BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

UNSKO-SANSKI KANTON

KANTONALNI SUD U BIHAĆU 

Broj: 18 0 K 034879 20 Kžk 

Bihać, 15.10.2020.godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!

      Kantonalni sud u Bihaću kao drugostepeni u vijeću sastavljenom od sudija Kapić Reufa kao predsjednika vijeća, Hodžić Fikreta i Alibabić Osmana kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Rahmanović Senide, u krivičnom predmetu protiv optuženog L.H. sina N. zbog krivičnog djela Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383.stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, postupajući po optužnici Kantonalnog tužilaštva USK Bihać broj T01 KTPO 0023090 15 od 22.06.2016.godine, nakon glavnog pretresa održanog dana 15.10.2020.godine u prisutnosti zamjenika glavne kantonalne tužiteljice USK Bihać Tulić Adnana, optuženog L.H. i njegovog branioca po izboru advokata Hodžić Saliha iz Bihaća, donio je a javno objavio 16.10.2020.godine slijedeću

P R E S U D U

       Optuženi L.H. sin N. i majke P., rođene S., rođen ... u B., nastanjen u ul. ..., grad B., JMBG ..., pismen sa završenom VSS, po zanimanju doktor pravnih nauka, po narodnosti Bošnjak , državljanin BiH i R Hrvatske, oženjen, otac troje djece, dobrog imovnog stanja, vojsku nije služio, vodi se u vojnoj evidenciji kod OMO B., neosuđivan, vodi se drugi krivični postupak pred Kantonalnim sudom u Bihaću po optužnici Kantonalnog tužilaštva USK Bihać broj T01 0 KTK 0015481 13 od 30.12.2015. godine, za krivično djelo iz člana 383. st. 3. KZ F BiH, te pred Općinskim sudom u Cazinu po optužnici Kantonalnog tužilaštva USK Bihać broj T01 0 KT 0018528 13 od 13.01.2015. godine zbog krivičnog djela neizvršenje sudske presude.

  K r i v  j e

       Što je:

      Dana, 15.05.2014. godine u Bihaću, kao službena osoba Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona – v.d. Ministra, s ciljem da pribavi korist J.M. iz B., a suprotno zakonitom i pravilnom vršenju svoje službene dužnosti prekoračio službena ovlaštenja, na način da je bez prethodno provedene procedure javnog konkursa i bez prethodno donesene odluke Vlade Unsko-sanskog kantona, donio rješenje br. 05-01-34-292/14 od 15.05.2014. godine o postavljenju J.M. na radno mjesto državnog službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima-direktora Uprave za administraciju i podršku pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Unsko-Sanskog kantona, iako je bio svjestan da je ovakvo postavljenje u suprotnosti sa odredbama člana 24. stav 1 i 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u organima državne službe Unsko-sanskog kantona a u vezi sa članom 3. Uredbe o postupku imenovanja na upražnjene pozicije državnih službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u kantonalnim organima uprave i upravnim organizacijama kojima je propisano da državne službenike sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima imenuje Vlada Unsko-sanskog kantona kao organ izvršne vlasti na osnovu javnog konkursa, što je i htio, čime je pribavio korist J.M. u vidu nezakonitog postavljenja na poziciju državnog službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima.

       Dakle, kao službena osoba u institucijama FBiH, prekoračio svoja službena ovlaštenja i drugome pribavio korist.

       Čime bi počinio krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH, pa se optuženom primjenom odredbe člana 49. 60. i 62. KZ FBiH izriče

       UVJETNA OSUDA

       Optuženom L.H. utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i istovremeno se određuje da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 1 (jedne) godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.

       Na osnovu člana 199. stav 1. i 2. tačka g) i člana 202. stav 1. ZKP FBiH optuženi je dužan platiti troškove krivičnog postupka o čijoj visini će zasebno rješenje po pravosnažnosti ove presude donijeti prvostepeni sud. 

       O b r a z l o ž e nj e

       Kantonalno tužilaštvo USK Bihać je podnijelo optužnicu pod brojem T01 KTPO 0023090 15 od 22.06.2018.GODINE PROTIV optuženog L.H. sina N. da je na način pobliže opisan u dispozitivu optužnice počinio krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne I Hercegovine.

       Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 K 034879 18 K 2 od 05.06.2018.godine optuženi L.H. temeljem odredbe člana 299. tačka c) ZKP FBiH oslobođen je od optužbe da bi počinio krivično djelo Zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav l. KZ FBiH.

