04.2011. do 14.04.2011.; Lista od 10-04. 2011 do 11.04.2011.; Lista količina tečnosti od 07.04.2011.; Lista od 07.04.2011. Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga broj 130420110025 od 13.04.2011. ; Lista od 27.03.2011.; Lista količine tečnosti od 30.03.2011. do 01.04.2011.; Lista od 01.04.2011. ; Lista količine tečnosti od 01.04.2011. do 02.04.2011.; Lista od 03.04.2011.; Lista vitalnih znakova od 30.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 30.03.2011. god; Lista od 31.03.2011.; Lista količine tečnosti od 29.03.2011.; Lista od 30.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 31.03.2011. ; Lista vitalnih od 31.03.2011.; Lista od 02.04.2011.; Lista od 17/18.03.2011; Lista količina tečnosti 21.03.2011-22.03.2011:Lista vitalnih znakova od 26.03.2011; Lista vitalnih znakova od 26.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 27.03.2011;

Lista vitalnih znakova 0d27.03.2011.; Lista od 26.03.2011.; Lista od 24.03.2011.; Lista od 23/24.03.2011.; Lista od 25.03.2011. godine ; lista od 29.03.2011; Lista količine tečnosti od 27.03.2011 do 28.03.2011; Lista od 28/29.03.2011. Lista količina tečnosti od 25.03.2011. do 26.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 28.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 28.03.2011. godine Lista količna tečnosti od 23.03.2011. godine do 24.03.2011. god; Lista vitanih znakova od 22.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 22.03.2011. godine; lista vitalnih znakova od 20.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 20.03.2011.; lista količina tečnosti od 20.03.2011. godine; Lista od 21.03.2011. godine ; Lista količina tečnosti od 17.03.2011. do 18.03.2011.; Lista od 19.03.2011.:Lista od 19.03.2011.; Lista od 20.03.2011. Lista od 18.03.2011; Lista vitalnih znakova od 21.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 21.03.2011.; Premještajna sestrinska lista od 17.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 18.03.; Lista vitalnih znakova od 18.03.2011. godine; Lista od 17.03.2011. god; Lista količina tečnosti od 17.03.2011; Lista vitalnih znakova od 05.04.2011; Lista vitalnih znakova od 05.04.2011:; Lista od 04.04.2011.; Lista od 08.04.2011; Lista količina tečnosti od 05.04.2011. do 07.04.2011. ; Lista od 07.04.2011. Lista od 06.04.2011.; Lista od 22.03.2011. ; Lista vitalnih znakova od 24.03.2011.; Lista vitalnih znakova od 24.03.2011.; Nalaz broj 28282 od 14.04.2011.; Nalaz od 14.04.2011.; Nalaz od 14.04.2011.; Nalaz 14.04.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 080420110015 od 08.04.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 110420110100 od 11.04.2011.; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 110420110051 od 11.04.2011. ; Rezultati medicinsko biohemijskih pretraga 15420110059 od 15.04.2011. ; Radiometer lista broj 726 od 18.03.2011. god; broj 778 od 19.03.2011.; broj 768 od 19.03.2011.; broj 782 od 20.03.2011. ; broj 172 od 30.03.2011.; broj 71 od 28.03,2011.; broj 138 od 30.03.2011. ; broj 92 od 29.03.2011; broj 78. od 28.03.2011.; broj 96 od 28.03.2011.; broj 926 od 24.03.2011.; broj 954 od 25.03.2011. godime; br 720 od 18.03.2011.; broj 682 od 17.03.2011. ; broj 705 od 17.03.2011. ; broj 697 od 17.03.2011. godine; broj 838 od 21.03.2011. godine; broj 731 od 18.03.2011. ; broj 861 od 22.03.2011.; broj 763 od 19.03.2011.; broj 763 od 19.03.2011.; broj . od 19.03.2011.; broj 291 od 04.04.2011.; broj 678 od 17.03.2011. ; broj 302 od 05.04.2011.; broj 240 od 02.04.2011:; broj:_ od 04.04.2011. godine ; broj 210. od 01.04.2011.god; broj 26 ; broj 982 od 25.03.2011.godine; broj 10 od 26.03.2011. god; Nalaz broj 88 /710 od 18.03.2011.; Trebovanje i otpremnica od 18.03.2011. ; Nalaz broj 720 od 18.03.2011.; Nalaz broj 696 od 17.03.2011.; Nalaz broj 696 od 17.03.2011.; tebovanje i otpremnica od 17.03.2011.; Nalaz broj 720 od 18.03.2011.; Nalaz od 24.03.2011.; Nalaz broj 727 od 20.03.2011.; Trebovanje i otprenica od 20.03.2011.; Nalaz od 21.03.2011.; Trebovanje i otpremnica bez vidljivog datuma; Nalaz broj 724 od 19.03.2011.; Trebovanje i otpremnica od 19.03.2011.; Nalaz broj 732 od 20.03.2011.; Trebovanje i otpremnica od 20.03.2011. ; Nalaz broj 766/11 od 23.03.2011.; Trebovanje i otrpemnica od 23.03.2011.; Nalaz broj 788 / 11 od 25.03.2011. godine; Trebovanje i otpremnica od 25.03.2011.; Nalaz broj 724 od 19.03.2011.; Tebovanje i otpremnica od 19.03.2011; Nalaz od 22.03.2011.; Trebovanje i otpremnica od 22.03.2011.; Nalaz i mišljenje dr C. Kabs od 22.06.2011.; Nalaz i mišljenje C.Kabs ; Izvještaj o operaciji broj 2011000614 od 14.05.2011.; Izvješaj o operaciji broj 2011000634 od 14.05.2011.; Izvještaj o operaciji broj 2011000697 od 30.05.2011.; Izvještaj o operaciji 2011000773 od 08.06.2011. ; Patološko - anatomski citooški nalaz broj E/0005387/11 od 08.08.2014.; Nalaz ocjena i mišljenje Instituta za med vještačenje zdrastvenog stanja broj NI-PL-P -SA-3370/11 od 15.09.2011. god kojim je kod prvotužitelja utvrdjena invalidnost prve grupe i to 100%; Izvještaj Klinkeg Bogenhause -Gradska Klinika Minhen - Klinika za plastičnu, rekonstruktivnu i hirurgiju šake i hirurgija opeklina od 14.04.2015. godine na okolnost da tretman pacijenta nije okončan te da slijede i dr operacije ( na njemačkom jeziku sa prijevodom na bos jezik). Dinamska scintigrafija bubrega od 11.02.2011. godine KCUS Institut za nukelarnu medicine, Pismena saglasnost za operaciju roditelja, nalaz hemokulture od 17.03.2011. godine KCUS OJ Klinička mikrobiologija, Nalaz i mišljeje ljekara specijaliste 14.03.2011. godine, Specijalistički nalaz 09.03.2011. Klinika za dječiju hirurgiju, Historija bolesti 14.03-17.03. 2011., otpusno pismo 14.03-17.03. 2011., Historija bolesti 14.03-17.03. 2011. Klinika za dječiju hirurgiju, otpusno pismo 14.03-17.03. 2011. Klinika za dječiju hirurgiju, Historija bolesti 14.03-17.03. 2011. Klinika za dječiju hirurgiju, Dopis Kliničkog Centra Univerziteta Sarajevo - dostava dokumentacije od 16.06.2016., Naredba za sprovodjenje mjera za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija Ministarstvo zdrastva KS ,sve navedene dokaze na okolnosti da li je pravilno provedene prodecura od strane medicinskog osoblja tuženog. Akti iz spisa Kantonalnog Tužilaštva o vođenju istrage protiv medicinskog osoblja tuženog, predmet broj T090KT0025874 11 na okolnost uzročno posljedične veze postupanja uposlenika tuženog,naredba o veštačenju,naredba da se istraga neće provoditi, saslušanje svjedoka: dr A.J., Prim dr F.J. šef Odjela intenzivne njege Pedijatrijske klinike, Mr dr D.M.P. šef Odjela za nefrologiju Pedijatrijske klinike. Parnične stranke su saglasno predložile timsko vještačenje po specijalistima KCU TUZLA, te je saslušan vođa tima vještaka dr. Elvira Konjić, pa je sud u smislu člana 8 ZPP odluku kao u izreci donio iz sljedećih razloga.

Sud je izvršio ocjenu provedenih dokaza pojedinačno I u međusobnoj vezi, a vezano za dokaze uvid I čitanje u medicinsku dokumentaciju, sud iste sam nije posebno obrazlagao, jer sud ne raspolaže sa stručnim znanjem iz oblasti medicine, na iste su se dijelom izjasnili saslušani svjedoci, medicinski radnici, uposlenici tuženog, a svu medicinsku dokumentaciju je pri izradi nalaza I mišljenja cijenio tim doktora iz Tuzle, koji su određeni za vještačenje u ovoj pravnoj stvari. Pri davanju iskazu vođa tima Dr. Elvira Konjić je istakla da su u mišljenju naveli samo neke od medicinske dokumentacije za koju su smatrali da je od značaja I koja potkrepljuje mišljenje I zaključak vještaka, a ostale nisu navodili iako su izvršili uvid I nalaz sačinili shodno svim medicinskim aktima u spisu, a kako je to i navedeno u nalazu. Kao što je I navedeno Sud nema stručno medicinsko znanje da bi vršio ocjenu medicinske dokumentacije I navoda u istoj što je I bio razlogom da na saglasan prijedlog parničnih stranaka vještačenje se povjeri doktorima sa UKC Tuzla, kako je to I urađeno.

U pogledu ostale materijalne dokumentacije utvrđeno je: iz nalaza, ocjene I mišljenja Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo, datum ocjene 24.08.2015. godine utvrđeno je da je kod I tužitelja MLDB.1 utvrđeno oštećenje organizma u visini 100% (stotinu posto).

Iz Rješenja JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarjaevo, tužba socijalne zaštite Općina Novi Grad od 09.10.2015. godine utvrđeno je da je I tužitelju licu sa invaliditetom I grupe sa 100% oštećenja organizma priznato pravo na ličnu invalidninu I grupe u mjesečnom novčanom iznosu od 109,76 KM, dodatak za njegu I pomoć od strane drugog lica II grupa u mjesečnom novčanom iznosu od 137,20 KM, ortopedski dodatak I grupa u mjesečnom novačnom iznosu od 19,20 KM, što ukupno iznosi 266,16 KM.

Iz pismene saglasnosti za operaciju datu KCU Sarajevo, Klinika za dječiju hirurgiju, potpisanu od tužitelja O.O., roditelja I tužitelja MLDB.1, planiranog za operativni zahvat, utvrđeno je da je isti dozvolio I da je isti upoznat sa planiranim operativnim zahvatom I sa svim što je navedeno u predmetnoj pismenoj saglasnosti.

Iz zbirnog konačnog obračuna za bolničko liječenje I tužitelja gradske klinike Minhen (prevod na bosanski jezik), naslovljen na tužitelja O.O., utvrđeno je da su opće bolničke usluge 41.261,63 EUR, te da se moli uplata neplaćenog iznosa za usluge odabranih doktora na navedeni račun, a iz ovog akta nije utvrđeno da je tužitelj O.O. izvršio plaćanje navedenog iznosa već da se traži plaćanje istog.

Iz obračuna troškova kontrolnih pregleda I tužitelja objavljenih u Njemačkoj – tabelarni prikaz, utvrđeno je da su prema toj tabeli ukupni troškovi pregleda tj hotelskog smještaja tužitelja u iznosu od 26.050,00 KM, a iz ovog dokaza sud nije utvrdio da je navedeni iznos od strane tužitelja plaćen, kao ni kome je plaćen, jer nisu dostavljeni dokazi avionske karte, hotelski računi, računi za hranu I ostalo, pa sud s toga iz navedenog I nije utvrdio da su troškovi tužitelja za boravak u Njemačkoj iznosili navedeni iznos, a koji se potražuje tužbenim zahtjevom.

Iz slika ruku I nogu I tužitelja utvrđene su posljedice sepse I gangrene na tijelu I tužitelja, te je utvrđeno kakve su posljedice nastale po tijelu I tužitelja, nakon amputacija dijelova nogu ( prstića) i ruku ( prstića), te stopala I tužitelja, te je utvrđeno da je tužitelju amputirano 9 prstića na rukama i svih 10 na nogama, te dio stopala, iz čega je utvrđeno da tužitelji zbog navedenog trpe duševne bolove i patnju, a zbog umanjenja OŽA kod I tužitelja, zbog naruženosti istog, te potrebu za tuđom pomoći i njegom.

Iz spisa Kantonalnog tužilaštva KS tj iz Naredbe o vještačenju (ista je bila u spisu Kantonalnog tužilaštva,a istu je dostavio punomoćnik tužitelja podneskom od 18.01.2017. godine), utvrđeno je da je Kantonalno tužilaštvo dalo Naredbu za vještačenje kojom je naredilo timsko-sudsko medicinsko vještačenje od strane stručne ustanove I to Centra za kontiniranu medicinsku edukaciju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu I to da nakon uvida u medicinsku dokumentaciju na ime I tužitelja daju svoj nalaz i mišljenje da li je prilikom operacionih zahvata obavljenih na pedijatrijskoj klinici KCU Sarajevo i u postoperativnom tretmanu I tužitelja primjenjeno očito neprikladno sredstvo ili očito neprikladan način liječenja ili nisu primjenjene odgovarajuće higijenske mjere, da li je usljed toga došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja I tužitelja, da li je zbog operativnog zahvata I postoperativnog tretmana zdravlje I tužitelja teško narušeno ili je postojeća bolest znatno pogoršana, da navedu sve činjenice I okolnosti koje zapaze, a koje su relevantne za ocjenu da li je postupanje lječnika bilo u skladu sa pravilima struke, te ukoliko nije da utvrde koji propusti I kojih liječnika su doveli do pogoršanja zdravstvenog stanja I tužitelja. Dalje se navodi ko može učestvovati kao vještak, te da su troškovi vještačenja plaćeni iz budžetskih sredstava navedenog Tužilaštva. Iz navedene naredbe je utvrđeno da je zadatak dat na okolnosti operativnih zahvata obavljenih na pedijatrijskoj klinici, te postoperativnog tretmana I tužitelja, a dovodeći navedenu naredbu u vezu sa činjenicom da je operativni zahvat rađen na Klinici na dječiju hirurgiju tuženog, te da je nalazom koji je sačinila navedena ustanova obuhvaćen tretman tužitelja na svim klinikama na kojima je liječen kod tužene I u inostranstvu, utvrđeno je da iako se u naredbi navodi pedijatrijska klinika tužene, da je zadatak navedenoj ustanovi bio sačiniti nalaz na okolnosti operativnih zahvata I postoperativnog tretmana I tužitelja kod tužene, a ne samo na pedijatrijskoj klinici.

Iz Naredbe Kantonalnog tužilaštva KS da se istraga neće provoditi protiv prijavljenih uspolenika tužene utvrđeno je da je Kantonalno tužilaštvo donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv prijavljenih uposlenika tužene navedenih u naredbi, kao I NN ljekarskog I medicinskog osoblja tužene, a iz razloga što iz prijave I pratećih spisa proiziazi da djelo koje su počinili prijavljeni nije krivično djelo, pa se u obrazloženju Kantonalno tužilaštvo poziva I na nalaz I mišljenje sudsko medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, iz kojeg proizilazi da u radnjama prijavljenih se nisu stekla bitna obilježja krivičnog djela nesavjesnom liječenju I nepružanje medicinske pomoći iz člana 229 I 323 KZ FBiH.

Iz izvještaja sudsko medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, diskusije, mišljenja I zaključka koji predstavlja nalaz I mišljenje, utvrđeno je da svi postupci koji su primjenjeni u odnosu na pacijenta A.O. u zdravstvenim ustanovama u kojima je sprovedena dijagnostika I liječenje su u skladu sa stručnim I medicinskim stavovima koji su opšte prihvaćeni, da nije bilo propusta I nesavjesnog liječenja uključenih ljekara, da je do razvoja najtežeg oblika sepse sa multiorganskom disfunkcijom I razvojem septičkog šoka došlo zbog toga što su iste posljedica osnovnog urođenog oboljenja, koje je adekvatno dijagnosticirano I liječeno po pravilima struke, da nisu postojali razlozi za odlaganje intervencije, iako rizik uvijek postoji I pored mjera prevencije, da je pogoršanje opšteg stanja I tužitelja I razvoj teškog oblika sepse pravovremeno prepoznat I promptno tretiran svim mjerama intenzivnog liječenja, te se ishod liječenja smatra povoljnim I uspješnim I pored trajnih posljedica na okrajinama, budući da takva teška klinička slika I tok sepse se u veoma visokom procentu završava smrtnim ishodom. Iz navedenog nalaza I mišljenja je utvrđeno da je uzrok sepse urođena anomalija kod I tužitelja, te da nije bilo propusta i nesavjesnog liječenja uposlenika tuženih I da je dijagnostika I liječenje provedeno u skladu sa općeprihvaćenim stručnim I medicinskim stavovima, iz čega sud nije utvrdio da su uposlenici tužene počnili propuste suprotne pravilima struke.

