Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju | Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju

BOSNA I HERCEGOVINA БОСНA И ХЕРЦЕГОВИНA

SUD BOSNE I HERCEGOVINE

СУД БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ

Predmet broj: S1 2 K 013430 14 K

Datum objavljivanja: 31.01.2019. godine

Pred sudskim vijećem u sastavu: Ranko Debevec, predsjednik vijeća

Hasija Mašović, član vijeća

Tatjana Kosović, član vijeća

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv optuženih

V.D., A.B., M.T., D.M., LJ.P., I.M., B.K., D.J., M.N., B.T., pravnog lica ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, pravnog ''KAN VEST KOMPANI'' d.o.o. Doboj i pravnog lica ''Eko metal'' d.o.o. Živinice

PRVOSTEPENA PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Saša Sarajlić

Branioci optuženih:

Advokat Duško Tomić, branilac optuženog V.D.

Advokat Refik Aranutović, branilac optuženog A.B.

Advokat Asim Ibrelić, branilac optuženog M.T.

Advokat Midhat Kočo, branilac optuženih D.M. i LJ.P.

Advokat Vlado Adamović, branilac optuženog I.M.

Advokat Senad Pizović, branilac optuženog B.K.

Advokat Predrag Drinić, branilac optužene D.J.

Advokat Mario Marić, branilac optužene M.N.

Advokat Cvjetin Adamović, branilac optuženog B.T.

S A D R Ž A J

Izreka presude.....................................................................................................................2

I TOK POSTUPKA.............................................................................................................67

II DOKAZNI POSTUPAK

Optužba....................................................................................................................68
Odbrana...................................................................................................................69
Dokazi Suda.............................................................................................................69

III ZAVRŠNE RIJEČI STRANAKA I BRANILACA OPTUŽENIH.......................................70

IV NALAZI I OBRAZLOŽENJA SUDA

Opšta razmatranja i dokazni standardi.....................................................................80
Procesne odluke......................................................................................................81
Odluke o prigovorima zakonitosti na uložene dokaze..............................................95
Odluke Suda o ostalim prigovorima.......................................................................108
Relevantne odredbe materijalnog prava i odluka o primjeni blažeg zakona..........114
Dokazi i ocjena dokaza..........................................................................................119

Uvodne napomene.................................................................................................119
Osuđujući dio presude........................................................................................120

Zaključak................................................................................................................210

Odluka o kazni.......................................................................................................218
Uračunavanje pritvora............................................................................................219
Oduzimanje predmeta............................................................................................220
Oduzimanje imovinske koristi.................................................................................221
Odluka o troškovima postupka...............................................................................222

Oslobađajući dio presude...................................................................................223

Zaključak................................................................................................................257
Carinska prevara....................................................................................................258
Odluka o imovinskopravnom zahtjevu...................................................................258
Odluka o troškovima postupka..............................................................................265

Broj: S1 2 K 013430 14 K

Sarajevo, 31.01.2019. godine

U I M E B O S N E I H E R C E G O V I N E!

Sud Bosne i Hercegovine, u vijeću sastavljenom od sudije Ranka Debevca, kao predsjednika vijeća, te sudija Hasije Mašović i Tatjane Kosović, kao članova vijeća, u krivičnom predmetu protiv optuženih V.D. i dr., zbog krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. i 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa krivičnim djelom Pranja novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi krivičnim djelom Teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) u vezi stava 2. tačka a) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), a u vezi sa članom 286. stav 1. KZ FBiH, te u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprave 373. stav 1. KZ FBiH i krivičnim djelom Falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (KZ RS), a sve u vezi sa članom 31. i 55. KZ FBiH, te članom 125. stav 4. KZ BiH, povodom optužnice Tužilaštva BiH broj: T20 0 KT 0000286 10 od 18.07.2013. godine, koja je potvrđena dana 26.07.2013. godine, nakon održanog glavnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH, Saše Sarajlića, optuženog V.D. i njegovog branioca, advokata Duška Tomića, optuženog A.B. i njegovog branioca, advokata Refika Arnautovića, optuženog M.T. i njegovog branioca, advokata Asima Ibrelića, optuženih D.M. i LJ.P. i njihovog branioca, advokata Midhata Koče, optuženog I.M. i njegovog branioca, advokata Vlade Adamovića, optuženog B.K. i njegovog branioca, advokata Senada Pizovića, optužene D.J. i njenog branioca, advokata Predraga Drinića, optužene M.N. i njenog branioca, advokata Maria Marića, te optuženog B.T. i njegovog branioca, advokata Cvjetina Adamovića, kao i optuženih pravnih lica ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, čiji je direktor i odgovorno lice D.M., ''KAN VEST KOMPANI'' d.o.o. Doboj, čiji je direktor i odgovorno lice D.J., te ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, dana 31.01.2019. godine, donio je i javno objavio:

P R E S U D U

Optuženi V.D.,zvani „R.“, sin B. i majke J. rođene B., rođen ... godine u R., sa prijavljenom adresom prebivališta u R., ulici ..., stalno boravi u T., ulici ..., pismen, SSS, po zanimanju metalostrugar, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog djeteta, vojsku služio u Doboju i Banja Luci 1984. godine, po nacionalnosti Srbin, državljanin Bosne i Hercegovine, JMBG ..., osuđivan;

Optuženi I.M.,zvani „Š.“, po rođenju D.P., promijenio ime u M.J., sada I.M., Tužilaštvu BiH do 22.03.2011. godine poznat pod imenom D.P., sin I.P. i majke LJ., rođene J., rođen ... godine u T., sa prijavljenim prebivalištem u T., mjesto B., ulica ..., pismen, SSS, elektroničar komunikacija, zaposlen u ..., srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, po nacionalnosti Hrvat, državljanin Bosne i Hercegovine i R. Hrvatske, JMBG ..., neosuđivan;

Optuženi M.T.,zvani “M.“, sin I. i majke F., rođene I., rođen ... godine u mjestu V.G., općina K. sa prijavljenom adresom prebivališta u T., ulica ..., pravnik sa završenom Višom upravnom školom, penzioner, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, po nacionalnosti Bošnjak, državljanin Bosne i Hercegovine, vojsku služio u JNA 1971. godine u Ćupriji kao i u Armiji BiH od 1991 – 1998. godine, posjeduje čin nadporučnik, vodi se u VE općina T., lošeg imovnog stanja, JMBG ..., osuđivan;

Optužena D.J.,kći D.A. i majke P., rođene J., rođena ... godine u T.1, opština L. sa prijavljenom adresom prebivališta u B., ulica ..., stalno boravište u ulici ..., pismena, SSS, ugostiteljski radnik, srednja turistička škola, razvedena, majka jednog punoljetnog djeteta, direktor i odgovorno lice „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, po nacionalnosti Srpkinja, državljanin Bosne i Hercegovine, JMBG ..., osuđivana;

Optuženi D.M.,zvani “L.“, sin I.1 i majke D., rođene P., rođen ... godine u K.1, sa prijavljenom adresom prebivališta u mjestu ..., općina Č., pismen, SSS, saobraćajni tehničar, direktor i odgovorno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, po nacionalnosti Hrvat, državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, JMBG ..., osuđivan;

KRIVI SU

a optužena pravna lica

''KAN VEST KOMPANI'' d.o.o. Doboj, sa sjedištem u Doboju u ulici ..., čiji je direkor i odgovorno lice D.J., upisano u registar privrednih subjekata kod Osnovnog suda u Doboju pod brojem 085-0-Reg-08-000 148 od 08.04.2008 godine;

''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, sa sjedištem u Živinicama, ulica..., upisano u registar privrednih subjekata kod Općinskog suda u Tuzli pod brojem: 1-13700 od 12.09.2011 godine;

''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, sa sjedištem ..., čiji je direktor i odgovorno lice D.M., upisano u registar privrednih subjekata kod Županijskog suda Mostar pod brojem Tt-147/03 od 27.02.2003 godine;

ODGOVORNA SU

Što su:

U periodu od 2006. do 2011. godine kao grupa za organizovani kriminal u smislu člana 250. KZ BiH, koju je V.D. organizovao i istom rukovodio i koja je u dužem vremenskom periodu sporazumno i planirano djelovala radi izvršenja krivičnih djela: pranje novca, teška krađa i falsifikovanje isprava, a sve u cilju sticanja protivpravne imovinske korist, kojoj organizaciji su u smislu čl. 1. stav 20. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, pripadali i u istoj imali određene uloge:I.M.,N.P., M.T., D.M., D.J., T.A., K.S., M.I., M.P., te kako se sumnja N.E., N.Š. i P.D., na način da su:

Optuženi V.D. u cilju sticanja protivpravne imovinske koristi, planirao i organizovao nabavljanje građevinskih radnih mašina na način da je u dogovoru sa I.M.), A.A., J.M., M.D. ili kako se sumnja N.E., te M.I., M.P. ili drugim NN licima, koji su građevinske radne mašine stekli otuđenjem ili prevarom od pravnih lica na području SR. Njemačke, R. Italije, R. Austrije i Belgije koja su prodavala i iznajmljivala građevinske radne mašine, nakon čega je V.D. planirao i organizovao transport građevinskih radnih mašina iz SR. Njemačke, R. Italije, R. Austrije i Belgije na područje Bosne i Hercegovine i unutar iste, planirao i organizovao krivotvorenje isprava, te smještaj i prodaju istih, na način da je novčanim sredstvima, pribavljenim počinjenim krivičnim djelima, plaćao troškove odlaska i povratka u Bosnu i Hercegovinu avionom ili vozilima kako se sumnja N.E., M.I., M.P. ili drugim NN licima, koji su neposredni izvršioci prevara i otuđenje građevinskih radnih mašina u SR. Njemačkoj, R. Italiji i R. Austriji, kao i troškove A.A., J.M., M.D. ili kako se sumnja N.E., M.I., M.P. ili drugim NN licima za vrijeme njihovog boravka u inostranstvu dok ne pronađu građevinske radne mašine koje su pogodne za otuđenje ili koje će prevarno unajmiti, pa je V.D. plaćao troškove unajmljivanja rent-a-car vozila koja su kako se sumnja N.E., M.I., M.P. i druga NN lica koristila za vrijeme boravka u inostranstvu, te je optuženi V.D. odlučivao koju građevinsku radnu mašinu će A.A. ili J.M. ili M.D. ili kako se sumnja N.E., M.I., M.P. i druga NN lica otuđiti odnosno prevarno unajmiti, nakon čega su A.A. ili J.M. ili M.D ili kako se sumnja N.E., M.I., M.P. i druga NN lica u cilju sticanja protivpravne imovinske koristi u R. Austriji, SR. Njemačkoj i R. Italiji otuđivali građevinske radne mašine pomoću ključeva za stavljanje u pogon građevinskih radnih mašina, koje ključeve su donosili sa sobom iz BiH ili su kupovali u radnjama ovlaštenog distributera odgovarajuće građevinske radne mašine u SR. Njemačkoj i R. Italiji ili su građevinske radne mašine unajmljivali od pravnih lica u SR. Njemačkoj i R. Italiji koja prodaju i iznajmljuju građevinske radne mašine predstavljajući se lažnim imenima te davali lažne podatke u tu svrhu, nakon čega su A.A. ili J.M. ili M.D. ili kako se sumnja N.E., M.I., M.P. i druga NN lica primali u elektronskoj formi ili na drugi način lažne fakture o kupovini građevinskih radnih mašina koje su im proslijeđivali V.D. ili I.M. ili M.T. ili D.M., a koje su lažne fakture optuženi V.D. i I.M. izrađivali uz pomoć NN lica na način da su putem „Interneta“ pronalazili pravna lica u SR. Njemačkoj i R. Italiji koja prodaju i iznajmljuju građevinske radne mašine, te putem NN lica došli do ponuda-faktura koje su bile potrebne radi korištenja naziva i memoranduma („logo“) inostranih pravnih lica koja se bave trgovinom građevinskih radnih mašina, te su iskoristili naziv i memorandum („logo“) tih pravnih lica, da bi sačinili lažne fakture o navodnim kupovinama građevinskih radnih mašina, nakon čega su V.D. i I.M. lično ili elektonskim putem dostavljali dobivene ponude-narudžbenice NN licu, koje je fakture-narudžbenice prepravljao i lažno sačinjavao, na način da je podatke o cijeni mijenjao i unosio nove podatke o uvoznicima građevinskih radnih mašina u Bosni i Hercegovini i to za pravna lica: „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac vlasnika i direktora N.P., te kako se sumnja „O&R Company“ d.o.o. Brčko u kojem je u jednom periodu vlasnik i direktor takođe bio N.P., a kasnije J.M., kao i za „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj vlasnika i direktora D.J., „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina vlasnika i direktora T.A., „Eko Metal“ d.o.o. Živinice, „Kusmi prom“ d.o.o. Tuzla vlasnika i direktora K.S., „DM Lujza“ d.o.o. Čapljina vlasnika i direktora D.M., te kako se sumnja „Agrometal“ d.o.o. Brčko vlasnika i direktora kako se sumnja P.D., kao i kako se sumnja „Dama“ d.o.o. Živinice vlasnika i direktora kako se sumnja N.E., nakon čega je NN lice elektronskim putem ili na drugi način falsifikovane fakture vraćalo NN licima koji su se nalazili u R. Italiji ili SR. Njemačkoj ili R. Austriji, koji su po potrebi koristeći prepravljene lažne fakture iste dodatno prepravljali na način da su za otuđene građevinske radne mašine unosili višestruko niže iznose navedenih mašina, nakon čega su V.D., I.M., N.P., D.M., M.T. i kako se sumnja N.Š. pronalazili, angažovali i plaćali prevoznike iz Bosne i Hercegovine, R. Slovenije, R. Hrvatske i R. Srbije, a potom obavještavali A.A. ili J.M. ili M.D. ili kako se sumnja N.E., M.I., M.P. i druga NN lica kada je prevoznik krenuo, koja je vrsta prevoznog sredstva, imena vozača i na koju carinsku ispostavu na granici sa Bosnom i Hercegovinom vozači trebaju da dovezu otuđene ili prevarno unajmljene građevinske radne mašine, pa su prevoznici odgovarajućim prevoznim sredstvom –„labudicom“ i potrebnim dozvolama za međunarodni prevoz odlazili na dogovorena mjesta u SR. Njemačku, R. Italiju, R. Sloveniju i Belgiju gdje su ih dočekivali A.A. ili J.M. ili M.D. ili kako se sumnja N.E. ili druga NN lica, a sa kojima su prevoznici prethodno bili u telefonskom kontaktu, pa su ista lica falsifikovane fakture predavali vozačima prilikom preuzimanja vozila, te su podaci sa falsifikovanih faktura unošeni u međunarodne tovarne listove-CMR, na koje je stavljan pečat nepostojećeg pravnog lica, pa su V.D., N.P., D.M. i kako se sumnja N.Š. povratno od A.A., J.M., M.D., kako se sumnja N.E. ili drugih NN lica dobivali informacije da li su otuđene građevinske radne mašine natovarene, kada su krenule, pa su u većini slučajeva V.D. ili N.P. ili I.M. sa C.Ž. ili D.M. ili M.T. na carinskim ispostavama Gradiška, Brod, Banja Luka, Tešanj i Grude dočekivali prevoznike-vozače sa otuđenim odnosno unajmljenim građevinskim radnim mašinama, i u određenim slučajevima od njih preuzimali lažne fakture, CMR i ostalu dokumentaciju i istu predavali špediterima, te kada su mašine prebačene u BiH vozači su upućivani na mjesto istovara građevinskih radnih mašina, i to na područje Foče, Mostara, Jelaha, Lukavca u opštini Tuzla i Istočno Sarajevo, pa su N.P. kao odgovorno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko i „Građapromet“ d.o.o. Sočkovac-Petrovo, D.J. kao odgovorno lice „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, T.A. kao odgovorno lice „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, odgovorno lice „Eko Metal“ d.o.o. Živinice, kako se sumnja P.D. kao odgovorno lice kako se sumnja „Agrometal“ d.o.o. Brčko, kako se sumnja N.E. kao odgovorno lice kako se sumnja „Dama“ d.o.o. Živinice i K.S. kao odgovorno lice „Kusmi prom“ d.o.o. Tuzla, u dogovoru sa V.D. i I.M., radi sticanja imovinske koristi, na falsifikovanim fakturama lažno predstavljali svoja pravna lica kao uvoznike-kupce iz Bosne i Hercegovine, omogućili prevoz i uvoz građevinskih radnih mašina iz SR. Njemačke, R. Austrije, Belgije i R. Italije u Bosnu i Hercegovinu, izradu carinske dokumentacije i carinjenje otuđenih ili prevarno unajmljenih građevinskih radnih mašina kao i dalje kretanje građevinskih radnih mašina na teritoriji Bosne i Hercegovine do odredišta ili krajnjeg kupca „Reweus“ d.o.o. Lukavac, „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, „Inžinjerig 1“ d.o.o. Jelah, „Higra“ d.o.o. Bijeljina i dr., iako su znali da su građevinske radne mašine otuđene ili pribavljene prevarom i da nisu stvarni kupci, pa su:

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 1. optužnice-

Dana 11.02.2006. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač sa čeono postavljenom lopatom CATEPILLAR, tip CAT 938G, godina proizvodnje 2001., broj šasije ..., koji je A.A., koji se lažno predstavljao kao „M.“, u dogovoru sa V.D. otuđio u R. Italiji u gradu Ravena, a koju je građevinsku mašinu vozač J.M. ispred angažovanog prevoznika „Orao transport“ d.o.o. Laktaši preuzeo od A.A. i još jednog NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Raveni, R. Italija, na način da su A.A. i još jedno NN lice sačekali vozača J.M., dopratili ga do kruga NN građevinske firme gdje su A.A. i NN lice građevinsku radnu mašinu stavili u pogon odgovarajučim ključem i navezli na prikolicu “labudicu“, vozaču predali krivotvorenu fakturu i stavili pečat na CMR obrazac navodnog talijanskog dobavljača, a kada je vozač došao u R. Sloveniju A.A. mu je predao novu krivotvorenu fakturu broj: 31/06 od 10.02.2006. godine navodnog prodavca građevinske radne mašine „Antex Complete Solution“ Ljubljana, R. Slovenija za uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 23.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 47.300 EUR-a, pa je A.A. uputio vozača ka prvoj benzinskoj pumpi na izlazu iz Ravene gdje su ga dočekali M.D. supruga V.D., NN lice „Č.“ i NN ženska osoba, te je NN lice “Č.“ uputilo vozača preko R. Hrvatske na granični prelaz Slavonski Brod, te da nakon ulaska u Bosnu i Hercegovinu izvrši carinjenje radne mašine u Carinskoj ispostavi Tešanj, dok je V.D. u više navrata telefonom kontaktirao vozača i interesovao se o njegovom kretanju, pa je zajedno sa N.P. dočekao vozača i radnu mašinu na CI Tešanj, pa kada je mašina prebačena u BiH, V.D. je zajedno sa N.P. pratio vozača i građevinsku radnu mašinu do mjesta istovara, pravcem prema Doboju, zatim Gračanici, skrenuli su desno i nakon 2 km na proširenju uz put na parking zahtijevali su da vozač građevinsku radnu mašinu istovari, nakon čega je N.P. potpisao i ovjerio CMR, a V.D. isplatio vozaču cijenu prevoza, nakon čega je pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac po fakturi-otpremnici broj: 2/06 od 13.02.2006. godine za iznos od 78.232 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 2. optužnice-

Dana 21.02.2006.godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni gusjeničar sa čeono postavljenom lopatom KOMATSU, tip PC 230, godina proizvodnje 2004., broj šasije ..., koji je A.A., koji se lažno predstavljao kao „ M.“ u dogovoru sa V.D. otuđio u R. Italiji u gradu Ravena, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač J.M. ispred angažovanog prevoznika „Orao transport“ d.o.o. Laktaši preuzeo od A.A. i još jednog NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Raveni, R. Italija, na način da su A.A. i NN lice sačekali vozača J.M., dopratili do kruga NN građevinske firme gdje su A.A. i NN lice građevinsku radnu mašinu stavili u pogon odgovarajučim ključem i navezli na prikolicu “labudicu“, vozaču predali krivotvorenu fakturu i stavili pečat na CMR obrazac navodnog talijanskog dobavljača, a kada je vozač došao u R. Sloveniju A.A. mu je predao novu krivotvorenu fakturu broj: Exp-05/06 od 20.02.2006. godine navodnog prodavca građevinske radne mašine „Angel Trade Company“ Ljubljana, R. Slovenija za uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 38.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost mašine na dan carinjenja iznosila 41.000 EUR-a, te je NN lice “Č.“ vozača uputio preko R. Hrvatske na granični prelaz Slavonski Brod, da izvrši carinjenje građevinske radne mašine u Carinskoj ispostavi Tešanj, dok je V.D. u više navrata telefonom kontaktirao vozača i interesovao se o njegovom kretanju, pa je zajedno sa N.P. dočekao vozača i građevinsku radnu mašinu, pa kada je mašina prebačena u BiH, V.D. je zajedno sa N.P. pratio vozača i građevinsku radnu mašinu do mjesta istovara odnosno ispred kuće N.P. u mjestu S., te je N.P. vozaču potpisao i ovjerio CMR, a V.D. mu isplatio cijenu prevoza, nakon čega je pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi- otpremnici broj: 28/06 od 22.02.2006. godine za iznos od 39.200 KM, kod koga je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 3. optužnice-

Dana 02.03.2006. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač sa čeono postavljenom lopatom - točkaš, CATERPILLAR, tip CAT 928G, godina proizvodnje 2005., broj šasije ..., koji je A.A., koji se lažno predstavljao kao „ M.“ u dogovoru sa V.D. otuđio u R. Italiji u gradu Ravena, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač J.M. ispred angažovanog prevoznika „Orao transport“ d.o.o. Laktaši preuzeo od A.A. i još jednog NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Raveni, R. Italija, na način da su A.A. i NN lice sačekali vozača J.M., dopratili do kruga NN građevinske firme gdje su A.A. i NN lice građevinsku radnu mašinu stavili u pogon odgovarajučim ključem i navezli na prikolicu “labudicu“, vozaču predali krivotvorenu fakturu i stavili pečat na CMR obrazac navodnog talijanskog dobavljača, a kada je vozač došao u R. Sloveniju A.A. mu je predao novu krivotvorenu fakturu broj EXP-06/06 od 24.02.2006. godine navodnog prodavca građevinske radne mašine „Angel Trade Company“ Ljubljana, R. Slovenija za uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 27.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost građevinske radne mašine na dan carinjenja iznosila 46.000 EUR-a, dok je V.D. u više navrata telefonom kontaktirao vozača i interesovao se o njegovom kretanju, pa je zajedno sa N.P. dočekao vozača i građevinsku mašinu, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac je građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi- otpremnici broj: 29/06 od 06.03.2006. godine za iznos od 39.000 KM, kod koga je navedena građevinska mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 4. optužnice-

Dana 08.05.2006. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač točkaš sa čeono postavljenom lopatom, MECALAC, tip 12MXT, godina proizvodnje 1999., broj šasije ..., koji je A.A., koji se lažno predstavljao kao „M.“ u dogovoru sa V.D. otuđio u R. Italiji u gradu Ravena, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač J.M. ispred angažovanog prevoznika „Orao transport“ d.o.o. Laktaši preuzeo od A.A. i još jednog NN lica na dogovorenoj adresi u R. Italija, na način da su A.A. i NN lice sačekali vozača J.M., dopratili do kruga NN građevinske firme gdje su A.A. i NN lice građevinsku radnu mašinu stavili u pogon odgovarajučim ključem i navezli na prikolicu “labudicu“, vozaču predali krivotvorenu fakturu i stavili pečat na CMR obrazac navodnog talijanskog dobavljača, a kada je vozač došao u R. Sloveniju A.A. mu je predao novu krivotvorenu fakturu broj 31/06 od 05.05.2006. godine koja je glasila na navodnog prodavca radne mašine „NIKO MAGNETIK“ d.o.o. Ljubljana R. Slovenija za uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 6.500 EUR-a kao cijena mašine, iako je vrijednost građevinske radne mašine na dan carinjenja iznosila 17.000 EUR-a, pa je V.D. zajedno sa N.P. dočekao vozača i građevinsku radnu mašinu, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac je građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu „Paprača Granit“ d.o.o. Caparde po fakturi-otpremnici broj: 29/06-06 od 19.06.2006. godine za iznos od 30.000 KM, nakon čega je prodata pravnom licu „Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik po fakturi br. 156/2006 od 13.07.2006. godine za iznos od 117.000 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 5. optužnice-

Dana 08.05.2006. godine godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni rovokopač gusenjičar BOBCAT, tip 322, godina proizvodnje 2002., broj šasije ..., koji je A.A., koji se lažno predstavljao kao „M.“, u dogovoru sa V.D. otuđio u R. Italiji u gradu Ravena, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač J.M. ispred angažovanog prevoznika „Orao transport“ d.o.o. Laktaši preuzeo od A.A. i još jednog NN lica na dogovorenoj adresi u R. Italija, na način da su A.A. i NN lice sačekali vozača J.M., dopratili do kruga NN građevinske firme gdje su A.A. i NN lice mašinu stavili u pogon odgovarajučim ključem i navezli na prikolicu “labudicu“, vozaču predali krivotvorenu fakturu i stavili pečat na CMR obrazac navodnog talijanskog dobavljača, a kada je vozač došao u R. Sloveniju A.A. mu je predao novu krivotvorenu fakturu br. 30/06 od 05.05.2006 godine navodnog prodavca građevinske mašine „NIKO MAGNETIK“ d.o.o. Ljubljana, R. Slovenija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 8.000 EUR kao cijena mašine, iako je vrijednost mašine na dan carinjenja iznosila 18.895 EUR, pa je V.D. zajedno sa N.P. dočekao vozača i građevinsku mašinu, te je mašina prebačena u BiH, a pronađena je i privremeno oduzeta od pravnog lica „Reweus“ d.o.o. Lukavac.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 6. optužnice-

Dana 08.05.2006. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni viljuškar BOBCAT, tip S 175, godina proizvodnje 2004., broj šasije ..., koji je A.A., koji se lažno predstavljao kao „M.“, u dogovoru sa V.D. otuđio u R. Italiji u gradu Ravena, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač J.M. ispred angažovanog prevoznika „Orao transport“ d.o.o. Laktaši preuzeo od A.A. i još jednog NN lica na dogovorenoj adresi u R. Italija, na način da su A.A. i NN lice sačekali vozača J.M., dopratili do kruga NN građevinske firme gdje su A.A. i NN lice građevinsku radnu mašinu stavili u pogon odgovarajučim ključem i navezli na prikolicu “labudicu“, vozaču predali krivotvorenu fakturu i stavili pečat na CMR obrazac navodnog talijanskog dobavljača, a kada je vozač došao u R. Sloveniju A.A. mu je predao novu krivotvorenu fakturu broj 32/06 od 05.05.2006. godine navodnog prodavca građevinske mašine „NIKO MAGNETIK“ d.o.o. Ljubljana R. Slovenija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 9.000 EUR-a kao cijena mašine, pa je V.D. zajedno sa N.P. dočekao vozača i građevinsku radnu mašinu, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac je građevinsku radnu mašinu otpremilo pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac, nakon čega je istu radnu mašinu prodalo pravnom licu „Serdarić“ d.o.o. Visoko po fakturi broj: 14/06 od 11.07.2006. godine za iznos od 11.700 KM, nakon čega je prodata pravnom licu „BOSMAN“ d.o.o. Sarajevo po fakturi br. 06/2006 od 13.07.2006. godine za iznos od 14.625,00 KM, kod koga je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 7. optužnice-

Dana 02.04.2007. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač-bager LIEBHERR, tip 904 C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Buende, SR. Njemačkoj, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač B.K.1 ispred angažovanog prevoznika R. Hrvatske, „V.S.T.“ d.o.o. preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u gradu Liege, Belgija zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 88/2007 od 28.03. 2007 godine, na navodnog prodavca građevinske radne mašine „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 60.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost građevinske mašine na dan carinjenja iznosila 65.000 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, sačinjen je Ugovor o kupoprodaji sa pravnim licem „Reweus“ d.o.o. Lukavac od 05.07.2007. godine na osnovu kojeg je građevinska mašina prodata po fakturi broj 40/07 za iznos od 108.000 KM, gdje je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta, a ista građevinska mašina je po drugi put prodata pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac po otpremnici broj: 12/09 od 12.11.2009. godine za iznos od 190.000 KM, ali od strane kako se sumnja pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 8. optužnice-

Dana 13.04.2007. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač sa čeono postavljenom kašikom LIEBHERR, tip L 538Z, godina proizvodnje 2005., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Petershagenu, SR. Njemačkoj, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač J.M. ispred angažovanog prevoznika „Delvir-Prom“ d.o.o. Tuzla preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi blizu Frankfurta, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 96/07 od 30.03.2007 godine navodnog prodavca građevinske radne mašine „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 30.000 EUR kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost građevinske radne mašine na dan carinjenja iznosila 45.000 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, dana 24.12.2008. godine pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac navedenu građevinsku mašinu je prodalo kako se sumnja pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi broj 04/12-2008 za iznos od 19.000 KM, nakon čega je ista prodata pravnom licu „Trebović komerc“ d.o.o. Mostar po fakturi-otpremnici broj 01/3-2009 od 02.03.2009. godine za iznos od 19.550 KM, kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 9. optužnice-

Dana 18.04.2007. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač-bager KOMATSU, tip PC 228, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Cremlingen, SR. Njemačka, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Autoprijevoznik “ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Briselu, Belgija zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 97/07 od 30.03. 2007. godine na navodnog prodavca građevinske mašine „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 60.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 89.000 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, pronađena je i privremeno oduzeta od „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac odnosno N.P..

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 10. optužnice-

Dana 27.04.2007. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač sa čeono postavljenom kašikom-bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Cremlingen, SR. Njemačka, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Autoprijevoznik “ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u gradu Temse, Belgija zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 97/07 od 30.03.2007 godine navodnog prodavca građevinske mašine Van Hoff-Weemaes N.V. Ekern, Belgija i uvoznika „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac na iznos od 40.000 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 61.000 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac je građevinsku mašinu prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi broj: 37/07 od 16.05.2007. godine za iznos od 122.850 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „O&R Company“ d.o.o. Brčkoi drugim licima/

-tačka 11. optužnice-

Dana 24.05.2008. godine godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u blizini grada Bielefeld, SR. Njemačka, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „D&M Bašić“ d.o.o. Imotski, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u gradu Biebesheim, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom bez broja od 21.05.2008 godine navodnog prodavca H.C. HOCH-& TIEFBAU GmbH Bielefeld, SR Njemačka i uvoznika „O&R Company“ d.o.o. Brčkona iznos od 60.000 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko je građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi broj: 28/05-08 od 27.05.2008. godine za iznos od 118.950 KM kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „O&R Company“ d.o.o. Brčko i sa drugim licima/

-tačka 12. optužnice-

Dana 31.05.2008. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač bager LIEBHERR, tip L 566-460, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Melle, SR. Njemačka, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „D&M Bašić“ d.o.o. Imotski, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u gradu Biebesheim, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom bez broja od 29.05.2008 godine navodnog prodavca „H.C. HOCH-&TIEFBAU“ GmbH Bielefeld, S.R. Njemačka i uvoznika „O&R Company“ d.o.o. Brčko na iznos od 40.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 85.000 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko, kako se sumnja, je imalo namjeru građevinsku mašinu prodati pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, pa je pripremljena avansna faktura broj 1/09 od 05.02.2009. godine na iznos od 13.000 KM, međutim građevinska mašina nije prodata niti je pronađena.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „O&R Company“ d.o.o. Brčkoi sa drugim licima/

-tačka 13. optužnice-

Dana 10.06.2008. godine V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Lugde, SR. Njemačka, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „D&M Bašić“ d.o.o. Imotski, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u gradu Zaventem, Belgija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 155/2008 od 19.05.2008 godine navodnog prodavca „Bauma n.v. Bouwmachines“, Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „O&R Company“ d.o.o. Brčko na iznos od 60.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 112.000 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko je prodalo građevinsku radnu mašinu pravnom licu „Dokso“ d.o.o. Visoko po fakturi-otpremnici broj: 12/09-2008 od 26.09.2008. godine za iznos od 105.000 KM, nakon čega je pravno lice „Dokso“ d.o.o. Visoko istu građevinsku radnu mašinu prodalo nazad kako se sumnja pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po kupoprodanjom ugovoru od 18.09.2009. godine, međutim radna mašina nije pronađena.

V.D., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 14. optužnice-

Dana 01.09.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni utovarivač sa lopatom gusjeničar CATERPILLAR, tip CAT 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Udine, R. Italija, a koju su građevinsku radnu mašinu vozači ispred angažovanog prevoznika iz R. Slovenije, „Autoprevozništvo Marko Mušić “ sp Mengeš, preuzeli od NN lica na dogovorenoj adresi u Mengesu, R. Slovenija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 236/2008 od 28.08.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 24.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 65.524 EUR-a, pa je na teritoriji R. Hrvatske izvršen pretovar radne mašine na kamion slovenačkog prevoznika „Prevoz blaga s kamioni-Anton Jus„ sp, te je mašina prebačena u BiH, međutim ista nije pronađena.

V.D., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 15. optužnice-

Dana 15.10.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Verona, R. Italija, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Slovenije, „Autoprevozništvo Marko Mušić“ sp Mengeš, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Veroni, R. Italija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 278/2008 od 02.10.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 26.800 EUR kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 55.000 EUR-a, te je mašina prebačena u BiH, a pronađena je i oduzeta od pravnog lica „Sara Kompani“ d.o.o. Ilidža.

V.D., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 16. optužnice-

Dana 18.12.2008. godine V.D. i D.J. kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H45D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 11.000,00 EUR kao cijena građevinske mašine, te je mašina prebačena u BiH, međutim ista nije pronađena.

V.D., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 17. optužnice-

Dana 18.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H40D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrij, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO “ d.o.o. Tuzla, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 10.500 EUR-a kao cijena radne mašine, te je mašina prebačena u BiH, međutim ista nije pronađena.

V.D., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 18. optužnice-

Dana 18.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni kompresor ATLAS COPCOXAHS186, serijskog broja ..., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od MVS-ZEPPELIN Beč, R. Austrij, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 5.400 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko je građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac po fakturi broj 15/09 od 13.11.2009. godine za iznos od 19.850 KM, gdje je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 19. optužnice-

Dana 23.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni valjak Bomag, tip 120 AD-4, godina proizvodnje 2008., serijski broj ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od BOMAG GmbH Beč, R. Austrija, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 193/08 od 23.12.2008 godine navodnog prodavca pravno lice IBH Industrie-u Bahuandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. na iznos od 6.300 EUR kao cijena građevinske mašine, te je mašina prebačena u BiH, međutim ista nije pronađena.

V.D., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 20. optužnice-

Dana 24.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H25D, godina proizvodnje 2008., serijski broj ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija, koja nije vraćena vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku građevinsku mašinu vozač K.S.1 ispred angažovanog prevoznika „Delvir-Prom“ d.o.o. Kiseljak zajedno sa NN licem „R.“ koje je krenulo ispred „Kan Vest Kompani“ d.o.o. po građevinsku radnu mašinu preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija zajedno sa krivotvorenom fakturom br.198/08 od 29.12.2008 godine navodnog prodavca IBH Industrie-u Bahuandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 7.500 EUR, kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 15.999 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, u blizini rudnika Tušanj je izvršen istovar gdje je NN lice „R.“ vozaču potpisao i ovjerio CMR, nakon čega je pravno lice „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu “AKM-COMMERCE“ d.o.o. Tuzla po fakturi broj: 12/42/2008 od 25.12.2008. godine za iznos od 23.400 KM, kod koga je navedena radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

I.M.

/zajedno sa kako se sumnja P.D. i pravnim licem “Agrometal” d.o.o. Brčko, te drugim licima/

-tačka 32. optužnice-

Dana 16.10.2009. godine I.M. i kako se sumnja P.D., kao direktor i odgovorno lice kako se sumnja pravnog lica “Agrometal“ d.o.o Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni minibager YANMAR, tip B37V, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Logosi-Uni-Impex “ d.o.o. Split preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Dortmundu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 93/09 od 14.10.2009. godine navodnog prodavca A-Z GmbH Dortmund, SR. Njemačka i uvoznika „Agrometal“ d.o.o. Brčko na iznos od 4.000,00 EUR kao cijena građevinske mašine, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „Agrometal“ d.o.o. Brčko je građevinsku mašinu Brčko prodalo fizičkom licu LJ.B. iz U., K., po fakturi broj: 000001 10/09 od 16.10.2009. godine na iznos od 11.068,20 KM, međutim ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Bosnia Valves“ d.o.o. Tuzla.

I.M.

/zajedno sa T.A., pravnim licem Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, kako se sumnja P.D. i drugim licima/

-tačka 35. optužnice-

Dana 10.12.2009. godine I.M. i T.A., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Ciprom“ d.o.o Bijeljina preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., vlasništvo firme “Forschner“ iz Ulma Njemačka, koji jemumiD.M.1, koji se predstavljao kao J.N., u dogovoru sa V.D. otuđio, pa je radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Ulmu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 50/2009 od 08.12.2009. godine koji navodnog prodavca Grossgarage Bitterolf GmbH Ulm, SR. Njemačka i uvoznika „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 8.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao NN licima, pa kada je mašina prebačena u BiH, iste te osobe uputile su vozača na istovar radne mašine kod pravnog lica „Porobić“ d.o.o Zavidovići, gdje je ista pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 45. optužnice-

Dana 08.07.2010. godine V.D. i J.M., kao direktor i odgovorno lice kako se sumnja pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni viljuškar MANITOU, tip MT 1440, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... koji je J.M., predstavljajući se kao K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od NN pravnog lica u S.R. Njemačkoj, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je navedenu građevinsku mašinu vozač B.M. ispred angažovanog prevoznika iz „IM Transport Company“ d.o.o. Žepče, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Frankfurtu am Main, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 205/10 od 06.07.2010 navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt am Main, SR. Njemačka i uvoznika „O&R Company“ d.o.o. Brčko na iznos 3.550 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost građevinske mašine na dan carinjenja iznosila 12.232 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko je istu prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi-otpremnici broj 32/10 od 29.07.2010. godine za iznos od 8.190 KM, gdje je pronađena i privremeno oduzeta.

M.T.

/zajedno sa kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 50. optužnice-

Dana 16.08.2010. godine, nakon što je preko pravnog lica “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar, u kojem je A.A.1 registrovan kao direktor i odgovorno lice, uvezen otuđeni rovokopač CATERPILLAR, tip CAT 323D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., koju građevinsku mašinu su A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. otuđili u okolini Frankfurta, SR. Njemačka, nakon čega je vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, kontaktirao „P.“ koji mu je dao adresu mjesta utovara gdje su ga sačekali A.A. i N.E. pa su skupa otišli do platoa uz rijeku Majna gdje se nalazila otuđena građevinska mašina, koju je N.E. odgovarajućim ključem stavio u pogon i navezao na prikolicu „labudicu“ reg.oznaka ..., zatim je vozač od A.A. preuzeo ovjereni CMR obrazac i krivotvorenu fakturu broj: 00100745 od 12.08.2010. godine, navodnog prodavca ANDREAS AUTOMOBILE Hildesheim, SR. Njemačka i uvoznika „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar na iznos od 25.000 EUR, pa je vozač dolaskom na carinski terminal u Bosanskom Brodu, krivotvorenu fakturu i CMR predao M.T., pa kada je mašina prebačena u BiH, M.T. je vozača H.F. sa građevinskom mašinom uputio prema Bijeljini vozeći se u kamionu s vozačem, uz pratnju pravnog lica “Grapkić“ d.o.o. jer se radilo o vangabaritnom teretu, pa kada je građevinska mašina istovarena M.T. je vozaču H.F. na ime troškova prevoza platio iznos od 3.800 EUR-a, nakon čega je na otuđenom rovokopaču CATERPILLAR 323D izvršena ručna prepravka broja šasije u broj ..., a koju je građevinsku mašinu pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar, te prodalo prepravljeni otuđeni Caterpillar 323D kao Caterpillar 320C pravnom licu „Higra“ d.o.o. Bijeljina po fakturi-otpremnici broj 37/10 od 19.08.2008. godine na iznos od 78.000 KM, gdje je radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

M.T. i pravno lice „Eko Metal“ d.o.o. Živinice

/zajedno sa kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 51. optužnice-

Dana 18.10.2010. godine, nakon što je preko pravnog lica “Eko Metal” d.o.o. Živinice, uvezen otuđeni valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ..., koju su građevinsku radnu mašinu A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. otuđili u Majncu, SR.Njemačkoj, nakon čega je vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, kontaktirao „P.“ koji mu je dao adresu mjesta utovara gdje su ga sačekali A.A. i N.E., pa je N.E. vozača odveo do industrijske zone grada Majnc, gdje je vozač parkirao kamion sa prikolicom „labudicom“, dok je N.E. otišao i dovezao otuđenu građevinsku mašinu, koju je stavio u pogon odgovarajućim ključem koji je imao kod sebe, navezao na “labudicu“, zatim je vozač od A.A. preuzeo ovjereni CMR obrazac i krivotvorenu fakturu broj: 002341/11 od 14.10.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt, SR. Njemačka i uvoznika „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na iznos od 17.400 EUR-a, pa je vozač dolaskom na carinski terminal Bosanska Gradiška, krivotvorenu fakturu i CMR predao M.T., pa kada je mašina prebačena u BiH, M.T. je uputio vozača H.F. sa građevinskom mašinom prema Istočnom Sarajevu vozeći se u kamionu s vozačem, do mjesta u blizini Foče gdje je građevinska mašina istovarena, nakon čega je M.T. vozaču H.F. ovjerio CMR pečatom pravnog lica “Eko Metal” d.o.o. Živinice i platio mu prevoz, pa je građevinsku mašinu pravno lice „Eko Metal” d.o.o. Živinice prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi-otpremnici broj 002365/10 od 19.10.2010. godine, nakon čega je radna mašina prodata pravnom licu „Pavgord“ d.o.o. Foča po fakturi-otpremnici broj 126/2010 od 19.10.2010. godine za iznos od 29.190 KM, gdje je građevinska mašina pronađena i privremeno oduzeta.

M.T. i pravno lice „Eko Metal“ d.o.o. Živinice

/zajedno sa kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 52. optužnice-

Dana 03.11.2010. godine, nakon što je preko pravnog lica “Eko Metal” d.o.o. Živinice, uvezen otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ..., koju su građevinsku mašinu A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. otuđili u blizini Frankfurta, S.R. Njemačka, nakon čega je vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, kontaktirao „P.“ koji mu je dao adresu mjesta utovara gdje su ga sačekali A.A. i N.E., pa je N.E. građevinsku mašinu navezao na “labudicu“, dok je A.A. predao ovjereni CMR obrazac i krivotvorenu fakturu broj 002342/11 od 28.10.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt, S.R. Njemačka i uvoznika „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na iznos od 24.700 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 94.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na carinski terminal Bosanska Gradiška, krivotvorenu fakturu i CMR predao M.T., pa kada je mašina prebačena u BiH, M.T. je uputio vozača H.F. sa građevinskom mašinom prema Istočnom Sarajevu vozeći se u kamionu s njim, uz pratnju vozila pravnog lica „GRAPKIĆ PREVOZ“, jer se radilo o vangabaritnom prevozu, pa je nakon istovara mašine M.T. platio troškove prevoza.

V.D., M.T., D.M. i pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 53. optužnice-

V.D., D.M. i pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina

/zajedno sa M.P., kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 54. optužnice-

Dana 11.01.2011. godineV.D. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Luiza“ d.o.o. Čapljina, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., koji je prethodno na neutvrđen način otuđen u Frankfurtu, SR Njemačkoj od strane M.P. i kako se sumnja N.E., nakon čega su N.E., M.P. i NN lice natovarili otuđenu građevinsku mašinu, pa je N.E. angažovanom slovenačkom prevozniku „Prevozi, TGM, POSREDNIŠTVO PODRŽAJ JANKO s.p.“ Škofljica predao krivotvorenu fakturu broj 03/11 od 03.01.2011. godine navodnog prodavca Mazedonski Nutzfahrzeuge GmbH Ginsheim-Gustavsburg, S.R. Njemačka, a koja je faktura glasila na uvoznika „D.M. Lujza“, nakon čega je slovenački prevoznik otuđeni utovarivač transportovao iz Frankfurta, SR Njemačka do CI Grude, pa kada je mašina prebačena u BiH, ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Miličević“ d.o.o. Kreševo.

V.D., D.M. i pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina

/zajedno sa kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 55. optužnice-

Dana 24.01.2011. godine V.D. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Luiza“ d.o.o. Čapljina, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni rovokopač marke CATERPILLAR, tip CAT M313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije ..., koju građevinsku radnu mašinu je kako se sumnja N.E. zajedno sa NN licem ''M. '' otuđio u Frankfurtu, SR. Njemačka, pa su N.E. i NN lice ''M. '' natovarili otuđenu građevinsku mašinu na pmv slovenačkog prevoznika „Prevozi, TGM, POSREDNIŠTVO PODRŽAJ JANKO s.p.“ Škofljica, te je N.E. prevozniku predao krivotvorenu fakturu broj 09/11 od 20.01.2011. godine navodnog prodavca Mazedonski Nutzfahrzeuge GmbH Ginsheim-Gustavsburg, S.R. Njemačka i koja je glasila na uvoznika „D.M. Lujza“, nakon čega je slovenački prevoznik otuđeni rovokopač transportovao iz Frankfurta, SR. Njemačka do CI Grude, pa kada je mašina prebačena u BiH, ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah.

V.D., D.M. i pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina

/zajedno sa M.I., kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 56. optužnice-

U januaru mjesecu 2011. godine V.D. zajedno sa D.M., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, sa namjerom da preko pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina uvezu otuđenu građevinsku mašinu Liebherr, tip L-556, broj šasije ..., koju je građevinsku radnu mašinu kako se sumnja N.E. zajedno sa M.I. na neutvrđen način otuđio u SR Njemačkoj, pa je potom slovenački prevoznik „Podržaj Janko s.p.“ navedenu građevinsku radnu mašinu preuzeo od N.E. i mašinu natovario na kamion slovenačkih registarskih oznaka, a koji prevoz je pratila krivotvorena faktura navodnog prodavca „Mezedonski Trucks & Trailers'' iz SR. Njemačke i uvoznika „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, koju je na neutvrđen način pribavio N.E., a koja je građevinska radna mašina na graničnom prijelazu R. Slovenije oduzeta od granične policije zbog prijave krađe.

Pravna lica „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, „Eko Metal“ d.o.o. Živinice i „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina

/zajedno sa pravnim licima „O&R Company“ d.o.o. Brčko, „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac-Petrovo, „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, kako se sumnja „Agrometal“ d.o.o. Brčko, kako se sumnja „Dama“ d.o.o. Živinice i „Kusmi prom“ d.o.o. Tuzla/

-tačka 57. optužnice-

Pravna lica „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, čiji je vlasnik i direktor D.J., „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, čiji je vlasnik i direktor D.M. i „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na osnovu registrovane djelatnosti vršili protivpravne radnje i raspolagali ostvarenom imovinskom koristi koju su u ime, za račun i u korist tih pravnih lica pribavljala ovlaštena lica tih pravnih lica na način, u vrijeme i na mjestu kako je to navedeno u osuđujućem dijelu izreke presude.

čime su počinili:

Optuženi V.D., pod tačkama 1. do 20., 23. i 27. do 30. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 1. do 20., 45., 53. do 56. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 3. KZ BiH, u vezi sa krivičnim dijelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa 287. stav 1. tačka a) u vezi stava 2. tačka a) KZ FBiH i u vezi sa čl. 286. stav 1. KZ FBiH,

Optuženi I.M., pod tačkama 21. i 22. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 32. i 35. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djeliom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. KZ FBiH,

Optužena D.J., pod tačkama 14. do 20. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 14. do 20. optužnice) počinila krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. KZ RS,

Optuženi M.T., pod tačkama 24. do 27. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 50. do 53. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) i stav 2. tačka a) KZ FBiH, u vezi sa čl. 286. stav 1. KZ FBiH, u vezi člana 31. KZ FBiH,

Optuženi D.M., pod tačkama 27. do 30. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 53. do 56. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH,

Optuženo pravno lice „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, pod tačkama 14. do 20. i 31. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 14. do 20. i 57. optužnice) počinilo krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. KZ RS, u vezi sa članom 125. stav 4. KZ BiH,

Optuženo pravno lice „Eko Metal“ d.o.o. Živinice, pod tačkama 25., 26. i 31. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 51., 52. i 57. optužnice) počinilo krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, u vezi sa članom 125. stav 4. KZ BiH,

Optuženo pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, pod tačkama 27. do 31. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 53. do 57. optužnice) počinilo krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, u vezi sa članom 125. stav 4. KZ BiH.

pa Sud, na osnovu navedenih zakonskih odredbi,

te uz primjenu odredbi članova 39., 40., 42., 48., 49. i 50. stav 1. tačka a) i b) KZ BiH,

*****

Optuženog V.D.

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (sedam) godina

Primjenom odredbe člana 56. stav 1. KZ BiH, optuženom V.D. se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, i to u periodu od 22.03.2011. godine do 16.09.2011. godine.

*****

Optuženog I.M.,

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (tri) godine

Primjenom odredbe člana 56. stav 1. KZ BiH, optuženom I.M. se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, i to u periodu od 22.03.2011. godine do 20.09.2011. godine.

*****

Optuženu D.J.,

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) godine

Primjenom odredbe člana 56. stav 1. KZ BiH, optuženoj D.J. se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, i to u periodu od 22.03.2011. godine do 20.04.2011. godine.

*****

Optuženog M.T.,

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci

Primjenom odredbe člana 56. stav 1. KZ BiH, optuženom M.T. se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, i to u periodu od 22.03.2011. godine do 20.04.2011. godine.

*****

Optuženog D.M.,

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) godine

Primjenom odredbe člana 56. stav 1. KZ BiH, optuženom D.M. se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, i to u periodu od 22.03.2011. godine do 21.04.2011. godine i od 13.05.2011. godine do 08.07.2011. godine.

*****

OPTUŽENIM PRAVNIM LICIMA:

„Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj,
„Eko Metal“ d.o.o. Živinice,
„D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina,

primjenom članova 131. i 134. KZ BiH,

IZRIČE

KAZNU PRESTANKA PRAVNOG LICA

Pravnim zastupnicima pravnih lica „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, „Eko Metal“ d.o.o. Živinice i „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, nalaže se pokretanje postupka likvidacije, s tim da će brisanje pravnog lica iz sudskog registra nastupiti pravosnažnim okončanjem postupka likvidacije.

*****

Na osnovu odredbe člana 74. KZ BiH, od optuženog V.D. oduzimaju se predmeti oduzeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, RK Tuzla, broj: 16-14-1-3-40/11 od 22.03.2011.godine, ito:nosač tel. kartice PIN:2297, mobilni telefon marke Samsung- crni, bez kartice, SIM kartica za telefon GMS BiH Ultra ..., mobilni telefon marke Samsung, sivi, bez kartice, SGH E 900, mobilni telefon marke Samsung, crni- GT E1080i, bez kartice, mobilni telefon Nokia 96 sa karticom br. ..., mobilni telefon marke Nokia megapixel sa karticom br. ..., mobilni telefon marke Nokia 97 s karticom br. ..., mobilni telefon Nokia C1 plavo-crni sa karticom br. ..., mobilni telefon marke LG, roza boje sa karticom ..., nosač SIM kartice, PIN 3181, nosač SIM kartica Ultra BiH GSM, SIM kartica br. ..., nosač SIM kartica, papir ručno pisano, mobitel marke Nokia C5 sa karticom ..., od optužene D.J. oduzmaju se predmeti oduzeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, RK Tuzla, broj: 16-14/1-3-22/11 od 22.03.2011.godine, i to: pečat pravnog lica „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, mobilna telefonska kartica „PREPAID“ sa natpisom mt:s i kartica sa natpisom „Lidl Lohnt Sich“ i mobilni telefon marke Nokia, model 2630 sa SIM karticom broja ..., od optuženog M.T. oduzimaju se predmeti oduzeti prema Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, RK Tuzla, broj: 1-2/29/11 i broj: 1-2-30/11 od 22.03.2011.godine, i to: mobilni telefon marke Samsung IMEI: ... sa karticom broj ... Friend ... i certifikat SIM kartice za tel.br. ..., te se od optuženog D.M. oduzimaju predmeti oduzeti prema Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Mostar broj: 16-12/1-2-04-1-44/11 od 22.03.2011.godine, i to: pečat pravnog lica „DM LUJZA“ d.o.o. Čapljina.

*****

Na osnovu člana 110. i 111. KZ BiH, u vezi sa članom 394. ZKP BiH, od optuženih se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, i to od optuženog V.D. u iznosu od 12.500,00 KM, od optuženog I.M. u iznosu od 1.000,00 KM, od optužene D.J. u iznosu od 3.500,00 KM, od optuženog M.T. u iznosu od 2.000,00 KM, te od optuženog D.M. u iznosu od 2.000,00 KM. Navedene novčane iznose optuženi su dužni uplatiti u korist budžeta BiH u roku od 30 (trideset) dana od dana pravosnažnosti presude.

*****

Na osnovu člana 188. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH, u vezi sa članom 186. stav 2. istog zakona, optuženi V.D., I.M., D.J., M.T. i D.M. se obavezuju da plate troškove sudskog paušala u iznosima od po 500,00 KM, kao i troškove krivičnog postupka čiju će visinu Sud odrediti posebnim rješenjem nakon pribavljanja potrebnih podataka.

*****

Na osnovu člana 188. stav 1., u vezi sa stavom 4. ZKP BiH, optužena pravna lica se djelimično oslobođaju obaveze naknade troškovima krivičnog postupka, na način da se isti obavezuju na naknadu troškova sudskog paušala u iznosu od po 500,00 KM, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravosnažnosti presude, dok ostali troškovi padaju na teret budžetskih sredstava.

Optuženi M.T., zvani “M.“, sin I. i majke F., rođene I., rođen ... godine u mjestu V.G., općina K. sa prijavljenom adresom prebivališta u T., ulica ..., pravnik sa završenom Višom upravnom školom, penzioner, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, po nacionalnosti Bošnjak, državljanin Bosne i Hercegovine, vojsku služio u JNA 1971. godine u Ćupriji kao i u Armiji BiH od 1991 – 1998. godine, posjeduje čin nadporučnik, vodi se u VE općina T., lošeg imovnog stanja, JMBG ..., osuđivan;

Optuženi B.T., sin G. i majke N., rođene S., rođen ... godine u T. sa prebivalištem u ul...., opština T., pismen, SSS, po zanimanju elektromehaničar i vozač, bez stalnog zaposlenja, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, vodi se u vojnoj evidenciji T., po nacionalnosti Srbin, državljanin BIH, JMBG ..., neosuđivan;

na osnovu člana 284. tačka a) ZKP BiH, a

Optuženi V.D., zvani „R.“, sin B. i majke J. rođene B., rođen ... godine u R., sa prijavljenom adresom prebivališta u R., ulici ..., stalno boravi u T., ulici ..., pismen, SSS, po zanimanju metalostrugar, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog djeteta, vojsku služio u Doboju i Banja Luci 1984. godine, po nacionalnosti Srbin, državljanin Bosne i Hercegovine, JMBG ..., osuđivan;

Optuženi I.M., zvani „Š.“, po rođenju D.P., promijenio ime u M.J., sada I.M., Tužilaštvu BiH do 22.03.2011. godine poznat pod imenom D.P., sin I.P. i majke LJ., rođene J., rođen ... godine u T., sa prijavljenim prebivalištem u T., mjesto B., ulica ..., pismen, SSS, elektroničar komunikacija, zaposlen u ..., srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, po nacionalnosti Hrvat, državljanin Bosne i Hercegovine i R. Hrvatske, JMBG ..., neosuđivan;

Optuženi M.T., zvani “M.“, sin I. i majke F., rođene I., rođen ... godine u mjestu V.G., općina K. sa prijavljenom adresom prebivališta u T., ulica ..., pravnik sa završenom Višom upravnom školom, penzioner, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, po nacionalnosti Bošnjak, državljanin Bosne i Hercegovine, vojsku služio u JNA 1971. godine u Ćupriji kao i u Armiji BiH od 1991 – 1998. godine, posjeduje čin nadporučnik, vodi se u VE općina T., lošeg imovnog stanja, JMBG ..., osuđivan;

Optužena D.J., kći D.A. i majke P., rođene J., rođena .... godine u T.1, opština L. sa prijavljenom adresom prebivališta u B., ulica ..., stalno boravište u ulici ..., pismena, SSS, ugostiteljski radnik, srednja turistička škola, razvedena, majka jednog punoljetnog djeteta, direktor i odgovorno lice „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, po nacionalnosti Srpkinja, državljanin Bosne i Hercegovine, JMBG ..., osuđivana;

Optuženi D.M., zvani “L.“, sin I.1 i majke D., rođene P., rođen ... godine u K.1, sa prijavljenom adresom prebivališta u mjestu ..., općina Č., pismen, SSS, saobraćajni tehničar, direktor i odgovorno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, po nacionalnosti Hrvat, državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, JMBG ..., osuđivan;

Optuženi B.K., zvani “B.“, sin T. i majke T.1, rođene S., rođen ... godine u S., sa prijavljenom adresom prebivališta u T., u ulici ..., a stvarno nastanjen na adresi ul. ..., T., pismen, SSS, grafički tehničar, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno malodobno, lošeg imovnog stanja, državljanin Bosne i Hercegovine, vojsku služio u Samoboru 1981. godine, ne vodi se u vojnoj evidenciji, JMBG ..., osuđivan;

Optužena LJ.P., kći M.S. i majke I.2, rođene I., rođena ... godine u D., Nj. sa prebivalištem u T., mjesto B.1, ul. ..., pismena, SSS, medicinska sestra, vlasnik i direktor “Cayenne Company“ d.o.o. Tuzla, srednjeg imovnog stanja, udata, majka jednog maloljetnog djeteta, JMBG ... , po nacionalnosti Hrvatica, državljanin Bosne i Hercegovine i R. Njemačke, neosuđivana;

Optuženi B.T., sin G. i majke N., rođene S., rođen ... godine u T. sa prebivalištem u ul...., opština T., pismen, SSS, po zanimanju elektromehaničar i vozač, bez stalnog zaposlenja, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, vodi se u vojnoj evidenciji T., po nacionalnosti Srbin, državljanin BiH, JMBG ..., neosuđivan;

Optuženi A.B., zvani “A.“, sin R. i majke Z., rođene B., rođen ... godine u S.1, nastanjen u T., ul. ..., SSS, po zanimanju mašin-bravar, bez stalnog zaposlenja, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje malodobne djece, po nacionalnosti Bošnjak, državljanin Bosne i Hercegovine, vojsku služio u JNA 1989/90 u Beogradu i Prištini, te Armiju BiH od 1992-1995. godine, JMBG ..., osuđivan;

Optužena M.N., kći M.D.1 i majke M.1, rođene O., rođena ... godine u mjestu O., sa prijavljenom adresom prebivališta u mjestu P., ulica ..., općina M., pismena, SSS, trgovac, razvedena, majka četvero djece od kojih dvoje maloljetnih, lošeg imovnog stanja, po nacionalnosti Bošnjakinja, državljanka Bosne i Hercegovine, JMBG ..., osuđivana;

Pravno lice ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, sa sjedištem u Doboju u ulici ..., čiji je direkor i odgovorno lice D.J., upisano u registar privrednih subjekata kod Osnovnog suda u Doboju pod brojem 085-0-Reg-08-000 148 od 08.04.2008 godine;

Pravno lice ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, sa sjedištem u Živinicama, ulica..., upisano u registar privrednih subjekata kod Općinskog suda u Tuzli pod brojem: 1-13700 od 12.09.2011 godine;

Pravno lice ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, sa sjedištem ..., čiji je direktor i odgovorno lice D.M., upisano u registar privrednih subjekata kod Županijskog suda Mostar pod brojem Tt-147/03 od 27.02.2003 godine

na osnovu člana 284. tačka c) ZKP BiH,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da su,

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 1. optužnice-

Dana 11.02.2006. godine, V.D. zajedno sa N.P. dočekao vozača i radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom lopatom CATEPILLAR, tip CAT 938G, godina proizvodnje 2001., broj šasije ..., na CI Tešanj, nakon čega su od vozača preuzeli CMR i lažnu fakturu, iste predali špediteru u „Blue Šped“ d.o.o. Tešanj, pa je špediter na osnovu cijene sa lažne fakture sačinio JCI pod brojem C 2466 i istu predao u Carinsku ispostavu Tešanj, gdje carinici kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina nisu prihvatili iskazani iznos cijene u JCI koji je višestruko niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, pa su obračunali carinsku stopu po katalogu, po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena, pa je V.D. novcem koji je pribavljen učinjenjem krivičnim djelima platio carinske dadžbine, nakon čega je građevinska radna mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 2. optužnice-

Dana 21.02.2006.godine, V.D. zajedno sa N .P. dočekao vozača i građevinsku radnu mašinu gusjeničar sa čeono postavljenom lopatom KOMATSU, tip PC 230, godina proizvodnje 2004., broj šasije ..., nakon čega su od vozača preuzeli CMR i fakturu, predali špediteru u BLUE ŠPED d.o.o. Tešanj, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 3183 i istu predao carinicima CI Tešanj, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena radna mašina ocarinjena, te je V.D. novcem koji je pribavljen učinjenjem krivičnim djelima platio carinske dadžbine, nakon čega je građevinska radna mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 3. optužnice-

Dana 02.03.2006. godine, V.D. zajedno sa N.P. dočekao vozača i građevinsku mašinu utovarivač sa čeono postavljenom lopatom - točkaš, CATERPILLAR, tip CAT 928G, godina proizvodnje 2005., broj šasije ..., nakon čega su od vozača preuzeli CMR i fakturu, predali špediteru u „BLUE ŠPED“ d.o.o. Tešanj, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 3814 istu predao carinicima CI Tešanj, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena, te je V.D. novcem koji je pribavljen učinjenjem krivičnim djelima platio carinske dadžbine, nakon čega je uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 4. optužnice-

Dana 08.05.2006. godine V.D., zajedno sa N.P. dočekao vozača i građevinsku radnu mašinu utovarivač točkaš sa čeono postavljenom lopatom, MECALAC, tip 12MXT, godina proizvodnje 1999., broj šasije ..., preuzeli od vozača CMR i fakturu, predali špediteru u „Blue Šped“ d.o.o. Tešanj, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 9030 i istu predao carinicima CI Tešanj, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.,

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 5. optužnice-

Dana 08.05.2006. godine godine V.D., zajedno sa N.P., dočekao vozača i građevinsku mašinu rovokopač gusenjičar BOBCAT, tip 322, godina proizvodnje 2002., broj šasije ..., preuzeli od vozača CMR i fakturu, predali špediteru u „Blue Šped“ d.o.o. Tešanj, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 9033 i istu predao carinicima CI Tešanj, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI je bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena, te je V.D. novcem koji je pribavljen učinjenjem krivičnim djelima platio carinske dadžbine nakon čega je uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 6. optužnice-

Dana 08.05.2006. godine V.D., zajedno sa N.P., dočekao vozača i građevinsku radnu mašinu viljuškar BOBCAT, tip S 175, godina proizvodnje 2004., broj šasije ..., preuzeli od vozača CMR i fakturu, predali špediteru u „Blue Šped“-u d.o.o. Tešanj, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 9033 i istu predao carinicima CI Tešanj, gdje carinici kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina nisu prihvatili iskazani iznos cijene u JCI koji je višestruko niži od stvarne cijene radne mašine, pa su obračunali carinsku stopu prema katalogu, po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena, te je V.D. koji je pribavljen učinjenjem krivičnim djelima platio carinske dadžbine nakon čega je uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 7. optužnice-

Da je dana 02.04.2007. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „TRANŠPED“ a.d. Banja Luka, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 11345 i istu predao carinicima CI Banja Luka, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, koji je bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina utovarivač-bager LIEBHERR, tip 904 C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 8. optužnice-

Da je dana 13.04.2007. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „TRANŠPED“ a.d. Banja Luka, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 12659 i istu predao carinicima CI Banja Luka, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI je bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina utovarivač sa čeono postavljenom kašikom LIEBHERR, tip L 538Z, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 9. optužnice-

Da je dana 18.04.2007. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „TRANŠPED“ a.d. Banja Luka, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 13509 i istu predao carinicima CI Banja Luka, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina utovarivač-bager KOMATSU, tip PC 228, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac i sa drugim licima/

-tačka 10. optužnice-

Da je dana 27.04.2007. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „TRANŠPED“ a.d. Banja Luka, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 15019 i istu predao carinicima CI Banja Luka, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina utovarivač sa čeono postavljenom kašikom-bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem “O&R Company” d.o.o. Brčko i sa drugim licima/

-tačka 11. optužnice-

Da je dana 24.05.2008. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „TRANŠPED“ a.d. Banja Luka, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem 94161 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem “O&R Company” d.o.o. Brčkoi sa drugim licima/

-tačka 12. optužnice-

Da je dana 31.05.2008. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „TRANŠPED“ a.d. Banja Luka, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 21645 i istu predao carinicima CI Banja Luka, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina utovarivač bager LIEBHERR, tip L 566-460, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem “O&R Company” d.o.o. Brčko i sa drugim licima/

-tačka 13. optužnice-

Da je dana 10.06.2008. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač građevinsku mašina uvezao u Bosnu i Hercegovinu na CI Gradiška po JCI broj C 94161, a carinio na CI Banja Luka, pa je krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „TRANŠPED“ a.d. Banja Luka, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem 23036 i istu predao carinicima CI Banja Luka, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D., M.T., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno i sa drugim licima/

-tačka 14. optužnice-

Dana 01.09.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i M.T. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni utovarivač sa lopatom gusjeničar CATERPILLAR, tip CAT 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Udine, R. Italija, a koju su građevinsku radnu mašinu vozači ispred angažovanog prevoznika iz R. Slovenije, „Autoprevozništvo Marko Mušić“ sp Mengeš, preuzeli od NN lica na dogovorenoj adresi u Mengesu, R. Slovenija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 236/2008 od 28.08.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 24.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 65.524 EUR-a, pa je na teritoriji R. Hrvatske izvršen pretovar dio radne mašine na kamion slovenačkog prevoznika „Prevoz blaga s kamioni-Anton Jus„ sp, pa su dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predali špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 61058, istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

V.D., M.T., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno i sa drugim licima/

-tačka 15. optužnice-

Dana 15.10.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i M.T. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004. broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Verona, R. Italija, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Slovenije, „Autoprevozništvo Marko Mušić“ sp Mengeš, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Veroni, R. Italija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 278/2008 od 02.10.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 26.800 EUR kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 55.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, koji na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 73750 istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a pronađena je i oduzeta od pravnog lica „Sara Kompani“ d.o.o. Ilidža.