       Povodom žalbe Kantonalnog tužilaštva USK Bihać navedenu presudu ovaj sud je pod brojem 18 0 K 034879 18 Kž 2 dana 24.10.2018.godine uvažio žalbu kantonalnog tužioca preinačio pobijanu presudu Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, optuženog L.H. proglasio krivim za utuženo krivično djelo i izrekao mu uvjetnu osudu , utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci a istovremeno odredio da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi uroku od jedne godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo.

       Povodom žalbe optuženog po braniocu na navedenu presudu Vrhovni sud FBiH Sarajevo rješenjem broj 28 0 K 034879 19 Kžž od 03.06.2020.godine uvažio je žalbu branitelja optuženog, ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

       Cijeneći upute Vrhovnog suda FBiH u ukidbenom rješenju ovaj sud kao drugostepeni održao je glavni pretres povodom podignute optužnice te na glavnom pretresu održanom dana 15.10.2020.godine zastupnik optužbe je pročitao izmijenjenu optužnicu te izjavio da ostaje kod uvodnih izlaganja na ranijim pretresima kod Općinskog suda, optuženi se izjasnio da je razumio izmijenjenu optužnicu te su optuženi i branilac ostali kod ranijih uvodnih izlaganja kod općinskog suda a na glavnom pretresu uz saglasna prijedlog stranaka preuzeti su svi dokazi koji su izvedeni pred prvostepenim sudom kakao dokazi tužilaštva tako i dokazi odbrane.

      Na osnovu člana 332. stav 2. ZKP FBiH iskazi svjedoka, vještaka koji su direktno i unakrsno ispitani i materijalni dokazi uneseni i reprodukovani u prvostepenom postupku imaju se prihvatiti kao dokazi u ovom postupku tako da se prihvaćaju slijedeći dokazi:

      Iskazi svjedoka E.B., A.M. i Ć.A. dati na glavnom pretresu 12.12.2016.godine, te iskaz J.M. dat na glavnom pretresu 20.12.2016.godine, te iskaz svjedoka odbrane K.S. dat na glavnom pretresu do 19.01.2017.godine, te iskaz optuženog L.H. dat u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu od 16.02.2017.godine sve to kod Općinskog suda Bosanska Krupa.

      Prihvaćaju se i materijalni dokazi optužbe koji su pročitani i uloženi u spis u ranijem postupku kod Općinskog suda Bosanska Krupa i to na pretresu održanom 20.12.2016.godine i na pretresu održanom 16.02.2017.godine i to :

      Akt Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona broj 05-03/01-04-3-149/15 od 24.02.2015. godine sa prilozima-rješenje o radnim rasporedima za rukovodećeg državnog službenika J.M., kako slijedi: 1) rješenje broj 05-01-34-292/14 od 15.05.2014. godine, 2) rješenje broj 05-04/01-34-173/14 od 09.05.2013. godine, 3) rješenje broj 05-2/01-34-441/11 od 30.11.2011. godine, 4) Rješenje Odbora državne službe za žalbe broj 01-34-1330/12 od 15.04.2013. godine, 5)rješenje broj 05-04/01-34-376-79/12 od 31.10.2012. godine, 6) Rješenje Odbora državne službe za žalbe broj 01-34-241/07 od 10.09.2007. godine, 7) Rješenje Agencije za državnu službu broj 01-34-34-4/07 od 19.01.2007. godine, 8) rješenje broj 05-3 -34-230-17/06 od 26.06.2006. godine, 9)rješenje broj 05-2 /06 -34-235/03 od 25.08.2003. godine, 10) rješenje broj 05-2 /06-34-187.2/03 od 24.07.2003. godine, Obavještenje Agencije za državnu službu FBiH, broj 02-34-110/06 od 25.09.2007. godine, obavještenje Agencije za državnu službu FBiH broj 02-34-110/06 od 19.01.2007.godine, Rješenje Kantonalnog upravnog inspektora broj 07-05/10561-3/14 od 26.02.2015. godine, Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Unsko sanskog kantona broj 07-05-10561-9/14 od 24.03.2015. godine, Akt Ministarstva pravosuđa i uprave Unsko sanskog kantona broj 07-02-5042-2/14 od 30.05.2014. godine, Zapisnik sa održane prezentacije Nacrta pravilnika o unutrašnjoj organizaciji MUP-a USK-a broj 05-07-125/13 od 10.10.2013. godine, Akt MUP-a USK broj 05-01-03-42/13 od 15.05.2014.godine, Izvod iz Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji MUP-a USK-a iz marta 2014. godine, Izvod iz zapisnika o radu Vlade USK-a sa 171. sjednice Vlade održane 15.05.2014.godine, Rješenje Odbora državne službe za žalbe broj 01-34-871/14 od 20.10.2014.godine, Rješenje Odbora državne službe za žalbe broj 01-34-1118/14 od 28.10.2014.godine, Rješenje Odbora državne službe za žalbe broj 01-34-869/14 od 27.10.2014. godine, Saziv i dnevni red za 177. sjednicu Vlade USK broj Sl-177/2014. od 12.06.2014. godine, Akt Ministarstva pravosuđa i uprave USK-a broj 07-02-5697-5/2014. od 12.06.2014. godine sa prilozima (Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji i nadležnostima kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija, obrazloženje, Mišljenje Ureda za zakonodavstvo Vlade USK, Mišljenje Ministarstva finansija USK , Prijedlog zaključka Vlade Kantona), Izvodi iz zapisnika o radu Vlade USK-a sa 177. sjednice Vlade održane 12.06.2014. godine, akt Ministarstva pravosuđa i uprave broj 07-08-8058/2013 od 19.08.2013.godine i Izvod iz KE za L.H. broj 05-04/06.1.2327/15 od 07.04.2015.godine.