Iz Naredbe ministra zdravstva KS za sprovođenje mjera za spriječavanje I suzbijanje bolničkih infekcija od 19.07.2010. godine I iz mjera za spriječavanju suzbijanje bolničkih infekcija utvrđeno je da isto se obavezuju bolničke I vanbolničke zdravstvene ustanove, ordinacije, privatne prakse i dr. na području KS, o dužnosti sprovođenja navedenih mjera kojima je utvrđen način provođenja itd., te da su svi radnici obavezni provoditi navedene mjere, kojima je propisana definicija bolničke infekcije, pojava iste, rizična odjeljenja, utvrđivanje bolničke infekcije (član IV), te mjere za spriječavanje I suzbijanje širenja bolničkih infekcija.

Iz Nalaza i mišljenja vještaka doktora UKC Tuzla, a koji je sačinjen na prijedlog parničnih stranaka, utvrđeno je da je Direktor UKC Tuzla Odlukom o imenovanju tima vještaka imenovao za vještake Šest Članova od kojih je jedan određen kao voda tima i to: Husarić dr Edin, dr. med. sci., specijalista dječije hirurgije- Vođa tima, te članovi: Doc. dr. med. sci. Svemir Ćustović, specijalista ortopedije; Doc. dr. med. sci., Mufid Burgić, specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije; Prim. dr. Selma Jakupović, mr. med. sci.,specijalista neurohirurgije; Doc. dr. med.sci. Devleta Hadžić, specijalista pedijatar i prof. dr. med. sci. Esmina Avdibegović, specijalista neuropsihijatrije, subspecijalista socijalne psihijatrije, a naknadnom Odlukom izmijenjen je Vođa tima vještaka i kao vođa tima određena Prof. dr. med. sci. Elvira Konjić, prim., specijalista dječije hirurgije. U nalazu se navodi da je tim vještaka postupio prema Rješenju suda, pregledao 69 dokumenata u spisu predatih na prijemnom ročištu održanom 15. 11. 2016.god, te su u nalazu navedeni svih 69 dokumenata, a navodi se da su pregledani dokazi u podnesku prijedloga dokumenata za vještačenje predato sudu 15.11. 2016.godine, dostavljene u registratoru i sortirane u odvojene cjeline-periode, a radi se o 280 dokumenata, među kojima su i neki od navedenih 69 dokumenata. Tužitelj je predložio da se vještačenje obavi na osam okolnosti, pa su na okolnost da li je I tužitelj primljen na Kliniku za dječiju hirurgiiu dobrog opšteg zdravstvenog stanja, osim urođene anomalije radi koje je primljen, u nalazu navedenu da su vještaci iz dostavljenih akata izdvojili elemente relevantne za vještačenje na tu okolnost i to otpusni list sa Odjeljenja neonatologije Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCUS dokument 1 od 69 za novorođenče Čoković Albine muško novorođenče, rođeno 25.12.2010. godine u 02:05h spontanim porodom, prije vremena (36/37 NG), male porođajne težine (2500g) u kojem je detaljno opisan pregled novorođenčeta neposredno nakon poroda i dalji tok praćenja tokom hospitalizacije, konstatovano je i da se: „zbog prenatalno postavljene sumnje na promjene bubrežnog parenhima, realizira ultrazvučna pretraga urotrakta: "izražajna hidronefroza lijevo gradus V.", što je potvrđeno i u otpusnoj dijagnozi: ,,N. praetemporarius (36/37 NG), Hvdronephrosis lat.sin.", te na okolnost da je I tužitelj primljen dobrog opšteg stanja izdvojen je dokaz br.13 od 69 ,označen kao decursus morbi, potpisan od strane dr. J., doneseni laboratorijski i drugi nalazi traženi u okviru pripreme za operativni zahvat su u referentnim vrijednostima, dokaz broj 10 od 69, nalaz i mišljenje pedijatra za planirani zahvat od 14. 03. 2011. godine, dokaz broj 11. Vezano za prvu okolnost vještaci su u nalazu i mišljenju naveli da je I tužitelj – dojenče od otpusta sa Odjeljenja za neonatologiju Klinike za ginekologiju i akušerstvo, gdje je rođeno i praćeno u periodu 25. 12.-29. 12. 2010.godine, otpušteno pod Dg: Neonatus praetemporarius 36/37 GN. Hvdronephrosis 1. sin., bilo dobrog opšteg stanja, bez tegoba, nije imalo znake bolesti. Također je konstatovano da je bilo urednog rasta i razvoja, odnosno napredovanja na tjelesnoj težini što se može zaključiti praćenjem zabilježenih vijednosti tjelesne težine na otpustu iz porodilišta 29. 12. 2010. godine kada je imalo 2360 grama dokaz br. 1 od 69, potom je zabilježena tjelesna težina 3620 grama na Odjeljenju Nefrologije Pedijatrijske klinike KCU Sarajevo u periodu 10. 02.-11. 02. 2011. godine dokaz br. 5 od 69, te tjelesna težina djeteta od 5 kg u dokumentaciji Odjeljenja pedijatrijske intenzivne njege KCU Sarajevodokaz br. 28 od 69. Svi urađeni laboratoriski nalazi takođe govore u prilog isključivanju drugih bolesti u djeteta. Jedino se na otpusnici sa Odjeljenja Nefrologije gdje je boravilo od 10. 02.-11. 02. 2011. godine dokaz br. 5 od 69 radi planirane dinamske scintigrafije, u dijelu otpusnice „sadašnja bolest", gdje se prema pravilima struke ukratko rezimira razvoj bolesti do prijema u bolnicu, izvještava „pred prijem urađeni su sljedeći lab.nalazi u seriji urinokultura: Enterobacter species 10 na 5, R na ampicilin, a na ostalo S. UK "nisu uzimane pravilno", ali nema kopije tog nalaza u dokaznom materijalu, a na istom dokumentu sa druge strane lista u pasusu Status praesens je notirano: „na prijemu žensko dijete u dobi od 2 mjeseca." te je i ovaj podatak u toku vještačenja analiziran kao uslovno relevantan. Naime, ukoliko postoji ovakav nalaz urinokulture, može se postaviti sumnja na postojanja latentne (asimptomatske) bakteriurije kod djeteta, koja bi za ovakvu urođenu anomaliju bila i očekivana. Medicinski postupci u ovakvim slučajevima nisu standardizirani, različiti su i mijenjaju se sa vremenom. Individualna klinička procjena u takvim slučajevima je od presudnog značaja. U slučaju dojenčeta, MLDB.1, struka je procijenila da se radi od pogrešnom uzorkovanju urina za urinokulturu. Tome u prilog ide i činjenica da je „ tokom hospitalizacije dijete bilo dobrog opšteg stanja, afebrilno." dokaz suda 5. od 69, a tokom hospitalizacije je, između ostalog, urađena radiološka pretraga mikciona cistouretrografija, koja podrazumijeva plasiranje urinarnog katetera. Da je postojala asimptomatska bakreriurija, očekivati je bilo da dođe do ispoljavanja infekta, tj. kateterizacija bi pokrenula taj proces. Vještaci su izveli zaključak da iz predočene dokumentacije je MLDB.1 primljen u Kliniku za dječiju hirurgiju 14. 03. 2011.godine u dobi od 2,5 mjeseca dobrog opšteg stanja, osim anomalije bubrega radi koje je došlo.

Na drugu okolnost, a to je da li je bilo nužno stavljanje stenta u dobi I tužitelja -dojenčeta od 2,5 mjeseca, vještaci su izdvojili adekvatne dokaze za navedeno koje su naveli u svome nalazu, te su u nalazu naveli da šta označava pojam hidronefroza, te medicinske radnje-postupke koji se provode kod osoba kod kojih se dijagnosticira ista, a posebno kod dojenčeta od 2,5 mjeseca, koliko je bio star I tužitelj, pa su naveli da kod I tužitelja MLDB.1, zbog prenatalno postavljene sumnje na promjene bubrežnog parenhima, u ranom neonatalnom periodu, trećeg dana života neonatusa se realizira ultrasonografija, što je u skladu sa preporukama struke. Potom se prati i vrši dodatna nefrourološka dijagnostika radi utvrđivanja uzroka nastanka hidronefroze, vrste, nivoa, a sve to radi procjene reperkusije na bubreg i bubrežnu funkciju. U daljem toku dijagnosticiranja se realizira dinamska scitigrafija bubrega sa radio farmaceuti kom (Tc-99m- MAG3 i.v.) te forsiranom diurezom pomoću Furosemida ( Lasix) čime se utvrdi daje „lijevi bubreg dilatiranog sabirnog sistema sa znacima opstrukcije" (U. 02. 2011. godine). Kako bi se otklonila sumnja na udruženu anomaliju urosistema, a radi isključivanja vezikoureteralnog refluksa, realizira se mikciona ci sto uretro grafija (16. 02. 2011. godine). Već tada je MLDB.1 bio u kategoriji dojenčadi koja prema pravilima struke zahtijevaju hiruršku intervenciju, no tim koji prati razvoj problema, nalazi mogućnost da se ista odgodi, preuzimajući odgovornost i rizik takve odluke. Na otpusnici 557/2011 ( dokaz suda br 5 od 69) u preporuci se navodi "zbog opstruktivne hidronefroze lijevog bubrega potreban je tretman na Dječijoj hirurgiji". Dana 03. 03. 2011.godine, MLDB.1 se načini kontrolni ultrazvuk urotrakta (dokaz 8/69), gdje se u zaključku zabilježi „ nalaz ultrazvuka urotrakta pokazuje znake terminalne hidronefroze lijevog bubrega nastale na terenu proksimalne stenoze i to najvjerovatnije na nivou pijeloureteričnog prijelaza i najvjerovatnije se radi o intraluminalnoj stenozi." Nakon takvog nalaza, pravila struke nalažu hirurški tretman. Indikaciju za hirurški tretman u slučaju MLDB.1, utvrdio je konzilij dječijih hirurga uz konsultaciju radiologa a na preporuku pedijatra nefrologa, što je u skladu sa pravilima struke. Izbor hirurškog tretmana u toj životnoj dobi je veoma delikatan i postoje brojne kontroverze. Hirurg prije izbora tretmana treba razjasniti sve elemente problema. U slučaju,MLDB.1, dječijem hirurgu je bilo poznato da se radi o „terminalnoj hidronefrozi lijevog bubrega", te je imao mogućnost operativnog skidanja bubrega, mogućnost otvorene operativne procedure kojom se uklanja prepreka i načini rekonstrukcija struktura ovisno od nivoa ili mogućnost endoskopske procedure sa eventualnim stentiranjem. Endoskopska hirurška procedura tretmana hidronefroze je savremena metoda koja se preporučuje iz nekoliko osnovnih prednosti: koristi se prirodni otvor, znači rješavanje problema bez hirurškog reza jer se kroz vanjski otvor uretre ulazi unutar urinamog sistema pod kontrolom oka i/ili ekrana (otuda naziv endo Što znači unutar, skopija što znači gledanje); mjerenje kapaciteta mokraćnog mjehura, vizualiziranje ušća uretera u mokraćni mjehur (što je bitno zbog otkrivanja udruženih, skrivenih anomalija urotrakta), vizualiziranje izgleda sluznice (otkrivanje promjena na sluznici koje mogu nastati zbog asimptomatskih infekcija urotrakta), potom određivanje nivoa prepreke retrogradnom ureteropijelografijom ( metoda kojom se endoskopski ubaci sonda u ureter, kroz sondu aplicira kontrast, načini RTG snimka te se tačno vizualizira mjesto opstrukcije), jer često na jednom ureteru imamo dvije stenoze na dva različita nivoa. Ponekad, ukoliko je stenoza intraluminalna na nivou pijeloureteričnog vrata, prolaskom JJ stenta se Ridaju intraluminalne niti"i obezbjeđuje derivacija urina, te se na taj način riješi problem hidronefroze. No, ukoliko stenoza uretera nije intraluminalna i/ ili parcijalna, plasiranje JJ stenta nije moguće. U tim slučajevima, a radi prezervacije preostale funkcije bubrega, jedan od načina hirurškog tretmana je plasiranje nefrostome ( preko kože se ubaci dren do u pijelon bubrega koji je hidronefrotičan) Čime se obezbjeđuje derivacija urina i prevenira oštećenje bubrežne funkcije, do konačnog operacijskog zahvata. Kod MLDB.1 je izabrana endoskopska hirurška procedura, cistoskopija, Što je u potpunosti medicinski opravdano, a i indikovano, jer je lijevi bubreg ultrasonografski pokazivao znake „terminalne hidronefroze nastale na terenu proksimalne stenoze i to najvjerovatnije na nivou pijeloureteričnog prijelaza", a hirurg mora razjasniti izraz „vjerovatno" i egzaktno prikazati nivo i intenzitet stenoze, u ovom slučaju retrogradnom ureteropijelografijom, te jer se „najvjerovatnije radi o intraluminalnoj stenozi" pa bi plasiranje JJ stenta obezbjedilo i eventualno otklanjanje uzroka opstrukcije i omogućilo endoluminalnu derivaciju urina, čime bi cistoskopija bila i dijagnostička i terapijska. Vještaci su izveli zaključak da kod I tužitelja - dojenčeta MLDB.1 od 2,5 mjeseca cistoskopija sa retrogradnom ureteropijelografijom uz eventualno plasiranje stenta je opravdano, medicinski indicirano i u skladu sa preporukama za tretman ovakvih anomalija