V.D., M.T., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno i sa drugim licima/

-tačka 16. optužnice-

Dana 18.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i M.T. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H45D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, po nalogu V.D. koji se lažno predstavljao kao „J.“ ispred pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 348/2008 od 16.12.2008 godine koji navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 11.000,00 EUR kao cijena građevinske mašine, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 94021 istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

V.D., M.T., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno i sa drugim licima/

-tačka 17. optužnice-

Dana 18.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i M.T. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H40D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, po nalogu V.D. koji se lažno predstavljao kao „J.“ ispred pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 10.500 EUR-a kao cijena radne mašine, iako je ista višestruko manja od stvarne cijene, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 94021 istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI je bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

V.D., M.T., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno i sa drugim licima/

-tačka 18. optužnice-

Dana 18.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i M.T. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni kompresor ATLAS COPCOXAHS186, serijskog broja ..., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od MVS-ZEPPELIN Beč, R. Austrij, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, po nalogu V.D. koji se lažno predstavljao kao „J.“ ispred pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 5.400 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila36.500 EUR, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 94021 istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina i ocarinjena, nakon čega je građevinska radna mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu, pa je pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac po fakturi broj 15/09 od 13.11.2009. godine za iznos od 19.850 KM, gdje je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D., M.T., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno i sa drugim licima/

-tačka 19. optužnice-

Dana 23.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i M.T. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni valjak Bomag, tip 120 AD-4, godina proizvodnje 2008., serijski broj ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od BOMAG GmbH Beč, R. Austrija, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, po nalogu V.D. koji se lažno predstavljao kao „J.“ ispred pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 193/08 od 23.12.2008 godine navodnog prodavca pravno lice IBH Industrie-u Bahuandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. na iznos od 6.300 EUR kao cijena građevinske mašine, iako je ista bila višestruko veća na dan carinjenja, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 91268 istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

V.D., M.T., D.J. i pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj

/zajedno i sa drugim licima/

-tačka 20. optužnice-

Dana 24.12.2008. godine V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i M.T. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H25D, godina proizvodnje 2008., serijski broj ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija, koja nije vraćena vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku građevinsku mašinu vozač K.S.1 ispred angažovanog prevoznika „Delvir-Prom“ d.o.o. Kiseljak zajedno sa NN licem „R.“ koje je krenulo ispred „Kan Vest Kompani“ d.o.o. po građevinsku radnu mašinu preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija zajedno sa krivotvorenom fakturom br.198/08 od 29.12.2008 godine navodnog prodavca IBH Industrie-u Bahuandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 7.500 EUR, kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 15.999 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine čekao NN lice „R.“ koje je krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 91721 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu te je izvršen istovar u blizini rudnika Tušanj gdje je NN lice „R.“ vozaču potpisao i ovjerio CMR nkon čega je pravno lice „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu “AKM-COMMERCE“ d.o.o. Tuzla po fakturi broj: 12/42/2008 od 25.12.2008. godine za iznos od 23.400 KM, kod koga je navedena radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem “O&R Company” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 21. optužnice-

Dana 30.12.2008. godine V.D. i N.P., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “O&R Company” d.o.o. Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H35D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija, koja nije vraćena vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, po nalogu V.D. koji se lažno predstavljao kao „J.“ posrednik između pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj i “O&R Company” d.o.o. Brčko, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 201/08 od 29.12.2008. godine navodnog prodavca IBH Industrie-u.Bauhandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika “O&R Company” d.o.o. Brčko na iznos od 9.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 27.900 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 92678 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem “O&R Company” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 22. optužnice-

Dana 30.12.2008. godine V.D. i N.P., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “O&R Company” d.o.o. Brčkopreko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H50D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, po nalogu V.D. koji se lažno predstavljao kao „J.“ posrednik između pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj i “O&R Company” d.o.o. Brčko, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenim fakturom br. 201/08 od 29.12.2008. godine navodnog prodavca IBH Industrie-u.Bauhandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika “O&R Company” d.o.o. Brčko na iznos od 11.000 EUR-a kao cijena mašine, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 92678 i istu predao carinicima CI Gradiška koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, te navodno prodata pravnom licu „Reweus“ po fakturi-otpremnici broj 13/09 od 12.11.2009. godine na iznos od 27.495,00 KM, međutim građevinska radna mašina nije pronađena.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem “O&R Company” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 23. optužnice-

Dana 17.03.2009. godine V.D. i N.P., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “O&R Company” d.o.o. Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni drumski valjak WALZE HAMM, tip 3412 HT, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. prevarom pribavilo od pravnog lica Wirtgen Hamburg, Vertriebs und Servis GmbH Hamburg, SR. Njemačka, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Autoprijevoznik“ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u blizini Hamburga, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom br.119/2009 od 15.04.2009. godine navodnog prodavca Delo Bauma GmbH Zorneding, SR. Njemačka i uvoznika “O&R Company” d.o.o. Brčko na iznos od 14.000 EUR-a, iako je vrijednost građevinske radne mašine na dan carinjenja iznosila 44.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 13483 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku radnu mašinu pravno lice “O&R Company” d.o.o. Brčko fiktivno prodalo pravnom licu “REWEUS“ d.o.o. Lukavac po fakturi-otpremnici broj: 14/09 od 12.11.2009. godine za iznos od 40.365 KM, a navedena radna mašina je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Terex inžinjering“ d.o.o. Bijeljina.

V.D.

/zajedno sa N.P., pravnim licem “O&R Company” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 24. optužnice-

V.D. i N.P., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “O&R Company” d.o.o. Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H50D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od pravnog lica „Suffel“ Hofheim-Wallau, SR. Njemačka, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Autoprijevoznik“ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u blizini Bad Homburga, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 121/09 od 20.04.2009 godine navodnog prodavca Delo Bauma GmbH Zorneding, SR. Njemačka i uvoznika “O&R Company” d.o.o. Brčko na iznos od 8.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 17.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvoreni fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 14481 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim nije ista nije pronađena.

I.M.

/zajedno sa K.S., pravnim licem “KUSMI PROM” d.o.o. Tuzla i drugim licima/

-tačka 25. optužnice-

Dana 09.05.2009. godine I.M. i K.S., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač sa lopatom-gusjeničar YANMAR, tip V3-5, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u na području SR. Njemačke, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač C.M. ispred angažovanog prevoznika „Rotmar“ d.o.o. Tuzla, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u Kempenu, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 345/09 od 20.06.2009. godine navodnog prodavca Hep Gabelstapler GmbH Kempen, SR. Njemačka i uvoznika „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla na iznos od 5.700 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 15.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predati špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 26262 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinska mašinu pravno lice „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla prodalo pravnom licu „Kuzmanović Commerce“ d.o.o. Modriča po fakturi-otpremnici broj: I01-001-38/2009 od 15.09.2009. godine za iznos od 3.500 KM, kod koga je navedena građevinska mašina pronađena i privremeno oduzeta.

I.M.

/zajedno sa K.S., pravnim licem “KUSMI PROM” d.o.o. Tuzla i drugim licima/

-tačka 26. optužnice-

Dana 09.05.2009. godine I.M. i K.S., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kusmi Prom“” d.o.o. Tuzla preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni minibager-gusjeničar VOLVO 281, godina proizvodnje 2002. , broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od pravnog lica Priemer GmbH Hanau, SR. Njemačka i koja nije vraćena vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač C.M. ispred angažovanog prevoznika „Rotmar “ d.o.o. Tuzla, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u blizini Kempena, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 346/09 od 07.05.2009 godine navodnog prodavca Hep Gabelstappler GmbH Kempen, SR Njemačka i uvoznika „Kusmi prom“ d.o.o. Tuzla na iznos od 2.500 EUR-a kao cijena građevinske mašine, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvoreni faktura i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 26268 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku radnu mašinu pravno lice „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla prodalo pravnom licu „Papilon“ d.o.o. Čelić fakturi-otpremnici broj: I01-001-40/2009 od 07.10.2009. godine za iznos od 20.000 KM kod koga je navedena radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

I.M.

/zajedno sa K.S., pravnim licem “KUSMI PROM” d.o.o. Tuzla i drugim licima/

-tačka 27. optužnice-

Dana 11.05.2009. godine I.M. i K.S., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kusmi prom“ d.o.o Tuzla preko navedenog pravnog lica uvezli otuđenu radnu mašinu bager ATLAS 80, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od pravnog lica Baurent, Keln, SR. Njemačka, koja nije vraćena vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač S.N. ispred angažovanog prevoznika iz „Mujak Trans“ d.o.o. Gračanica, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u blizini Kempena, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 345/09 od 08.05.2009 godine navodnog prodavca Hep Gabelstappler GmbH Kempen, SR Njemačka i navodnog kupca „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla, na iznos od 3.700 EUR-a kao cijena mašine, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA MM d.o.o. Gradiška, pa je špediter cijenu sa fakture unio i sačinio JCI pod brojem C 26360 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI je bio niži od stvarne cijene radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinske mašinu pravno lice “O&R Company” d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla, nakon čega je pravno lice “O&R Company” d.o.o. Brčko građevinsku mašinu prodalo pravnom licu „Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina po fakturi-otpremnici broj ihpoh,hč od 24.06.2009. godine na iznos od 39.040 KM, a kod koga je pronađena i oduzeta, iako je naknadno sačinjena fiktivna faktura-otpremnica broj: 2/2009 od 15.10. 2009. godine između „Witsoft“ d.o.o. Tuzla i „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla.

I.M.

/zajedno sa K.S., pravnim licem “KUSMI PROM” d.o.o. Tuzla i drugim licima/

-tačka 28. optužnice-

Dana 11.05.2009. godine godine I.M. i K.S., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kusmi prom“ d.o.o Tuzla preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni bager KUBOTA, tip 161-2A, godina proizvodnje 2000., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od pravnog lica Biron Baumaschinen GmbH Eppstein, SR. Njemačka, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku radnu mašinu vozač S.N. ispred angažovanog prevoznika „Mujak Trans“ d.o.o. Gračanica, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u blizini Kempena, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 349/09 od 08.05.2009. godine navodnog prodavca Hep Gabelstappler GmbH Kempen, SR Njemačka i uvoznika “Kusmi prom“ d.o.o Tuzla na iznos od 2.500 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost građevinske radne mašine na dan carinjenja iznosila 10.000,00 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u INDRA d.o.o. Banja Luka, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 26373 istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku mašinu pravno lice „Papraća Granit„ d.o.o. Caparde na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla, nakon čega je pravno lice “O&R Company” d.o.o. Brčko istu radnu mašinu prodalo pravnom licu „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija po fakturi broj 241 od 12.04.2010. godine na iznos od 8.190 KM, a kod koga je pronađena i oduzeta.

I.M.

/zajedno sa K.S., pravnim licem “KUSMI PROM” d.o.o. Tuzla i drugim licima/

-tačka 29. optužnice-

Dana 14.05.2009. godine I.M. i K.S., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kusmi prom“” d.o.o Tuzla preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni bager MRB600 NEUSON, tip 6503WD, godine proizvodnje 2007., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku mašinu vozač H.E. ispred angažovanog prevoznika „Eurošped Herceg“ d.o.o. Maglaj preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Kempenu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenim fakturom br. 349/09 od 12.05.2009. godine navodnog prodavca Hep Gabelstapler GmbH Kempen, SR Njemačka i uvoznika „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla na iznos od 4.000 EUR-a kao cijenu građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 40.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u Branka d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 27287 i istu predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI je bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

I.M.

/zajedno sa kako se sumnja P.D., pravnim licem “Agrometal” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 30. optužnice-

Dana 14.5.2009. godine I.M. i kako se sumnja P.D., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Agrometal“ d.o.o Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni bager NEW Holland, tip E150 BSR-2, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Autoprijevoznik“ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Dortmundu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom 90/09 od 14.10.2009. godine navodnog prodavca A-Z GmbH Dortmund, SR. Njemačka i uvoznika „Agrometal“ d.o.o. Brčko na iznos od 14.000 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 71.920 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u Branka d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 61270, predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

I.M.

/zajedno sa kako se sumnja P.D., pravnim licem “Agrometal” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 31. optužnice-

Dana 16.10.2009. godine I.M. i kako se sumnja P.D., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Agrometal“ d.o.o Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni valjak BOMAG BW 120 AD-4, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Logosi-Uni-Impex“ d.o.o. Split, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Dortmundu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 93/09 od 14.10.2009. godine navodnog prodavca A-Z GmbH Dortmund, SR. Njemačka i uvoznika „Agrometal“ d.o.o. Brčko, na iznos od 4.000,00 EUR kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 44.862 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u Branka d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 61360 predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je radnu mašinu pravno lice „Agrometal“ d.o.o. Brčko prodalo fizičkom licu LJ.B. iz U., K., po fakturi broj: 000001 10/09 od 16.10.2009. godine na iznos od 11.068,20 KM, te ista nije pronađena.

I.M.

/zajedno sa kako se sumnja P.D., pravnim licem “Agrometal” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 32. optužnice-

Da je dana 16.10.2009. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u Branka d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 61360 i predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina minibager YANMAR, tip B37V, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

I.M.

/zajedno sa kako se sumnja P.D., pravnim licem “Agrometal” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 33. optužnice-

Dana 16.10.2009. godine I.M. i kako se sumnja P.D., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Agrometal“ d.o.o Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni minibager Yanmar, tip VIO 45, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Logosi-Uni-Impex“ d.o.o. Split, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Dortmundu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 93/09 od 14.10.2009. godine navodnog prodavca A-Z GmbH Dortmund, SR. Njemačka i uvoznika „Agrometal“ d.o.o. Brčko na iznos od 6.000 EUR kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 44.862 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u Branka d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 61360 predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku radnu mašinu pravno lice „Agrometal“ d.o.o. Brčko prodalo fizičkom licu LJ.B. iz U., K., po fakturi broj: 000001 10/09 od 16.10.2009. godine na iznos od 16.017,30 KM, te ista nije pronađena.

I.M.

/zajedno sa kako se sumnja P.D., pravnim licem “Agrometal” d.o.o. Brčko i drugim licima/

-tačka 34. optužnice-

Dana 20.10.2009. godine I.M. i kako se sumnja P.D., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Agrometal“ d.o.o Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni drumski valjak HAMM, tip 3412HT, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Bačani transporti“ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Dortmundu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 95/09 od 14.10.2009 godine navodnog prodavca A-Z GMBH Dortmund, SR. Njemačka i uvoznika „Agrometal“ d.o.o. Brčko na iznos od 7.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 39.311 EUR-a,pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u Indra d.o.o. Banja Luka, PJ Gradiška, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 62290 i predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku radnu mašinu pravno lice „Agrometal“ d.o.o. Brčko prodalo pravnom licu „Kuzmanović Komerc“, po fakturi broj: 000002 011/09 od 19.10.2009. godine na iznos od 20.734,74 KM.

I.M.

/zajedno sa kako se sumnja P.D., T.A., pravnim licem „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina i drugim licima/

-tačka 35. optužnice-

Da je dana 10.12.2009. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao T.Z. i kako se sumnja P.D. uposlenicima pravnog lica “CIPROM” d.o.o. Bijeljina, koji su navedenu dokumentaciju predali špediteru u BRANKA d.o.o. Bijeljina, PJ Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod broj C 73241 i predao carinicima CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina utovarivač LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa T.A., pravnim licem „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, kako se sumnja P.D. i drugim licima/

-tačka 36. optužnice-

Dana 10.12.2009. godine V.D. i T.A., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Ciprom“ d.o.o Bijeljina preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač Terex, tip TL 100, godina proizvodnje 2007., broj šasje ..., koji je D.M., koji se predstavljao kao J.N. u dogovoru sa V.D. otuđio, pa je građevinsku mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Ulmu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 50/2009 od 08.12.2009. godine navodnog prodavca Grossgarage Bitterolf GmbH Ulm, SR. Njemačka i uvoznika „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 8.000 EUR-a kao cijena građevinske mašine, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao T.Z. i kako se sumnja P.D., uposlenicima pravnog lica “CIPROM” d.o.o. Bijeljina, koji su navedenu dokumentaciju predali špediteru u BRANKA d.o.o. Bijeljina, PJ Gradiška, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod broj C 73241 i predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku mašinu pravno lice „Kuzmanović Komerc„ d.o.o. Modriča na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, nakon čega je pravno lice ''Kuzmanović Komerc„ d.o.o. Modriča istu radnu mašinu prodalo pravnom licu „Drvorez“ d.o.o. Banja Luka po fakturi-otpremnici broj 151/10 od 11.11.2010. godine na iznos od 17.000,01 KM, a kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa T.A., pravnim licem „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, kako se sumnja P.D. i drugim licima/

-tačka 37. optužnice-

Dana 10.12.2009. godine V.D., zajedno sa T.A., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Ciprom“ d.o.o Bijeljina preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni minibager Komatsu, tip JCB 8060, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., koji je D.M., koji se predstavljao kao J.N. u dogovoru sa V.D. otuđio, pa je gra�evinsku mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Ulmu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 52/2009 od 08.12.2009. godine navodnog prodavca Grossgarage Bitterolf GmbH, Ulm, SR. Njemačka i uvoznika „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 7.500 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 17.519 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao T.Z. i kako se sumnja P.D., uposlenicima pravnog lica “CIPROM” d.o.o. Bijeljina, koji su navedenu dokumentaciju predali špediteru u BRANKA d.o.o. Bijeljina, PJ Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod broj C 73228 i predao carinicima CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI je niži od stvarne cijene radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina i ocarinjena nakon čega je građevinska radna mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku radnu mašinu pravno lice „Agrometal„ d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, nakon čega je pravno lice „Agrometal„ d.o.o. Brčko istu radnu mašinu prodalo pravnom licu „Kuzmanović Komerc„ d.o.o. Modriča po fakturi broj 19/2010 od 25.01.2010. godine na iznos od 17.550 KM, a kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 38. optužnice-

Dana 10.06.2010.godine V.D. i O.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Carbonca“ d.o.o Bijeljina preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni minibager YANMAR, tip VIO 75-A, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku mašinu vozač H.S. ispred angažovanog prevoznika „IM Transport“ d.o.o. Žepče preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Tubingen, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 200/10 od 20.07.2010. godine navodnog prodavca THT GmbH & CO. KG Tubingen, SR. Njemačka i uvoznika „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 5.750,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 26.500 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 19922 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je pravno lice „O&R Company„ d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina, nakon čega je pravno lice „O&R Company„ d.o.o. Brčko građevinsku mašinu prodalo pravnom licu „Trebović Commerce„ d.o.o. Mostar po fakturi-otpremnici broj 26/10 od 23.06.2010. godine na iznos od 58.500 KM, a koja je građevinska mašina po otpremnici pravnog lica „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina broj 169/2010 od 23.06.2010. godine prevezena „Trebović Commerce„-u d.o.o. Mostar, nakon čega je pravno lice „Trebović Commerce“ d.o.o. Mostar istu prodalo pravnom licu „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko po fakturi VPR-072/2010 od 03.08.2010. godine na iznos od 35.100 KM, a kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 39. optužnice-

Dana 10.06.2010. godine V.D. i O.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Carbonca“ d.o.o Bijeljina preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač KOMATSU, tip WA70-5, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku mašinu vozač H.S. ispred angažovanog prevoznika „IM Transport“ d.o.o. Žepče, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Tubingen, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 201/10 od 29.06.2010. godine navodnog prodavca THT GmbH & CO. KG Tubingen, SR. Njemačka i uvoznika „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 6.000 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 27.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI C 19925 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je pravno lice „O&R Company„ d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina, nakon čega je pravno lice „O&R Company„ d.o.o. Brčko građevinsku radnu mašinu prodalo SZR „Ciglana Todorović“ Pelagićevo po fakturi-otpremnici broj 30/10 od 08.07.2010. godine na iznos od 14.040 KM, a kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 40. optužnice-

Dana 12.06.2010. godine V.D. i O.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Carbonca“ d.o.o Bijeljina preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač LIEBHERR, tip L-510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku mašinu vozač B.D. ispred angažovanog prevoznika „IM Transport“ d.o.o. Žepče, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Tubingen, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 201/10 od 29.06.2010. godine navodnog prodavca THT GmbH & CO. KG Tubingen, SR. Njemačka i uvoznika „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 6.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 20152 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je pravno lice „O&R Company„ d.o.o. Brčko kupilo od pravnog lica „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina po ugovoru od 21.06.2010. godine za iznos od 28.080 KM, međutim građevinska mašina je predata pravnom licu „Trebović Commerce„ d.o.o. Mostar po fakturi-otpremnici pravnog lica „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina broj 168/2010 od 23.06.2010. godine, nakon čega je pravno lice „Trebović Commerce“ d.o.o. Mostar istu prodalo pravnom licu „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko po računu VPR-071/2010 od 03.08.2010. godine za iznos od 35.100 KM, a kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 41. optužnice-

Dana 12.06.2010. godine V.D. i O.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Carbonca“ d.o.o. Bijeljina preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač minibager YANMAR, tip VIO 55, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku mašinu vozač B.D. ispred angažovanog prevoznika „IM Transport“ d.o.o. Žepče, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Tubingen, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 203/10 od 10.06.2010. godine navodnog prodavca THT GmbH & CO. KG Tubingen, SR. Njemačka i uvoznika „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 5.750,00 EUR-a, kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 40.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predati špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, koji na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 20160 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koja je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah.

V.D.

/zajedno sa kako se sumnja N.Š. i drugim licima/

-tačka 42. optužnice-

Dana 17.06.2010. godine V.D., kako se sumnja N.Š. i O.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Carbonca“ d.o.o. Bijeljina preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač bager CATERPILLAR 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je optuženi N.Š. pronašao i angažovao prevoznika iz R. Srbije, „Perić Trans Company“ d.o.o. Beograd, čiji je vozač od NN lica na dogovorenoj adresi u Kelnu, SR. Njemačka, preuzeo građevinsku radnu mašinu zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 001000145 od 14.06.2010. godine navodnog prodavca Hartwich Baumaschinen GmbH Keln, SR. Njemačka i uvoznika „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 8.550,00 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost mašine na dan carinjenja iznosila 62.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 20821 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku radnu mašinu pravno lice „Carbonca“ d.o.o. Bijeljina prodalo pravnom licu „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah po kupoprodajnom ugovoru i fakturi broj 70/010 od 12.07.2010. godine na iznos od 70.200 KM, gdje je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 43. optužnice-

Dana 07.07.2010. godine V.D. i J.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „O&R Company„ d.o.o. Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač KOMATSU, tip WA 95-3, godina proizvodnje 2002., broj šasije ... koji je J.M., predstavljajući se kao K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od NN pravnog lica u S.R. Njemačka, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku mašinu vozač J.S. ispred angažovanog prevoznika iz „IM Transport Company“ d.o.o. Žepče, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Frankfurtu am Main, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 206/10 od 06.07.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt am Main, SR. Njemačka i uvoznika „O&R Company„ d.o.o. Brčko na iznos od 2.500 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost mašine na dan carinjenja iznosila 19.325 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 23489 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je građevinsku radnu mašinu pravno lice „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „O&R Company„ d.o.o. Brčko, nakon čega je pravno lice „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko istu prodalo pravnom licu „Rajčanka“ d.o.o. Gradačac po fakturi broj 91/10 od 30.09.2010. godine za iznos od 35.100 KM, a kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 44. optužnice-

Dana 07.07.2010. godine V.D. i J.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „O&R Company„ d.o.o. Brčko preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni rovokopač NEUSON, tip 75 Z3RD, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., koji je J.M., predstavljajući se kao K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od NN pravnog lica u S.R. Njemačka, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je radnu mašinu vozač J.S. ispred angažovanog prevoznika iz „IM Transport Company“ d.o.o. Žepče preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Frankfurtu am Main, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 207/10 od 06.07.2010 godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt am Main, SR. Njemačka i uvoznika „O&R Company„ d.o.o. Brčko na iznos od 3.000,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost mašine na dan carinjenja iznosila 19.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 23488 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali i nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 45. optužnice-

Da je dana 08.07.2010. godine učinio carinsku prevaru na način da je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 23542 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina viljuškar MANITOU, tip MT 1440, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

V.D.

/zajedno sa kako se sumnja N.Š., N.E., pravnim licem „Dama“ d.o.o. Živinice i drugim licima/

-tačka 46. optužnice-

Dana 09.07.2010. godine V.D. i kako se sumnja N.E., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Dama“ d.o.o Živinica preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač LIEBHERR, tip L-538, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... koji je J.M., koji se predstavljao pod lažnim imenom K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od pravnog lica Liebherr-Mietpartner GmbH Ludwigshafen, SR. Njemačka, a koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je optuženi N.Š. kako se sumnja pronašao i angažovao prevoznika iz R. Srbije, „Perić Trans Company“ d.o.o. Beograd, čiji je vozač od NN lica na dogovorenoj adresi u Frankfurtu am Main, SR. Njemačka, preuzeo građevinsku radnu mašinu zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 210/10 od 06.07.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt am Main, SR. Njemačka i uvoznika „Dama“ d.o.o. Živinice na iznos 6.550,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 32.721 EUR-a,pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 23772 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske radne mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je pravno lice „Dama“ d.o.o. Živinice prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi broj 20/80/10 od 12.07.2008. godine za iznos od 28.275 KM, nakon čega je pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko istu prodalo pravnom licu “Pavgord“ d.o.o. Foča po fakturi-otpremnici broj 36/10 od 16.08.2008. godine za iznos od 29.250 KM, gdje je pronađena i privremeno oduzeta.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 47. optužnice-

Dana 10.07.2010. godine V.D. i J.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač HITACHI, tip ZW 75, godina proizvodnja 2010., broj šasije ... koji je J.M., predstavljajući se kao K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od NN pravnog lica u S.R. Njemačka, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Bischofshen, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 211/10 od 08.07.2010 godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt am Main, SR. Njemačka i uvoznika „O&R Company“ d.o.o. Brčko na iznos 4.500,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 23909 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

V.D.

/zajedno sa drugim licima/

-tačka 48. optužnice-

Dana 10.07.2010. godine V.D. i J.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko, preko navedenog pravnog lica uvezli minibager HITACHI, tip ZAXIS 50 U, godina proizvodnje 2009,. broj šasije ... koji je J.M., predstavljajući se kao K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od NN pravnog lica u S.R. Njemačka, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinsku mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Bischofshen, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 212/10 od 08.07.2010 godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt am Main, SR. Njemačka i uvoznika „O&R Company“ d.o.o. Brčko na iznos 3.000 EUR-a, kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 24.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 23915 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko prodalo pravnom licu „Higra“ d.o.o. Bijeljina po fakturi broj 33/10 od 31.07.2008. godine na iznos od 78.000 KM, gdje je i pronađena.

V.D.

/zajedno sa kako se sumnja N.Š. i drugim licima/

-tačka 49. optužnice-

Dana 13.08.2010. godine V.D. preko pravnog lica “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar, u kojem je A.A.1 registrovan kao direktor i odgovorno lice, uvezao otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 962H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... koji je A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“, u dogovoru sa V.D. otuđio u Kelsterbachu, SR. Njemačka, pa je optuženi N.Š. kako se sumnja pronašao i angažovao prevoznika iz R. Hrvatske, Sazov“ d.o.o. Zagreb, čiji je vozač od A.A. na dogovorenoj adresi u Hattesheim-u, SR. Njemačka, preuzeo građevinsku radnu mašinu zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 00100742 od 10.08.2010. godine navodnog prodavca Andreas Automobile GmbH Hildesheim, SR. Njemačka i uvoznika „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar na iznos 25.000 EUR-a, pa je dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvoreni faktura i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 28773 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koju je pravno lice „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi broj 120/10 od 09.08.2008. godine za iznos od 67.300 KM, nakon čega je pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko istu građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu “Pavgord“ d.o.o. Foča po ugovoru i fakturi-otpremnici broj 35/10 od 16.08.2008. godine za iznos od 68.250 KM, ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah.

V.D. IM.T.

/zajedno sa kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 50. optužnice-

Dana 16.08.2010. godine V.D. preko pravnog lica “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar, u kojem je A.A.1 registrovan kao direktor i odgovorno lice, uvezao otuđeni rovokopač CATERPILLAR, tip CAT 323D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., koju su građevinsku mašinu A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. u dogovoru sa V.D. otuđili u okolini Frankfurta, SR. Njemačka, nakon čega je građevinsku mašinu vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, kontaktirao „P.“ koji mu je dao adresu mjesta utovara gdje su ga sačekali A.A. i N.E. pa su skupa otišli do platoa uz rijeku Majna gdje se nalazila otuđena građevinska mašina, koju je N.E. odgovarajućim ključem stavio u pogon i navezao na prikolicu „labudicu“ reg.oznaka ..., zatim je vozač od A.A. preuzeo ovjereni CMR obrazac i krivotvorenu fakturu broj: 00100745 od 12.08.2010. godine, navodnog prodavca ANDREAS AUTOMOBILE Hildesheim, SR. Njemačka i uvoznika „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar na iznos od 25.000 EUR, pa je vozač dolaskom na carinski terminal u Bosanskom Brodu, krivotvorenu fakturu i CMR predao M.T., koji je navedene dokumente predao špediteru u TERZIĆ KOMERC d.o.o. Odžak, PJ. Brod, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 28982 i istu predao carinicima na CI Brod, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena, pa je M.T. platio troškove carinjenja novcem koji mu je u tu svrhu dao V.D., nakon čega je građevinska radna mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu, pa je M.T., po uputama V.D., vozača H.F. sa građevinskom mašinom uputio prema Bijeljini vozeći se u kamionu s vozačem, uz pratnju pravnog lica “Grapkić“ d.o.o. koga je angažovao V.D. jer se radilo o vangabaritnom teretu, kada je građevinska mašina istovarena M.T. je vozaču H.F. na ime troškova prevoza platio iznos od 3.800 EUR-a, koji je novac M.T. dobio od V.D., nakon čega je na otuđenom rovokopaču CATERPILLAR 323D izvršena ručna prepravka broja šasije u broj ..., a koju je građevinsku mašinu pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar, te prodalo prepravljeni otuđeni Caterpillar 323D kao Caterpillar 320C pravnom licu „Higra“ d.o.o. Bijeljina po fakturi-otpremnici broj 37/10 od 19.08.2008. godine na iznos od 78.000 KM, gdje je radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D., M.T., M.N. i pravno lice „Eko Metal“ d.o.o. Živinice

/zajedno sa kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 51. optužnice-

Dana 18.10.2010. godine V.D. i M.N., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Eko Metal” d.o.o. Živinice, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... koju su građevinsku radnu mašinu A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. u dogovoru sa V.D. otuđili u Majncu, SR.Njemačkoj, nakon čega je vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „ Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, kontaktirao „P.“ koji mu je dao adresu mjesta utovara gdje su ga sačekali A.A. i N.E., pa je N.E. vozača odveo do industrijske zone grada Majnc, gdje je vozač parkirao kamion sa prikolicom „labudicom“, dok je N.E. otišao i dovezao otuđenu građevinsku mašinu, koju je stavio u pogon odgovarajućim ključem koji je imao kod sebe, navezao na “labudicu“, zatim je vozač od A.A. preuzeo ovjereni CMR obrazac i krivotvorenu fakturu broj: 002341/11 od 14.10.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt, SR. Njemačka i uvoznika „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na iznos od 17.400 EUR-a, pa je vozač dolaskom na carinski terminal Bosanska Gradiška, krivotvoreni faktura i CMR predao M.T., koji je navedene dokumente predao špediteru u INDRA d.o.o. Banja Luka, PJ Gradiška, pa je špediter na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem C 63107 i predao carinicima na CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena, pa je M.T. platio troškove carinjenja novcem koji mu je u tu svrhu dao V.D., nakon čega je građevinska mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu, pa je M.T., po uputama V.D., vozača H.F. sa građevinskom mašinom uputio prema Istočnom Sarajevu vozeći se u kamionu s vozačem, do mjesta u blizini Foče gdje je građevinska mašina istovarena, nakon čega je M.T. vozaču H.F. ovjerio CMR pečatom pravnog lica “Eko Metal” d.o.o. Živinice i platio mu prevoz novcem koji mu je prethodno dao V.D., pa je građevinsku mašinu pravno lice „Eko Metal” d.o.o. Živinice prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi-otpremnici broj 002365/10 od 19.10.2010. godine, nakon čega je radna mašina prodata pravnom licu „Pavgord“ d.o.o. Foča po fakturi-otpremnici broj 126/2010 od 19.10.2010. godine za iznos od 29.190 KM, gdje je građevinska mašina pronađena i privremeno oduzeta.

V.D., M.T., M.N. i pravno lice „Eko Metal“ d.o.o. Živinice

/zajedno sa kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 52. optužnice-

Dana 03.11.2010. godine V.D. i M.N., kao direktor i odgovorno pravnog lica “Eko Metal” d.o.o. Živinice, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... koju su građevinsku mašinu A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. u dogovoru sa V.D. otuđili u blizini Frankfurta, S.R. Njemačka, nakon čega je vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, kontaktirao „P.“ koji mu je dao adresu mjesta utovara gdje su ga sačekali A.A. i N.E., pa je N.E. građevinsku mašinu navezao na “labudicu“, dok je A.A. predao ovjereni CMR obrazac i krivotvorenu fakturu broj 002342/11 od 28.10.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt, S.R. Njemačka i uvoznika „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na iznos od 24.700 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 94.000 EUR-a, pa je vozač dolaskom na carinski terminal Bosanska Gradiška, krivotvorenu fakturu i CMR predao M.T., pa je faktura i ostalu dokumentaciju predao špediteru u Futura Trade d.o.o. Gradiška na obradu, koji je na osnovu cijene sa fakture sačinio JCI pod brojem 67232 i predao carinicima na CI Gradiška, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena, pa je M.T. platio troškove carinjenja novcem koji mu je u tu svrhu dao V.D., nakon čega je građevinska mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu, pa je M.T., po uputama V.D., vozača H.F. sa građevinskom mašinom uputio prema Istočnom Sarajevu vozeći se u kamionu s vozačem, uz pratnju pmv Golf VI reg. oznaka ..., pravnog lica „GRAPKIĆ PREVOZ“, nakon čega je u mjesto Lukavica-Istočno Sarajevo otuđena građevinska mašina pretovarena na tmv. Mercedes, kojeg je prevoznika angažovao M.T., pri čemu je M.T. prethodnom prevozniku do Lukavice isplatio troškove prevoza novcem koji mu je dao V.D., odakle je otuđena građevinska mašina dalje transportovana do „Srbinje putevi“ Foča–Miljevina, uz pratnju vozila Toyota Hilux reg. oznaka ..., koji koristi V.D. i vozila Toyota Hilux reg. oznaka ..., koje je registrovano na firmu „Srbinje putevi“ d.o.o. Foča, koji je stvarni kupac i naručilac otuđene građevinske mašine, nakon čega je P.G. isplatio V.D. neutvrđeni iznos novca, a koji je višestruko manji od stvarne vrijednosti otuđene građevinske mašine.

B.K.

/zajedno sa V.D., M.T., D.M., pravnim licem „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina i drugim licima/

-tačka 53. optužnice-

U novembru mjesecu 2010. godine V.D. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, sa namjerom da preko pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina uvezu otuđenu građevinsku mašinu Liebherr, tip L-924, broj šasije ... koju je građevinsku radnu mašinu T.N., državljanin R. Srbije, u dogovoru sa V.D. otuđio u predgrađu Frankfurta, SR.Njemačka, na način da je odgovarajućim ključem otključao i ušao u krug gdje su se nalazile građevinske mašine, pa je navedenu građevinsku mašinu podesnim ključem startovao i navezao na prikolicu, dok su V.D. i D.M. u svrhu sačinjavanja krivotvorene kupoprodajne fakture elektronskim putem pribavili podatke o pravnom licu „AutoLizingDeutcheland“ iz SR. Njemačke, kao navodnom prodavcu građevinske mašine, pa su na taj način pribavljeni podaci o navedenom pravnom licu, podaci o karakteristikama otuđene građevinske mašine i cijena mašine, nakon čega su V.D. i D.M. pribavljene podatke proslijedili B.K. koji je na osnovu dobivenih podataka sačinio krivotvorenu fakturu, te po uputi V.D. isti zapakovao u bijelu kovertu, predao M.T., koji je kovertu predao M.2, vozaču autobusa registarskih oznaka ... na liniji za Dortmund, SR. Njemačka, na autobuskoj stanici u Tuzli, pa je vozač dolaskom u S.R. Njemačku, po uputi M.T., kovertu predao T.N., kojeg je V.D. prethodno obavijestio da sačeka autobus i preuzme kovertu, da popuni podatke iz krivotvorene fakture u CMR-obrazac, što je T.N. i učinio te krivotvorenu fakturu i CMR predao angažovanom vožaču H.F. ispred prevoznika iz R. Hrvatske, pravnog lica „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Lužani, koji je upravljao tmv. kamion hrvatskih registarskih oznaka ... i prikolicu hrvatskih registarskih oznaka ..., a koji je angažovan od strane M.T. za prevoz otuđene građevinske mašine iz S.R. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, pa je vozač prilikom prevoza građevinske mašine zaustavljen i kontrolisan od strane austrijske policije zbog prijave krađe navedene građevinske mašine, koja je tom prilikom i oduzeta.

V.D., I.M., LJ.P., B.T., M.T., B.K., D.M. i pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina

/zajedno sa M.P., kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 54. optužnice-

Dana 11.01.2011. godineV.D. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Luiza“ d.o.o. Čapljina, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije .... na način da se LJ.P., koristeći znanje njemačkog jezika, lažno predstavila kao „L.“ iz navodnog pravnog lica “PL Bau” Majnc iz SR. Njemačke odnosno kao kupac građevinskih mašina, kako bi pribavila „logo“ pravnih lica koja prodaju građevinske mašine, podatke o građevinskim mašinama i to karakteristike i cijene određenih traženih građevinskih mašina, te nakon što su joj pravna lica-prodavci elektronskim putem poslali ponude-profakture sa osnovnim podacima pravnih lica i logom, te karakteristikama i cijenom traženih građevinskih mašina, a koji su podaci bili neophodni za izradu krivotvorene fakture o kupoprodaji, pa je navedene ponude-podatke LJ.P. proslijedila I.M. koji je podatke dalje dostavio B.K., uz upute da podatke izmijeni na dobivenoj fakturi tako da kao uvoznika navede “D. M. Lujza” d.o.o. Struge Čapljina, da kao predmet kupoprodaje stavi podatke otuđenenog utovarivača Catepillar, tip CAT 966H, godina proizvodnje 2006., broja šasije ..., te da kao navodnog prodavca navede MAZEDONSKI NUTZFAHRZEUGE GmbH Ginsheim-Gustavsburg, SR. Njemačka i da izmijeni prodajnu cijenu građevinske mašine tako da u fakturu unese iznos od 25.700,00 EUR-a, iako je vrijednost građevinske mašine na dan carinjenja iznosila 123.000 EUR-a, što je B.K. i učinio, te tako izmijenjenu fakturu putem elektronske pošte proslijedio I.M., koji je u dogovoru sa V.D. prepravljenu fakturu proslijedio N.E., koji je zajedno sa B.T. i M.P. u Frankfurtu, SR. Njemačka, već otuđio utovarivač marke CATERPILLAR, tip CAT 966H, godina proizvodnje 2006., broja šasije ..., pa su po instrukciji V.D. sačekali slovenačkog prevoznika „Prevozi, TGM, POSREDNIŠTVO PODRŽAJ JANKO s.p.“ Škofljica, tmv. Volvo, slovenskih registarskih oznaka ... sa prikolicom slovenskh registarskih oznaka ..., koga je angažovao V.D., nakon čega su N.E., M.P., B.T. i NN lice natovarili otuđenu građevinsku mašinu, nakon čega je N.E. prevozniku predao krivotvorenu fakturu broj 03/11 od 03.01.2011. godine na koji je pethodno stavio krivotvoreni pečat navodnog prodavca Mazedonski Nutzfahrzeuge GmbH Ginsheim-Gustavsburg, S.R. Njemačka, a koja je faktura glasila na uvoznika „D.M. Lujza“, nakon čega je slovenački prevoznik otuđeni utovarivač transportovao iz Frankfurta, SR. Njemačka do CI Grude, gdje je vozača sačekao M.T., koji je preuzeo krivotvoreni faktura i ostalu dokumentaciju, istu predao špediteru T.Z. u “Tolušić” d.o.o. Posušje, koji je na osnovu cijene iz fakture sačinio JCI pod brojem C 261 i predao carinicima na CI Grude, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena, pa je dana 11.01. 2011. godine otuđena građevinska mašina uvezena preko CI Grude, nakon čega je M.T. u Čitluku putem Western Union-a primio novac koji mu je iz Tuzle poslao V.D., kojim novcem je platio troškove prevoza prevoznika iz R. Slovenije, koji je građevinsku mašinu dovezao iz SR. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, pa je otuđena građevinska mašina uz pratnju vozila Ford sa žutim rotacionim svjetlima, hrvatskih registarskih oznaka ..., kao i pmv. Mercedes tip ML, crne boje, njemačkih reg. oznaka ... i Passata crne boje, reg. oznaka ... dovezao do Ljubuškog i produžio do Čitluka, gdje je gtađevinska radna mašina sa desne strane puta Čitluk – Žitomislići, u mjestu Blizanci, oko 100 metara udaljeno od ceste, pretovarena na tmv. MAN, registarskih oznaka ... sa prikolicom ..., registrovano na pravno lice „Pavgord“ d.o.o. Foča, čiji je vlasnik P.G., a potom transportovana putem Žitomislića, Nevesinja i Gacka do Foče, gdje je istovarena ispred pravnog lica „Pavgord“ d.o.o. Foča, pa je P.G. platio V.D. neutvrđeni iznos novca, a ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Miličević“ d.o.o. Kreševo.

V.D., I.M., LJ.P., B.T., M.T., A.B., B.K., D.M. i pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina

/zajedno sa kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 55. optužnice-

Dana 24.01.2011. godine V.D. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Luiza“ d.o.o. Čapljina, preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni rovokopač marke CATERPILLAR, tip CAT M313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije ..., na način da se LJ.P., koristeći znanje njemačkog jezika, lažno predstavila kao „L.“ iz navodnog pravnog lica “PL Bau” Majnc iz SR. Njemačke odnosno kao kupac građevinskih mašina, kako bi pribavila „logo“ pravnih lica koja prodaju građevinske mašine, podatke o građevinskim mašinama i to karakteristike i cijene određenih traženih građevinskih mašina, te nakon što su joj pravna lica-prodavci elektronskim putem poslali ponude-profakture sa osnovnim podacima pravnih lica i logom, te karakteristikama i cijenom traženih građevinskih mašina, a koji su podaci bili neophodni za izradu krivotvorene fakture o kupoprodaji, pa je navedene ponude-podatke LJ.P. proslijedila I.M. koji je podatke dalje dostavio B.K., uz upute da podatke izmijeni na dobivenoj fakturi tako da kao uvoznika navede “D.M. Lujza” d.o.o. Struge Čapljina, da kao predmet kupoprodaje stavi podatke otuđenenog rovokopača Catepillar, tip CAT 313C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., te da kao navodnog prodavca navede MAZEDONSKI NUTZFAHRZEUGE GmbH Ginsheim-Gustavsburg, SR. Njemačka i da izmijeni prodajnu cijenu građevinske mašine tako da u fakturu unese iznos od 17.500 EUR-a, iako je vrijednost građevinske mašine na dan carinjenja iznosila 56.000 EUR-a, što je B.K. i učinio, te tako izmijenjenu fakturu putem elektronske pošte proslijedio I.M., koji je u dogovoru sa V.D. prepravljenu fakturu proslijedio N.E., koji je zajedno sa NN licem „M.“ u Frankfurtu, SR. Njemačka, već otuđio rovokopač Catepillar, tip CAT 313C, godina proizvodnje 2007, serijskog broja ..., pa su po instrukciji V.D. sačekali slovenačkog prevoznika „Prevozi, TGM, POSREDNIŠTVO PODRŽAJ JANKO s.p.“ Škofljica, tmv. Volvo, slovenskih registarskih oznaka ... sa prikolicom slovenskh registarskih oznaka ..., kojeg je angažovao V.D., nakon čega su kako se sumnja N.E. i NN lice „M.“ natovarili otuđenu građevinsku mašinu, zatim je N.E. prevozniku predao krivotvorenu fakturu broj 09/11 od 20.01.2011. godine prevozniku, na koji je pethodno stavio krivotvoreni pečat navodnog prodavca Mazedonski Nutzfahrzeuge GmbH Ginsheim-Gustavsburg, S.R. Njemačka, a koja je faktura glasila na uvoznika „D.M. Lujza“, nakon čega je slovenački prevoznik otuđeni rovokopač transportovao iz Frankfurta, SR. Njemačka do CI Grude, gdje su vozača sačekali M.T. i A.B., koji su preuzeli krivotvoreni faktura i ostala dokumentaciju, istu predali špediteru T.Z. u “Tolušić” d.o.o. Posušje, koji je na osnovu cijene iz fakture sačinio JCI pod brojem C 117 i predao carinicima na CI Grude, koji su kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina prihvatili iskazani iznos cijene u JCI, iako je iskazani iznos cijene u JCI bio niži od stvarne cijene građevinske mašine, te su u skladu sa tim obračunali nižu carinsku stopu po kojoj je otuđena građevinska mašina ocarinjena, pa je dana 24.01.2011.godine otuđena građevinska mašina uvezena preko CI Grude, nakon čega je M.T. u Čitluku putem Western Union-a primio novac koji mu je iz Tuzle poslao V.D., kojim novcem je platio troškove prevoza prevoznika iz R. Slovenije, koji je građevinsku radnu mašinu dovezao iz SR. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, pa je otuđena građevinska mašina uz pratnju vozila sivi Golf V, registarskih oznaka ... dovezao do Ljubuškog i produžio do Čitluka, gdje je građevinska mašina sa desne strane puta Čitluk – Žitomislići u mjestu Blizanci, oko 100 metara udaljeno od ceste, pretovarena na vozilo marke MAN registarskih oznaka ... sa prikolicom ... gdje su čekali pmv. Mercedes tip ML, crne boje, njemačkih reg. oznaka ... i Passat crne boje, reg. oznaka ..., registrovano na pravno lice „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah, čiji je vlasnik H.A., nakon čega je otuđena građevinska mašina transportovana putem Žitomislića i Mostara do Jelaha, gdje je istovarena ispred pravnog lica „Inžinjering 1“ d.o.o. Foča, pa je H.A. platio V.D. 70.000 KM po fakturi broj 16/2011 od 28.01.2011. godine izdat od pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, a ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah.

V.D., I.M., LJ.P., D.M. i pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina

/zajedno sa M.I., kako se sumnja N.E. i drugim licima/

-tačka 56. optužnice-

U januaru mjesecu 2011. godine V.D. zajedno sa I.M. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, sa namjerom da preko pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina uvezu otuđenu građevinsku mašinu Liebherr, tip L-556, broj šasije ... koju je građevinsku radnu mašinu kako se sumnja N.E. zajedno sa M.I., nakon prethodnog dogovora sa V.D. i I.M., otuđio u noći 27/ 28.01.2011. godine u SR. Njemačka, na način da je odgovarajućim ključem otključao i ušao u krug gdje su se nalazile građevinske mašine, pa je navedenu građevinsku mašinu podesnim ključem stavio u pogon i navezao na prikolicu, nakon čega je N.E. putem e-maila I.M. poslao identifikacione podatke otuđene građevinske radne mašine, kao i adresu parking mjesta gdje je angažovani prevoznik trebao da natovari građevinsku radnu mašinu, dok su lažnu fakturu osumnjičeni V.D., I.M. i LJ.P. izrađivali uz pomoć NN lica na način da su putem „Interneta“ pronalašli NN pravno lica u SR. Njemačkoj koje prodaje i iznajmljuje građevinske radne mašine, pa su V.D. i I.M. dali upute LJ.P., koja govori njemački jezik, kako da se lažno predstavlja kao direktor „L.“ iz navodnog pravnog lica “P&L Bau GmbH Hoch und Tiefbau” Mainz iz SR. Njemačke, odnosno kao zainteresovani kupac građevinskih radnih mašina, pa je LJ.P. telefonskim putem pozvala NN njemačko pravno lice koje prodaje građevinske radne mašine i tražila da elektronskim putem dostave ponudu sa cijenom radne mašine Liebherr, tip L-556, odnosno tipa i karakteristika građevinske radne mašine koju su N.E. i M.I. već otuđili, pa su na taj način osumnjičeni V.D. i I.M. sačinili krivotvorenu fakturu navodnog prodavca „Mezedonski Trucks & Trailers iz SR. Njemačke i uvoznika „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, nakon čega je I.M. poslao nalog za utovar slovenačkom prevozniku „Podržaj Janko s.p.“ i prevoz radne mašine iz SR. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, čiji je vozač prema adresi u nalogu građevinsku radnu mašinu preuzeo od osumnjičenog N.E. i NN lica i natovario na tmv. kamion slovenačkih registarskih oznaka ... i prikolicu slovenačkih registarskih oznaka ..., a koja je na graničnom prijelazu R. Slovenije oduzeta od granične policije zbog prijave krađe.

čime bi,

Optuženi V.D., pod tačkama 1. do 20., 45. i 54. do 56. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 1. do 20., 45., 54. do 56. optužnice) počinio produženo krivično djelo Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, a pod tačkama 21. do 24., 36. do 44. i 46. do 52. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 21. do 24., 36. do 44. i 46. do 52. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 3. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim dijelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa 287. stav 1. tačka a) u vezi stava 2. tačka a) KZ FBiH i u vezi sa čl. 286. stav 1. KZ FBiH

Optuženi I.M., pod tačkama 32. i 35. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 32. i 35. optužnice) počinio produženo krivično djelo Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, a pod tačkama 25. do 31., 33., 34., te 54. do 56. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 25. do 31., 33., 34., te 54. do 56.optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 3. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. KZ FBiH,

Optuženi M.T., pod tačkama 14. do 20., te 54. i 55. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 14. do 20., te 54 i 55. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) i stav 2. tačka a) KZ FBiH, u vezi sa čl. 286. stav 1. KZ FBiH, u vezi člana 31. KZ FBiH, a pod tačkama 50. do 52. (tačke 50. do 52. optužnice) počinio produženo krivično djelo Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH,

Optužena D.J., pod tačkama 14. do 20. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 14. do 20. optužnice) počinila produženo krivično djelo Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH,

Optuženi D.M., pod tačkama 54. do 56. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 54. do 56. optužnice) počinio produženo krivično djelo Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH,

Optuženi B.K., pod tačkom 53. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačka 53. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, a pod tačkama 54. i 55. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 54. i 55. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH,

Optužena LJ.P. pod tačkama 54. do 56. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 54. do 56. optužnice) počinila krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djeliom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH,

Optuženi B.T. pod tačkama 54. i 55. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 54. i 55. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 4. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a) i stav 2. tačka a) KZ FBiH, u vezi sa članom 286. stav 1. KZ FBiH, u vezi sa članom 55. KZ FBiH,

Optuženi A.B. pod tačkom 55. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačka 55. optužnice) počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) i stav 2. tačka a) KZ FBiH, u vezi sa čl. 286. stav 1. KZ FBiH, u vezi člana 31. KZ FBiH,

Optužena M.N. pod tačkama 51. i 52. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 51. i 52. optužnice) počinila krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH,

Optuženo pravno lice „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj pod tačkama 14. do 20. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 14. do 20. optužnice) počinilo produženo krivično djelo Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54 KZ BiH,

Optuženo pravno lice „Eko Metal“ d.o.o. Živinice pod tačkama 51. i 52. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 51. i 52. optužnice) počinilo produženo krivično djelo Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH,

Optuženo pravno lice „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina pod tačkama 54. do 56. oslobađajućeg dijela izreke presude (tačke 54. do 56. optužnice) počinilo produženo krivično djelo Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH.

*****

Na osnovu člana 189. stav 1. ZKP BiH, optuženi V.D., I.M., M.T., D.J., D.M., B.K., LJ.P., B.T., A.B. i M.N., te optužena pravna lica „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, ''Eko Metal“ d.o.o. Živinice i „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, u odnosu na oslobađajući dio presude, oslobađaju se naknade troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret budžetskih sredstava Suda.

*****

Na osnovu člana 198. stav 2. i 3. ZKP BiH, oštećeni se sa eventualnim imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu, i to:

pravno lice Reweus“ d.o.o. Lukavac i kompanija ''T.G.S. DI TICCHI GINO E C SNC'' Italija u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom lopatom CATEPILLAR, tip CAT 938G, godina proizvodnje 2001., broj šasije ...;
pravno lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, društvo ''CEPRINI COSTRUZIONI '' d.o.o. Bari, te društvo ''LOCAT LEASING'' d.d. Bolonja u odnosu na radnu mašinu gusjeničar sa čeono postavljenom lopatom KOMATSU, tip PC 230, godina proizvodnje 2004., broj šasije ...;
pravno lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča i ''ECO DEMOLIZIONI SRL'', Italija u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom lopatom - točkaš, CATERPILLAR, tip CAT 928G, godina proizvodnje 2005., broj šasije ...;
pravno lice ''Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik, u odnosu na radnu mašinu utovarivač točkaš sa čeono postavljenom lopatom, MECALAC, tip 12MXT, godina proizvodnje 1999., broj šasije ...;
pravno lice ''Reweus“ d.o.o. Lukavac i fizičko lice T.A.1 iz I. u odnosu na radnu mašinu rovokopač gusjeničar BOBCAT, tip 322, godina proizvodnje 2002., broj šasije ...;
pravno lice „BOSMAN“ d.o.o. Sarajevo, fizičko lice Z.F., društvo ''SELMABIPIEMME LEASING'' d.d. Forli, te osiguravajuće društvo Generali Assicurazioni d.d. Trst u odnosu na radnu mašinu viljuškar BOBCAT, tip S 175, godina proizvodnje 2004., broj šasije ...;
firma Grotemeier Baumaschinenhandel i osiguravajuće društvo ''HDI GERLING Industrie Versiherung AG'', Hanover, Njemačka, u odnosu na radnu mašinu utovarivač-bager LIEBHERR, tip 904 C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravna lica „Trebović komerc“ d.o.o. Mostar i Allianz Versicherungs – AG, Berlin u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom kašikom LIEBHERR, tip L 538Z, godina proizvodnje 2005., broj šasije ...;
firma Berobau u odnosu na radnu mašinu utovarivač-bager KOMATSU, tip PC 228, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravno lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, firma Berobau, te osiguravajuća kompanija ''HDI GERLING Industrie Versiherung AG'', Hanover, Njemačka u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom kašikom-bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravno lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča i firma Wilhelm Becker GmbH & Co iz Mindena u odnosu na radnu mašinu utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravno lice Ernst Voigt Sandgruben und Erdbau GMBH u odnosu na radnu mašinu utovarivač bager LIEBHERR, tip L 566-460, godina proizvodnje 2006., broj šasije ...;
osiguravajuća kuća AXA i pravno lice GAB GmbH d.o.o Bremen u odnosu na radnu mašinu utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravno lice RIZZANI DE ECCHER SPA, Udine, Italija u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa lopatom gusjeničar CATERPILLAR, tip CAT 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ...;
pravno lice „Sara Kompani“ d.o.o. Ilidža, firma BREMAR 2, Pelegrina Verona, Italija, te pravno lice Cogeferr SRL, Torino Italija, u odnosu na radnu mašinu utovarivač CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004., broj šasije ...;
pravno lice LINDE Fordertechnik GMBH, Linz, Austrija u odnosu na radne mašine viljuškar LINDE, tip H45D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., viljuškar LINDE, tip H40D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., viljuškar LINDE, tip H35D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... i viljuškar LINDE, tip H50D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ...;
pravna lica Reweus“ d.o.o. Lukavac i MVS ZEPPELIN Osterreich GmbH u odnosu na radnu mašinu kompresor ATLAS COPCOXAHS186, serijskog broja ..., broj šasije ...;
pravno lice BOMAG GmbH, Beč, Austrija u odnosu na radnu mašinu valjak Bomag, tip 120 AD-4, godina proizvodnje 2008., serijski broj ...;
pravna lica ''AKM-COMMERCE“ d.o.o. Tuzla i LINDE Fordertechnik GMBH, Linz, Austrija u odnosu na radnu mašinu viljuškar LINDE, tip H25D, godina proizvodnje 2008., serijski broj ...;
pravno lice „Terex inžinjering“ d.o.o. Bijeljina i kompanija Wirtgen Hamburg, Vertriebs und Service GmbH, Bad Fallingbostel, Njemačka u odnosu na radnu mašinu drumski valjak WALZE HAMM, tip 3412 HT, godina proizvodnje 2006., broj šasije ...;
firma Suffel, podružnica Hofheim-Wallau, Njemačka u odnosu na radnu mašinu viljuškar LINDE, tip H50D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravno lice „Kuzmanović Commerce“ d.o.o. Modriča u odnosu na radne mašine utovarivač sa lopatom-gusjeničar YANMAR, tip V3-5, godina proizvodnje 2006., broj �asije ... i drumski valjak HAMM, tip 3412HT, godina proizvodnje 2005., broj šasije ...;
pravno lice „Papilon“ d.o.o. Čelić i kompanija ''Priemer GmbH'' iz Njemačke u odnosu na radnu mašinu minibager-gusjeničar VOLVO 281, godina proizvodnje 2002., broj šasije ...;
pravno lice Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina i kompanija ''Baurent'', Keln, Njemačka u odnosu na radnu mašinu bager ATLAS 80, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravna lica „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija, ''Biron Baumaschinen GmbH'', Eppstein, Njemačka i R+V Versicherung AG iz Njemačke u odnosu na radnu mašinu bager KUBOTA, tip 161-2A, godina proizvodnje 2000., broj šasije ...;
kompanija CNH Baumschinen /dio kompanije CNH registrovane u Njemačkoj u odnosu na radnu mašinu bager NEW Holland, tip E150 BSR-2, godina proizvodnje 2008., broj šasije ...;
pravno lice ''Komins'' d.o.o. Tuzla u odnosu na radnu mašinu minibager YANMAR, tip B37V, godina proizvodnje 2006., broj šasije ...;
pravno lice „Drvorez“ d.o.o. Banja Luka i firma HKL Baumaschinen u odnosu na radnu mašinu utovarivač Terex, tip TL 100, godina proizvodnje 2007., broj šasje ...;
pravno lice ''Kuzmanović Commerce“ d.o.o. Modriča i firma ''Forschner'' Spaichingen, Njemačka, u odnosu na radnu mašinu minibager Komatsu, tip JCB 8060, godina proizvodnje 2008., broj šasije ...;
pravno lice „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko i firma LOXAM GmbH, Mannheim, Njemačka u odnosu na radnu mašinu minibager YANMAR, tip VIO 75-A, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
SZR „Ciglana Todorović“ Pelagićevo i firma LOXAM GmbH, Mannheim, Njemačka u odnosu na radnu mašinu utovarivač KOMATSU, tip WA70-5, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravno lice „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko u odnosu na radnu mašinu utovarivač LIEBHERR, tip L-510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ...;
pravno lice ''Inženjering 1“ d.o.o. Jelah u odnosu na radnu mašinu utovarivač minibager YANMAR, tip VIO 55, godina proizvodnje 2007., broj šasije ...;
pravna lica „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah i ZEPPELIN BAUMASCH GmbH, Garching, Njemačka u odnosu na radnu mašinu utovarivač bager CATERPILLAR 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ...;
pravno lice „Rajčanka“ d.o.o. Gradačac u odnosu na radnu mašinu utovarivač KOMATSU, tip WA 95-3, godina proizvodnje 2002., broj šasije ...;
pravno lice „Kuzmanović Commerce“ d.o.o. Modriča u odnosu na radnu mašinu viljuškar MANITOU, tip MT 1440, godina proizvodnje 2006., broj šasije ...;
pravno lice “Pavgord“ d.o.o. Foča i firma Liebherr–Mietpartner GmbH, Ludwigshafen, Njemačka u odnosu na radnu mašinu utovarivač LIEBHERR, tip L-538, godina proizvodnje 2008., broj šasije ...;
pravno lice ''Higra“ d.o.o. Bijeljina u odnosu na radnu mašinu minibager HITACHI, tip ZAXIS 50 U, godina proizvodnje 2009,. broj šasije ...;
pravno lice „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah i osiguravajuće društvo ''R&V Allgemeine Versicherung AG'' Wiesbaden u odnosu na radnu mašinu utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 962H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ...;
pravno lice ''Higra“ d.o.o. Bijeljina i fizičko lice J.B.B. iz Nj. u odnosu na radnu mašinu rovokopač CATERPILLAR, tip CAT 323D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ...;
pravno lice “Pavgord“ d.o.o. Foča i osiguravajuće društvo ''R&V Allgemeine Versicherung AG'' Wiesbaden u odnosu na radnu mašinu valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ...;
pravna lica „Pavgord“ d.o.o. Foča, G.R.I. GLASRECYCLING NV, Viersen, Njemačka, kompanija ''ZellelinBaumaschinen GmbH'', Frankenthal, Njemačka, te osiguravajuće društvo AXA Corporate Solutions iz Kelna u odnosu na radnu mašinu utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ...;
pravno lice „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah, firma Herma Auerosch GmbH, Rugenland i pravno lice ''AUEROCH'', Dietenhofen, Njemačka u odnosu na radnu mašinu rovokopač marke CATERPILLAR, tip CAT M313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije ....

*****

Na osnovu člana 199. ZKP BiH, oštećenim pravnim licima vraćaju se privremeno oduzete radne mašine i to: pravnom licu „Porobić“ d.o.o Zavidovići radna mašina utovarivač LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., a pravnom licu ''Pavgord'' d.o.o. Foča radna mašina CATERPILLAR, tip CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ....

O b r a z l o ž e nj e

I tok postupka

Optužnica Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0000286 10 od 18.07.2013. godine, pored ostalih, tereti optuženog V.D. da je počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 3. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim dijelom Carinska prevara člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim dijelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa 287. stav 1. tačka a) u vezi stava 2. tačka a). KZ FBiH i u vezi sa članom 286. stav 1. KZ FBiH, optuženog I.M. da je počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 3. KZ BiH u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djeliom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. KZ FBiH, optužene A.B. i M.T. da su počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) i stav 2 tačka a) KZ FBiH u vezi sa članom 286. stav 1. KZ FbiH, u vezi člana 31. KZ FBiH, optužene D.M., LJ.P. i M.N. da su počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH u vezi sa produženim krivičnim djelo Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, optuženog B.K. da je počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, optuženu D.J. da je počinila krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. KZ RS, optuženog B.T. da je počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 4. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a) i stav 2 tačka a) KZ FBiH, u vezi sa članom 286. stav 1. KZ F BiH, u vezi sa članom 55. KZ FBiH, te optužena pravna lica „LUJZA“ d.o.o. Čapljina i „EKOMETAL“ d.o.o. Živinice da su počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, u vezi sa članom 125. stav 4. KZ BiH, a optuženo pravno lice „KAN VEST KOMPANI“ d.o.o. Doboj da je počinilo krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH u vezi sa produženim krivičnim djelom Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 125. stav 4. KZ BiH.

Sudija za prethodno saslušanje je dana 26.07.2013. godine potvrdio navedenu optužnicu.

Nakon što su se pojedini optuženi, među kojima i V.D., A.B., M.T., D.M. (u svoje ime i kao zastupnik pravnog lica ''D.M. Lujza d.o.o. Čapljina), LJ.P., I.M., B.K., D.J. (u svoje ime i kao zastupnik pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj), M.N. (u svoje ime i u ime pravnog lica ''Eko metal'' d.o.o. Živinice), te B.T., na ročištima za izjašnjenje o krivnji¹ izjasnili da nisu krivi za krivična djela koja su im stavljena na teret, predmet je upućen sudećem vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa.²

Glavni pretres u ovom krivičnom predmetu je započeo dana 29.04.2014. godine.

II Dokazni postupak

Optužba

Na glavnom pretresu tužilac je izveo dokaze saslušanjem svjedoka: J.M., S.N., D.S., Ž.M., A.B.1,C.M., H.E., D.Ć., B.M., J.S., H.S., B.D., D.D., R.Đ., M.J., M.L., A.R., K.S.1, I.K., A.Ć., P.G., D.S.1, M.M., H.M., E.P., M.H., D.Đ., S.Ć., J.H., D.P., S.M., M.A., M.J.1, M.S.1, I.T., M.B., I.I., N.Š.1, B.P., M.B.1 i A.B.2, te saslušanjem vještaka: Zijada Bosankića, Melihe Mustafić, Irhada Kosa i Dragana Salića.

U okviru dodatnih dokaza, Tužilaštvo BiH saslušalo je svjedoke: N.P. i M.P..

Optužba je u toku postupka provela i obimnu materijalnu dokumentaciju koja je uložena u sudski spis, a ista je pobrojana u Anexu 1 koji čini sastavni dio ove presude.

Odbrana

U toku glavnog pretresa odbrana optuženih V.D., A.B. i B.T. nije izvodila svoje dokaze.

S druge strane, odbrana optuženog D.M. provela je saslušanje svjedoka E.M. i A.J., odbrana optužene LJ.P. saslušala je svjedoka S.M.1, odbrana optuženog I.M. saslušala je svjedoke: Z.S., B.N., O.A., Ž.L., S.M.2, O.T., T.A. i Z.C., dok je odbrana optužene M.N. saslušala vještaka grafološke struke, Ismeta Katanu. Pored toga, optuženi I.M. i B.K. saslušani su na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka.

Sastavni dio ove presude čini i Anex 2, u kojem su pobrojani svi materijalni dokazi koje je provela odbrana i to optuženih: M.T.³, I.M.⁴, LJ.P., B.K., D.J. i M.N..

Dokazi Suda

Razmatrajući pitanje oštećenih lica u ovom krivičnom predmetu, vijeće je tokom glavnog pretresa donijelo odluku da u okviru dokaza Suda sasluša - lučilo sljedeće:

u. g a, upka.je mogao zanemariti niti navode osumnjičenog intere morala. oji se imaju oduzeti po Krivičnom predstavnike pravnih osoba od kojih su građevinske radne mašine oduzete u BiH⁵, kako bi se isti očitovali o eventualnom podnošenju imovinskopravnog zahtjeva u ovoj krivičnopravnoj stvari. Oštećena lica iz inostranstva, zbog ekonomičnosti postupka, nisu pozivana, kao ni oštećena lica u BiH koja su pismenim putem tražila povrat privremeno oduzetih radnih mašina⁶.