      Preuzimaju se materijalni dokazi odbrane i to :

      Rješenje odbora državne službe za žalbe broj 01-34-871/14 od 20.10.2014.godine vezano za M.V. te Rješenje donesenog od istog organa broj 01-34-869/14 od 27.10.2014.godine za F.J., Rješenje Kantonalnog MUP-a USK Bihać broj 05-3-34-230-19/06 od 26.06.2006. godine, rješenje MUP-a USK broj 05-2/01-34-184/11 od 21.04.2011.godine, Zaključak Vlade USK broj 03-017-179/2011 od 24.03.2011.godine, te naredba Kantonalnog tužilaštva USK broj  T01 0 KTP 0 0007356 11 od 11.08.2016.godine.

      Nakon preuzimanja navedenih dokaza kako iskaza svjedoka tako i pisanih svjedoka kantonalni tužilac je izjavio da nema primjedbi u pogledu preuzetih dokaza a optuženi i branilac su također izjavili da nemaju primjedbi u pogledu preuzetih dokaza s tim da sve ranije primjedbe kod Općinskog suda prilikom izvođenja navedenih dokaza ostaju i dalje kako od strane tužilaštva tako i od strane branioca.

       Na glavnom pretresu održanom kod ovog suda tužilac je činjenično izmijenio optužnicu tako da je optuženom stavljao na teret da je dana 15.05.2014.godine u Bihaću kao službena osoba u Ministarstvu unutrašnjih poslova USK – vd ministar u namjeri da pribavi korist J.M. iz B. a suprotno zakonitom vršenju svoje službene dužnosti prekoračio svoja službena ovlaštenja na način da je bez prethodno provedene procedure javnog konkursa i bez prethodno donesene odluke Vlade USK donio rješenje broj 05-01-34-292/14 od 15.05.2014.godine o postavljenju J.M. na radno mjesto državnog službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima – direktora uprave za administraciju i podršku pri Ministarstvu unutrašnjih poslova USK, iako je bio svjestan da je ovakvo postavljenje u suprotnosti sa odredbom člana 24. stav l. i 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u organima državne službe USK („Sl.glasnik USK“ broj 5/12) a u vezi sa članom 3. Uredbe o postupku imenovanja na upražnjene pozicije državnih službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u kantonalnim organima uprave i upravnim organizacijama („Sl.glasnik USK“ broj 4/13) kojima je propisano da državne službenike sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima imenuje Vlade USK kao organ izvršne vlasti na osnovu javnog konkursa, što je i htio čime je pribavio korist J.M. u vidu nezakonitog postavljenja na poziciju državnog službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, što je predstavljalo krajnju izmjenu optužnice na glavnom pretresu kod ovog suda te se odbrana očitovala u pogledu izmijenjene optužnice da joj nije potrebno dodatno vrijeme te da se u konkretnom slučaju povodom navedene optužnice prihvata sve provedene dokaze koji su ranije provedeni.