U nalazu i mišljenju vještaci su se izjasnili na okolnost da li je bilo adekvatno praćenje I tužitelja u postoperativnom periodu, naveli su da su izdvojili dokaze koji su relevantni za vještačenje i to dokaz broj 14 lista anestezije, dokaz broj 17 temperaturna lista, broj 18 sestrinska lista standardne njege, dokaz broj 19 decursus morbi, dokaz 243 od predloženih 280,a to je Historija bolesti, dokazi broj 26 i 27, te dokaz broj 28 od 69 Historija bolesti 1037, te je dato mišljenje da kada se dijete ( I tužitelj) iz anestezije probudi bez teškoća, ekstubira, pa spontano diše, uobičajeno se šalje na odjeljenje s kojega je došlo u salu sa preporukama za dalji tretman. Prema dokumentaciji dokaz br.14 od 69 dojenče se dobrog opšteg stanja nakon cistoskopije smješta na odjeljenje Dječije hirurgije radi praćenja. Temperaturna lista odjeljenja Dječije hirurgije ukazuje da je dojenče MLDB.1, nakon smještanja na odjeljenje bilo afebrilno, bez registrovanih teškoća dokaz 17 od 69, bez planiranih kontrolnih pretraga. Pola sata prije operacije, dojenčetu je ordinirana antibiotska profilaksa u jednokratnoj dozi. Iz sestrinske liste primopredaje se vidi da je urinarni kateter izvađen, te da je nakon toga dojenče spontano mokrilo dokaz br. 18 od 69. Hirurški tretman, opšta anestezija, intrumentarij, predstavljaju stres za organizam koji dovodi do narušavanja ravnoteže u organizmu. To narušavanje ravnoteže je predisponirajući faktor za narušavanje zdravlja, slabljenje imuniteta, pokretanja negativnih efekata stresa na organizam preko metaboličkih i neurohormonalnih procesa koji u konačnici mogu rezultirati razvojem brojnih komplikacija. U početnoj fazi aktiviranja kompezatornih mehanizama organizma da se narušena ravnoteža u organizmu balansira mogu se javiti popratne pojave hirurških intervencija, koje se smatraju očekivanim i tranzitornim. Ukoliko se popratne pojave tipa povraćanja, povišene tjelesne temperature, uznemirenosti ne uspiju staviti pod kontrolu, dolazi do razvoja komplikacija. Do sada nije opisan efikasan mehanizam prevencije i zaštite efekata narušavanja ravnoteže. Jedan od primjera popratnih pojava narušene ravnoteže organizma nakon anestezije je npr. povraćanje koje spontano prestane. Drugi primjer je npr. pojava povišene tjelesne temperature. U literaturi se ta pojava opisuje neurohumoralnim mehanizmom koji se pokreće stresnim hormonima, koji dalje dovode do čitavog niza dešavanja u organizmu sa krajnjim rezultatom povišene tjelesne temperature. Kod I tužitelja MLDB.1 zabilježena je jedna takva pojava narušene ravnoteže metabolizma u organizmu koja se manifestovala povišenom tjelesnom temperaturom do 39,4 stepeni Celzijusa prve večeri nakon cistoskopije dokaz br. 17 od 69. Kada je dojenče primilo analgopiretik Paracetamol supozitorij 50 mg uz intravensku rehidrataciju ( koja se preporučuje u ovakvim slučajevima jer dojenče prilikom povišene tjelesne temperature, brzo ulazi u stanje dehidratacije zbog značajnog gubitka tjelesnih tekućina preko kože i disanja, a dehidratacija vrlo ozbiljno stanje zdravlja za dojenče iz više razloga npr. ne razvijenih kompenzatornih mehanizama, nezrelosti organskih sistema i slično) ubrzo je postalo afebrilno. U dojenačkom periodu, također, nije dovoljno razvijen, zreo termoregulacioni centar u meduli oblongati, te se može javiti hipertermija sa štetnim posljedicama na moždanu funkciju koja se nekada manifestuje u formi febrilnih konvulzija, a nekada je smrtonosna jer se razvije tzv. maligna hipertermija. Stoga je vrlo bitno promptno reagovati na povišenu tjelesnu temperaturu, što je adekvatno realizirano kod dojenčeta MLDB.1. Reakcije organizma koje se jave u prvih 12-24 sata nakon opšte anestezije i/ili hirurškog tretmana, u vidu jednog skoka tjelesne temperature ili povraćanja, najčešće jesu rezultat ne razvijenih kompenzatornih mehanizama na stres i rješavaju se simptomatskom terapijom bez indikacije za dodatnu dijagnostiku i liječenje, ukoliko se ova pojava ponovi to zahtijeva drukčiji pristup i evaluiranje drugih uzroka pojave patoloških simptoma i znaka. Najčešće je povišena tjelesna temperatura prvi znak infekcije. Kod I tužitelja- dojenčeta prvi skok tjelesne temperature javio se oko 20 h što je oko 9h sati nakon buđenja iz anestezije, hirurškog tretmana ( anestezija trajala od 08,30 h do oko 11 h- lista anestezije), te nekoliko sati nakon vađenja urinarnog katetera ( temperaturna lista odjeljenja dječije hirurgije). Ujutro se bilježi da je dojenče afebrilno i dobrog opšteg stanja, uredne pasaže i diureze ( što je potvrda tranzitorne reakcije organizma na hirurško-anesteziološku traumu/stres) te se otpušta na kućno liječenje uz jasne upute u slučaju promjene zdravstvenog stanja dokaz br. 19 od 69. Vještaci su izveli zaključak da praćenje I tužitelja- dojenčeta prije, tokom i nakon cistoskopije bilo je adekvatno i u skladu sa standardnim protokolima i procedurama

Na okolnosti da li je bilo zakašnjelo prepoznavanje komplikacija koje su moguće u ovakvim situacijama kakva je bila sa I tužiteljem-dojenčem, u nalazu je navedeno da je prema dokaz broj 17 i 18 od 69 predloženih dokaza I tužitelj se dobrog opšteg stanja nakon cistoskopije smješta na odjeljenje Dječije hirurgije radi praćenja. Iz dokaza se zaključuje da je praćenje pacijenta bilo adekvatno, praćeni su i bilježeni: opšte stanje, mokrenje, izvađen urinarni kateter, spontano je mokrilo, uz njegu i redovne obroke, te redovne, uredne stolice dokaz br. 18 od 69, bilježena je i tjelesna temperatura, zabilježen je jedan skok temperature do 39,4 stepeni Celzijusa prve večeri nakon cistoskopije dokaz br. 17 od 69, kada je dojenče primilo analgopiretik Paracetamol uz inravensku rehidrataciju. Ujutro se bilježi da je dojenče afebrilno i dobrog opšteg stanja, te se pomenuti skok tjelesne temperature promatra kao uobičajena reakcija na stres, a ne kao komplikacija dokaz br. 19 od 69, te se u skladu sa tim adekvatno tretira. Ukoliko se promatra i kao komplikacija tj. kao prvi znak razvoja infekcije nakon anestezije, hirurške intervencije, kateterizacije, a u literaturi i savremenom pristupu liječenju moguće komplikacije naročito u ovoj životnoj dobi, postoje različiti stavovi i brojne kontroverze. U slučaju dojenčeta MLDB.1 preduzeti postupci su u skladu sa standardima u medicini: tjelesna temperatura je korigovana, do ponovnog rasta spontano nije došlo, te se nije ukazala indikacija za dodatne i/ili kontrolne pretrage. S obzirom da dojenčad imaju nerazvijen, između ostalog i imuni sistem, preporučuje se što kraći boravak u hospitalnim ustanovama, primjena antibiotika u jasno indiciranim i dokazanim slučajevima, a zbog velike vulnerabilnosti i sklonosti ka razvoju ozbiljnih infekcija bakterijama koje su specifične za bolnice i često vrlo rezistentne na antibiotsku terapiju. Kod dojenčeta A.O. se i ovaj princip prevencije infekcije dojenčeta primijenio u skladu sa preporukama, te je hospitalizacija nakon rođenja trajala četiri dana od 25.12.-29.12.2010. god., najkraće moguće vrijeme s obzirom da je rođeno prije vremena, male porođajne težine, sa prenatalnom sumnjom na promjene bubrežnog parenhima, te je zahtijevalo osnovnu dijagnostiku i stabiliziranje opšteg stanja, druga hospitalizacija je trajala jedan dan (od 10.02.-11.02.2011. godine ), a treća hospitalizacija je trajala tri dana prema otpusnom pismu od 14.03.-17.03.2011. godine tj. dva dana prema podacima iz dokumenta decursus morbi i navodima u epikrizi Otpusnog pisma. Kritična i kontrolisana upotreba antibiotika je drugi princip prevencije infekcije naročito intrahospitalnim sojevima, što je također primijenjeno kod dojenčeta, te je ordinirana preoperativna doza antibiotika i dijete otpušteno kući bez dodatnog antibiotika. Isti dan, kod kuće, dojenče dobija učestale stolice, povišenu tjelesnu temperaturu, te se ponovo javlja na dječiju hirurgiju, kako je bilo ranije preporučeno, kada se poduzimaju sve adekvatne mjere u brzoj dijagnostici i razjašnjavanju novonastalog stanja, te se dijete adekvatno premješta u Odjel intenzivne njege Klinike za pedijatriju u ranim jutarnjim satima 01,30h, gdje se adekvatno nastavlja liječenje. Vještaci su izveli zaključak da kod I tužitelja nije bilo zakašnjelog prepoznavanja komplikacija koje su moguće u ovakvim situacijama.

Na okolnosti da li je bila adekvatna i pravovremena antibiotska profilaksa i da li je bilo zakašnjelog početka liječenja I tužitelja, vještaci su utvrdili da je preoperativna priprema kod pacijenta bila sveobuhvatna, sa svim standardnim i za ovu intervenciju specifičnim, neophodnim pregledima. Preventivno je prije cistoskopije ordiniran antibiotik dokaz br. 17 od 69, što je u skladu sa standardnim protokolima i preporukama, te navedeno da nekritična i nekontrolisana upotreba antibiotika je razlog u većini slučajeva intrahospitalnih infekcija, a kod I tužitelja je sprovedena adekvatna profilaksa preporučena kod hirurških procedura prema preporukama i standardima za ovakva stanja, bez nekritične i nekontrolisane primjene. Komplikacija koja je moguća nakon svake procedure, posebno u ovom uzrastu I tužitelja, konkretno, teško pogoršanje opšteg stanja djeteta brzo je prepoznato i inicijalno adekvatno tretirana i dojenče je vrlo brzo, po postavljanju sumnje na brzi razvoj najtežeg oblika sepse sa multiorganskom disfunkcijom i razvojem septičnog šoka, premješteno u Pedijatrijsku jedinicu intenzivne njege radi daljeg intenzivnog liječenja dokazi br. 17, 21,22,23,24,25,26,27, 28 od 69. Poznato je da gram negativni septički šok ima vrlo nagli razvoj i teško se stavlja pod kontrolu, uprkos svim preduzetim mjerama hitnog liječenja, i ima vrlo visok rizik smrtnog ishoda, uprkos liječenju. Intenzivno liječenje je provedeno neodložno, sveobuhvatno i vrlo stručno dokazi br. 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39 od 69, pa je izveden zaključak da je kod I tužitelja bila adekvatna i pravovremena antibiotska profilaksa i nije bilo zakašnjelog početka liječenja.

Na okolnost da li je trebalo, tj. bilo nužno uraditi dekompresiju bubrega I tužitelja na drugi način, ako već nije uspjelo stavljanje stenta, navedeno je da je dekompresija bubrega plasiranjem perkutane nefrostome jedna od opcija rasterećenja bubrega u cilju očuvanja preostale bubrežne funkcije, no nije rješavanje problema, da su stavovi različiti, a zavise od procjene kliničara o progresiji problema u svakom individualnom slučaju, da u slučaju I tužitelja, nakon urađene cistoskopije i neuspjeha endoluminalne drenaže plasiranjem JJ stenta, metoda izbora liječenja je u većini protokola otklanjanje uzroka pijeloplastikom (otvorena metoda ili laparoskopska). Plasiranje perkutane nefrostome ima svoje rizike, a najozbiljniji je unos infekta preko kože tokom intervencije. Kod dječaka MLDB.1 se brzo razvijaju znaci septičnog šoka, te se dekompresija bubrega u takvim okolnostima razmatra kao dodatni faktor rizika i narušavanje zdravlja dojenčeta uz male ili nikakve prednosti, a kod I tužitelja urađena je pijeloplastika 08.06.2011. godine, dokaz 50/69, a nakon kontrolne scintigrafije funkcije bubrega sa Lasiksom 02.05.2011. godine, kontrolna ultrasonografija 29.07.2011. godine ukazuje na blago poboljšanje stanja sa smetnjom mokraćnog transporta IV stepena na lijevoj strani, dokaz 53 od 69, te dalje ultrasonografsko poboljšanje 16.01.2011 .godine, dokaz 54/ 69. Na osnovu navedenog vještaci su zaključili da kod I tužitelja nije bilo nužno uraditi dekompresiju bubrega na drugi način, ako već nije uspjelo stavljanje stenta.

Na okolnosti da li su ljekari trebali i morali izmjestiti dijete u drugu ustanovu radi obavljanja dekompresije bubrega spoljašnjim putem, ako nisu imali kapaciteta da odrade u svojoj ustanovi, vještaci su u nalazu naveli da nisu trebali, a da iz priloženih dokaza nisu mogli utvrditi da li tužena ima kapaciteta za izvođenje dekompresije bubrega spoljašnjim putem.

Vještaci su trebali utvrditi odgovornost tužene tj da li su radnje koje je tuženi proveo na Klinici provedene po pravilima struke, da li je bilo potrebno provesti i druge radnje po pravilima struke, a koje tuženi nije proveo na svojoj klinici, ako je iste mogao provesti na klinici, a odnose se na prethodne okolnosti na koje su vještaci sačinili nalaz i zaključak, te su u nalazu naveli da vezano za okolnost da li je prvotužitelj primljen na Kliniku za dječiju hirurgiju dobrog zdravstvenog stanja, osim urođenih anomalija, zbog čega je došlo na otklanjanje istih je iz navedenih dokaza zaključeno da je isti primljen na navedenu kliniku 14.03.2011. godine u dobi od 2,5 mjeseca dobrog opšteg stanja, osim anomalije bubrega radi koje je primljeno, te da je u pitanju naveden izraz množine za anomalije, "osim urođenih anomalija," te su vještaci napomenuli da su se izjasnili za anomaliju bubrega koja je utvrđena prenatalno i zbog koje je dojenče primljeno na Kliniku za dječiju hirurgiju, a ukazali su na činjenicu da je na nalazu Konzilija za dječju hirurgiju od 09.03.2011. godine naznačeno: " mišljenja smo da je pacijentu potrebno plasirati nefrostomu ili plasirati ureteralni stent na Klinici za dječiju hirurgiju." (dokaz 9 od 69), što znači da je indicirana hirurška intervencija radi obezbjeđenja derivacije urina, a ne da je primljeno radi otklanjanja urođenih anomalija, te je prema vještacima formulacija pitanja u drugom dijelu netačna. Vezano za sve navedene okolnosti na koje je trebalo sačiniti nalaz i mišljenje, vještaci su naveli da je I tužitelj primljen u Kliniku za dječiju hirurgiju 14. 03. 2011. godine u dobi od 2,5 mjeseca dobrog opšteg stanja, osim anomalije bubrega radi koje je došlo, da je kod istog koji je bio starosti od 2,5 mjeseca cistoskopija sa retrogradnom ureteropijelografijom uz eventualno plasiranje stenta je opravdana, medicinski indicirana i u skladu sa preporukama za tretman ovakvih anomalija, da je ista protekla uredno, bez komplikacija i neočekivanih situacija, te, iako nije realizirana retrogradna ureteropijelografija i endoluminalna derivacija urina preko instaliranja JJ stenta, doprinijela je potpunijoj dijagnostici, da je praćenje I tužitelja prije, tokom i nakon cistoskopije bilo adekvatno i u skladu sa standardnim protokolima i procedurama, da kod istog nije bilo zakašnjelog prepoznavanja komplikacija koje su moguće u ovakvim situacijama, da je bila adekvatna i pravovremena antibiotska profilaksa i nije bilo zakašnjelog početka liječenja, da nije bilo nužno uraditi dekompresiju bubrega na drugi način, ako već nije uspjelo stavljanje stenta, da ljekari nisu trebali i morali izmjestiti I tužitelja u drugu ustanovu radi obavljanja dekompresije bubrega spoljašnjim putem, a iz priloženih dokaza vještaci nisu mogli utvrditi da li tužena ima kapaciteta za izvođenje dekompresije bubrega spoljašnjim putem. Vezano za upit da li su u KCUS pronađene bakterije u krvi dojenčeta, koje i kada, vještaci su naveli da iz dokaza se zaključuje da je pogoršanje zdravstvenog stanja kod I tužitelja nastupilo prvog dana nakon hirurške intervencije (dan kada se izvodi hirurška procedura 15.03. se u hirurgiji obilježava kao nulti dan, tako da 16.03.2011. kada je nastalo pogoršanje predstavlja prvi dan nakon hirurške intervencije) kada se postavila sumnja na brzi razvoj najtežeg oblika sepse sa multiorganskom disfunkcijom i razvojem septičnog šoka, te je dojenče adekvatno inicijalno tretirano i vrlo brzo premješteno u Pedijatrijsku jedinicu intenzivne njege radi daljeg intenzivnog tretmana, dokazi br. 17, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28 od 69, da su iz hemokultura uzetih 17.03.2011.godine po prijemu u Pedijatrijsku intenzivnu njegu identifikovani 19.03. i 20.03.2011. godine Enterococcus faecalis i gram negativni bacili, dodatnom identifikacijom Klebsiella pneumoniae i Enterobacter cloacae, dokazi 36, 37 i 38 od 69. Vezano za neadekvatno liječenje i neadekvatno postoperativno praćenje, te pogoršanja zdravstvenog stanja I tužitelja i da li je zbog istog došlo do infekcije do koje je došlo tokom boravka kod tužene, te da li je ista izazvala septički šok sa teškim posljedicama nastalih I tužitelju, vještaci su u nalazu naveli da tokom vještačenja nisu utvrdili elemente neadekvatnog liječenja i neadekvatnog postoperativnog praćenja dojenčeta MLDB.1, te se i nisu mogli izjasniti. Vezano za povezanost sadašnjeg nedostatka koncentracije kod I tužitelja, kao posljedice infekcije ako je isto dojenče zaraženo u KCUS, vještaci su izdvojili dokaze iz spisa relevantne za isto, te iste naveli u svome nalazu i mišljenju, a u zaključku utvrdili da nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju na ime I tužitelja utvrditi povezanost sadašnjeg nedostatka koncentracije kod istog kao posljedice infekcije, ako je isto dojenče zaraženo u KCUS nije moguće na osnovu dostupnih informacija, da teška sepsa u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi može biti jedan od faktora rizika za neurorazvojne poremećaje u koje spada deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj gdje je jedan od simptoma teškoća u usredsređivanju pažnje, a da u dokazima nema podataka da kod I tužitelja sada postoji neki od neurorazvojnih poremećaja, poremećaja u ponašanju i problema mentalnog zdravlja, a ni podataka da je kod djeteta ranije evidentirano prisustvo znakova neurorazvojnog poremećaja, poremećaja u ponašanju i problema mentalnog zdravlja, pa se smatra da kod I tužitelja postoje mogući faktori rizika za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj kao što su prijevremeno rođenje, teška sepsa i septički šok, hipertireoza majke i da kod MLDB.1 nije utvrđen deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj ili „nedostatak koncentracije" kao jedan od simptoma deficita pažnje.