Kao predstavnici oštećenih lica saslušana su sljedeća lica: R.Ć., direktor i vlasnik pravnog lica ''Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina, Bijeljina, N.I., osnivač i vlasnik pravnog lica ''Reweus'' d.o.o Lukavac, I.L., osnivač i direktor pravnog lica „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko, I.K., vlasnik i direktor pravnog lica „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, H.M.1, vlasnik i direktor pravnog lica ''Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik, B.T.1, vlasnik pravnog lica „Trebović komerc“ d.o.o. Mostar, M.L.1, punomoćnik direktora pravng lica „Papilon“ d.o.o. Čelić, H.M., vlasnik i direktora pravnog lica ''Komins'' d.o.o. Tuzla, B.LJ., punomoćnik pravnog lica „Porobić“ d.o.o Zavidovići, N.T., vlasnik i direktor SZR „Ciglana Todorović“ Pelagićevo, P.G., vlasnik pravnih lica “Pavgord“ d.o.o. Foča i ''Srbinje putevi“ d.o.o. Foča, D.S.1, vlasnik i direktor pravnog lica ''Higra'' d.o.o. Bijeljina, O.J.1, jedan od vlasnika i zamjenik direktora pravnog lica „BOSMAN“ d.o.o. Sarajevo, A.Ć., vlasnik pravnog lica „Sara Kompani“ d.o.o. Ilidža, te H.A., vlasnik i direktor pravnog lica ''Inženjering 1“ d.o.o. Jelah.

III Završne riječi stranaka i branilaca optuženih

Tužilac

Nakon završenog dokaznog postupka, tužilac je u završnoj riječi naveo da su izvedenim dokazima (iskazima saslušanih svjedoka, provedenim vještačenjima, analizom međusobnih transakcija optuženih koje su vršene preko privrednih banaka i Tenfore-a odnosno Western union sistema plaćanja, zatim rezultatima izvedenih posebnih istražnih radnji nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, kao i tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta), a koje je kroz svoje izlaganje ukratko i analizirao, u potpunosti dokazani navodi iz optužnice Tužilaštva BiH.

Na kraju, tužilac je zatražio da se optuženi oglase krivim po svim tačkama optužnice, te da im se izreknu kazne zatvora adekvatne težini prouzrokovanih posljedica i njihovom pojedinačnom doprinosu ostvarivanju takvih posljedica i to u okviru zakonom propisane kazne za predmetna krivična djela.

Odbrana optuženog V.D.

Advokat Duško Tomić u završnom izlaganju je istakao da u konkretnom slučaju nije počinjeno krivično djelo Carinske prevare, kao i da njegov branjenik, optuženi V.D., nije počinio krivično djelo Pranje novca. Naime, osim što za ovo krivično djelo mogu biti odgovorna samo lica koja su ovlaštena da vode firme registrovane u sudskim registrima, što optuženi V.D. nije, jer nikada nije ni imao bilo kakvu firmu, u tačkama optužnice koje se stavljaju na terete optuženom nisu ni opisane radnje izvršenja ovog krivičnog djela. Branilac se dalje osvrnuo na otuđenje radnih mašina, navodeći da u sudskom spisu nema niti jedan originalni račun, niti ovjerena kopija računa za mašine, a kako niti jedna radna mašina nije ispod 10 godina starosti, po zakonima evropskih država njihova vrijednost je 0. Takođe je istakao da niti jedna od 5 država u kojima su radne mašine ukradene ili iznajmljene nije zatražila da se V.D. procesuira pred Sudom BiH, zato što je učestvovao u otuđenju i krađi tih mašina, ali su zato tražile da C.Ž. odgovara za sve te radnje. Osim toga, niti jedan saslušani svjedok nije teretio V.D., izuzev N.P. i M.P. koji su zaključili sporazume o priznanju krivnje, a kako nema niti jednog materijalnog dokaza koji tereti njegovog branjenika, predložio je da se optuženi V.D. oslobodi od optužbe. Kada je u pitanju zakonitost provedenih dokaza koji se odnose na njegovog branjenika, branilac je ukazao da on i optuženi V.D. nisu prisustvovali otvaranju i pregledu oduzetih mobilnih telefona i dokumentacije, kao i da iz zapisnika o otvaranju i pregledu dokumentacije koja je oduzeta od N.P. (Zapisnik od 02.06.2011. godine) proizilazi da tom prilikom nije bio pozvan, niti je bio prisutan sudija za prethodni postupak, čime je ovaj dokaz nezakonit. Prema stavu branioca, nezakoniti su i dokazi pribavljeni preduzetim radnjama pretresanja i oduzimanja predmeta, s obzirom da su ovlaštena službena lica u ovim slučajevima postupala na osnovu usmenih saglasnosti i odobrenja sudije za prethodni postupak, koji ni u jednom slučaju, u roku od 24 sata, nije sačinio službenu zabilješku iz koje bi bilo vidljivo da je on dozvolio preduzimanje takvih radnji.

Optuženi V.D. saglasio se sa završnim izlaganjem branioca.

Odbrana optuženog A.B.

Advokat Refik Arnautović je u završim riječima istakao da se u činjeničnom supstratu optužnice, optuženi A.B. spominje samo u jednom dijelu, a da u toku glavnog pretresa nije izveden nijedan dokaz subjektivne ili objektivne prirode koji bi dokazao da je njegov branjenik počinio neko od krivičnih djela koja su mu stavljena na teret, zbog čega je predložio da se u odnosu na istog donese oslobađajuća presuda.

Optuženi A.B. složio se sa završnom riječju svog branioca.

Odbrana optuženog M.T.

Nakon kratke analize nekih od provedenih dokaza, advokat Asim Ibrelić zaključio je da niti jedan izvedeni dokaz ne potvrđuje da je njegov branjenik, kao pripadnik organizovane grupe, počinio krivična djela koja mu se optužnicom Tužilaštva BiH stavljaju na teret. Da bi bio član grupe, prema stavu branioca, optuženi M.T. morao je imati cjelokupnu predstavu o onome šta radi grupa i šta treba da uradi jedan član te grupe, što u konkretnom nije slučaj. Dalje navodi da je cijela optužnica koncipirana na način da izostaju konkretne radnje izvršenja predmetnih krivičnih djela, posebno ističući da u radnjama optuženih nema elemenata krivičnog djela Carinske prevare. Kada je u pitanju krivično djelo Pranje novca, branilac ukazuje da se ni u jednoj tačci optužnice ne navodi bilo kakva moguća radnja počinjenja ovog krivičnog djela, niti to potvrđuju izvedeni dokazi. Naime, u nalazu i mišljenju vještaka ekonomske struke, Melihe Mustafić, stoji da je izvršeno cca 33 transakcije koje se odnose ne optuženog M.T., dok u pretragama koje su dobijene od Western Uniona i drugih, a koje su sastavni dio nalaza, stoji da je izvršeno svega 15-ak transakcija, od čega je 6 sa nepotpunim podacima (npr. nema JMBG). Dalje se ističe da je izvršenim provjerama konstatovano je da je u većem broju transakcija izražena vrijednost novca u KM, dok vještak to potvrđuje i prikazuje vrijednost u EUR-ima. Branilac je u završnom izlaganju ponovo istakao prigovor nezakonitosti dokaza prikupljenih provedenim posebnim istražnim radnjama, jer u izdatim naredbama nije prezentiran nijedan konkretan detalj na osnovu konkretnih činjenica u predmetu i posebnih okolnosti koje ukazuju da postoji osnov sumnje da su krivična djela počinjena i da istraga ne bi mogla biti provedena drugim manje intruzivnim radnjama, ukazujući i da je tokom postupka prezentiran određeni broj razgovora koji su presretnuti u periodu za koji nije izdata naredba Suda. Na kraju je izjavio da je njegov jedini prijedlog da se njegov branjenik oslobodi optužbe.

Optuženi M.T. složio se sa navodima branioca.

Odbrana optuženih D.M. i pravnog lica ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina

Advokat Midhat Kočo, branilac optuženog D.M. u završnoj je riječi naveo da činjenični rezultati dokaznog postupka ni na niovu indicije ne daju osnov za zaključak da je optuženi D.M. na bilo koji način bio pripadnik grupe za organizirani kriminal. Tu činjenicu potvrđuje i sama optužnica, jer se od 56 tačaka optuženi D.M. inkriminiše samo za 4 posljednje tačke optužnice, koje su, prema stavu odbrane, isključivi rezultat njegovog poznanstva sa prvooptuženim, dok sa ostalim saoptuženim nije imao nikakvog kontakta. U pogledu radnji opisanih u tački 53. optužnice, branilac ukazuje na nesporne činjenice da optuženi D.M. ne poznaje T.N., koji je navodno otuđio mašinu, kao i da ta mašina nikada nije ni došla u BiH, te postavlja pitanje da li je D.M. znao ili mogao znati na koji način je optuženi V.D. pribavio tu mašinu? Prema stavu branioca, lišen je osnova i navod o zajedničkom pribavljanju podataka o prodavcu u Njemačkoj, i to elektronskim putem, kada je nesporno da optuženi D.M. ne poznaje rad na računaru niti njemački jezik. Potpuno identična situacija je i sa tačkom 54. optužnice, u kojoj stoji da je podatke pribavila optužena LJ.P., za koju je optuženi D.M. čuo tek kada je podignuta optužnica, a što proizilazi i iz njegove odbrane koju je dosljedno ponavljao od prvog iskaza datog u SIPA-i do posljednjeg dana u Tužilaštvu. Pozivajući se izjavu datu u prostorijama SIPA-e dana 22.03.2011. godine, branilac ponovno naglašava da je njegov branjenik imao kontakt samo sa prvooptuženim koji mu je obećao nabaviti građevinsku mašinu koja odgovara njegovim potrebama, zbog čega je građevinska mašina iz tačke 54. i uvezena na firmu ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina. Međutim, kako optuženi D.M. nije imao potrebe za takvog mašinom istu je preuzeo optuženi V.D., a optuženom D.M. izmirio troškove koje je imao za carinjenje mašine. Branilac zaključuje da nema nijedne krivičnopravne radnje koja bi se mogla podvesti pod inkriminacije koje se njegovom branjeniku stavljaju na teret, a činjenica da je inkirminirana građevinska mašina od strane prodavca fakturisana na ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, u krivičnopravnom smislu nema nikakav značaj, niti u odnosu na D.M., niti u odnosu na pravno lice, jer su nesporne činjenice da je mašina na legalan način ušla u državu i da je prošla kompletnu zakonsku proceduru. U odnosu na tačku 55. optužnice, branilac smatra da se optuženi D.M. na isti način dovodi u vezu sa ostalim saoptuženim licima, iako on nije znao da ti ljudi postoje, pa samim tim nije ni mogao biti član nikakve grupe. Takođe smatra da inkriminacija koja se njegovom branjeniku stavlja na teret pod tačkom 56. optužnice, nije dokaza ni na nivou indicija, jer nije bilo nikakvog dogovora između optuženih I.M., V.D. i D.M., niti je njegov branjenik znao i mogao znati na koji način je mašina pribavljena, dok je garancija legalnog postupanja u tom pravcu, prema stavu odbrane, činjenica da organi države prilikom uvoza moraju provjeriti sve relevantne okolnosti u vezi sa uvozom, pa i način nabavke robe koja se uvozi. Kod ocjene ove tačke optužnice, za odbranu je relevantna i činjenica da predmetna mašina nikad nije došla u BiH, pa se osnovano postavlja pitanje kojim je to radnjama ostvareno biće krivičnog djela. Za odbranu je posebno neobično da se optuženom D.M. inkriminiše djelo iz člana 216. stav 2. KZ BiH, jer optuženi D.M. i pravno lice nisu ni pokušali izbjeći plaćanje carine i ostalih dadžbina koje se plaćaju prilikom uvoza robe. Tokom trajanja postupka nije utvrđeno ni da je optuženi D.M. sačinio bilo kakvu ispravu i istu predao prilikom carinjenja predmetne građevinske mašine, osim nesporne činjenice da je špediteru dao 3 bjanko lista papira svog memoranduma i pečata firme. U pogledu inkriminacije iz člana 209. stav 2. KZ BiH, branilac navodi da nije proveden nijedan objektivni dokaz koji bi imao bilo kakve uzročno-posljedične veze sa optuženim D.M. ili pravnim licem ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, dok je za odbranu posebno simptomatično i postojanje krivično djela iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, jer tokom izvođenja dokaza optužba nije prezentirala niti jedan dokument za koji je utvrdila da je falsifikovan od strane optuženog D.M.. Cijeneći istaknute činjenice i okolnosti, branilac na koncu predlaže da se njegov branjenik oslobodi od optužbe.

Optuženi D.M. saglasio se sa navodima branioca, dok je u odnosu na pravno lice ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina izjavio da neće iznositi završnu riječ.

Odbrana optužene LJ.P.

Advokat Midhat Kočo, branilac optužene LJ.P. u završnom izlaganju naveo je da tokom trajanja prvostepenog postupka nije dokazana nijedna radnja iz tački 54., 55. i 56. optužnice koje se stavljaju na teret njegovoj branjenici, te predložio da se ista oslobodi od optužbe. Dalje je istakao da su prilikom pretresa u istrazi, od optužene oduzeti predmeti koji nisu njeno vlasništvo, da je ista tom prilikom bila ''zarobljena'' u kući, kao i svjedoci koji su bili prisutni, što je potvrdila i svjedokinja odbrane S.M.1. Takođe je istakao da je Tužilaštvo BiH vršilo otvaranje predmeta koji su oduzeti u kući u kojoj živi optužena (telefoni, telefonske kartice, kompjuter, fax uređaj) bez obavještenja ili poziva za otvaranje, a kako je određeno odredbom člana 71. ZKP BiH, dok je u to vrijeme optužena LJ.P. bila u pritvoru. U završnom izlaganju branilac je ukazao i da je odbrani optužene onemogućeno dokazivanje netačnih tvrdnji optužbe o činjenici da je njegova branjenica tražila ponude za radne mašine, budući da optuženoj nisu vraćeni privremeno oduzeti predmeti, među kojima i kompjuter Trendsonic. Dalje navodi da je vještačenje koje je vršeno po naredbi Tužilaštva, te analiza centralne jedinice oduzetog kompjutera koju je vršio Irhad Kos, pokazala da u istom nije pronađena niti jedna ponuda i niti jedan ispisan račun, niti postoji ijedna komunikacija optužene sa bilo kojim od saoptuženih lica u ovom predmetu, što je potvrdio svjedok M.B.. Za odbranu je paušalna pravna kvalifikacija iz člana 250. stav 2. KZ BiH, budući da optužena ne poznaje nikog drugog od saoptuženih lica, izuzev supruga I.M., te je neprihvatljivo da se optuženoj inkrimiše djelo iz člana 216. stav 2. KZ BiH, kada ista nikada nije bila na carini, niti je sačinila neki dokument koji je trebao biti na carini, a ni pokušala izbjeći plaćanje iste. Ističe da u odnosu na inkriminaciju koju je optužba pravno kvalificirala kao krivično djelo iz člana 209. stav 2. KZ BiH nije proveden niti jedan objektivni dokaz koji bi imao bilo kakve uzročno-posljedične veze sa optuženom LJ.P., a isti slučaj je i sa krivičnim djelom iz člana 373. stav 1. KZ FBiH.

Optužena LJ.P. saglasila se sa navodima branioca.

Odbrana optuženog I.M.

U završnoj riječi advokat Vlado Adamović, branilac optuženog I.M. najprije se kratko osvrnuo na završno izlaganje Tužilaštva BiH, te izjavio da ne postoji niti jedan dokaz koji potvrđuje da su V.D. i I.M. novčanim sredstvima pribavljenim počinjenim krivičnim djelima plaćali troškove odlaska i povratka u BiH avionom neposrednim izvršiocima, da su prosljeđivali lažne fakture o kupovini građevinskih mašina, da su lično ili elektronskim putem dostavljali dobivene ponude, narudžbenice B.K. i drugom N.N. licu, da su anagžovali i plaćali prevoznike u BiH, Sloveniji, da su na graničnim prelazima čekali vozače građevinskih radnih mašina, niti da je optuženi I.M. nudio radne mašine niti preuzeo ijednu mašinu od bilo koga. Takođe je naveo da se tužilac u završnim riječima pozivao na svjedoke koji uopće nisu saslušani na glavnom pretresu, te da je tvrdnja da su „građevinske mašine koje su obuhvaćene optužnicom, otuđene i stečene prevarom, potvrđena putem međunarodne pravne pomoći, aktima Interpol-a'' neosnovana, budući da je cjelokupna dokumentacija kojom se dokazivalo porijeklo mašina od Interpola, uložena u fotokopiji, što u postupku nije prihvatljivo. Dalje je istakao da oduzeti predmeti (radne mašine, mobilni telefoni i sl.) nisu otvarani na zakonom propisani način, zbog čega prigovora i nalazu vještaka mašinske struke, koji je prema stavu odbrane vještačio neidentifikovane predmete. Branilac prigovora i na provedeno finansijsko vještačenje, ukazujući da je vještak Meliha Mustafić nezakonito koristila nalaz i mišljenje vještaka koji je umro, uzimajući ga kao utvrđen iako nije prošao kontrolu Suda, te pripajajući ga svom nalazu. Ističe da dokazi koje je uložila odbrana (presude iz SR Njemačke) potvrđuju da su druge osobe već presuđene za iste radne mašine koje se navode u optužnici, kao i da je tužiteljica iz Austrije čije je saslušanje predloženo od strane odbrane trebala da objasni cijelu situaciju, međutim Sud je odbio takav prijedlog. U završnom izlaganju branilac se osvrnuo i na dokaze prikupljene provođenjem posebnih istražnih radnji, te je u tom pogledu istaknuo da su posebne istražne radnje u ovom predmetu neustavne, odnosno nezakonite, kao i da je svaki dokaz u ovom predmetu proistekao upravo iz rezultata ovih radnji (iz telefonski prisluškivanih razgovora tragalo se za fakturama, eventualnim saučesnicima, tragalo se za mašinama), zbog čega se imaju smatrati plodovima trule voćke. Ukoliko Sud ipak odluči da prihvati ove dokaze, branilac ukazuje da je u postupku vršeno i nezakonito prisluškivanje, jer se period za koji su prezentovani presretnuti razgovori ne poklapa sa periodom na koji je izdata naredba. Dalje navodi da od tačke 25. pa nadalje za pojedine optužene, kao i njegovog branjenika, nisu opisane radnje izvršenja niti ima individualizacije učinjenja krivičnog djela. Branilac je u daljem toku izlaganja objašnjavao, kroz analizu provedenih dokaza optužbe i odbrane, zašto su prema njegovom stavu ostale nedokazne činjenične tvrdnje date u optužnici o načinu izvršenja predmetnih krivičnih djela od strane njegovog branjenika. Ističe da je u konkretnom slučaju optužnica podignuta, a da optuženi I.M. nikada nije ispitan na okolnosti krivičnog djela organizovani kriminal, te da u sudnici prvi put saznaje da je dio organizovane grupe. Dalje navodi da je po zahtjevu optuženog I.M. pribavljena materijalna dokumentacija koja potkepljuje narode odbrane da je C.Ž. bio organizator počinjenja predmetnih krivičnih djela, ali da Tužilaštvo nije razmatralo dokaze koji idu u korist odbrane. Dio dokaza koji im idu u korist, odbrana je od Tužilaštva dobila tek naknadno (nakon dvije i pol godine), zbog čega su bili onemogućnosti da na takve okolnosti ispitaju svjedoke, čime im je povrijeđeno pravo na odbranu i pravično suđenje. Posebno je naglasio da tvrdnju optužbe da je optuženi slao novac drugim licima, dovodi u sumnju akt Raiffeisen banke u kojem stoji da je I.M. slao novac putem Western union-a, ali i da je u istom aktu navedeno upozorenje da postoje i druga lica koja se zovu I.M., odnosno da su u relevatnom periodu za koji se traže podaci, lica sa istim i sličnim imenom i prezimenom obavljala transakcije putem ovog sistema. Da novac nije slao niti je mogao slati optuženi I.M., dodatno potvrđuje i to što je isti u spornom periodu bio u pritvoru.

Optuženi I.M. svoju je završnu riječ započeo sa prigovorima u pogledu načina na koji je provođena istraga u ovom predmetu. U tom smislu, najprije je istaknuo da je pretres njegovog stambenog objekta izvršen potpuno nezakonito, da prethodno nije uručena naredba za pretres, te da su svi predmeti oduzeti od njegove supruge, iako je je ista tražila da se na potvrdi evidentira da to nisu njene lične stvari. Zatim je naveo da su privremeno oduzeti predmeti poslati na vještačenje, iako nakon oduzimanja nisu otvoreni u prisustvu osumnjičenih odnosno optuženih lica i njihovih branilaca, niti u spisu postoje dokazi da su navedena lica bila obaviještena o otvaranju ovih predmeta i pravu da prisustvuju takvoj radnji. Kroz kratku analizu provedenih dokaza optuženi je objašnjavao zašto su netačni navodi optužbe da su on lično ili njegova supruga, LJ.P., tražili ponude za radne mašine ili da je neko za njega iste prepravljao, kao i da Tužilaštvo nije ponudilo niti jedan materijalni dokaz da su račnu koji se navode u tačkama 54., 55. i 56. falfikovani računi i da firma Makedonski nije izdala te račune. Takođe je izjavio da Tužilaštvo nije dokazalo da je on počinio krivično djelo Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, te da se uloženi dokaz optužbe - izvadak Tenefore o slanju novca za lice I.M. ne odnosi na njega, jer je u određenom periodu za koji je navedeno da je novac slat, boravio u pritvoru. Isti slučaj je i sa transakcijama novca koje su dostavljene od Raiffeisen banke, a na temelju takvih dokumenata je, kako dalje navodi, izrađen nalaz vještaka ekonomske struke Melihe Mustafić. Istakao je i da je odbrana pribavila dokaze (sprovedene istražne radnje, optužnice i pravosnažne presude) koji potvrđuju da su određena lica ''krala i varala'' po prethodnom dogovoru sa C.Ž., a ne I.M. ili V.D.. Takođe ukazuje da su akti Interpol-a uloženi u fotokopiji, te prigovora dopisima firme ''TeknoxGroup'' d.o.o. Sarajevo koje je optužba koristila kao potvrde o krađama i tvrdi da ista niti posjeduje niti je ovlaštena da daje bilo kakve infomacije o krađama. Optuženi prigovora i vještačenju koje je izradila firma ''Zenit'' d.o.o. Banja Luka, ističući da je vještak provjere cijena istih i sličnih mašina našao na inostranim sajtovima koji objavljuju podatke o građevinskim mašinama, i to u vrijeme kad je izrađivao nalaz, kao i da je vještak bio dužan da procjenu mašina izvrši na licu mjesta. Ukazuje i da je vještak dvije mašine istog tipa, godišta i karakteristika (mašina pod brojem 35, oduzeta od firme Porobić Zavdovići, utovarivaču Liebher 510, godina proizvodnje 2008., težina 7500 kg, po uvoznoj fakturi je 8.000,00 EURA; mašina broj 40, oduzeta od firme Ruškić Trans, Liebher 510, godina prozvodnje 2008., težina 7500 kg, po uvoznoj fakturi 6.000,00 EURA) procijenio na različite vrijednosti (mašinu pod brojem 35 procjenjuje na 15.000,00 EURA, a mašinu pod brojem 40 na 6.000,00 EURA), te naglašava da je vještak prilikom utvrđivanja razlike manje naplaćenih carinskih dadžbina, u zbiru konačnog iznosa uzeo u obzir i mašine koje uopće nisu navedene u optužnici (CI1670 rovokopač gusjeničar Komatsu 5C35 RM2; CI5220 rovokopač gusjeničar Volvo EC27C; CI5774 rovokopač gusjeničar JCB8045ZTS; CI903 rovokopač gusjeničar Hubota U50-3; CI905 rovokopač točkaš Lipher 521; CI306771 kombinovana radna mašina točkaš FAI96; CI91268 mješalica za beton EB450; CI46194 bager gusjeničar Volvo ECR58; CI59733 bager BOBCUT 341). Optuženi posebno ističe da je lično doprinijeo da se putem međunarodne pravne pomoći pribave određeni materijalni dokazi o stvarnim počiniocima radnji koje se navode u optužnici, kojom prilikom je kao jedan od odgovora stigao i zahtjev R. Austrije da se preuzme krivično gonjenje protiv C.Ž., jer je isti preko firmi FistVist Bau und Handels GMBH, Ostario Personal Menagment GMBH, Rapbau UndHandels GMBH IBH Industrie und Bauhandels GMBH iznajmljivao radne mašine, te ih odvozio u inostranstvo, a računi su pronađeni na njegovoj e-mail adresi, koja je otvorena po naredbi Suda u Njemačkoj, ..., a priloženi su kao dokaz odbrane 9.19, 9.19.a i 9.20. Optuženi je u osvrtu na uložene dokaze ukazivao i na odgovor Ministarstva pravde SR Njemačke od 21.01.2011. godine u kojem, kako navodi, stoji da je C.Ž. organizator krađa radnih mašina u Njemačkoj, da je optužnica i presuda te iste grupe S.G., Ž.T., D.T., H.J.A., D.A.1 koji su osuđeni za te krivične radnje od strane Višeg suda u Mannheimu, uložena od strane odbrane, kao i da je D.T.1 uhapšen u Njemačkoj sa računom Boles ispisan na firmu ''O&R Company'' Brčko. Narudžbenica za transport mašine je glasila sa firme ''O&R Company'' Brčko na e-mail adresu ..., a na toj istoj adresi su pronađeni i računi firme ''O&R Company'' Brčko, dok je u računaru koji je pronađen u firmi ''O&R Company'' Brčko pronađen upravo takav prazan račun za koji je Irhad Kos potvrdio da je bio izbrisan.

Nakon završnog izlaganja optuženog I.M., advokat Adamović je zaključio da niti jedan dokaz ne potvrđuje navode optužbe, te da je ono što je zabrinjavajuće to što je onim dokazima koje Tužilaštvo nije htjelo izvesti, jasno dokazano da su za sve ono što se stavlja na teret I.M., pravosnažno presuđene druge osobe.

Odbrana optuženog B.K.

Pridružujući se navodima koje su iznijeli njegovi prethodnici i koji se imaju smatrati i njegovim navodima u dijelu u kojem mogu ići u korist njegovog branjenika, advokat Senad Pizović je najprije istakao da su netačni navodi optužbe su na računaru njegovog branjenika pronađeni folderi koji dokazuju da je on izrađivao lažne fakture po nalogu V.D., budući da je prilikom saslušanja na glavnom pretresu svjedok M.B. bio decidan kada je rekao da nema ništa interesantno na kompjuteru B.K., odnosno da je folder B.K. bez podataka i dokaza važnih za ovaj krivični postupak. Branilac se osvrnuo i na pitanjezakonitosti dokaza, te je uz navod da ostaje kod ranije izjavljenog prigovora o nezakonitosti dokaza prikupljenih provođenjem posebnih istražnih radnji, u tom smislu dalje ukazao: da je svjedok M.B. priznao da je simultano saslušavao osumnjičene (vremenski početak i završetak saslušanja više osumnjičenih se preklapaju); da je vještak Irhad Kos na glavnom pretresu prezentovao e-mail-ove na njemačkom jeziku i na osnovu takvih e-mail-ova koji nisu na jeziku koji je u upotrebi u BiH, izvodio zaključke; da predmeti oduzeti od optuženih nikada nisu otvarani; da su u odnosu na tačku 54. i 55. optužnice uložene fotokopije faktura i otpremnica; te da je naredbu za pretres kuće optuženog B.K. koja je uložena kao dokaz, izdao sudija za prethodni postupak Izo Tankić u predmetu S1 2 K 002390 10 Krn, a zbog postojanja osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo Krijumčarenje, Prikrivanje, te Zloupotreba položaja i ovlaštenja. Tokom iznošenja završnih riječi, branilac je ukazao i da se vještak finansijske struke, Meliha Mustafić, u svom nalazu, ali i na glavnom pretresu izjasnila da ne postoje nikakve transakcije za optuženog B.K., te zaključuje da na strani optuženog ne postoji protivpravna imovinska korist. Takođe navodi da su paušalne tvrdnje Tužilaštva da su fakture krivotvorene i da je za dokazivanje takvih navoda bilo nužno provesti vještačenje po vještaku grafološke struke, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, te na kraju izlaganja predlaže da Sud donese presudu kojom se njegov branjenik oslobađa od optužbe.

Optuženi B.K. je naveo da se slaže sa navodima branioca i da nema ništa za dodati.

Odbrana optužene D.J. i pranog lica ''KAN VEST KOMPANI'' d.o.o. Doboj

Advokat Predrag Drinić, branilac optužene D.J. smatra da Tužilaštvo BiH za radnje opisane u tačkama 14, 15, 16, 17, 18, 19 i 20 optužnice, a u kojima se pominje njegova branjenica, nije dokazalo da je ista učinila krivična djela za koja je optužena, te predlaže da se ista oslobodi od optužbe. Pridružujući se završnim izlaganjima prethodnih kolega, a koja nisu u suprotnostima sa navodima završne riječi optužene D.J., najprije je istakao da neće iznositi svoj stav o krivičnom djelu Carinska prevara iz člana 216. stav 2. KZ BiH, jer se u potpunosti slaže sa stavom Suda BiH izraženom u presudi broj: S1 2 K 028205 18 K od 16.04.2018. godine. Dalje navodi da su tvrdnje optužbe paušalne i nedokazne, te da je jedini tačan podatak u konkretnom činjeničnom opisu da je nakon dogovora sa V.D. i M.T., optužena D.J. registrovala pravno lice ''KAN VEST KOMPANI'' d.o.o. Doboj i postala njegovo odgovorno lice, te da je registraciju istog platio V.D.. Ističe da optužena D.J. nije znala, niti je mogla znati kao fizičko i odgovorno lice u pravnom licu da pripada grupi za organizovani kriminal, niti je znala da se preko pravnog lica uvozi bilo kakva roba, a posebno ne ukradena. U svojim izjavama datim u toku istrage objasnila je kako i zašto je pristala na nagovor svoje kume da registruje firmu na svoje ime, za koju uslugu je dogovoreno da će primati određenu nadoknadu u obliku plate. Pored toga što nije bila stvarni vlasnik, optuženi nije ni upravljala pravnim licem, te branilac smatra da je neko očigledno zloupotrijebio činjenicu da navedeno pravno lice, iako formalnopravno postoji, ne posluje, te je zloupotrijebljen njen logo i pečat. Branilac tvrdi da nijedan dokument koji je izveden kao materijalni dokaz, njegova branjenica nije sačinila, a time ni falsifikovala. U odnosu na krivično djelo Pranje novca, branilac naglašava da činjenični opis bilo koje konkretne tačke za optuženu D.J., ne sadrži opis da je optužena prljav novac pribavljen krivičnim djelom Krađe ili pak Carinske prevare unijela u poslovanje pravnog lica u kojem je ona bila odgovorno lice. U tom pogledu, osvrće se i na finansijsko vještačenje, ističući da je u istom navedeno da za vrijeme poslovanja firme ''KAN VEST KOMPANI'' nijedna novčana transakcija nije obavljena, te postavlja pitanje kako se onda može tvrditi da je prljav novac ubačen u legalno ekonomsko poslovanje ove firme? Takođe napominje da niti ovo pravno lice, a niti optužena D.J. nisu obavili nijednu novčanu transakciju preko bilo kojeg računa sa drugim licima koje bi mogli biti ili jesu involvirani u ova krivična djela u konkretnom predmetu. Jedini sporni dokaz, smatra odbrana, bio bi generalno ovlaštenje špedicije Branka d.o.o. Gradiška broj: 01/8 od 26.08.2008. godine, koji je za sve konkretne tačke optužnice prezentiran Sudu u fotokopiji, gdje je za takve dokaze u fotokopiji Sud zauzeo stav da neće biti prihvaćene kao dokaz, pa je takav stav za odbranu učinio izlišnim namjeru da obavi grafološko vještačenje potpisa sa nespornim potpisom optužene D.J.. Pored toga, branilac ukazuje da u fotokopiji generalnog ovlaštenja nije navedeno ni ime odgovornog lica, nego samo pisani trag koji bi trebao da bude potpis njegove branjenice, odnosno odgovornog lica. U daljem toku završnog izlaganja, branilac se pridružio navodima kolega koji su osporavali zakonitost izvedenih dokaza, te dodao i novi prigovor kojim osporava zakonitost priloga koji su oduzeti uz jedinstvene carinske isprave, budući da takva dokumentacija nikada nije otvarana i pregledana, pa je nejasno koji su to i kakvi dokumenti. U odnosu na mašine koje nisu pronađene, odbrana tvrdi da takve mašine nikada fizički nisu ni ušle na teritorij Bosne i Hercegovine, te ističe da je u pogledu radnih mašina iz tački 15. i 18. optužnice Tužilaštvo trebalo da dokazuje kako i na koji način su mašine koje su uvezene na ''KAN VEST KOMPANI'' d.o.o. Doboj, prodate od strane pravnog lica ''OR Company'' d.o.o. Brčko trećem pravnom licu, odnosno ko je u ovom slučaju pribavio novac ili pak nekoga oštetio.

Optužena D.J. složila se sa navodima branioca, te dodala da ostaje pri iskazima koje je dala u istrazi, dok je u odnosu na pravno lice ''KAN VEST KOMPANI'' d.o.o. Doboj izjavila da je optuženi V.D. platio papire za firmu 5.000,00 KM, te da su isti od prvog dana u posjedu optuženog V.D., odnosno da su bili kod V.D. i M.T. u autu i da ih nikada nije ni mogla uzeti, jer ona nije ni platila osnivanje firme. Takođe je izjavila da nikada nije išla na carinu, da joj nije poznat uvoz preko firme, te da je radila za jednu običnu platu dva i po mjeseca.

Odbrana optužene M.N. i pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice

Advokat Mario Mario, branilac optužene M.N. izjavio je da navodi iz optužnice koji se stavljaju na teret njegovoj branjenici nisu dokazani, te predlaže da se isti oslobodi od optužbe. Ističe da niti jedan od saslušanih svjedoka optužbe nije opisao niti jednu nezakonitu radnju optužene, niti je iz provedenih materijalnih dokaza moguće vidjeti da je ista počinila neko od krivičnih djela za koja se tereti. Izvršenom analizom, vještak finansijske struke nije utvrdio niti jedan prenos novca koji je izvršen od strane optužene M.N., kao ni od strane pravne osobe ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, a preduzetom radnjom pretresanja, kod optužene nije pronađen nijedan dokaz, predmet ili dokument iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak da je ona sudjelovala u procesu vezanom za uvoz radnih mašina. Dalje navodi da Tužilaštvo pogrešno tvrdi da je njegova branjenica u svojstvu direktora i odgovorne osobe počinila predmetna krivična djela, prezentirajući određene dokumente koji se vezuju za firmu ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, a koje ista nije sačinila. U prilog takvoj tvrdnja, odbrana je provela vještačenje po vještaku grafološke struke, koji je u nalazu utvrdio da niti jedan od spornih dokumenata nije potpisala M.N., dok je za neke dokumente utvrdio da isti uopšte ne sadrže potpis. Pored toga, iz uloženih materijalnih dokaza odbrane, smatra branilac, potpuno je jasno da je optužena dala izjavu o ostavci na mjesto direktora u pravnoj osobi ''Eko Metal'', u skladu čim se i odjavila u Zavodu za PIO. Činjenicu da se optužena i nakon toga u registru društava vodi kao direktor pravne osobe ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, odbrana objašnjava time da optužena nikada nije bila upisana kao vlasnik udjela ove pravne osobe. Budući da je direktor onemogućen da sam sebe izbriše iz registra, nego je nužno da vlasnik udjela, odnosno skupština donese odluku o promjeni osobe direktora i odluku preda u registar društava, tako ni optužena nije ni mogla donijeti takvu odluku. U odnosu na krivično djelo Pranja novca iz člana 209. stav 2 KZ BiH, branilac ističe da Tužilaštvo BiH nije izvelo niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo vidjeti da je novac koji je pribavljen krivičnim djelom, optužena primila i taj novac na bilo koji način upotrijebila ili njime raspolagala, niti je optužba dokazala da je bilo kakav novac prošao preko računa pravne osobe ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice. Odbrana smatra da optužba nije dokazala niti jednu činjenicu iz koje bi se mogao izvući zaključak da je optužena M.N. postupala prema bilo kakvim naređenjima organizatora kriminalne grupe, niti je dokazala njen položaj kao člana organizovane grupe u odnosu na bilo kojeg od optuženih koji su obuhvaćeni predmetnom otpužnicom.

Optužena M.N. saglasila se sa navodima svog branioca.

Odbrana optuženog B.T.

Advokat Cvijetin Adamović pridružio se završnim izlaganjima prethodnih branilaca, te dalje naveo da osim što činjenični supstrat tačke 54. optužnice ne sadrži bitna obilježja krivičnog djela Teške krađe, niti jedan dokaz izveden na glavnom pretresu ne potvrđuje nijednu činjenicu kojom bi se njegov branjenik mogao dovesti u vezu sa događajima opisanim u ovoj tačci. Tako optuženog B.T. ne spominje niti jedan od saslušanih svjedoka (vozača, špeditera, ovlaštenih službenih lica), niti se njegovo ime navodi u materijalnoj dokumentaciji, nalazima vještaka, te rezultatima provedenih posebnih istražnih radnji, zbog čega branilac predlaže da se isti oslobodi od optužbe. U pogledu tačke 55. optužnice, ističe da se njegov branjenik osim u uvodnom dijelu ove tačke gdje su pobrojana imena ostalih saoptuženih lica koja se navodno dovode u vezu sa predmetnim krivičnim djelima, ne navodi u njenom činjeničnom opisu koji bi trebao da sadrži radnje optuženog.

Složivši se sa navodima svog branioca, optuženi B.T. nije imao ništa za dodati.

IV Nalazi i obrazloženja Suda

Opšta razmatranja i dokazni standardi

Odredbom člana 3. stav 1. ZKP BiH propisano je da se optuženi smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivnja. Na tužiocu leži odgovornost dokazivanja krivice svakog od optuženih lica posebno, koja mora biti dokazana po standardu ''van svake razumne sumnje'', jer u slučaju da u pogledu činjenica koje čine navodno krivično djelo postoji bilo kakva razumna sumnja, donesena odluka mora ići u prilog optuženog.

Rukovodeći se principom slobodne ocjene dokaza, zagarantovanim odredbom člana 15. Zakona o krivičnom postupku BiH, koji je jedino ograničen principom zakonitosti dokaza (član 10. ZKP BiH), a primjenjujući pravila o jednakosti u postupanju u skladu sa članom 14. ZKP BiH, te obezbjeđujući za učesnike standarde pravičnosti, Sud je cijeli postupak vodio sa ciljem da osigura da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniteljima krivičnog djela izreknu krivičnopravne sankcije pod uslovima propisanim krivičnim zakonom i u zakonu propisanom postupku.

Relevatne činjenice mogu se utvrđivati neposrednim i posrednim dokazima, odnosno indicijama. Neposredni dokazi su oni kojim se neposredno utvrđuju sporne činjenice, dok se posrednim dokazima istinitost sporne činjenice utvrđuje putem drugih činjenica. Tako posredni dokazi predstavljaju dokaze o činjenicama o događaju ili krivičnom djelu, iz kojih logično proizilazi određena činjenica. Uzeti pojedinačno, posredni dokazi mogu biti sami po sebi nedovoljni za utvrđivanje neke činjenice, ali ukoliko se sagledaju u svojoj ukupnosti, njihov kolektivni i kumulativni karakter može biti razotkrivajući, a ponekad i presudan. Zaključak u odnosu na relevantnu činjenicu koji se izvodi na temelju posrednih dokaza mora biti jedini mogući razuman zaključak, koji objektivno isključuje mogućnost bilo kakvog drugog zaključka u odnosu na istu činjenicu.

Primjenjujući zakonom utvrđena pravila i principe, vijeće je sa jednakom pažnjom razmatralo dokaze koji terete optužene, kao i one koji im idu u korist, te iste cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sa drugim dokazima, a sve s ciljem da na osnovu takve brižljive ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana ili ne.

Vijeće svoju odluku zasniva prevashodno na usmenim i neposrednim svjedočenjima svjedoka datim na glavnom pretresu, dok su iskazi iz istrage korišteni u mjeri u kojoj su stranke iste upotrebljavale u postupku ukazujući na određene nedoslijednosti. Prilikom ocjene iskaza svjedoka, vijeće je cijenio njihovo držanje i ponašanje tokom davanja iskaza, ispitalo konzistentnost njihovih iskaza, uporedilo činjenice o kojima je određeni svjedok svjedočio sa činjenicama koje su utvrđene od strane drugih svjedoka, te činjenicama utvrđenim materijalnim dokazima, a sve kako bi se utvrdilo da li su potkrijepljeni ili osporeni drugim dokazima prezentovanim u ovom postupku. Osim toga, vijeće je imalo u vidu da pouzdanost iskaza jednog svjedoka zavisi od njegovog poznavanja činjenica, na što u velikoj mjeri može utjecati protok vremena od događaja o kojem svjedoči i nestalnost ljudske percepcije, kao i da nedosljednosti u iskazu svjedoka ne znače same po sebi da se takvo svjedočenje mora odbaciti kao nepouzdano.

Iako presudu donosi na temelju savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, vijeće podsjeća da obaveza Suda nije da daje detaljne odgovore na svako pitanje⁷ i da se detaljno bavi svakim argumentom koji je iznijela neka od strana u postupku. Dakle, iako je Sud obavezan dati razloge za svoju odluku, on nije dužan baviti se svakim dokazom i o istom raspravljati, već u obrazloženju izložiti samo one dokaze koji su bili od značaja za donošenje odluke, pri tome vodeći računa da navede jasne i razumljive razloge na kojima temelji takvu odluku.

Procesne odluke

Odluke donesene u vezi sa načinom saslušanja svjedoka i vještaka, te izvođenja materijalnih dokaza

U toku glavnog pretresa, rukovodeći se odredbom člana 273. stav 1. ZKP BiH, predsjednik vijeća je prilikom saslušanja svjedoka⁸ dozvolio strankama i braniocima da predoče i koriste iskaze koje su svjedoci dali u istrazi, a u cilju njihovog podsjećanja na određeni dio iskaza, kao i prilikom ukazivanja dijela iskaza iz istrage koji se razlikuje u odnosu na svjedočenje na glavnom pretresu.

Korištenje izjave date prilikom ispitivanja u istrazi, Sud je dozvolio i prilikom saslušanja optuženog B.K., koji je na ročištu održanom dana 09.07.2017. godine svjedočio u svoju korist.

Kako bi se odbrana mogla pripremiti za unakrsna ispitivanja, predsjednik vijeća je u svakom pojedinom slučaju nalagao Tužilaštvu BiH da se očituje na koje će okolnosti svjedočiti svjedoci čije se saslušanje predlaže. U cilju jednakosti oružja, o ovoj obavezi upozorena je i odbrana prilikom predlaganja svojih dokaza.

Odbrana je u toku dokaznog postupka isticala procesne prigovore, ukazujući da Tužilaštvo saslušava svjedoke čije izjave ne mogu poslužiti za utvrđivanje činjenica koje su od značaja za razjašnjenje ove krivičnopravne stvari. Ne ulazeći u pravo tužioca da odabire način i vrstu dokaza kojima dokazuje svoje tvrdnje, vijeće nalazi da odbrana pravilno primjećuje da je ne tako mali broj predloženih i saslušanih svjedoka optužbe imao daleka i posredna saznanja o događajima koji su predmet optužbe. Međutim, i pored ovlaštenja predsjednika vijeća da upravlja glavnim pretresom i otklanja sve ono što odugovlači postupak, njegova ocjena o tome da li je saslušanje i kojih svjedoka predloženih u optužnici, bilo nepotrebno, u situaciji kao što je ova, bila je ograničena time što Sud nije bio upoznat sa izjavama koje su svjedoci dali u istrazi, a na temelju kojih bi mogao zaključiti da njihovo saslušanje nije od značaja za predmet. Konačnu ocjenu u pogledu ovih, kao i svih ostalih dokaza, vijeće može dati tek po okončanju dokaznog postupka kada su mu predočene sve činjenice i dokazi.

Prilikom saslušanja vještaka Irhada Kosa, odbrana je prigovorila da isti ne može prezentirati i iznositi sadržaj Službenih zabilješki⁹, jer se radi o dokumentaciji u čijoj izradi vještak nije učestvovao, pa sljedstveno tome nije ni njen potpisnik. Iako se u konkretnom slučaju radi o zabilješkama koje su sačinila ovlaštena službenica lica Državne agencije za istrage i zaštitu, a ne vještak, vijeće je prihvatilo ovakav način izvođenja dokaza na glavnom pretresu, prethodno utvrdivši da se radi o zabilješkama koje predstavljaju izvještaj o analitičkoj obradi sadržaja rezultata vještačenja mobitelnih telefona i SIM kartica oduzetih od optuženih lica u ovom predmetu, a koje je vještačio upravo vještak Kos i koje na izvjestan način predstavljaju sastavi dio njegovog vještačenja. Odbrana je na koncu prihvatila da se nalaz vještaka uloži kao dokaz optužbe, kao i službene zabilješke, uz prijedlog da se autori zabilješki saslušaju na ove okolnosti. Svjedok M.B. na ročištu održanom dana 12.03.2015. godine potvrdio je da je potpisnik spornih zabilješki od 29.03. i 27.06.2012. godine, te da je analizu radio zajedno sa kolegicom S..

Na nastavku glavnog pretresa održanom dana 31.03.2016. godine, vijeće je uočilo da vještak Meliha Mustafić prilikom iznošenja nalaza prezentuje i ukazuje na određene činjenice koje nisu vezane za predmetnu optužnicu. Nakon što je tužilac predložio da se vještaku preda optužnica kako bi svoj nalaz prilagodio tačkama optužnice, predsjednik vijeća, uz saglasnost odbrane, u cilju efikasnosti i ekonomičnosti postuka prekinuo je ročište i naložio vještaku da u dogovoru sa tužiocem koriguje svoj nalaz i mišljenje, koncipirajući ga prema tačkama optužnice i licima koja su optužena. Postupajući po datim uputama, vještak Mustafić sačinila je dopunu nalaza (DT-146) koji je prezentirala Sudu na ročištu održanom dana 07.07.2016. godine.

Prilikom ulaganja materijalnih dokaza optužbe¹⁰, vijeće je donijelo odluku da će odbrana svoje pravo na isticanje prigovora koristiti tek nakon što Tužilaštvo BiH prezentira dokumentaciju za određeni set dokaza, a sve kako bi se osigurala efikasnost postupka i učinkovito korištenje vremena. Ovakav način ulaganja prigovora, prema stavu vijeća, nije utjecao na osiguranje prava optuženih na odbranu. Da je ovo pravo optuženih bilo objezbjeđeno u punom kapacitetu, govori i činjenica što je vijeće dokaze čije je ulaganje Tužilaštvo predložilo, prihvatilo i uložilo u sudski spis kao njegov sastavni dio, tek nakon što je odbrani pružena mogućnost da iznese eventualne prigovore u pogledu istih.

U fazi izvođenja materijalnih dokaza, vijeće je dozvolilo da Tužilaštvo BiH, na ročištima održanim dana 20.04. i 18.05.2017. godine, uloži priloge određenih dokumenata, iako prilikom sačinjavanja optužnice takvi prilozi nisu precizirani kao dio dokazne građe. Naime, vijeće je imalo u vidu da je u optužnici jasno označeno da izvjesni materijalni dokazi koji potkrijepljuju navode optužnice sadrže priloge, kao i da se odbrana nije protivila njihovom ulaganju, navodeći da dio takve dokumentacije ide i u njihovu korist.¹¹

Odbrana je u toku izvođenje materijalnih dokaza prigovorila načinu na koji se građevinske radne mašine ulažu kao dokaz optužbe. Naime, iako je Tužilaštvo prema popisu u optužnici predložilo da se oduzete radne mašine ulože kao dokaz, vijeće je, uvažavajući karakteristike radnih mašina kao stvari čije se ulaganje predlaže, odlučilo da se u tom pogledu kao dokaz ulože ključevi od oduzetih radnih mašina. Po uvjerenju vijeća, a suprotno tvrdnjama odbrane, za identifikaciju radnih mašina dostatne su uložene potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, kao i fotodokumentacija koja je sačinjena gotovo u svakom slučaju oduzimanja radnih mašina¹².

Osim toga, prilikom ulaganja dokaza objektivne prirode, vijeće je odobrilo da Tužilaštvo uloži i određeni dio materijalne dokumentacije koja se odnosi na fizička i pravna lica u odnosu na koja je razdvojen krivični postupak. Pri tome je vijeće, osim činjenice da se radi o dokazima čije je izvođenje predloženo u optužnici, cijenilo i uvažilo navode tužioca da se radi o osobama koje se prema činjeničnom opisu optužnice dovode u vezu sa ostalim optuženim licima.

S druge strane, predsjednik vijeća u više je navrata u toku trajanja glavnog pretresa sugerirao Tužilaštvu, shodno ovlaštenjima koja mu je zakonodavac dao (član 262. stav 3. ZKP BiH), da izvrši redukciju dokaza i iste ograniči samo na one koji su u vezi sa predmetom optužbe, a sve u cilju da izvođenje dokaza bude efikasno za utvrđivanje istine i da se izbjegne nepotrebno gubljenje vremena.

Takođe, predsjednik vijeća je u toku glavnog pretresa upoznao stranke i branioce da će se kao dokaz, u skladu sa odredbom člana 8. stav 1. ZKP BiH, moći prezentirati i u sudski spis uložiti samo dokumentacija čiji je sadržaj na jednom od tri službena jezika koja su u upotrebi u Bosni i Hercegovini, te ih upozorio da će se, u smislu odredbe člana 274. ZKP BiH, kao materijalni dokaz prihvatiti samo originalni dokumeni, ovjerena kopija originala, kao i kopija koja je potvrđena kao neizmjenjena u odnosu na original.

Upoznato sa ovakvim stavom vijeća, Tužilaštvo BiH je na glavnom pretresu, nakon prigovora odbrane, odustalo od izvjesnog broja materijalnih dokaza čije su ulaganje predlagali.

Na ročištu održanom dana 06.09.2018. godine, vijeće je odbilo prigovor odbrane i dozvolilo tužiocu da ispita svjedoka M.P. i na okolnosti iz tačke 55. optužnice, iako je Tužilaštvo u odnosu na ranije optuženog M.P. odustalo od optužbe u ovom dijelu, ali i na okolnosti svih ostalih tačaka optužnice za koje se isti nije teretio, dakle neovisno od toga za šta je svjedok priznao krivnju i po osnovu koje tačke predmetne optužnice je oglašen krivim. Naime, vijeće je ocijenilo da svjedok M.P., koji je bio jedan od optuženih u ovom krivičnom predmetu, s obzirom na ulogu koju je imao u okviru grupe za organizirani kriminal, može raspolagati sa određenim saznanjima i u pogledu drugih okolnosti, a koje mogu biti od koristi za razjašnjenje ove krivičnopravne stvari.

Protek roka od 30 dana

Odredbom člana 251. stav 2. ZKP BiH propisano je da glavni pretres koji je odgođen mora ponovno početi ako se izmijenio sastav vijećaili ako je odgađanje trajalo duže od 30 dana, ali uz saglasnost stranaka i branilaca vijeće može se odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovno, nego da se koriste iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom pretresu.

Glavni pretres u ovoj krivičnopravnoj stvari iznova je počinjao u dane 04.09.2014. godine, 15.01.2015. godine, 14.05.2015. godine, 27.08.2015. godine, 09.06.2016. godine, 25.08.2016. godine, 06.04.2017. godine, 06.07.2017. godine, 24.08.2017. godine, 19.10.2017. godine, 18.01.2018. godine, 15.03.2018. godine, 31.05.2018. godine, 06.09.2018. godine, s obzirom da je isti odgođen u roku dužem od 30 dana (10.07.2014. – 04.09.2014., 11.12.2014. – 15.01.2015., 09.04.2015. – 14.05.2015., 09.07.2015. – 27.08.2018., 31.03.2016. – 09.06.2016., 14.07.2016. – 25.08.2016.,12.01.2017. – 06.04.2017., 01.06.2017. – 06.07.2017., 06.07.2017. – 24.08.2017., 14.09.2017. – 19.10.2017., 14.12.2018. – 18.01.2018., 08.02.2018. – 15.03.2018., 22.03.2018. – 31.05.2018., 05.07.2018. – 06.09.2018.). Međutim, provedeni dokazi nisu se ponovno izvodili, već su se uz izričitu generalnu saglasnost stranaka i branioca datu na ročištu održanom dana 10.07.2014. godine, u svakom pojedinom slučaju, koristili zapisnici o njihovom izvođenju, što je u potpunosti u skladu sa citiranom zakonskom odredbom.

Razdvajanje postupka

Odredba člana 26. stav 1. ZKP BiH propisuje da “sud može iz važnih razloga ili iz razloga cjelishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji i posebno dovrši”, dok odredba istog člana u stavu 2. propisuje da „rješenje o razdvajanju postupka donosi sudija, odnosno vijeće, po saslušanju stranaka i branitelja“.

Rukovodeći se ovom zakonskom odredbom, vijeće je u toku postupka donijelo više rješenja kojim su postupci u odnosu na određena fizička i pravna lica razdvajani.

Takve odluke donijete su: dana 29.04.2014. godine kada je razdvojen krivični postupak u odnosu na optuženu D.J. i pravno lice „KAN VEST KOMPANI“ d.o.o. Doboj, dana 26.05.2014. godine kada je razdvojen krivični postupak u odnosu na optuženog M.I., dana 27.11.2014. godine kada je razdvojen krivični postupak u odnosu na optužene B.K., T.A. i pravno lice „CIPROM“ d.o.o. Bijeljina, dana 12.03.2015. godine kada je razdvojen krivični postupak u odnosu na optuženog K.S. i pravno lice ''Kusmi prom'' d.o.o. Tuzla, dana 06.07.2017. godine kada je razdvojen krivični postupak u odnosu na optužene N.E. i pravno lice ''DAMA'' d.o.o. Živinice, dana 15.03.2018. godine kada je razdvojen krivični postupak u odnosu na optuženog N.P. i pravno lice ''Građapromet S&B'' d.o.o. Sočkovac-Petrovo, te dana 05.07.2018. godine kada je razdvojen krivični postupak u odnosu na optuženog M.P..

Dana 29.04., 26.05. i 27.11.2014., te 06.07.2017. godine rješenja su donijeta nakon što imenovana optužena lica nisu pristupila na zakazana ročišta za glavni pretres koja su planirana u ove dane. Vijeće je cijeneći utvrđene okolnosti detaljno opisane u donijetim rješenjima, te neizvjesnost u pogledu činjenice kada bi optuženi mogli biti ponovo dostupni Sudu, zaključilo da se jedino razdvajanjem postupka u odnosu na ova lica omogućava ostalim optuženim adekvatno ostvarenje njihovog temeljnog prava - prava na suđenje u razumnom roku, bez njegovog nepotrebnog odugovlačenja, kako je to i propisano u članu 13. ZKP BiH, prema kojem „osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odlaganja“, kao i da je Sud „dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku“. Zbog ovih razloga, vijeće je i pored protivljenja odbrane donosilo odluke o razdvajanju, jer bi dalja odlaganja ročišta za glavni pretres, uticala ne samo na odugovlačenje postupka, nego bi bila i u suprotnosti sa interesima ostalih optuženih u ovom krivičnom postupku koja su zakazanim ročištima redovno prisustvovala.

S druge strane, odluke donijete dana 12.03.2015., te 15.03. i 05.07.2018. godine rezultat su zaprimljenih sporazuma o priznanju krivnje zaključenih između navedenih fizičkih i pravnih lica i Tužilaštva BiH, po kojim su optuženi priznali krivnju za djela koja su im optužnicom stavljena na teret, zbog čega je u odnosu na iste postupak razdvojen i dovršen pod drugim brojem.

Spajanje postupka

Primjenjujući odredbu člana 25. ZKP BiH, vijeće je u toku trajanja glavnog pretresa, u tri navrata, odlučilo da postupke koji su prethodno razdvojeni (kako u fazi optuženja, tako i u fazi glavnog pretresa), pripoji krivičnom postupku protiv optuženih V.D. i dr., a sve u cilju vođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedne presude¹³.

Naime, nakon što je dana 29.04.2014. godine donijeto rješenje o razdvajanju krivičnog postupka u odnosu na optuženu D.J. i pravno lice „KAN VEST KOMPANI“ d.o.o. Doboj, naknadno je (dana 05.05.2014. godine) primljen podnesak Policijske stanice Bijeljina, sa sadržanom informacijom da je optužena sprovedena u KPZ Banja Luka, radi izdržavanja mjere pritvora po rješenju Osnovnog suda Banja Luka. O ovoj činjenici vijeće je upoznalo stranke i branioce, koji su bili saglasni u prijedlogu da se krivični postupak protiv ovih lica spoji sa predmetom koji je u toku protiv V.D. i dr., što je vijeće i učinilo, rukovodeći se načelom ekonomičnosti i cjelishodnosti.

Vođeno istim načelima, a po saznanju da su optuženi N.E., direktor i odgovorno lice pravnog lica ‘’Dama’’ d.o.o. Živinice i K.S., direktor i odgovorno lice pravnog lica ''Kusmi prom'' d.o.o. Tuzla, postali dostupni Sudu¹⁴ i da su se dana 28.10.2014. godine izjasnili o krivnji, poričući istu, vijeće je usvojilo prijedlog odbrane i u predmetu pod brojem S1 2 K 015676 14 K donijelo odluku da se ovaj postupak spoji sa krivičnim postupkom protiv optuženog V.D. i dr.

Uslove za spajanje postupka propisane odredbom člana 25. stav 2. ZKP BiH, vijeće je našlo i u odnosu na krivični postupak koji se po njegovom razdvajanju od postupka protiv optuženog V.D. i dr., vodio protiv optuženog B.K. u predmetu pod brojem S1 2 K 018222 15 K. Naime, nakon što su djelatnici Državne agencije za istrage i zaštitu lišili slobode optuženog B.K. i predali ga Sudu dana 29.01.2015. godine, branilac optuženog na održanom ročištu najavio je da će dostaviti pismeni prijedlog da se postupak protiv optuženog spoji sa postupkom koji se pod brojem S1 2 K 013430 13 K vodi protiv optuženog V.D. i dr.. Sa ovim prijedlogom saglasio se i tužilac Tužilaštva BiH, nakon čega je donijeto rješenje kako je predloženo.

Saslušanje osoba koje mogu odbiti svjedočenje

Na ročište za nastavak glavnog pretresa, održano dana 14.07.2016. godine, u svojstvu svjedoka optužbe pristupila je A.B.2, nevjenčana supruga optuženog V.D.. Imajući u vidu da se radi o osobi koja, shodno odredbi člana 83. stav 1. tačka a) ZKP BiH, može odbiti svjedočenje, ista se nakon upozorenja Suda o takvoj mogućnosti, izjasnila da ne želi svjedočiti u predmetnom krivičnom postupku. Dato upozorenje i izjavljeni odgovor konstatovani su i u zapisniku sa glavnog pretresa.

Odluke o izuzetku od neposrednog izvođenja dokaza

Članom 273. stav 2. ZKP BiH propisano je da se “zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred Sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka.“

Razmatrajući prijedlog Tužilaštva BiH da se provede dokaz čitanjem iskaza svjedoka Z.T. i H.F.¹⁵, vijeće je odlučilo da isti prihvati. Odbrana se protivila prihvatanju ovakvog prijedloga Tužilaštva, navodeći da uslovi koje predviđa citirana zakonska odredba nisu ispunjeni, jer nije izvršena adekvatna potraga u cilju utvrđivanja tačne adrese stanovanja imenovanih lica.

Pri donošenju odluke, vijeće je imalo u vidu da je Sud u više navrata bezuspješno pozivao ove svjedoke¹⁶, da bi dana 06.04.2015. godine primio akt Policijske stanice Pale, CJB Istočno Sarajevo u kojem stoji obavijest da su policijski službenici operativnim radom na terenu došli do saznanja da je lice Z.T. 2004. godine odselio sa P. u N.S., Republika Srbija, te da bliža adresa ovog svjedoka nije poznata. Osim toga, vijeće je cijenilo i navode tada postupajuće tužiteljice, koja je na ročištu održanom dana 07.07.2016. godine izjavila da Tužilaštvo raspolaže sa podacima da se svjedok Z.T. najprije preselio u B.L., a potom na nepoznatu adresu u R. Srbiju, kao i da su u više navrata, putem telefona, pokušavali da ostvare kontakt sa svjedokom H.F. u R. Hrvatskoj (po izjavi su kontaktirane i radne kolege, kao i firma u kojoj je svjedok bio zaposlen) u cilju njegovog dolaska i svjedočenja, ali da u tome nisu uspjeli.

Cijeneći istaknute činjenice i okolnosti, te imajući u vidu nemogućnost da primjeni bilo kakvu mjeru kojom bi svjedoke prisililo na dolazak pred Sud, jer su prema informacijama nastanjeni na teritoriji druge države, vijeće je zaključilo da je neposredno saslušanje svjedoka praktično nemoguće, čime je ispunjen jedan od alternativno propisanih uslova iz člana 273. stav 2. ZKP BiH za donošenje odluke da se iskazi svjedoka pročitaju. Pri tome, vijeće je razmatralo i navode odbrane da je Sud, putem međunarodne pravne pomoći, trebao zatražiti podatke da li ova lica borave na teritoriji R. Hrvatske, odnosno Srbije i na kojoj adresi. Međutim, imajući u vidu da je praksa pokazala da je za obradu zamolnice i dostavljanje traženih podataka potrebno minimalno 3 do 5 mjeseci, vijeće je utvrdilo da bi prikupljanje ovih podataka putem međunarodne pravne pomoći predstavljalo odugovlačenje postupka, zbog čega je prijedlog odbrane odbijen.

Nakon što su iskazi imenovanih svjedoka pročitani na glavnom pretresu, odbrani je pružena mogućnost da postave pitanja koja bi ovim svjedocima postavili u slučaju da su isti saslušavani neposredno u sudnici. Pravo da postavljajući pitanja dovedu u sumnju iskaze ovih svjedoka, odnosno iste kompromituju, iskoristila je odbrana optuženih M.T.¹⁷ i M.N.¹⁸.

S druge strane, vijeće je odbilo prijedlog Tužilaštva BiH da se na glavnom pretresu pročita izjava koju je M.I., tada osumnjičeno lice, dalo u toku istrage u ovom krivičnom predmetu. Naime, osim što nije ispunjen niti jedan od uslova koje kao izuzetke od neposrednog izvođenja dokaza predviđa odredba člana 273. ZKP BiH, za vijeće je odlučujući značaj imala činjenica da se u konkretnom slučaju radi o licu koje u trenutku kada je optužba predložila čitanje date izjave iz istrage, nije imalo status optuženog lica u predmetu u kojem je prijedlog postavljen. M.I. presuđen je u predmetu koji je formiran nakon što je postupak u odnosu na ovo lice razdvojen iz predmeta koji se vodi protiv optuženog V.D. i dr.. Tužilaštvu je data mogućnost da u okviru dodatnih dokaza predloži saslušanje ovog lica i to kao svjedoka, a koju iako je bila u najavi, nisu iskoristili (kada im je data prilika da se o tome očituju, Tužilaštvo je izjavilo da nema dodatnih dokaznih prijedloga).

Odluka o dokaznim prijedlozima odbrane

Odbrana optuženog I.M. je u prijedlogu za izvođenje dokaza (podnesak od 31.08.2017. godine) predložila da se u toku glavnog pretresa, osim prezentiranja materijalne dokumentacije, u svojstvu svjedoka sasluša 69 osoba i to: 33 carinika zaposlena na carinskim ispostavama Gradiška, Banja Luka, Brod i Grude; 14 lica koja se, kako je odbrana objasnila, dovode u neposrednu vezu sa radnim mašinama iz optužnice; te 22 inspektora iz Bosne i Hercegovine i R. Austrije koja su bila uključena u provođenje istražnih radnji.

Analizirajući sadržaj upućenog prijedloga, vijeće je odlučilo i na ročištu održanom dana 14.09.2017. godine upoznalo stranke i branioca da će prihvatiti: ulaganje predloženih materijalnih dokaza¹⁹; saslušanje samo po jednog svjedoka - carinika iz svake carinske ispostave (ukupno 4); saslušanje ukupno 5 lica iz druge kategorije predloženih svjedoka; te ukupno 3 svjedoka – inspektora. Odbrani je takođe naloženo da u odnosu na svakog od pojedinih svjedoka čije će saslušanje predložiti, odrede tačne okolnosti na koje će se isti saslušavati.

Postupajući po datim uputama vijeća, odbrana je dana 19.09.2017. godine dostavila Sudu uređeni prijedlog.

Vijeće je primjetilo da su dva predložena svjedoka sa adresama na području R. Austrije (svjedoka S.H.) i SR. Njemačke (svjedok D.A.1), zbog čega je na ročištu održanom dana 19.10.2017. godine upoznalo odbranu da samo uvjetno prihvata prijedlog za saslušanje ovih svjedoka. Naime, odlučeno je da se prisustvo ovih svjedoka neće osiguravati diplomatskim putem, imajući u vidu da bi dužina trajanja ovog postupka imala nesumnjiv uticaj na odugovlačenje krivičnog postupka koji je u toku²⁰, a ukoliko odbrana smatra da je saslušanje ovih svjedoka od značaja, dužna je preuzeti obavezu da obezbjedi njihovo prisustvo ili da predloži saslušanje druga dva svjedoka.

Na narednom ročištu, odbrana je u odnosu na svjedoka D.A.1 najavila saslušanje ''zamjenskog'' svjedoka. S druge strane, izjavljujući da odbrana nije u mogućnosti da obezbjedi prisustvo svjedoka S.H. (ne prihvata da se odazove na poziv odbrane), insistirali su da Sud preduzme mjere u cilju osiguranja njenog saslušanja, neposredno pred vijećem ili putem video linka.

Odredba člana 263. stav 2. ZKP BiH propisuje da će sudija, odnosno predsjednik vijeća odbiti izvođenje dokaza, ako zaključi da okolnosti koje stranka ili branitelj želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban.

Rukovodeći se ovom zakonskom odredbom, prema kojoj obaveza Suda nije da izvede svaki predloženi dokaz, nego da u svakom pojedinom slučaju cijeni hoće li ili neće izvesti neki dokaz, kao i odredbom član 6. Evropske konvencije koja ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom i predlaže izvođenje drugih dokaza, prijedlog odbrane za saslušanjem svjedoka S.H. odbijen je kao neosnovan. Naime, vijeće je zaključilo da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno i da okolnosti koje bi svjedok S.H. iznijela pred ovim Sudom nisu od presudnog značaja za ovaj postupak, niti su do te mjere od krucijalne važnosti da bi opravdale odugovlačenje postupka i ugrožavanje načela njegove ekonomičnosti i efikasnosti. Uvjerenje vijeća je da kod ovakvog stanja stvari, odbijanjem dokaznog prijedloga nije povrijeđeno pravo na odbranu optuženog na bilo koji način.