       Nakon analize i sadržajne ocjene svih izvedenih dokaza shodno članu 296. ZKP FBiH tj. ocjene pojedinačno svakog dokaza i u međusobnoj povezanosti ovaj sud zaključuje slijedeće:

       Nesporno je utvrđeno da je optuženi kao v.d. ministra 15.05.2014.godine donio rješenje o postavljanju J.M. na radno mjesto direktora uprave za administraciju i podršku a om prilikom pozivajući se na odredbe člana 28. i 30. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u organima državne službe USK („Sl. glasnik USK“ broj 5/12). Optuženi u toku postupka nije iznosio svoju odbranu već je o činjeničnim navodima optužbe svjedočio pa je iskazao da je tačno da je nakon što je Vlada USK dala saglasnost na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji u KMUP donio rješenje za J.M. kao i za ostale uposlenike a to sve na osnovu člana 30. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u organima državne službe USK a da je on u to vrijeme bio na poziciji premijera Vlade USK te istovremeno obavljao funkciju v.d. ministra KMUP USK te da je nakon sjednice Vlade kritičnog dana rješenje o postavljenju J.M. na mjesto direktora Uprave za administraciju i podršku pri KMUP donijela lično J.M. a koje rješenje je pregledala K.S. i fizički mu predala da ga potpiše što je učinio potpisujući još i druga rješenja. Istakao je da mu J.M. ni K.S. ni sekretar KMUP nisu rekli da bi eventualno trebao raspisati konkurs za to mjesto direktora te da bio on kao ministar Vlade i v.d. ministra MUP raspisao konkurs da je znao da to treba i u tom slučaju bi se radilo o vremenskom periodu oko 15 dana o odlučivanju o konkursu a Vlada kojom je predsjedavao ima većinu da bi ga podržala u izboru onoga koga bi on htio postaviti na to radno mjesto tako da se nameće zaključak da je htio postaviti J.M. na to radno mjesto da je to mogao i konkursom obezbjediti i na taj način provesti njeno postavljenje obzirom da Vlada sa liste uspješnih kandidata bira koga hoće i nije bitan redoslijed. Dodao je da J.M. nije poznavao od ranije, da ju je vidio na prvom sastanku komisije za izmjene i dopune Pravilnika ali da je od K.S. čuo o J.M. sve najbolje što se potvrdilo jer J.M. u radu Komisije za izmjenu Pravilnika igrala je proaktivnu ulogu što bi se reklo pomalo se i nametala aktivnim prijedlozima te je sve odrađivala što je od zadataka imala kao član i to je bilo njegovo lično iskustvo u pogledu rada Komisije i J.M.. Također je pojasnio i razloge inicijative izmjene Pravilnika i istakao da je njegov princip bio da se kroz Pravilnik dođe do rješenja da ministar kao politička ličnost nema direktnu nadležnost nad četiri stotine ljudi iz administracije kao što nema ni nad policijom i zbog toga je formirana Komisija i pristupilo se izradi izmjene i dopune postojećeg Pravilnika u cilju formiranja Uprave za administraciju i podršku pri MUP te je potvrdio da se je na sjednici Vlade 2014.godine raspravljalo o donošenju Pravilnika i da je taj Pravilnik usvojen.

       Svjedok optužbe E.B. je u svom iskazu naveo da je u vrijeme donošenja predmetnog rješenja za J.M. obavljao poslove se4kretara MUP te je potvrdio da su tokom maja mjeseca 2014.godine u KMUP vođene aktivnosti koje su bile usmjerene na izmjene i dopune Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji KMUP a samim tim i izmjene i dopune Zakona o organizaciji i nadležnostima kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija te da je formirana kantonalna uprava za administraciju i podršku u sastavu KMUP trebala postojati a uspostavljati se nova uprava zbog čega je Vlada kantona usvojila i nove izmjene i dopune zakona . Ovaj svjedok je potvrdio da je akte i rješenja koja se tiču radno pravnih odnosa u KMUP sačinjava Odsjek za kadrovske poslove te da upravo za predmetno rješenje o postavljenju J.M. nije bilo intervencija ni od njega kao sekretara a da je on kao sekretar koordinirao poslovima oko izmjene Pravilnika u kojoj koordinaciji se nametnula upravo osoba J.M. poduzimajući niz aktivnosti te da je ista prije postavljenja na radno mjesto direktora uprave obavljala poslove šefa Odsjeka za administraciju u sastavu Sektora za pravne poslove KMUP.