Na okolnosti predložene od strane tuženog, a to je utvrđivanje uzročno posljedične veze između postupanja tuženog i nastalih posljedica kod I tužitelja, da li je tuženi na konkretnom slučaju prilikom liječenja I tužitelja postupio u skladu sa pravilima medicinske struke, navodi se da je kod I tužitelja došlo do razvoja najtežeg oblika sepse sa multiorganskom disfunkcijom i razvojem septičnog šoka koje su posljedica osnovnog urođenog oboljenja i njegovog dijagnostikovanja, a tretiranje u skladu sa važećim protokolima i važećim preporukama. Dijagnostika i praćenje razvoja problema kod I tužitelja je provedena u skladu sa standardima, a sve odluke su donesene multidisciplinarno i konzilijarno, preoperativni pregledi, sve urađene analize nisu ukazale na postojanje infekcije ili narušeno opšte stanje koje bi odložilo intervenciju ili ukazalo na veliki rizik postoperativnih komplikacija, a odlaganje iste bi dovelo do pogoršanja opšteg stanja I tužitelja, a ljekare u situaciju nesavjesnog i neprimjerenog liječenja zbog zauzimanja ignorirajućeg stava prema progresiji prenatalno utvrđene hidronefroze iz razloga što otežano oticanje urina iz bubrega zbog opstrukcije, osim oštećenja funkcije bubrega stvara preduslove za razvoj urosepse, jer se u urinu koji ne otiče promtno razvija infekt, a u životnoj dobi I tužitelja urosepsa je fudrojanta sa visokim stepenom letaliteta. Poznata je činjenica da urinokulture kod opstrukcije na proksimalnom nivou mogu biti sterilne, jer postoji protok urina koji se stvara u drugom zdravom bubregu. Zarobljeni urin u prostoru pijelona je veliki rizokofaktor za razvoj bakterija, koje su uslovno patogene, bez manifestnih znakova infekta, ali se one u povoljnim uvjetima kao što je pad imuniteta zbog nekog drugog razloga, npr.prehlada, aktiviraju i prelaze u patogene te vrlo brzo uzrokuju septično stanje, pa čekanje takvog stanja nije po pravilima struke, a rizik od nastanka komplikacija poslije operacije, kao što je sepsa i pored svih preduzetih mjera, uvijek postoji, a u hirurgiji urogenitalnih organa je taj rizik izrazito visok i do sada nisu utvrđeni konkretni protokoli čijom primjenom bi mogli prevenirati nastanak komplikacija. Sama anestezija i cistoskopija sa plasiranjem JJ stenta sa ili bez retrogradne ureteropijelografije nosi svoje rizike, ali u konkretnom slučaju I tužitelja sama anestezija i hirurška procedura kao takva nije dovela do teškog narušavanja zdravlja i pogoršanja postojeće bolesti. Pogoršanje opšteg stanja i razvoj teškog oblika sepse kod MLDB.1 je pravovremeno prepoznat i promptno tretiran svim mjerama intenzivnog liječenja, on je u dobi od 2,5 mjeseca primljen na Kliniku za dječije bolesti KCU-Sarajevo zbog planirane cistoskopije i intubacije stentom lijevog uretera tj pijelona, a zbog radiološki verificirane ljevostrane hidronefroze uzrokovane stenozom pijeloureteričnog vrata (urađen EHO abdomena, urotrakta, MCUG, dinamska scintigrafija). Uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju vještaci su utvrdili da je došlo do komplikacija po tipu endotoksičnog šoka, zbog čega je liječenje pacijenta trajalo na KCU-Sarajevo od 35 dana i to na Klinici za Dječiju hirurgiju i Jedinici intenzivne njege-Odjel nefrologija, a zbog komplikacija i posljedica samog endotoksičnog šoka I tužitelj je prebačen na dalje liječenje u Klinički centar Schvvabing u Minchenu radi tretmana i zbrinjavanja nekroze okrajina (vrhova prstiju na rukama i nogama, tabanima, petama oba stopala i vrha nosa). U nalazima i dekurzusima na KCU Sarajevo vidljivo je da je održan konzilijarni pregled od strane plastičnih hirurga i ortopeda na kojem je odlučeno da se uradi nekrektomija i debridman nekrotičnih masa na rukama i stopalima. Rađeni su redovni prevoji od strane plastičnih hirurga, te se iz navedenih nalaza i dekursusa uvida da se čekalo da se polja nekrotična jasno demarkiraju prije nego što se učini poštedni hirurški tretman nekrotičnih masa. U Kliničkom centru Schwabin u Minchenu kod navedenog pacijenata sprovedene su tri operacije: prva 11.05.2011. godine debridman i pokrivanje defekta na dorzumu oba stopala plantarno sa latissimus slobodnim režnjem uzetog sa ljeve strane (Prof dr M.N.); dana 14.05.2011. godine prevoj rane i zamjena zavoja; druga 25.05.2011. godine pokrivanje defekta stopala sa slobodnim kožnim transplantatom, te skidanje nekrotičnih naslaga na obje šake i pokrivanje defekata lokalnim režnjevima, treća 08.06.2011. godine Rekonstrukcija bubrega- pijeloplastika lijevoga bubrega-cirkumcizija. U izvještaju Klinike u Munchenu navedeno je da je primjetna odlična funkcija donjih ekstremiteta. Prsti na obje šake su znatno skraćeni i deformisani te je predložen operativni tretman za godinu dana po tipu distrakcije kostiju šake sa obje strane.Razvoj diseminovane intravaskularna koagulopatije kao posljedice septičnog endotoksičnog šoka, je rezultiralo razvojem komplikacija u vidu ishemičnih, nekrotičnih promjena lociranim na vrhovima ekstremiteta i na nosu. U skladu sa gore izloženim, vještaci smatraju da nema jasno definisane uzročno-posljedične veze između postupanja tuženog i nastalih posljedica kod I tužitelja, a tuženi je na konkretnom slučaju prilikom liječenja I tužitelja postupio u skladu sa pravilima medicinske struke.

Na okolnost da li je prilikom liječenja učinjena greška u dijagnozi, operativnom zahvatu, te da utvrdi da li je postojala greška u liječničkom tretmanu I tužitelja, utvrđeno je da prilikom liječenja nije učinjena greška u dijagnozi, operativnom zahvatu i nije postojala greška u liječničkom tretmanu I tužitelja, te da analizom cjelokupne medicinske dokumentacije nije bilo propusta niti nesavjesnog liječenja od strane uključenih ljekara.

Vještak dr. Elvira Konjić, vođa tima doktora vještaka iz Tuzle, koji su sačinili nalaz I mišljenje, je u iskazu datom sudu istakla da je pročitala rješenje suda o vještačenju, prema rješenju koje je dostavljeno direktoru UKC i on je donio odluku o imenovanju tima vještaka i zadatak tima vještaka. Konkretno sve što je iščitano napisano je na nalazu, ukoliko je navedeno bilo u 69 obaveznih elemenata koje su morali pročitati, onda je to pročitano. Svih pet ostalih članova tima radilo je na pisanju tog nalaza I nisu konsultovali izvan tima mikoga, a ni hirurški tim iz Sarajeva. Vezano za dokaze navedene u nalazu, istakla je da su iščitali sve dokaze, a prilikom pisanja izvještaja izdvojili samo one, zato su napisali samo izdvojeni dokazi, koji su bili dovoljni da se donesu zaključci kakvi su doneseni. Pobrojali su svih 69 dokaza i predloške iz registratora koji su koristili, a nalaz su sačinili sa stručnog aspekta, ne nabrajajući pojedinačno sve dokaze iz spisa, nego one najvažnije, a nije se složila sa zaključkom punomoćnika tužitelja da su činjenice ukazale da kod I tužitelja pored opšteg zdravlja do početka medicinske intervencije nisu postojali znaci asimptomatske infekcije urotrakta iz razloga što vezano za dokaz broj 5 otpusnica Odjeljenja nefrologije gdje je dijete boravilo od 10.02.-11.02.2011. godine navodi da su pred prijem urađeni laboratorijski nalazi, između ostalog u seriji urinokultura enterobakterije specijes rezistentno na pencilin, ampicillin, a na ostalo senzitivno, to je str 6 nalaza, na kraju navoda urinokulture nisu uzimane pravilno, a u dokazima ovaj nalaz nisu našli, navedeno je da se radi o prijemu ženskog djeteta, tako da taj nalaz se ne treba cijeniti. Vještak se nije složila da u zaključku treb da stoji da kod I tužitelja do momenta med. intervencije nisu postojale asimptomatske bakterijurije urinotrakta, jer prva okolnost je jasna da li je dojenče primljeno na Kliniku općeg dobrog zdravstvenog stanja. Oni su izdvojili nalaze u prvom dijelu kao dokaz da je dijete rođeno sa anomalijom, u drugom da je dijete primljeno dobrog opšteg stanja, a u nalazu su htjeli da naglase da postoji jedan takav dokument (dokaz broj 5) koji bi mogao dovesti u zabludu i zato su ga nalazu i mišljenju temeljitije obrazložili. U zaključku su decidno napisali odgovor na postavljeno pitanje. Vezano za nužnost stavljanja stenta u dobi I tužitelja, vještak je ostala kod pismenog nalaza I mišljenja, jer je struka donijela zaključak da je potrebno plasirati nefrostormu ili ureteralni stent. U daljem nalazu i mišljenju su pokušali temeljitije objasniti zašto se određene pretrage rade u određenim vremenskim periodima poslije rođenja djeteta, zašto se unatoč prenatalno uspostavljene hidronefroze ne žuri odmah na operaciju niti na agresivnu intervenciju. Hirurg je morao intervenisati i on je intervenisao, a nije radio operaciju i to su velike razlike, pa iako tretman nije uspio u pogledu dijagnostike, došlo je do dijagnostičkih saznanja, a onako kako se uradilo moralo se uraditi u toj dobi djeteta, te je istakla da je u nalazu jasno obrazloženo zbog čega je to tako, a ona je doktorirala u oblasti stavljanja stenta kod dojenčeta I vršila je isto. Ostala je kod nalaza I mišljenja I pojasnila procedure stavljanja stenta I sonde I dodala da je vezano za ispadanje sonde da je logično da se to dešava I to je uobičajeno. Pojasnila je anesteziju koja je I tužitelju data, a koja zavisi od životne dobi, te da je prema nalazu anesteziološkog lista cistoskopija trajala dva i pol sata. Istakla je da je konstatovano je da je sonda ispala na putu do rengena, a snimci su napravljeni na rengenu, a ne na putu do rengena, te vezano za anesteziju I ispadanje sonde, te radiološke snimke, napisano je prema dokazu, pa ako je napisano u operativnom da je sonda ispala, a nakon toga napravljeni radiološki snimci što također ima opravdanje, ona ne može se znati ni tvrditi niti ima ijedan dokaz da je dijete bilo u anesteziji, a dokaz o anesteziji je anesteziološka lista da je bilo od 8:30 do 11:00, a prema dokazima ponovna anestezija nije data. Istakla je da je cistoskopija urađena po svim pravilima med. struke, može biti dijagnostička ili terapeutska ovdje je rađena dijagnostička, a da je bilo moguće odraditi terapeutsku, onda bi to bila najveća sreća za hirurga. Očekivalo se je da se neće moći uraditi prema nalazu ultrazvuka koji su oni potvrdili. Vještak je istakl da se ne može konstatovati da je anestezija trajala do 13 sati, stent nije stavljan 4,5 sata nego je kompletna anestezija trajala od 8:30 do 11, a u okviru te anestezije se izvršio kompletan cistoskopski pregled uretre sa određivanjem kapaciteta mokraćnog mjehura, sa pregledom sluznice mokračnog mjehura, sa vizualiziranjem oba uretera, sa ulaskom pokušajem stentiranja gdje je potvrđena prepreka i to je ono najvjerovatnije u ultrastonografskom nalazu i da je pokušano da se odradi i dodatna dijagnostička prepreka vizualiziranja nivoa prepreke i stepena opstrukcije lumena uretera. Vezano za broj pokušaja stavljanja stenta I UK sonde, istakla je da su vještačili operativni nalaz i zna se protokol za takvu operaciju, ako su ušli jednom i vidjeli da je prepreka odlučili su se da idu na UK sondu ubacili je na putu ka rengenu je ispala i donijeli su potpuno ispravnu odluku da to ne rade, jer svako maltretiranje tkiva u toj dobi ima posljedice, može dovesti do rupture to znači pucanja tih struktura što se u ovom slučaju zbog adekvatne odluke nije dogodilo, a da su to radili to bi se dogodilo, a za trajanje tog pokušaja da je takva procedura, medicina nije jednostavna pogotovo u toj životnoj dobi, to samo potvrđuje koliko je hirurški tim bio pažljiv, te da su u nalazu navedeni samo izdvojeni dokazi, a vještačeno je mnogo više dokaza nego što je navedeno, a vezano za naredbu ministra zdravstva, kojom naredbom naređuje obaveznost sprovođenja mjera za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija, nisu našli povezanost između ove naredbe i odgovora na okolnost praćenja I tužitelja poslije operativnog zahvata, u spisu postoje dokazi da je prvotužitelj smješten na Odjeljenju dječije hirurgije-odjel standardne njege, uobičajena procedura je da anesteziolog na osnovu parametara buđenja i stanja djeteta određuje gdje će dijete biti smješteno, u slučaju malog MLDB.1 dijete je bez problema ekstubirano, prodisalo, urednih vitalnih parametara, te je procjenjeno da dijete treba da bude smješteno na odjeljenje dječije hirurgije, a vezano za skok temperature I tužitelja, istakla je da je primjenjena terapija bila adekvatna I po pravilu struke, a to što je u vrijeme skoka temperature, dežurni te noći bio specjalizant, istakla je da doktor medicine završetkom studija dobija licencu kojom može da obavlja svoju liječničku djelatnost, te da doktor medicine koji je raspoređen da radi na odjeljenju i još je u statusu specijalizanta ima licencu za obavljanje liječničke djelatnosti i kompetentan je da riješi hipertermiju kod dojenčeta, a to je po uobičajenom protokolu, a u vezi otpuštanja I tužitelja kući ostala je kod nalaza I mišljenja, jer je I tužitelj pregledan, što se vidi iz dokaza broj 19 koji je rukom pisan I isti se naslanja na otpusnicu. Istakla je da joj je poznato u vezi temperature koju je prvotužitelj imao, ali da u konkretnom nije potvrđeno da se radilo o bolničkoj infekciji, te da je I tužitelj adekvatno praćen sa preporukom kako da se ponaša u kućnim uslovima, a laboratorijske nalaze doktor nije indicirao da se radi. Kod ponovnog skoka temperature, to je znak- indikacija da se radi nalaz i kompletna evaluacija, te je dodala da je u timu vještaka bila doc dr Delveta Hadžić spec, pedijatar, intenzivista, usko specijalizirana za pitanje infekcije u ovoj životnoj dobi, a uključivanjem antibiotika i to ne kritično, još dodatno kompromitira imuni sistem dojenčeta i dovodi do otežanog potencijalnog liječenja ukoliko se za to ukaže potreba, istakla je da je provedena adekvatna profilaksa, preporučena kod hirurških procedura za ovakva stanja. Ove dokaze su naveli, analizirali šta se dešavalo dalje, komplikacija je moguća nakon svake procedure, posebno u uzrastu tužitelja, konkretno teško pogoršanje stanja djeteta, brzo je prepoznato i inicijalno adekvatno tretirano, dojenče je vrlo brzo po postavljanju sumnje na razvoj najtežeg oblika sepse sa multiorganskom disfunkcijom i razvojem sepse septičkog šoka premješeno u pedijatrijsku jedinicu intenzivne njege radi daljeg intenzivnog liječenja ( 17, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28 dokazi). Poznato je da septički šok ima nagli razvoj teško se stavlja pod kontrolu, ima vrlo visok rizik smrtnog ishoda. Intenzivno liječenje je provedeno neodložno, sveobuhvatno i stručno, (dokumenti suda 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34-39), praćenje na Klinici za dječiju hirurgiju od prijema do otpusta je bilo adekvatan. Ponovni prijem je bio isti dan 16. ako se vještak dobro sjeća, dijete je zbog temperature i to u poslijepodnevnim satima, dijete je vraćeno zbog temperature koja se kod kuće javila u Kliniku za dječiju hirurgiju, a odatle nakon dijagnostike hitno premješteno na Kliniku pedijatriju na intenzivnu njegu u ranim jutarnjim satima, tj oko 01:00 sati, a vezano za početak terapije nakon što su utvrđene bakterije kod I tužitelja, istakla je da ne kritična primjena antibiotika dodatno kompromitira imuni sistem dojenčeta, a vezano za to da li je trebalo izvršiti dekompresiju bubrega na drugi način ako nije uspjelo stavljanje stenta, ostala je kod nalaza. Vještak je istakla da prilikom povećanja temperature iznad 38, pri slabom imunitetu bakterija iz određenjijh lopusa prelaze u cirkulaciju, bakterije koje su dokazane hemokulturama, a to su enterokokus fekalis, klepsijela i eneterobakter koake su saprofiti normalno žive u probavnom sisitemu. pri padu imuniteta u bilo kom momentu iz nepoznatog razloga oni ulaze u cirkulaciju i to znači ova pozitivna hemokultura, niko ne može da tvrdi da je ovaj enetrokokusfekalij i druge tri bakterije koje su saprofiti u crijevima prije bili u organizmu jer bi došlo do mnogo rapidnijeg bržeg razvoja kliničke slike sepse i multiorganskog zataljenja sistema. To se dešava povećanjem temperature, a ti saprofiti se nalaze normalno u crijevima prenose se neadekvatnom higijenom, prljavim rukama, dojka, te da bakterije padom imuniteta su došle u krvotok i kroz sluznicu crijeva gdje se nalaze krvni sudovi su došle u krvotok. Otvara se put iz urosistema gdje je dokazano da nema uroinfekcije, pa nije moglo kroz urinarni epitel doći u cirkulaciju, te potvrdila da je teoretski moguće da je dijete inficirano odnekle iz klinike ili nekog drugog uzroka kroz oštećenje sluznice urotrakta, a da to oštećenje nije intenziteta da je krv, već da je oštećenje gornjeg sloja sluznice pa da bakterije uđu u krvotok.