Izmjena redoslijeda izvođenja dokaza

Tužilaštvo BiH je u postupku izvođenja dokaza objektivne prirode, na ročištu održanom dana 24.08.2017. godine, predložilo da se u sudski spis uvede i izvjestan broj zapisnika o ispitavanju osumnjičenih²¹ koji su u toku istrage saslušani u ovoj krivičnopravnoj stvari. U odnosu na takav prijedlog optužbe, shodno članu 261. ZKP BiH, vijeće je odlučilo da izmjeni redoslijed izvođenja dokaza, na način da ulaganje ovih izjava (uz uslov da su date u prisustvu branilaca) odgodi nakon izvođenja dokaza odbrane, a sve kako bi iste mogle biti korištene prilikom eventualnog saslušanja optuženih ukoliko isti odluče da svjedoče u svoju korist. Tužilac u daljem toku postupka nije ponovno predložio izvođenje ovih dokaza, tako da isti nikada nisu ni prezentovani na glavnom pretresu, niti uvedeni u spis predmeta.

Odluka o dodatnim dokaznim prijedlozima Tužilaštva BiH – svjedoci koji su zaključili sporazume o priznanju krivnje

Na ročištu održanom dana 22.03.2018. godine, tužilac se izjasnilo da u okviru dodatnih dokaza predlaže saslušanje svjedoka N.P., ukoliko Sud prihvati sporazum o priznanju krivnje koji je dana 14.02.2018. godine zaključen između N.P. i njegovog branioca, te Tužilaštva BiH. Advokat Vlado Adamović, branilac optuženog I.M., usprotivio se prijedlogu, navodeći da tužilac nema mogućnost da predlaže saslušanje N.P. koji u trenutku kada je tužilac pitan, nije imao status svjedoka, jer sporazum još uvijek nije usvojen. Razmatrajući prijedlog Tužilaštva i navode odbrane, vijeće je odlučilo da u smislu odredbe člana 276. ZKP BiH, prihvati da se u okviru dodatnih dokaza optužbe kao svjedok sasluša N.P..

Isti stav vijeće je zauzelo i na ročištu održanom dana 05.07.2018. godine, kada je prihvaćen i prijedlog Tužilaštva BiH da se u svojstvu svjedoka optužbe sasluša M.P., u odnosu na kojeg je na istom ročištu, a iz razloga zaprimljenog sporazuma o priznanju krivnje, razdvojen krivični postupak, te je određeno da će isti dovršiti pod drugim brojem. Advokat Adamović, uz isto prethodno istaknuto obrazloženje, izrazio je svoje protivljenje i ovom prijedlogu Tužilaštva BiH.

Prilikom donošenja odluka kojim je prihvatilo prijedloge Tužilaštva za saslušanjem ovih svjedoka, vijeće je imalo u vidu da N.P. i M.P. od trenutka razdvajanja postupka (15.03.2018. godine/05.07.2018. godine) pa do postavljanja prijedloga tužioca, više nisu imali svojstvo optuženih lica u krivičnom predmetu protiv optuženog V.D. i dr.. Kod takvog stanja stvari, prema ocjeni vijeća, nisu postojale procesne smetnje da Tužilaštvo predloži saslušanje svjedoka N.P. i M.P., a koje će biti realizirano pod uslovom da sporazumi budu prihvaćeni.

Odluka o korištenju zapisnika o saslušanju M.P. u svojstvu svjedoka

U okviru dodatnih dokaznih prijedloga, Tužilaštva BiH je ročištu održanom dana 06.09.2018. godine, provelo saslušanje svjedoka M.P.. Nakon što je tužilac predočio svjedoku zapisnik sačinjen dana 03.07.2018. godine, u namjeri da isti koristi prilikom saslušanja, advokat Vlado Adamović je tome prigovorio. Obrazlažući izjavljeni prigovor, isti je naveo da je imenovano lice u trenutku kada je sačinjen sporni zapisnik o njegovom saslušanju u svojstvu svjedoka, imalo dvostruko svojstvo u istom procesu pred ovim Sudom, a što Zakon o krivičnom postupku ne predviđa.

Razmatrajući prigovor odbrane koji se u osnovi temelji na navodima da M.P. nije mogao biti saslušan u svojstvu svjedoka, sve dok je u istom predmetu imao status optuženog lica, vijeće je zaključilo da je isti osnovan, te je zabranilo da se Zapisnik o saslušanju svjedoka M.P. koristi u daljem toku postupku. Naime, osporavani Zapisnik sačinjen je dana 03.07.2018. godine, dakle u trenutku kada je M.P. bio u procesnoj zajednici sa saoptuženim V.D. i dr., jer je razdvajanje postupka po osnovu zaključenog sporazuma o priznanju krivnje od 22.06.2018. godine, uslijedilo tek 05.07.2018. godine. Prema stavovima zauzetim u sudskoj praksi, tek po razdvajanju postupka stvaraju se formalnopravni uslovi da se lica koja zaključe sporazum o priznanju krivnje saslušaju u drugom svojstvu, svojstvu svjedoka, što u konkretnom nije bio slučaj, zbog čega je i postojala smetnja da se takav iskaz koristi na glavnom pretresu.

Izmjene u činjeničnom opisu optužnice

Vijeće ističe da je u konkretnom slučaju izvršilo određenu konkretizaciju činjeničnog stanja u osuđujućim tačkama presude, izostavljajući nepotrebne dijelove (pojedine riječi ili dijelove rečenica), kao i činjenice koje smatra da nisu dokazane, a koje ne čine bitna obilježja krivičnih djela koja se optuženima stavljaju na teret i za koje su oglašeni krivim. Tako su u činjeničnom opisu preambule i tačkama 6., 7., 8., 9., 11., 16., 17., 18., 19., 22., 28. i 31. osuđujućeg dijela izreke presude (tačke 6., 7., 8., 9., 11., 16., 17., 18., 19., 35., 54. i 57. optužnice) napravljene određene izmjene, a sve kako bi izreka presude odgovarala utvrđenom činjeničnom stanju. Postupajući shodno ograničenjima propisanim u članu 280. ZKP BiH, vijeće preciziranjem predmetne optužnice na način kako je to učinjeno, nije povrijedilo ni subjektivni ni objektivni identitet iste, niti je time prekoračilo prvobitno optuženje, s obzirom, da su urađene izmjene rezultat utvrđenog činjeničnog stanja, te iste nisu na štetu optuženih.

Vijeće prije svega ističe da je u preambuli, kao i u svakoj o pojedinačnih tačaka, umjesto punih imena osoba koje se spominju, a koje u optužnici nemaju status optuženih lica, navodilo njihove inicijale, dok je ispred imena saizvršilaca krivičnih djela (fizičkih i pravnih lica), a koji nisu pravosnažno osuđeni, vijeće dodavalo riječi ''kako se sumnja''.

Konkretno, u uvodom dijelu optužnice urađene su sljedeće izmjene: 1/u 2. i 3. redu umjesto umjesto riječi ''koju grupu su V.D. i I.M. organizovali i rukovodili'' navedeno je ''koju je V.D. organizovao i istom rukovodio''; 2/u 4. redu u postupnosti je izbačena riječ ''carinska prevara''; 3/u 7. redu umjesto riječi ''LJ.P., N.P., N.E., N.Š., A.B., M.T., D.M., B.K., D.J., T.A., K.S., M.N., P.D., M.I., M.P. i B.T. navedeno je ''I.M., N.P., M.T., D.M., D.J., T.A., K.S., M.I., M.P., te kako se sumnja N.E., N.Š. i P.D. ''; 4/u 11. redu brisan je dio ''i I.M.''; 5/u 13. redu nakon dijela ''u dogovoru sa'' dodato je ''I.M. ''; 6/u 14. redubrisano je ime ''B.T.; 7/ u 15. i 16. redu u cijelosti jeizbačen dio u kojem se navode imena sedam osoba, uključujući i dio ''ili druga NN lica'', te su ispred riječi ''građevinske'' (u 16. redu) dodate riječi ''koji su''; 8/u 18. i 19. redu dio ''su V.D. i I.M. planirali i organizovali'', je zamjenjen sa riječima ''je V.D. planirao i organizovao''; 9/u 20. redu iza riječi ''Bosne i Hercegovine'' dodate su riječi ''i unutar iste''; 10/u redovima 21. do 24. u cijelosti je izbačen dio ''poslove vezane za špediciju i carinjenje građevinskih radnih mašina, organizovali transport građevinskih mašina unutar teritorije Bosne i Hercegovine'', te je ispred riječi ''smještaj'' dodata riječ ''te'', zatim je nakon riječi ''prodaju'' dodata riječ ''istih'', dok je dio ''na način da su'' zamjenjen sa riječima ''na način da je'', te je riječ ''plaćali'' zamjenjena sa riječi ''plaćao''; 11/u 25. i 26. redu brisano je ime ''B.T.; 12/u 27. redu dio ''a V.D. je plaćao troškove'' zamjenjen je sa riječima ''kao i troškove'', te je u 29. redu ime ''B.T.'' brisano; 13/u 32. i 33. redu brisano je ime ''B.T.'', dok je nakon riječi ''inostranstvu'', umjesto ''dok'' navedeno ''te'';14/u redovima 35. i 37. ime ''B.T.'' takođe je brisano; 15/u redovima 45. do 50. imena ''B.T., LJ.P. i A.B.'' u cijelosti su brisana, kao i dio ''B.D. ili drugog''; 16/dio reda 51. od dijela ''pa su V.D. '', pa zaključno sa redom 61. te riječima ''a koja ponuda-faktura je bila potrebna'' u cijelosti je brisan, te zamjenjen sa riječima ''te putem NN lica došli do ponuda-faktura koje su bile potrebne''; 17/u redu 66. dio ''B.K. ili drugom'' brisan je, te su riječi ''koje su'', zamjenjene sa riječima ''koje je''; 18/dio u 68. redu koji su počinje sa riječi ''O&R'', te zaključno sa 70. redom, a prije riječi '''Kan Vest Company' d.o.o. Doboj'', u cijelosti je zamjenjen sa dijelom '''Građapromet S&B' d.o.o. Sočkovac vlasnika i direktora N.P., te kako se sumnja 'O&R Company' d.o.o. Brčko u kojem je u jednom periodu vlasnik i direktor takođe bio N.P., a kasnije J.M., kao i za''; 19/u 72. i 73. redu izbačene su riječi ''vlasnika i direktora M.N.'', a ispred '''Dama' d.o.o. Živinice' dodate su riječi ''kao i''; 20/u 75. redu dio ''su B.K. ili drugo'' zamjenjen je samo sa rječju ''je''; 21/u redovima 76. do 79. u cijelosti je brisan dio ''I.M. ili su poslate na e-mail adresu 'O&R Company' ili na e-mail adresu 'Dama' d.o.o. Živinice, nakon čega su tako prepravljene fakture elektronskim putem prosljeđene A.A. ili J.M. ili M.D. ili N.E. i drugim''; 22/u 81. redu između riječi ''fakture'' i ''dodatno'', umetnuta je riječ ''iste''; 23/u 82. redu riječi ''prodajne cijene građevinskih radnih'', zamjenjene su sa riječju ''navedenih''; 24/u 85. i 86. redu dio ''V.D., I.M., N.P., M.D., N.Š. i M.T.'' u cijelosti je brisan; 25/u 87. redu ime ''B.T.'' je brisano; 26/u redu 96. između riječi ''NN lica'' i ''falsifikovane'' dodate su riječi ''a sa kojima su prevoznici prethodno bili u telefonskom kontaktu, pa su ista lica''; 27/u 97. redu poslije riječi ''vozačima'' dodate su riječi ''prilikom preuzimanja vozila'', te su riječi ''koji su podaci iz falsifikovanih faktura unošeni'' zamjenjeni sa riječima ''te su podaci sa falsifikovanih faktura''; 28/ cijeli 98. red, zaključno sa riječju ''stavljali'' u 99. redu, zamjenjen je sa riječima ''na koje je stavljan'', te su riječi ''na CMR''u redu 99. brisane; 29/u redu 104. brisan je dio ''i A.B. ''; 30/u redu 106. između riječi ''mašinama'' i ''od njih'', dodate su riječi ''i u određenim slučajevima''; 31/u redovima 108. do 117. dio ''radi sačinjavanja jedinstvene carinske isprave (JCI) i to špediterima u: Tolušić d.o.o., Branka d.o.o.,Terzić Komerc d.o.o., Optima šped d.o.o., Tranšped d.o.o., Indra d.o.o., Blue Šped d.o.o. i Optima MM d.o.o., koji su iskazanu cijenu građevinskih radnih mašina sa lažnih faktura unosili prilikom sačinjavanja JCI, a koje su predavali carinicima na: CI Gradiška, CI Brod, CI Banja Luka, CI Tešanj i CI Grude, pa su carinici iskazani iznos cijene u JCI prihvatali kao osnovicu za obračun uvoznih dadžbina, iako je iskazani iznos cijene za građevinske radne mašine višestruko niži od stvarne cijene mašina, te su na osnovu iskazanog iznosa obračunavali nižu carinsku stopu po kojoj su otuđene odnosno prevarno unajmljene građevinske radne mašine i carinjene, te su iste prešle na teritoriju Bosne i Hercegovine, nakon čega su V.D. ili I.M. dalje upućivali i pratili vozače sa otuđenim građevinskim radnim mašinama na odredišta'', zamjenjen je sa riječima ''te kada su mašine prebačene u BiH vozači su upućivani na mjesto istovara građevinskih radnih mašina''; te su 32/u redu 121. brisane riječi ''M.N. kao''.

Vijeće je korekciju činjeničnog opisa izvršilo i u tačci 6. optužnice, u dijelu gdje se navodi broj fakture i iznos za koji je građevinska mašina navedena u ovoj tačci prodata pravnom licu ''BOSMAN'' d.o.o. Sarajevo. Naime, vijeće je utvrdilo da se radi o očiglednoj omašci u pisanju, jer je uvidom u sadržaj računa kojeg je 13.07.2006. godine izdalo pravno lice ''SERDARIĆ'' d.o.o. Visoko, uočljivo je da je broj računa ''06/2006'', a ne ''156/2006'', kao i da je iznos za koji je mašina prodata ''14.625 KM'', a ne ''117.000 KM'' kako se to navodi u optužnici. Isti zaključak vijeće je donijelo i u pogledu opisa tačke 11. optužnice, gdje je korekcija izvršena na način da je u 9. redu umjesto pravnog lica '''Građapromet S&B'' d.o.o. Sočkovac'' navedeno '''O&R Company' d.o.o. Brčko''.

Vijeće je dalje u tačci 7. osuđujućeg dijela presude izostavilo dio ''pa je uvoznik-pravno lice 'Građapromet S&B' d.o.o. Sočkovac sačinilo fiktivni Ugovor o poslovnoj saradnji sa SZR 'RUMENKA INGP' od 28.04.2007. godine po kojem je građevinska radna mašina izvezena u R. Srbiju'', a u tačci 8. dio ''pa je pravno lice 'Građapromet S&B' d.o.o. Sočkovac sačinilo fiktivni Ugovor o poslovnoj saradnji sa SZR 'RUMENKA INGP' od 28.04.2007. godine po kojem je građevinska mašina navodno izvezena u R. Srbiju'', imajući u vidu da isti nisu od odlučujućeg značaja za opis djela, kao i da Tužilaštvo nije izvodilo dokaze na okolnost navodnog izvoza ovih mašina u R. Srbiju.

U odnosu na tačku 9. osuđujućeg dijela presude, vijeće je izostavilo dio ''pa je pravno lice 'Građapromet S&B' d.o.o. Sočkovac istu dalo u zakup pravnom licu 'Reweus' d.o.o. Lukavac po fakturi broj: 41/07 od 02.07.2007. godine za iznos od 26.871 KM''. Naime, analizom spornog računa uočljivo je da isti sadrži pečat pravnog lica ''Građapromet S&B'' d.o.o. Sočkovac, kao i potpis isporučioca, te lica koje je račun fakturisalo. Međutim, cijeneći navode svjedoka-oštećenog N.I., osnivača i vlasnika firme ''Reweus'' d.o.o. Lukavac, koji je na ročištu održanom dana 05.07.2018. godine izjavio da mu ova mašina nije poznata i da se nije nikada nalazila kod njega, vijeće nije moglo nesumnjivo zaključiti da je mašina data u zakupu ovom pravnom licu.

U tačkama 16., 17., 18. i 19. osuđujućeg dijela presude, vijeće je izostavilo dijelove ''po nalogu V.D. koji se lažno predstavljao kao 'J.' ispred pravnog lica 'Kan Vest Kompani' d.o.o. Doboj'', budući da Tužilaštvo nije dokazalo da se optuženi V.D. predstavljao na ovaj način. Svjedok R.Đ. je prilikom saslušanja, dana 25.09.2014. godine, izjavio da se osoba koju je upoznao i sa kojom je kontaktirao ispred pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj'' predstavljala kao J., ali da ta osoba nije u sudnici i da optuženog V.D. nikada nije vidio.

Takođe, u tačci 17. osuđujućeg dijela presude vijeće je izostavilo dio ‘’iako je ista višestruko manja od stvarne cijene'', a u tačci 18. dio ''iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila36.500 EUR'', u tačci 19. dio ''iako je ista bila višestruko veća na dan carinjenja'', a u tačci 22. dio ''iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 15.000 EUR-a'', jer potvrdu ovakvih navoda optužbe vijeće nije našlo u prezentiranim materijalnim dokazima, niti nalazu vještaka Dragana Salića.

Vijeće je dalje, cijeneći iskaz svjedoka D.S., u tačci 22. osuđujućeg dijela presude dio ''određenim licima koji su obavljali poslove za firmu Ciprom T.Z.1 i P.D., uposlenicima pravnog lica 'CIPROM' d.o.o. Bijeljina'', zamijenilo riječima ''NN licima'', te dio ''te su T.Z.1 i P.D.'' sa riječima ''iste te osobe uputile su vozača''.

U tačci 28. osuđujućeg dijela presude, vijeće je riječi '''Milfas' d.o.o. Kreševo'' zamijenio riječima ''Miličević'' d.o.o. Kreševo. Naime, iako iz uložene materijalne dokumentacije proizilazi da se u osnovi radi o istom pravnom licu, vijeće je cijenilo da se naredba sudije za prethodni postupak odnosila na pravno lice ''Miličević'' d.o.o. Kreševo, kao i da takav naziv pravnog lica stoji i na zapisniku o pretresanju, te potvrdi o privremeno oduzimanju predmeta, ali i fotografijama koje čine sastavni dio sačinjene fotodokumentacije.

Konačno, konkretizaciju činjeničnog opisa vijeće je izvršilo i u tačci 31. osuđujućeg dijela presude, izbacujući nepotrebne dijelove i prilagođavajući ga utvrđenom činjeničnom stanju, na način da je kompletan opis koji je dat u ovoj tačci zamijenjen sa ''pravna lica „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, čiji je vlasnik i direktor D.J., „Ekometal“ d.o.o. Živinice i „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, čiji je vlasnik i direktor D.M., na osnovu registrovane djelatnosti vršili protivpravne radnje i raspolagali ostvarenom imovinskom koristi koju su u ime, za račun i u korist tih pravnih lica pribavljala ovlaštena lica tih pravnih lica na način, u vrijeme i na mjestu kako je to navedeno u osuđujućem dijelu izreke presude.''

Odluke Suda o prigovorima zakonitosti na uložene dokaze

Prigovori odbrane na zakonitost dokaza pribavljenih provođenjem posebnih istražnih radnji

Odredbom člana 10. ZKP BiH, kojom je regulisano pitanje zakonitosti dokaza, određeno je da Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama odredaba Zakona o krivičnom postupku BiH.

Rukovodeći se ovom zakonskom odredbom, vijeće je prije svega ispitalo prigovore odbrane na zakonitost dokaza pribavljenih provođenjem posebnih istražnih radnji, te utvrdilo da su isti osnovani, jer naredbe Suda na temelju kojih su ove radnje provedene, nasuprot tvrdnjama optužbe u završnim riječima, ne sadrže argumentaciju iz koje bi bilo uočljivo da su uvijeti za njihovu primjenu bili ispunjeni u svakom pojedinom slučaju.

Naime, u članu 116. stav 1. ZKP BiH propisano je da se posebne istražne radnje nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija i tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima, mogu odrediti protiv osobe za koju postoje osnovi sumnje da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili da učestvuje u učinjenju krivičnog djela iz člana 117. istog zakona, ako se ne drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama. S druge strane, u članu 118. stav 1. ZKP BiH jasno je određeno šta treba da sadrže naredbe za provođenje posebnih istražnih radnji, dok je u stavu 3. istog člana propisano kada se istražne radnje mogu produžiti.

Izvršivši uvid u sadržaj naredbi Suda BiH kojim su u konkretnom slučaju određene odnosno produžene posebne istražne radnje Nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH i Tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima iz člana 116. stav 2. tačka d) ZKP BiH (broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 26.10.²², 29.10.²³, 03.11.²⁴, 10.11.²⁵, 26.11.²⁶, 02.12.²⁷, 07.12.²⁸, 14.12.²⁹, 22.12.³⁰, 23.12.³¹, 27.12.³², 30.12.³³ i 31.12.2010.³⁴ godine, te 05.01.³⁵, 11.01.³⁶, 19.01.³⁷, 26.01.³⁸, 04.02.³⁹, 21.02.⁴⁰, 25.02.⁴¹, 02.03.⁴² i 15.03.2011.⁴³ godine), a koje je Tužilaštvo BiH uložilo kao materijalne dokaze, vijeće je utvrdilo da su u istim izostala nužna obrazloženja o ispunjenju zakonom utvrđenih preduslova pod kojim se, shodno članu 116. stav 1. ZKP BiH, mogu provoditi posebne istražne radnje, zbog čega je iste oglasio nezakonitim. Naime, u izdatim naredbama ne obrazlažu se niti osnovi sumnje za učinjenje predmetnih krivičnih djela (izuzev posljednje naredbe od 15.03.2011. godine), niti se navode jasne i konkretne okolnosti iz kojih bi se moglo osnovano zaključiti da je primjena posebnih istražnih radnji u odnosu na osumnjičene bila nužna i da se dokazi nisu mogli pribaviti na drugi način ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama (u izdatim naredbama nedostaje čak i zakonska formulacija ovog kumulativnog uvijeta), kao ni važni razlozi koji su opravdavali evidentna produženja izvođenja posebnih istražnih radnji, a koja obrazloženja trebaju da pruže osnov za ispitivanje da li je zadiranje u pravo na privatnost optuženih, zagarantovano članom 8. EKLJP, bilo opravdano.

Cijeneći ove činjenicu, vijeće je primjenjujući odredbu člana 122. ZKP BiH, kojom je izričito propisano da se kao dokaz u krivičnom postupku mogu koristi samo tehničke snimke, isprave i predmeti koji su pribavljeni pod zakonom propisanim uvjetima, zaključilo da materijal koji je u konkretnom slučaju pribavljen snimanjem telefonskih razgovora i tajnim praćenjem optuženih, nije podoban da služi kao dokaz u ovom krivičnom postupku, zbog čega ga kao takvog, iako je uložen u sudski spis, Sud neće koristiti.

Ovakav zaključak vijeća svoje utemeljenje nalazi i u stavovima izraženim u odluci Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Hrvatske⁴⁴, kao i odlukama Suda BiH u predmetima protiv Fahrudina Čage i dr.⁴⁵, Araza Jukića i dr.⁴⁶, Đeme Ždralović i dr.⁴⁷, Davor Mandića⁴⁸, Branka Jovanovića i dr.⁴⁹, Almira Čovića i dr.⁵⁰, Izeta Redžovića i dr.⁵¹, Jasmina Lajljića i dr.⁵², Kurti Ganija⁵³, te Jasmina Selimagića i dr.⁵⁴.

Posljedično tome, a imajući u vidu odredbu člana 10. stav 3. ZKP BiH, prema kojoj je pravno nevaljan i onaj dokaz koji je pribavljen na dozvoljen način, odnosno na zakonit način, ali se za taj dokaz saznalo iz dokaza koji je izvorno pribavljen na nezakonit način, vijeće je utvrdilo da se u ovom krivičnom predmetu ne mogu koristiti ni dokazi proizašli iz osporenih naredbi Suda. Zaključivši da se radi o tzv. plodovima otrovne voćke, vijeće za utvrđenje činjenica u ovom predmetu tako neće koristiti niti iskaz svjedoka optužbe M.B. u dijelu u kojem je davao pojašnjenja o okolnostima provođenja posebnih istražnih radnji, kao i svjedoka odbrane optuženog I.M., O.T., koji je svjedočio na iste okolnosti. Zbog identičnih razloga, vijeće neće koristiti niti materijalne dokaze koji su optužnici označeni pod brojem DT-4⁵⁵ (tačka 52. optužnice), DT-4⁵⁶,5⁵⁷ i 6⁵⁸ (tačka 54. optužnice), DT-4⁵⁹ (tačka 55. optužnice), DT-15⁶⁰, kao i DT-55⁶¹, budući da njihovu sadržinu čine upravo presretnuti telefonski razgovori, odnosno informacije i podaci prikupljeni tajnim praćenjem osoba. Isti slučaj je i sa dokazima odbrane optuženog I.M. koji su označeni pod brojem DO-MI-81⁶², DO-MI-82⁶³, DO-MI-83⁶⁴, DO-MI-83A⁶⁵, DO-MI-84⁶⁶, DO-MI-85⁶⁷, DO-MI-85A⁶⁸ i DO-MI-97.13C⁶⁹, te odbrane optužene LJ.P. koji su označeni brojem DO-LJP-1⁷⁰, DO-LJP-2⁷¹, DO-LJP-4⁷² i DO-LJP-5⁷³, koji se takođe odnose na okolnost provedenih posebnih istražnih radnji u ovom predmetu.

S obzirom da je utvrđeno da dokazi do kojih se došlo provođenjem posebnih istražnih radnji nisu zakoniti, jer nisu pribavljeni pod uslovima koje propisuje ZKP BiH, vijeće je našao nepotrebnim upuštati se u ocjenu ostalih istaknutih prigovora odbrane u ovom pogledu, a koji se tiču (ne)obavještavanja optuženih lica protiv kojih su istražne radnje bile poduzete, zatim prigovora da su ove radnje u odnosu na pojedina lica primjenjivane izvan vremenskog okvira utvrđenog u izdatim naredbama, kao i ispitivanja činjenica i okolnosti konkretnog slučaja kroz prizmu odluke Ustavnog suda BiH broj: U-5/16 od 1. juna 2017. godine i razloga zbog kojih je ovaj sud proglasio neustavnim i pojedine odredbe procesnog zakona koje se odnose na posebne istražne radnje.

Prigovori odbrane na zakonitost dokaza pribavljenih na temelju usmenih naredbi sudije za prethodni postupak

Odbrane optuženih su u toku postupka u više navrata osporavale i zakonitost radnji pretresanja i oduzimanja građevinskih radnih mašina koje su navedene u optužnici, zajedno sa popratnom dokumentacijom, ističući da su ove radnje preduzete na temelju usmenih naredbi sudije za prethodni postupak Suda BiH, koji nakon izdavanja naredbi nije postupio u skladu sa odredbom člana 56. stav 2. ZKP BiH.

Odredbom člana 56. stav 2. ZKP BiH precizno je određeno da će u slučaju kada je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, Sud daljnji tok razgovora zabilježiti, a kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, zapisnik se u roku od 24 sata mora dati na prijepis čija će se istovijetnost ovjeriti i čuvati sa originalnim zapisnikom. Radi se dakle o odredbi imperativnog karaktera koja jasno nameće obavezu sudije za prethodni postupak da prilikom izdavanja naredbe za pretres na temelju usmenog zahtjeva napravi zabilješku u roku od 24 sata i istu preda Sudu. Ova obveza nametnuta je upravo radi jemstva da je usmena naredba za pretres izdana isključivo na temelju odobrenja sudije za prethodni postupak, odnosno da je ostvarena funkcija suda u pogledu utvrđivanja postojanja zakonskih uslova za pretresanje, a sam rok od 24 sata isključuje mogućnost eventualnih naknadnih zloupotreba.⁷⁴

Razmatrajući izjavljene prigovore u smislu citirane zakonske odredbe, vijeće je najprije izvršilo uvid u materijalnu dokumentaciju koja je kao dokaz optužbe uložena u sudski spis i utvrdilo sljedeće. Pretres pravnog lica ''Reweus'' d.o.o. Lukavac (dokazi uloženi uz tačke 1, 5, 6, 7, 9, 18, 19, 20, 22 i 23 optužnice), pravnog ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Modriča (dokazi uloženi uz tačke 2, 3, 10, 11, 25, 34, 36 i 37 optužnice), pravnog lica ''Paprača Granit'' d.o.o. Caparde (dokazi uloženi uz tačku 4 optužnice), pravnog lica ''INVEST-GRADNJA'' d.o.o. Zvornik (dokazi uloženi uz tačku 4 optužnice), pravnog lica ''Serdarić'' d.o.o. Visoko (dokazi uloženi uz tačku 6 optužnice), pravnog lica ''BOSMAN'' d.o.o. Sarajevo (dokazi uloženi uz tačku 6 optužnice), pravnog lica ''Dokso'' d.o.o. Visoko (dokazi uloženi uz tačku 13 optužnice), pravnog lica ''Terex inžinjering'' d.o.o. Bijeljina (dokazi uloženi uz tačke 23 i 27 optužnice), pravnog lica ''Papilon'' d.o.o. Čelić (dokazi uloženi uz tačku 26 optužnice), kamenoloma ''Bijele vode'' Trnovo (dokazi uloženi uz tačku 27 optužnice), pravnog lica ''Komins'' d.o.o. Tuzla (dokazi uloženi uz tačku 32 optužnice), pravnog lica ''Pavgord'' d.o.o. Foča (dokazi uloženi uz tačku 51 optužnice), te poslovnog objekta ''Miličević'' (dokazi uloženi uz tačku 54 optužnice), izvršen je od strane ovlaštenih službenih lica Državne agencije za istrage i zaštitu na osnovu Naredbi za pretres⁷⁵ sačinjenih po prethodno dobijenoj usmenoj saglasnosti tužioca Tužilaštva BiH i usmenog odobrenja sudije za prethodni postupak Suda BiH, kako to predviđa odredba člana 56. ZKP BiH. O izvršenim pretresima su sačinjeni zapisnici, a oduzeti predmeti precizno su pobrojani u izdatim potvrdama o privremeno oduzimanju predmeta.

Utvrdivši da uložena dokumentacija nesumnjivo ukazuje da je sudija za prethodni postupak, po zahtjevima ovlaštenih lica, telefonski odobravao izdavanje naredbi radi vršenja pretresa navedenih pravnih lica i privremenog oduzimanja predmeta, vijeće je dalje ispitalo da li je sudija za prethodni postupak zabilježio razgovore sa podnosiocima usmenih zahtjeva i to u prekluzivnom roku od 24 sata.

Tužilaštvo BiH je na ročištu održanom dana 17.11.2016. godine najavilo da će u okviru dodatnih dokaza optužbe uložiti upravo određeni broj zabilješki sudije za prethodni postupak, koje su naknadno pribavili i već predali odbrani, a koje potvrđuju da je sudija postupio shodno odredbi člana 56. stav 2. ZKP BiH.

Budući da Tužilaštvo do okončanja dokaznog postupka nije postupilo na način kako je to tužilac najavio, vijeće je radi pravilnog odlučivanja, baziranog na provjerenim činjenicama, preispitalo svoju raniju odluku⁷⁶ i u cilju utvrđivanja postojanja spornih službenih zabilješki izvršilo uvid u istražni dio spisa ovog predmeta. U tom smislu, vijeće naglašava da ovakvo postupanje nije jednako izvođenju dokaza od strane suda, a njegova opravdanost temelji se isključivo na davanju adekvatnog i pravilnog odgovora na izjavljene prigovore odbrane⁷⁷.

Pregledom istražnog dijela spisa predmeta, vijeće se uvjerilo da je sudija za prethodni postupak prilikom izdavanja usmenih naredbi za pretres, sa izuzetkom u dva slučaja o kojim će biti riječi u nastavku, postupao na način kako je to određeno u članu 56. stav 2. ZKP BiH i u roku od 24 sata od izdavanja naredbi sačinio službene zabilješke⁷⁸ koje potvrđuju primljene usmene zahtjeve za izdavanje naredbi za pretresanje, te potpisane kopije istih predavao Sudu. Sadržaj sačinjenih zabilješki upućuje na zaključak da je sudija za prethodni postupak cijenio navode usmenih zahtjeva ovlaštenih službenih lica, posebno u pogledu postojala opasnost od odlaganja, te našao da su zahtjevi osnovani, zbog čega je iste odobrio i izdao naredbe za pretres. Cijeneći ove činjenice, vijeće je dokaze pribavljene ovom radnjom prihvatilo, a prigovore odbrane u ovom dijelu odbilo kao neosnovane.

S druge strane, iako je pretres pravnog lica ''Sara Kompani'' d.o.o. Ilidža⁷⁹ (dokazi uloženi uz tačku 15. optužnice) i ''Tosunbegović'' d.o.o. Kalesija (dokazi uloženi uz tačku 28. optužnice) takođe izvršen na temelju usmeno izdatih naredbi, pregledom istražnog dijela spisa nisu pronađene zabilješke koje bi potvrdile da je sudija za prethodni postupak i u ovim slučajevima sačinio iste i predao ih Sudu. Uočeni propust sudije za prethodni postupak, prema uvjerenju ovog vijeća, čini nezakonitim preduzete radnje pretresanja poslovnih prostorija navedenih pravnih lica, što ima za posljedicu da se naredbe kao i dokazi pribavljeni na temelju istih ne mogu koristiti u dokaznom postupku⁸⁰, pa ih vijeće nije uzelo u obzir prilikom donošenja odluke.⁸¹

Vijeće je ocijenilo neutemeljenim prigovore optuženog I.M. da Naredbe za pretres sačinjene na temelju usmenih odobrenje sudije za prethodni postupak ne sadrže pouku da osobe od kojih se predmeti oduzimaju imaju pravo obavijestiti branioce, iako iz sačinjenih zabilješki proizilazi da je ovlaštenim službenim licima koja su uputila usmeni zahtjev, dato upozorenje u smislu odredbe člana 57. stav 2. ZKP BiH. Naime, uvidom u sadržaj osporenih naredbi, vijeće je utvrdilo da iste sadrže ovu pouku, kao i sve ostale bitne elemente koji čine sadržajnu stranu svake pismene naredbe za pretresanje propisane u članu 58. ZKP BiH.

U odnosu na navode advokata Midhata Koče da je u pismenoj naredbi koja je uložena u okviru materijalnih dokaza koji se odnose na tačku 6. optužnice⁸², istaknut isti broj telefona na koji je prilikom upućivanja zahtjeva za izdavanje usmene naredbe za pretres pozivan kako postupajući tužilac Tužilaštva BiH, tako i sudija za prethodni postupak Suda BiH, vijeće cijeni da takva očigledna omaška u pisanju, ne utiče niti može na bilo koji način uticati na zakonitost ovog dokaza.

Vijeće je takođe ocijenilo da zakonitost usmenih naredbi, pa time i dokaza pribavljenih na temelju istih, ne dovode u pitanje ni određeni propusti i nedosljednosti sudije za prethodni postupak prilikom sačinjavanja službenih zabilješki o izdavanju ovih naredbi, a na koje je ukazivao advokat Vlado Adamović.

Naime, uvidom u sadržaj službenih zabilješki vijeće je utvrdilo da branilac pravilno primjećuje da u naslovu istih nije naveden broj KPP predmeta, izuzev zabilješke od 27.07.2012. godine. Međutim, vijeće je uočilo da se u zabilješkama koje su sačinjene 22.03., 24.03., 13.04. i 15.04.2011. godine, oznaka broja predmeta (2495-10) jasno navodi u obrazloženju, zbog čega su navodi branioca u ovom dijelu ocjenjeni neosnovanim. S druge strane, iako u zabilješkama sačinjenim dana 23.03.2011. godine broj predmeta nije naveden niti u naslovi niti obrazloženju, pouzdan zaključak o kojem se predmetu radi u konkretnom slučaju, izvodi se analizom sadržaja ovih zabilješki u kojem se, između ostalog, navodi da se naredbe izdaju u vezi sa ''...akcijom otkrivanja građevinskih mašina koje su bile predmet više krivičnih djela...''.

U pogledu nedosljednosti datuma koji se navode u pojedinim zabilješkama (datum u naslovu i uvodu se ne poklapaju), vijeće je ocijenilo da su iste rezultat očiglednih pogreški u pisanju, kao i da se uporednom analizom službenih zabilješki i naredbi koje su sačinila ovlaštena službena lica po odobrenju sudije za prethodni postupak, može izvesti nesumnjiv zaključak da je upravo u naslovu naveden tačan datum kada je zatraženo izdavanje usmene naredbe, kao i kada je ista izdata.

Prigovori odbrane na povredu člana 71. ZKP BiH

Nadalje, prigovor zakonitosti odbrana je istakla i u pogledu dokaza koji su po naredbama Suda BiH oduzeti tokom istrage, pojašnjavajući da Tužilaštvo nije provelo zakonitu proceduru otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije, čime je povrijeđena odredba člana 71. ZKP BiH. Istaknuto je da je ova radnja izvršena samo u odnosu na predmete oduzete od ranije optuženog N.P., koja međutim nije zakonita iz razloga što o istoj nije obavješten sudija za prethodni postupak, dok Tužilaštvo istu uopće nije provelo za predmete i dokumentaciju koja je oduzeta od ostalih optuženih. Isti slučaj je i sa oduzetim radnim mašinama, kao i dokumentacijom koja je po naredbi Suda oduzeta od Uprave za indirektno oporezivanje BiH (sa prilozima koji nisu specificirani), a u odnosu na koje ova procesna radnja, iako je prema stavu odbrane trebala biti, nije zakazana, zbog čega i ove dokaze smatraju nezakonitim.

Odredba člana 71. ZKP BiH u stavu 1. propisuje da ''otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši Tužitelj'', dok je u stavu 2. istog člana određeno da je ''o otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Tužitelj dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branitelja''. Odsustvo navedenih osoba ne sprječava tužitelja da izvrši otvaranje i pregledanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije, ali će u zapisniku o otvaranju i pregledanju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj naznačiti osobe koje su prisustvovale ovoj radnji, odnosno njihovo odsustvovanje, uz napomenu da su iste uredno obaviještene.

Nakon što je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju na koju odbrana ukazuje, te razmotrio sve činjenice i okolnosti u kontekstu povrede citirane zakonske odredbe, vijeće je zaključilo da su istaknuti prigovori neosnovani.

Naime, analizom sadržaja dokumentacije koja je sačinjena prilikom realizacije naredbi za pretresanje stana, drugih prostorija i pokretnih stvari optuženih i drugih lica⁸³, uočljivo je da je na zapisnicima koji su tom prilikom sačinjeni naznačeno da su za predmete koji su pronađeni prilikom pretresa izdate potvrde o njihovom privremenom oduzimanju. Uvidom u sadržaj ovih potvrda, vijeće je utvrdilo da su u istim taksativno popisani i specificirani predmeti koji su tom prilikom oduzeti, a čiju su vrstu i broj potvrdili i sami optuženi, stavljajući svoj lični potpis. Istovijetnost predmeta koji su ovom prilikom oduzeti, nesumnjivo potvrđuje i fotodokumentacija koja je sačinjena prilikom svake od preduzetih radnji pretresanja optuženih lica i koja je zajedno sa ostalom sačinjenom dokumentacijom, te oduzetim predmetima, dostavljena Sudu kako je to istaknuto i na izdatim potvrdama.

Cijeneći istaknute činjenice koje ukazuju da su predmeti koji su oduzeti po naredbama Suda BiH taksativno pobrojani i u dovoljnoj mjeri identificirani u zapisinicima i/ili⁸⁴ na izdatim potvrdama, koja pismena (zapisnike i potvrde) su osobe od kojih su predmeti oduzeti potpisale bez primjedbi, pa bi u konačnici predmeti bili dostavljeni Sudu, to u konkretnom slučaju, po ocijeni ovog vijeća, nije ni postojala potreba da se kroz provođenje procesne radnje otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta, otklanja razumna sumnja u pogledu njihove autentičnosti i vjerodostojnosti, te osigura očuvanje tzv. lanca istovjetnosti predmeta, a što je cilj odredbe člana 71. ZKP BiH.

Prilikom odlučivanja vijeće se rukovodilo i stavovima zauzetim u sudskoj praksi⁸⁵, prema kojima predmeti koji su prilikom oduzimanja tačno određeni i fotografisani, a što su okolnosti i konkretnog slučaja, ne predstavljaju predmete čije je otvaranje i pregled obavezan kao procesna radnja u smislu člana 71. ZKP BiH. Naime, kada se ova odredba dovede u vezu sa članom 68.⁸⁶, te članovima 151.⁸⁷ i 152.⁸⁸ ZKP BiH, proizilazi da obaveze tužioca u smislu člana 71. ZKP BiH nije apsolutna i da ne znači da će u svakom slučaju privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije morati sprovoditi i proceduru propisanu ovim članom.

Tako Ustavni sud, u odluci broj: AP 2079/13 od 20.04.2016. godine, navodi: ''... U situaciji kada su prilikompretresa oduzete stvari koje nisu mogle biti popisane, tj. kada nije bilo moguće sačinitizapisnik u koji se unose i detaljno opisuju oduzeti predmeti, odnosno podaci koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti predmeta, one će biti stavljene u omot i zapečaćene, te predate Tužiocu. U tom slučaju on će ih otvoriti i pregledati kako bi utvrdio koji konkretno predmeti su oduzeti. Pri tome ima obavezu da o tome obavijesti: lice ili preduzeće od kog su predmeti oduzeti, jer ni oni ne znaju šta je konkretno bilo predmet oduzimanja s obzirom da u zapisniku o pretresu oni nisu popisani; sudiju za prethodni postupak kako bi mogao utvrditi da li su predmet oduzimanja bili predmeti u skladu sa svrhom pretresanja iz naredbe koju je izdao jer u zapisniku o pretresu oni nisu popisani; te najzad, branioca kako bi se upoznao sa dokazima koji su na ovaj način prikupljeni protiv njegovog branjenika, jer ne postoji zapisnik u kom su one popisane. U svakom slučaju, neprisustvo jedne od ili svih navedenih lica tužioca ne sprečava da obavi otvaranje i pregled uz konstataciju da su navedena lica obaviještena. Međutim, u situaciji kada su prilikom radnje pretresanja u zapisniku o pretresanju popisani oduzeti predmeti u smislu člana 126. u vezi sa članom 63. ZKP RS, te kada je takav zapisnik, bez primjedbi, potpisalo lice od kog su predmeti privremeno oduzeti, nema potrebe da oni budu zapečaćeni, pa shodno tome da budu, u smislu člana 135. ZKP RS, otvoreni i pregledani... Odredbe (koje posebno regulišu zapisnike u vezi sa pojedinim radnjama) bi očigledno bile iluzorne i lišene svakog smisla ukoliko bi se prihvatio ... stav da i u slučaju kada je u zapisniku o pretresanju unijeto i tačno opisano koji predmeti se oduzimaju, odnosno podaci koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti predmeta (opis, mjera, veličina, fotografije i sl.), trebaju biti podvrgnuti i proceduri iz člana 135. ZKP RS.'' (paragraf 45-48).

Zaključak da se ne može raditi o nezakonitim dokazima i da potreba za provođenjem procesne radnje iz člana 71. ZKP BiH nije postojala, vijeće je donijelo i u pogledu oduzetih radnih mašina, zbog čega je prigovore odbrane odbilo kao neosnovane i u ovom dijelu. Naime, uvidom u dokaze optužbe utvrđeno je da su prilikom oduzimanja radnih mašina po naredbama Suda (usmenim i pismenim) takođe sačinjeni zapisnici, te izdate potvrde u kojima su građevinske mašine individualizirane po proizvođaču, vrsti, odnosno tipu mašine, kao i broju šasije, a koji zapisnici i potvrde su, bez primjedbi, potpisane od strane lica od kojih su ovi predmeti oduzeti.

Kao neutemeljen, odbijen je i prigovor odbrane koji je u kontekstu iste zakonske odredbe, izjavljen u pogledu dokumentacije koja je izuzeta od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a kojom prilikom su oduzete jedinstvene carinske isprave (JCI), sa prilozima koji nisu specificirani. Upravo zbog te okolnosti, smatra odbrana, bilo je nužno provesti radnju pregleda i otvaranja oduzetih predmeta, kako bi se nesumnjivo utvrdilo koji to prilozi prate svaku od carinskih isprava koje su oduzete.

Da do povrede člana 71. ZKP BiH, prema stavu vijeća, nije došlo ni u ovom slučaju, proizilazi iz toga što su u konkretnom slučaju predmet oduzimanja bile upravo jedinstvene carinske isprave koje su kao takve, na zapisnicima i u potvrdama o oduzimanju, individualno određene i sa jasnim karakteristikama (brojem, datumom izdavanja, oznakom carinske ispostave, te brojem priloga). Iako je specificiran samo broj, a ne detaljan sadržaj priloga, to prema stavu ovog vijeća nema značaj odlučne činjenice koja bi uticala na zakonitost ovih dokaza. Naime, u situaciji kakva je u konkretnom slučaju, kada je oduzeta tačno određena dokumentacija (JCI) u odnosu na koju, prema ranije istaknutim stavovima sudske prakse, ne postoji obaveza pokretanja procedure u smislu člana 71. ZKP BiH, bilo bi suvišno pokrenuti takvu proceduru samo u odnosu na priloge, kada se ima u vidu da je njihov sadržaj, kao prateće dokumentacije, poslužio samo kao osnov da se sačini navedena dokumentacija (JCI).

Vijeće uočava da je odbrana pravilno primjetila da je otvaranje i pregled predmeta oduzetih od lica N.P. manjkavo iz razloga što sudija za prethodni postupak nije obavješten, niti je prisustvovao ovoj radnji. Ipak, vijeće smatra da značaj ovako učinjenog propusta tužioca nije utoliko vrijedan da bi doveo u pitanje ispravnost i zakonitost ove procesne radnje, a sljedstveno tome i pravnu valjanost predmeta oduzetih od imenovanog lica koji se koriste kao dokaz. Ovo posebno kada se ima u vidu da je preduzetoj radnji prisustovao tada osumnjičeni N.P., koji nije imao bilo kakvih primjedbi, kao i da je o ovoj radnji bio obavješten njegov branilac, koji iako nije pristupio, pravilnost preduzete processne radnje nije osporavao niti u toku glavnog pretresa na bilo koji način, a što je radi zaštite prava svoga branjenika mogao učiniti. Zbog ovih razloga Sud je odbio prigovore odbrane, te osporavane dokaze prihvatio kao zakonite.

Prigovori odbrane na zakonitost provedene radnje pretresanja

Odbrane optuženih I.M. i LJ.P. su u toku postupka prigovorile zakonitosti provedene radnje pretresanja optuženih. U tom smislu, optuženi I.M. je istakao da naredbu o pretresanju nikada nije dobio, da je ista glasila na ime D.P., kao i da izvještaj o pretresanju u odnosu na njega nije podnesen, dok je odbrana optužene LJ.P. na okolnost nezakonitog postupanja ovlaštenih službenih lica prilikom realizacije naredbe za pretresanje, izvela dokaz saslušanjem svjedoka S.M.1. Advokat Vlado Adamović, nakon saslušanja svjedoka S.M.1 na ročištu održanom dana 19.10.2017. godine, zatražio je da se nakon ocjene kazivanja ovog svjedoka o načinu pribavljanja dokaza, a što se odnosi i na njegovog branjenika, isti izuzmu kao nezakoniti.

Slijedom iznesenih prigovora, vijeće je naprije izvršilo uvid u naredbu Suda BiH za pretres optužene LJ.P. (DT-277), te utvrdilo da je prilikom izdavanja iste u potpunosti ispoštovana zakonska procedura, da je naredba izdata na prijedlog Tužilaštva i da sadrže sve one bitne elemente koje po zakonu moraju imati naredbe ove vrste, a koji su određeni u članu 58. ZKP BiH.

Analizom sadržaja sačinjenog Zapisnika o pretresanju stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi optužena LJ.P. (DT-278), vijeće je dalje utvrdilo da je isti bez primjedbi potpisan kako od strane optužene, tako i svjedoka koji su prisustvovali pretresu, među kojima je i svjedok S.M.1.

Uvažavajući činjenicu da je u postupku izdavanja naredbe za pretres zadovoljena zakonska forma i procedura, da prilikom sačinjavanja zapisnika nije konstatovana bilo kakva napomena u vidu zamjerke optužene LJ.P. ili svjedoka, kao i da je optužena bez primjedbi potpisala i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (DT-279), vijeće je zaključilo da su prigovori odbrane o nezakonitim postupanjima ovlaštenih službenih lica neutemeljeni i paušalni, zbog čega se dokazi pribavljeni navedenim radnjama u odnosu na optuženu LJ.P. smatraju zakonitim dokazima.

S druge strane, vijeće nije našlo potrebnim detaljnije razmatrati prigovore optuženog I.M. u ovom pogledu, imajući u vidu da iz uložene materijalne dokumentacije nije vidljivo da je naredba za pretres optuženog realizirana (DT-276), niti da su na temelju iste oduzeti predmeti koji su korišteni kao dokaz u ovom krivičnopravnoj stvari (nema zapisnika o pretresanju optuženog, niti potvrde o privremenom oduzimanju predmeta).

Prigovori odbrane na zapisnike o prepoznavanju svjedoka D.S.

Vijeće je ocijenilo neosnovanim prigovor odbrane kojim se osporava zakonitost Zapisnika o prepoznavanju osoba (DT-159a i DT-159b), isticanjem činjenice da radnja prepoznavanja koju je izvršio svjedok D.S., nije obavljena u skladu sa zakonom. Istaknuto je da nije dat opis lica koja se trebaju prepoznati, kao i da su osobe na fotografijama bile u majicama, iako je bilo zimsko doba.

Nakon izvršenog uvida u osporavane zapisnike, vijeće je utvrdilo da je prilikom preduzimanje ove radnje u cijelosti ispoštovana procedura koju propisuje odredba člana 85. ZKP BiH, zbog čega je vijeće zaključilo da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima, kako to pogrešno tvrdi odbrana.

Naime, iz sadržaja zapisnika jasno proizilazi da je od svjedoka D.S. najprije zatraženo da opiše lica koja treba identifikovati, da bi nakon datog opisa svjedoka, istom bile pokazane fotografije lica radi prepoznavanja.

U pogledu prigovora o tome kako su lica na fotografijama bila obučena, vijeće primjećuje da svjedok D.S. prilikom davanja opisa osoba koje je vidio i sa kojima je bio u kontaktu, nije navodio informacije o tome kako su takve osobe bile obučene. Stoga, iako nepoznate osobe među kojima svjedok treba prepoznati traženu osobu, trebaju biti sličnog izgleda, što podrazumijeva da su slično i obučene, opis ranije viđenih osoba koje je dao svjedok D.S. u konkretnom slučaju, nisu se u sadržajnom smislu doticali ovog pitanja, pa sljedstveno tome prezentovane fotografije nisu ni mogle ispunjavati ovaj kriterij.

Prigovor odbrane na zapisnik o saslušanju svjedoka H.F.

U toku glavnog pretresa odbrana optuženog M.T. izjavila je prigovor zakonitosti na Zapisnik o saslušanju svjedoka H.F.⁸⁹, navodeći da u uvodnom dijelu zapisnika stoji da je zapisničar N.S., da se na stranici 6 konstatuje da dolazi do promjene zapisničara i da zapisnik dalje vodi Z.I., koji u konačnici sam potpisuje zapisnik, bez da je isti potpisan od strane zapisničara N.S..

U odredbi člana 154. stav 9. ZKP BiH propisano je da zapisnik, između ostalih, potpisuje i zapisničar.

Uvidom u sadržaj osporenog dokaza, vijeće je utvrdilo da su navodi branioca osnovani i da sačinjeni zapisnik o saslušanju svjedoka H.F. nije potpisan od strane zapisničara N.S., iako je ista vodila ovaj zapisnik u jednom dijelu. Međutim, vijeće je ocijenilo da uočeni propust ne dovodi u pitanje zakonitost ovog dokaza u smislu člana 10. ZKP BiH, imajući u vidu da je isti uredno potpisan od strane drugog zapisničara koji je nakon odlaska N.S. nastavio dalje da vodi zapisnik, a saslušanju svjedoka prisustvovao je od samog početka.

Prigovor odbrane na nalaz vještaka Melihe Mustafić

Odbrana je u toku glavnog pretresa izjavila prigovor u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Melihe Mustafić, ističući da se radi o nezakonitom dokazu, jer je Meliha Mustafić prilikom vještačenja koristila i nalaz i mišljenje vještaka M.J.2 koji je preminuo. U ovom pogledu, advokat Vlado Adamović osvrnuo se i u završnoj riječi, navodeći da je vještak Meliha Mustafić nalaz vještaka M.J.2, koji niko nije pregledao, ovjerio, niti je isti prezentovan na Sudu, uzela kao utvrđen nalaz i pripojila ga svom dijelu, a što u procesnom smislu nije dozvoljeno.

Vijeće je razmotrilo izjavljeni prigovor i našlo da je isti neosnovan.

Naime, iako je nesporno da je vještak Meliha Mustafić, osim ostale dostupne dokumentacije u spisu, u postupku vještačenja koristila i nalaz vještaka M.J.2, vijeće je ocijenilo da ta činjenica u konkretnom slučaju ne utiče na zakonitost ovog dokaza. Prilikom donošenja ovakvog zaključka, vijeće je imalo u vidu da vještak Meliha Mustafić na glavnom pretresu nije osporavala da je sporni nalaz koristila, ali na način da je vršila upoređivanje dokumentacije koju je imala na raspolaganju sa nalazom vještaka M.J.2, budući da je utvrđivala iste činjenice. Takvo postupanje Melihe Mustafić, prema uvjerenju ovog vijeća, ne dovodi u pitanje njenu procesnu samostalnost kao vještaka u konkretnom slučaju. Stavljanjem svog potpisa na nalaz i mišljenje koje je prezentirala u ovom predmetu, vještak je potvrdila je da su zaključci do kojih je došla, bez obzira na metodu koju je koristila, rezultat isključivo njenog razmatranja predmeta vještačenja.

Odluke Suda o ostalim prigovorima

Prigovori odbrane na akte distributera Teknoxgroup BH d.o.o Sarajevo

U toku glavnog pretresa odbrana je prigovorila da se akti distributera Teknoxgroup BH d.o.o Sarajevo, koje je Tužilaštvo u popisu dokaza označilo kao ‘’potvrde o krađi građevinske mašine’’⁹⁰, ne mogu koristiti kao dokaz jer se ne radi o potvrdama, nego aktima sa sadržanim karakteristikama proizvoda – građevinskih radnih mašina i na kojima, kao tipskom obrascu, nije precizirano da li je mašina ukradena (navodi se ukradena/izgubljena/oštećena). Branilac Predrag Drinićna ročištu održanom dana 17.11.2016. godine dodatno je istaknuo da u dokazima postoji akt ovog distributera u kojem se navode ovlaštenja ove firme, te naglašava da isti nisu ovlašteni da daju bilo kakve podatke da li je nešto ukradeno.

Izjašnjavajući se na prigovor odbrane, Tužilaštvo je na ročištu održanom dana 01.12.2016. godine navelo da je pravno lice Teknoxgroup BH d.o.o. Sarajevo zvanični distributer radnih mašina CATERPILLAR za BiH. Sjedište firme je u gradu Ženevi, u kojem se vodi jedinstvena baza sa podacima o svim mašinama marke CATERPILAR, a u koju se upisuju i podaci o krađi mašine, ukoliko je mašina ukradena na području Evropske unije.

Nakon što je razmotrilo navode branilaca i Tužilaštva BiH, vijeće je ocijenilo da su prigovori odbrane neosnovani, te je navedenu materijalnu dokumentaciju prihvatilo kao potkrijepljujuće dokaze o činjenicama čije je postojanje Sud utvrđivao i na temelju drugih izvedenih dokaza. Naime, iako se nesporno radi o aktima koji u osnovi govore o tehničkim svojstvima građevinskih radnih mašina, vijeće nije moglo zanemariti činjenicu da je u pojednim aktima te vrste jasno naznačeno da je za izvjesne građevinske mašine prijavljena njihova krađa. Vijeće je zaključilo da u konkretnom slučaju, suprotno tvrdnjama odbrane, ne postoji bilo kakva procesna smetnja da se dokumentacija ove vrste, zajedno sa sadržanom informacijom o krađi kojom pravno lice raspolaže, prihvati kao dokaz, posebno kada se ima u vidu da se radi o dokumentima koji su dostavljeni od ovlaštenog distributera radnih mašine određenog brenda (marke).

Prigovori odbrane o procesnom statusu Irhada Kosa

Prilikom saslušanja Irhada Kosa, odbrana optuženog I.M. prigovorila je da isti nije mogao vršiti vještačenje u konkretnom slučaju, jer se ne nalazi na listi sudskih vještaka, niti je u tom procesnom svojstvu mogao biti saslušan na glavnom pretresu.

U tom smislu, vijeće ističe da je zakonodavac u odredbi člana 96. ZKP BiH predvidio mogućnost da se vještačenje povjeri stručnoj ustanovi, koja će odrediti jednog ili više stručnjaka koji će izvršiti vještačenje. U konkretnom slučaju vještačenje je povjereno Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, organu/ustanovi koja u svojoj organizaciji ima poseban timza kompjuterske analize, ispred kojeg je Irhad Kos određen kao stručnjak potrebne specijalnosti koji će da izvrši vještačenje u ovom predmetu.

Cijeneći ove činjenice, vijeće je prvobitno prihvatilo da Irhada Kosa sasluša u svojstvu vještaka, a u ime organa/ustanove kojoj je povjereno vještačenje u konkretnom slučaju i koja je ovlaštena za analizu, ispitivanje i vještačenje digitalnih dokaza. Međutim, uvažavajući prigovore odbrane, te imajući u vidu da se Irhad Kos ne nalazi na listi sudskih vještaka, vijeće je na koncu zauzelo stav da će njegovo kazivanje na glavnom pretresu cijeniti kao iskaz svjedoka - stručne osobe u okviru ovlaštenja koja ima u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.

Prigovori odbrane na saslušanje svjedoka M.B.

Odbrana optuženog I.M., na ročištu održanom dana 12.02.2015. godine, uložila je prigovor da se u svojstvu svjedoka optužbe sasluša M.B., te predložila da se ovakav prijedlog odbije kao neprecizan, nezakonit, nepotreban i kao onaj koji narušava pravo na odbranu. Branilac je tom prilikom istakao da se radi o službenoj osobi koja je pravila javne isprave, a koje niko ne dovodi u sumnju, kao i da se odbrana ne može pripremiti za ispitivanje svjedoka koji se poziva na opšte okolnosti. Navodima advokata Vlade Adamović pridružio se i branilac optuženog V.D., advokat Dušan Tomić, dodajući da lica koja vode istragu ne mogu biti validni svjedoci.

Vijeće je ocijenilo da su prigovori odbrane neosnovani, te dozvolilo izvođenje ovog dokaza Tužilaštva BiH.

Prilikom odlučivanja, vijeće je imalo u vidu da je u potvrđenoj optužnici Tužilaštvo predložilo saslušanje svjedoka M.B., koji je u okviru svojih službenih ovlaštenja učestvovao u provođenju istražnih radnji u ovom krivičnom predmetu. Vijeće nije moglo zanemariti činjenicu da su rezultati istražnih radnji u kojima je učestvovao svjedok M.B., predloženi kao dokazi objektivne prirode (izvještaji, službene zabilješke), kao i da su neki od saslušanih svjedoka na glavnom pretresu tvrdili da su bili prisiljeni da daju svoje iskaze (svjedok učestvovao u njihovom saslušanju), te je zaključilo da je saslušanje ovog svjedoka opravdano upravo u cilju utvrđivanja činjenica koje se tiču zakonitog provođenja istražnih radnji u ovom predmetu.

(Ne)pristrasnost sudećeg vijeća zbog učešća u postupcima po sporazumima o priznanju krivnje

Na ročištima za nastavak glavnog pretresa održanim dana 12.03.2015. godine i 05.07.2018. godine, donijete su odluke da se iz razloga zaprimljenih sporazuma o priznanju krivnje, razdvoji krivični postupak u odnosu na tada optuženog K.S. i pravno lice ''Kusmi prom'' d.o.o. Tuzla, te optuženog M.P., a o čemu je vijeće već dalo obrazloženje u odjeljku 2.3. ove presude. Izražavajući svoje protivljenje ovako donijetim odlukama, advokat Midhat Kočo istaknuo je da će sudeće vijeće u ovom predmetu, a koje će postupati i u razdvojenom postupku, biti ''kontaminirano'' svim dokazima koji tek trebaju da se provedu u ovoj krivičnopravnoj stvari, zbog čega bi u daljem toku postupka trebalo suditi drugo vijeće. Iste navode branilac je ponovio i na ročištu održanom dana 05.07.2018. godine, kada je krivični postupak razdvojen u odnosu na tada optuženog M.P..

Analizirajući navode branioca, vijeće je izvelo zaključak da odbrana u osnovi dovodi u sumnju nepristrasnost predsjednika i članova ovog vijeća. Izražena sumnja ogleda se u tome što je ovo vijeće, u razdvojenim postupcima, razmatralo i zaprimljene sporazume o priznanju krivnje, čime je na određeni način ''kontaminirano'' prezentiranim dokazima, zbog čega izražava bojazan da nakon odluka u takvim postupcima, ovo vijeće neće moći objektivno i nepristrasno nastaviti postupak protiv ostalih optuženih, uključujući i njegove branjenike, kao da sporazuma nije ni bilo.

Članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima garantuje se pravo na pravično suđenje kroz temeljni zahtjev – postojanje nezavisnog i nepristrasnog suda. Postojanje nepristrasnosti sudije, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, utvrđuje se primjenom subjektivnog i objektivnog testa. Subjektivni test tiče se ličnog ubjeđenja određenog sudije, te se lična nepristrasnost pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno.⁹¹ Nasuprot tome, objektivni test odnosi se na utvrđivanje da li je sudija obezbijedio dovoljno garancija kojima se isključuje svaka opravdana i legitimna sumnja u njegovu nepristrasnost. Kada je riječ o ovom testu, pored ponašanja sudije, potrebno je utvrditi da li postoje dokazive činjenice, a koje mogu izazvati sumnju u njegovu nepristrasnost. Pri tome, za utvrđivanje da li u konkretnom predmetu postoji opravdan razlog za strah da sudija nije nepristrasan, stav lica o kojem je riječ je važan, ali ne i odlučujući.⁹² Odlučujuće je to da li se takav stav može smatrati objektivno opravdanim.⁹³

U konkretnom slučaju, vijeće je ispitivanjem navedenih razloga utvrdilo da sumnje branioca u pogledu nepristrasnosti ovog vijeća, nisu opravdane. Naime, činjenica da je ovo vijeće razmatralo sporazum o priznanju krivnje u postupku protiv K.S. i dr., te da se u okviru istog upoznalo o dijelu dokazne građe koja je tek trebala da bude prezentirana u predmetu protiv ostalih optuženih lica, po ocijeni vijeća, ne predstavlja okolnost koja je sama po sebi dovoljna da može objektivno opravdati sumnju u nepristrasnost vijeća. Vijeće je odluku u ovoj krivičnopravnoj stvari zasnovalo isključivo na dokazima koji su izvedeni tokom glavnog pretresa, ne gajeći bilo kakve predrasude na temelju saznanja iz drugih postupaka povodom istog događaja, ali protiv drugih optuženih, zbog čega smatra da zabrinutost branioca da Sud neće biti nepristrasan u konkretnom slučaju, nije opravdana. Da je argumentacija odbrane o sumnji u nepristrasnost potpuno proizvoljna i paušalna, govori i to što je odluka o razdvajanju postupka u odnosu na optuženog M.P. uslijedila nakon izvođenja dokaznih prijedloga optužbe, pa je nejasno kojim bi se to dokazima o kojim već nije upoznato, vijeće moglo ''kontaminirati''.

Naprijed iznijeti stav vijeća da istaknute tvrdnje branioca ne predstavljaju razloge koji mogu objektivno opravdati sumnju u nepristrasnost sudećeg vijeća, u skladu je i sa stavovima zauzetim u odluci Ustavnog suda broj: AP-3113/12 od 27. oktobra 2015. godine, a u kojoj je istaknuo sljedeće:

''U vezi s konkretnim prigovorom prema kojem je apelant osporio objektivnu nepristranost predsjednika sudskog Apelacionog vijeća zbog njegovog učešća u prvostepenom vijeću u drugom postupku koji se vodio pred istim sudom povodom istog događaja, ali protiv drugog okrivljenog (predmet „Kravica“), naglašavajući da je prihvatanjem dokaza u tom predmetu sudija koji je donio odluku o njegovoj krivici imao već formiran stav o vjerodostojnosti dokaza koji su izvedeni u njegovom slučaju, Ustavni sud podsjeća na vlastiti stav izražen u odluci broj AP 900/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 900/08 od 17. februara 2011. godine, tač. 20, 24-32) u kojoj je razmatrano pitanje nepristranosti suda u sličnom kontekstu. Naime, Ustavni sud je u toj odluci naveo, između ostalog, da „činjenica da je isti sudija odlučio u predmetu… u postupku u kojem je donio odluku o sporazumu o priznanju krivice i u postupku protiv apelanta, a zatim učestvovao u vijeću u kojem je donesena presuda protiv apelanta kao saoptuženog nakon provedenog obimnog dokaznog postupka, ne utječe na njegovu objektivnu nepristranost“. Ustavni sud je u navedenoj odluci podsjetio na stav Evropskog suda u predmetu Schwarzenberger (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Schwarzenberger protiv Njemačke, aplikacija broj 75737/01 od 10. augusta 2006. godine) u kojoj je jasno navedeno da sama činjenica da je isti sudija već ranije donio odluku za suoptuženog u odvojenom postupku nije dovoljna da se zaključi da je sudija pristran. S tim u vezi, Evropski sud je naveo da je svaki predmet slučaj za sebe, da treba dobro ispitati sadržaj ranije donesene presude (u predmetu koji se ne odnosi na apelanta već na drugog suoptuženog) jer od toga zavisi i ocjena o realnoj sumnji u objektivnu nepristranost sudije.