       U svom iskazu datom na glavnim pretresima svjedok J.M. je iskazala da ista u MUP je bila zaposlena od 1997.godine do 2001.godine a zatim ponovo od 2003. godine pa do danas gdje i radi i to na poslovima šefa odjeka za upravno pravne poslove na kojim poslovima je i danas, zatim načelnika Sektora za pravne poslove i šefa administracije te je iskazala odnosno potvrdila da je 15.05.2014.godine rješenjem koje je potpisano od strane L.H. postavljena za direktora Uprave za administraciju i podršku pri KMUP te da prilikom tog postavljenja nije bio raspisan konkurs za poziciju direktora te uprave a prije nje direktori uprave su bili A.H., T.H. i S.D. isti su postavljani i smijenjeni odnosno raspoređivani na druge poslove uvijek bez konkursa tako da i u njenom slučaju nije raspisan konkurs te da jeo na postavljena bez javnog konkursa kao zatečeni državni službenik. Istakla je da je nakon dobivenog rješenja od15.05.2014.goedine po preporuci ministra pravosuđa A.M. sačekala sa stupanjem na dužnost te da je na dužnost stupila 01.08.2014.godine i iste obavljala do 01.08.2015.godine s obzirom da je nakon izvršenog inspekcijskog nadzora Agencija odnosno Odbor državne službe za žalbe donio rješenje kojim se poništava rješenje o njenom postavljenju za direktora uprave za administraciju i podršku nakon čega je raspoređena na mjesto šefa odsjeka za administraciju na kojim poslovima radi i sada.

       Ovaj sud zaključuje na osnovu ocjene kako materijalnih dokaza tako i iskaza svjedoka da je upravo optuženi u sporno vrijeme obavljao poslove kako premijera Vlade USK Bihać tako i poslove v.d. ministra unutrašnjih poslova USK te je nesporno utvrđeno da je upravo optuženi taj koji je potpisao rješenje o postavljenju J.M. na radno mjesto državnog službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima – direktora uprave za administraciju i podršku pri MUP USK, s tim da je optuženi bio svjestan i znao je da se na ovakav način postupa suprotno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima u organima državne službe USK i popratnim Pravilnicima odnosno Uredbi o postupku i imenovanju na upražnjene pozicije državnih službenika sa posebnim ovlaštenjima jer takva rješenja može donijeti samo Vlada USK i to nakon obavljene konkursne procedure.

       Optuženi u svom iskazu kao svjedok ističe da on nije znao da u konkretnom slučaju je potrebno da se provede konkursna procedura i da Vlada donese rješenje o postavljenju koje je on donio kao v.d. ministar. Ovaj sud ne prihvata da optuženi nije znao način na koji se biraju državni službenici sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima direktora jer upravo Zakon o državnim službenicima i namještenicima donesen je od strane Vlade kantona, zatim Uredbe o postupku imenovanja na upražnjene pozicije državnih službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u kantonalnim organima uprave i upravim organizacijama su donesene upravo od strane Vlade kantona u kojima je navedeno da upravo Vlada kantona imenuje državne službenike na takve pozicije i Vlada kantona je u konkretnom slučaju trebala i morala raspisati javni natječaj nakon provedenog javnog natječaja je Vlada kantona ta koja je morala izvršiti odabir i imenovati na navedenu poziciju isto kao što je Vlada kantona bila ta koja je imenovala optuženog L.H. koji je premijer na poziciju v.d. ministra MUP USK. Optuženi ističe da unatoč činjenici što je on diplomirani pravnik i doktor pravnih znanosti nije znao da ovakvim postupanjem krši Zakon o državnim službenicima koje je donijela Vlada kantona čiji je on premijer. Optuženi prilikom donošenja navedenog rješenja nije konsultovao sekretara KMUP, nije konsultovao ni ministra uprave i pravosuđa A.M., rješenje koje je upravo sačinila J.M. optuženi je jednostavno potpisao a navodi optuženog da on J.M. nije ni poznavao i u tom dijelu nije imao baš nikakvu namjeru za njeno pretežiranje na postavljenje na poziciju na koju je postavljena ovaj sud ne prihvata jer u konkretnom slučaju iz iskaza i optuženog u svojstvu svjedoka i iskaza svjedoka K.S. sekretara Vlade da se zaključiti da je upravo optuženi po prijedlogu i preporuci K.S. donio rješenje o postavljenju J.M..