Tuženi nije imao primjedbi na nalaz, a na upit punomoćnika istakla je da je I tužitelju pružena profesionalna medicinska pomoć u skladu sa pravilima struke, te da prilikom liječenja nije učinjena greška u dijagnozi operativnom zahvatu.

Svjedok dr. A.H. je u iskazu datom sudu istakla da ima novo prezime K., a ranije je bila H., po zanimanju ljekar, specijalista dječije hirurgije, u Kliničkom centru, Klinika za dječiju hirurgiju Sarajevo. Jedan je od ljekara, koji je bio u ekipi u smislu prisustva u sali kao specijalizant u smislu posmatranja operativnog zahvata. Negdje u junu, julu 2011. godine je položila ispit specijalistički. Dana 15.03.2011. godine bilo je pokušano stavljanje stenta, kada je ona ušla u operacionu salu, vjerovatno je zatekla u sali da je došao prije nje anesteziolozi, instrumentari, vjerovatno i pacijent, zaista se ne sjeća. Nije se mogla sjetiti, te je izjavila da ne zna ko je od njenih kolega iz hirurškog tima došao bio prije nje, možda su svi zajedno, možda nisu, neko prije. Ne vjeruje da je već urađena anestezija nad MLDB.1 kad je bila ušla u salu, misli da dođu svi prije uspavljivanja, moraju biti tu negdje. Nije bila prisutna davanju garamicina, te ne može potvrditi kada i kako je dat garamicin. Nakon prezentiranja temperaturne liste u kojoj stoji da je stavljen garamicin, te stoji neki drugi lijek od 500 miligrama, izjavila je da tu ima na početku paracetamol, ispod je glukosalin, to je to 500 mililitara i ispod je garamicin, te je pojasnila da je glukosalin infuzija i da nema termina kada je ona data, teoretski je moguće i prije, ali moglo je i poslije operacije, to je lista na odjeljenju, znači da ovo nije vezano za operaciju ovaj glukosalin, odnosi se na ovaj datum, moglo je biti i nakon operacije, teoretski, jer nema termina, moglo je biti i ujutro u šest, zaista to ne može reći, tu piše samo da je garamicin dar pola sata prije operacije. U drugom dopisu, u kartonu operacione sale stoji, dostavljena UK Sonda 4 i Folijev kateter 6, ti brojevi 4 i 6 predstavljaju promjer te sonde i promjer katetera. Folijev kateter, to je kateter urinarni koji je ubačen kroz mokraćnu cijev u bešiku, a ova UK sonda to je sonda tog promjera 4 koja je ubačena, odnosno ubačena je u mokraćovod tokom tog zahvata, a o broju sondi i katetera bilo je dvoje, jer se radilo o jednoj strani tj o jednom bubregu, a ne o obadva. U ovom slučaju način stavljanja stenta je takav da cistoskop je jedan metalni instrument kojim se uđe u mokraćnu cijev i kroz cistoskop se ubaci taj stent, odnosno pokuša se ubaciti u mokraćovod, znači, stent ili UK sonda. Stent je nešto što trajno ostaje, odnosno ne trajno. Jedno vrijeme, ako se uspije ubaciti i on održava komunikaciju, recimo prohodnost između bubrega i mokraćnog mjehura koji u ovom slučaju se nije uspio ubaciti i onda je alternativno urađena ta, ubacivanje UK sonde koja je također samo djelimično uspjela se ubaciti u cilju rađenja ove dalje dijagnostike i tako. To je jedino što se moglo uraditi u tom slučaju. U tom trenutku, tako je bar procijenjeno od strane operatera koliko su shvatili oni koji su bili prisutni. Doktorica S.B. je započela taj zahvat, pokušala je, ona nije uspjela i onda se ne insistira previše na tome, onda poslije toga je došao profesor D. koji je to također pokušao uraditi. Dr. A. nije gurao stent, kao ni ona. Na upit da li je pokušano gurati stent prije nego što je došao doktor D. u salu, istakla je da ne zna ko je zakasnio, pa vjerovatno čim je uspavano dijete pristupilo se operativnom zahvatu. Sad ne zna u kojem trenutku je profesor došao, ali, ne zna zaista to, vjerovatno. Na upit da li je guranje stenta bilo istim vađeno pa pokušano ili je sredstvo guranja bilo u tijelu dok su se ovo dvoje smijenili, istakla je da misli da se izvadi cistoskop svakako, sad ne zna to, znači naravno pokuša se, ako se izmjenjuju istovremeno, izmijeni se neko ustane sa stolice, a drugi sjedne, ali to su sekunde bukvalno. Ne može zaista to potvrditi da li je neko izvadio pa ponovo stavio. Operater profesor je uvidio da ne može proći sa stentom i onda se prešlo na tu drugu mogućnost za sondu. Profesor je to odlučio kao operater koji je odlučivao o svemu u tome. Vremenski su pokušavali staviti stent zajedno sa UK sondom sigurno sat i po – dva, ne može tačno reći, ima to sve negdje napisano u kartonima, zajedno sa anestezijom, vjerovatno piše negdje, stavljanje stenta je bilo možda pola sata ne zna sigurno, pokušano je više puta, misli da nije bilo preko 10-15-20 puta, manje sigurno, te vremenski nije mogla reći trajanje toga. Ne može potvrditi kad se odustalo od guranja stenta, da li je izvađeno to sredstvo za guranje stenta pa onda stavljena UK sonda, misli da je istovremeno bio i taj cistoskop gdje je morala da se ima kontrola nad ubacivanjem sonde. Stent bude kao vodič te sonde na neki način u nekim slučajevima, ne može se za taj slučaj izjasniti. Nekad on bude, ide kroz tu sondu koja je šuplja, stent je jedna tanka, stent je tanji od sonde na neki način. Misli da je UK sondu prvi pokušao stavljati profesor, vjeruje da je doktorica kad je odustala od stenta da je profesor radio stent, a onda sondu tek kasnije odlučio da će uopšte stavljati, misli, pretpostavlja. Ne može se sjetiti vremenski koliko je dugo stavljana sonda, te je istakla da ona nije gurala sondu, kao ni A.. Stavljen je kontrast radi snimanja, sonda je plasirana s tim ciljem da se ubaci kontrast kroz nju i da se oslika da li uopšte ima prohodnosti. Nije vidjela da je ubačen kontrast, dijete je otišlo prema kabinetu ovom rentgenskom gdje je trebao biti ubačen taj kontrast, sad ne zna tačno, na snimcima da li je oslikan kontrast ili je već ispalo, jer je sonda je ta ispala u kasnijem toku samo ne zna u kojem periodu, ali je išlo sigurno u kabinet da se taj uradi kontrast i to. Vezano za ispadanje sonde, misli da sonda u Sali nije ispala, ona je ubačena u tijelo djeteta, kada je ispala to niko ne zna dok se ne uslika položaj. Neko ko gleda s vana ne zna je li ispala iz onog mjesta gdje treba, ona može viriti dole na mokraćnoj cijevi i bez objektiviziranja na snimku ne može se tvrditi kada je i da li je ispala. Nije sigurna ko je sve od ljekara išao s MLDB.1 do rentgen aparata, od hirurškog tima, jer su neki od njih ostali na narednom operativnom zahvatu koji je ubrzo bio. Zna da ona nije, ali nije sigurna da li je išao tada profesor ili je nekog zamolio od mlađih, da li je uopšte neko iz tima ovog njihovog bio, zaista ne zna. MLDB.1 se nije vraćao poslije snimanja u salu, pošto nije išla ka rentgen aparatu, ne zna koliko je puta snimano. Na upit šta ste radilo 4,5 sata u vremenskom periodu gdje je zadnji rentgenski snimak je bio u 12:45 sati, a počela je anestezija u 08:30 sati, ista je izjavila da uspavljivanje i razbuđivanje djeteta vjerovatno je odnijelo dosta vremena, pogotovo ako je duže relativno i trajalo, pa onda plus još razbuđivanje djeteta. Zavisi od potreba da li se rentgen snima dok je dijete probuđeno ili dok je pod anestezijom,u ovom slučaju misli da nije bilo uspavano, dijete je razbuđeno i odvedeno u kabinet, takav je bio plan. Kada je sa UK sondom voženo do rentgenskog aparata, znači nije bilo na aparatu, a možda je bilo sanjivo, razbuđeno, misli da je tako bilo, nije išao anesteziolog uz njega sa aparatom da diše za dijete i tako. Nije mogla reći da li je dozvoljeno da dijete ako nije pod anestezijom da putuje sa UK sondom u sebi do aparata za snimanje, znači generalno misli da dijete tada nije bilo uspavano, uvijek je tako ako se radi u tom kabinetu, tu se ne uspavljuje, ostalo ne može reći, ne može sada potvrditi koji je razlog nečega, ko je odlučio da ne bude uspavano i tako. Znači u tom kabinetu djeca ne budu uspavana, u tom konkretno gdje je on bio, misli na rentegnski snimak koji traje sekundu, da li je dijete bilo pod anestezijom kada je pošlo iz operacione sale misli da nije bilo, da je probuđeno pa onda voženo na rentgen,vezano za operacioni obrazac istakla je da operater piše ili diktira nalaz,a misli da je profesor S.D. diktirao dr.J.,vezano za vrijeme od 08.30 do zadnjeg snimka 12.45 istakla je da pretpostavlja da anestezija nije do tada trajala, ima karton anestezije, gdje ima tačno dokle je bilo uspavano dijete, a moguće da se razbuđivalo, ona to ne zna. Vezano za smještaj djeteta odluku donosi anesteziolog u dogovoru sa operaterom. Anesteziolog u suštini procijeni kako je dijete u tom trenutku, da li uopšte zahtjeva neki tretman, da li će ga uopšte moći skinuti sa mašine, da li ide u intenzivnu sa mašinom i tako i u tom dogovoru sa operaterom dogovore gdje će dijete ići. Vezano za tri snimka na rentgenu, nije upoznata sa tim, nije išla i ne zna u kojem trenutku se saznalo da je sonda ispala, a moguće je da se od stavljanja stenta i UK sonde ošteti sluznica uretera. Ona je tada bila specijalizant i odluku o stavljanju sonde-stenta ona nije donijela, a neki drugi korak naknadno bi se vjerovatno planirao tj neki način dekompresije da li operativni ili radiološki ili nešto slično, budući da stavljanje stenta nije uspjelo, kao ni sonde, niko nije bio zadovoljan time, a za taj dan nisu planirane druge aktivnosti vezane za I tužitelja. Vezano za vizitu u noći poslije operacije, pretpostavlja da je ona bila drugi doktor i istakla je da je dr. A.J. upoznao u viziti da je dojenče te noći imalo temperaturu od 39,5 stepeni. Istakla je da postoji u historiji razlog zbog čega je dijete otpušteno kući, a trebalo je biti bez temperature, dobrog opšteg stanja, samo takvu djecu otpuštaju, ona je bila u viziti, ali nije donijela odluku o otpuštanju djeteta iz bolnice. Vezano za mjere sprovođenja sprečavanja i širenja infektivnih bolesti na Klinici, vjerovatno su upoznati, jer im stalno dolaze obavještenja o nekim sprečavanjima od bolničkih infekcija i ostalog, a vezano za smještanje djeteta nakon operacije, ona nije odlučivala, a upoznata je da I tužitelju nije data antibiološka, postoperativna antibiološka profilaksa.