Podržavajući navedeni stav, u okolnostima konkretnog slučaja, činjenica da je isti sudija učestvovao kao član prvostepenog vijeća u drugom postupku (odvojenom od apelantovog) protiv drugog okrivljenog, a povodom istog događaja, a zatim kao predsjednik tročlanog sudskog Apelacionog vijeća donio odluku o apelantovoj krivici (predmet „Kravica“) nije dovoljna za zaključak da je narušen princip nepristranosti suda. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da ni procesnim zakonom nije postavljeno ograničenje da isti sudija učestvuje u donošenju odluke u odvojenom postupku u odnosu na ostale suoptužene, koji čak mogu zaključiti i sporazum o priznanju krivice. Osim toga, apelant je tokom postupka tražio izuzeće predsjednika sudskog vijeća, koji je odbijen kao neosnovan budući da sud za takvo što nije našao uporište u odredbama procesnog prava niti je apelant pružio dokaze da opravda svoje tvrdnje. Budući da apelant ni u apelaciji, osim okolnosti da je sudija Hilmo Vučinić, kao član prvostepenog vijeća učestvovao u donošenju presude protiv drugog okrivljenog povodom istog događaja (predmet „Kravica“), nije naveo niti jedan relevantan razlog za njegovu eventualnu pristranost, Ustavni sud ove navode, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne može prihvatiti kao osnovane. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi iz apelacije u pogledu povrede principa o nepristranosti suda i u vezi s tim kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.''

Prigovor presuđene stvari

Odbrana optuženog I.M. je u toku postupka u više navrata ukazivala da su radne mašine koje se navode u pojedinim tačkama optužnice, već bile predmetom suđenja i da su pravosnažno rješene. U tom smislu, odbrana je prilikom izvođenja dokaza objektivne prirode u sudski spis uložila presude koje su donijeli sudovi u Mannheim-u⁹⁴ i Beču⁹⁵, ističući da iste imaju karakter res iudicata, zbog čega se postupak protiv optuženih u ovom predmetu, u odnosu na radne mašine koje se navode u tim presudama, nije ni mogao voditi pred Sudom BiH.

U Zakonu o krivičnom postupku BiH, zabrana ponovnog suđenja u istoj krivičnoj stvari istaknuta je kroz načelo ne bis in idem. Tako je članom 4. ZKP BiH propisano je da niko ne može biti ponovo suđen za djelo za koje je već osuđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. Iz navedenog slijedi da ovo načelo obuhvata dva kumulativna uslova: a) da je protiv određenog lica već vođen postupak za određeno djelo i b) da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom postupku.

Uvidom u sadržaj presuda koje su donijeli inostrani sudovi, vijeće je utvrdilo da u konkretnom slučaju nije ispunjen prvi uslov koji predviđa citirana zakonska odredba, jer iz opisa presuda nesumnjivo proizilazi da niti jedna od osoba kojim je tada utvrđivana krivica, nije lice protiv kojeg se vodi postupak i u ovoj krivičnopravnoj stvari, zbog čega je prigovore odbrane odbilo kao neosnovane. Naime, presudom Drugostepenog suda Mannheim, broj: 4KLs 805 Js 14686/09 22.03.2010. godine, krivim su oglašena lica Ž.T., D.T., D.A.1, S.G. i H.J.A., a presudom Pokrajinskog kaznenog suda Beč, broj: 112 Hv 51+09d od 29.07.2009. godine, lice I.K.1.

Vijeće naglašava da za primjenljivost zabrane dvostrukog suđenja nije dovoljno samo da ranije donijeta odluka ima snagu res iudicata, nego je potrebno i da se kasnije donijetaodluka odnosi na istu osobu protiv koje je već bio vođen postupak za određeno krivično djelo i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka, a što ovdje nije slučaj. Dakle, zabrana dvostrukog suđenja vezuje se isključivo za osobu i djelo za koje je bila suđena. Kako u konkretnom slučaju postoji razlika u identitetima optuženih lica, zaključak vijeća je da podizanjem optužnice Tužilaštva BiH nije povrijeđeno načelo ne bis in idem, jer u trenutku kada je pokrenut krivični postupak protiv optuženih pred ovim Sudom, nije postojala pravosnažna odluka koja se ticala njihove, nego krivične odgovornosti drugih lica.

Cijeneći ovakvo stanje stvari, vijeće nije našlo potrebnim detaljnije ispitivati činjenični osnov predmeta povodom kojih su donijete navedene presude, jer sve i da iste tretiraju identične radne mašine koje se navode i u optužnici Tužilaštva BiH, a na što je odbrana posebno ukazivala, ta okolnost je po uvjerenju vijeća bez značaja, jer je utvrđeno da su u radnjama s tim u vezi učestvovale druge osobe.

Prigovor optuženog I.M. da u toku istrage nije bio upoznat da se tereti za počinjenje krivičnog djela iz člana 250. stav 3. KZ BiH, kao i da on i njegov branilac nisu primili optužnicu Tužilaštva BiH

Optuženi I.M. je prilikom iznošenja završnih riječi tvrdio kako prilikom ispitivanja u fazi istrage nije bio upoznat sa krivičnim djelom iz člana 250. stav 3. KZ BiH, a koje krivično djelo mu je optužnicom Tužilaštva BiH stavljeno na teret. Imajući u vidu da je optuženi propustio da Zapisnik koji je sačinjen prilikom njegovog ispitivanja, predoči kao dokaz u krivičnom postupku, vijeće bez uvoda u njegov sadržaj nije moglo provjeriti tačnost ovih navoda odbrane, pa prigovor izjavljen u ovom pravcu neće detaljnije razmatrati.

U pogledu navoda optuženog da on i njegov branilac nisu primili optužnicu Tužilaštva BiH, o čemu su kao dokaz uložili i dopis Suda BiH broj: S1 2 K 13430 13 Ko od dana 23.04.2018. godine (DDO-MI-32), vijeće ističe da se radi o prigovoru koji je odbrana mogla isticati i u ranijem toku postupka, te u saradnji sa Sudom, ali i Tužilaštvom, u svakom trenutku otkloniti takav eventualni propust. Da je upravo to i učinjeno, vijeće zaključuje uvidom u sadržaj zapisnika sa izjašnjenja o krivinji održanom dana 26.02.2014. godine, a u kojem je konstatovana izjava optuženog I.M. da je primio i razumio optužnicu.

***

U odnosu na ostale izjavljene prigovore, vijeće je dalo objašnjenja u dijelu u kojem su razmatrane pojedinačne tačke optužnice.

S druge strane, vijeće ističe da nije posebno razmatralo niti jedan izjavljeni prigovor koji je iznesen na uopšten način, bez obrazloženja konkretnih razloga koji dovode u pitanje dokaznu snagu pojedinih dokaza.

Relevantne odredbe materijalnog prava i odluka o primjeni blažeg zakona

UKrivičnom zakonu Bosne i Hercegovine /''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10/, relevantne odredbe glase:

Član 250. Organizovani kriminal:''(1) Ko učini krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine kao pripadnik grupe za organizirani kriminal, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. (2) Ko kao pripadnik grupe za organizirani kriminal učini krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može izreći kazna zatvora pet godina ili teža kazna, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina. (3) Ko organizira ili bilo kako rukovodi grupom za organizirani kriminal koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom. (4) Ko postane pripadnik grupe za organizirani kriminal koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje jednu godinu. (5) Pripadnik grupe za organizirani kriminal iz stava 1. do 4. ovog člana koji otkrije tu grupu, može se osloboditi od kazne.’’

Član 1. tačka 20.: ''Grupa za organizirani kriminal je grupa od tri ili više lica koja postoji u izvjesnom vremenskom periodu i koja djeluje sporazumno s ciljem izvršenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri godine ili teža kazna, a radi sticanja materijalne koristi.’’

Član 216. Carinska prevara: ''(1) Ko u namjeri da on ili ko drugi izbjegne plaćanje carine ili drugih dadžbina koje se plaćaju prigodom uvoza robe a čiji iznos prelazi 5.000 KM, načini ili podnese carinskom organu krivotvorenu carinsku ispravu, uvjerenje ili drugi dokument koji je lažan, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako obaveza iz stava 1. ovog člana prelazi iznos od 20.000 KM, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. (3) Ako obaveza iz stava 1. ovog člana prelazi iznos od 80.000 KM, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.''

Član 54. Produženo krivično djelo: ''(1) Odredbe ovog zakona o sticaju krivičnih djela neće se primijeniti kada učinilac učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kada se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela.''

Član 125.Granice odgovornosti pravne osobe za krivično djelo:''(1) Uz uvjete iz člana 124. (Osnovi odgovornosti pravne osobe) ovog zakona, pravna osoba je odgovorna za krivično djelo i kada učinitelj za učinjeno krivično djelo nije kriv. (2) Odgovornost pravne osobe ne isključuje krivicu fizičkih, odnosno odgovornih osoba za učinjeno krivično djelo. (3) Za krivična djela učinjena iz nehata, pravna osoba može biti odgovorna pod uvjetima iz člana 124. tačke d. ovog zakona, i u tom se slučaju pravna osoba može blaže kazniti. (4) Kada u pravnoj osobi osim učinitelja nema druge osobe ili organa koji bi mogli usmjeravati ili nadzirati učinitelja, pravna osoba odgovara za učinjeno krivično djelo u granicama učiniočeve odgovornosti.''

Član 209. Pranje novca: ''(1) Ko novac ili imovinu za koju zna da su pribavljeni učinjenjem krivičnog djela primi, zamijeni, drži, njima raspolaže, upotrijebi u privrednom ili drugom poslovanju, ili na drugi način prikrije ili pokuša prikriti, a takav je novac ili imovina veće vrijednosti ili to djelo ugrožava zajednički ekonomski prostor Bosne i Hercegovine ili ima štetne posljedice za djelatnosti ili finansiranje institucija Bosne i Hercegovine, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. (2) Ako je počinilac djela iz stave (1) ovog člana istovremeno i počinilac ili saučesnik u krivičnom djelu kojim je pribavljen novac ili imovina iz stave (1) ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (3) Ako vrijednost novca ili imovinske koristi iz stava 1. ovog člana prelazi iznos od 200.000 KM, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine. (4) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz st. 1. i 2. ovog člana učinilac postupio nehatno u odnosu na okolnost da su novac ili imovinska korist pribavljeni krivičnim djelom, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (5) Novac i imovinska korist iz st. 1. do 4. ovog člana će se oduzeti.''

U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine /''Službene novine Federacije BiH'', broj: 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05 i 42/10/,relevantne odredbe glase:

Član 287. Teška krađa: ''(1) Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kaznit će se ko krađu (član 286. Krađa, stav 1.) učini: a) obijanjem, provaljivanjem ili drugim savladava- njem većih prepreka da dođe do tvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajni, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora; b) na naročito opasan ili naročito drzak način; c) iskorišćavanjem stanja nastalog požarom, poplavom, potresom ili drugom nesrećom; d) iskorišćavanjem bespomoćnosti ili drugog naročito teškog stanja druge osobe. (2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se učinitelj krivičnog djela krađe (član 286. stav 1.): a) ako je ukradena stvar velike vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti; b) ako ukradena stvar služi u vjerske svrhe ili je stvar ukradena iz vjerske ili druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede; c) ako je ukradeno kulturno dobro ili stvar od naročitog naučnog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog značenja ili se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost. (3) Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kaznit će se ko učini krađu (član 286. stav 2.) na način i pod okolnostima iz stava 1. ili stava 2., tač. 2. i 3. ovog člana. (4) Kaznom zatvora od jedne do osam godina kaznit će se ko krađu (član 286. stav 1.) učini u sastavu grupe ljudi, ili ako je sa sobom imao kakvo oružje ili opasno oruđe radi počinjenja djela.''

Član 286. Krađa:''(1) Ko tuđu pokretninu oduzme drugom s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravu imovinsku korist, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako je ukradena stvar male vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (3) Učinitelj krivičnog djela iz st. 1. i 2. ovog člana koji ukradenu stvar vrati oštećeniku prije nego sazna da je otkriven, može se osloboditi kazne.''

Član 373. Krivotvorenje isprave: ''(1) Ko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu ispravu s ciljem da se takva isprava upotrijebi kao prava, ili ko lažnu ili preinačenu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini u pogledu javne isprave, oporuke, mjenice, čeka, javne ili službene knjige ili druge knjige koja se po zakonu mora voditi, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.''

Član 31. Saučiniteljstvo: ''Ako više osoba zajednički učini krivično djelo, učestvovanjem u učinjenju krivičnog djela ili preduzimajući što drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, svaka će se od njih kazniti kaznom propisanom za to krivično djelo.''

Član 55. Produženo krivično djelo: ''(1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kad učinitelj učini produženo krivično djelo. (2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela.''

U Krivičnom zakonu Republike Srpske /''Službeni glasnik Republike Srpske’’, broj: 49/03, 108/04, 37/06, 70/06 i 73/10/ relevantne odredbe glase:

Član 377. Falsifikovanje isprave: ''(1) Ko napravi lažnu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva upotrijebi kao prava ili ko takvu ispravu upotrijebi kao pravu ili je pribavi radi upotrebe, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine. (2) Ko napravi lažnu javnu ispravu, testament, mjenicu, ček, javnu ili službenu knjigu ili drugu knjigu koja se mora voditi na osnovu zakona, ili ko preinači takvu pravu ispravu ili ko takvu lažnu ili preinačenu ispravu stavi u opticaj, ili je drži radi toga da je upotrijebi ili je upotrijebi kao pravu, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.''

***

Radnje izvršenja krivičnih djela opisanih u predmetnoj optužnici Tužilaštva BiH, obuhvataju period od februara mjeseca 2006. godine do mjeseca januara 2011. godine.

Prema opštim pravilima vremenskog važenja krivičnog zakona, na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Ako se poslije učinjenja krivičnog djela jednom ili više puta izmijeni zakon, primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca.

Vijeće je utvrdilo da su poslije učinjenja krivičnih djela Pranje novca iz Krivičnog zakona BiH, te Falsifikovanje isprave iz Krivičnog zakona RS, krivični zakoni izmjenjeni u ovom dijelu, zbog čega je u odnosu na ova krivična djela bilo nužno razmotriti pitanje primjene blažeg zakona (lex mitior).

Zakonodavac nije propisao pravila koja trebaju da daju odgovor na pitanje koji je zakon blaži odnosno povoljniji za učinioca u slučaju sukcesije zakona, zbog čega se primjenjuju kriteriji utvrđeni u teoriji i sudskoj praksi.

Osnovno polazište je da se pitanje izbora povoljnijeg zakona nerješava in abstracto, već in concreto, tj. ne uopštenim upoređivanjem starog inovog ili novih zakona, već njihovim upoređivanjem u odnosu na dati, konkretnislučaj. Pri tome je potrebno utvrditi sve okolnosti koje mogu biti relevantne zanavedenu ocjenu, pa shodno tome izvršiti procjenu, primjena kojeg zakona bipredstavljala istinski povoljniji ishod za učinioca, koji zakon daje veće mogućnostiza povoljniju odluku u konkretnom slučaju (načelo konkretnosti). Za siguran odgovor nije dovoljno jednostavnoupoređivanje tekstova zakona na konkretni slučaj, zbog čega je potrebno utvrditi sve okolnosti koje mogu biti relevantne u izboru blažeg zakona, zakona koji je povoljniji za učinioca. Pri tome valja imati u vidu da nije bitno koji od ova dva zakona daje veće mogućnosti za povoljniju presudu, već koji od njih uistinu daje povoljniji ishod u datom slučaju, za datog učinioca.

Pri navedenom upoređivanju zakona treba imati u vidu sve odredbe koje se odnose na kažnjavanje: odredbe o kaznama, njihovom odmjeravanju odnosno ublažavanju, mjere upozorenja itd. Isto tako, potrebno je imati u vidu i to da li novi zakon neku od okolnosti predviđa kao osnov koji u konkretnom slučaju isključuje protivpravnost, krivičnu odgovornost ili kažnjivost, ili s druge strane, proširuje kažnjivost. Stoga nije isključena ni mogućnost da zakon sa težom kaznom bude za učinioca na kraju povoljniji, jer primjena nekih njegovih drugih odredbi dovodi do povoljnijeg rješenja za učinioca. S druge strane, samo postojanje mogućnosti primjene nekog krivičnopravnog instituta povoljnijeg za učinioca, samim tim ne čini novi krivični zakon blažim, već samo onda ukoliko sud nađe da takav institut treba primijeniti. Međutim, ima i mišljenja da sama mogućnost izricanja blaže sankcije čini zakon blažim, bez obzira da li je ta mogućnost realizovana.⁹⁶

Upoređivanjem odredbi kojim su propisana predmetna krivična djela⁹⁷, vijeće je utvrdilo da naknadne izmjene krivičnih zakona ne mogu biti okarakterisane kao povoljnije po učinioce. Naime, iako je evidentno da su poslije učinjenja krivičnih djela izmjenjeni krivični zakoni, ocjena vijeća je da se ne radi o suštinskim izmjenama. Tako je krivično djelo Pranje novca iz KZ BiH izmjenjeno u definiciji (proširena je opisna inkriminacija, te je dodan član 6.), ali ne i u sankciji, dok se krivično djelo Falsifikovanje isprave iz KZ RS nije značajnije promjenilo, osim što je u novom zakonu dodan i stav 3. koji predviđa kažnjavanje i za pokušaj, koji je bio kažnjiv i po ranijem zakonu, iako to nije bilo posebno propisano u ovom članu. Uzimajući u obzir istaknute okolnosti, vijeće je zaključilo da izmjene zakona ne doprinose povoljnijem kažnjavanju, posebno zbog činjenice da nije u pitanju sticaj i da se kazne nisu ni odmjeravale posebno za svako djelo, zbog čega su primjenjeni zakoni koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja krivičnih djela.

Vijeće ističe da je u odnosu na ostala krivična djela čiji je pregled dat na početku ovog odjeljka, primjenjen zakon koji je važio u vrijeme kada su djela dovršena. Naime, prema zauzetim stavovima⁹⁸, kod složenih konstrukcijskih modela, odnosno krivičnih djela čiji su zakonski modeli sastavljeni od više radnji ili djela, ili čije protivpravno stanje može da traje određeno vrijeme (trajna, kolektivna ili složena krivična djela), ako je u toku izvršenja tih djela došlo do izmjene zakona, primjenjivaće se onaj zakon koji je važio u vrijeme kada je to djelo dovršeno. Pri tome nije bitno da li je novi zakon blaži ili stroži.

Dokazi i ocjena dokaza

Uvodne napomene

Imajući u vidu da su u odnosu na pojedine tačke optužnice izvedeni isti dokazi subjektivne prirode, vijeće je obrazloženja koja će biti data u nastavku (kako osuđujućeg tako i oslobađajućeg dijela izreke presude) koncipiralo na način da će u pojedinim slučajevima, a u cilju izbjegavanja ponavljanja argumentacije, u okviru jednog odjeljka biti obuhvaćen veći broj tačaka optuženja.

Iz istih razloga, a budući da je Tužilaštvo BiH tokom postupka saslušalo izvjestan broj svjedoka čiji su iskazi ocijenjeni irelevatnim za događaje opisane u optužnici, vijeće ističe da isti neće biti detaljnije razmatrani u okviru analize pojednih tačaka osuđujućeg, odnosno oslobađajućeg dijela izreke presude.

Tako je optužba predložila i na glavnom pretresu saslušala svjedoka D.Ć. za kojeg je tužilac, nakon prigovora odbrane, izjavio da se ne saslušava na konkretne tačke, nego na okolnost da su preko pravnog lica ‘’O&R company’’ d.o.o. Brčko uvežene i druge radne mašine, a ne samo one koje su obuhvaćene optužnicom, navodeći da Tužilaštvo planira proširenje optužbe. Isto obrazloženje tužilac je dao i prilikom saslušanja svjedoka D.D., a koji je bio predložen na okolnost uvodnog dijela činjeničnog opisa optužnice, odnosno načina rada grupe.

Na okolnosti koje nisu bile predmet ovog optuženja saslušani su i svjedoci D.P., M.L. i A.R., koje je Tužilaštvo predložilo na uopštene okolnosti uvoza radnih mašina za pravna lica. Naime, svjedok D.P. (za čiji se iskaz vezuju i iskazi svjedoka M.L. i A.R.) prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio je kako su sve radne mašine koje je prevezao bile za uvoznika ''Metal Trade'' d.o.o. Zavidovići, a koje pravno lice je samo spomenuto kroz tačku 57. optužnice, međutim isto u optužnici nije označeno kao jedno od optuženih lica.

U kontekstu optuženih koji su obuhvaćeni ovom presudom, vijeće je našlo nerelevatnim i iskaze svjedoka S.Ć. i N.Š.1. Svjedok S.Ć., koja je predložena i saslušana na okolnosti poznavanja optuženih i vođenja poslovnih knjiga, na glavnom pretresu potvrdila je da je kao zaposlenica knjigovodstvene agencije ‘’Profi nova’’ vodila poslovne knjige za pravno lice ‘’O&R company’’ d.o.o. Brčko. Osim što je u odnosu na ovo pravno lice postupak razdvojen, vijeće je imalo u vidu da je svjedok na jasan i nedvosmislen način izjavila kako su joj dokumentaciju isključivo predavali direktor N.P., a potom direktor M.J.3, kao i D.Đ. koji je bio zaposlen u ovom pravnom licu. Isti je slučaj i sa svjedokom N.Š.1 (direktor rent-a-car agnecije ‘’Car Solution’’) kojeg je optužba predložila i saslušala na opšte okolnosti iznajmljivanja vozila od optuženog N.E., u odnosu na kojeg je postupak takođe razdvojen i vodi se pod drugim brojem.

Vijeće je irelevatnim ocijenilo i iskaz svjedoka S.M.2, koji je na glavnom pretresu svjedočio na prijedlog odbrane optuženog I.M., a na okolnost uvoza radnih mašina na firmu P.D.. Naime, iako je svjedok potvrdio da je radio na predmetu u vezi lica P.D., isti se nije mogao sjetiti konkretnih informacija s tim u vezi, te izjavio da mu nisu poznata imena I.M. i V.D..

Osuđujući dio presude

Uvodni dio izreke presude/optužnice

Tužilaštvo BiH je u uvodnom dijelu optužnice, a koji čini sastavni dio izreke ove presude, dalo opis radnji optuženih iz kojeg proizilaze svojstva grupe, odnosno organizacije unutar koje su optuženi djelovali pri izvršenju konkretnih radnji kojima su ostvarivana obilježja krivičnih djela pranja novca, krivotvorenje/falsifikovanje isprava i teške krađe. Opisom radnji koje su date na ovom mjestu, a koje nisu označene niti podvedene pod neku konkretnu tačku optuženja, Tužilaštvo je nastojalo prikazati povezanost optuženih, njihovu interakciju, podjelu uloga i doprinos u izvršenju predmetnih krivičnih djela, a sve kroz određeni vid organizovanog kriminalnog ponašanja.

Naime, optuženim V.D. i I.M. optužnicom Tužilaštva BiH stavljeno je na teret da su organizovali i rukovodili grupom za organizovani kriminal (član 250. stav 3. KZ BiH) koja je zajedničkim djelovanjem počinila više krivičnih djela, dok je optuženim M.T., D.M., D.J., te pravnim licima ‘’Kan Vest Kompani’’ d.o.o. Doboj, ‘’Eko Metal’’ d.o.o. Živinice i ‘’D.M. Lujza’’ d.o.o. Čapljina stavljeno na teret da su predmetna krivična djela počinila kao pripadnici grupe za organizovani kriminal (član 250. stav 2. KZ BiH).

Bitna obilježja krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. i 3. KZ BiH čine sljedeći elementi: 1/ postojanje grupe za organizovani kriminal, 2/ postojanje organizatora grupe ili pripadnosti istoj, te 3/ izvršenje krivičnog djela propisanog zakonom.

Za egzistiranje ovog krivičnog djela, kako je to istaknuto, potrebno je postojanje grupe za organizovani kriminal koja je u članu 1. stav 20. KZ BiH definisana kao „Grupa od tri ili više lica koja postoji u izvjesnom vremenskom periodu i koja djeluje sporazumno s ciljem izvršenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri godine ili teža kazna, a radi sticanja materijalne koristi“. Radi se dakle o grupi ljudi u kojoj članovi ne moraju imati formalno definisane uloge, kontinuitet članstva ili razvijenu strukturu, a koja grupa je formirana i koja djeluje u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. U vezi s tim, a imajući u vidu navode odbrane da su se pojedina optužena lica ranije nisu poznavala, te da su se po prvi puta vidjeli na ovom Sudu, vijeće posebno ističe da za postojanje krivičnog djela iz člana 250. KZ BiH nije neophodno da se članovi grupe međusobno poznaju, da između njih postoji neposredna veza (kontakt), kao i da nije nužno da su se neposredno dogovorili o zajedničkom djelovanju u istom cilju. Naime, obilježja ovog krivičnog djela postoje čak i u slučaju kada članovi grupe ne poznaju jedni druge, ukoliko kod svakog od njih posebno postoji svijest da se zajednička djelatnost sa istim ciljem odvija zahvaljujući njihovom pojedinačnom djelovanju. Osim toga, pojedinci se kao članovi grupe mogu pridružiti u različito vrijeme i ne moraju znati za potpuni plan kriminalnog udruženja. Konačno, kada je u pitanju ova inkriminacija, važno je istaći i da ista postoji samo onda kada je planirano krivično djelo i učinjeno, bez obzira da li se radi o organizatoru ili pripadniku grupe. U konkretnom slučaju, učinjeno je više radnji koje su obuhvaćene krivičnim djelima pranje novca, krivotvorenje/falsifikovanje isprava, te teške krađe, a za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine i više.

Ocjenom svih provedenih dokaza objektivne i subjektivne prirode, vijeće je utvrdilo da je u konkretnom slučaju postojala grupa za organizovani kriminal, koja je u izvjesnom vremenskom periodu (od 2006. do 2011. godine), sporazumno i planirano djelovala radi izvršenja predmetnih krivičnih djela, a sve sa ciljem sticanja materijalne koristi. Vijeće je takođe utvrdilo da je organizator iste bio optuženi V.D., dok prezentirani dokazi optužbe, s druge strane, nisu potvrdili tezu Tužilaštva da je istom grupom, osim optuženog V.D., rukovodio i optuženi I.M.. Naime, iako je utvrđeno da je optuženi I.M. učestvovao u radnjama koje su opisane u dvije tačke osuđujućeg dijela izreke presude, vijeće je zaključilo da optužba nije dokazala, van svake razumne sumnje, da je isti u svojim rukama posjedovao efektivnu vlast nad izvršenjem predmetnih krivičnih djela i da je imao ulogu organizatora, kao što je to slučaj kod optuženog V.D..

Po ocjeni vijeća, optuženi I.M. pristupio je grupi koju je organizovao optuženi V.D., te zajedno sa ostalim pripadnicima grupe, optuženim M.T., D.M., D.J., te pravnim licima ‘’Kan Vest Kompani’’ d.o.o. Doboj, ‘’Eko Metal’’ d.o.o. Živinice i ‘’D.M. Lujza’’ d.o.o. Čapljina, poduzimao konkretne radnje za koje su i oglašeni krivim. Dakle, vijeće je zaključilo da pojedinačne radnje optuženog V.D. i ostalih optuženih lica, čine dio lanca ukupnih događaja koji je pratio uvoz građevinskih radnih mašina u BiH radi njihove dalje prodaje, kao i da su optuženi I.M., M.T., D.M. i D.J. pri izvršavanju zadataka koji su im kao pripadnicima grupe dodijeljeni, bili svjesni i znali da su dio grupe i da djeluju u okviru iste. Njihove, kao i radnje optuženih pravnih lica, bile su dio plana koji je osmislio optuženi V.D., a sve u cilju sticanja imovinske koristi.

Da je upravo optuženi V.D. imao organizatorsku ulogu i da je rukovodio i upravljao izvršenjem predmetnih krivičnih djela, vijeće je utvrdilo sveobuhvatnom analizom izvedenih dokaza, a posebno ocjenom iskaza svjedoka optužbe J.M., N.P., M.P., I.K., M.M. i P.G., kao i svjedoka odbrane optuženog D.M., E.M. i A.J., a čiji će sadržaj, kako bi se izbjeglo ponavljanje, biti predstavljen kroz pojedine tačke osuđujućeg dijela izreke presude.

Uloga optuženog V.D. u konkretnom slučaju podrazumijevala je planiranje i koordinaciju aktivnosti koje su pratile nabavku, odnosno pronalazak građevinskih radnih mašina u inostranstvu, njihovo prebacivanje u BiH, te dalju prodaju, a u koju svrhu je optuženi organizirao grupu čiji su pripadnici imali svoje zadatke koje su izvršavali. O tome posebno svjedoče izjave svjedoka N.P. i M.P., koji su ne samo priznali izvršenje djela koja su im stavljena na teret i pripadništvo grupi, nego su na glavnom pretresu jasno i nedvomisleno potvrdili da su u izvršavanju preduzetih radnji postupali upravo po uputama datim od strane optuženog V.D.. Tako je svjedok N.P. kazao kako je uvoz radnih mašina preko svojih firmi vršio isključivo na zahtjev optuženog V.D. i da je pri tome izvršavao zadatke koje mu je isti nalagao, dok je svjedok M.P. potvrdio kako ga je upravo optuženi V.D. angažovao za odlazak u Njemačkoj, te da mu je on lično i platio naknadu za izvršeni posao.

Iskazi ovih svjedoka potvrđuju i da je cilj djelovanja grupe bio upravo sticanje imovinske koristi, te iz istih jasno proizilazi da su sva lica koja su učestvovala u radnjama koje su se ticale građevinskih radnih mašina, iste preduzimali za određenu novčanu naknadu, čija je visina nesumnjivo ovisila o vrste radnje koju je svaki od pripadnika pojedinačno, svjesno preduzimao. Tako je svjedok N.P., govoreći o visini naknade koju je primao od optuženog V.D., izjavio je da je ‘‘po ocarinjenoj mašini dobivao naknadu od 500,00 do 1.000,00 KM‘‘, dok je svjedok M.P. naveo da je ‘‘za prevoz do Njemačke dobivao 500,00 Eura‘‘.

O sticanju koristi kao motivu za učešće optuženih u inkriminisanim radnjama, na izvjestan način očitovala se i optužena D.J. koja je u završnoj riječi, osporavajući učešće u bilo kakvim radnjama koje se pratile uvoz radnih mašina preko pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, čiji je bila direktor, ipak priznala kako je u istom pravnom licu (čije je osnivanje po njenoj izjavi platio optuženi V.D.) ''radila za platu dva i po mjeseca''.

Naime, optuženi V.D. je, s obzirom na prirodu posla, a budući da nije imao firmu u svom vlasništvu, za uvoz radnih mašina koristio pravna lica koja su već bila registrirana na ime drugih osoba (među kojima i optuženog D.M.), ali i ona koja su upravo za tu svrhu, na njegovu inicijativu, osnovali drugi (kao što je to bio slučaj kod optužene D.J. i pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj). Svjedok N.P. prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio je da je optuženi V.D. učestvovao u registraciji pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj⁹⁹, dok iz iskaza svjedoka odbrane optuženog D.M., E.M. i A.J., jasno proizilazi da je optuženi D.M. svjesno pristao da na incijativu optuženog V.D., uvozi građevinske radne mašine preko svoje firme.

Egzistiranje grupe koju je osnovao optuženi V.D. sa ciljem sticanja koristi, a koja se u periodu naznačenom u optužnici bavila konkretnim aktivnostima, pored već spomenutih dokaza subjektivne prirode, proizilazi i iz izjava svjedoka M.A. datih u istrazi. Iako je svjedok na glavnom pretresu gotovo u cijelosti osporio ono o čemu je tada govorio, vijeće je iskaze iz istrage prihvatilo kao istinite¹⁰⁰, jer su potkrijepljeni i drugim izvedenim dokazima, dok je kazivanje svjedoka na glavnom pretresu našlo nepouzdanim i nedosljednim¹⁰¹. Naime, tvrdnje svjedoka date nakon što su mu predočeni prethodni iskazi i zatraženo objašnjenje kontradiktornosti¹⁰², vijeće nije prihvatilo, ocijenivši da je promjena iskaza isključivi rezultat njegove namjere da umanji odgovornost optuženih, a posebno optuženog V.D., čemu u prilog govori i izjava svjedoka sa glavnog pretresa da su ''oni uvezli mašine, ali nisu falsifikovali i krali mašine!''.

Nasuprot ovakvih navoda, svjedok M.A. prilikom saslušanja u toku istrage potvrdio je kako je upravo ''optuženi V.D. bio glavni organizator uvoza radnih mašina, te da je uvoz vršio preko preduzeća registrovanih u BiH, a koja su registrovana na imena njegovih poznanika, koji su slabog materijalnog stanja i kojima je on za te usluge davao manje novčane iznose''. Tom prilikom takođe je izjavio kako mu je ''poznato da V.D. preko svojih poznanika i saradnika u Njemačkoj, Italiji, Belgiji, Austriji organizuje krađu radnih mašina, a zatim iste preko određenih firmi uvozi u BiH. Što se tiče prodaje mašina, svjedok je tada naveo ''da mu je poznato da je V.D. mašine prodavao u BiH i da je dan dio izvozio u Srbiju. Poznato mu je da su V.D. saradnici u navedenim poslovima koje rade u inostranstvu izvjesni D. i još par momaka iz Lukavca koji registruju firme po zemljama zapadne Evrope, iznajmljuju mašine, a zatim dovezu u BiH svojim kamionima, labudicima i iste preko V.D. ili samostalno prodaju'', te dodao ''sve ovo što sam rekao mi je poznato jer se često sastajem sa V.D., jer mi on često nudi određen poslove, među ostalim i prodaju radnih mašina… Sve mašine V.D. je prodavao za gotov novac ili kompenazaciju za drugu robu...''. U datoj izjavi svjedok je navodio i da je ''sa V.D. uvijek bio M.T., svugdje su putovali zajedno, bili u kafićima i M.T. je radio sve što mu V.D. kaže. Ja sve ovo znam jer sam mnogo puta bio u kafiću kada je bio prisutan i V.D. i M.T. i oni su javno pričali o svojim poslovima. Javno su ljude pitali ko želi da im oni nabave, ukradu u inostranstvu i dovezu u BiH. Nisu ništa krili ništa od toga, bili su samouvjereni, ali sam ja par puta skrenuo pažnju V.D. da ne priča tako javno, a on je govorio da je kod njega sve čisto jer on ima i carinske deklaracije i račune... Poznato da je V.D. radio za firmu D.J. iz B., koja ima firmu u Doboju, gdje sam ja jednom i bio. Tu sam zatekao M.T., bio je i V.D.… V.D. mi je više puta nudio govoreći dolazi mi mašina, da mi onda kaže sve njene karakteristike i kaže mi neku malu cijenu, a ja znam da ona vrijedi mnogo više...’’.

Odbrana optuženog V.D. pokušala je osporiti zakonitost izjave koju je svjedok M.A. dao u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, ističući da u uvodu sačinjenog zapisnika nije navedena naredba Tužilaštva BiH, niti se optuženi V.D. uopšte pominje, nego se navodi da se svjedok poziva da da izjavu na okolnosti krijumčarenja ukradene robe. Iako je branilac pravilno primjetio navedene nedostatke, vijeće je zaključilo da isti nemaju uticaja na zakonitost ovog dokaza, jer je iz njegovog sadržaja potpuno jasno da su ovlaštena službena lica prilikom saslušanja upoznala svjedoka o njegovim pravima i obavezama, te u cijelosti postupila u skladu sa odredbama ZKP-a BiH koje propisuju način ispitivanja svjedoka, a koje zapisnike je svjedok potpisao bez primjedbi.

O ulozi i aktivnostima optuženog V.D. i od njega organizovane grupe, govorio je i svjedok M.B., koji je kao službena osoba SIPA-e bio jedan od nosilaca istrage u ovom predmetu. Isti je na glavnom pretresu detaljno iznio i objasnio saznanja do kojih je Agencija u kojoj je zaposlen došla provođenjem aktivnosti koje su uslijedile nakon što su dobili prve informacije da lice V.D. iz T. organizuje krađu i otuđenja radnih mašina u Italiji i Njemačkoj i da se te mašine na osnovu krivotvorene dokumentacije uvoze u BiH i prodaju krajnjim kupcima. Operativnim provjerama na terenu, kako je kazao, takve informacije su potvrđene. Kao firme preko kojih je vršen uvoz otuđenih radnih mašina, spominjane su ''O&R Company'', ''Kan Vest Kompani'', ''Građa promet'' i dr. Provjerama preko UIO BiH dobili su informacije da je preko ovih firmi od 2006. do 2009. uvezen veći broj radnih mašina, a za neke od njih je, provjerom preko Interpol-a, utvrđeno da su ukradene. Preko Interpol-a su dobili podatke i da račune koji su pratili mašine, nisu izdale firme koje se navode u memorandumu računa ili da te firme uopšte ne postoje. Vršenjem daljih provjera, dobili su informacije da su u ovim radnjama učestovala i druga lica, a sve prikupljene podatke su kroz izvještaje dostavljali Tužilaštvu BiH. Iskazu svjedoka M.B. vijeće je u ovom dijelu poklonilo vjeru, ocijeniviši njegovo kazivanje istinitim, s obzirom da se radi o ovlaštenom službenom licu koje je u okviru svojih zakonskih ovlaštenja preduzimalo istražne radnje u konkretnom predmetu, te koji nije imao nikakav motiv da neosnovano tereti optužene.

Da se radilo o grupi koja je bila dobro organizovana, te koja je u kontinuitetu vrlo aktivno djelovala, iako su se njeni pripadnici po pojednim tačkama mijenjali, bez sumnje upućuje broj izvršenih krivičnopravnih radnjih (optuženi V.D. učestvovao u njih dvadesetpet, optuženi I.M. u dvije, optuženi M.T. i D.M. u četiri, a optužena D.J. u sedam), dužina vremenskog perioda u kojem su djela vršena (2006. do 2011. godine), broj lica koja su učestvovala u radnjama izvršenja, kao i broj građevinskih radnih mašina koje su pribavljene na prevaran način, te nakon carinjenja uvezene u BiH.

Konkretne radnje izvršenja u odnosu na svaku pojedinu tačku osuđujućeg dijela izreke presude, a koje dopunjuju i konkretizuju prethodno iznijete zaključke vijeća, biće obrazložene u nastavku.

Tačke 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude

Optuženi V.D., u tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude, koje odgovaraju tačkama 1. do 6. optužnice, tereti se da je zajedno sa N.P., preko pravnog lica ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac-Petrovo, uvezao otuđene radne mašine i to: dana 11.02.2006. godine utovarivač sa čeono postavljenom lopatom CATEPILLAR, tip CAT 938G, godina proizvodnje 2001., broj šasije ... (tačka 1.), dana 21.02.2006. godine gusjeničar sa čeono postavljenom lopatom KOMATSU, tip PC 230, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... (tačka 2.), dana 02.03.2006. godine utovarivač sa čeono postavljenom lopatom - točkaš, CATERPILLAR, tip CAT 928G, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... (tačka 3.), te dana 08.05.2006. godine utovarivač točkaš sa čeono postavljenom lopatom, MECALAC, tip 12MXT, godina proizvodnje 1999., broj šasije ... (tačka 4.), rovokopač gusenjičar BOBCAT, tip 322, godina proizvodnje 2002., broj šasije ... (tačka 5.) i viljuškar BOBCAT, tip S 175, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... (tačka 6.), koje je A.A., lažno se predstavljajući kao ''M., u dogovoru sa V.D. otuđio u R. Italiji u gradu Ravena. Navedene građevinske radne mašine, zajedno sa krivotvorenim fakturama, preuzeo je vozač J.M., kojeg je V.D. u više navrata kontaktirao telefonom i interesovao se o njegovom kretanju, te zajedno sa N.P. dočekivao na CI Tešanj. Nakon što su mašine prebačena u BiH, V.D. je u većini slučajeva, zajedno sa N.P., pratio vozača i građevinske radne mašine do mjesta istovara, da bi iste potom bile prodate pravnim licima ''Reweus'' d.o.o. Lukavac, ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Lukavac i ''Paprača Granit'' d.o.o. Carpade za iznose od 78.232 KM (tačka 1.), 39.200 KM (tačka 2. i 3.), 30.000 KM (tačka 4.) i 11.700 KM (tačka 6.).

Za Sud, a i ni među strankama nije bilo sporno da su navedene radne mašine uvezene u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega su iste prodate. Sporno je bilo da li je optuženi V.D. učestvovao u opisanim radnjama na način kako to tvrdi optužba.

Na osnovu ocjene svih provedenih dokaza objektivne i subjektivne prirode, koji su prihvaćeni kao objektivni i tačni, budući da su u pogledu odlučnih činjenica saglasni i uzajamno dopunjujući, vijeće je van svake razumne sumnje utvrdilo da je optuženi V.D., u ulozi organizatora grupe, postupao upravo na način kako je to opisano u ovim tačkama.

Vijeće je najprije analiziralo uloženu materijalnu dokumentaciju koja je po naredbi Suda BiH oduzeta od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, CI Tuzla, te utvrdilo da jedinstvene carinske isprave (JCI)¹⁰³ nesporno potvrđuje da su preko pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo uvežene predmetne radne mašineu Bosnu i Hercegovinu, a iz njihovog sadržaja jasno se uočava da je do uvoza radnih mašina preko navedenog pravnog lica došlo upravo u vrijeme kako se to navodi u optužnici, kao i da su u postupku uvoza korištene krivotvorene fakture na koje kroz činjenični opis optužba upućuje. Tako iz istih jasno proizilazi da je 1/dana 11.02.2006. godine uvezen utovarivač sa čeono postavljenom lopatom CATEPILLAR, tip CAT 938G, godina proizvodnje 2001., broj šasije ..., 2/dana 21.02.2006.godine uvezen gusjeničar sa čeono postavljenom lopatom KOMATSU, tip PC 230, godina proizvodnje 2004., broj šasije ..., 3/dana 02.03.2006. godine uvezen utovarivač sa čeono postavljenom lopatom - točkaš, CATERPILLAR, tip CAT 928G, godina proizvodnje 2005., broj šasije ..., 4/dana 08.05.2006. godine uvezen utovarivač točkaš sa čeono postavljenom lopatom, MECALAC, tip 12MXT, godina proizvodnje 1999., broj šasije ..., 5/dana 08.05.2006. godine uvezen rovokopač gusenjičar BOBCAT, tip 322, godina proizvodnje 2002., broj šasije ..., te da je 6/dana 08.05.2006. godine uvezen viljuškar BOBCAT, tip S 175, godina proizvodnje 2004., broj šasije ....

Osim podataka o radnim mašinama koje su kao predmet uvoza stavljane u carinski postupak, te informacije o primaocu radnih mašina, sadržaj spomenutih obrazaca o carinskim prijavama robe svjedoči i licima koja su označena kao pošiljaoci/izvoznici, te o cijenama navedenih građevinskih radnih mašina. Uvidom u priloženu dokumentaciju koja prati svaku od jedinstvenih carinskih isprava koje su sačinjene prilikom spornih uvoza, vijeće je utvrdilo da su tom prilikom korištene upravo fakture koje se spominju u činjeničnom opisu, i to da je 1/dana 11.02.2006. godine, korištena krivotvorena faktura broj: 31/06 od 10.02.2006. godine navodnog prodavca građevinske radne mašine „Antex Complete Solution“ Ljubljana, R. Slovenija za uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 23.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine,2/dana 21.02.2006.godine, korištena krivotvorena faktura broj: Exp-05/06 od 20.02.2006. godine navodnog prodavca građevinske radne mašine „Angel Trade Company“ Ljubljana, R. Slovenija za uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 38.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, 3/dana 02.03.2006. godine, korištena krivotvorena faktura broj: EXP-06/06 od 24.02.2006. godine navodnog prodavca građevinske radne mašine „Angel Trade Company“ Ljubljana, R. Slovenija za uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 27.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine,4/dana 08.05.2006. godine, korištena krivotvorena faktura broj: 31/06 od 05.05.2006. godine koja je glasila na navodnog prodavca radne mašine „NIKO MAGNETIK“ d.o.o. Ljubljana R. Slovenija za uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 6.500 EUR-a kao cijena mašine, 5/dana 08.05.2006. godine,korištena krivotvorena faktura broj: 30/06 od 05.05.2006 godine navodnog prodavca građevinske mašine „NIKO MAGNETIK“ d.o.o. Ljubljana, R. Slovenija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 8.000 EUR kao cijena mašine, te da je 6/dana 08.05.2006. godine, korištena krivotvorena faktura broj: 32/06 od 05.05.2006. godine navodnog prodavca građevinske mašine „NIKO MAGNETIK“ d.o.o. Ljubljana R. Slovenija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 9.000 EUR-a kao cijena mašine.

Odbrana je u toku postupka osporavala autentičnost dokumentacije priložene uz jedinstvene carinske isprave, ukazujući da je njen dio uložen u fotokopiji. Uvidom u sadržaj spornih dokaza objektivne prirode, vijeće je uočilo da su u fotokopiji uglavnom uložene priložene fakture o navodnoj kupovini radnih mašine, kao i generalna ovlaštenja – dispozicije kojom pravno lice, u konkretnom “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, imenuje špediciju ''Blue šped'' d.o.o. Tešanj za direktnog predstavnika u poslovima pred carinskim organima za preduzimanje radnji i postupaka predviđenih carinskim propisima.

Iako je nesporno da je za provjeru vjerodostojnosti pismena, zapisa ili fotografije, shodno odredbi člana 274. ZKP BiH, potrebno originalno pismeno, zapis ili fotografija, kao i da se izuzetno kao dokaz može koristiti i ovjerena kopija originala, kao i kopija koja je potvrđena kao neizmjenjena u odnosu na original, vijeće je kao dokaz u ovom postupku prihvatilo i priloge jedinstvenih carinskih isprava koji su uloženi u fotokopiji. Pri tome, vijeće se rukovodilo zauzetim stavovima prema kojima nema potrebe dodatno pribavljati original ili ovjerenu kopiju originala, ako o sadržaju kopije postoje i drugi dokazi.¹⁰⁴

Naime, cijeneći da su jedinstvene carinske isprave, kao originalni dokumenti, sačinjene upravo na temelju sadržine navedenih spornih dokumenta, vijeće zaključuje da ove isprave predstavljaju dokaz koji u konkretnom slučaju svjedoči o sadržaju kopije navedenih spornih dokumenata, zbog čega je prigovore odbrane našlo neosnovanim. Pored toga, vijeće nalazi da je uobičajno u praksi da se po okončanju carinskog postupka originalna faktura vraća uvozniku, dok carinski organ zadržava njenu kopiju koja se prilaže uz carinsku prijavu i čuva u carinskom predmetu. Za vijeće nema sumnje da se carinski službenik, prilikom provođenja carinskog postupka, uvjerio u vjerodostojanost originalne fakture čiju je kopiju sačinio, a original vratio podnosiocu prijave. Isti slučaj je i sa generalnom dispozicijom, čiji naziv već sam po sebi upućuje da se dato ovlaštenje ne vezuje za uvoz konkretne mašine, nego da se radi o punomoći na osnovu koje špedicija preduzima radnje i postupke pred carinskim organima u svim slučajevima u kojima se konkretno pravno lice pojavljuje kao uvoznik, pa je za logično za pretpostaviti da će postojati samo jedan takav originalni dokument koji se daje prilikom preduzimanja prve radnje i to špediciji, budući da se radi o ovlaštenju koje se vezuje upravo za špediterske poslove. O tome se na izvjestan način očitivao i svjedok N.P. koji je na glavnom pretresu jasno naveo da je firmu ''Građapromet'' kupio od rođaka koji se već bavio izvozom drva i koji je radio preko špedicije Blue šped, sa kojom je, kroz ranije postojeće ovlaštenje, nastavio saradnju i kada ga je optuženi V.D. pitao da uvezu radne mašine.

Iz sadržaja Izvještaja centra za vještačenje ''Zenit'' d.o.o. Banja Luka od 23.01.2012. godine (DT-124), kojeg je vještak Dragan Salić detaljno izložio na glavnom pretresu, evidentno je da je vrijednost predmetnih građevinskih radnih mašina bila znatno veća nego što je to istaknuto na krivotvorenim fakturama koje su korištene prilikom uvoza i carinjenja ove robe. Tako je vještak naveo da njihova vrijednost iznosi: 1/47.300 EUR-a (tačka 1.), 2/ 41.000 EUR-a (tačka 2.), 3/ 46.000 EUR-a (tačka 3.), 4/ 17.000 EUR-a (tačka 4.), te 5/ 18.895 EUR (tačka 5.).

I pored prigovora odbrane, vijeće je nalaz ovog vještaka u najvećem dijelu prihvatilo, ocjenivši ga objektivim i datim u skladu sa pravilima struke. Naime,tokom njegovom saslušanja odbrana je prigovarala da je tržišna vrijednost radnih mašina utvrđivana na osnovu raspoložive dokumentacije dostavljene od Tužilaštva BiH, a koja nije sadržavala potpune podatake o karakteristikama radnih mašina (nisu bili upisani radni sati, nisu bili poznati uslovi rada mašina, nije bilo poznato da li su mašine bile oštećene, havarisane i sl.), niti je vještak prije sačinjavanja nalaza radne mašine fizički pregledao kako bi utvrdio njihovo stvarno stanje. Osvrćući se na navode odbrane, vještak Dragan Salić je objasnio da je prilikom vještačenja koristio parametre koji se uobičajno koriste pri izradi nalaza ove vrste, te da je analizom raspoložive dokumentacije došao do iskaznih vrijednosti radnih mašina.

Razmatrajući dokaze optužbe koji su takođe pribavljeni po naredbama Suda, ovaj put prilikom realizacije naredbi za pretresanje pravnih lica ''Reweus'' d.o.o. Lukavac, ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Lukavac, ''Paprača Granit'' d.o.o. Carpadi, „Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik, „Serdarić“ d.o.o. Visoko i „BOSMAN“ d.o.o. Sarajevo, vijeće je našlo utemeljenim i sljedeće činjenične tvrdnje: 1/ da je pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom lopatom CATEPILLAR, tip CAT 938G, godina proizvodnje 2001., broj šasije ... prodalo pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac po fakturi-otpremnici broj: 2/06 od 13.02.2006. godine za iznos od 78.232 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta¹⁰⁵; 2/da je pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac radnu mašinu gusjeničar sa čeono postavljenom lopatom KOMATSU, tip PC 230, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... prodalo pravnom licu„Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi- otpremnici broj: 28/06 od 22.02.2006. godine za iznos od 39.200 KM, kod koga je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta¹⁰⁶; 3/ da je pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom lopatom - točkaš, CATERPILLAR, tip CAT 928G, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi- otpremnici broj: 29/06 od 06.03.2006. godine za iznos od 39.000 KM, kod koga je navedena građevinska mašina pronađena i privremeno oduzeta¹⁰⁷; 4/ da je pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac radnu mašinu utovarivač točkaš sa čeono postavljenom lopatom, MECALAC, tip 12MXT, godina proizvodnje 1999., broj šasije ... prodalo pravnom licu „Paprača Granit“ d.o.o. Caparde po fakturi-otpremnici broj: 29/06-06 od 19.06.2006. godine za iznos od 30.000 KM¹⁰⁸, nakon čega je prodata pravnom licu „Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik po fakturi br. 156/2006 od 13.07.2006. godine za iznos od 117.000 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta¹⁰⁹; 5/ da je radna mašina rovokopač gusenjičar BOBCAT, tip 322, godina proizvodnje 2002., broj šasije ..., pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Reweus“ d.o.o. Lukavac¹¹⁰; te 6/ da je pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac radnu mašinu viljuškar BOBCAT, tip S 175, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... prodalo pravnom licu „Serdarić“ d.o.o. Visoko po fakturi broj: 14/06 od 11.07.2006. godine za iznos od 11.700 KM¹¹¹, nakon čega je prodata pravnom licu „BOSMAN“ d.o.o. Sarajevo po fakturi br. 06/2006 od 13.07.2006. godine za iznos od 14.625,00 KM, kod koga je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta¹¹².

Ovi činjenični navodi optužbe dodatno su potkrijepljeni i iskazima svjedoka I.K. /tačke 2. i 3. osuđujućeg dijela izreke presude/ i N.P. /tačke 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude/, na koje će se vijeće osvrnuti u nastavku, kao i izjavama oštećenih koji su na glavnom pretresu potvrdili kupovinu navedenih radnih mašina, kao i činjenicu da iste od njih oduzete (N.I., u ime oštećenog pravnog lica ''Reweus’’ d.o.o Lukavac /tačke 1. i 5. osuđujućeg dijela izreke presude/, H.M.1, u ime oštećenog pravnog lica ‘'Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik /tačka 4. osuđujućeg dijela izreke presude/, te O.J.1, u ime oštećenog pravnog lica „BOSMAN“ d.o.o. Sarajevo /tačka 6. osuđujućeg dijela izreke presude/).

Vijeće je ocijenilo neosnovanim prigovor odbrane optuženog M.T. da se dokument uložen kao DT-6c uz tačku 4. optužnice, ne može prihvatiti kao dokaz, jer isti nema otisak pečata. Naime, iako je uvidom u sadržaj osporene fakture broj: 156/2006 od 13.07.2006. godine koja je izdata od prodavca „Papraća Granit“ d.o.o. Caparde na ime kupca „Invest-gradnja“ d.o.o. Zvornik, na iznos od 117.000 KM, utvrđeno da su navodi odbrane tačni, vijeće nalazi da značaj uočene manjkavosti nije toliki da bi uticao na formalnu valjanost ovog dokumeta, posebno kada se ima u vidu da je činjenice koje prozilaze iz sadržaja ovog dokaza, posvjedočio i oštećeni H.M.1 koji je priznao kupovinu radne mašine koja se navodi u ovoj fakturi, te izjavi da o takvoj kupovini postoji i račun. Imajući u vidu da je sporna faktura oduzeta upravo od pravnog lica ‘'Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik, vijeće zaključuje da je na temelju iste realizirana kupoprodaja o kojoj je govorio oštećeni H.M.1.

Na okolnosti ovih tačaka optužnice, Tužilaštvo je kao dokaze subjektivne prirode provelo saslušanje svjedoka J.M., N.P., te M.S.1, a u odnosu na tačke 2. i 3. osuđujućeg dijela izreke presude, i svjedoka I.K..

Svjedok J.M. je na glavnom pretresu detaljno opisao način kako je ispred firme ''Orao transport'' d.o.o. Laktaši, u kojoj je zaposlen, bio angažovan za prevoz građevinskih radnih mašina iz R. Italije u Bosnu i Hercegovinu.

Prema svjedoku sve ture koje je za firmu ''Građapromet'' Sočkovac iz Petrova vozio iz Italije, išle su leglano i to preko Slavonskog Broda, osim jedne koja je išla preko Gradiške. U 6-7 tura koliko je vozio, smatra da je prevezao oko 9 mašina ukupno. Naloge za utovar dobivao je od svog šefa, zajedno sa brojem telefona čovjeka iz firme u Ljubljani, koja je vršila organizaciju prevoza. U Italiji se javljao gospodinu Č. koji je bio glavni organizator utovara, u smislu da on nije tovario mašine, nego kada se završi utovar on donese dokumente i uputi vozača na koju granicu treba ići. U Italiji je dobivao ovjerene CMR-ove u 4 primjerka i fakture od firme, te je sa svim dokumentima koje je dobivao išao u policiju u Italiji, koji su vršili provjere i puštali ga dalje na carinu.

Svjedok je naveo da su sve mašine imale popratnu dokumentaciju do Tešnja, gdje su uvijek bili direktor firme i V.D., te gdje su carinili mašine. Nakon carinjenja išao je na istovar, a opisujuću mjesto gdje je isti vršen svjedok je bio detaljan u svom kazivanju, te izjavio da se ''...išlo do Gračanice jednim putem, pa na semaforu desno se skrenulo i kod praone kola, servisa, kafane jedne na raskrsnici prije asfalta što ima, tu je bio parking plac i tu sam istovarao sve mašine, sem jedne mašine koju sam istovario u blizini kuće gospodina N.P.. Nisam mogao sa šleperom doći do kuće, ali blizu kuće sam istovario...''.

Osvrćući se na okolnosti prvog odlaska u Ravenu, svjedok je izjavio da je kontaktirao Č., koji mu je rekao da će doći momak koji se predstavio kao M.. M. mu je rekao da trebaju čekati do popodne, jer radnici ne smiju da vide da se tovari, da se boje štrajka radnika, pa da moraju čekati da radnici odu kući, jer oni znaju čim se mašine prodaju da će se firma vjerovatno gasiti. Dok se vozio u M. automobilu, vidio je zeleni karton na kome je pisalo nešto kao A.. U nastavku saslušanja, svjedok je izjavio da je kasnije saznao da je M. ustvari A.A.. Dogovoreno je da će utovar biti u firmi prekoputa, međutim mašina je utovarena u krugu potpuno druge firme koja je bila udaljena par kilometara. Nakon što su M. i još jedno lice natovarili mašinu – utovarivač čijeg se proizvođača nije mogao sjetiti, svjedok je dalje naveo da mu je M. rekao da trebaju sačekati Č. koji će donijeti papire, što je ovaj i učinio, te je nakon preuzimanja ovjerenih CMR-ova i originalne fakture nastavio put prema granici. Na uput tužioca, svjedok je dodatno objasnio da M. nije vršio nikakve ovjere pred njim, te da su fakture uvijek dolazile gotove (popunjene) i da mu je M. jedne prilike rekao da u Riminiju imaju firmu, gdje se fakture sačinjavaju.

Svjedok je takođe naveo da su svi sporni prevozi radnih mašina bili u toku 2006. godine, te da su ture bile obično jednom sedmično. Cijena prevoza bila je 2.300,00 EUR-a, a njemu kao vozaču bilo je plaćeno po 200,00 EUR-a.

Prilikom saslušanja ponovio je da je svaku mašinu pratila dokumentacija, koja je po njegovom mišljenju bila ispravna, da se uvijek istovaralo na istom mjestu, da se sve carinilo u Tešnju, špedicija Blue Tešanj, te da su osobe koje su ga dočekivale u BiH u vezi mašina, bile N.P. i V.D.. Takođe je izjavio da je 2-3 puta od V.D. nosio i neki novac, za koji je u daljem toku ispitivanju potvrdio da se radi o novcu koji je V.D. slao njegovom šefu za prevoz radnih mašina.

Prilikom svjedočenja na glavnom pretresu, svjedok se osvrnuo i na zadnji prevoz koji je vršio za firmu ''Građapromet'', kada mašina nije ušla u BiH. Naime, u blizini granice Italije sa Slovenijom, zaustavljen je i kontrolisan od strane italijanske policije, koja mu tražila kompletnu dokumentaciju. Uz njihovu pratnju došao je do slovenačke granice, gdje je zatraženo da pokaže broj šasije od šlepera i kamiona, što on nije znao. Potom su došli inspektori koji su vršili pregled i rekli da postoji problem sa mašinom koja je natovarena. Opisujući događaj kada je lišen slobode i upućen u pritvor svjedok je izjavio: ''...Oni kažu da mi je tuđa mašina na kamionu, da me samo sudija može osloboditi...pošto je bio petak veče, rekli su mi da moram čekati ponedjeljak da me sudija oslobodi. U ponedjeljak me sudija ništa nije pitao, samo kaže mi vas smatramo opasnim i vi ostajete do daljnjeg ovdje. Onda sam otišao u pritvor, nakon čega sam otišao u samicu...''. Istaknuo je i da su ga prilikom zadnjeg utovara svi obmanjivali, od uvoznika do njegovog direktora, govoreći mu da nešto još uvijek nije završeno. Nakon 3-4 dana šef mu je rekao da se vrati kući, da bi ga nakon 5-6 dana pozvao i rekao mu da je sve sređeno i da opet treba ići, što je on i učinio.

Prilikom unakrsnog ispitivanja, svjedok je izričit u svojoj tvrdnji da je V.D. kriv za njegovo hapšenje i boravak u pritvoru 419 dana, izjavio da je ''...on je bio glavni organizator prevoza i utovara mašina. Od njega je sve zavisilo. On me stalno zvao dok sam bio u Italiji i ispitivao dokle sam, kako tako sporo ide. Ja sam mislio da je on neki biznismen, pa da je malo strog. Kasnije sam shvatio da je on glavni, on je čak na carini imao i dosta verbalnih sukoba sa N.P.. I došao sam do zaključka da je on bio glavni. Meni je i sam M. rekao V.D. je bog za ovo...''. S druge strane, jasno je kazao da od N.P. nije dobio nikakvu instrukciju, niti mu je N.P. platio usluge prevoza mašina.

Svjedok je prilikom unakrsnog ispitivanja ponovio i da je sve dokumente na CI Tešanj predavao N.P. ili V.D., a da su oni iste nosili u špediciju. Takođe je izjavio da su uglavnom uvijek išli na isto mjesto istovara, da je N.P. obično išao sa njim, a nekada i sa V.D., koji je imao neki đip i vozio se ispred. Na upit Suda, svjedok je izjavio da su mašine koje je prevozio za ''Građapromet'' bile različite, te da su to najčešće bili utovarivači Komatsu, Catepillar, a bilo je i manjih mašina, rovokopača i utovarivača. Svjedok je rekao i da je jedne prilike bio u kontaktu sa suprugom optuženog V.D., ali to nije detaljnije objašnjavao.

Svjedok N.P., koji je zaključenjem sporazuma o priznanju krivnje sa Tužilaštvom BiH, priznao počinjenje predmetnih krivičnih djela, prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio je vlastito učešće u radnjama koje su opisane u tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude, izjavljući da je preko firme ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac-Petrovo, koja je bila u njegovom vlasništvu, vršio uvoze radnih mašina, ali da su isti obavljeni na isključiv zahtjev optuženog V.D..

Optuženog V.D. poznaje od ranije, zbog čega je prihvatio njegovu ideju da uvezu mašine, koje su prvobitno trebale da služe za eksploataciju kamena, što nije realizirano, pa su poslije bavili isključivo uvozom i prodajom građevinskih mašina. Mašine su pretežno uvožene iz Njemačke i Italije. Iste je pronalazio V.D., koji je imao kontakte u Njemačkoj i ljude od kojih je mašine nabavljao, te obavještavao svjedoka koje mašine treba uvesti u BiH. Njegova uloga, kako je objasnio, bila je da na svoju firmu uveze mašine i iste ocarini, kako bi se mogle koristiti za dalje potrebe, odnosno prodaju. Prilikom uvoza koristili su usluge špedicije Blue šped, budući da je firma ''Građapromet'' već ranije poslovala sa ovom špedicijom. V.D. je pronalazio firme koje su se bavile uslugom transporta, te svjedoku nalagao da ih nazove i kaže gdje je utovar. Njegova dužnost je bila da sačeka na granici i završi carinjenje.

Svjedok je dalje naveo da je troškove prevoza i carine snosio V.D., iako je troškove carine svjedok plaćao preko svoje firme. Dio novca koji je trebalo dati vozačima, nekada bi dao njemu da to učini, ali je u većini slučajeva plaćao V.D.. Troškovi po jednoj mašini iznosili su prosječno od 5, 10 do 15.000,00 KM. Prevoz je bio od 1.000,00 do 3.000,00 EUR-a, a korist koju je svjedok trebao imati od uvoza mašina, kretala se od 500,00 do 1.000,00 KM po ocarinjenoj mašini, koja je svjedoku trebala biti isplaćena nakon što se mašina proda.

Uvezene mašine uglavnom su dovožene kod njegove kuće u S., dok se ne nađe kupac, dok su druge pretežno odvožene u skladište firme ‘’Reweus’’ u Lukavcu. V.D. je pronalazio kupce i uvezene mašine prodavao firmama Reweus, Kuzmanović komerc, Dokso Visoko i Papraća granit, dok je svjedok prodao samo jednu radnu mašinu firmi Serdarić. Firme koje su vršile prevoz bile su VST Zagreb, T.S. Zagreb, Bašić transport Imotski, Delvir prom Tuzla, Orao Banja Luka i jedna firma iz Slovenije.

Prilikom saslušanja svjedok N.P. se nije mogao sjetiti svih detalja o kojima je pitan zbog čega je tužilac, uz odobrenje Suda, istom predočio Zapisnik o saslušanju svjedoka u Tužilaštvu BiH, dana 07.03.2018. godine. Tom prilikom svjedok je potvrdio tačnost navoda da mu je V.D., kada je predložio da za njega uveze mašine, rekao da će i on imati koristi i da će se uvoziti veći broj mašina iz inostranstva kako bi se prodavale na prostorima BiH. Uvoz prve mašine išao je preko carinske ispostave u Tešnju i to preko špedicije Blue šped, što je bio slučaj i prilikom uvoza koji su potom uslijedili, da bi u kasnijoj fazi uvoz išao preko špedicije Tranšped. Takođe je potvrdio da su mašine koje su uvezene, ocarinjene i prodate, između ostalog i radne mašine: 1/ utovarivač Caterpilar, tip CAT 938G, broj šasije: ... (mašina iz tačke 1. osuđujućeg dijela izreke presude), 2/ utovarivač Caterpilar, tip CAT 928G, broj šasije: ... (mašina iz tačke 3. osuđujućeg dijela izreke presude), 3/ utovarivač Mecalac, tip 12MXT, broj šasije: ... (mašina iz tačke 4. osuđujućeg dijela izreke presude), 4/ rovokopač Bobcat 2002, broj šasije: ... (mašina iz tačke 5. osuđujućeg dijela izreke presude), 5/ viljuškar Bobcat S175, broj šasije: ... (mašina iz tačke 6. osuđujućeg dijela izreke presude), te 6/ utovarivač gusjeničar Komatsu, tip PC 230, broj šasije: ... (mašina iz tačke 2. osuđujućeg dijela izreke presude).

Nakon što mu je predočena ranije data izjava, svjedok N.P. potvrdio je i sljedeće: 1/ da je radnu mašinu viljuškar Bobcat pod rednim brojem 2 u naredbi za pretres¹¹³, lično prodao firmi Serdarić, nakon što ga je V.D. zamolio da pronađe kupca, a ista je prodata za 12-13.000,00 KM; 2/ da je radna mašina rovokopač Bobkat takođe uvezena za V.D., da je istovarena u blizini njegove kuće u S., a istu je V.D. sutradan ili isti dan prevezao u krug firme Reweus u Lukavcu; 3/ da je radna mašina utovarivač Caterpilar pod rednim brojem 3 u naredbi za pretres¹¹⁴ takođe dovezena u blizinu njegove kuće u S., potom je odvezena u firmu Reweus u Lukavcu, te da je V.D. ovu mašinu ubrzo prodao I.K. u M.1, izjavljujući tom prilikom ‘’To znam jer sam morao otići potpisati ugovor, jer je za tu prodao dio novca išao preko računa, a dio u gotovom novcu.’’; 4/ da je mašina utovarivač Caterpilar koja je navedena pod rednim brojem 4 u naredbi¹¹⁵, takođe prvo dovezena do njegove kuće, a potom je V.D. prevezao u Reweus, gdje je mašina i ostala, ''V.D. je sa N.I., vlasnikom Reweusa napravio neki aranžman, a pošto je prodao tu mašinu N.I. meni nije poznato.’’; 5/ da je mašina gusjeničar Komatsu koja je navedena pod rednim brojm 5 u naredbi¹¹⁶prvo dovežena do njegove kuće, da bi nakon nekoliko dana bila prevežena u firmu Reweus. ‘’V.D. je tu mašinu prodao I.K. u M.1 i to za 150.000 KM od čega je 119.000 bilo preko računa, a ostatk je bilo u gotovom novcu.’’; 6/ kao i da je radna mašina utovarivač Mecalac pod rednim brojem 6¹¹⁷ dovezena ispred njegove kuće, ''a potom je V.D. isti dan odvezao u firmu Reweus Lukavac. Ova mašina je od strane V.D. prodata firmi Papraća granit.’’.