       Sve naprijed navedeno ukazuje ovom sudu da je optuženi u cilju unapređenja efikasnosti rada MUP kako on navodi izvršio postavljenja s tim da u konkretnom slučaju je svjesno propustio provesti proceduru imenovanja u skladu sa Zakon o državnim službenicima te sud ne prihvata da bi optuženi proveo navedenu proceduru da bi to znao jer je bio premijer i to je mogao provesti za 15 dana iz razloga što se takva procedura ne može provesti za 15 dana što je neophodno potrebno raspisati konkurs, ostaviti odgovarajuće rokove za prijavu svih zainteresiranih strana, zatim nakon zatvorenog konkursa razmotriti sve pristigle prijave, donijeti odluku povodom navedenog konkursa koja odluka je podležna žalbi pri Agenciji za žalbe prilikom izbora državnih službenika i nakon što odluka postane konačna postavljenje s e vrši što sve ukazuje da to nije 10-15 dana kako tvrdi optuženi nego znatno duži period i optuženi upravo da bi izbjegao ovakvu proceduru kao v.d. ministar donosi rješenje i potpisiva isto iako je znao i bio svjestan da je isto rješenje u suprotnosti sa Zakonom o državnim službenicima koji zakon je donesen od strane Vlade i optuženi kao premijer kao diplomirani pravnik kao doktor pravnih znanosti u konkretnom slučaju zna i poznaje zakonske propise vezano za upravo one koje donosi Vlada posebno vezano za državne službenike koji se zapošljavaju u Vladi ministarstvima i ostalo.

       Kako je ovaj sud utvrdio da se u radnjama optuženog stiču sva bitna obilježja bića utuženog krivičnog djela tj. da je optuženi na način kako je to pobliže opisano u samom dispozitivu presude počinio krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383.stav 1. KZ FBiH tj. da je na način kako je to opisano kao v.d. ministra unutrašnjih poslova USK pribavio korist J.M. a koja korist se ogleda u pogledu psotavljenja na poziciju državng službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima stoga je ovaj sud optuženog proglasio krivim.

       Odlučujući o vrsti i visini krivično pravne sankcije koju će izreći optuženom ovaj sud je cijenio sve okolnosti kako samog krivičnog djela tako okolnosti koje su se stekle na strani optuženog i istom je izrekao uvjetnu osudu posebno ističući da kada je u pitanju uvjetna osuda kao samostalna krivično pravna sankcija njena svrha je da učiniocu krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom. Dakle, uvjetnom osudom izriče se kazna bez njenog izvršenja, kada se utvrdi da izvršenje kazne nije nužno radi krivično pravne zaštite. Obzirom na izneseno prilikom odlučivanja da li će u svakom konkretnom slučaju izreći uvjetnu osudu, sud mora ocijeniti da li će na ovaj način moći se ostvariti svrha krivično pravne sankcije a u okviru nje i svrha kažnjavanja. Kada je u pitanju optuženi L.H. po mišljenju ovog suda izricanjem uvjetne osude u potpunosti se može ostvariti svrha kažnjavanja te se u potpunosti može ostvariti i svrha opće i svrha posebne odnosno generalne prevencije a sve to cijeneći okolnosti odnosno cijeneći ličnost optuženog tj. da isti nije kažnjavan do sada, cijeneći njegov raniji život te cijeneći način izvršenja djela, cijeneći posljedicu koja je nastupila izvršenjem krivičnog djela te izricanjem uvjetne osude ovaj sud stoji na stanovištu da je utvrđena kazna u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od jedne godine dana ne počini novo krivično djelo je dovoljna ali i neophodno potrebna da bi se postigla svrha kažnjavanja i da bi se postigla i svrha generalne i specijalne prevencije.

       Na osnovu naprijed izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove presude.

   

         ZAPISNIČAR                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA 

       Rahmanović Senida                                      Kapić Reuf

    

   PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu FBiH Sarajevo koja se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana po prijemu prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka.

Oštećeni ovu presudu mogu pobijati samo zbog odluke o trošovima postupka i o imovinsko pravnom zahtjevu.