Svjedok M.Č. je u iskazu datom sudu istakao da je po zanimanju penzioner, a struka joj je anesteziolog i reanimatolog, doktor specijalista anestezije, bila je prisutna predmetnog dana pri pokušaju stavljanja stenta I tužitelju, događaj je davno bio i ne sjeća se svega, ali u salu prvo dolaze anesteziolozi, hirurzi budu prisutni dok se dijete uvodi u anesteziju, kad je dijete uspavano, uvedeno u anesteziju onda oni krenu sa svojim pripremama, pranje operativnog polja, oblačenje sterilno i tako. Davno je bilo ne može se sjetiti koliko je bilo hirurga, najčešće dođe glavni koji vodi operaciju, ali budu i specijalizanti i drugi hirurzi kao posmatrači, kao neko ko uči i tako. To je misli običaj inače u operacionim salama. Dr. S.D. u vrijeme kad je anestezija završena je bio u sali, a kad je došao nije sigurna, ali sigurno je bio u Sali, jer obično bude prisutan kad rade mladi hirurzi. Pogledala je listu sa odjeljenja na kojoj piše šta je I tužitelju dato u operacionoj sali kad je dijete leglo na sto, a po temperaturnoj listi koja je došla sa odjeljenja piše da je paracetamol čepić stavljen, da je garamicin dat prije dolaska djeteta u salu, a infuzija je uključena kao posebno, a paracetamol su čepići, a 500 mililitara je glukoza, rastvor 5% glukoze koja se daje djeci u svrhu nadoknade tečnosti, prema listi isto je dato, na dan kad je dijete rađeno, a kada nije sigurna. Vezano za karton kartonu operacione sale piše da je dostavljena UK sonda 4 i Folijev kateter, to je ono što je bilo pripremljeno za stavljanje stenta. Vezano za proceduru stavljanja stenta, postoji laparaskopski stub, postoji cistoskop, ona nije hirurg i ne radi to, davno se dešavalo i nije u toku, ne zna ko je prvi počeo sa stavljanjem stenta, ni ko je učestvovao, cistoskopom se stent stavljao i na ekranu se posmatra pozicija cistoskopa, kroz cistoskop se ubacuje stent pod kontrolom ovog laparaskopskog stuba. Stent se stavlja vrlo teško, pogotovo kod malih beba i ne zna koliko puta je stent stavljan. Vezano za odlazak do rentgenskog aparata, misli da je to rađeno nakon buđenja, kada je u Sali završeno, kada je ona dijete probudila i sa dječje hirurgije su došli po dijete i odvezli ga. U principu se obično tad usput svrati na rentgen, pošto je u istom hodniku, napravi se rentgen snimak i dijete ide na odjeljenje. Nisu ga vozilu uspavanog, koliko se ona sjeća. Ne sjeća se da li su poslije rentgenskih snimaka vratili dijete u salu, a koliko zna kad je završena intervencija, dijete je razbuđeno i poslato na odjeljenje. Ona više nije bila u kontaktu, nisu je ni za što zvali, ne zna šta se dešavalo sa djetetom dalje, ali je dijete korektno probuđeno i poslato na dječju hirurgiju. Vezano za tri snimanja, nije upoznata sa tim i ne zna o tome reći, a u vezi snimanja u vrijeme kada je dijete razbuđeno, misli da nema nikakvog razloga da se ne snima, ako je dijete budno, u tom hodniku prema dječjoj hirurgiji, znači od sale do dječje hirurgije, na tom putu je rentgen, svrate dijete do rentgena o snime, a snimanje traje od jedne, ni minutu ne traje, par sekundi, da bi faktički vidjeli da li je stent pravilno postavljen, a da bi se vidjela šta je urađeno. Vezano za period buđenja djeteta do prvog snimanja, ne zna šta se radilo u periodu od 1 h, vjerovatno je smješteno na odjel da se malo ugrije, da se smiri, ne zna. Onda je odlučeno da provjere, u suštini se to radi, provjera se radi rentgenski, samo kod veće djece vjerovatno urade odmah, a kod manje djece možda sačekaju, on je ipak beba bio, nije bilo potrebe da se dijete ponovo uspava, da je bilo zvali bi je, a nisu. Na odjel je otišlo potpuno budno. Vjerovatno je buđenje djeteta bilo u momentu kad je još UK sonda bila u tijelu djeteta, ona ne zna, jer nema nikakvog uticaja tu. Dijete se budi nakon završene intervencije hirurške, postoje tačno po protokolu parametri koje dijete mora da zadovolji da bi se razbudilo i kad se razbudi, prati se još jedno vrijeme u operacionoj sali, znači, ona njega ne probudi i pošalje, nego par minuta, do 10-ak minuta bude pod njihovim nadzorom, onda se zovne pratnja sa dječje hirurgije, dijete se prebaci i ode. Prema tome, ona ima parametre prema kojima procjenjuje da li će se dijete probuditi, kako će se probuditi, kakvi su njegovi vitalni parametri. Za anesteziju je najbitnije da dijete ima reflekse, da diše spontano, normalno, da ima normalne otkucaje srca, da ima sve reflekse, da plače. To su parametri koji po našem anesteziološkom protokolu moraju postojati da bi se dijete razbudilo i poslalo na odjel. Istakla je da je operacija završena onog momenta kad hirurzi kažu da su svoje završili i oni izlaze iz sale, onda ona budi dijete, nije gledala da li je sonda još u djetetu kada ga je krenula buditi, imala je druge preokupacije koje je morala da prati i da gleda. Poslije rentgenskog snimanja dijete se nije ponovo vratilo u salu, otišlo je na dječju hirurgiju. Ona nije ni u kakvom toku šta je bilo dalje, zato što nastavlja svoj posao u operacionoj sali dalje, te da imaju hirurzi koji znaju objasniti zašto je UK sonda ostavljena, koliko je ostavljena, šta je planirano, ona se zaista o tome ne može miješati, nije njen dio posla.

Svjedok A.Z. je u iskazu datom sudu istakla da kad je počela anestezija, uspavljivanje,od hirurškog tima došla je doktorica S.B. i profesor S.D., A.J. kao član tima za operacionim stolom nije bio. Operativni zahvat je doktorica S.B. počela, vrlo kratko, a onda je nastavio profesor. Nije se mogla sjetiti koliko je vremenski trajao pokušaj stavljanja stenta od strane dr. S.B., te se također nije mogla sjetiti ko je sve pokušao stavljat sondu. Njena uloga u operativnom zahvatu je da doda ono što treba po nalogu hirurga, a kako rade proces stavljanja stenta i UK sonde, to nije njen domen. Ne sjeća se koliko je puta dodala sredstvo za stavljanje sonde, a njen domen rada je da po nalogu hirurga dodaje instrumente sa kojima se radi. Istakla je da se prvotužitelj nije vraćao u operacionu salu sa rentgena. Ona radi isključivo u operacionoj sali. Istakla je da su instrumenti sa kojima je radila u operacionoj sali bili adekvatni za tretman, sterilni, jer postoji na instrumentima Mikulić trake, to su označene stvari koje boje kad su sterilne i datum sterilizacije.

Svjedok dr. A.J. u svome iskazu je istakao da je u vrijeme boravka I tužitelja kod tužene 15.03.2011. godine bio uposlenik tužene na početku druge godine specijalizacije iz dječje hirurgije, bio je prisutan liječenju I tužitelja, aktivno nije učestvovao, a gdje je učestvovao to je bilo pod nadzorom šefa Klinike, šefa Odjeljenja i svog mentora, on je u svojstvu posmatrača. Istakao je da je I tužitelj garamicin dat prije operacije, a u vezi stavljanja stenta prvo je pristupila dr. S.B., poslije toga prof. dr. S.D. koji je i završio. Ne sjeća se koliko je dr.S.B. puta pokušala stavit stent, fino je pokušala, vizualizirala oba ušća uretera, mokraćnu bešiku, pokušala, naišla na otpor, ne ide dalje, onda je profesor S.D. nastavio i završio. Ne sjeća se koliko je ukupno od njih oboje to vremenski trajalo, ne može tačno reći, možda sat i po ili dva, to mu je bila prva cistoskopija, ne sjeća se koliko je vremena stavljana UK sonda koju je stavljao isključivo prof. S.D., a dr. S.B. nije. Ne sjeća se da li je I tužitelj sa UK sondom odvezen do rendgen aparata da se snimi ili do Klinike. On je išao sa specijalizantom A.J.1 iz Z. i u pratnji šefa klinike docenta A.A., a vezano za obrazac operativnog nalaza istakao je da je on kucao, a prof. S.D. mu je diktirao, a profesor je i vidio vezano za ispadanje sonde, on lično te snimke nije vidio, tako da ne može tumačiti gdje je sonda bila, da li u penisu, odnosno u mokraćnoj cijev ili u mokraćovodu ili u mokraćnoj bešici, on to nije mogao procijenit. Ne zna tačno koliko puta je vršeno snimanje, a koliko se sjeća snimanje nije rađeno pod anestezijom, a postoji anesteziološki karton, a snimak je sačinjen odmah po izlasku iz operacione sale u rendgen kabinetu. Vezano za UK sondu on o tome ne zna, a ono što zna je da je na rengdenskom kabinetu jedan kraj je bio unutra, da li je bio u mokraćnoj cijevi, u penisu u mokraćnoj bešici, u mokraćovodu on ne može procijeniti, misli da je jedan dio bio kod I tužitelja, a naređeno je koliko snimaka da se izvrši i on je tri snimka odnio dr. S.D., koji je ostao u sali, tako je naređeno, istakao je da se sumnjalo da I tužitelj ima stenozu u nižim partijama. I tužitelj nije vraćen u operacionu salu, misli da je probuđeno u istoj, te da je vođen od sale do rentgena sa sondom, koja je bila fiksirana flasterom do kraja. Prema odluci menadžmenta izvršavao je zadatke i bio je u noćnoj smjeni dežurni prvo večer nakon povratka I tužitelja sa operacije, imao je pripravnog šefa klinike, kojeg nije bilo potrebno zvati kad je temperatura I tužitelja skočila na 39 stepeni, jer je osnovno pravilo kod postupanja kod hipertermije, a što se uči na medicini, patofiziologija, patologija, interna medicina i pedijatrija, kada dijete ima povišenu temperaturu , broj jedan i osnovno pravilo je obarati temperaturu, koliko je njemu poznato, dijete je u večernjim satima između 12-1 sati, ne može tačno procijeniti vrijeme, imalo uistinu iznenadan skok tjelesne temperature do 39,4 stepena, u tom momentu je najbitnije spustiti tjelesnu temperaturu, na što je dijete fino odregaovalo, paracetamolom i infuzijom kristalnih otopina i ta temperatura je spala na normalu. Da je ponovo febriciralo, da je imalo ponovni skok temperature, obavijestio bi i konsultovano pripravne doktore. Vezano za otopinu istakao je da je ista u infuziji, koja je išla po izlasku iz sale, 20-30 na sat, a išla je plus na odjelu, da li je prije toga nego što je I tužitelj ušao u salu ne zna, ujutro su imali u 8,10 sastanak, on je kolege uredno obavijestio o jednom momentu skoka temperature kod I tužitelja i da je isti dobro odreagovao na datu terapiju, a poslije toga je svjedok otišao kući. Koliko mu je poznato, a i sada smatra da nakon prvog skoka temperature nikada se ne radi hemokultura, postoje septične temperature, da je dijete imalo ponovni skok to je drugo, ali je ovo jedan skok temperature i indikacija za hemokulturu. On nije učestvovao u odluci o otpuštanju djeteta sutradan pusti kući, a nadređeni mu je bio šef klinike dr.A.H., koji tu noć nije bio na klinici, a ne sjeća se da li ga je tu noć kontaktirao, a prethodnu noć kada je dijete primljeno je on dolazio, a 15. ne sjeća se da li su se čuli, tj nije ga zvao.

Svjedok D.P. je u iskazu datom sudu istakla da je kao pedijatrijski nefrolog učestvovali u liječenju I tužitelja, prvi putga je pregledala 31.01.2011. godine i dala preporuke da se urade labaratorijski nalazi, krvna slika, ura, kreatinin, urnino kulture, sa naznakom da se obrati pažnja na način uzimanja urino kulture kako bi se dalja obrada radila, jer je dijete imalo ultra zvuk sa verifikovanom anomalijom urinarnoga sistema. Dalje je predložila, ako urino kulture budu sterilne da se uradi mikciona cisto uretrografija i da se prije toga dijete zaštiti sa antibiotikom i da se uradi dinamička scintigrafija bubrga sa furesenidom, to je standarndni protokol za vođenje djece sa hidro prenatalnom ustanovljenom hidrofenozom, a nakon terapijskog tretmana zaključak je bio, ima otpusno pismo od 10.02. do 11.02. kada je dijete došlo da odradi dinamičku scintigrafiju bubrega, gdje se ustanovilo da se radi o hidrofrenozi koja je opstruktivnog tipa, što znači da urin ne može da otiče, ako urin ne može da otiče kako treba vrši se pritisak na bubrežno tkivo i ono propada. U tom slučaju uputili su I tužitelja na hirurški tretman. Urađena je još mikciona cisto uretrografija te tri pretrage, gdje se isključilo da dijete nema vasko urinarni refleks i to je bilo dovoljno da se uputi na tretman od strane hirurga. Nije bila prisutna sastanku konzilija, na kome je donesena odluka o načinu tretmana I tužitelja, a nakon toga je uključena 17.03. kada je I tužitelj došao na pedijatriju u izuzetno teškom stanuju i ona je kao pedijatrijski nefrolog u okviru jednog multi disciplinarnog liječenja bila zadužena za dio, pošto je dijete počelo slabije da mokri, da pristupi peritonalnoj dijalizi, kako bi uspostavili dijurezu i spašavali bubrege. Ona je bila uključena u okviru intenzivne njege kao sastavni dio zbog izuzetno teškog i kompleksnog slučaja sa ostalim ljekarima intezivisti, bili su angeolozili, bili su radijolozi su bili uključeni, bili su uključeni i hematolozi, vaskularni hirurg, ortoped, plastični hirurg, endinikrolog je također bio uljučen u taj tretman, znači to je bio multi dispciplinarni tim, to je jedini način tretmana tako teškog pacijenta. Nakon što se stanje stabilizovalo I tužitelj je prebačen na nefrološko odjeljenje, zato što je bila ta anomalija urinarnog sistema, takav je bio dogovor, da oni završe dalju terapiju i dijagnostiku po potrebi i onda su se dogovarali o daljem načinu, ustvari upućivanju u institucije koje ga mogu zbrinuti, oštećenja koja su nastala nažalost prilikom ovog sep. šoka, što se tiče nefrološkog odjeljana postupili su kako im je preporučeno, da se dječaku redovno previjaju rukice i noge, tako da su redovno dolazili bilo plastični hirurg bilo ortoped, radili su redovne laboratorijske nalaze, pošto se radilo o sepsi, ispitali su da li je sepsa u tome ranom periodu ostavila kakve posljedice po vitalne organe, tako da su radili ultra zvuk mozga, koji je bio uredan, pregled neuropedijatra koji je pokazivao neka blaga odstupanja, koja su bila najvjerovatnije posljedica dugog ležanja na intenzivnoj njezi, kardiološki pregled koji je bio zadovoljavajući i tražila se kontrola za 6 mjeseci hematologa koji je tražio kompletan status, nastavili su svu terapiju koju su im angeolozi preporučili, antibiotsku terapiju koju su preveli na usta da bi 18.04. nakon konzilijarnog sastanka kome su prisustvovali sa ortepedije profeseor doktor I.G., sa dječje hirurgije doktor L. sa plastične hirurgije doktor L., sa dječije hirurgije njihov šef docent A.H., sa nefrologije docent Z., bila je ona kao šef odjeljenja i primarijus doktor F.J. kao šef intenzivne njege i tada su zajedno napravili taj konzilijarni prijedlog za upućivanje i liječenje djeteta u Minhen kod profesora N., koji je stručnjak. Za pedijatrijski dio istakla je da su ljekari odnosno medicinsko osoblje Kliničkog Centra u Sarajevu prilikom prijema dječaka, hospitalizacije i liječenja primijenili opšte prihvaćene metode liječenja i medicinske standarde. O tome da li su pokazatelji bili dovoljni da se dijete ne stavlja na cistoskpiju u toj dobi ili je moglo ostati još mjesec, dva , tri da se ne radi cistoskopija, mišljenja o tome su jako kontraverzna po literaturi, sada ima dijete koje je tek rođeno gdje su imali veliku ureterohidrinefroza gdje su stavili nefrestonu da bi rasteretiti bubreg od propadanja. U konkretnom slučaju svo vrijeme trudnoće taj bubreg je patio, imaju tri opcije da razriješe tu situaciju, krajnja opcija prava je hirurški tretman, to je definitvno rješenje, ali kao mostovi može da bude cistoskopija i može da bude nefrostoma. Pošto je dijete bilo jako malo da se dobije na vremenu da se rastereti bubreg i kada ono bude veće da se može pristupiti onda definitivnom rješavanja operacije, ali ona nije vještak da se izjasni o tome. Vezano za otpusnicu od 11.02. istakla je da to ista otpusnica koja je I u spisu, a uložila je ovjerenu kopiju I u istoj postoje podaci o mikcionoj cistografiji, lakše je reći MC-u skraćeno, a vezano za akt od 16.02. nije se mogla izjasniti. Nalaz mikcione sintorgrafije ne znači da I tužiteljnije imao znakova asimtomatskih infekcija urotrakta, to znači da dijete nije imalo dodatnu anomaliju vezikouretarni refluks, prije toga je trebao da uradi urino kulture, jer ona ima svoj nalaz na kome piše da urino kulture moraju biti sterilne da bi se uradila mikciona cistouretrografije i dat antibiotik djetetu prije mikcione cistoretrografije da ne bi došlo do ubacivanja kateterom infekcije u urinarni sistem. Istakla je da urinokulture koje su joj pokazane, a kojih nalaza se ne sjeća, su bile sterilne, a vezano da li to znači da I tužitelj nije imao znakove asimtomatskih infekcija u urotrakta, pojasnila je da je asimptomatska bakterijurija pojam kada nemate ni jednog jedinog simptoma za urinarnu infekciju i vrlo je rijetka kod djece. Kod djece do 36 mjeseca ona iznosi negdje od 0,8 -1,4 % asimptomatskih bakterijurija. Mi nismo dokazali da ovdje ima infekcije. Vezano za nalaz obrazac operacione sale, istakla je da je to makroskopski i da je najosnovnije da je I tužitelj imao urinokulturu sterilnu kao dokaz prije intervencije. U anesteziološkom listu je navedeno sve vezano za cistoskopiju, ona nije prisustvovala, kao ni rentgenskom zračenju, a vezano za zračenja nekada se ista rade gotovo svaki dan, vezano za naredbu ministra upoznata je sa istom, a vezano za bolničku infekciju definicija iste je da je to stanje koje nastaje pri ulasku u bilo koju zdravstvenu ustanovu, bilo to da je bolesnik, posjetilac, osoblje, koje ima neke lokalne ili sistemske znake da je napadnut od neke bakterije ili toksina i pri tome da razvije određene simptome, a da je prethodno bio zdrav i da nije bio u inkubaciji, od neke intervencije 48 sati, ali opet to je u domenu vještaka, 48 sati od neke intervencije ako je prošlo 72 sata, smatra se da je to vezano direktno za tu intervenciju, od hirurške intervencije 30 dana, a strano tijelo čak godinu dana može biti bolnička infekcija, taj dio koji je bio na hirurgiji ne zna i ne može suditi o tome, da li je trebalo prije otpuštanja I tužitelja uraditi laboratorijske nalaze, čime se može utvrditi postojanje bolničke infekcije je procjena tima, a cistoskopija spada u red bezbjednih metoda. Vezano za profilaksu konkretno za cistoskopiju je predviđena jedna prije toga davanja, ali ljekar koji radi cistoskopiju može da odluči da daje još profilakse, ona ne može odgovoriti da li je dato dovoljno ili nije ili je trebalo još dati, jer je I tužitelj nezreo, organizam sa nezrelim imunim sistemom može da reaguje na razne načine. Vezano za značenje DIK-a, u kakvom je I tužitelj sa hirurgije prebačen na pedijatriju, istakla je da je to septički šok i to je jedno od najtežih stanja, gdje je smrtnost, činjenice su po nekoj literaturi od 10% do 90% u prosjeku 40% i misli da su učinili ogromne napore da se I tužitelj spasi, ali su posljedice ostale, jer nikrotromboze koje su se desile na površini, sastavni su dio toga bez obzira na ono šta su preduzeli na njenom odjeljenju, a za ostale ne zna. Vezano za labaratorijske nalaze i bolničku infekciju, istakla je da se prvo mora proglasiti da je bolnička infekcija, znači tu je zadužen da se uključi infektolog i epidemijolog i to, da oni proglase da je bolnička infekcija i onda se u tom slučaju prijavljuje, da nema bolnice u svijetu koja nema bolničke infekcije, to su pogotovo odjeljenja hirurška, intenzivna njega, to je poznato, znači to se smatra da se mora svesti na najmanju moguću mjeru , ali se stvara velika resizdenicija, imaju bolnice koje su moraju rušiti zato što nema lijeka za te bolničke infekcije, tako da su oni u jednom stanju da racionalno koriste antibiotike, da ne bi bila resizdencija i da ne bi bilo bolničkih infekcija, a za njih lično mali broj oganizama je patogen, da je suprotno svi bi od mikroorganizama umrli, to je mali broj organizama koji je štetan po tijelo i bakterija, enterobakterije se nalaze u našim crijevima i ešerihija, ali ne dobiju infekciju svi, to je već imuni sistem i svi ti faktori koji zavise kako će se ko izboriti sa nekim stanjem. Ne može odgovoriti o ulasku 3 bakterije u organizam I tužitelja, radi se o teoretisanju, vezano za skok temperature, to je odluka ljekara, znači hemokultura kod prvog skoka se ne mora uraditi, ona se može uraditi kod drugog skoka temperature, to je sve od slučaja do slučaja, temperatura može da bude i kod djeteta i visoka i niska, a da on bude na infektu, a on može da ima minimalne znake infekcije , a da je u velikom infektu, zato što je nezreo njegov centar za termoregulaciju i nezreli su njegovi neurohumoralni receptori. Postoji sindrom SIRS, što znači sindrom sistemske inflamacije, moraju imati dva kriterija da bi proglasili da je to sistemska inflamacija, to je temperatura, povećan puls, povećana respiracija, snižen PCO2 , poremaćaj u konfuznosti, u tom slučaju da je SIRS idu hemokulture. Sad ona ne zna taj dio šta je bilo na hirurgiji, kakvo je stanje opšte djeteta izgledalo, da li su se trebale uzeti hemokulture i druge pretrage.