Zaposlena u špediciji ''Bluešped'' d.o.o. Tešanj, svjedok M.S.1 je na glavnom pretresu uglavnom opisivala procedure u pogledu pružanja špediterskih usluga i carinjenja radnih mašina, sa osvrtom na dokumentaciju koju je kao špediter obrađivala, a koja je uložena u sudski spis kao dokaz optužbe. Izjavila je da u vezi sa istom nije primjetila ništa neregularno, te da je relevantnom cijenila ovjerenu dokumentaciju koja je dolazila sa carine. Ista je prilikom svjedočenja takođe navela i da su kao špediterska kuća, za firmu ''Građapromet'' imali generalnu dispoziciju, da je u ime ovog pravnog lica uglavnom dolazio N.P., te da se ne sjeća da li u ime istog dolazio neko drugi.

Svjedok I.K.u svom je iskazu na glavnom pretresu objasnio je kako je za potrebe poslovanja svoje firme ''...'' d.o.o Modriča, kupovao radne mašine koje se navode u tačkama 2. i 3. osuđujućeg dijela izreke presude.

Svjedok je najprije uopšteno kazivao da je radne mašine kupovao od firmi ''Građapromet'', ''O&R company'', te još jedne firme čijeg se imena nije mogao sjetiti, te da je za sve kupljene mašine uredno platio PDV, te iste registrovao. Prilikom kupovine mašina, kako je izjavio, bio je prisutan N.P., zatim M.4, a neki puta je bio i V.D.. Ko je od ovih lica bio u kojoj ulozio, njemu nije poznato, ali je pojasnio da je N.P. bio zadužen za jednu firmu, za drugu M.4, a za treću se nije mogao sjetiti. V.D. nije imao firmu. Prema svjedoku, sve mašine su kupljene ''regularno'', a novac za kupovinu istih uplaćivao je na ime firmi na koje su glasili računi. Od lica o kojima je govorio, kupio je ukupno 7-8 mašina koje su kod njega pronađene i oduzete, ali se nije mogao sjetiti koje godine se desila kupovina, upućujući da Tužilaštvo ima sve dokaze u tom pogledu. Svjedok je takođe izjavio da mu je poznato da su na ovaj način i druge firme kupovale radne mašine, poput firme Injžinjering iz Jelaha, neke firme iz Bijeljine, Higra, P.G. za firmu Pavgord i dr.

Izjašnjavajući se o kupovini radne mašine - gusjeničar sa čeono postavljenom lopatom KOMATSU, tip PC 230, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... (tačka 2. osuđujućeg dijela izreke presude), svjedok je naveo da je ovu mašinu kupio, koliko se sjeća, od firme ''Građapromet''. Mašina je imala uredne papire koje je preveo kod sudskog tumača, te istu registrovao. S obzirom da se nije mogao sjetiti koje lice mu je ponudilo mašinu, uz odobrenje predsjednika vijeća, svjedoku je predočen dio zapisnika iz istrage¹¹⁸ kada je izjavio da su u vezi kupovine ovog gusjeničara dolazili V.D. i N.P. i da su imali sve papire. Svjedok je na to odgovorio da se ne sjeća ko je tačno dolazio, ali da je mašina imala uredne carinske papire, te da je plaćena nekih 17.000,00 KM.

U pogledu radne mašine utovarivač sa čeono postavljenom lopatom - točkaš, CATERPILLAR, tip CAT 928G, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... (tačka 3. osuđujućeg dijela izreke presude), svjedok je takođe izjavio da se ne sjeća od koga je istu kupio, a nakon što mu je predočen dio izjave iz istrage da je ''ubrzo poslije prve mašine, od istih lica sam kupio i ovu mašinu. Isti su ponudili mašinu na prodaju, rekli da imaju ovu mašinu, a ja sam rekao da dovezu. Oni su organizovali prevoz, sve platili za mašinu, kao i prethodnu'', svjedok je potvrdio da je tačno to što je ranije izjavio.

Na upit Suda, svjedok je dodatno ustvrdio da mašine nije kupio direktno od V.D., jer on nije imao nikakvu firmu, nego da je on ''samo navraćao s tim ljudima'' par puta.Sve mašine platio je žiralno, a optuženom V.D. nikada nije uplaćivao novac na račun, niti je njemu ikada plaćao, te mu nije poznato u kakvim je odnosima V.D. bio sa drugim licima.

Da od V.D. nikada nije kupovao i pregovarao o uslovima kupoprodaje, kao i da mu nije dao novac za bilo kakve mašine, svjedok je ponovio i prilikom unakrsnog ispitivanja, dodajući da nikada nije vidio dokumente na kojima je bio potpis V.D., koji je dolazio u društvu M.4 za kojeg misli da ''vodi glavnu riječ''. Takođe je izjavio da je za firmu ''Građapromet'' o cijeni mašina direktno pregovarao N.P., koji je donosio račune i kojem je plaćano žiralo.

Na temelju ovakvih iskaza svjedoka optužbe, koje je Sud cijenio kao istinite i pouzdane, vijeće je izvelo zaključak da je upravo optuženi V.D. planirao i rukovodio svim aktivnostima koje su pratile pronalazak, uvoz, kao i dalju prodaju navedenih građevinskih radnih mašina.

Dosljedan u svom kazivanju na glavnom pretresu, svjedok J.M. potvrdio je da ga je prilikom obavljanja spornih prevoza, upravo optuženi V.D. u više navrata kontaktirao telefonom, interesujući se o njegovom kretanju, kao i da mu je isti u nekoliko navrata davao i novac za prevoz radnih mašina. Siguran u svoje tvrdnje da je od optuženog V.D. sve ovisilo i da je baš on krivac zbog kojeg je prilikom zadnjeg neuspjelog pokušaja uvoza radne mašine, proveo u pritvoru 419 dana, svjedok je izjavio i da mu je ''sam M. rekao da je V.D. je bog za ovo!''.

Da je upravo od optuženog V.D. ovisio uvoz navedenih radnih mašina, kako je to kazao svjedok J.M., potvrđuje i iskaz svjedoka N.P., koji je ne sporeći svoje učeće u opisanim radnjama, potvrdio da je inicijator i glavni organizator uvoza bio upravo optuženi V.D., koji je imao kontakte u inostranstvu, pronalazio radne mašine, organizovao transport, kao i dalju prodaju uvezenih mašina. Vijeće je kao istinit prihvatilo iskaz ovog svjedoka sa glavnog pretresa, dok je izjavu koju je isti dao u Tužilaštvu prihvatilo kao vjerodostojnu i cijenilo samo u dijelu u kojem mu je ista predočena na glavnom pretresu, a u pogledu detalja kojih se nije mogao sjetiti. Naime, vijeće je prihvatilo navode tužioca da su odgovori na pojedina pitanja bili detaljniji, budući da se svjedok N.P. tom prilikom pozivao na naredbu za pretres u kojoj su bile decidno pobrojane radne mašine koje su predmet optuženja.

Potvrdu činjeničnih navoda optužbe da je optuženi V.D., zajedno sa N.P. dočekivao vozača na CI Tešanj i dalje pratio do mjesta istovara, vijeće nalazi u saglasnim izjavama svjedoka J.M. i N.P., koji nisu dovedeni u sumnju izjavom svjedoka M.S.1, kako je to odbrana pokušala prikazati. Činjenica da je u špediciju u kojoj je radila svjedok M.S.1, u ime pravnog lica ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac-Petrovo uglavnom dolazio N.P., potpuno je razumljiva s obzirom da u redovnom poslovanju pravno lice predstavlja upravno njen direktor, međutim ista nužno ne isključuje prisustvo optuženog V.D. na područuju carinske ispostave Tešanj, a posebno ne pratnju vozača i radne mašine do mjesta istovara.

Na temelju iskaza svjedoka J.M. i N.P., vijeće je utvrdilo tačnost i činjeničnih tvrdnji da je prilikom otuđenja navedenih radnih mašina optuženi V.D. bio u dogovoru sa licem A.A., koji se lažno predstavljao kao ''M.. Naime, svjedok J.M., koji je bio angažovan za prevoz spornih mašina, na glavnom pretresu jasno je istakao da ga je na utovaru dočekivalo lice A.A. koje se predstavljalo kao M., dok je svjedok N.P. iste prilike potvrdio da je optuženi V.D. bio u kontaktu sa osoba iz inostranstva od kojih je nabavljao građevinske radne mašine, a njega samo obavještavao koje mašine treba uvesti na svoju firmu. Dovodeći u međusobnu vezi iskaze ovih svjedoka, indikativno je da jedna od osoba sa kojima je optuženi V.D. dogovarao otuđenja radnih mašina, bio i A.A., posebno kada se ima u vidu da je upravo to lice tovarilo predmetne radne mašine koje je prevozio svjedok J.M.. Tome u prilog govore i navodi svjedoka J.M. da mu je upravo lice A.A. koji se predstavljao kao ''M. rekao da je ''V.D. bog za ovo!''.

Vijeće uočava da se u činjeničnom opisu navedenih tačaka navodi da je vozač J.M. na mjestu utovara dobivao jednu fakturu, a da je mu je lice A.A. dolaskom na teritoriju R. Slovenije predavalo drugu. Svjedok J.M. prilikom svjedočenja na glavnom pretresu o ovoj se okolnosti nije izjašnjavao. Vijeće je zaključilo da u konkretnom slučaju nije od važnosti da li je krivotvorena faktura koja je priložena u postupku carinjenja predata vozaču u R. Italiji ili R. Sloveniji, zbog čega se nije detaljnije bavilo utvrđivanjem ove činjenice. Naime, od odlučnog je značaja da li su krivotvorene fakture, u kojima su tačno navedeni nazivi i vrste predmetnih radnih mašina, korištene u postupku carinjenja, a što je u konkretnom slučaju nesumnjivo potvrđeno sveobuhvatnom ocjenom provedenih dokaza.

Da je optuženi V.D. imao ključnu ulogu i prilikom prodaje radnih mašina, kako to tvrdi svjedok N.P., potvrđuje iskaz svjedoka I.K., koji je i pored negiranja da je od optuženog V.D. direktno kupio bilo kakvu radnu mašinu, ipak potvrdio da je prilikom kupovine radnih mašina, u nekoliko slučajeva, bio prisutan i V.D.. Budući da je uvoz vršen preko firme ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac-Petrovo potpuno je razumljivo da će u pravnom prometu ispred ovog pravnog lica istupati N.P., kao njegov zakonski zastupnik. Stoga, ne dovodeći u pitanje ulogu svjedoka N.P. i radnje koje je isti preduzimao, a koje ni sam ne spori i za koje je priznao krivnju, ono što je za vijeće simptomatično jeste upravo prisustvo optuženog V.D. u ovim prilikama. Po uvjerenju vijeća, kod nesporne činjenice da optuženi V.D. nije imao svoju firmu, njegovo prisustvo prilikom kupoprodaje radnih mašina potvrđuje modus operandi djelovanja grupe o kojem je govorio svjedok N.P.. S obzirom na rukovodeću ulogu koju je imao, izvjesno je da je upravo na taj način optuženi upravljao prodajom radnih mašina, kao posljednim segmentom aktivnosti koje su pratile proces uvoza radnih mašina.

Tačka 7. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 7. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 7. optužnice, Tužilaštvo je baziralo na činjenicama da je V.D., zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, dana 02.04.2007. godine, preko navedenog pravnog licauvezao otuđeni utovarivač-bager LIEBHERR, tip 904 C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Buende, SR. Njemačkoj, a koji je vozač B.K.1 ispred angažovanog prevoznika R. Hrvatske, „V.S.T.“ d.o.o. preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u gradu Liege, Belgija zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 88/2007 od 28.03. 2007 godine, na navodnog prodavca građevinske radne mašine „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 60.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost građevinske mašine na dan carinjenja iznosila 65.000,00 EUR-a. Kada je mašina prebačena u BiH sačinjen je Ugovor o kupoprodaji sa pravnim licem „Reweus“ d.o.o. Lukavac od 05.07.2007. godine na osnovu kojeg je građevinska mašina prodata po fakturi broj 40/07 za iznos od 108.000,00 KM, gdje je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta, a ista građevinska mašina je po drugi put prodata pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac po otpremnici broj: 12/09 od 12.11.2009. godine za iznos od 190.000,00 KM, ali od strane kako se sumnja pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko.

U odnosu na ovu tačku optužnice saslušan je svjedok N.P., pročitana je izjava svjedoka Z.T. iz istrage, te je uložena materijalna dokumentacija oduzeta od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a koja je korištena prilikom uvoza navedene radne mašine, zatim dokumentacija oduzeta prilikom pretresa pravnog lica ''Reweus'' d.o.o. Lukavac, te dio dokumentacije oduzete prilikom pretresa N.P..

Kako je to već istaknuto u okviru analize prethodnih tačaka osuđujućeg dijela izreke presude,svjedok N.P. je prilikom saslušanja na glavnom pretresu najprije uopšteno govorio o okolnostima koje je tiču uvoza svih radnih mašina koje je izvršio preko svoje firme “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, sa naglaskom da se radilo o uvozima na isključiv zahtjev optuženog V.D..

Tako je svjedok izjavio da optuženog V.D. poznaje od ranije, zbog čega je prihvatio njegovu ideju da uvezu radne mašine, koje su prvobitno trebale da služe za eksploataciju kamena, što nije realizirano, pa su poslije bavili isključivo uvozom i prodajom građevinskih mašina. Mašine su pretežno uvožene iz Njemačke i Italije. Iste je pronalazio V.D., koji je imao kontakte u Njemačkoj i ljude od kojih je mašine nabavljao, te obavještavao svjedoka koje mašine treba uvesti u BiH. Njegova uloga, kako je objasnio, bila je da na svoju firmu uveze mašine i iste ocarini, kako bi se mogle koristiti za dalje potrebe, odnosno prodaju. Prilikom uvoza koristili su usluge špedicije Blue šped, budući da je firma ''Građapromet'' već ranije poslovala sa ovom špedicijom, dok je kasniji uvoz išao preko špedicije ''Tranšped'' d.o.o. Banja Luka. Kako je istakao, V.D. je pronalazio firme koje su se bavile uslugom transporta, a njemu nalagao da ih nazove i kaže gdje je utovar. Dužnost svjedoka je bila da sačeka na granici i završi carinjenje.

Svjedok je dalje naveo da je troškove prevoza i carine za sve radne mašine snosio V.D., iako je troškove carine svjedok plaćao preko svoje firme. Dio novca koji je trebalo dati vozačima, nekada bi dao svjedoku da to učini, ali je u većini slučajeva to plaćao optuženi V.D.. Troškovi po jednoj mašini iznosili su prosječno od 5, 10 do 15.000,00 KM. Prevoz je bio od 1.000,00 do 3.000,00 EUR-a, a korist koju je svjedok trebao imati od uvoza mašina, kretala se od 500,00 do 1.000,00 KM po ocarinjenoj mašini, koja je svjedoku trebala biti isplaćena nakon što se mašina proda.

Uvezene mašine uglavnom su dovožene kod njegove kuće u S., dok se ne nađe kupac, dok su druge pretežno odvožene u skladište firme ‘’Reweus’’ u Lukavcu. Optuženi V.D. je pronalazio kupce i uvezene mašine prodavao firmama Reweus, Kuzmanović komerc, Dokso Visoko i Papraća granit, dok je svjedok prodao samo jednu radnu mašinu firmi Serdarić. Firme koje su vršile prevoz bile su VST Zagreb, T.S. Zagreb, Bašić transport Imotski, Delvir prom Tuzla, Orao Banja Luka i jedna firma iz Slovenije.

Ostajući dosljedan ranije datoj izjavi¹¹⁹, svjedok je potvrdio da mu je V.D., kada je predložio da za njega uveze mašine, rekao da će i on imati koristi i da će se uvoziti veći broj mašina iz inostranstva kako bi se prodavale na prostorima BiH. Uvoz prve mašine išao je preko carinske ispostave u Tešnju i to preko špedicije Blue šped, što je bio slučaj i prilikom uvoza koji su potom uslijedili, da bi u kasnijoj fazi uvoz išao preko špedicije Tranšped. Takođe je potvrdio da je jedna od mašina koje su uvezene, ocarinjene i prodate, između ostalog i radna mašina utovarivač Liebherr, tip 904 C Litronic, broj šasije: ..., koja je, posvjedočivši tačnost onoga što je ranije rekao, ‘’uvezena iz inostranstva i direktno iz inostranstva dovezena u firmu ''Reweus'' u Lukavcu gdje je i ostala''.

Analizirajući uloženu materijalnu dokumentaciju¹²⁰ vijeće je utvrdilo da iz sadržaja jedinstvene carinske isprave broj: 11345 od 02.04.2007. godine, koja je oduzeta od UIO BiH, RC Banja Luka po Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine, kao i priloga uz istu¹²¹, nesporno proizilazi da je dana 02.04.2007. godine uvezena radna mašina utovarivač-bager LIEBHERR, tip 904 C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koja je, kako je na istoj označeno, utovarena u Liege-u. Na temelju iste dokumentacije, vijeće je takođe utvrdilo da je prilikom ovog uvoza korištena krivotvorena faktura broj: 88/2007 od 28.03.2007. godine izdata od „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, na iznos od 60.000,00 EUR-a. Da se radilo o uvozu za čiju je realizaciju u konkretnom slučaju bio angažovan vozač B.K.1 ispred prevoznika iz R. Hrvatske, „V.S.T.“ d.o.o., svjedoči sadržaj priloženog računa izdatog od „V.S.T.“ d.o.o. prijevoz i otpremništvo Zagreb, broj: 2070465 od 02.04.2007. godine, za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, na iznos od 1.000,00 EUR-a kao naknadu za prevoz na relaciji Bielefeld – Doboj.

Iz sadržaja ranije spomenutog nalaza vještaka Dragana Salića, a kojeg je vijeće u najvećem dijelu prihvatilo, evidentno je da je vrijednost građevinske radne mašine koja se navodi i u ovoj tačci, bila znatno veća nego što je to istaknuto na krivotvorenoj fakturi koja je pratila uvoz ove radne mašine, te ista iznosi 65.000,00 EUR-a.¹²²

Analizom materijalne dokumentacije oduzete prilikom pretresa N.P., jasnim se uočava da je pravno lice ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac Petrovo, ugovorom o kupoprodaji zaključenim dana 05.07.2007. godine sa pravnim licem „Reweus“ d.o.o. Lukavac, istom prodalo građevinsku radnu mašinu proizvedenu 2007. godine, sa brojem šasije ..., po fakturi broj: 40/07, i to za iznos od 108.000,00 KM¹²³.

S druge strane, dokazi objektivne prirode sačinjeni prilikom pretresa pravnog lica „Reweus“ d.o.o. Lukavac potvrđuju da je prilikom istih pronađena i oduzeta radna mašina rovokopač marke Liebherr, tip 904C, broj šasije: ..., kao i račun-otpremnica broj: 12/09 od 12.11.2009. godine za iznos od 190.000,00 KM, iz kojeg proizilazi da je ista građevinska mašina po drugi put prodata pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac, ali od strane, kako se sumnja, pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko.¹²⁴

Vijeće je na koncu analiziralo i sadržaj Zapisnika o saslušanju svjedoka Z.T.¹²⁵, te našlo da izjava ovog svjedoka nije relevantna za sam inkriminisani događaj, jer isti nije iznosio bilo kakva neposredna saznanja vezano za okolnosti uvoza radne mašine iz ove tačke. Naime, svjedok Z.T. prilikom saslušanja u Tužilaštvu BiH naveo je da je na mjestu direktora u špediciji ''Tranšped'' zaposlen od aprila mjeseca 2008. godine, zbog čega, kako je tada izjavio, nije upoznat sa carinjenjem građevinskih mašina po zahtjevima pravnog lica "Građapromet" u 2007. godini. O činjenici da je ''Tranšped" vršio špediterske usluge za firmu "Građapromet" saznao je tek kada su došli službenici Državne agencije za istrage i zaštitu u direkciju sa sudskom naredbom i privremeno oduzimali dokumentaciju. Obzirom da nije radio u spornom periodu, svjedok je izjavio da može samo pretpostaviti da je firma "Građapromet" platila žiralnim putem, jer se radi o velikoj sumi novca, te da je skoro nemoguće da su plaćanja vršena gotovinski, te potvrdio da su prema špediciji izmirene sve obaveze koje je ova firma imala u vezi sa sa uvozom građevinskih mašina.

Ispitujući provedene dokaze, te cijeneći svaki od njih posebno, kao i u međusobnoj vezi, vijeće je utvrdilo da je optuženi V.D. počinio radnje koje mu se dispozitivom ove tačke osuđujućeg dijela izreke presude stavljaju na teret. Naime, primjenjući isti modus operandi, optuženi V.D. odigrao je ključnu ulogu da se navedena radna mašina uveze preko pravnog lica ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac Petrovo, održavajući potpunu kontrolu nad svim aktivnostima koje su pratile ovaj proces, od dogovora sa licem koje je otuđilo predmetnu radnu mašinu u SR. Njemačkoj, preko realizacije njenog transporta, pa do prebacivanja iste u BiH, kako je to potvrdio svjedok N.P..

Tako je svjedok N.P., čiji je iskaz vijeće prihvatilo kao istinit i pouzdan, na glavnom pretresu bio izričit da je na zahtjev optuženog V.D., a preko pravnog lica ''Građapromet'', uvezao i utovarivač – bager Liebherr, tip 904 C, godina proizvodnje 2007., broj šasije .... Svjedok je objasnio da je ideju o uvozu prihvatio jer je optuženog V.D. poznavao od ranije, ističući da je optuženi imao ljude u inostranstvu od kojih je nabavljao radne mašine, da je isti organizirao njihov transport koristeći usluge i prevoznika VST Zagreb, kao i da je pronalazio dalje kupce, potvrđujući da je uvezene mašine prodavao i firmi Reweus.

Potvrdu vjerodostojnost navoda svjedoka u pogledu činjenice koja se tiče uvoza radne mašine, vijeće pronalazi u dokazima objektivne prirode. Tako iz jedinstvene carinske isprave i dokumentacije priložene uz istu, nesporno proizilazi da je navedena radna mašina utovarena u gradu Liege, Belgija (zemlja izvoza), te na ime pravnog lica ''Građapromet S&B'' d.o.o. Sočkovac Petrovo uvežena u BiH. Isti dokazi nesporno potvrđuju i da je za realizaciju uvoza bio angažovan vozač B.K.1 ispred prevoznika iz R. Hrvatske, „V.S.T.“ d.o.o. Iako je na računu koji je izdat od V.S.T. d.o.o. Zagreb, navedeno da se radi o prevozu na relaciji Bielefeld – Doboj, vijeće je našlo nespornim da je radna mašina preuzeta u Belgiji, budući da na to nesumnjivo upućuju ostali provedeni dokazi.

Materijalna dokumentacija uložena kao dokaz optužbe u okviru ove tačke, a čiji je sadržaj prethodno izložen, nesporno potvrđuje i da je prilikom uvoza radne mašine korištena krivotvorena faktura broj: 88/2007 od 28.03.2007. godine izdata od „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, na iznos od 60.000,00 EUR-a.

Ocjenom provedenih dokaza, vijeće je našlo utemljenim i činjenične tvrdnje da je radna mašina utovarivač – bager Liebherr, tip 904 C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., nakon što je prebačena u BiH, prodata pravnom licu ''Reweus'' d.o.o. Lukavac. Naime, odlučnu činjenicu da je radna mašina Liebherr sa brojem šasije ... prodata upravno ovom pravom licu, osim izjave svjedoka N.P. koji je bio decidan da je i ova radna mašina uvezena na zahtjev optuženog V.D. i da je ''direktno iz inostranstva dovezena u firmu 'Reweus' u Lukavcu, gdje je i ostala'', potvrđuje i objektivna materijalna dokumentacija iz koje nesporno proizilazi da je radna mašina iz ove tačke pronađena i oduzeta od pravnog lica ''Reweus'' d.o.o. Lukavac, kao i račun-otpremnica koja potvrđuje njenu kupovinu. Kod ovakvog stanja stvari, izjava oštećenog N.I., vlasnika firme ''Reweus'' d.o.o. Lukavac, koji je na glavnom pretresu na izvjestan način osporio kupovinu ove radne mašine, izjavljujuću da takva mašina nikada nije bila kod njega,nije bila od uticaja na drugačiju odluku vijeća u pogledu ove činjenice.

Prilikom odlučivanja, vijeće je cijenilo i navode odbrane da je prilikom pretresa N.P., među oduzetom dokumentacijom pronađen i bijeli papir sa memorandumom navodnog pravnog lica Van Hoff-Weemaes N.V. Ekren, koji je uložen kao dokaz Tužilaštva BiH¹²⁶. Međutim, vijeće je zaključilo da ova okolnost ne dovodi u sumnju vjerodostojnost navoda svjedoka N.P. u pogledu uloge i odgovornost optuženog V.D. za počinjenje predmetnih krivičnih djela. Naime, svjedok N.P. prilikom unakrsnog ispitivanja objasnio je da je nakon napuštanja firme ponio sa sobom čitavu dokumentaciju o poslovanju pravnog lica čiji je bio direktor, a koju je čuvao ''u jednom ormaru'', te ostajući dosljedan ranije datoj izjavi potvrdio da je moguće da je među istom bilo i ''...drugih papira od drugih firmi sa kojima je V.D. radio.’’

Tačka 8. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 8. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 8. optužnice, Tužilaštvo je baziralo na činjenicama da je optuženi V.D. zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, dana 13.04.2007. godine, preko navedenog pravnog lica uvezao otuđeni utovarivač sa čeono postavljenom kašikom LIEBHERR, tip L 538Z, godina proizvodnje 2005., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Petershagenu, SR. Njemačkoj, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač J.M. ispred angažovanog prevoznika „Delvir-Prom“ d.o.o. Tuzla preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi blizu Frankfurta, SR. Njemačka zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 96/07 od 30.03.2007 godine navodnog prodavca građevinske radne mašine „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 30.000,00 EUR kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost građevinske radne mašine na dan carinjenja iznosila 45.000,00 EUR-a. Kada je mašina prebačena u BiH, dana 24.12.2008. godine pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac navedenu je građevinsku mašinu prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi broj 04/12-2008 za iznos od 19.000,00 KM, nakon čega je ista prodata pravnom licu „Trebović komerc“ d.o.o. Mostar po fakturi-otpremnici broj 01/3-2009 od 02.03.2009. godine za iznos od 19.550,00 KM, kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

Na okolnosti ove tačke optužnice, Tužilaštvo je saslušalo svjedoke J.M. i N.P., te prezentiralo i u sudski spis uložilo određenu materijalnu dokumentaciju.

Iako je optužba isticala da se iskaz svjedoka Z.T., koji je pročitan na glavnom pretresu, odnosi i na okolnosti iz tačke 8. optužnice/osuđujućeg dijela izreke presude, vijeće je ocijenilo da izjava ovog svjedoka nije relevantna za događaj inkriminisan ovom tačkom, zbog istih razloga koje je već obrazložilo u okviru tačke 7. osuđujućeg dijela izreke presude, pa u tom smislu upućuje na isto.

Svjedok J.M., koji je u inkriminisanom periodu radio kao vozač u firmi ''Delvir-Prom'' d.o.o. Tuzla koja se bavila prevozom, na glavnom pretresu je izjavio da je nalog za utovar radne mašine dobio od firme u kojoj je bio zaposlen. Mašinu je natovario u Njemačkoj, gradu u blizini Frankfurta, gdje je od čovjeka koji je natovario mašinu, a koji je pričao ''našim jezikom'', dobio izlazne papire i račun od mašine.

Kada je došao na Gradišku otišao je na špediciju na koju ga je uputio gospodin kojem je prevozio mašinu, a koji mu je rekao da se zove N.P.. Opisao ga je kao ‘’niskog čovjeka, bradica’’, te tada u sudnici pokazao na ranije optuženog N.P.. Isto lice uputilo ga je i dočekalo na istovaru u Lukavcu, na nekoj autopraonici.

Istakao je da njemu kao vozaču nije vršeno nikakvo plaćanje, nego da su troškovi prevoza plaćeni firmi. Naveo je da je mašina koju je uvozio za N.P. bila utovarivač, a nakon što se svjedok nije mogao sjetiti proizvođača mašine koju je prevozio, uz odobrenje predsjednika vijeća, predočen mu zapisnik o saslušanju iz istrage¹²⁷ nakon čega je potvrdio da se radilo o mašini marke Liebherr, dodajući da se bolje sjećao prilikom saslušanja koje je bilo 2010. godine.

Svjedok je takođe izjavio da ga je N.P. kontaktirao telefonom dok je bio u Bosni i Hercegovini i interesovao da li je stigao na carinu. Koliko se sjeća, isti je dolazio i na Gradišku i bio na mjestu istovara. Na upit odbrane, svjedok je negirao da ga je N.P. kontaktirao dok je bio u Njemačkoj, te izjavio ‘’za Frankfurt me uputilo neko lice koje se takođe predstavljalo kao P., on je utovario, ali to nije ovaj N.P..’’

Svjedok N.P. je, kako je to već istaknuto u okviru analize prethodnih tačaka osuđujućeg dijela izreke presude,prilikom saslušanja na glavnom pretresu najprije uopšteno govorio o okolnostima koje je tiču uvoza svih radnih mašina koje je izvršio preko svoje firme “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, sa naglaskom da se radilo o uvozima na isključiv zahtjev optuženog V.D..

Ostajući dosljedan ranije datoj izjavi¹²⁸, svjedok je potvrdio da mu je V.D., kada je predložio da za njega uveze mašine, rekao da će i on imati koristi i da će se uvoziti veći broj mašina iz inostranstva kako bi se prodavale na prostorima BiH. Uvoz prve mašine išao je preko carinske ispostave u Tešnju i to preko špedicije Blue šped, što je bio slučaj i prilikom uvoza koji su potom uslijedili, da bi u kasnijoj fazi uvoz išao preko špedicije Tranšped. Takođe je potvrdio da je jedna od mašina koje su uvezene, ocarinjene i prodate, između ostalog i radna mašina utovarivač Liebherr, tip L-538, broj šasije: ..., koja je, posvjedočivši tačnost onoga što je ranije rekao, ‘’uvezena iz inostranstva i direktno dovežena u firmu ’Reweus’ i ostala u Lukavcu.’’

Iz dokumentacije koja je sačinjena prilikom carinjenja uvezene radne mašine¹²⁹, a koja je oduzeta od UIO BiH, RC Banja Luka po Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine, proizilazi da je dana 13.04.2007. godine sačinjena jedinstvena carinska isprava broj: 12659, na kojoj je kao pošiljka označena radna mašina utovarivač sa čeono postavljenom kašikom, bager LIEBHERR, tip L 538, godina proizvodnje 2005., broj šasije .... Na carinskoj ispravi je kao pošiljalac/izvoznik označen „Van Hoff“ Ekeren, Belgija, a kao primalac “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo. Iz iste dokumentacije takođe proizilazi da je prilikom ovog uvoza korištena krivotvorena faktura broj: 96/2007 od 30.03.2007. godine izdata od „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, na iznos od 30.000,00 EUR-a, iako je iz sadržaja nalaza vještaka Dragana Salića, evidentno da je njena vrijednost bila veća i da iznosi 45.000,00 EUR-a.¹³⁰

O okolnostima dalje prodaje radne mašine nakon što je ista prebačena u Bosnu i Hercegovinu, svjedoče dokazi objektivne prirode koji su oduzeti prilikom realizacije naredbi za pretresanje. Tako je na temelju naredbe Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 17.03.2011. godine, za pretres sjedišta, poslovnog prostora i parking placa firme ''TREBOVIĆ KOMERC'' d.o.o. Mostar¹³¹, oduzet isti račun koji je korišten prilikom uvoza radne mašine (faktura broj: 96/2007 od 30.03.2007. godine), zatim uplatnica ''TREBOVIĆ KOMERC'' d.o.o. Mostar na 10.000,00 KM za primatelja ''O&R Company'' d.o.o. Brčko (svrha doznake: uplata dijela po računu 01/3.09), kao i račun-otpremnica broj: 01/3.09, izdata od ''O&R Company'' d.o.o. Brčko na kupca ''TREBOVIĆ KOMERC'' d.o.o. Mostar, za istu radnu mašinu, na iznos od 19.500,00.

Analizom materijalne dokumentacije oduzete od Ministarstva unutrašnjih poslova HNK¹³², a po Naredbi Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 03.06.2011. godine, jasno se uočava da je predmetna radna mašina utvarivač marke Liebherr, registovana dana 09.07.2009. godine u PU Mostar. U dosijeu o obavljenoj registraciji, pohranjeni su, pored ostalog i Ugovor o kupoprodaji radne mašine utovarivač Liebherr L-538, broja šasije ..., zaključen dana 22.12.2008. godine između prodavca „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac Petrovo i kupca „O&R Company“ d.o.o. Brčko za 19.000,00 KM; Ugovor o kupoprodaji iste radne mašine zaključen dana 20.02.2009. godine između prodavca „O&R Company“ d.o.o. Brčko i „Trebović commerc“ d.o.o. Mostar, za 19.500,00 KM; Račun broj 04/12-2008 od 24.12.2008. godine izdat od „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac Petrovo prema kupcu „O&R Company“ d.o.o. Brčko za 19.000,00 KM, za mašinu utovarivač Liebherr L-538, godina proizvodnje 2005., broja šasije ...; Račun broj: 96/2007 od 30.03.2007. godine izdat od „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, na iznos od 30.000,00 EUR-a, za istu radnu mašinu, kao i Račun-otpremnica broj: 01/3.09 od 02.03.2009. godine, izdata od ''O&R Company'' d.o.o. Brčko na kupca ''TREBOVIĆ KOMERC'' d.o.o. Mostar, takođe za istu radnu mašinu, na iznos od 19.500,00 KM.

Račun broj: 04/12-08 od 24.12.2008. godine, kao i račun – otpremnica broj: 01/3-2009 od 02.03.2009. godine, a koji potvrđuju činjenice u pogledu prodaje, odnosno kupovine radne mašine, oduzeti su i prilikom pretresa prostorija koje je koristio N.P., a o čemu svjedoči i zapisnik Tužilaštva BiH o otvaranju i pregledu dokumentacije koja je tom prilikom privremeno oduzeta¹³³.

Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, čija vjerodostojnost i pouzdanost nije dovedena u sumnju, kao i sadržaj izloženih materijalnih dokaza, vijeće je zaključilo da isti van svake razumne sumnje potvrđuju ulogu optuženog V.D. u opisanim radnjama izvršenja.

Među strankama nije bilo sporno da je kritičnog dana, 13.04.2007. godine, preko pravnog lica „Građapromet S&B„ d.o.o. Sočkovac Petrovac uvezena radna mašina utovarivač marke Liebherr L 538Z, godina proizvodnje 2005., sa brojem šasije: .... Ovu činjenicu nesporno potvrđuje objektivna materijalna dokumentacija, kao i saslušani svjedoci J.M. i N.P..

Svjedok J.M., decidan u svojoj izjavi, potvrdio je da je kao vozač ispred angažovanog prevoznika „Delvir-Prom“ d.o.o. Tuzla, navedenu radnu mašinu preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi blizu Frankfurta, SR. Njemačka, kao i da je tom prilikom dobio izlazne papire i račun od mašine na temelju kojih je izvršeno carinjenje radne mašine. Ovu činjenicu potvrđuje i sadržaj računa-otpremnice broj: 88/07 od 12.05.2007. godine, izdate od ''DELVIR-PROM'' d.o.o. Tuzla za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, za prevoz robe od Bilefeld (Njemačka) do Sočkovac (BiH), u iznosu od 2.200,00 KM, koja čini sastavni dio priloga oduzete jedinstvene carinske isprave.

Dovodeći u vezu iskaz svjedoka J.M. sa sadržajem dokaza objektivne prirode, koji nesporno potvrđuju da je carinski postupak proveden na temelju krivotvorene fakture br. 96/07 od 30.03.2007. godine, onda se jasnim nameće zaključak da je račun o kojem je svjedok govorio da je dobio prilikom preuzimanja radne mašine u Njemačkoj, upravo navedena faktura koja takođe čini sastavni dio dokumentacije koja prati jedinstvenu carinsku ispravu sačinjenu kritične prilike. U prilog navedenom govori i to što je identična faktura oduzeta i od MUP-a HNK, kao dio dosijea o registraciji, odnosno dokumentacije na temelju koje je pravno lice ''Trebović-commerce'' d.o.o. Mostar, nakon kupovine radne mašine utvarivač marke Liebherr, broja šasije ..., istu registrovalo u PU Mostar dana 09.07.2009. godine.

Materijalni dokazi optužbe uloženi na okolnosti ove tačke optužnice, nesporno potvrđuju i da je nakon prebacivanja navedene radne mašine u BiH, dana 24.12.2008. godine, pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac istu prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi broj 04/12-2008 za iznos od 19.000 KM, nakon čega je ista prodata pravnom licu „Trebović commerce“ d.o.o. Mostar po fakturi-otpremnici broj 01/3-2009 od 02.03.2009. godine za iznos od 19.550,00 KM, kod koga je mašina i pronađena, te privremeno oduzeta. Da je izvršio kupovinu upravo radne mašine koja se navodi u ovoj tačci, a koju je po izjavi uredno registrovao, osigurao i sa istom počeo raditi, nakon čega mu je oduzeta, potvrdio je i B.T.1 prilikom saslušanja na glavnom pretresu ispred oštećenog pravnog lica „Trebović commerce“ d.o.o. Mostar.

Uvažavajući sve prethodno istaknute činjenice koje su nađene utvrđenim, vijeće je zaključilo da iza svih aktivnosti koje su pratile radnje opisane kroz dispozitiv ove tačke, stoji upravo optuženi V.D., kao ključna karika lanca preduzetih nedozvoljenih aktivnosti u vezi sa uvozom i daljom prodajom i ove radne mašine.

Naime, iako je svjedok J.M. govorio kako je kritične prilike bio u kontaktima sa N.P., kojeg je u sudnici i prepoznao, ne upućujući na umješanost optuženog V.D. u radnje o kojima je svjedočio, njegova izjava ne dovodi u pitanje istinitost navoda svjedoka N.P. o tome kakvu je ulogu optuženi V.D. zaista imao. Svjedok N.P. je na glavnom pretresu bio jasan i decidan u tvrdnji da niti jedan uvoz koji je išao preko njegove firme ''Građapromet'' d.o.o. Soškovac Petrovo, nije radio sam za sebe, nego jedino i isključivo na zahtjev optuženog V.D., koji je bio u dogovoru sa licima u inostranstvu od kojih je nabavljao mašine, organizirao njihov transport, kao i dalju prodaju. S druge strane, kontakti svjedoka J.M. sa N.P., prema stavu vijeća, sasvim su razumljivi kada se ima u vidu da je uvoz išao upravo preko pravnog lica koje je u vlasništvu N.P., a koji je, ne sporeći da je radna mašina i iz ove tačke uvezena na firmu ''Građapromet'', potvrdio da je njegova dužnost, između ostalog, bila da po nalogu optuženog V.D. sačeka vozače na granici i završi carinjenje.

U pogledu pokušaja odbrane da dovede u pitanje i diskredituje iskaz svjedoka N.P., ukazujući na činjenicu da je upravo prilikom pretresa stambenih prostorija koje su u njegovom vlasništvu, pronađen prazan memorandum navodnog pravnog lica Van Hoff-Weemaes N.V. Ekren, a koji je uložen kao dokaz optužbe, vijeće upućuje na obrazloženje koje je u tome pogledu već dato u okviru prethodne tačke.

Tačka 9. osuđujućeg dijela izreke presude

Tačkom 9. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 9. optužnice, optuženi V.D. tereti se da je dana 18.04.2007. godine, zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezao otuđeni utovarivač-bager KOMATSU, tip PC 228, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Cremlingen, SR. Njemačka, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Autoprijevoznik“ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Briselu, Belgija zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 97/07 od 30.03. 2007. godine na navodnog prodavca građevinske mašine „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija i uvoznika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo na iznos od 60.000,00 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 89.000,00 EUR-a. Kada je mašina prebačena u BiH, pronađena je i privremeno oduzeta od „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac odnosno N.P..

Na okolnost ove tačke, vijeće je analiziralo iskaz svjedoka N.P., kao i objektivnu materijalnu dokumentaciju koja je kao zakonita uvrštena u dokaznu građu optužbe. Iskaz svjedoka Z.T., iako je po prijedlogu Tužilaštva saslušan i na okolnosti ove tačke, vijeće nije našlo relevatnim iz istih razloga koji su obrazloženi u okviru tačke 7. osuđujućeg dijela izreke presude.

Prilikom saslušanja na glavnom pretresu svjedok N.P. je, ne sporeći vlastito učešće ni u radnjama koje su opisane u tačci 9. osuđujućeg dijela izreke presude, potvrdio da je na zahtjev optuženog V.D., preko firme ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac-Petrovo, koja je bila u njegovom vlasništvu, izvršio uvoz i radne mašine utovarivač Komatsu, tip PC 228, broj šasije: ....

Svjedok je objasnio da optuženog V.D. poznaje od ranije, zbog čega je prihvatio njegovu ideju da uvezu mašine, koje su prvobitno trebale da služe za eksploataciju kamena, što nije realizirano, pa su poslije bavili isključivo uvozom i prodajom građevinskih mašina. Sve mašine su pretežno uvožene iz Njemačke i Italije, a iste je pronalazio V.D., koji je imao kontakte u Njemačkoj i ljude od kojih je mašine nabavljao, te obavještavao svjedoka koje mašine treba uvesti u BiH. Njegova uloga, kako je objasnio, bila je da na svoju firmu uveze mašine i iste ocarini, kako bi se mogle koristiti za dalje potrebe, odnosno prodaju. Prilikom uvoza koristili su usluge špedicije Blue šped, budući da je firma ''Građapromet'' već ranije poslovala sa ovom špedicijom, da bi kasniji uvoz išao preko špedicije ''Tranšped'' d.o.o. Tuzla. V.D. je pronalazio firme koje su se bavile uslugom transporta, te svjedoku nalagao da ih nazove i kaže gdje je utovar. Njegova dužnost je bila da sačeka na granici i završi carinjenje.

Takođe je izjavio da je troškove prevoza i carine snosio V.D., iako je troškove carine svjedok plaćao preko svoje firme. Dio novca koji je trebalo dati vozačima, nekada bi dao njemu da to učini, ali je u većini slučajeva plaćao V.D.. Troškovi po jednoj mašini iznosili su prosječno od 5, 10 do 15.000,00 KM. Prevoz je bio od 1.000,00 do 3.000,00 EUR-a, a korist koju je svjedok trebao imati od uvoza mašina, kretala se od 500,00 do 1.000,00 KM po ocarinjenoj mašini, koja je svjedoku trebala biti isplaćena nakon što se mašina proda.

Ostajući dosljedan ranije datoj izjavi¹³⁴, svjedok je potvrdio da mu je V.D., kada je predložio da za njega uveze mašine, rekao da će i on imati koristi i da će se uvoziti veći broj mašina iz inostranstva kako bi se prodavale na prostorima BiH. Uvoz prve mašine išao je preko carinske ispostave u Tešnju i to preko špedicije Blue šped, što je bio slučaj i prilikom uvoza koji su potom uslijedili, da bi u kasnijoj fazi uvoz išao preko špedicije Tranšped. Takođe je potvrdio da je radna mašina ''utovarivač Komatsu pod rednim brojem 10 u naredbi za pretres¹³⁵, a koja je uvezena iz inostranstva, direktno odvežena u firmu ‘Reweus’’’.

Sadržaj jedinstvene carinske isprave broj 13509 od 18.04.2007. godine¹³⁶, kao i priloga uz istu¹³⁷, potvrđuje da je u odnosu na radnu mašinu utovarivač-bager KOMATSU, tip PC 228, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... proveden carinski postupak, te da je prilikom uvoza navedene radne mašine korištena krivotvorena faktura broj: 97/2007 od 30.03.2007. godine izdata od „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, na iznos od 60.000,00 EUR-a. Iz sadržaja nalaza vještaka Dragana Salića, s druge strane, evidentno je da je vrijednost predmetne građevinske radne mašine bila znatno veća nego što je to istaknuto na ovoj fakturi, te ista iznosi 89.000,00 EUR-a.¹³⁸

Da je za usluge prevoza navedene radne mašine iz SR. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, bio angažovan vozač iz R. Hrvatske, ispred ''Autoprevoznika'' d.o.o. Zagreb, potvrđuje račun broj: 374 od 18.04.2007. godine, a koji je takođe priložen uz jedinstvenu carinsku ispravu.

Konačno, vijeće je izvršilo uvid i u sadržaj Zapisnika o dobrovoljnoj predaji predmeta, MUP TK, PU Lukavac, broj: 08-02/7-1-80/07 od 09.07.2007. godine, kao i Potvrde o preuzimanju privremeno oduzetih predmeta, MUP-a TK, PU Lukavac, broj: 08-02/7-1-80-II/07 od 13.07.2007. godine, te utvrdilo da iz istih nesporno proizilazi da je građevinska mašina marke Komatsu tip PC 228, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., oduzeta od N.P., vlasnika “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, koji je istu dobrovoljno predao.

Cijeneći provedene dokaze, vijeće je zaključilo, van razumne sumnje, da je optuženi V.D. učestvovao u opisanim radnjama i to način i u vrijeme kako je to predstavljeno kroz činjenični supstrat ove tačke.

Naime, na temelju prezentiranih dokaza objektivne prirode, vijeće je nespornim utvrdilo da je dana 18.04.2007. godine preko pravnog lica ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac Petrovo, koje je na materijalnoj dokumentaciji označeno kao uvoznik, u Bosnu i Hercegovinu uvezena građevinska radna mašina marke Komatsu tip PC 228, godina proizvodnje 2007., broj šasije .... Ovu činjeničnu tvrdnju optužbe, koju nije osporavala ni odbrana, potkrijepljuje i jasna i nedvosmislena izjava svjedoka N.P., koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu, potvrdio da je navedena radna mašina uvezena preko pravnog lica ''Građapromet S&B'' koje je u kritično vrijeme bilo u njegovom vlasništvu.

U materijalnim dokazima koje je optužba prezentirala u okviru ove tačke, vijeće je pronašlo i potvrdu činjeničnih navoda vozač ispred ''Autoprijevoznik''-a d.o.o. Zagreb bio angažovan za realizaciju spornog prevoza. O tome se na izvjestan način očitovao i svjedok N.P., kada je izjavio da je T.S.Zagreb jedna od firmi koja je vršila prevoze radnih mašina koje su se, na zahtjev optuženog V.D., uvozile na pravno lice “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo.

Vijeće uočava da je na računu izdatom od navedenog angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske označeno da se radi o usluzi prevoza na relaciji Njemačka – Bosna i Hercegovina, dok je s druge strane na jedinstvenoj carinskoj ispravi navedeno da se radi o uvozu iz Belgije. Uočene nesaglasnosti u pogledu sadržine dokaza u ovom dijelu, vijeće nije ocijenilo relevantnim u kontekstu okolnosti konkretnog slučaja, nalazeći da nije od odlučnog značaja gdje je vozač preuzeo radnu mašinu, kao i krivotvorenu fakturom, nego upravo činjenica da je prilikom prebacivanja radne mašine u BiH korištena krivotvorena faktura koja je pratila radnu mašinu od trenutka njenog utovara do stavljanja u carinski postupak, kao što je to u konkretnom slučaj.

Iako prezentirani materijalni dokazi na temelju koji kojih su utvrđene prethodno iznesene činjenice, direktno ne upućuju na optuženog V.D., vijeće je dovodeći ih u vezu sa iskazom svjedoka N.P., zaključilo da je upravo optuženi V.D. preduzeo opisane radnje, odnosno da je imao ključnu ulogu u realizaciji i ovog spornog uvoza. Naime, svjedok N.P. koji nije negirao vlastito učešće u počinjenju predmetnih krivičnih djela, po uvjerenju vijeća nije imao razloga lažno teretiti optuženog, kada je opisujući njegovu ulogu, tvrdio da iza svih uvoza radnih mašine koje je vršio preko svoje firme ''Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo stoji upravo optuženi V.D.. Isti je na glavnom pretresu bio dosljedan u tvrdnji da niti jedan uvoz koji je išao preko njegove firme ''Građapromet'' d.o.o. Soškovac Petrovo, nije radio sam za sebe, nego jedino i isključivo na zahtjev optuženog V.D., potvrdivši i da je optuženi bio u kontaku sa licima u inostranstvu od kojih je nabavljao mašine, kao i da je organizirao njihov transport, te dalju prodaju.

Razlozi zbog kojih činjenica da je prilikom pretresa stambenih prostorija koje su u vlasništvu N.P. pronađen prazan memorandum navodnog pravnog lica Van Hoff-Weemaes N.V. Ekren, ne dovodi u pitanje istinitost kazivanja svjedoka u pogledu uloge optuženog V.D., vijeće je već dalo obrazloženje u okviru tačke 7. osuđujućeg dijela izreke presude.

Tačka 10. osuđujućeg dijela izreke presude

Tačkom 10. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 10. optužnice, optuženi V.D. tereti se da je dana 27.04.2007. godine, zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, preko navedenog pravnog lica uvezao otuđeni utovarivač sa čeono postavljenom kašikom-bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Cremlingen, SR. Njemačka, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Autoprijevoznik “ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u gradu Temse, Belgija zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 97/07 od 30.03.2007 godine navodnog prodavca građevinske mašine Van Hoff-Weemaes N.V. Ekern, Belgija i uvoznika „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac na iznos od 40.000,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 61.000,00 EUR-a. Kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac je građevinsku mašinu prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi broj: 37/07 od 16.05.2007. godine za iznos od 122.850,00 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

Na okolnosti iz ove tačke, na glavnom pretresu iskaze su dali svjedoci optužbe I.K. i N.P., pročitana je izjava svjedoka Z.T., a u dokaznu građu uvrštena je i određena materijalna dokumentacija.

Vijeće prije svega ističe da iskaz svjedoka Z.T. nije nađen relevantnim ni u pogledu događaja opisanih u okviru ove tačke, a iz istih razloga koji su već ranije obrazloženi¹³⁹. S druge strane, iskaze svjedoka I.K. i N.P. vijeće je u cijelosti prihvatilo, cijeneći ih uvjerljivim i pouzdanim, te u saglasnosti sa drugim provedenim dokazim.

Tako je svjedok I.K. prilikom saslušanja na glavnom pretresu objasnio kako je za potrebe poslovanja pravnog lica ''Kuzmanović'' d.o.o Modriča čiji je vlasnik, kupovao radne mašine i od firme ''Građapromet''.

Svjedok je kazao da je za sve kupljene radne mašine uredno platio PDV, te iste registrovao. Prilikom kupovine mašina, kako je izjavio, bio je prisutan N.P., a neki puta je bio i V.D.. Ko je od ovih lica bio u kojoj ulozio, njemu nije poznato, ali je pojasnio da je N.P. bio zadužen za jednu firmu. V.D. nije imao firmu. Prema svjedoku, sve mašine su kupljene ''regularno'', a novac za kupovinu istih uplaćivao je na ime firme na koju su glasili računi. Kupio je ukupno 7-8 mašina koje su kod njega pronađene i oduzete, ali se nije mogao sjetiti koje godine se desila kupovina, upućujući da Tužilaštvo ima sve dokaze u tom pogledu. Svjedok je takođe izjavio da mu je poznato da su na ovaj način i druge firme kupovale radne mašine, poput firme Injžinjering iz Jelaha, neke firme iz Bijeljine, Higra, P.G. za firmu Pavgord i dr.

Na uput tužioca, svjedok je potvrdio da je izvršio kupovinu radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom kašikom-bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broja šasije ..., koliko se sjeća od firme ''Građapromet''. Nakon što mu je, uz odobrenje predsjednika vijeća, predočen zapisnik o saslušanju iz istrage¹⁴⁰, u kojem je izjavio ''Ovu mašinu sam kupio od V.D. i N.P. i nisam siguran, možda je s njima bio i ovaj stariji čovjek. Način plaćanja je bio isti.'', svjedok je na uput tužioca ko su N.P. i V.D., jasno istakao da misli na V.D. i N.P..

U toku daljeg ispitivanja, svjedok je dodatno ustvrdio da niti jednu mašinu nije kupio direktno od V.D., jer on nije imao nikakvu firmu, nego da je on ''samo navraćao s tim ljudima'' par puta.Sve mašine platio je žiralno, a optuženom V.D. nikada nije uplaćivao novac na račun, niti je njemu ikada plaćao, te mu nije poznato u kakvim je odnosima V.D. bio sa drugim licima sa kojima je bio u kontaktu.

Ne sporeći vlastito učešće u radnjama koje su opisane u ovoj tačci, svjedok N.P.je prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio da je na zahtjev optuženog V.D., preko firme ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac-Petrovo, koja je bila u njegovom vlasništvu, izvršio uvoz radne mašine bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broj šasije ....

Svjedok je objasnio da optuženog V.D. poznaje od ranije, zbog čega je prihvatio njegovu ideju da uvezu radne mašine, među kojima i navedenu, a koje su prvobitno trebale da služe za eksploataciju kamena, što nije realizirano, pa su poslije bavili isključivo uvozom i prodajom građevinskih mašina. Sve mašine su pretežno uvožene iz Njemačke i Italije, a iste je pronalazio V.D., koji je imao kontakte u Njemačkoj i ljude od kojih je mašine nabavljao, te obavještavao svjedoka koje mašine treba uvesti u BiH. Njegova uloga, kako je objasnio, bila je da na svoju firmu uveze mašine i iste ocarini, kako bi se mogle koristiti za dalje potrebe, odnosno prodaju. Prilikom uvoza koristili su usluge špedicije Blue šped, budući da je firma ''Građapromet'' već ranije poslovala sa ovom špedicijom, da bi kasniji uvoz išao preko špedicije ''Tranšped'' d.o.o. Tuzla. V.D. je pronalazio firme koje su se bavile uslugom transporta, te svjedoku nalagao da ih nazove i kaže gdje je utovar. Njegova dužnost je bila da sačeka na granici i završi carinjenje.

Uvezene mašine uglavnom su dovožene kod njegove kuće u S., dok se ne nađe kupac, dok su druge pretežno odvožene u skladište firme ‘’Reweus’’ u Lukavcu. V.D. je pronalazio kupce i uvezene mašine prodavao firmama Reweus, Kuzmanović komerc, Dokso Visoko i Papraća granit, dok je svjedok prodao samo jednu radnu mašinu firmi Serdarić. Firme koje su vršile prevoz bile su VST Zagreb, T.S.Zagreb, Bašić transport Imotski, Delvir prom Tuzla, Orao Banja Luka i jedna firma iz Slovenije.

Ostajući dosljedan ranije datoj izjavi¹⁴¹, svjedok je potvrdio da mu je V.D., kada je predložio da za njega uveze mašine, rekao da će i on imati koristi i da će se uvoziti veći broj mašina iz inostranstva kako bi se prodavale na prostorima BiH. Uvoz prve mašine išao je preko carinske ispostave u Tešnju i to preko špedicije Blue šped, što je bio slučaj i prilikom uvoza koji su potom uslijedili, da bi u kasnijoj fazi uvoz išao preko špedicije Tranšped. Takođe je potvrdio da je radna mašina ''utovarivač Komatsu pod rednim brojem 9 u naredbi za pretres¹⁴²… prodata I.K., kao i da je carinjena preko špedicije ‘Tranšped’ Banja Luka.’’

Vijeće je analiziralo i materijalnu dokumentaciju koju je Tužilaštvo BiH uložilo kao nesporne dokaze da je predmetna radna mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu, kao i da je ista potom prodata pravnom licu ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Modriča.

Tako je na temelju naredbe Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine, od UIO BiH, RC Banja Luka, oduzeta jedinstvena carinska isprava broj: 15019 od 27.04.2007. godine¹⁴³, zajedno sa prilozima, koje pored ostalog čine i račun broj: 98/2007 od 30.03.2007. godine izdat od „Van Hoff-Weemaes N.V“ Ekren, Belgija za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, za utovarivač sa čeono postavljenom kašikom-bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., na iznos od 40.000,00 EUR-a, kao i račun Autoprijevoznik T.S. iz Z., broj: 928/07 od 27.04.2007. godine, izdat za “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, na iznos od 1.000,00 EUR, za prijevoz radne mašine na relaciji Dortmund – Petrovo/BiH.

Iz sadržaja Izvještaja o finansijskom vještačenju od 23.01.2012. godine, evidentno je da je vrijednost predmetne građevinske radne mašine bila znatno veća nego što je to istaknuto na navedenoj fakturi koja je pratila uvoz ove radne mašine, te ista prema vještaku Draganu Saliću iznosi 61.000,00 EUR-a.¹⁴⁴

Spomenuta faktura broj: 98/2007 od 30.03.2007. godine, oduzeta je i prilikom pretresa prostorija koje je koristio N.P., što potvrđuje i zapisnik Tužilaštva BiH o otvaranju i pregledu dokumentacije koja je tom prilikom privremeno oduzeta¹⁴⁵, dok je temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-11/1-3-270-39/11 od 24.03.2011. godine¹⁴⁶, od firme ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Modriča, pored ostalog, oduzet račun broj: 37/07 od 16.05.2007. godine čiji sadržaj svjedoči o kupoprodaji radne mašine (na računu je kao isporučilac predmetne radne mašine označeno pravno lice “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo, kao kupac ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Modriča, a iznos od 122.850,00 KM označen je kao cijena građevinske radne mašine).

Za vijeće, a ni među strankama nije bila sporna činjenica da je radna mašina utovarivač sa čeono postavljenom kašikom-bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., uvezena u Bosnu i Hercegovinu dana 27.04.2007. godine, i to preko pravnog lica “Građapromet S&B” d.o.o. Sočkovac-Petrovo. Istu nesumnjivo potvrđuje sadržaj materijalne dokumentacije oduzete od UIO BiH, koja je prethodno analizirana, kao i izjava svjedoka N.P., koji svjedočeći na glavnom pretresu, nije osporavao da je upravo navedena radna mašina uvezena preko pravnog lica ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac Petrovo, čiji je direktor bio u kritično vrijeme.

Potvrdu činjeničnih navoda optužbe koji se tiču prevoza radne mašine, kao i njene prodaje nakon što je prebačena u BiH, vijeće je takođe pronašlo u dokazima objektivne prirode, koji su potkrijepljeni iskazima svjedoka N.P. i I.K..

Tako sadržaj jedinstvene carinske, kao i njenih priloga¹⁴⁷, nesumnjivo potvrđuje da je za realizaciju spornog prevoza radne mašine iz Belgije u BiH bio angažovan ''Autoprijevoznik'' d.o.o. Zagreb. Vijeće uočava da je i u ovom slučaju račun angažovanog prevoznika glasio na ime prevoza robe na relaciji Dortmund – Petrovo/BiH, dok sadržaj jedinstvene carinske isprave nesumnjivo potvrđuju da je radna mašina preuzeta u Belgiji. Kako se radi o nesaglasnostima koje su u pogledu istih dokaza primjećene i ranije, u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, vijeće upućuje na obrazloženje koje u pogledu iste okolnosti dato u okviru prethodne tačke.

Iz sadržaja istih materijalnih dokaza (JCI sa prilozima), vijeće je nesporno utvrdilo i da je uvoz pratila upravo krivotvorena faktura od 30.03.2007. godine navodnog prodavca građevinske mašine Van Hoff-Weemaes N.V. Ekern, Belgija i uvoznika „Građapromet S&B“ d.o.o. Sočkovac na iznos od 40.000,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine, kao i da je ista korištena u carinsku postupku. Iako je činjeničnom opisu navedena faktura označena brojem 97/07, dok je uvidom u sadržaj iste utvrđeno da se radi o broju 98/2007, vijeće je zaključilo da se radi o očiglednoj omašci u pisanju, budući da su svi ostali podaci u saglasnosti, zbog čega uočena nepodudarnosti nema uticaja na drugačiju odluku u pogledu ove činjenice. U vezi s tim, vijeće je imalo u vidu i da je identična faktura sa brojem broj: 98/2007 od 30.03.2007. godine pronađena i prilikom pretresa prostorija koje koristi N.P., što dodatno potvrđuje zaključak vijeća da je prilikom izrade optužnog akta u ovom dijelu načinjena očigledna pogreška u pisanju.

Da je predmetna radna mašina, nakon što je prebačena u BiH, prodata pravnom licu ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Lukavac, potvrđuju saglasne izjave svjedoka N.P. i I.K., čiju vjerodostojanost u ovom dijelu potvrđuje i sadržaj računa broj: 37/07 od 16.05.2007. godine, koji je zajedno sa radnom mašinom, oduzet od ovog pravnog lica.

Pred Sudom se kao sporno i u pogledu ove tačke osuđujućeg dijela izreke presude, postavilo pitanje da li je optuženi V.D., na način i u vrijeme kako to tvrdi optužba, učestvovao u opisanim radnjama. Dovodeći u vezu iskaze svjedoka N.P. i I.K., koji su potkrijepljeni sadržajem prethodno iznesenih materijalnih dokaza, vijeće je zaključilo da je optuženi V.D. i u ovom slučaju na odlučujući način doprinijeo da se uvoz predmetne radne mašine realizira.

Ne sporeći svoje učeće u opisanim radnjama, svjedok N.P. je na glavnom pretresu bio dosljedan u izjavi da je inicijator i glavni organizator uvoza bio upravo optuženi V.D., kao i tvrdnji da niti jedan uvoz nije radio sam za sebe, nego jedino i isključivo na zahtjev optuženog V.D.. Svjedok je potvrdio da je kritične prilike uvezao predmetnu radnu mašinu preko pravnog lica ''Građapromet S&B'' Soškovac Petrovo, na izričit zahtjev optuženog V.D., a navodi svjedoka da je optuženi V.D. imao kontakte u inostranstvu sa licima od kojih je nabavljao radne mašine, potvrđuju postojanje dogovora optuženog sa licem koje je i u konkretnom slučaju otuđilo predmetnu radnu mašinu.

Iskaz svjedoka N.P., u dijelu u kojem isti tvrdi da je optuženi V.D. organizirao transport radnih mašina i da je jedna od firmi koje su vršile prevoz bila i T.S. Zagreb, doveden u vezi sa dokazima objektivne prirode, upućuje na jasan zaključak da je upravo optuženi V.D. imao ključnu ulogu da angažovani prijevoznik iz R. Hrvatske ‘’Autoprijevoznik’’ d.o.o. Zagreb, čiji je vlasnik T.S., preuzme predmetnu radnu mašinu u Belgiji i prebaci je u BiH.

Modus operandi djelovanja grupe koji je osmislio optuženi V.D., kao i njegovu ulogu u okviru iste, a o kojoj je govorio svjedok N.P., potvrđuje i izjava svjedoka I.K. iz koje proizilazi da je optuženi V.D. učestvovao i u opisanim radnjama koje se odnose na prodaju predmetne radne mašine pravnom licu ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Modriča, kao posljednim segmentom plana aktivnosti koji je pratio proces uvoza radnih mašina. Naime, svjedok I.K. je i pored negiranja da je od optuženog V.D. direktno kupio bilo kakvu radnu mašinu, ipak potvrdio da je prilikom kupovine radnih mašina od pravnog lica ''Građapromet'', u nekoliko slučajeva, bio prisutan i V.D..

Ako optuženi V.D. nije učestvovao u inkriminisanim radnjama, kako to tvrdi odbrana, onda je kod nesporne činjenice da je predmetna radna mašina uvezena preko pravnog lica ''Građapromet S&B'' d.o.o. Soškovac-Petrovo, ispred istog trebao istupati samo N.P., kao zakonski zastupnik koji predstavlja pravno lice u pravnom prometu. Međutim, prisustvo optuženog kritične prilike, prema uvjerenju vijeća, simptomatično je i upravo potvrđuje modus operandi djelovanja grupe. Naime, da optuženi nije bio u dogovoru sa N.P. da se preko pravnog lica koje je u njegovom vlasništvu, uveze predmetna radna mašina radi dalje prodaje, onda je sasvim sigurno da ne bi ni postojao interes optuženog da se ista proda. Kod ovakvog stanja stvari, vijeće cijeni da je izvjesno da je optuženi V.D. upravo na ovaj način, s obzirom na rukovodeću ulogu koju je imao, upravljao prodajom radnih mašina koje je uvozio preko pravnih lica u vlasništvu drugih osoba.

Tačke 11., 12. i 13. osuđujućeg dijela izreke presude

Optuženi V.D., u tačkama 11. do 13. osuđujućeg dijela izreke presude, koje odgovaraju tačkama 11. do 13. optužnice, tereti se da je zajedno sa N.P., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica, preko pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko uvezao otuđene radne mašine i to: 1/ dana 24.05.2008. godine utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 11.),2/ dana 31.05.2008. godineutovarivač bager LIEBHERR, tip L 566-460, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 12.) i 3/ dana 10.06.2008. godine utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 13), a koje je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u blizini gradova Bielefeld, SR. Njemačka (tača 11.), Melle, SR. Njemačka (tačka 12.) i Lugde, SR. Njemačka (tačka 13.). Građevinske radne mašine je vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „D&M Bašić“ d.o.o. Imotski, preuzeo od NN lica na dogovorenim adresama u gradu Biebesheim, SR. Njemačka (tačke 11. i 12.), odnosno u gradu Zaventem, Belgija (tačka 13.), zajedno sa krivotvorenim fakturama. Kada su mašine prebačene u BiH, pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko je 1/ građevinsku radnu mašinu iz tačke 11. prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi broj: 28/05-08 od 27.05.2008. godine za iznos od 118.950,00 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta, 2/ građevinsku radnu mašinu iz tačke 12. imalo namjeru prodati istom pravnom licu, pa je pripremljena avansna faktura broj 1/09 od 05.02.2009. godine na iznos od 13.000,00 KM, međutim građevinska mašina nije prodata niti je pronađena, dok je 3/ građevinsku radnu mašinu iz tačke 13. prodalo pravnom licu „Dokso“ d.o.o. Visoko po fakturi-otpremnici broj: 12/09-2008 od 26.09.2008. godine za iznos od 105.000,00 KM, nakon čega je pravno lice „Dokso“ d.o.o. Visoko istu građevinsku radnu mašinu prodalo nazad pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po kupoprodanjom ugovoru od 18.09.2009. godine, međutim radna mašina nije pronađena.

Analizirajući provedene dokaze subjektivne i objektivne prirode, koji su prihvaćeni kao pouzdani, uvjerljivi i tačni, vijeće je van svake razumne sumnje utvrdilo da je optuženi V.D. postupao na način kako je to opisano i u ovim tačkama osuđujućeg dijela izreke presude.

Pri donošenju ovakvog zaključka, vijeće je najprije pošlo od uložene materijalne dokumentacije koja je po naredbi Suda BiH oduzeta od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, CI Tuzla, te utvrdilo da jedinstvene carinske isprave (JCI)¹⁴⁸ nesporno potvrđuje da su preko pravnog lica “O&R company” d.o.o. Brčko Distrikt uvežene građevinske radne mašineu Bosnu i Hercegovinu, a iz njihovog sadržaja jasno se uočava da je do uvoza radnih mašina preko navedenog pravnog lica došlo upravo u vrijeme kako se to navodi u optužnici, kao i da su u postupku uvoza korištene krivotvorene fakture na koje kroz činjenični opis upućuje optužba. Tako iz istih jasno proizilazi da je 1/dana 24.05.2008. godine uvezen otuđeni utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 11.), 2/ dana 31.05.2008. godine uvezenotuđeni utovarivač bager LIEBHERR, tip L 566-460, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 12.), te da je 3/ dana 10.06.2008. godine uvezen otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 13). Činjenica da građevinske radne mašine koje su uvezene dana 31.05. i 10.06.2008. godine nisu pronađene, ne dovodi u sumnju izvedeni zaključak vijeća da su iste uvezene u BiH, a o čemu nesumnjivo svjedoči sadržaj navedenih materijalnih dokaza.

Da je vrijednost građevinskih radnih mašina navedenih u tačkama 12. i 13. osuđujućeg dijela izreke presude, bila znatno veća nego što je to navedeno na krivotvorenim fakturama, evidentno je iz sadržaja ranije spomenutog nalaza vještaka Dragana Salića, u kojem se navodi da vrijednost ovih mašina iznosi 85.000,00 EUR-a (tačka 12.), odnosno 112.000,00 EUR-a (tačka 13.).¹⁵⁰

Analizirajući uložene materijalne dokaze optužbe koji su pribavljeni na osnovu naredbe Suda BiH za pretres lica N.P., kao i pravnih osoba ''Kuzmanović komerc'' d.o.o. Lukavac i „Dokso“ d.o.o. Visoko., vijeće je našlo utemeljenim i činjenične tvrdnje da je pravno lice ''O&R company'' d.o.o. Brčko Distrikt 1/ prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča otuđeni utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... po fakturi broj: 28/05-08 od 27.05.2008. godine za iznos od 118.950,00 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta (tačka 11.), kao i da je 2/ istom pravnom licu imalo namjeru prodati otuđeni utovarivač bager LIEBHERR, tip L 566-460, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., o čemu nesumnjivo svjedoči pripremljena avansna faktura broj 1/09 od 05.02.2009. godine na iznos od 13.000,00 KM (tačka 12.). Iako navedena avansna faktura ne sadrži detaljnije podatke o karakteristikama radne mašine koju je pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko namjeravalo prodati u konkretnom slučaju¹⁵¹, za vijeće je bilo indikativno da se građevinska radna mašina navedenog proizvođača jedino u ovom slučaju pojavljuje kao potencijalni predmet poslovnog odnosa između pravnih osoba ''O&R company'' i ''Kuzmanović komerc'', zbog čega je zaključilo da je namjera bila usmjerena upravo na prodaju radne mašine iz tačke 12. osuđujućeg dijela izreke presude.

Na temelju spomenutih dokaza objektivne prirode, a koji su prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Države agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-13/1-6-25/11 od 24.03.2011. godine, oduzeti od firme ''Dokso'' d.o.o. Visoko, vijeće je nesumnjivo utvrdilo i da je građevinska radna mašina utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 13.), nakon što je prebačena u BiH, najprije prodata pravnom licu „Dokso“ d.o.o. Visoko od strane pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko, po fakturi-otpremnici broj: 12/09-2008 od 26.09.2008. godine za iznos od 105.000,00 KM¹⁵², da bi potom pravno lice „Dokso“ d.o.o. Visoko istu građevinsku radnu mašinu prodalo nazad pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po kupoprodanjom ugovoru od 18.09.2009. godine¹⁵³.

Vijeće je kontekstu događaja opisanih u tačkama 11. do 13. osuđujućujeg dijela izreke presude, analiziralo i dokaze subjektivne prirode. Naime, na okolnosti sve tri spomenute tačke, Tužilaštvo je saslušalo svjedoka N.P., te pročitalu izjavu svjedoka Z.T., dok je na okolnosti tačke 11. saslušalo i svjedoka I.K..

Spomenutu izjavu koju je tokom istrage dao svjedok Z.T.¹⁵⁴, vijeće međutim nije našlo relevantnom u pogledu okolnosti iz tački 11. do 13. osuđujućeg dijela izreke presude, budući da je svjedok prilikom saslušanja izjavio da se ne sjeća uvoza građevinskih radnih mašina koji je vršen za pravno lice "O&R Company".

Prilikom svjedočenja na glavnom pretresu, N.P. osvrnuo se i na uvoze radnih mašina koje je vršio i preko pravnog lica ''O&R company'' d.o.o. Brčko Distrikt. Potvrdio je da je firmu ''O&R company'' d.o.o. Brčko otvorio u dogovoru sa optuženim V.D., te da su preko iste uvežene tri radne mašine, koliko je njemu poznato, a kasnije se povukao i poslovanje firme prepustio optuženom V.D.. Objasnio da je bilo još uvoza gdje su se drugi ljudi lažno predstavljali na njegovo ime, kao i da su radne mašine za koje on nije znao, uvožene na ovu firmu u periodu dok istu nije definitivno prepisao sa sebe.

Prema svjedoku, ideju za uvoz radnih mašina i u ovom slučaju dao je optuženi V.D.. Nakon što se svjedok nije mogao sjetiti koje radne mašine su tačno uvezene preko ovog pravnog lica, ponovno mu je predočen zapisnik iz istrage, te je isti potvrdio tačnost ranije datih navoda ‘’Uvezeno dvije mašine iz Njemačke koju su navodno trebale biti 100% legalne kako bi nas dvojica sa istim radili. Pristao sam na to, uvezli smo caterpilar 323, tačka 11 optužnice, zatim libher 566, tačka 12 optužnice i cat 966, tačka 13 optužnice koje smo takođe uvezli nakon ove dvije za koje me prvobitno zamolio.’’, izjavljujući da su vlasnici ovih mašina postali ''Kuzmanović’’ i ‘’Dokso’’ Visoko, kao i da je sve mašine prodavao V.D.. Prilikom prodaje radnih mašina kupci su uglavnom davali novac, ali i je bilo drugih vidova naknade kao u slučaju pravnog lica ''Dokso'', gdje je uzeto auto Audi A6 i dio novca.

Ostajući dosljedan u svom kazivanju, svjedok je potvrdio tačnost ranije date izjave i ovom dijelu: ''Vezano za firmu OR company V.D. je tu firmu preregistrovao sa mene na lice koje je meni predstavio kao M.J.3 za kojeg znam da je porijeklom negdje iz Srbije, a imao je u BiH ličnu kartu. V.D. je od mene otkupio OR company u ljeto 2008. godine. Sve poslove oko preregistracije i nastavka poslovanja dalje je vodio V.D., ali se firma vodila na M.J.3.'', dodajući da su prije preregistracije firme na M.J.3 uvezene i neke druge mašine u kojem uvozu on nije učestvovao. Do preregistracije firme, kako je naveo, došlo je tokom 2009. godine.

Prilikom unakrsnog ispitivanja, svjedok je potvrdio da je polovinom 2009. godine kod notara u Brčkom definitivno prodao firmu ''O&R company'' d.o.o. Brčko M.J.3, te da od tog trenutka nema nikakve veze sa njenim poslovanjem, pri tome ne sporeći da je svu dokumentaciju o poslovanju firme, nakon odlaska iz iste, ponio sa sobom, zbog čega je ista i pronađena prilikom pretresa. Nakon što mu je predočen dokument koji datira od 04.01.2011. godine u kojem on u ime firme ''O&R company'' uplaćuje sebi određeni novčani iznos, a koji je takođe pronađen prilikom pretresanja prostorijama u kojima boravi, svjedok je izjavio da se ne sjeća dokumenta koji mu je pokazan.

Podsjećanja radi, svjedok je prilikom saslušnja istakao i da su sve radne mašine koje je svjedok uvozio preko svojih firmi, uvezene na zahtjev optuženog V.D., i to iz Njemačke i Italije. Iste je pronalazio V.D., koji je imao kontakte u Njemačkoj i ljude od kojih je mašine nabavljao, te obavještavao svjedoka koje mašine treba uvesti u BiH. Optuženi V.D. snosio je i troškove prevoza i carine, te pronalazio kupce radnih mašina i organizirao njihov transport.

Svjedok I.K.u svom je iskazu na glavnom pretresu potvrdio da je za potrebe poslovanja svoje firme ''Kuzmanović'' d.o.o Modriča kupovao radne mašine i od firme ''O&R company'', međutim nije se mogao tačno sjetiti od koga je tačno kupio radnu mašinu – utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ....

Kako je to već istaknuto u okviru analize prethodnih tačaka, svjedok I.K. je izjavio da je prilikom kupovine radnih mašina bio je prisutan N.P., zatim M.4, a neki puta je bio i V.D.. Ko je od ovih lica bio u kojoj ulozio, njemu nije poznato. Prema svjedoku, sve mašine su kupljene ''regularno'', a novac za kupovinu istih uplaćivao je na ime firmi na koje su glasili računi. Nije se mogao sjetiti koje godine se desila kupovina, upućujući da Tužilaštvo ima sve dokaze u tom pogledu. Svjedok je takođe izjavio da mu je poznato da su na ovaj način i druge firme kupovale radne mašine, poput firme Injžinjering iz Jelaha, neke firme iz Bijeljine, Higra, P.G. za firmu Pavgord i dr.

Na upit Suda, svjedok je ustvrdio da mašine nije kupio direktno od V.D., jer on nije imao nikakvu firmu, nego da je on ''samo navraćao s tim ljudima'' par puta.Sve mašine platio je žiralno, a optuženom V.D. nikada nije uplaćivao novac na račun, niti je njemu ikada plaćao, te mu nije poznato u kakvim je odnosima V.D. bio sa drugim licima.

Cijeneći iskaze svjedoka N.P. i I.K., koji su nađeni istinitim i pouzdanim, vijeće je izvelo zaključak da optuženi V.D., kao organizator, stoji iza svih aktivnosti koje su kritičnih prilika preduzete u vezi sa uvozom predmetnih radnih mašina. Navodi odbrane da je prilikom pretresa prostorija koje koristi svjedok N.P. pronađen dokument iz kojeg proizilazi da je sa računa firme koju je prije gotovo dvije godine prepisao na drugo lice, svjedok N.P. sam sebi uplaćivao novac, nisu doveli u pitanje istinitost kazivanja ovog svjedoka. Naime, osim što se radi o dokumentu datiranom u periodu (2011. godina) koji nije relevantan u kontekstu okolnosti ovih tačaka optužnice, vijeće je imalo u vidu da branilac optuženog V.D. ni na koji način nije objasnio iz kojih razloga pronađeni dokument umanjuje dokaznu snagu izjave ovog svjedoka.

Tako je svjedok N.P. u svom je kazivanju, dosljedno izjavi iz istrage, potvrdio da je preko firme ''O&R company'' d.o.o. Brčko, a koju je osnovao u dogovoru sa V.D., na njegov zahtjev uvezao radne mašine utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., utovarivač bager LIEBHERR, tip L 566-460, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., te utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2007., broj šasije .... Ne sporeći svoje učeće u radnjama koje su opisane i u ovim tačkama osuđujućeg dijela izreke presude, svjedok N.P. je potvrdio da je inicijator i glavni organizator uvoza bio upravo optuženi V.D., koji je imao kontakte u inostranstvu, što potvrđuje tačnost činjeničnih tvrdnji da je optuženi i u ovom slučaju bio u dogovoru sa NN licima koja su otuđila predmetne radne mašine. Svjedok je takođe potvrdio da je optuženi V.D. organizovao i transport otuđenih radnih mašina, kao i njihovu dalju prodaju. Vijeće je kao istinit prihvatilo iskaz ovog svjedoka sa glavnog pretresa, dok je izjavu koju je isti dao u Tužilaštvu prihvatilo kao vjerodostojnu i cijenilo samo u dijelu u kojem mu je ista predočena na glavnom pretresu, a u pogledu detalja kojih se nije mogao sjetiti. Naime, vijeće je prihvatilo navode tužioca da su odgovori na pojedina pitanja bili detaljniji, budući da se svjedok tom prilikom pozivao na naredbu za pretres u kojoj su bile decidno pobrojane radne mašine koje su predmet optuženja.

Potvrdu vjerodostojnosti navoda svjedoka N.P. da je optuženi V.D. imao ključnu ulogu i prilikom prodaje radnih mašina, vijeće pronalazi u izjavi svjedoka I.K., koji je i pored negiranja da je od optuženog V.D. direktno kupio bilo kakvu radnu mašinu, ipak potvrdio da je prilikom kupovine radnih mašina, u nekoliko slučajeva, bio prisutan i V.D.. Budući da je uvoz vršen preko firme ''O&R company'' d.o.o. Brčko potpuno je razumljivo da će u pravnom prometu ispred ovog pravnog lica istupati N.P., kao njegov zakonski zastupnik. Stoga, ne dovodeći u pitanje ulogu svjedoka N.P. i radnje koje je isti preduzimao, a koje ni sam ne spori i za koje je priznao krivnju, ono što je za vijeće simptomatično jeste upravo prisustvo optuženog V.D. u ovim prilikama. Po uvjerenju vijeća, kod nesporne činjenice da optuženi V.D. nije imao svoju firmu, njegovo prisustvo prilikom kupoprodaje radnih mašina potvrđuje modus operandi djelovanja grupe o kojem je govorio svjedok N.P.. Naime, s obzirom na rukovodeću ulogu koju je imao, izvjesno je da je upravo na taj način optuženi upravljao i daljom prodajom radnih mašina, kao posljednim segmentom aktivnosti koje su pratile proces uvoza i ove radne mašine.

Tačka 14. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 14. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 14. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su optuženi V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., dana 01.09.2008. godine preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni utovarivač sa lopatom gusjeničar CATERPILLAR, tip CAT 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Udine, R. Italija, a koju su građevinsku radnu mašinu vozači ispred angažovanog prevoznika iz R. Slovenije, „Autoprevozništvo Marko Mušić“ sp Mengeš, preuzeli od NN lica na dogovorenoj adresi u Mengesu, R. Slovenija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 236/2008 od 28.08.2008. godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 24.000,00 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 65.524,00 EUR-a, pa je na teritoriji R. Hrvatske izvršen pretovar radne mašine na kamion slovenačkog prevoznika „Prevoz blaga s kamioni-Anton Jus„ sp, te je mašina prebačena u BiH, međutim ista nije pronađena.

Na okolnosti ove tačke, Tužilaštvo je saslušalo svjedoke N.P. i B.P., te je u sudski spis uložilo i jedinstvenu carinsku ispravu sa prilozima¹⁵⁵, kao nesporan dokaz da je predmetna radna mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

Tako se iz sadržaja jedinstvene carinske isprave broj: 61058 od 01.09.2008. godine, kao i njenih priloga¹⁵⁶, a koji oduzeti od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine, jasno uočava da je predmetna radna mašina uvezena u BiH, dana 01.09.2008. godine, i to preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, koje je označeno kao primalac radne mašine, dok je navodno pravno lice ''Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija, označeno kao izvoznik.

Sadržaj jedinstvene carinske isprave, kao i priloženih CMR obrazaca nesumnjivo potvrđuje i da je za realizaciju spornog prevoza radne mašine bio angažovan prevoznik iz R. Slovenije, „Autoprevozništvo Marko Mušić“ sp Mengeš, koji je radnu mašinu preuzeo u Mengesu, R. Slovenija, da bi na ulasku u R.Hrvatsku dio tereta bio pretovaren na kamion slovenačkog prevoznika ''Prevoz blaga s kamioni-Anton Jus'' s.p.¹⁵⁷. Vijeće je utvrdilo da se u okviru priložene dokumentacije koja je poslužila kao osnov za provođenje carinskog postupka, nalazi se i krivotvorena faktura br. 236/2008 od 28.08.2008. godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 24.000,00 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine.

Iz sadržaja nalaza vještaka Dragana Salića, a kojeg je vijeće u najvećem dijelu prihvatilo, evidentno je da je vrijednost građevinske radne mašine koja se navodi i u ovoj tačci, bila veća nego što je to istaknuto na krivotvorenoj fakturi, te ista iznosi 65.524,00 EUR-a.¹⁵⁸

Prilikom saslušanja na glavnom pretresu, svjedok B.P., koja je od 1997. do 2013. godine bila zaposlena u Branka d.o.o. špedicija, izjavila je da na osnovu dokumentacije koju uglavnom dostavlja vozač koji prati transport robe, špediter podnosi jedinstvene carinske isprave carinskim organima, te objasnila da se njen posao ogledao u pružanju usluga koje su se sastojale od posredovanja između komitenta i državnog organa, a to je carina. U većem dijelu svog kazivanja opisivala je postupak izrade carinske isprave, odnosno proceduru carinjenja robe na graničnim prelazima, te izjavila da je na imena firmi - komitenata, uključujući i ''Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, po prvi put obratila pažnju u trenutku kada je Državna agencija za istrage i zaštitu izuzimala dokumentaciju, navodeći da ništa u tim slučajevima nije bio neuobičajno.

Prilikom unakrsnog ispitivanja, na pitanja odbrane koja su se ticala generalnog ovlaštenja koje je pravno lice ‘’Kan Vest Kompani’’ d.o.o. Doboj dalo špediciji u kojoj je svjedok zaposlena, ista je pojasnila da za ovlaštenje ove vrste nije potrebno prethodno zaključiti bilo kakav ugovor, jer se ovlaštenje odnosi samo na posredovanje između carine. Takođe je potvrdila da je špedicija osim generalnog ovlaštenja, imala i kopija sudskog rješenje za ovo pravno lice iz kojeg se vidjelo da firma postoji, kao i da nisu vršene bilo kakve dodatne provjere. Da li će nešto uraditi i staviti svoju garanciju ovisi od lične procjene, kako je kazala, jer je najveće problem poslovanja špedicije da li će komitent platiti uslugu, kao i dadžbine državi, a za što špediter zalaže bankarsku garanciju.

Svjedok N.P. je prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavio kako je optuženu D.J. upoznao sa optuženim V.D. i M.T., navodeći: ''Doveo je V.D. da na nju registruje firmu u Doboju. Ja sam im pomogao oko pronalaska poslovnog prostora, a šta su oni radili ja nisam bio u toku. Ovdje sam saznao da su i na njenu firmu uvožene građevinske mašine.’’

Ocijenivši sve provedene dokaze, koji su prihvaćeni kao vjerodostojni, pouzdani i istiniti, vijeće je zaključilo da isti pružaju pouzdan činjenični osnov da se izvede zaključak da je optužena D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj,svjesno i voljno preduzimajući radnje izvršenja navedene u činjeničnom opisu ove tačke osuđujućeg dijela izreke presude, omogućila da se preko navedenog pravno lica uveze otuđena građevinska radna mašina utovarivač sa lopatom gusjeničar CATERPILLAR, tip CAT 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ..., u BiH, čime je počinila krivična djela koja joj se stavljaju na teret, odnosno da je pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj odgovorno za radnje koje je u ime i za račun istog preduzela optužena D.J..

Naime, kod nesporne činjenice da je optužena D.J. u kritično vrijeme bila lice koje je ovlašteno za zastupanje pravnog lica „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj¹⁵⁹, preko kojeg je nesumnjivo uvezena otuđena radna mašina, navodi odbrane da je optuženi V.D. platio osnivanje navedon pravnog lica, kao i da su dokumenti o poslovanju istog od prvog dana u njegovom posjedu, nisu uvjerili vijeće da treba donijeti drugačiju odluku. Naime, osim što je prihvatanjem osnivanja firme na svoje ime, te upisom u sudski registar kao lica ovlaštenog za zastupanje, po uvjerenju vijeća, optužena prihvatila odgovornost da se stara o pravilnom i zakonitom poslovanju pravnog lica, u ime i za račun kojeg i nastupa u pravnom prometu, vijeće je uvidom u sadržaj materijalnih dokaza koji su sačinjeni prilikom realizacije naredbe za pretresanje optužene D.J., utvrdilo da istaknuti navodi odbrane nisu u potpunosti tačni. Tako sadržaj sačinjenog Zapisnika o pretresanju (DT-286) i Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (DT-287) svjedoči kako je upravo prilikom pretresanja stana u kojem živi optužena D.J. pronađena dokumentacija o registraciji, kao i pečat pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj.

Pravilnost izvedenog zaključka vijeća o odgovornosti optužene, ne dovode u pitanje ni neuspjeli pokušaji odbrane da ospore vjerodostojnost i autentičnost generalnog ovlaštenja kojom pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj ovlašćuje špediciju ''Branka'' d.o.o. Bijeljina, PJ Gradiška da ih zastupa u obavljanju špediterskih poslova. U vezi s tim, vijeće najprije ističe da je u pogledu razloga zbog kojih je odlučilo da prihvati ove dokumente kao dokaze, iako se nesporno radi o fotokopiji, već dalo obrazloženje u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude, pa u cilju izbjegavanja ponavljanja argumenata, u ovom dijelu upućuje na ranije dato obrazloženje. S druge strane, tvrdnje odbrane da navedeno ovlaštenje nije potpisano od strane optužene D.J., ostale su u sferi pretpostavki, bez konkretnog dokaza koji to potvrđuju. Naime, vijeće je uvidom u sadržaj generalnog ovlaštenja broj: 01/08 od 26.08.2008. godine utvrdilo da se radi o dokumentu izdatom od strane pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, koji uz otisak pečata pravnog lica, sadržaj i potpis odgovornog lica. Ako je odbrana bila u uvjerenju, kako je to istakla u završnim riječima, da je ovo jedini dokument koji tereti optuženu, pri tome tvrdeći da isti ona nije potpisala, onda je nejasno zašto na ovu okolnost nije predložila niti jedan konkretan dokaz kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje, kao što je to učinila odbrana optužene M.N., provođenjem grafološkog vještačenja. Kako su dokazi odbrane za ovu odlučnu činjenicu izostali u konkretnom slučaju, onda otpisak pečata pravnog lica, uz nesporne dokaze da je isti pronađen upravo prilikom pretresanja stambenih prostorija koje koristi optužena D.J., kao i da upravo optužena ima status odgovorne osobe u navedenom pravnom licu, nesporno upućuju na zaključak da je upravo optužena potpisnik generalnog ovlaštenja na temelju kojeg je uposlenik špedicije ''Branka'' d.o.o. sačinio carinsku ispravu i u ime komitenta ''Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj podnio carinskom organu, a o čemu je svjedočila B.P..

Iako je na temelju prezentiranih dokaza vijeće utvrdilo postojanje odgovornosti optužene, kao i pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj čiji je direktor i odgovorno lice optužena bila kritične prilike, navode odbrane da je upravo optuženi V.D. bio glavni inicijator osnivanja ove firme, vijeće nije u potpunosti zanemarilo. Naime, potvrdu njihove vjerodostojnost, vijeće pronalazi u iskazu svjedoka N.P. koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio da je optuženi V.D. organizirao da optužena D.J. osnuje svoju firmu, ne sporeći da im je čak i on lično pomogao oko pronalaska poslovnog prostora. Ove činjenice, prema stavu vijeća, sasvim su dovoljne da se zaključi sa kojom namjerom je optuženi V.D. pomogao optuženog D.J. da osnuje navedeno pravno lice.

Cijeneći sve prethodno istaknuto, potpuno je jasno da je optuženi V.D., zajedno sa optuženom D.J., preduzimao radnje kojim je doprinijeo da se preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uveze otuđeni utovarivač sa lopatom gusjeničar CATERPILLAR, tip CAT 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ....

Tačka 15. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 15. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 15. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su optuženi V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., dana 15.10.2008. godine preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo u gradu Verona, R. Italija, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Slovenije, „Autoprevozništvo Marko Mušić“ sp Mengeš, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Veroni, R. Italija, zajedno sa krivotvorenom fakturom br. 278/2008 od 02.10.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 26.800,00 EUR kao cijena građevinske radne mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 55.000,00 EUR-a. Nakon što je mašina prebačena u BiH, pronađena je i oduzeta od pravnog lica „Sara Kompani“ d.o.o. Ilidža.

Tužilaštvo BiH je na okolnosti ove tačke, saslušalo je svjedoke B.P., A.Ć. i N.P., te je u sudski spis uložilo jedinstvenu carinsku ispravu sa prilozima¹⁶⁰, kao nesporan dokaz da je radna mašina utovarivač CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004., broj šasije ..., uvezena u Bosnu i Hercegovinu.

Tako se iz sadržaja jedinstvene carinske isprave broj: 61058 od 01.09.2008. godine, kao i njenih priloga¹⁶¹, a koji oduzeti od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine, jasno uočava da je predmetna radna mašina uvezena u BiH, dana 15.10.2008. godine, i to preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, koje je označeno kao primalac radne mašine, dok je navodno pravno lice ''Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija, označeno kao izvoznik.

Na temelju sadržaja jedinstvene carinske isprave, kao i priloženog CMR obrasca, vijeće je nespornim utvrdilo da je za realizaciju prevoza predmetne radne mašine bio angažovan prevoznik iz R. Slovenije, „Autoprevozništvo Marko Mušić“ sp Mengeš, čiji je vozač radnu mašinu preuzeo u Veroni, R. Italija. Iako je na računu broj: 26/08 od 15.10.2008. godine koji je izdat od navedenog angažovanog prevoznika označeno da se radi o prevozu na relaciji Mengeš (Slovenija) – Doboj (BiH), za vijeće je bilo od odlučnog značaja da je upravo na CMR obrascu, kao dokumentu koji prati robu, jasno označeno da je mjesto preuzimanja pošiljke grad Verona, R. Italija.

Vijeće je na osnovu istih dokaza objektivne prirode, takođe utvrdilo da je krivotvorena faktura br. 236/2008 od 28.08.2008. godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 24.000 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, korištena prilikom provođenja carinskog postupka, te zaključilo da se nesumnjivo radi o fakturi koja je pratila predmetnu radnu mašinu od njenog preuzimanja u Veroni. Navedeno potvrđuje i izjava svjedoka B.P., koja će biti analizirana u nastavku.

Iz sadržaja nalaza vještaka Dragana Salića, a kojeg je vijeće u najvećem dijelu prihvatilo, evidentno je da je vrijednost građevinske radne mašine koja se navodi i u ovoj tačci, bila znatno veća nego što je to istaknuto na krivotvorenoj fakturi koja je pratila uvoz ove radne mašine, te ista iznosi 55.000,00 EUR-a.¹⁶²

Kako je to već istaknuto u okviru prethodne tačke,svjedok B.P., koja je od 1997. do 2013. godine bila zaposlena u Branka d.o.o. špedicija, prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavila je da na osnovu dokumentacije koju uglavnom dostavlja vozač koji prati transport robe, špediter podnosi jedinstvene carinske isprave carinskim organima. Svjedok je takođe objasnila da se njen posao ogledao u pružanju usluga koje su se sastojale od posredovanja između komitenta i državnog organa, a to je carina. U većem dijelu svog kazivanja opisivala je postupak izrade carinske isprave, odnosno proceduru carinjenja robe na graničnim prelazima, te izjavila da je na imena firmi - komitenata, uključujući i ''Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, po prvi put obratila pažnju u trenutku kada je Državna agencija za istrage i zaštitu izuzimala dokumentaciju, navodeći da ništa u tim slučajevima nije bio neuobičajno.

Osim toga, vijeće podsjeća i da je svjedok N.P. prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavio kako je optuženu D.J. upoznao sa optuženim V.D. i M.T., navodeći: ''Doveo je V.D. da na nju registruje firmu u Doboju. Ja sam im pomogao oko pronalaska poslovnog prostora, a šta su oni radili ja nisam bio u toku. Ovdje sam saznao da su i na njenu firmu uvožene građevinske mašine.’’

Svjedok A.Ć. potvrdio je na glavnom pretresu da je kupio radnu mašinu CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004. broj šasije ..., kao i da mu je ista oduzeta, te izjavio da je plaćanje za navedenu mašinu izvršeno žiralno na račun firme, ali da se ne sjeća tačnog datuma. Mašinu je kupio od nekog krupnog čovjeka, ali se nije mogao sjetiti kako se isti zove. Nakon što mu je uz odobrenje predsjednika vijeća predočen dio zapisnika o saslušanju iz istrage¹⁶³ svjedok je potvrdio tačnost navoda da je: ‘’…mašinu sam kupio od M.J.3 iz B.D. i mašinu sam platio žiralno tako što su mi rekli da uplatim na račun firme O&R company i uplatio na račun firme OR company’’, dodajući da mu je isti taj čovjek rekao da uplati na račun navedene firme. Tačnost ranijih navoda svjedok je potvrdio i u sljedećem dijelu koju mu je takođe predočen: ‘’…uglavnom sjećam se da su mi tada prilikom kupovine rekli da je račun jedne druge firme blokiran, odnosno da nešto nije u redu i da oni imaju ugovor između sebe o poslovnoj saradnji tako da sam sigurno uplatio na račun firme O&R company. Ne sjećam se koji sam iznos platio, jer imam 50 bagera u svojoj firmi. Mašina nije imala ni kopču, ni hidraulični klip…’’ Nakon što mu je od strane odbrane prezentovana fotografija osobe M.J.3, isti je potvrdio da se radi o licu od kojeg je kupio radnu mašinu, te izjavio da ne poznaje optuženu D.J. niti je ikada vidio, kao ni ostale optužene.

Dovodeći provedene dokaze optužbe, koji su prihvaćeni kao vjerodostojni, pouzdani i istiniti, u vezu sa činjeničnim navodima ove tačke osuđujućeg dijela izreke presude, vijeće je izvelo zaključak da je bez sumnje dokazano da su optuženi V.D., D.J. i pravno lice ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj počinili opisane radnje.

Naime, u konkretnom slučaju nesumnjivo je da je optužena D.J. u kritično vrijeme bila direktor, odgovorno lice u pravnom licu ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, što potvrđuje sadržaj Rešenja o upisu u sudski registar subjekta upisa, Osnovnog suda Doboj od 08.04.2008. godine (DT-289), preko kojeg pravnog lica je dana 15.10.2008. godine uvezen otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004., broj šasije ..., o čemu svjedoči sadržaj prethodno analizirane objektivne materijalne dokumentacije koja je uložena na ove okolnosti.

Ne sporeći status direktora koji je imala u pravnom licu ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, odbrana je u toku glavnog pretresa, kao i u završnim riječima, osporavala učešće optužene u radnjama koje su u vezi sa uvozom radnih mašina preko ovog pravnog lica opisane u činjeničnom supstratu i ove tačke, tvrdeći da je optuženi V.D. platio osnivanje navedenog pravnog lica, kao i da su dokumenti o poslovanju istog od prvog dana u njegovom posjedu. Međutim, ovakvi navodi odbrane nisu uvjerili vijeće da odgovornost optužene u vezi sa navedenim radnjama ne postoji i da treba donijeti drugačiju odluku. Naime, osim što je prihvatanjem osnivanja firme na svoje ime, te upisom u sudski registar kao lica ovlaštenog za zastupanje, po uvjerenju vijeća, optužena prihvatila odgovornost da se stara o pravilnom i zakonitom poslovanju pravnog lica, u ime i za račun kojeg i nastupa u pravnom prometu, vijeće je uvidom u sadržaj materijalnih dokaza koji su sačinjeni prilikom realizacije naredbe za pretresanje optužene D.J., utvrdilo da istaknuti navodi odbrane nisu u potpunosti tačni. Tako sadržaj sačinjenog Zapisnika o pretresanju (DT-286) i Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (DT-287) svjedoči kako je upravo prilikom pretresanja stana u kojem živi optužena D.J. pronađena dokumentacija o registraciji, kao i pečat pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj.

Pravilnost izvedenog zaključka vijeća da je upravo optužena D.J., zajedno sa optuženim V.D., svjesno i voljno preduzetim radnjama omogućila da se preko pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj uveze predmetna radna mašina koja je otuđena, ne dovode u pitanje ni neuspjeli pokušaji odbrane da ospore vjerodostojnost i autentičnost generalnog ovlaštenja kojom pravno lice “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj ovlašćuje špediciju ''Branka'' d.o.o. Bijeljina, PJ Gradiška da ih zastupa u obavljanju špediterskih poslova. U vezi s tim, vijeće najprije ističe da je u pogledu razloga zbog kojih je odlučilo da prihvati ove dokumente kao dokaze, iako se nesporno radi o fotokopiji, već dalo obrazloženje u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude, pa u cilju izbjegavanja ponavljanja argumenata, u ovom dijelu upućuje na ranije dato obrazloženje. S druge strane, tvrdnje odbrane da navedeno ovlaštenje nije potpisano od strane optužene D.J., ostale su u sferi pretpostavki, bez konkretnog dokaza koji to potvrđuju. Naime, vijeće je uvidom u sadržaj generalnog ovlaštenja broj: 01/08 od 26.08.2008. godine utvrdilo da se radi o dokumentu izdatom od strane pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, koji uz otisak pečata pravnog lica, sadržaj i potpis odgovornog lica. Ako je odbrana bila u uvjerenju, kako je to istakla u završnim riječima, da je ovo jedini dokument koji tereti optuženu, pri tome tvrdeći da isti ona nije potpisala, onda je nejasno zašto na ovu okolnost nije predložila niti jedan konkretan dokaz kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje, kao što je to učinila odbrana optužene M.N., provođenjem grafološkog vještačenja. Kako su dokazi odbrane za ovu odlučnu činjenicu izostali u konkretnom slučaju, onda otpisak pečata pravnog lica, uz nesporne dokaze da je isti pronađen upravo prilikom pretresanja stambenih prostorija koje koristi optužena D.J., kao i da optužena ima status odgovorne osobe u navedenom pravnom licu, nesporno upućuju na zaključak da je upravo optužena potpisnik generalnog ovlaštenja na temelju kojeg je uposlenik špedicije ''Branka'' d.o.o., prilikom uvoza radne mašine utovarivač CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... sačinio carinsku ispravu i u ime komitenta ''Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj podnio carinskom organu, a o čemu je svjedočila B.P..

Iako je na temelju prezentiranih dokaza vijeće utvrdilo postojanje odgovornosti optužene, kao i pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj čiji je direktor i odgovorno lice optužena bila kritične prilike, navode odbrane da je upravo optuženi V.D. bio glavni inicijator osnivanja ove firme, vijeće nije u potpunosti zanemarilo. Naime, potvrdu njihove vjerodostojnosti, vijeće pronalazi u iskazu svjedoka N.P. koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio da je optuženi V.D. organizirao da optužena D.J. osnuje svoju firmu, ne sporeći da im je čak i on lično pomogao oko pronalaska poslovnog prostora. Ove činjenice, prema stavu vijeća, sasvim su dovoljne da se zaključi sa kojom namjerom je optuženi V.D. pomogao optuženog D.J. da osnuje navedeno pravno lice.

Dakle, cijeneći sve prethodno istaknuto, potpuno je jasno da je optuženi V.D., zajedno sa optuženom D.J., preduzimao radnje kojim je doprinijeo da se preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uveze otuđeni utovarivač sa lopatom gusjeničar CATERPILLAR, tip CAT 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ....

Da svrha uvoza radne mašine i u ovom slučaju bila njena dalja prodaja, potvrđuju navodi svjedoka A.Ć., koji je na glavnom pretresu potvrdio kupovinu radne mašine CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004. broj šasije ..., izjavljujući da mu je istu prodalo lice M.J.3, te da je novac uplatio na račun firme ''O&R company''. Vijeće je prihvatilo izjavu ovog svjedoka kao pouzdanu, jer istinitost njegovog kazivanja ničnim nije dovedena u pitanje. Međutim, za vijeće su u konktekstu okolnosti konkretnog slučaja bili simptomatični navodi svjedoka koji je potvrdio da mu je navedeno lice prilikom kupovine reklo ''...da je račun jedne druge firme blokiran, odnosno da nešto nije u redu i da oni imaju ugovor između sebe o poslovnoj saradnji''. Iako ne postoje dokazi o poslovnoj saradnji između pravnih lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj i ''O&R company'' d.o.o. Brčko, iskaz svjedoka A.Ć., po uvjerenju vijeća, upravo potvrđuje način djelovanja grupe i povezanost njenih članova.

Tačke 16., 17., 18. i 19. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tački 16. do 19. osuđujućeg dijela izreke presude, koje odgovaraju tačkama 16. do 19. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., dana 18.12.2008. godine preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H45D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 16.), otuđeni viljuškar LINDE, tip H40D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 17.), te otuđeni kompresor ATLAS ..., serijskog broja ..., broj šasije ... (tačka 18.), a dana 23.12.2008. godine otuđeni valjak Bomag, tip 120 AD-4, godina proizvodnje 2008., serijski broj ... (tačka 19.). Navedene radne mašine koje nisu vraćene vlasniku nakon isteka najma, unajmilo je NN lice u dogovoru sa V.D. od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija (tačke 16. do 18.), odnosno od BOMAG GmbH Beč, R. Austrija, pa je građevinske radne mašine vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika „BERT-RO“ d.o.o. Tuzla, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija, zajedno sa krivotvorenim fakturama br. 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 11.000,00 EUR kao cijena građevinske mašine (tačka 16.), br. 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 10.500,00 EUR-a kao cijena radne mašine (tačka 17.), te br. 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 5.400,00 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine (tačka 18.), odnodno krivotvorenom fakturom br. 193/08 od 23.12.2008 godine navodnog prodavca pravno lice IBH Industrie-u Bahuandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. na iznos od 6.300,00 EUR kao cijena građevinske mašine (tačka 19.). Nakon što su mašine prebačene u BiH, tri nisu pronađene (tačka 16., 17. i 19.), dok je građevinsku radnu mašinu kompresor ATLAS COPCOXAHS186, serijskog broja ..., broj šasije ... pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko prodalo pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac po fakturi broj 15/09 od 13.11.2009. godine za iznos od 19.850,00 KM, gdje je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta (tačka 18.).

Na okolnosti ovih tačaka osuđujućeg dijela izreke presude, vijeće je saslušalo svjedoke R.Đ., B.P. i N.P., te je dokaznu građu uvrstilo i izvjestan broj materijalnih dokaza.

Analizom provedenih dokaza, koji su prihvaćeni kao vjerodostojni, pouzdani i tačni, vijeće je izvan svake razumne sumnje našlo dokazanim da su optuženi V.D., D.J. i pravno lice ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj počinili opisane radnje.

Pri donošenju ovakvog zaključka, vijeće je najprije pošlo od uložene materijalne dokumentacije koja je po naredbi Suda BiH oduzeta od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, RC Banja Luka, te utvrdilo da jedinstvene carinske isprave (JCI) broj: 90207 od 18.12.2008. godine¹⁶⁴ i broj: 91268 od 23.12.2008. godine¹⁶⁵nesporno potvrđuje da su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvežene predmetne građevinske radne mašineu Bosnu i Hercegovinu, dok se iz njihovog sadržaja jasno uočava da je do uvoza radnih mašina preko navedenog pravnog lica došlo upravo u vrijeme kako se to navodi u optužnici, kao i da su u postupku uvoza korištene krivotvorene fakture na koje kroz činjenični opis upućuje optužba. Tako iz istih jasno proizilazi da su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, dana 18.12.2008. godine, uvezeni 1/ otuđeni viljuškar LINDE, tip H45D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 16.), 2/ otuđeni viljuškar LINDE, tip H40D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 17.), te 3/ otuđeni kompresor ATLAS COPCOXAHS186, serijskog broja ..., broj šasije ... (tačka 18.), kao i da je dana 23.12.2008. godine uvezen 4/ otuđeni valjak Bomag, tip 120 AD-4, godina proizvodnje 2008., serijski broj .... Činjenica da građevinske radne mašine koje se navode u tačkama 16., 17. i 19. osuđujućeg dijela izreke presude nisu pronađene, ne dovodi u sumnju izvedeni zaključak vijeća da su iste uvezene u BiH preko navedenog pravnog lica, a o čemu nesumnjivo svjedoči sadržaj materijalnih dokaza, kao i iskaz svjedoka R.Đ. koji će biti analiziran u nastavku.

Osim podataka o radnim mašinama koje su kao predmet uvoza stavljane u carinski postupak, te informacije o primaocu, odnosno uvozniku radnih mašina, sadržaj spomenutih obrazaca o carinskim prijavama robe svjedoči i licima koja su označena kao pošiljaoci/izvoznici, te o cijenama navedenih građevinskih radnih mašina. Tako je uvidom u priloženu dokumentaciju¹⁶⁶ koja prati jedinstvene carinske isprave sačinjene prilikom uvoza ovih radnih mašina, vijeće utvrdilo da je za uvoz radnih mašina bio anagžovan prevoznik ''BERT-RO'' d.o.o. Tuzla. Na temelju iste dokumentacije vijeće je utvrdilo da su prilikom provođenja carinskog postupka korištene upravo krivotvorene fakture broj: 348/2008 od 16.12.2008 godine navodnog prodavca „Bauma N.V. Bouwmachines“ Zwijndrecht, Belgija i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na ukupan iznos od 26.900,00 EUR (1/ iznos od 11.000,00 EUR kao cijena građevinske mašine iz tačke 16.), 2/ iznos od 10.500,00 EUR-a kao cijena radne mašine iz tačke 17.), te 3/ iznos od 5.400,00 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine iz tačke 18.), te broj: 193/08 od 23.12.2008 godine navodnog prodavca IBH Industrie-u Bahuandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. na iznos od 6.300,00 EUR kao cijena građevinske mašine (tačka 19.).

Uvažavajući ove činjenice, te dovodeći ih u vezi sa već spominjanom izjavom svjedoka B.P., kao i izjavom svjedoka R.Đ., izvodi se zaključak da se nesumnjivo radi o fakturama koje su predmetne radne mašine pratile od njihovog preuzimanja u Beču, R. Austrija.

S druge strane, analizirajući uložene dokaze objektivne prirode koji su pribavljeni na osnovu naredbi Suda BiH za pretres pravnog lica ''Reweus'' d.o.o. Lukavac¹⁶⁷, vijeće je našlo dokazanim činjenične tvrdnje optužbe iz tačke 18. osuđujućeg dijela izreke presude da je nakon prebacivanja građevinske radne mašine kompresor ATLAS COPCOXAHS186, broj šasije ..., iz Austrije u Bosnu i Hercegovinu, pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko istu prodalo pravnom licu „Reweus“ d.o.o. Lukavac po fakturi broj 15/09 od 13.11.2009. godine za iznos od 19.850,00 KM, kod koga je građevinska radna mašina pronađena i privremeno oduzeta. Kupovinu navedene radne mašine, kao i njeno oduzimanje, nesumjivo je potvrdio i N.I. koji je ispred pravnog lica „Reweus“ d.o.o. Lukavac saslušan na glavnom pretresu u svojstvu oštećenog lica.

Svjedok R.Đ., prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavio je da za firmu ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj četiri puta vršio prevoz radnih mašina iz R. Austrije, potvrdivši da je radne mašine preuzimao u industrijskoj zoni u Beču, zajedno sa fakturama koje su pratile uvoz radnih mašina. Kazao je da mu se čovjek s kojim je razgovarao predstavio kao J., da je uslugu prevoza tražio za firmu ‘’Kan Vest’’ iz Doboj, kao i da se isti ne nalazi u sudnici. Radne mašine su uvežene na ovu firmu, na koju su fakture i glasile. Cijena prevoza bila je oko 1.700,00 EUR-a i to je naplaćivao u gotovini. U Austriji je bio u kontaktu sa osobom koja mu se nije predstavila po imenu, ali koja je rekla da je zastupnik radnih mašina.Nije se mogao sjetiti koju je od radnih mašina u kojoj turi tovario, jer je za sporne uvoze bio angažovan prije duže od četiri godine, te uputio na CMR obrasce u kojima tačno piše šta je koji puta natovario. Mašine koje je prevozio u ova četiri puta bile su viljuškari, kompresori, agregati, a jednom je bila i mašina za podove. Dok bi on povezao teret, lice koje ga je u Austriji dočekivalo, donijelo bi mu fakture i CMR. Prilikom svakog transporta imao je svu dokumentaciju. Svjedok je izjavio da mu ništa u vezi za utovarom i prevozom nije bilo čudno, te da se samo sjeća da jedne prilike CMR nije bio ovjeren od pošiljaoca, nakon čega je tražio da to bude učinjeno i CMR je ovjeren u Austriji.

Na prelazu Gradiška javljao se na špediciju ‘’Branka šped’’, kojima je predavao papire. Koliko se sjeća, J. kojeg je spomenuo nije se pojavljivao na špediciji. Nakon što je tužilac svjedoku predočio zapisnik iz istrage¹⁶⁸ kojom prilikom je izjavio da ga na Gradišci ‘’uvijek sačeka J. koji dođe na špediciju i odvode na lokaciju gdje se izvrši pretovar, a ta lokacija je bila u blizini grada Doboja.’’, isti je izjavio da se sada ne sjeća, ali da se ranije mogao bolje sjećati, te dozvoljava da je tada bio J..

Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je potvrdio da optuženog V.D. nikada nije vidio, niti je upoznao zvaničnog predstavnika ijedne firme za koju je prevozio radne mašine. Takođe je izjavio radne mašine nije vozio za C.Ž. iz T., kao i da mu isti nije davao novac za mašine koje je uvozio iz Austrije. Nakon štu mi je branilac optuženog V.D. prezentirao uplatnicu iz koje proizilazi da je od C.Ž. primio uplatu od 1.069,00 EUR-a, koju je podigao u Austriji 07.01.2009. godine, svjedok je najprije rekao da se ne može sjetiti o čemu se radi. Na pitanje Suda da li se radi o uplati koja je u vezi sa transportim aradnih mašina o kojim je govorio, svjedok je ponovio da se ne može sjetiti, ali je uplata bila u navedenom vremenskom periodu, moguće da je C.Ž. uplatio, ali ne zna da li je plaćeno za turu ili nešto drugo. Sjeća se da je 07.01.2009. godine njegov kamion zaustavljen na Gradišci, ‘’to je taj zadnji transport’’, tada je vozio dva viljuškara, kompresor i agregat iz Beča, ali šta je time plaćeno ne zna. Svjedok je potom izjavio da bi uplata mogla imati neke veza sa tim, ali ne može to potvrditi 100%, navodeći ‘’Tako ispade da mi je on platio za taj prevoz. Nisam znao da je to ime i prezime uplatilo. Valjda je to na ime prevoza, iako su mašine oduzete.’’, da bi na pitanje advokata Midhata Koče potvrdio da je znao da mu je C.Ž. dana 07.01.2009. godine uplatio novac. Na uput Suda svjedok je dodano objasnio svrhu uplate novca koji je dobivao putem Western Uniona u Austriji, te naveo ''...Nisam mogao da tovarim dok se nisu prebacili novci za mašine. Ne znam da li je bio I. ili neko drugi, oni nisu htjeli tovariti mašine dok im se ne plati. Ja preuzmem taj novac preko Western uniona i predam ga I., ali to je samo jednom bilo koliko se ja mogu sjetiti. To nije bio novac za mene, nego za isporučioca mašine, ja sam zamoljen da samo učinim uslugu, da to podignem i platim…’’, te je prilikom dodatnog ispitivanja još jednom ustvrdio da primljeni novac nije bio za njega, niti mu putem Western Uniona plaćano za transport radnih mašina, navodeći ''...Ja dobio pare i samo ih predao drugoj osobi!''.

Optuženi V.D. svjedoku je prezentirao sliku osobe za koju tvrdi da je utovarala mašine u Austriji, za što je i osuđena, na što je isti izjavio ''Nije on sigurno bio prilikom utovara mašina. Nije sigurno, 100%.’’, a nakon što mu je advokat Kočo predočio fotografiju osobe koja se predstavljala kao I.K.1, svjedok je potvrdio da je to taj I.K.1 koji ga je samo jedne prilike dočekao u Beču. Isti advokat svjedoku je prezentirao i fotografiju lica C.Ž., te ga upitao da li to J., na što je svjedok odgovorio da nije.

Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je takođe objasnio zašto je na CMR obrascu uloženom uz tačku 19. optužnice/osuđujućeg dijela izreke presude, navedeno da radna mašina natovarena u Beču 23.12., dok je drugoj rubrici navedeno da je R.Đ. pošiljku preuzeo 24.12.2008. godine, navodeći da je CMR potpisao prijemu istovara u Tuzli, te da je on prezeo radnu mašinu, jer je platio njen prevoz. ''Ja sam tada trebao ići sa svojim kamionom, ali nisam imao potrebnu dozvolu. Tada sam angažovao vozača iz Delmir proma. Nas dvojica smo otišli zajedno i brzo smo otišli gore i vratili se nazad.Ja sam tu turu faktički prodao Delmir prom.''

Svjedok B.P. je kako je to već istaknuto u okviru tački 14. i 15. osuđujućeg dijela izeke presude,prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavila je da na osnovu dokumentacije koju uglavnom dostavlja vozač koji prati transport robe, špediter podnosi jedinstvene carinske isprave carinskim organima. Takođe je objasnila da se njen posao ogledao u pružanju usluga koje su se sastojale od posredovanja između komitenta i državnog organa, a to je carina. U većem dijelu svog kazivanja, zaposlenica špedicije Branka d.o.o. od 1997. do 2013. godine, opisivala je postupak izrade carinske isprave, odnosno proceduru carinjenja robe na graničnim prelazima, te izjavila da je na imena firmi - komitenata, uključujući i ''Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, po prvi put obratila pažnju u trenutku kada je Državna agencija za istrage i zaštitu izuzimala dokumentaciju, navodeći da ništa u tim slučajevima nije bio neuobičajno.

Prilikom saslušanja na glavnom pretresu, a što je takođe istaknuto i u okviru prethodnih tačaka, svjedok N.P. izjavio je kako je optuženu D.J. upoznao sa optuženim V.D. i M.T., navodeći: ''Doveo je V.D. da na nju registruje firmu u Doboju. Ja sam im pomogao oko pronalaska poslovnog prostora, a šta su oni radili ja nisam bio u toku. Ovdje sam saznao da su i na njenu firmu uvožene građevinske mašine.’’

U konkretnom slučaju, za vijeće nema sumnje da je optužena D.J. u kritično vrijeme bila direktor, odgovorno lice u pravnom licu ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, što potvrđuje sadržaj Rešenja o upisu u sudski registar subjekta upisa, Osnovnog suda Doboj od 08.04.2008. godine (DT-289), kao i da su preko navedenog pravnog lica 18. i 23.12.2008. godine uvezene otuđene radne mašine i to: viljuškar LINDE, tip H45D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 16.), viljuškar LINDE, tip H40D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 17.), kompresor ATLAS COPCOXAHS186, serijskog broja ..., broj šasije ... (tačka 18.), kao i valjak Bomag, tip 120 AD-4, godina proizvodnje 2008., serijski broj ... (tačka 19.), a o čemu svjedoči sadržaj prethodno analizirane objektivne materijalne dokumentacije optužbe koja je uložena na ove okolnosti.

Ne sporeći status direktora koji je optužena D.J. imala u pravnom licu ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, odbrana je u toku glavnog pretresa, kao i u završnim riječima, ipak osporavala njeno učešće u radnjama koje su u vezi sa uvozom radnih mašina preko ovog pravnog lica opisane u činjeničnom supstratu predmetnih tačaka, tvrdeći da je optuženi V.D. platio osnivanje navedenog pravnog lica, kao i da su dokumenti o poslovanju istog od prvog dana u njegovom posjedu. Međutim, ovakvi navodi odbrane nisu uvjerili vijeće da odgovornost optužene u vezi sa navedenim radnjama ne postoji i da treba donijeti drugačiju odluku. Naime, osim što je prihvatanjem osnivanja firme na svoje ime, te upisom u sudski registar kao lica ovlaštenog za zastupanje, po uvjerenju vijeća, optužena prihvatila odgovornost da se stara o pravilnom i zakonitom poslovanju pravnog lica, u ime i za račun kojeg i nastupa u pravnom prometu, vijeće je uvidom u sadržaj materijalnih dokaza koji su sačinjeni prilikom realizacije naredbe za pretresanje optužene D.J., utvrdilo da istaknuti navodi odbrane nisu u potpunosti tačni. Tako sadržaj sačinjenog Zapisnika o pretresanju (DT-286) i Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (DT-287) svjedoči kako je upravo prilikom pretresanja stana u kojem živi optužena D.J. pronađena dokumentacija o registraciji, kao i pečat pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj.

S druge strane, tvrdnje odbrane da navedeno ovlaštenje nije potpisano od strane optužene D.J., ostale su u sferi pretpostavki, bez konkretnog dokaza koji to potvrđuju. Naime, vijeće je uvidom u sadržaj generalnog ovlaštenja broj: 01/08 od 26.08.2008. godine utvrdilo da se radi o dokumentu izdatom od strane pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, koji uz otisak pečata pravnog lica, sadržaj i potpis odgovornog lica. Ako je odbrana bila u uvjerenju, kako je to istakla u završnim riječima, da je ovo jedini dokument koji tereti optuženu, pri tome tvrdeći da isti ona nije potpisala, onda je nejasno zašto na ovu okolnost nije predložila niti jedan konkretan dokaz kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje, kao što je to učinila odbrana optužene M.N., provođenjem grafološkog vještačenja. Kako su dokazi odbrane za ovu odlučnu činjenicu izostali u konkretnom slučaju, onda otpisak pečata pravnog lica, uz nesporne dokaze da je isti pronađen upravo prilikom pretresanja stambenih prostorija koje koristi optužena D.J., kao i da optužena ima status odgovorne osobe u navedenom pravnom licu, nesporno upućuju na zaključak da je upravo optužena potpisnik generalnog ovlaštenja na temelju kojeg je uposlenik špedicije ''Branka'' d.o.o., prilikom uvoza predmetnih radnih mašina, sačinio carinske isprave broj: 90207 od 18.12.2008. godine i broj: 91268 od 23.12.2008. godine, te ih u ime komitenta ''Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj podnio carinskom organu, a o čemu je svjedočila B.P..

Iako je na temelju prezentiranih dokaza vijeće utvrdilo postojanje odgovornosti optužene, kao i pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj čiji je direktor i odgovorno lice optužena bila kritične prilike, navode odbrane da je upravo optuženi V.D. bio glavni inicijator osnivanja ove firme, vijeće nije u potpunosti zanemarilo. Naime, potvrdu njihove vjerodostojnosti, vijeće pronalazi u iskazu svjedoka N.P. koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio da je optuženi V.D. organizirao da optužena D.J. osnuje svoju firmu, ne sporeći da im je čak i on lično pomogao oko pronalaska poslovnog prostora. Ove činjenice, prema stavu vijeća, sasvim su dovoljne da se zaključi sa kojom namjerom je optuženi V.D., koji nije imao vlastitu firmu, pomogao optuženog D.J. da osnuje navedeno pravno lice.

Bez uticaja na drugačije odlučivanje u konkretnom slučaju, bili su i navodi svjedoka R.Đ. koji je, iako je potvrdio uvoz navedenih radnih mašina za pravno lice ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, negirao da je ikada vidio bilo kojeg od optuženih lica, izjavljujući da je u vezi sa spornim uvozima bio u kontaktu sa licem koje mu se predstavljalo kao J., ali da to nije bio V.D.. Činjenica da ovaj svjedok direktno ne inkriminiše optužene, po uvjerenju vijeća, nije bila dovoljna da sama po sebi isključi odgovornost optuženih D.J. i V.D., jer su isti mogli angažirati nekog drugog da bude u kontaktu sa svjedokom koji je bio angažovan za prevoz, bez da takav angažman na bilo koji način ugrozi njihovu ulogu u procesu realizacije spornih uvoza. U prilog ovakvom zaključku govori i sadržaj ranije prezentiranih dokaza optužbe koji pokazuje na koji su način ovi optuženi bili uključeni u preduzete radnje, te koji nesumnjivo potvrđuju da su upravo oni izvršioci krivičnih djela koja im se stavljaju na teret.

Odbrana je kroz unakrsno ispitivanje svjedoka R.Đ. pokušavala da odgovornost za uvoze predmetnih radnih mašina prebaci na druge osobe, prvenstveno lice C.Ž., ali u tome nije uspjela. Iako je svjedok R.Đ., nedosljedan u svom kazivanju u ovom dijelu, na koncu ipak potvrdio da je dana 07.01.2009. godine primio uplatu novca u Austriji od lica C.Ž., isti je bio jasan da se ne radi o novcu namjenjenom njemu lično, nego isporučiocu radnih mašina, pri tome objašnjavajući da ''...nije mogao da tovari dok se nisu prebacili novci za mašine... oni nisu htjeli tovariti mašine dok im se ne plati!''. Kod ovakvog stanja stvari, gdje su uvozi radnih mašina (18. i 23.12.2008. godine) realizirani prije datirane uplate (07.01.2009. godine), vijeće nije moglo zaključiti da ista stoji u vezi sa konkretnim uvozom radnih mašina koje se navode u ovim tačkama osuđujućeg dijela izreke presude.

Konačno, da je svrha uvoza radnih mašina bila njihova dalja prodaja, potvrđuju navodi svjedoka-oštećenog N.I., koji je na glavnom pretresu potvrdio da je za potrebe pravnog lica „Reweus“ d.o.o. Lukavac izvršio kupovinu radne mašine iz tačke 18. osuđujućeg dijela izreke presude. Iako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da li je bilo prometa između pravnih lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj (na koje je uvezena navedena radna mašina) i ''O&R company'' d.o.o. Brčko (koje je prema sadržaju objektivne materijalne dokumentacije izvršilo njenu dalju prodaju), to nije dovelo do drugačijeg zaključka vijeća u pogledu ove odlučne činjenice.

Tačka 20. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 20. osuđjućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 20. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i čiju je registraciju platio V.D., dana 24.12.2008. godine preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli otuđeni viljuškar LINDE, tip H25D, godina proizvodnje 2008., serijski broj ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od LINDE Fördertechnik Beč, R. Austrija, koja nije vraćena vlasniku nakon isteka najma. Građevinsku mašinu vozač K.S.1 ispred angažovanog prevoznika „Delvir-Prom“ d.o.o. Kiseljak zajedno sa NN licem „R.“ koje je krenulo ispred „Kan Vest Kompani“ d.o.o. po građevinsku radnu mašinu, preuzeo je od NN lica na dogovorenoj adresi u industrijskoj zoni u Beču, R. Austrija zajedno sa krivotvorenom fakturom br.198/08 od 29.12.2008. godine navodnog prodavca IBH Industrie-u Bahuandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 7.500,00 EUR, kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 15.999,00 EUR-a. Kada je mašina prebačena u BiH, u blizini rudnika Tušanj je izvršen istovar gdje je NN lice „R.“ vozaču potpisao i ovjerio CMR, nakon čega je pravno lice „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu “AKM-COMMERCE“ d.o.o. Tuzla po fakturi broj: 12/42/2008 od 25.12.2008. godine za iznos od 23.400,00 KM, kod koga je navedena radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

Na okolnosti ove tačke, Tužilaštvo je uložilo objektivnu materijalnu dokumentaciju, te je saslušalo svjedoke B.P., K.S.1 i N.P., čije je iskaze vijeće prihvatilo, ocijenivši ih istinitim, pouzdanim i tačnim.

Analizirajući provedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, vijeće je izvan svake razumne sumnje našlo dokazanim da su optuženi V.D., D.J. i pravno lice ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj počinili radnje opisane i u ovoj tačci osuđujućeg dijela izreke presude.

Kao i ranije, vijeće je pri donošenju ovakvog zaključka, najprije pošlo od uložene materijalne dokumentacije koja je po naredbi Suda BiH oduzeta od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, RC Banja Luka, te utvrdilo da jedinstvena carinska isprava (JCI) broj: 91721 od 24.12.2008. godine¹⁶⁹ nesporno potvrđuje da je preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, dana 24.12.2008. godine, uvezen otuđeni viljuškar LINDE, tip H25D, godina proizvodnje 2008., serijski broj ....

Uvidom u priloženu dokumentaciju¹⁷⁰ koja prati jedinstvenu carinsku ispravu sačinjenu prilikom uvoza predmetne radne mašine, vijeće utvrdilo da je za uvoz radne mašine bio anagžovan prevoznik ''Delvir-prom'' d.o.o. Kiseljak, te da je prilikom provođenja carinskog postupka korištena upravo krivotvorena faktura broj: 198/08 od 29.12.2008. godine navodnog prodavca IBH Industrie-u Bahuandels GmbH Berlin, SR. Njemačka i uvoznika „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj na iznos od 7.500 EUR, kao cijena građevinske mašine. Uvažavajući ovu činjenicu, te dovodeći je u vezi sa već spominjanom izjavom svjedoka B.P., kao i izjavom svjedoka K.S.1, koja će biti analizirana u nastavku, izvodi se zaključak da se nesumnjivo radi o fakturi koja je pratila radnu mašinu od njenog preuzimanja u Beču, R. Austrija.

Da je vrijednost navedene građevinske radne mašine bila znatno veća nego što je to navedeno na krivotvorenoj fakturi, evidentno je iz nalaza vještaka Dragana Salića, prema kojem ista iznosi 15.999,00 EUR-a.¹⁷¹

Svjedok K.S.1, prilikom saslušanja na glavnom pretresupotvrdio je da je kao vozač ispred firme ''Delmir prom’’, u kojoj je zaposlen, bio angažovan za prevoz predmetne radne mašine iz Austrije u BiH. Svjedok je naveo kako ga je dispečer pozvao da ide u Beč, te mu rekao da će jedan čovjek ići sa njim, izjavljujući ‘’To je onaj plavi, debeli momak što je bio ovdje, R.Đ..’’ Došao je u firmu, uzeo labudicu i pitao dispečera gdje treba ići, a on mu je rekao ‘’ideš s čovjek on će sve’’. Dalje je naveo kako je on je bio s njim u kamionu, a kada su došli u Beč, kod nekog kolodvora, pozvao je nekog čovjeka, misli da se zvao I.. Rekao je da sačekaju ima da se natovari viljuškar i valjak. ‘’Viljuškar će doći iz Njemačke, neki švabo će ga dovući sa kamiončićem, i tako je bilo’’, te svjedok dalje naveo kako je oko 1-2 popodne došao kamion iz Njemačke i dovezao viljuškar, ali da valjak, koji su vidjeli u Beču, nisu natovarili, jer nije mogao ući na šleper. Napravili su izlazne papire, dobio je fakture za viljuškar, pogledao je brojeve, sve se slagalo. Špedicija na izlazu iz Slovenije, iz EU, je napravila izlazne papire, popratne papire za Hrvatsku. Ušli su na Gradišku, a kada se sve završilo, ocarinilo, pitao je R.Đ. gdje idu, gdje se istovara, a on mu je rekao u Tuzli, firma ‘’AKM komerc’’, gdje je i istovario mašinu. Na pitanje Suda ko je preuzeo radnu mašinu, svjedok je izjavio da je R.Đ. bio tu, on je njemu platio i prevoz, njegovoj firmi, jer mu je dispečer rekao ‘’platit će ti prevoz’’. Prilikom istovaranja u Tuzli prisutni su bili radnici i R.Đ.. R.Đ. je bio čitavim putem s njim, te misli mu je on i potpisao CMR. U Austriji je prilikom preuzimanja mašine bio I., koji je pričao jezikom sa ovih prostora. Prilikom unakrsnog ispitivanja, svjedok je izjavio da ne poznaje C.Ž., te da je samo sa R.Đ. razgovarao. Kako je objasnio, R.Đ. je nosio i papire od mašine i bio na carini i na istovaru, apsolutno sve.

Svjedok B.P. je, kako je to već istaknuto u okviru prethodnih tačaka osuđujućeg dijela izeke presude (tačke 14. do 19.),prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavila je da na osnovu dokumentacije koju uglavnom dostavlja vozač koji prati transport robe, špediter podnosi jedinstvene carinske isprave carinskim organima. Takođe je objasnila da se njen posao ogledao u pružanju usluga koje su se sastojale od posredovanja između komitenta i državnog organa, a to je carina. U većem dijelu svog kazivanja, zaposlenica špedicije Branka d.o.o. od 1997. do 2013. godine, opisivala je postupak izrade carinske isprave, odnosno proceduru carinjenja robe na graničnim prelazima, te izjavila da je na imena firmi - komitenata, uključujući i ''Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, po prvi put obratila pažnju u trenutku kada je Državna agencija za istrage i zaštitu izuzimala dokumentaciju, navodeći da ništa u tim slučajevima nije bio neuobičajno.

U kontekstu okolnosti događaja inkriminisanih ovom tačkom, za vijeće nema sumnje da je optužena D.J. u kritično vrijeme bila direktor, odgovorno lice u pravnom licu ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, što potvrđuje sadržaj Rešenja o upisu u sudski registar subjekta upisa, Osnovnog suda Doboj od 08.04.2008. godine (DT-289), kao i da je preko navedenog pravnog lica dana 24.12.2008. godine uvezena otuđena radna viljuškar LINDE, tip H25D, godina proizvodnje 2008., serijski broj ..., a o čemu svjedoči sadržaj prethodno analizirane objektivne materijalne dokumentacije.

S druge strane, tvrdnje odbrane da navedeno ovlaštenje nije potpisano od strane optužene D.J., ostale su u sferi pretpostavki, bez konkretnog dokaza koji to potvrđuju. Naime, vijeće je uvidom u sadržaj generalnog ovlaštenja broj: 01/08 od 26.08.2008. godine utvrdilo da se radi o dokumentu izdatom od strane pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, koji uz otisak pečata pravnog lica, sadržaj i potpis odgovornog lica. Ako je odbrana bila u uvjerenju, kako je to istakla u završnim riječima, da je ovo jedini dokument koji tereti optuženu, pri tome tvrdeći da isti ona nije potpisala, onda je nejasno zašto na ovu okolnost nije predložila niti jedan konkretan dokaz kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje. Kako su dokazi odbrane za ovu odlučnu činjenicu izostali u konkretnom slučaju, onda otpisak pečata pravnog lica, uz nesporne dokaze da je isti pronađen upravo prilikom pretresanja stambenih prostorija koje koristi optužena D.J., kao i da optužena ima status odgovorne osobe u navedenom pravnom licu, nesporno upućuju na zaključak da je upravo optužena potpisnik generalnog ovlaštenja na temelju kojeg je uposlenik špedicije ''Branka'' d.o.o., prilikom uvoza predmetnih radnih mašina, sačinio carinske isprave broj: 90207 od 18.12.2008. godine i broj: 91268 od 23.12.2008. godine, te ih u ime komitenta ''Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj podnio carinskom organu, a o čemu je svjedočila B.P..