Svjedok dr. F.J. je u iskazu datom sudu istakao da je na odjelu pedijatrijske intenzivne terapije bio u vrijeme boravka I tužitelja, koliko se sjeća četvrtog dana hospitalizaije I tužitelja uključen u liječenje istog, I tužitelj je bio na aparatu za disanje, a kada je on istog prihvatio zdravstveno stanje je bilo sa radnom funkcijom srca, bubrega, nije bočno mokrilo i počeli su ubrzanim tempom da odvajaju istog od respiratora i koliko se sjeća desetog dana odvojen od aparata za disanje. Bio je član konzilija ljekara tužene koji su svi bili uključeni da pomognu u liječenju I tužitelja, jer je učestvovao u liječenju istog. Misli da su vezano za adekvatnu pomoć I tužitelju uradili sve u skladu sa kliničkim centrima sa kojima on inače kontaktira. Ne sjeća se tačno kada je saznao da treba amputirati ruke I noge I tužitelju, tj dio koji je crn, koji se treba odstraniti, on nije donio tu odluku, tu su uključeni ortopedi, vaskularni hirurzi, plastični hirurzi itd., to su ljekari koji su zaduženi znači onog trenutka kada se uradi demarkacija područja, a misli da je to negdje poslije skidanja aparata za disanje, jer do tada nisu znali dokle će ići demarkacija tih nekrotičnih masa, a onog trenutka kad su se plastični hirurzi, ortopedi, dječiji ortopedi izjasnili onda su preuzeli jedan širi konlizijarni prijedlog. Na konzilijarnom sastanku se odlučivalo o daljem tretmanu I izmještanju I tužitelja, on je podržao stav kolegija, a ne sjeća se detalja, od roditelja apsolutno ništa nije skrivano da su noge I ruke pocrnile, istim je bilo dozvoljeno I da slikaju, o čemu se otac prisutan na ročištu mogao izjasniti, pričao je I sa punomoćnikom tužitelja možda osmog dana liječenja. Vezano za vremenski tretman za gram negativne pacijente, kod infekcije do početka, isti zavisi od stanja imuniteta djeteta, to može biti kraći vremenski period, može biti i duži vremenski period, može oko dva sata I pojasnio je da su gram negativne bakterije inače normalni stanovnici čovjekovog organizma, tipa ono što su izolovali kod I tužitelja, to je ako se ne vara i ešerihija koli, to su gram negativne bakterije I one inače strogo kolaju po čovjekovom organizmu i u jednom normalnom ogranizmu kada je čovjek zdrav, uspostavlja se jedan balans, ravnoteža između djelovanja tih gram negativnih bakterija, imuniteta, odnosno makrorganizma, oni tako kažu, makroorganizam je čovjek, mikroorganizam je bakterija, u svakom trenutku kada se naruši ta ravnoteža, iz bilo kojih razloga, onda počinju da ubijaju te gram negativne bakterije. Nije se složio s tim da su u nalazima prvotužitelja izolovane tri vrste bolničkih bakterija i plus gram negativne I pojasnio da kada dobiju antibiogram, čak nekada traže antibiogram, to je kultura, hemokultura sa antibiogramom, antibiogram je na neki način dokaz kako nastaviti liječenje, ako je vrijedilo do tad, to treba nastaviti, ako nije, treba znači promjeniti. Koliko se on sjeća terapija je bila adekvatna i on misli da su oni imali neke korekcije u liječenju po dobijanju antibiograma, dodao je da sve ove tri bakterije koje su nađene u hemokulturi, one su senzitivne na antibiogram, to je na neki način dokaz da je to njegova bakterija, da nije to njegova bakterija bila, da je to bila bolnička bakterija, imali bi problema oko terapije, jer bolničke bakterije, to su sve one koje se uzgajaju u bolnici i one ukazuju rezistentno na antibiotike, zato su oni jako kritički prema davanju antibiotika, nekontrolisanom davanju antibiotika. Nije se složio sa tvrdnjom punomoćnika tužitelja da se radi o bolničkim bakterijama, iz razloga što ima dosta informacija na internetu i u medijima. Za njega je bilo, kao terapeuta, relevantno I bitno da su te bakterije senzitivne bile na ono što su davali kao terapiju i da su očekivali uspjeh od svega toga. Vezano za RTG snimke I položaj UK sonde na tri snimka, da li je isti ili različit, istakao je da misli da je položaj unutar mokraćnog mjehura, a to je relevantno za urinokateter, a imaju stručnjaci koji čitaju radiološke snimke, a smatra da je na pravom mjestu. Vezano za udaljenost pedijatrije I dječije klinike misli da je oko 1 km, ne zna tačno, fizički su odvojene, ali u drugim centrima su I više udaljeni npr. u Beogradu 15 km.

Sud je provedene dokaze cijenio kako pojedinačno, a nakon toga I u međusobnoj vezi I odluku kao u izreci donio iz sljedećih razloga.

Tužitelji tužbeni zahtjev zasnivaju na uzroku (causa) i tvrde da su postupci osoblja tužene na Klinici za dječiju hirurgiju bili uzrok (causa) neuspjelog operativnog zahvata I tužitelja, da nije bilo nužno stavljanje stenta I tužitelju u dobi I tužitelja, operativni tok nije prošao uredno, praćenje pacijenta nakon operacije je bilo neadekvatno, prve noći nakon operacije nije bilo dežurnog doktora-bio je specijalizant, a sutradan je otpušten kući bez otpusnog pisma i bez urađene hemokulture, po povratku nije adekvatno smješten, zakasnilo se sa prepoznavanjem komplikacija, radi se o nemaru ljekara i njihovoj greški, kod tuženog je zaražen sa tri bakterije koje su iazvale sepsu, što je sve dovelo do teških posljedica za prvotužitelja i nastale štete, koju potražuju od tužene koja osporava navode tužbe kao neosnovane, ističe da su uposleni tužene postupali po pravilima struke, po zakonu i naredbi ministra, osporava se isplata svih vidova štete, rente i ostalog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

Savjesno i brižljivo ocijenjenim provedenim dokazima, te dovodeći iste u međusobnu vezu utvrđeno je da je tim doktora UKC Tuzla na saglasan prijedlog parnicnih stranaka sač inio nalaz i misljenjekod kojeg je vodja tima ostao u svom iscrpnom iskazu datom sudu.U svom Nalazu i Zaključcima ,te iz iskaza vođe tima dr.Elvire Konjić,utvrđeno je da je tim vještaka iz predočene dokumentacije zaključio da je MLDB.1 primljen u Kliniku za dječiju hirurgiju 14. 03. 2011.godine u dobi od 2,5 mjeseca dobrog opšteg stanja, osim anomalije bubrega radi koje je došlo. Kod dojenčeta MLDB.1 od 2,5 mjeseca cistoskopija sa retrogradnom ureteropijelografijom uz eventualno plasiranje stenta je opravdano, medicinski indicirano i u skladu sa preporukama za tretman takvih anomalija. Operativna procedura -cistoskopija kod dojenčeta MLDB.1 od 2,5 mjeseca je protekla uredno, bez komplikacija i neočekivanih situacija, te iako nije realizirana retrogradna ureteropijelografija i endoluminalna derivacija urina preko instaliranja JJ stenta, doprinijela je potpunijoj dijagnostici. Praćenje dojenčeta prije, tokom i nakon cistoskopije bilo je adekvatno i u skladu sa standardnim protokolima i procedurama. Kod I tužitelja-dojenčeta nije bio zakašnjelog prepoznavanja komplikacija koje su moguće u takvim situacijama, bila je adekvatna i pravovremena antibiotska profilaksa i nije bilo zakašnjelog početka liječenja, nije bilo nužno uraditi dekompresiju bubrega na drugi način, ako već nije uspjelo stavljanje stenta, ljekari nisu trebali i morali izmjestiti dijete u drugu ustanovu radi obavljanja dekompresije bubrega spoljašnjim putem. Iz priložene dokumentacije vještaci nisu zaključili da li tužena ima kapaciteta za izvođenje dekompresije bubrega spoljašnjim putem, te se o tome nisu izjasnili. Nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju na ime MLDB.1 rođenog 25. 12. 2010. godine u skladu sa pravilima nauke i vještine, navedeno je da analizirajući cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, vještaci smatraju da kod MLDB.1 postoje mogući faktori rizika za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj kao što su prijevremeno rođenje, teška sepsa i septički šok, hipertireoza majke i da nije utvrđen deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj ili „nedostatak koncentracije" kao jedan od simptoma deficita pažnje, vještaci smatraju da nema jasno definisane uzročno posljedične veze između postupanja tuženog i nastalih posljedica kod prvotužitelja, a tuženi je na konkretnom slučaju, prilikom liječenja prvotužitelja postupio u skladu sa pravilima medicinske struke. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije je utvrđeno da prilikom liječenja nije učinjena greška u dijagnozi, operativnom zahvatu i nije postojala greška u liječničkom tretmanu prvotužitelja, te da nije bilo propusta niti nesavjesnog liječenja od strane uključenih ljekara.

Sud je nalaz i mišljenje vještaka UKC Tuzla i iskaz Dr. Elvire Konjić prihvatio u cjelosti kao objektivan, stručan i dat po pravilima struke za pojedine oblasti vještačenja. Sud nije našao nijedan razlog zbog kog navedeni nalaz ne bi bio prihvaćen, tim više što je isti i u skladu sa Mišljenjem i zaključcima-nalazom komisije vještaka Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Tužitelji osporavaju Mišljenje i zaključak vještaka iz Novog Sada, između ostalog i iz razloga što je Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo svojom Naredbom za vještačenje naložilo vještačenje na okolnosti operativnih zahvata i postoperativnog tretmana, kao i nastalih posljedica po zdravlje I tužitelja, obavljenih na Pedijatrijskoj klinici KCU Sarajevo, pa smatraju da se taj nalaz ne treba uzeti u obzir, jer su tužitelji mišljenja da su postupanja osoblja tuženog sa Klinike za dječiju hirurgiju dovela do nastanka štete I tužitelju, a time i ostalim tužiteljima.

Međutim, iz izvještaja, diskusije, mišljenja i zaključka koji predstavlja Nalaz i mišljenje Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Novom Sadu utvrđeno je da je isti sačinjen ne samo na okolnosti liječenja na pedijatrijskoj klinici, nego i na klinici za dječiju hirurgiju, tj. u zdravstvenim ustanovama tužene u kojima je liječen prvotužitelj, pa i u Klinici u Njemačkoj. S toga Sud nije prihvatio navode tužitelja da nalaz iz Novog Sada nije odgovorio zadatku i datoj Naredbi Kantonalnog tužilaštva KS, koje je donijelo Naredbu da se istraga protiv prijavljenih uposlenika tužene neće provoditi, a koja Naredba se između ostalog poziva i na predmetni Nalaz iz Novog Sada. Kako je iz navedenog Nalaza utvrđeno da je istim obuhvaćeno i liječenje I tužitelja na Klinici za dječiju hirurgiju iz Nalaza (Novi Sad) je utvrđeno da je kod I tužitelja do razvoja najtežeg oblika sepse sa multiorganskom disfunkcijom i razvojem septičkog šoka došlo kao posljedica osnovnog urođenog oboljenja i njegovog po pravilima struke i nauke adekvatnog liječenja i tretmana, te adekvatne dijagnostike, da preoperativni pregled I tužitelja i sve laboratorijske i dodatne analize nisu ukazivale na postojanje infekcije ili narušenog opšteg zdravlja I tužitelja, što bi odložilo intervenciju ili ukazalo na velik rizik od postoperativnih komplikacija, koji uvijek postoji i pored svih mjera prevencije. Pogoršanje opšteg stanja i razvoj teškog oblika sepse je pravovremeno prepoznat i promptno tretiran svim mjerama intenzivnog liječenja. Ishod liječenja prema Nalazu se smatra povoljnim i uspješnim i pored trajnih posljedica na okrajinama, te analizirajući cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, vještaci iz Novog Sada smatraju da su primijenjene konzervativne i hirurške metode dijagnostike i liječenja kao i medikamentozni pristup liječenju i smatraju da nije bilo propusta i nesavijesnog liječenja uključenih ljekara, svi postupci koji su primijenjeni u odnosu na pacijenta u zdravstvenim ustanovama u kojima je sprovedena dijagostika i liječenje (dakle i na dječijoj hirurgiji tužene), u skladu su sa stručnim i medicinskim stavovima koji su opšteprihvaćeni.

Dovodeći u međusobnu vezu Nalaz vještaka iz Tuzle sa Nalazom vještaka iz Novog Sada, te sa iskazima saslušanih svjedoka, u pogledu propusta u liječenju I tužitelja kod tužene, posebno na Klinici za dječiju hirurgiju, utvrđeno je da su isti međusobno saglasni i prema istima uposlenici tužene, pri liječenju I tužitelja kod tužene nisu učinili propuste koji su doveli do pojave tri vrste bakterija, sepse, gangrene i do nekroze nosa, prstića na rukama i nogama i stopalima, a što je sve za posljedicu imalo nastanak 100% invaliditeta prvotužitelja, do nastanka duševnih bolova, troškova liječenja i ostalog što je nastalo tužiteljima. U saglasnosti sa navedenim nalazima su navedeni iskazi saslušanih svjedoka, uposlenika tužene, koji su učestvovali u ljiečenju I tužitelja, a isti su i međusobno salasni u tome da su pri stavljanju stenta i sonde primijenjene propisane procedure, da je način tretmana koji je primijenjen I tužitelju od osoblja tužene bio uobičajen, da se pri davanju anestezije postupalo po pravilima struke, da su instrumenti bili sterilni, da se I tužitelj uredno razbudio, da je pokušaj ubacivanja stenta od strane dva hirurga bio pažljiv, a UK sonde od strane jednog hirurga također, da je RTG snimanje kratkotrajno i uobičajeno i u blizini operacione sale, da se dešava da stent-sonda sa mjesta gdje se postavi ispadne, što se konkretno i dogodilo, pri čemu se ne misli da padne na pod i sl., nego da ispadne sa postavljenog mjesta i ostane da li u ureteru-mokraćovodu, penisu i sl., da se antibiotici ne daju kod pojave jednog, prvog skoka temperature, da se nakon datog prvog tretmana ne pristupa odmah drugim tretmanima, pogotovo antibioticima i sl. Navedene navode su istakli uposlenici tuženog, doktori i ostali koji su bili uključeni u tok prijema I tužitelja kod tužene, u tok operacije, stavljanje stenta i UK sonde i u postoperativnom tretmanu I tužitelja. Dakle, dovodeći sve navedeno u međusobnu vezu Sud nije našao da su radnje uposlenika tužene uzrok štete nastale tužiteljima.

Naime, tužitelji tužbeni zahtijev zasnivaju na uzroku (causa), ističući da su greške i postupci koje su uposlenici tužene načinili pri tretmanu I tužitelja na Klinici za dječiju hirurgiju, te nepridržavanja naredbi ministra zdravstva KS za sprovođenje mjera za spriječavanje I suzbijanje bolničkih infekcija doveli do nastalih posljedica. Provedenim dokazima je utvrđeno da je I tužitelj nakon operativnog zahtjeva-tretmana smješten u sobu, a ne na intenzivnu njegu, ali po iskazu saslušanih svjedoka, doktora, anesteziologa, te prema nalazu i mišljenju tima vještaka, nakon što je uredno probuđen, isti je i trebao biti smješten u odjeljenjsku sobu, a ne sobu intenzivne njege. Navedeno potvrđuje i Nalaz iz Novog Sada, kao i nalaz iz Tuzle, kao i dr. Elvira Konjić vođa tima vještaka UKC Tuzla. Takođe je utvrđeno da je doktor A.J., specijalizant, prvu noć nakon operativnog tretmana bio dežurni, a što prema iskazu saslušanih doktora je uobičajeno, jer je isti doktor i ima licencu, utvrđeno je da je sredstvo koje je dr. A.J. primijenio prema I tužitelju temperaturu smanjilo, a iz iskaza dr. A.J., kojim navodi da nije obavijestio istu večer nadređenog o temperaturi I tužitelja i nije ga pozvao da dođe, utvrđeno je da je to učinio ujutro, a iz razloga što je temperatura I tužitelju nakon tretmana koji je on primjenio spala, a da nije trebao primijeniti drugi tretman, potvrdili su navedeni nalazi i saslušani svjedoci, koji navode da bi davanje antibiotika ili sl. moglo prouzrokovati druge posljedice, tim više što je temperatura bila smanjena nakon prvog skoka. Tačni su navodi tužitelja, da je I tužitelj u vrijeme kada nije imao temperaturu sljedećeg dana nakon operacije, iako je noć nakon operacije imao skok temperature koji je tretiran odgovarajućom terapijom, otpušten bez da su izvršene laboratorijske pretrage, ali je također utvrđeno da I tužitelj sljedećeg jutra, nakon što je u noći imao temperaturu, temperaturu nije imao, što je i bio razlog otpuštanja kući sa uputama o nastavku liječenja, a tim vještaka iz Tuzle je prihvatio otpusno pismo rukom pisano od ordinirajućeg ljekara, jer je isto u vezi sa otpusnicom koja je naknadno sačinjena. Takođe su tačni navodi da je I tužitelj nakon što je otpušten kući ponovo vraćen na dječiju hirurgiju, što je prema nalazima vještaka i iskazima saslušanih doktora ispravno, a ne na dječiju pedijatriju na intenzivnu njegu, gdje su urađene pretrage i utvrđeno prisustvo tri bakterije. Provedenim dokazima je utvrđeno da je I tužitelj u 01:30 sati dana 17.03.2011. prebačen sa dječije hirurgije na pedijatriju, te je utvrđeno da su dana 21.03.2018. na Kliniku za dječiju hirurgiju iz Laboratorije za bakteriološku dijagnostiku poslati rezultati uzoraka krvi poslati labaratoriju 17.03.2011. godine i u istim se navodi da aneorobi nisu izolovani, iz čega je utvrđeno da u vrijeme uzimanja uzorka krvi prvotužitelja nisu bile pronađene tri bakterije koje su naknadno pronađene pretragama rađenim na pedijatriji. Iz navedenog je utvrđeno da navedena klinika,shodno Naredbi ministra,koju je sud proveo kao dokaz, nije bila u obavezi obavještavati o pojavi bakterija kod prvotužitelja,tj o bolničkim bakterijamajer nije utvrđeno da se radilo o bolničkoj infekciji, a što smatraju i saslušani svjedoci-doktori. Iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je, a što dijelom potvrđuju i tužitelji ,da je moguće da su se bakterije prikrile, a iste su prema iskazima saslušanih doktora prisutne u organizmu i kolaju istim, a naknadno se aktiviraju. Provedenim dokazima sud nije utvrdio da se kod prvotužitelja radilo o bolničkim bakterijama, jer to ni jedan dokaz, ni iskaz nije potvrdio, pa dakle nije ni utvrđeno da je postupljeno u suprotnosti Naredbi ministra i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti FBIH. Sud u tome što je prvotužitelj smješten na odjeljenje, a ne na intenzivnu njegu, što je dr. A.J. kao specijalizant bio dežurni i lično snizio temperaturu I tužitelju i nije zvao nadređenog, što prije otpusta I tužitelja laboratorijske pretrage nisu urađene, što stavljanje stenta i UK sonde je pokušano više puta, što je sonda ispala sa mjesta gdje je postavljena do rentgena, što je rendgensko snimanje vršeno više puta, što nije utvrđeno gdje je i kada UK sonda izvađena, te da li je to bilo u operacionoj sali ili u sobi i da li je RTG snimanje vršeno pod anestezijom ili ne, nije našao uzrok nastanka pojave bakterija, a nakon toga sepse, gangrene i svih nastalih posljedica I tužitelju.

Među strankama nije sporno, a i tokom postupka je utvrđeno da je I tužitelj kod tužene primljen iz razloga što je još u toku trudnoće utvrđeno, a što je potvrđeno i nakon prijevremenog rođenja, zbog opstruktivne hidronefroze lijevog bubrega, pa je upućen na Dječiju hirurgiju radi plasiranja stenta u lijevi ureter. Provedenim dokazima, prije svega iz nalaza sudskih vještaka, iskaza svjedoka i dr. Elvire Konjić, utvrđeno je da se plasiranje stenta u vrijeme kada je obavljeno, trebalo obaviti i nije isto trebalo odgađati, pa iako nije uspjelo kao ni stavljanje UK sonde, navedenim su dobijene korisne informacije i dijagnosticirane su druge stvari kako je to navedeno u nalazu vještaka. Da li je tužena trebala premjestiti I tužitelja u neku drugu ustanovu, tokom postupka je utvrđeno da nije trebala, a što je utvrđeno iz nalaza vještaka i iz iskaza svjedoka. Tokom postupka je utvrdjeno da je tužena,tj osoblje tužene, shodno raspoloživim sredstvima prema pravilima struke postupala prema I tužitelju, pa sud nije utvrdio da su radnje uposlenika tužene uzrok nastanka sepse i nastalih posljedica I tužitelju, jer nije utvrđeno ni da se radilo o ljekarskoj grešci, a ni postupcima ljekata koji su uzrok posljedica nastalih I tužitelju, a navedeno tim više što su vještaci utvrdili da je pojava bakterija, sepse i gangrene urođena anomalija zbog koje je i primljen. Dr. Elvira Konjić je na pitanja punomoćnika tužitelja, na ročištu za glavnu raspravu više sati pojašnjavala nalaz i mišljenje vještaka iz Tuzle, na sva pitanja odgovarala stručno i objektivno, pa je i to razlog prihvatanja nalaza i iskaza, a odbijanja prijedloga tužitelja za sačinjavanjem novog ili dopune nalaza, tim više što ni okolnosti novog vještačenja nisu predložene.

Da bi sud tuženoj naložio isplatu štete koja je tužiteljima nesumnjivo nastala, sud je trebao utvrditi, a tužitelji dokazati, da je tužena tj. njeni uposlenici, svojim radom, uzrok koji je doveo do štetnih posljedica, a što sud nije utvrdio provedenim dokazima. Sve i da su uposlenici tužene postupali suprotno pravilima struke, a utvrđeno je da nisu, tokom postupka je sud trebao utvrditi da je to postupanje izazvalo sepsu i invalidnost prvotužitelja 100%, a što u konkretnom nije utvrđeno.

Naime, član 154 ZOO FBiH je propisao da ko drugom prouzrokuje štetu, dužan je naknaditi je, ako se ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, a član 158 istog Zakona da krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. Član 170 istog zakona je propisao da za štetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu odgovara preduzeće u kojem je zaposlenik radio u trenutku prouzrokovanja štete, a oštećeni može tražiti naknadu i od zaposlenog, ako je ovaj štetu prouzrokovao namjerno. Zdravstvena ustanova odgovara za štetu pacijentu samo kada u njenom postupanju, odnosno postupanju njenih radnika postoji krivica, to jest po principu subjektivne odgovornosti, a ustanova koja vrši medicinsku intervenciju može odgovarati samo za one posljedice intervencije koje nastanu usljed nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada njenih uposlenika, iz čega je utvrđeno da ista odgovara za posljedice koje se mogu pripisati u krivicu uposlenika – ljekarima i drugom osoblju, zbog postupanja koje nije bilo u skladu sa pravilima medicinske struke, a oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je isti u datim okolnostima postupao kako je trebalo. U konkretnoj pravnoj stvari utvrđeno je da su uposleni tužene postupali kako je trebalo i u skladu sa pravilima medicinske struke, tim više što je tužitelj O.O. potpisao Saglasnost za predmetnu operaciju I tužitelja i time pristao na sve navedeno u predmetnoj saglasnosti. Tokom postupka nije utvrđeno da je počinjena medicinska greška koja podrazumjeva nesavjesno postupanje ljekara i drugih uposlenih tužene, koji se brinu o zdravstvenoj zaštiti pacijenata, konkretno I tužitelja, pa prema tome nema odgovornosti ni uzročno-posljedične veze između postupaka uposlenika tužene i nastale štete, a sve u smislu člana 137 stav 1 Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH , a u vezi sa navedenim članovima 154 i 170 ZOO FBiH. Naime, da bi se utvrdila građansko-pravna odgovornost za naknadu štete radi počinjene ljekarske greške sud je trebao utvrditi da postoje opštih pretpostavki subjektivne odgovornosti za štetu, prema kojoj tužena odgovara, a to je prije svega ljekarsku grešku kao štetnu radnju i postojanje uzročno-posljedične veze između te greške i nastale štete, te krivicu ljekara-medicinskog osoblja za učinjenu grešku, a što u konkretnom nije utvrđeno, pa s toga tužena i nije odgovorna za nastalu štetu tužiteljima. Zdravstvena ustanova odgovara po načelu subjektivne odgovornosti, a ne objektivne, kako je to već i navedeno, pa kako su uposleni tužene postupali u liječenju prvotužitelja po prihvaćenim pravilima struke, za nastale štetne posljedice, koje se uvijek mogu kao rizik pojaviti pri liječenju, tužena nije odgovorna, s toga je odlučeno kao što je navedeno i tužbeni zahjev u cjelosti odbijen, jer tužitelji na kojima je bio teret dokazivanja odgovarajuće uzročnosti između radnji osoblja-zaposlenika tužene i štete nastale tužiteljima, istu nisu dokazali.

Sud napominje, da je odluka kao u izreci donesena i iz sljedećih razloga. U pogledu visine štete-visine tužbenog zahtjeva, tužitelji nisu proveli adekvatne dokaze po osnovu kojih bi sve i da je utvrđeno da su radnje – krivica osoblja tužene uzrok nastale štete, a što nije utvrđeno tokom postupka, bi tužbeni zahtjev bio usvojen. Naime, na okolnosti materijalne štete i njene visine tužitelji nisu proveli dokaze da su drugo i trećetužitelji lično iz svojih sredstava ili iz drugih sredstava koje su oni probavili (od rodbine ili slično) izvršili plaćanje liječenja u Njemačkoj u traženom iznosu. Nije sporno da je liječenje I tužitelja u Njemačkoj iznosilo upravo onoliko koliko se tužbenim zahtjevom potražuje, ali iz provedenih dokaza, računa Klinike iz Njemačke, Sud nije utvrdio da je plaćanje tih troškova izvršeno od strane II i III tužitelja, pa je i iz tog razloga u ovom dijelu tužbenog zahtjeva isti odbijen u smislu člana 7, 8 i 123 ZPP FBiH. Također na okolnosti troškova boravka tužitelja, tj. II i III tužitelja u Njemačkoj, a u toku liječenja I tužitelja nisu provedeni adekvatni dokazi po osnovu kojih bi sud utvrdio navedeno, jer iz Tabelarnog prikaza, koji je sud proveo kao dokaz na okolnosti troškova boravka tužitelja u Njemačkoj, a zbog liječenja I tužitelja, Sud nije utvrdio da su troškovi u navedenom iznosu zaista plaćeni i da su toliko iznosili (nije poznato ko je i po osnovu kojih elemenata sačinio tabelarni prikaz), što je također razlog odluke kao u izreci u smislu člana 7,8 i 123 ZPP FBIH, a u vezi sa članom 154 i 170 ZOO FBIH, a u smislu člana 137 stav 1 Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBIH. U pogledu potraživane rente, i alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatom kapitalizirane rente, na okolnosti visine iste, također nije proveden nijedan dokaz, pa Sud i iz tog razloga ni ovaj dio tužbenog zahtjeva ne bi mogao usvojiti sve i da je utvrđena krivica tužene, a nije, pa cijeneći sve navedeno, odlučeno je kao u izreci. Sud ostale navode i utvrđenja nije posebno obrazlagao, jer Odluka suda nije mogla biti drugačija od donesene.

Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu člana 386. stav 2. u vezi sa čl. 387. Zakona o parničnom postupku. Tuženi je istakao zahtjev za naknadu troškova koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za pristup na pripremno ročište 22.06.2016. godine u iznosu od 420,00 KM, pripremno ročište 27.09.2016. godine u iznosu od 420,00 KM, pripremno ročište 15.11.2016. godine u iznosu od 840,00 KM, glavna rasprava 22.06.2017. godine u iznosu od 210,00 KM, glavna rasprava 10.10.2017. godine u iznosu od 840,00 KM, glavna rasprava 13.12.2017. godine u iznosu od 420,00 KM, glavna rasprava 29.01.2018. godine u iznosu od 420,00 KM i glavna rasprava 30.01.2018. godine u iznosu od 420,00 KM, što sve ukupno iznosi 4.746,50 KM uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 500,00 KM, što ukupno iznosi 5.246,50 KM obračunato prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u F BiH u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji.                                                                                                    

                   

S U D I J A

Vesna Merdanović

                                                                                                       

POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku od 30 dana od dana dostavljana pismenog prepisa iste, a rok počinje teći prvog narednog dana nakon dostavljanja presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.