Iako je na temelju prezentiranih dokaza vijeće utvrdilo postojanje odgovornosti optužene, kao i pravnog lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj čiji je direktor i odgovorno lice optužena bila kritične prilike, navode odbrane da je upravo optuženi V.D. bio glavni inicijator osnivanja ove firme, vijeće nije u potpunosti zanemarilo. Naime, potvrdu njihove vjerodostojnosti, vijeće pronalazi u iskazu svjedoka N.P. koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio da je optuženi V.D. organizirao da optužena D.J. osnuje svoju firmu, ne sporeći da im je čak i on lično pomogao oko pronalaska poslovnog prostora. Ove činjenice, prema stavu vijeća, sasvim su dovoljne da se zaključi sa kojom namjerom je optuženi V.D., koji nije imao vlastitu firmu, pomogao optuženog D.J. da osnuje navedeno pravno lice.

Na drugačije odlučivanje u konkretnom slučaju nije bila od uticaja ni izjava svjedoka K.S.1, imajući u vidu da je isti prilikom svjedočenja izjavio da je u vezi sa spornim uvozom bio u kontaktu jedino i isključivo sa licem R.Đ., a činjenice zbog kojih iskaz ovog svjedoka nije bio dovoljan da sam po sebi da isključi odgovornost optuženih D.J. i V.D., vijeće je obrazložilo u okviru tački 16. do 19. osuđujućeg dijela izreke presude.

Da je svrha uvoza radne mašine i u ovom slučaju bila njena dalja prodaja, potvrđuje objektivna materijalna dokumentacija optužbe uložena na ovu okolnost¹⁷², a iz koje nesumnjivo proizilazi da je pravno lice „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, nakon što je predmetna radna mašina uvezena u BiH, istu prodalo pravnom licu “AKM-COMMERCE“ d.o.o. Tuzla po fakturi broj: 12/42/2008 od 25.12.2008. godine za iznos od 23.400,00 KM, kod koga je navedena radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

Tačka 21. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 21. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 32. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su I.M. i kako se sumnja P.D., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Agrometal“ d.o.o Brčko, dana 16.10.2009. godine preko navedenog pravnog lica uvezli otuđeni minibager YANMAR, tip B37V, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., koji je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Logosi-Uni-Impex“ d.o.o. Split preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Dortmundu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 93/09 od 14.10.2009. godine navodnog prodavca A-Z GmbH Dortmund, SR. Njemačka i uvoznika „Agrometal“ d.o.o. Brčko na iznos od 4.000,00 EUR kao cijena građevinske mašine. Kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „Agrometal“ d.o.o. Brčko je građevinsku mašinu prodalo fizičkom licu LJ.B. iz U., K., po fakturi broj: 000001 10/09 od 16.10.2009. godine na iznos od 11.068,20 KM, međutim ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Bosnia Valves“ d.o.o. Tuzla.

Na okolnost ove tačke, Tužilaštvo je uložilo objektivnu materijalnu dokumentaciju, saslušalo svjedoke M.M., H.M. i B.P., te provelo vještačenje po vještaku mašinske struke Zijadu Bosankiću.

Analizirajući dokaze objektivne prirode koji su po naredbi Suda BiH oduzeti od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, RC Banja Luka¹⁷³, vijeće je utvrdilo da sadržaj jedinstvene carinske isprave broj: 61360 od 16.10.2009. godine i uz istu priložene dokumentacije¹⁷⁴ nesporno potvrđuje da je preko pravnog lica ''Agrometal'' d.o.o. Brčko, dana 16.10.2009. godine, uvezen otuđeni minibager YANMAR, tip B37V, godina proizvodnje 2006., broj šasije .... Na temelju istih dokaza, vijeće je takođe utvrdilo da je uvoz radne mašine iz SR Njemačke bio anagžovan prevoznik iz R. Hrvatske, „Logosi-Uni-Impex“ d.o.o. Split, kao i da je prilikom provođenja carinskog postupka korištena upravo krivotvorena faktura broj: 94/09¹⁷⁵ od 14.10.2009. godine navodnog prodavca A-Z GmbH Dortmund, SR. Njemačka i uvoznika „Agrometal“ d.o.o. Brčko na iznos od 4.000,00 EUR kao cijena građevinske mašine.

Vijeće je analiziralo i materijalnu dokumentaciju oduzetu od knjigovodstvenog biroa ''KODEX VISION'' u Brčkom¹⁷⁶ o poslovanju firme ''Agrometal'' d.o.o. Brčko, te utvrdilo da tom prilikom oduzeta i faktura broj: 000001 10/09 od 16.10.2009. godine, iz koje proizilazi da je navedenu radnu mašinu, nakon što je prebačena u BiH, pravno lice ''Agrometal“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH prodalo fizičkom licu LJ.B. iz U., za iznos od 11.068,20 KM, a što potvrđuje i sadržaj Dnevnika-izvještaja blagajne broj: 08/09 od 01.09. do 31.10.2009. godine, te priloženog naloga za uplatu broj: 08/09.

Konačno, izvršenim uvidom u dokumentaciju koja je sačinjena prilikom pretresa poslovnih prostorija koje koristi preduzeće „Komins“ d.o.o. Tuzla i parking prostora firme ''Bosna Valves''¹⁷⁷, vijeće je utvrdilo tačnost činjeničnih navoda da je predmetna radna mašina pronađena i oduzeta sa parking prostora firme ''Bosna Valves'', koje koristi firma „Komins“ d.o.o. Tuzla. Istom prilikom oduzet je i račun/otpremnica broj: 17/09 od 16.12.2009. godine izdat od ''O&R Company'' d.o.o. Brčko na kupca ''Komins'' d.o.o. Tuzla, za radnu mašinu mini bager Yanmar B37V, godina proizvodnje 2006, serijski broj: ..., na iznos od 23.469,96 KM. Nasuprot prigovora odbrane¹⁷⁸, vijeće je zaključilo da upravo navedeni račun nesumnjivo svjedoči o kupovini radne mašine koja se navodi u ovoj tačci osuđujućeg dijela izreke presude, što je potvrdio i svjedok M.M., čiji će iskaz biti analizan u nastavku. Naime, iako broj šasije naveden u činjeničnom opisu (...), ne odgovara serijskom broju radne mašine koji se navodi na računu (...), sadržaj izdate Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Države agencije za istrage i zaštitu, RK Tuzla, broj: 16-14/1-3-76/11 od 15.04.2011. godine (DT-10), potvrđuje da se radi o istoj radnoj mašini. Tako je na potvrdi koja je izdata prilikom oduzimanja radne mašine bager gusjeničar Yanmar B37V, stavljena jasna napomena da je na prednjem vanjskom dijelu kabine, upisan broj šasije: ..., a da je na pločici sive boje koja se nalazi na prednjem dijelu vanjske kabine upisan broj: ....

O tome se na izvjestan način očitovao i vještak mašinske struke, Zijad Bosankić, koji je na glavnom pretresu kazao da je pregledom broja šasije i tvorničke pločice na radnoj mašini mini bager Yanmar B37V uočio da je broj šasije jedva vidljiv odnosno da je isti je naknadno prebojen. Korištenjem posebnog otapala neznatnim djelovanjem u zonu gdje je ukucan broj šasije dolazi do skidanja boje i pojavljuje se originalni broj šasije. Pored navedenog, vještak je u pismenom nalazu i mišljenju istaknuo i da broj na tvorničkoj pločici ..., ne predstavlja broj šasije.

Svjedok M.M., suvlasnik firme ''Komins'' d.o.o. Tuzla, na glavnom pretresu je detaljno objasnio kako je došlo do kupovine radne mašine minibager YANMAR, tip B37V, godina proizvodnje 2006., broj šasije .... Naveo je da je tražio povoljnu mašinu za kupovinu, kada je dobio informciju da se od jedne firme u Brčkom, koja se bavi uvozom mehanizacije iz Njemačke, može poručiti tačno određena radna mašina. Kontaktirao je jednu osobu koja mu je rekla da se radi o firmi ''O&R company'' Brčko. Stupio je u kontakt sa navedenom firmom, te mu se javila osoba koja se predstavila kao V.D.. Dogovorili su sastanak i našli se u kafiću u Tuzli, na Stupinama. Prvi sastanak trajao je kratko, kako je izjavio, a istom su prisustvovale dvije osobe, jedan je bio ćelav srednje građe, a drugi je bio crn, njegove visine. Na upit tužioca da li nekog od tih lica prepoznaje u sudnici, svjedok je pregledom po sudnici izjavio da ne može reći sa sigurnošću, ali da mu neki liče, kao što je prva osoba što sjedi (optuženi V.D.). Dalje je naveo kako je te dvije osobe sreo samo tri puta, nikada ih prije toga, a ni kasnije nije vidio, a to su bili sastanci oko 15-20 minuta. Svjedok je rekao kako je prošlo četiri godine, te da nije 100% siguran da je to ta osoba. Kada im je rekao koja mu mašina treba, rekli su da će vidjeti sa firmom u Brčkom da li ima na lageru ili da se sačeka. Javili su mu se za 20 dana i rekli da ima, te pokazali mu sliku mašine. Tada se sa istim osobama nalazi po drugi put. Na dva sastanka bile su dvije osobe, a treći put samo jedna, ne zna da li je ta osoba bila vlasnik firme, ali pred njim je ovjerila račun. Na drugom sastanku rečeno mu je da je mašina u BiH, a tada su razgovarali i o cijeni. Svjedok je, kako kaže, tražio mašinu do 12.000,00 EUR-a, a oni su rekli da su povećani troškovi oko uvoza i tražili su 15.000 Eura. Rekao im je da ne može dati više od 12.000,00 EUR-a ili da dovezu neku drugu mašinu. Oni su mu rekli da ne mogu potvrditi i da trebaju vidjeti sa vlasnikom firme da li će on pristati na cijenu od 12.000. Nakon dva tri dana javili su mu da je u redu i da će cijena biti 12.000,00 EUR-a i da će uslovi biti onako kako im je rekao (da prvo mašina dođe na viđenje). Mašina mu je dovežena nakon 4-5 dana. Poslije tri četiri dana opet su vidjeli i tada je došla osoba koja se predstavila kao direktor firme ''O&R company'', misli da je rekao da se zove J., predstavio se kao vlasnik i direktor firme. Svjedok je tražio da mu se ispostavi račun sa obračunatim PDV-om, da mu ponese kopiju sudskog rješenja i ID broj firme, što je ovaj i učinio. Svjedok je J. opisao kao proćelavu, deblju i nižu osobu, koja je bila starija od njega. Dogovorili su žiralno plaćanje, 50% kada mašina dođe, a ostatak za nekih 25-30 dana. Kada je dobio račun, provjerio je da li se sve u redu s njim, a nakon što mu je predočen račun/otpremnica od 16.12.2009. godine, svjedok je potvrdio da je to račun koji je dobio, ističući da je isti pred njim opečaćen i da na računu koji je u njegovoj firmi ne mora da piše da je roba preuzeta.

Prilikom saslušanja svjedok je potvrdio prilikom ispitivanja u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, vršio i prepoznavanje osoba sa fotografija, koje je najprije opisao, a o svemu je sačinjen i zapisnik. Kada mu je prezentiran zapisnik o prepoznavanju lica od 05.10.2011. godine, dokaz Tužilaštva 200B i kada je pitan da li je ta osoba koju je prepoznao prisutna u sudnici, svjedok je pokazao na osobu u prvom redu, a Sud konstatovao da svjedok pokazuje na optuženog V.D..

Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je potvrdio da je kupio samo jednu radnu mašinu, da nikada nije poslovao sa firmom ''Agrometal'', te da prilikom prepoznavanja pokazana fotografija osobe koja se sjedi u prvom redu, da je tada rekao da mu liči, ali da to ne može potvrditi 100%, jer se ne sjeća tačno, jer je bilo prije 4 godine. Svjedok i u pogedu druge osobe koju je ranije prepoznao, kazao da sa sigurnošću ne može reći da je to ta osoba i da je inspektorima rekao da ona najviše liči.

Svjedok H.M., suvlasnik firme ''Komins'' d.o.o. Tuzla, izjavio je na glavnom pretresu da je sve u vezi kupovine predmetne radne mašine, obavljao njegov brat M.M.. On mu je i rekao da ima fima u Brčkom koja se bavi uvozom mašina iz inostranstva i da će on stupiti u kontakt sa tom firmom da se nabavi ta mašina i tako je i bilo. Ne zna koja je to firma, ponavljajući da je sve što se tiče računa i ugovaranja poslova radio njegov brat. Mašna je plaćena preko računa, a cijena od 12.000,00 EUR-a isplaćena je u dva dijela. Bio je na isporuci, na licu mjesta. Ne zna ko je dovezao mašinu, mlađi tip je bio. Sve je brzo išlo, mašina je istovarena, on je preuzeo. On i brat su bili prisutni prilikom primopredaje, a samo vozač je bio s druge strane.

Svjedok B.P. je, kako je to već istaknuto u okviru prethodnih tačaka osuđujućeg dijela izeke presude,prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavila je da na osnovu dokumentacije koju uglavnom dostavlja vozač koji prati transport robe, špediter podnosi jedinstvene carinske isprave carinskim organima. Takođe je objasnila da se njen posao ogledao u pružanju usluga koje su se sastojale od posredovanja između komitenta i državnog organa, a to je carina. U većem dijelu svog kazivanja, zaposlenica špedicije Branka d.o.o. od 1997. do 2013. godine, opisivala je postupak izrade carinske isprave, odnosno proceduru carinjenja robe na graničnim prelazima, te izjavila da je na imena firmi - komitenata, uključujući i ''Agrometal“ d.o.o. Brčko, po prvi put obratila pažnju u trenutku kada je Državna agencija za istrage i zaštitu izuzimala dokumentaciju, navodeći da ništa u tim slučajevima nije bio neuobičajno.

Analizom provedenih dokaza optužbe, vijeće je izvan svake razumne sumnje našlo dokazanim da je optuženi I.M. počinio radnje koje mu se ovom tačkom osuđujućeg dijela izreke presude, stavljaju na teret. Naime, prihvatajući iskaz svjedoka M.M., vijeće je nesumnjivo utvrdilo da je optuženi I.M. učestvovao u prodaji otuđene radne mašine minibager YANMAR, tip B37V, koja je dana 16.10.2009. godine uvezena iz SR Njemačke u BiH, preko pravnog lica ''Agrometal'' d.o.o. Brčko. Tako je svjedok u toku istrage sa fotografija koje su mu predočene, a nakon što je prethodno dao opis osobe pod imenom ''D., prepoznao upravo optuženog I.M. kao lice koje mu je nudilo na prodaju građevinsku radnu mašinu.¹⁷⁹

Vijeće nije prihvatilo navode svjedoke sa glavnog pretresa da ipak ne može potvrditi da su osobe koje je prepoznao bile prisutne kritične prilike, što je, kako kaže, rekao i ovlaštenim službenim licima u toku istrage. Naime, iz sadržaja sačinjenog zapisnika o prepoznavanja, koji je svjedok svojeručno potpisao, a što je i potvrdio na glavnom pretresu, nije uočljivo da je svjedok prilikom preduzimanja radnje prepoznavanja pokazivao bilo kakvu nesigurnost u pogledu onog što je od njega zatraženo. Tako na zapisniku jasno stoji da je nakon pokazivanja fotografija svjedok izjavio: ''Lice koje sam naveo po imenu D. je lice obilježeno pod brojem dva (2)''. KakoSudu nije ponuđen niti jedan ozbiljan i uvjerljiv razlog zašto bi svjedok takav zapisnik potpisao, ako njegov sadržaj ne odgovara izjavi koju je tom prilikom dao, vijeće je uzelo u obzir ono što je svjedok naveo u toku istrage.

Prilikom odlučivanja, vijeće je takođe imalo u vidu i da svjedok nije prepoznao optuženog I.M. u sudnici. Međutim, vijeće je ocijenilo da je to popuno očekivano s obzirom da vremenom sjećanja blijede, ali i da protek istog kod većine osoba rezultira i promjenom fizičkog izgleda. Svjedok je i sam prilikom saslušanja na glavnom pretresu više puta ponovio da se radi o događaju od prije četiri godine, zbog čega se pojedinih detalja ne može sjetiti.

Činjenica da je iz prezentiranih dokaza bez sumnje utvrđeno da je predmetna radna mašina uvezena preko pravnog lica ''Agrometal'' d.o.o. Brčko, a da je prodaja realizirana preko pravnog lica ''O&R company'' d.o.o. Brčko, to prema stavu vijeća upravo potvrđuje način djelovanja grupe, kao i povezanost njenih članova. Stoga, iako u konkretnom slučaju nema dokaza iz kojih bi bio uočljiv kontinuitet radnji optuženog I.M., prezentirani dokazi optužbe indikativno upućuju da je optuženi I.M. od samog početka bio uključen u realizaciju uvoza navedene radne mašine, te bio upoznat o njenom kretanju. Naime, uvažavajući činjenicu da se upravo optuženi I.M. pojavljuje u ulozi ponuđača radne mašine, kao i da saslušani svjedoci s tim u vezu ne dovode bilo kakvo drugo lice, vijeće je steklo uvjerenje i o njegovom sudjelovanju prilikom uvoza radne mašine. Da optuženi I.M. nije učestvovao u opisanim radnjama, kako to tvrdi odbrana, onda isti, prema ocjeni vijeća, ne bi ni imao toliki interes da se prodaja radne mašine, kao krajnja svrha uvoza, realizira, a koji interes je bez sumnje pokazao kroz kontinuirano održavanje sastanaka koji su na koncu rezultirali prodajom radne mašine.

Tačka 22. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 22. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 35. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su I.M. i T.A., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Ciprom“ d.o.o Bijeljina preko navedenog pravnog lica, dana 10.12.2009. godine uvezli otuđeni utovarivač LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., vlasništvo firme “Forschner“ iz Ulma Njemačka, koji je D.M., koji se predstavljao kao J.N., u dogovoru sa V.D. otuđio, pa je radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Ulmu, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 50/2009 od 08.12.2009. godine navodnog prodavca Grossgarage Bitterolf GmbH Ulm, SR. Njemačka i uvoznika „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 8.000,00 EUR-a kao cijena građevinske radne mašine, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao NN licima, pa kada je mašina prebačena u BiH, iste te osobe uputile su vozača na istovar radne mašine kod pravnog lica „Porobić“ d.o.o Zavidovići, gdje je ista pronađena i privremeno oduzeta.

Na okolnost ove tačke, Tužilaštvo je uložilo objektivnu materijalnu dokumentaciju, te saslušalo svjedoke D.S., Ž.M., E.P. i B.P., dok je odbrana optuženog I.M. saslušala svjedoka T.A..

Pri utvrđivanju odlučnih činjenica, vijeće je pošlo od dokaza objektivne prirode koji su po naredbi Suda BiH oduzeti od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, RC Banja Luka¹⁸⁰, te zaključilo da sadržaj jedinstvene carinske isprave broj: 73241 od 10.12.2009. godinei uz istu priložena dokumentacija¹⁸¹, nesporno potvrđuju da je preko pravnog lica ''Ciprom'' d.o.o. Bijeljina, dana 10.12.2009. godine, uvezen otuđeni utovarivač LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije .... Na temelju istih dokaza, vijeće je takođe nespornim utvrdilo da je uvoz radne mašine iz SR Njemačke bio angažovan prevoznik „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, kao i da je prilikom provođenja carinskog postupka korištena upravo krivotvorena faktura broj 50/2009 od 08.12.2009. godine navodnog prodavca Grossgarage Bitterolf GmbH Ulm, SR. Njemačka i uvoznika „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina na iznos od 8.000,00 EUR-a, kao cijena građevinske radne mašine.

Svjedok B.P. je, kako je to već istaknuto u okviru prethodnih tačaka osuđujućeg dijela izeke presude,prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavila je da na osnovu dokumentacije koju uglavnom dostavlja vozač koji prati transport robe, špediter podnosi jedinstvene carinske isprave carinskim organima. Takođe je objasnila da se njen posao ogledao u pružanju usluga koje su se sastojale od posredovanja između komitenta i državnog organa, a to je carina. U većem dijelu svog kazivanja, zaposlenica špedicije Branka d.o.o. od 1997. do 2013. godine, opisivala je postupak izrade carinske isprave, odnosno proceduru carinjenja robe na graničnim prelazima, te izjavila da je na imena firmi - komitenata, uključujući i ''Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, po prvi put obratila pažnju u trenutku kada je Državna agencija za istrage i zaštitu izuzimala dokumentaciju, navodeći da ništa u tim slučajevima nije bio neuobičajno.

Analizirajući materijalnu dokumentaciju sačinjenu prilikom pretresa poslovnih prostorija pravnog lica ''Porobić'' d.o.o. Zavidovići¹⁸², vijeće je u njenom sadržaju našlo potvrdu činjeničnih navoda optužbe da je predmetna radna mašina pronađena i privremeno oduzeta od navedenog pravnog lica.

Ovu činjenicu potvrdio je i svjedok E.P., vlasnik firme ''Porobić'' d.o.o Zavidovići, navodeći da je radnu mašinu utovarivač LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... kupio u mjesecu novembru/decembru 2009. godine. Ne zna od koga je kupio. Nazvao ga je neki momak iz Banja Luke, od brata prijatelj, D.1 da ostavi tri mašine u krugu njegove firme, među kojima je je bila i mašina Liehberr. Bio je prisutan kada su došli da preuzmu mašine. Po mašine je došao jedan kamion i dva momka u mercedesu. Ne zna ko su ti ljudi bili. Zna samo da kada su dovezene mašine da je bio jedan čovjek sa bradom. Tu dvojicu momaka koja su bila kada su se mašine tovarile, pitao ih je prodaje li se mašina Liebherr i po kojoj cijeni i oni su mu istovarili mašinu. Mašinu je platio 18.000,00 EUR-a, kešom, a oni su rekli da će se javiti i donijeti mu orginalni račun, a tada su mu predali carinsku deklaraciju. On im je platio 18.000,00 EUR-a i ti se ljudi više nikada nisu pojavili. Ne zna kako se zovu. Tek 2011 kada su mu došla dva inspektora sa policajcima, tek tada je shvatio da je mašina bila sumnjivog porijekla. Kasnije mu se javila jedna firma iz Beograda, S Alba, došli su do podataka da se ta mašina nalazi kod njega i on im je potvrdio. Rekli su mu ko su stvarni vlasnici, on je stupio s njima u kontakt i ponovo kupio tu mašinu. Istu mašinu dva puta je platio. Prilikom kupovine navedene mašine nije sačinio nikakav ugovor, ta lica se više nisu pojavila. Jedan je bio krupniji 1,80 – 1,90, drugi je bio 1,75, nekih 40-ak godina su imali, ne sjećam tačno. Dao je novac vozaču mercedesa. Oni su cijenu rekli nekih 25-26.000,00 EUR-a, on im je rekao da je to puno i da može dati 18.000,00 EUR-a. Tada su mu dali carinsku deklaraciju, uvoznicu od te mašine, koju i sada ima. Na njoj je bila cijena 8.000,00 EUR-a, nije shvatio zašto su pravili manji račun. Rekao je da bi mogao prepoznati osobe iz mercedesa, auto ne bi mogao, jer je bilo davno, ali misli da je bio crni merecedes, nije siguran. Išao je na prepoznavanje u Tuzlu, međutim nikoga nije prepoznao.

Svjedok D.S., prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio je da je kao vozač bio anagažiran za realizaciju prevoza radne mašine utovarivač LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., iz SR. Njemačke u BiH. Sjeća se da je već bio u Njemačkoj kada je od oca dobio nalog da ide na utovar radne mašine zajedno sa kolegom Ž.M.. On je natovario dva bagera, a Ž.M. jedan. Čovjek koji ih je dočekao na utovaru pričao je našim jezikom. U Njemačkoj su dobili sve papire, CMR i uputu da carine gdje žele. Ne sjeća se ko je CMR-ove popunio, da li oni ili lice koje ih je dočekalo. U BiH su ušli u Gradišku, špedicija Branka misli da se zvala, gospođa V. ih je dočekala. Predali su papire. Svjedok je izjavio da su ih na Gradišci dočekala dva momka iz Ciproma, koji su se predstavili i rekli da će ih odvesti na istovar. Ne zna kako su se zvali, ali se sjeća da su bili sa nekim đipom, ne smije garantovati da je crni bio, a marku ne zna. Kontaktirali su ih usput telefonom. Mašine su istovarili u Zavidovićima, u nekoj firmi. CMR im je ovjerio neko od tih momaka, nisu se trudili da se upoznaju. Plaćanje je bilo dio u fakturi, dio u gotovini, ne može se sjetiti tačno. Ne zna koliko je dobio u gotovini od jednog od tih momaka koji su ih sačekali na prelazu. Na upit tužioca ko je bio N.1, svjedok je izjavio da misli da ih je on dočekao u Njemačkoj.

Prilikom unakrsnog ispitivanja, svjedok je izjavio da se sa N.1 čuo više puta telefonom tog dana, te da su sve tri mašine istovarili u šljunkari, kod čovjeka koji eksploatiše šljunak. Takođe je potvrdio da je na ispitivanju u DGS-u u dva navrata gledao fotografije sa licima sa kojim se susretao, te izjavio da je prilikom prepoznavanja rekao da nije 100% siguran, jer su osobe bile sličnog izgleda.

Navode svjedoka D.S. potvrdio je i svjedok Ž.M., koji je na glavnom pretresu izjavio kako ih u mjestu Ulm, Njemačka, dočekao čovjek koji ih je odveo do mjesta utovara. ‘’Bila je neka žurba stalno nas je požurivao, vjerovatno da se to ne vidi, ne znam zbog čega, požurivao je da ima još nekih obaveza, nekih utovara, pa ne može da stigne. Sve je to bilo ujutro u 6, pola 7, bila je noć, zimsko vrijeme.Došli smo, sve uvezali, ja sam pitao gdje da carinimo ovo, ona je rekao da carinimo gdje hoćemo, da je najbolje da carinimo u Sloveniji.’’ Svjedok nije mogao opisati čovjeka koji je tovario, ne sjeća se ni jednog detalja. Nakon što mu je branilac pokazao na optuženog I.M., svjedok je izjavio da ga se ne sjeća i da ga nikada nije vidio. Prilikom saslušanja takođe je izjavio da im gazda rekao da istovaraju u Žepču, kao i da ih je prema Zavidovićima dočekao čovjek u crnom ML mercedesu đip, ne zna tog čovjeka, vidio ga je, ali noć je bila, ne zna kako je izgledao. I tu je bilo na brzinu, ljudi su čekali da se istovari. Mašine su istovarene u firmi u Zavidovićima, ne zna kako se zove, unutar firme su mašine istovarene. D.S. je išao prije njega, pa su otišli pred jednu betonaru. Tamo su bili neki ljudi koji su vršili istovar i on je lično bio prisutan tu kada su istovarali. Od trenutka predavanja na carinu on ni sa kim nije kontaktirao. CMR je ovjeren u kancelariji u spomenutoj betonari. Ne zna ko je ovjerio, toliko je brzina bila i toliko je ljudi prošlo da nije obraćao pažnju. Znam gdje smo utovaraili i istovarali, to je sve što sam znao. Na fotografijama nije mogao nikoga prepoznati.

Odbrana optuženog I.M. u toku glavnog pretresa prigovorila je da prepoznavanje koje je izvršio svjedok D.S. u toku istrage, predstavlja nezakonit dokaz, jer sačinjeni zapisnik ne sadrži opis lica, te su fotografije osoba koje je trebalo identificirati ''markirane''. Suprotno tvrdnjama odbrane, vijeće je izvršenim uvidom Zapisnik Državne agencije za istrage i zaštitu o prepoznavanju lica, broj: P-16-14-04-1-3-185/09 od 03.10.2011. godine (DT-159b), utvrdilo da je radnja prepoznavanja u cijelosti obavljena u skladu sa odredbom člana 85. stav 4. ZKP BiH. Tako je iz sadržaja zapisnika uočljivo da je od svjedoka najprije zatraženo da opiše osobe koje treba identifikovati, nakon čega je njegova izjava unijeta u zapisnik, da bi mu potom bile pokazane fotografije više osoba radi prepoznavanja. Takođe je vidljivo da je svjedok nakon prepoznavanja na zapisnik jasno izjavio da je lice koje je opisao visine oko 180 cm, crn i kratko ošišan, lice sa fotografije sa brojem 8 (I.M.). Pregledom fotodokumentacije koja čini sastavni dio Zapisnika o prepoznavanju lica, vijeće nije primjetilo da se fotografije osoba koje su identificirane, a među kojima je i fotografija optuženog I.M., na bilo koji način razlikuju od ostalih fotografija koje su svjedoku prezentirane, zbog čega je prigovore odbrane i u pogledu navoda da su određene fotografije bile ''markirane'', ocijenilo neosnovanim.

Prihvatajući navedeni dokaz kao zakonit, vijeće je ocijenilo da njegovu snagu ne umanjuje činjenica što svjedok D.S. nije prepoznao optuženog I.M. u sudnici, kako to odbrana pokušavala predstaviti. Naime, kako je to istaknuto i u okviru prethodne tačke osuđujućeg dijela izreke presude, vijeće je ocijenilo da je to popuno očekivano s obzirom na protek vremena, koji kod većine osoba rezultira i promjenom fizičkog izgleda.

Stoga, dovodeći navedeni zapisnik o prepoznavanju u vezu sa iskazima svjedoka D.S. i E.P., koji su ocijenjeni kao pouzdani i tačni, vijeće je zaključilo da je optuženi I.M., kao član grupe, preduzeo radnje koje mu se ovom tačkom stavljaju na teret.

Naime, svjedok D.S. upravo je optuženog I.M. prepoznao kao jednu od osoba koje su ga prilikom uvozom predmetne građevinske radne mašine, dočekale na CI Gradiška i koja se predstavila kao jedan od predstavnika firme ''Ciprom'' d.o.o. Bijeljina, a koja je bila uvoznik radne mašine. Dosljedno izjavi iz istrage, svjedok D.S. je prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio da je optuženi I.M. tada bio sa još jednim licem, kojeg je u istrazi takođe prepoznao, navodeći da su ga te osobe pratile do mjesta istovara u Zavidovićima, gdje im je jedan od njih dvojice i ovjerio CMR obrazac. Takođe je izjavio da su se navedena dva lica do mjesta istovara kretala u vozilu đip, u pogledu koje činjenice je prilikom prepoznavanja bio određeniji, navodeći da se radilo o crnom đipu marke Mercedes. Iako svjedok E.P. direktno ne inkriminiše optuženog I.M., za vijeće je posebno simptomatična izjava ovog svjedoka u dijelu u kojem isti potvrđuje da je kupovinu radne mašine realizirao upravo sa dvije osobe, koje su i ovom prilikom bile u crnom vozilu marke Mercedes.

Cijeneći istaknute činjenice, vijeće je zaključilo da izvedeni dokazi pored toga što direktno potvrđuju da je optuženi I.M. učestvovao u radnjama koje su pratile uvoz radne mašine, isti takođe indikativno upućuju da je optuženi učestvovao i u prodaji radne mašine, te stiče uvjerenje o postojanju njegovog dogovora sa optuženom T.A. da se preko pravnog lica koje je u njenom vlasništvu uveze predmetna radna mašina.

Odbrana je preko svjedoka T.A. pokušala osporiti istaknute činjenične tvrdnje optužbe, ali je vijeće ocijenilo da iskaz ovog svjedoka nema uticaja na drugačije rješenje stvari u pogledu ove tačke osuđujućeg dijela izreke presude.

Naime, svjedok je prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavila da nisu tačni činjenični navodi da je mašine uvozila za optuženog I.M., nego da je to učinila na zahtjev P.D. koji ju je zamolio da učini uslugu nekom njegovom prijatelju koji nije imao firmu i da za njega uveze mašine, na što je ona pristala. Takođe je navela da su je nakon zaključenja sporazuma i davanja izjave u Tužilaštvu dvije osobe fizički napale i da su joj rekle da pazi šta priča u Sudu BiH.

Ne ulazeći u razloge fizičkog napada na svjedoka, jer isti nisu predmet ovog optuženja, vijeće je cijeneći činjenicu da je svjedok (ranije optužena) sa Tužilaštvo BiH zaključila sporazum, kojim je pod punom materijalnom, moralnom i krivičnom odgovornošću priznala krivnju između ostalog i za radnje koje su opisane i u ovoj tačci, a za što ju je Sud oglasio krivom i izrekao kaznu, zaključilo da je ovakav iskaz svjedoka rezultat njene namjere da umanji, pa i u potpunosti isključi kriminalne radnje optuženog I.M.. Navode svjedoka da se za zaključenje sporazuma odlučila jedino sa ciljem da se više ne pojavljuje pred Sudom, vijeće nije moglo prihvatiti kao valjane i opravdane razloge zašto je promijenila stav u pogledu činjeničnih navoda optužbe, kada se ima u vidu da je prilikom zaključenja sporazuma priznala da su krivična djela za koja je oglašena krivim, izvršena upravo na način i u vrijeme kako je to navedeno u optužnici.

Da se iskaz ovog svjedoka ne može prihvatiti kao vjerodostojan i pouzdan, u konkretnom slučaju potvrđuje i sadržaj Zapisnika o saslušanju svjedoka T.A., koju je odbrana optuženog I.M. uvrstila u svoju dokaznu građu (DO-73-MI), a čiju je autentičnost svjedok potvrdila prilikom saslušanja na glavnom pretresu. Naime, vijeće je uvidom u isti utvrdilo da svjedok najprije potvrđuje da su u potpunosti tačni navodi optužnice Tužilaštva BiH broj: T20 0 KT 0000286 10, navodeći ''sve je bilo onako kako je i opisano u tačkama optužnice koje se odnose na mene'', da bi nastavak date izjave bio u potpunoj kontradiktornosti sa onim što prethodno izjavila.

U cilju otklanjanja odgovornosti za radnje koje se optuženom I.M. stavljaju na teret, odbrana je u okviru materijalnih dokaza uložila i notarski ovjerenu izjavu T.A. (DO-74-MI), u kojoj ista u osnovi ponavlja ono o čemu je svjedočila na glavnom pretresu. Iako notarski ovjerena izjava, shodno članu 4. Zakona o notarima Federacije BiH, ima karakter javne isprave, iz izjave date u konkretnom slučaju jasno se uočava da notar Mirjana Terzić iz Tuzle samo potvrđuje da je T.A. u njenoj prisutnosti svojeručno potpisala navedenu izjavu, uz napomenu da prema odredbi člana 95. stav 3. navedenog zakona, notar ne odgovara za sadržaj isprave na kojoj ovjerava potpis. Imajući u vidu da tačnost ili istinitost sadržaja naznačenog u izjavi koja je data na ovakav način, ničim nije potvrđena, vijeće je ocijenilo da ista nije relevantna sa aspekta dokaza u krivičnom postupka, zbog čega je nije razmatralo u konkretnom slučaju.

Tačka 23. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 23. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 45. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su V.D. i J.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko preko navedenog pravnog lica, dana 08.07.2010. godine, uvezli otuđeni viljuškar MANITOU, tip MT 1440, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... koji je J.M., predstavljajući se kao K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od NN pravnog lica u S.R. Njemačkoj, koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je navedenu građevinsku mašinu vozač B.M. ispred angažovanog prevoznika iz „IM Transport Company“ d.o.o. Žepče, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u Frankfurtu am Main, SR. Njemačka, zajedno sa krivotvorenom fakturom broj 205/10 od 06.07.2010 navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt am Main, SR. Njemačka i uvoznika „O&R Company“ d.o.o. Brčko na iznos 3.550,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost građevinske mašine na dan carinjenja iznosila 12.232,00 EUR-a, pa kada je mašina prebačena u BiH, pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko je istu prodalo pravnom licu „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča po fakturi-otpremnici broj 32/10 od 29.07.2010. godine za iznos od 8.190,00 KM, gdje je pronađena i privremeno oduzeta.

Na okolnost ove tačke, Tužilaštvo je uložilo objektivnu materijalnu dokumentaciju, te saslušalo svjedoke B.M., I.I., I.K., S.M. i M.J.1.

Imajući u vidu da je svjedok S.M., zaposlen kao carinski deklarant, svjedočio o okolnostima provedenih carinskih postupka koji se dovode u vezu sa krivičnim djelom carinske prevare za koje su optuženi V.D. oslobođen od optužbe, vijeće iskaz ovog svjedoka neće posebno analizirati u ovom dijelu. S druge strane, u kontekstu okolnosti konkretnog slučaja vijeće je ocijenilo irelevantnim iskaz svjedoka I.I., budući da je isti prilikom saslušanja na glavnom pretresu jasno izjavio da se ne sjeća pravnog lica ''O&R company’’, niti prevoza za ovu firmu, da ima disponente koji organiziraju transport i koji komuniciraju sa licima u vezi organizacije prevoza, kao i da su vozači koji su bili angažirani za sporne prevoze već dolazili pred Sud i davali izjave.

Prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica, vijeće je i u ovom slučaju pošlo od dokaza objektivne prirode koji su po naredbi Suda BiH oduzeti od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, RC Banja Luka¹⁸³, te zaključilo da sadržaj jedinstvene carinske isprave broj: 23542 od 08.07.2010. godinei uz istu priložene dokumentacije¹⁸⁴, nesporno potvrđuju da je preko pravnog lica ''O&R company'' d.o.o. Brčko, dana 08.07.2010. godine, uvezen otuđeni viljuškar MANITOU, tip MT 1440, godina proizvodnje 2006., broj šasije .... Na temelju istih dokaza, vijeće je nespornim utvrdilo i da je za uvoz radne mašine iz SR Njemačke bio angažovan prevoznik „IM Transport Company“ d.o.o. Žepče, kao i da je prilikom provođenja carinskog postupka korištena upravo krivotvorena faktura broj 205/10 od 06.07.2010 navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt am Main, SR. Njemačka i uvoznika „O&R Company“ d.o.o. Brčko na iznos 3.550,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine.

Iz sadržaja ranije spomenutog nalaza vještaka Dragana Salića, a kojeg je vijeće u najvećem dijelu prihvatilo, evidentno je da je vrijednost građevinske radne mašine koja se navodi i u ovoj tačci, bila znatno veća nego što je to istaknuto na navedenoj krivotvorenoj fakturi, te ista iznosi 12.232,00 EUR-a.¹⁸⁵

Analizirajući materijalnu dokumentaciju sačinjenu prilikom pretresa poslovnih prostorija pravnog lica ''KUZMANOVIĆ COMMERCE'' d.o.o. Modriča¹⁸⁶, vijeće je utvrdilo tačnost činjeničnih navoda da je predmetna radna mašina, nakon što je prebačena u BiH, istom pravnom licu prodata po fakturi-otpremnici broj: 32/10 od 29.07.2010. godine za iznos od 8.190,00 KM, a gdje je i pronađena, te privremeno oduzeta.

Ove činjenice potvrdio je i svjedok I.K., koji je osvrćući se na kupovinu navedene radne mašine, u svom je iskazu na glavnom pretresu izjavio da se ne sjeća od koga je mašinu kupio, misli da je to bio M.4, bucmasti. Ne zna koja je firma bila, možda Metal, O&R, ne zna tačno. Sve mašine su imale propratne papire. Svjedok je izjavio da svojim poslom bavi dugi niz godina i da mu je vrlo dobro poznato koja dokumentacija prati mašinu ukoliko se ista uvozi iz inostranstva, te ponovio je da su sve mašine imale urednu dokumentaciju i da je za iste platio PDV. Nakon što mu je tužilac predočio dio zapisnika iz istrage kada je izjavio ‘’Ovu mašinu sam zadnju kupio od V.D. u 2009. godini koliko se sjećam, za ovu mašinu sam njima dao svoju polovnu mašinu, izvršili smo zamjenu. I ovaj viljuškar je imao sve propratne papire’’, svjedok je ponovio da ne zna od koje je firme kupio ovu radnu mašinu.

Kako je to već istaknuto u okviru analize ranijih tačaka osuđujućeg dijela izreke presude, svjedok I.K. je izjavio da je prilikom kupovine radnih mašina bio je prisutan i V.D.. Na upit Suda, svjedok je ustvrdio da mašine nije kupio direktno od V.D., jer on nije imao nikakvu firmu, nego da je on ''samo navraćao s tim ljudima'' par puta.Sve mašine platio je žiralno, a optuženom V.D. nikada nije uplaćivao novac na račun, niti je njemu ikada plaćao, te mu nije poznato u kakvim je odnosima V.D. bio sa drugim licima. Da od V.D. nikada nije kupovao i pregovarao o uslovima kupoprodaje, kao i da mu nije dao novac za bilo kakve mašine, svjedok je ponovio i prilikom unakrsnog ispitivanja, dodajući da nikada nije vidio dokumente na kojima je bio potpis V.D., koji je dolazio u društvu M.4 za kojeg misli da ''vodi glavnu riječ''.

Da je ispred prevoznik „IM Transport Company“ d.o.o. Žepče bio angažovan radi prevoza predmetne radne mašine iz SR Njemačke u BiH, svjedok B.M. potvrdio je prilikom saslušanja na glavnom pretres, detaljno opisujući kako je tekao sporni transport. Firma mu je poslala nalog da natovari dvije mašine, ali je bila samo jedna. Mjesto utovara bilo je manje mjesto u blizini Frankfurta, gdje su ih dočekale svije osobe, od kojih je jedna pričala našim jezikom. Na utovaru je dobio račun za mašinu, sa uputom da se ista ocarina, nije ima rekao gdje, te im dao novac da plate usluge špedicije. Sa njim je drugim kamionom išao i kolega J.J., koji je utovario jednu ili dvije mašine. Misli da im je CMR bio ovjeren, sjeća se da je tražio da im ovjeri. Iz njegove firme su mu rekli da idem na GP Brod pri ulasku u BiH, da tu rascarini robu. Kad je došao u BiH, obratio se špediterskoj firmi ‘’Optima’’ ili ‘’Milienijum’’. Iz firme su mu davali upute kome da se obrati, na koji granični prelaz da ide. Koliko se sjeća neko je dolazio tu na carinarnicu Brod, koji se predstavio kao vlasnik firme. Koliko se sjeća neko iz špedicije ga je zvao da dođe da se dogovore gdje će biti istovar. Rečeno mu je da ide na pumpu u Ugljeviku i da nazove, da će neko doći po njega. Došao je neki radnik, odveo ga u krug firme na istovar. Ne sjeća se da li je bilo neke oznake firme, kojim je vozilom došao taj čovjek, niti kako je izgledao, izjavljujući ‘’dugo vremena je prošlo, ja svaki dan to radim’’. Tužilac je potom svjedoku predočio zapisnik iz istrage¹⁸⁷ u dijelu u kojem je dao opis osobe koja koja ga je dočekala na carinarnici Brod, odnosno u krugu firme (Crno auto, đip, isti je bio čovjek koji ga je dočekao na carinarnici Brod.).

Svjedok je prilikom saslušanja potvrdio da je u istrazi vršio i prepoznavanje, kojom prilikom je izjavio ‘’nisam siguran, ali prvi čovjek koji se navodi kao V.D. liči na ovoga čovjeka’’. Na upit Suda da li te osobe ima u sudnici, svjedok je pokazujući na optuženog V.D. naveo ‘’sličan je tom čovjeku, nije imao ovakvu kosu, bio je malo deblji’’, te dodao ‘’Ja sam se kasnije sjetio da se mislim predstavio kao D., i na kraju sam se sjetio da je V.D., ali nisam siguran.’’

Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je takođe potvrdio da mu je u Tužilaštvu prezentirano nekih 20-ak fotografija, te mu je rečeno da pokuša prepoznati čovjeka koji je izašao pred njega, na što im je izjavio da mu ta osoba liči na tog čovjeka kojeg sam prepoznao, navodeći ‘’prošlo je par mjeseci, pola godina’’. Nije siguran 100% da je to bio V.D., niti je tada bio siguran, jer se svaki dan sreće sa različitim ljudima. Potvrdio je da su fotografije bile iz CIPS-ove baze podataka, te da je on opisom tražio ‘’ćelavu osobu, bez kose’’, a odbrana optuženog I.M. prigovorila je da se radi o nezakonitom dokazu, jer svjedoku nisu prezentirane fotografije ‘’ćelavaca’’.

S druge strane, svjedok M.J.1, zaposlen u špediciji ‘’...’’ Doboj, prilikom saslušanja na glavnom pretresu, u osnovi je opisivao poslove špeditera, te izjavio da ispred pravnog lica ''O&R company'' kod njega niko nije dolazio, jer njegov posao nije bio da ugovara poslove. Na pitanje da li prepoznaje nekoga u sudnici, a ko je lično kod kod njega dolazio radi špediterskih usluga, odgovorio je da se ne može sjetiti, te da uglavnom poznaje vozače, prevoznike koji su kod njega sa robom svako drugi, treći dan, što ovdje nije slučaj.

Dovodeći u vezu iskaze svjedoka B.M. i I.K. vijeće je izvan svake razumne sumnje našlo dokazanim da je optuženi V.D. preduzeo radnje koje mu se ovom tačkom osuđujućeg dijela izreke presude stavljaju na teret.

Vijeće prije svega ističe da identifikacija optuženog na način kako je to učinio svjedok B.M. u toku istrage, ne predstavlja klasičnu radnju prepoznavanja, budući da je u Zapisniku o saslušanja svjedoka samo konstatovano da se svjedoku na uvid daju slike iz CIPS baze podataka radi eventualne identifikacije lica, te da je nakon uvida u iste svjedok izjavio ''Nisam siguran, ali čovjek koji se navodi kao V.D., liči na čovjeka koji me je dočekao na CI Brod, a kasnije došao u Ugljevik sa crnim đipom''. Zbog navedenih razloga vijeće je prepoznavanje izvršeno na ovakav način, cijenilo isključivo u kontekstu izjave svjedoka. Međutim, i kod takvog stanja stvari, vijeće nije moglo zanemariti činjenicu da je svjedok B.M. i prilikom saslušanja na glavnom pretresu, na upit Suda da li te osobe ima u sudnici, svjedok ponovno pokazao na optuženog V.D.. To je za vijeće bilo dovoljno da izvede zaključak da svjedok bio u kontaktu upravo sa optuženim V.D., cijeneći da je razlog zbog kojeg svjedok ni ovaj put nije bio siguran u svojoj tvrdnji, leži isključivo u prirodi njegovog posla. Naime, svjedok je i sam kazao da se svakodnevno susreće sa različitim ljudima, što je prema stavu vijeća, sasvim sigurno utjecalo na jasnoću njegove percepcije i sjećanja u konkretnom slučaju.

Potvrdu organizatorske uloge optuženog V.D., vijeće pronalazi i u izjavi svjedoka I.K.. Za vijeće nije sporno, a što je već više puta istaknuto u okviru prethodnih tačaka, da svjedok I.K. radne mašine nije kupovao direktno od optuženog V.D., jer isti nije imao vlastitu firmu, pa formalnopravno radne mašine nije ni mogao prodavati. Takva inkriminacija optuženom se ne stavlja na teret ni ovom tačkom osuđujućeg dijela izreke presude. Međutim, ako optuženi V.D. nije učestvovao u inkriminisanim radnjama, kako to tvrdi odbrana, koje je opravdanje za njegovo prisustvo prilikom prodaje radnih mašina koje su pri tome uvezene preko pravnog lica koje nije u njegovom vlasništvu i ispred kojeg bi, po logici stvari, trebao istupati samo direktor, kao zakonski zastupnik koji predstavlja pravno lice u pravnom prometu ili lice koje on ovlasti, što u konkretnom nije slučaj.

Stoga, prisustvo optuženog V.D. u kritičnim prilikama o kojima su govorili svjedoci B.M. i I.K., prema uvjerenju vijeća, upravo potvrđuje modus operandi djelovanja grupe, kao i njegovu ulogu u okviru iste. Na taj način optuženi je održavao kontrolu nad realizacijom osmišljenog plana, jer da isti nije bio u dogovoru sa J.M. da se preko pravnog lica ''O&R company'' d.o.o. Brčko uveza predmetna radna mašina, on sasvim sigurno ne bi ni imao interes da dočekuje vozača na carinskoj ispostavi, kao i na istovaru radne mašine, te kontroliše njenu prodaju, kao krajnju svrhu i ovog uvoza.

Tačka 24. osuđujućeg dijela izreke presude

Optuženom M.T. tačkom 24. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 50. optužnice, stavlja se na teret da je dana 16.08.2010. godine, na carinskom terminalu u Bosanskom Brodu, od vozača H.F., koji je ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod prevozio otuđeni rovokopač CATERPILLAR, tip CAT 323D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... za pravno lice “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar, preuzeo krivotvorenu fakturu broj: 00100745 od 12.08.2010. godine, navodnog prodavca ANDREAS AUTOMOBILE Hildesheim, SR. Njemačka i uvoznika „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar na iznos od 25.000,00 EUR-a i CMR, a kada je mašina prebačena u BiH, M.T. je vozača H.F. sa građevinskom mašinom uputio prema Bijeljini vozeći se u kamionu s vozačem, uz pratnju pravnog lica “Grapkić“ d.o.o. jer se radilo o vangabaritnom teretu, pa kada je građevinska mašina istovarena, M.T. je vozaču H.F. na ime troškova prevoza platio iznos od 3.800,00 EUR-a.

Na okolnost ove tačke vijeće je analiziralo uloženu materijalnu dokumentaciju koja je oduzeta od UIO BiH, kao i izjavu svjedoka H.F., te zaključilo da prezentirani dokazi optužbe pružaju pouzdan činjenični osnov da se van svake razumne sumnje izvede zaključak da je optuženi M.T. počinio opisane radnje, i to na način i u vrijeme kako je to Tužilaštvo predstavilo u ovoj tačci.

Tako je na temelju jedinstvene carinske isprave (JCI) broj: 28982 od 16.08.2010. godine¹⁸⁸ i uz istu priložene dokumentacije¹⁸⁹, vijeće nesporno utvrdilo da je preko pravnog lica “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar, dana 16.08.2010. godine, uvežena radna mašina rovokopač CATERPILLAR, tip CAT 323D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., kao i da je postupku uvoza korištena krivotvorena faktura broj: 00100745 od 12.08.2010. godine, navodnog prodavca ANDREAS AUTOMOBILE Hildesheim, SR. Njemačka i uvoznika „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar na iznos od 25.000,00 EUR-a.

Da je upravo navedenu fakturu, ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, preuzeo prilikom utovara radne mašine u Njemačkoj, svjedok H.F. potvrdio je prilikom saslušanja u istrazi. Izjavu svjedoka H.F., koja u potpunosti potvrđuje navode optužbe u pogledu inkriminacija koje se stavljaju na teret optuženom M.T., vijeće je u cijelosti prihvatilo.

Svjedok H.F. je tada izjavio je da je njegov gazda R.B. sa izvjesnim P. koji ga je iz Njemačke kontaktirao, dogovorio prevoz predmetne radne mašine na relaciji Frankfurt - BiH. Dogovor je bio da relacija bude Frankfurt - Bosanski Brod, i da istovar bude u Bosanskom Brodu, ali kasnije je uz drugu cijenu dogovoreno da se mašina odveze u Bijeljinu. Sjeća se da je bilo ljeto, mjesec august 2010. godine, već je bio u Njemačkoj kada ga je gazda R.B. pozvao i dao mu kontakt broj P., koji ga je uputio na mjesto utovara. Utovar je bio u okolini Frankfurta. Radna mašina bila je marke "Cat" žute boje, sa karakterističnim natpisom CAT, misli da je bio tip 323, 22 tone težine, što je vidio na pločici mašine. Radilo se o rovokopaču, misli da je bio 2007. ili 2008. godište. P. mu je dao račun firme u Njemačkoj koja je prodala navedenu mašinu, naziva firme nije se mogao sjetiti, navodeći da se P. predstavljao kao posrednik između njemačke firme i uvoznika u BiH. Prilikom saslušanja svjedoku je prezentiran račun firme Andreas automobile iz Njemačke firme, Rapa bau invest Mostar, br. 00100745 od 12.08.2010. godine i CMR broj: 0285035, te je isti potvrdio da se radi o računu i CMR-u koji mu je navedene prilike predao P.. Iz uložene izjave vidljivo je da je svjedok sa fotografija prepoznao lice A.A. koje mu se u Njemačkoj predstavilo kao P., kao i lice N.E., koji je kako se sumnja, bio P. pomoćnik prilikom utovara radne mašine u Njemačkoj.

Nakon utovara radne mašine, odmah je krenuo na put. Za vrijeme putovanja iz Njemačke u BiH, kako je izjavio, P. ga je više puta pozivao sa njemačkog broja telefona i raspitivao se da li je sve uredu. U BiH je ušao na Bosanskom Brodu, te naveo da je na carinski terminal nakon izvjesnog vremena došlo lice koje mu se predstavilo kao M.3, a koje je u špediciji obavilo poslove oko carinjenja mašina. Zajedno sa M.3 nastavio je dalji put prema Bijeljini, potvrđujući da su od Bosanskog Broda do Bijeljine imali i pratnju vozila firme Grapkić prevoz, obzirom da se radi o vangabaritnom teretu. Mašinu je odvezao i istovario u Bijeljini, nakon čega mu je M.3 platio troškove prevoza u iznosu od 3.800,00 EUR-a, a kojeg je na koncu prepoznao kao M.T..

Uvažavajući datu izjavu svjedoka koji je detaljno opisao uvoz radne mašine od njenog preuzimanja u Njemačkoj do istovara u Bijeljini, a koju odbrana ničim nije dovela u pitanje, vijeće je zaključilo da je optuženi M.T. nesumnjivo izvršio radnje opisane u ovoj tačci osuđujućeg dijela izreke presude. Naime, svjedok H.F. upravo je optuženog M.T. prepoznao kao osobu koja se prilikom realizacije spornog uvoza pojavila na carinskoj ispostavi, te koja ga je pratila do mjesta istovara radne mašine, te mu platila troškove prevoza. Navedene radnje, po uvjerenju vijeća, bez sumnje potvrđuju da je optuženi M.T. bio član grupe i da je djelovao u okviru iste.

Tačka 25. i 26. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tački 25. i 26. osuđujućeg dijela izreke presude, koje odgovaraju tačkama 51. i 52. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da nakon što je preko pravnog lica “Eko Metal” d.o.o. Živinice1/ dana 18.10.2010. godine uvezen otuđeni valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... (tačka 25.), a 2/ dana 03.11.2010. godine uvezen otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... (tačka 26.), koje su građevinske radne mašinu A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. otuđili u SR. Njemačkoj, nakon čega je vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, kontaktirao „P.“ koji mu je dao adresu mjesta utovara gdje su ga sačekali A.A. i N.E., gdje je N.E. građevinske radne mašine navezao na “labudicu“, zatim je vozač od A.A. preuzeo ovjerene CMR obrasce i krivotvorene fakture 1/ broj: 002341/11 od 14.10.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt, SR. Njemačka i uvoznika „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na iznos od 17.400,00 EUR-a i 2/ broj: 002342/11 od 28.10.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt, S.R. Njemačka i uvoznika „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na iznos od 24.700,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine, iako je vrijednost na dan carinjenja iznosila 94.000,00 EUR-a. Dolaskom na carinski terminal Bosanska Gradiška, vozač je krivotvorene fakture i CMR-ove predao M.T., pa kada je mašina prebačena u BiH, M.T. je uputio vozača H.F. sa građevinskom mašinom prema Istočnom Sarajevu vozeći se u kamionu s vozačem do mjesta istovara, pa je nakon istovara mašine M.T. platio troškove prevoza. Građevinsku radnu mašinu iz tačke 25., pravno lice „Eko Metal” d.o.o. Živinice potom je prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi-otpremnici broj 002365/10 od 19.10.2010. godine, nakon čega je radna mašina prodata pravnom licu „Pavgord“ d.o.o. Foča po fakturi-otpremnici broj 126/2010 od 19.10.2010. godine za iznos od 29.190,00 KM, gdje je građevinska mašina pronađena i privremeno oduzeta.

Na okolnosti ovih tačaka osuđujućeg dijela izreke presude, saslušan je svjedok P.G., pročitana je izjava svjedoka H.F., te je Tužilaštvo u dokaznu građu uvrstilo i izvjestan broj materijalnih dokaza.

Analizom provedenih dokaza, koji su prihvaćeni kao vjerodostojni, pouzdani i tačni, vijeće je izvan svake razumne sumnje našlo dokazanim da su optuženi M.T. i pravno lice ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice počinili opisane radnje.

Pri donošenju ovakvog zaključka, vijeće je najprije pošlo od uložene materijalne dokumentacije koja je po naredbi Suda BiH oduzeta od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, RC Banja Luka, a koja nesumnjivo svjedoči o postojanju odgovornost pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice. Tako je na osnovu jedinstvenih carinskih isprava (JCI) broj: 63107 od 18.10.2010. godine¹⁹⁰ i broj: 67232 od 03.11.2010. godine¹⁹¹, vijeće nespornim utvrdilo da je preko pravnog lica “Eko Metal'' d.o.o. Živinice1/dana 18.10.2010. godine uvezen otuđeni valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... (tačka 25.), a da je 2/ dana 03.11.2010. godine uvezen otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... (tačka 26.).

Osim podataka o radnim mašinama koje su kao predmet uvoza stavljane u carinski postupak, te informacije o primaocu, odnosno uvozniku radnih mašina, sadržaj spomenutih obrazaca o carinskim prijavama robe svjedoči i licima koja su označena kao pošiljaoci/izvoznici, te o cijenama navedenih građevinskih radnih mašina. Tako je uvidom u priloženu dokumentaciju¹⁹² koja prati jedinstvene carinske isprave sačinjene prilikom uvoza ovih radnih mašina, vijeće utvrdilo da je za uvoz radnih mašina bio anagžovan prevoznik iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod. Na temelju iste dokumentacije vijeće je takođe utvrdilo da su prilikom provođenja carinskog postupka korištene upravo krivotvorene fakture broj: 002341/11 od 14.10.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt, SR. Njemačka i uvoznika „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na iznos od 17.400,00 EUR-a (tačka 25.) i broj: 002342/11 od 28.10.2010. godine navodnog prodavca AVG Trucks GmbH Frankfurt, S.R. Njemačka i uvoznika „Eko Metal“ d.o.o. Živinice na iznos od 24.700,00 EUR-a kao cijena građevinske mašine (tačka 26.).

Da je vrijednost građevinske radne mašine koja se navodi u tačci 26. osuđujućeg dijela izreke presude bila znatno veća nego što je to navedeno na krivotvorenoj fakturi broj: 002342/11 od 28.10.2010. godine, evidentno je iz nalaza vještaka Dragana Salića, a prema kojem ista iznosi 94.000,00 EUR-a.¹⁹³

Cijeneći navedene činjenice, te dovodeći ih u vezi sa izjavom svjedoka H.F., koja će biti analizirana u nastavku, vijeće je izvelo zaključak da su krivotvorene fakture priložene uz navedene carinske isprave, upravo one fakture koje su pratile uvoz radnih mašina.

Da je upravo navedene fakture, ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Slavonski Brod, preuzeo prilikom utovara radnih mašina u Njemačkoj, svjedok H.F. potvrdio je prilikom saslušanja u istrazi. Izjavu svjedoka H.F., koja u potpunosti potvrđuje navode optužbe u pogledu inkriminacija koje se optuženim stavljaju na teret ovim tačkama, vijeće je u cijelosti prihvatilo.

Svjedok je prilikom davanja izjave detaljno opisao okolnosti pod kojima je izvršio prevoz navedenih radnih mašina, prepoznajući optuženog M.T. kao osobu sa kojom je kritičnih prilika bio u kontaktu.

Osvrćući se na uvoz radne mašine koja se navodi u tačci 25. osuđujućeg dijela izreke presude, svjedok je tada naveo da ga je gazda uputio u jedno manje mjesto iznad Majnca u Njemačkoj i rekao mu da ga tamo čeka P.¹⁹⁴ za kojeg treba obaviti jedan transport građevinske mašine za BiH. Nazvao je P. i dogovorili su se gdje će ga čekati. Sa P. je bio i njegov pomoćnik koji je natovario mašinu, potvrđujući da je to bilo u industrijskoj zoni u blizini Majnca. Nakon što je mašina natovarena, te nakon što mu je P. dao račun i CMR krenuo je BiH. Iz izjave proizilazi da je svjedoku tom prilikom dat na uvid račun br. 002341/11 od 14.10.2010. godine, kao i CMR br. F1603054, te je isti potvrdio da se radi o dokumentima koje mu je navedene prilike u Njemačkoj, predalo lice P.. Svjedok je dalje naveo da ga je na putu za BiH, P. pozvao 2-3 puta telefenom. U BiH je ušao na granični prelaz Bosanska Gradiška, gdje ga je dočekao M.3 (kojeg je prepoznao kao optuženog M.T.)¹⁹⁵ sa ciljem da obavi carinski postupak oko uvoza mašine. Od svjedoka je, kako je kazao, preuzeo račun i CMR i otišao u špediciju Branka. Nakon završenog carinjenja svjedok je sa M.3 nastavio put prema Foči. Prvobitno mu je bilo rečeno da će mašina biti istovarena u okolini Doboja, međutim M.3 ga je kasnije uputio za Istočno Sarajevo. Svjedok je takođe potvrdio da mu je na istovaru M.3ovjerio CMR pečatom firme ''Eko metal''.

U pogledu prevoza radne mašine koja se navodi u tačci 26. osuđujućeg dijela izreke presude, svjedok je prilikom davanja izjave naveo da je kao i u prethodna dva slučaja, po nalogu svog šefa R., kontaktirao lice po imenu P., koje ga je uputilo na adresu utovara. P. ga je tada dočekao u jednom manjem mjestu između Majnca i Koblenca, sa istim pomoćnikom, kao i u prethodna dva slučaja, te su ga odveli na parking u blizini prostora na kojem se nalazio veći broj radnih mašina. Svjedok je kamion parkirao na tom platou, a P. pomoćnik je s tog mjesta gdje se nalaze mašine dotjerao jedan utovarivač marke Caterpilar CAT žute boje, i natovario ga na njegov kamion. P. mu je već prethodno dao račun za mašinu koja je natovarena, kao i CMR. Svjedok je u ovom slučaju predočen račun br. 002342/11 od 28.10.2010. godine, kao i CMR br. F1603078, te je isti potvrdio da se radi o dokumentima koje mu je u Njemačkoj, uz radnu mašinu, predalo lice po imenu P.. U Gradišci ga je ponovno dočekao M.3, koji je račun i CMR odnio u špediciju i završio carinsku proceduru oko uvoza mašine, nakon čega su uz pratnju vozila firme Grapić prevoz, s obzirom da se radilo o vangabaritnom teretu, nastavili put do mjesta istovara, gdje mu M.3 platio troškove prevoza.

Vijeće je analiziralo i uložene dokaze objektivne prirode koji su pribavljeni na osnovu naredbi Suda BiH za pretres pravnog lica ''Pavgord'' d.o.o. Foča¹⁹⁶, te na temelju istih našlo dokazanim činjenične tvrdnje optužbe iz tačke 25. osuđujućeg dijela izreke presude da je nakon prebacivanja građevinske radne mašine valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ..., iz SR Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, pravno lice „Eko Metal” d.o.o. Živinice istu prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko po fakturi-otpremnici broj: 002365/10 od 19.10.2010. godine, nakon čega je radna mašina prodata pravnom licu „Pavgord“ d.o.o. Foča po fakturi-otpremnici broj: 126/2010 od 19.10.2010. godine za iznos od 29.190,00 KM, kod koga je navedena građevinska radna mašina pronađena i od istog privremeno oduzeta. Kupovinu navedene radne mašine, kao i njeno oduzimanje, nesumjivo je potvrdio i svjedok P.G. prilikom saslušanja na glavnom pretresu.

Cijeneći sve provedene dokaze, a posebnu izjavu H.F., u kojoj je isti jasno, detaljno i uvjerljivo opisao prevoz predmetnih radnih mašina od njihovog preuzimanja u Njemačkoj do istovara u BiH, a koju odbrana ničim nije dovela u pitanje, vijeće je zaključilo da su optuženi M.T. i pravno lice ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice nesumnjivo počinili radnje opisane u tačkama 25. i 26. osuđujućeg dijela izreke presude. Naime, upravo je svjedok H.F. prepoznao optuženog M.T. kao osobu koja ga je prilikom realizacije spornog uvoza dočekivala na granici, pratila do mjesta istovara radnih mašina, te mu platila troškove prevoza. Isti je takođe bez sumnje potvrdio da je na mjestu utovara radnih mašina preuzeo krivotvorene fakture broj: 002341/11 od 14.10.2010. godine (tačka 25.), te broj: 002342/11 od 28.10.2010. godine (tačka 26.), a na kojima se kao uvoznik radnih mašina pojavljuje upravo pravno lice ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, koje je radnu mašinu valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... (tačka 25.) nakon prebacivanja u BiH, prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko.

Uvažavajući istaknuto, te imajući u vidu da je prilikom pretresanja stana koji koristi optuženi M.T. pronađen račun-otpremnica broj: 0000365/10 od 04.11.2010. godine izdata od „Eko Metal“ d.o.o. Živinice za kupca „O&R company“ d.o.o. Brčko, za radnu mašinu utovarivač CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ...¹⁹⁷ (tačka 26.), vijeće je zaključilo da između optuženog M.T. i pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice nesumnjivo postoji međusobna povezanost kao članova grupe, kao i djelovanje u okviru iste, a što su potvrdili izvedeni dokazi optužbe.

Tačka 27. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 27. osuđujućujeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 53. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su u novembru mjesecu 2010. godine V.D. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, sa namjerom da preko pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina uvezu otuđenu građevinsku mašinu Liebherr, tip L-924, broj šasije ..., koja je otuđena u predgrađu Frankfurta, SR.Njemačka, na način da je T.N., državljanin R. Srbije, odgovarajućim ključem otključao i ušao u krug gdje su se nalazile građevinske mašine, pa je navedenu građevinsku mašinu podesnim ključem startovao i navezao na prikolicu, pa su na neutvrđen način pribavljena krivotvorena dokumenta potrebna za prevoz mašine iz SR Njemačke u BiH, a koja dokumenta su predata ranije angažovanom vožaču H.F. ispred prevoznika iz R. Hrvatske, pravnog lica „Auto-Bullesbach“ d.o.o. Lužani, a koji je angažovan od strane M.T. za prevoz otuđene građevinske mašine iz S.R. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, pa je vozač prilikom prevoza građevinske mašine zaustavljen i kontrolisan od strane austrijske policije zbog prijave krađe navedene građevinske mašine, koja je tom prilikom i oduzeta.

Na okolnost ove tačke osuđujućeg dijela izreke presude, Tužilaštvo je na glavnom pretresu pročitalo izjavu svjedoka H.F., dok je odbrana optuženog D.M. saslušala svjedoke E.M. i A.J..

Vijeće je u odnosu na navedene inkriminacije, u cijelostilo prihvatio iskaz svjedoka H.F., koji u potpunosti potvrđuje navode ove tačke osuđujućeg dijela izreke presude. Naime, svjedok je prilikom saslušanja u toku istrage, jasno, detaljno i uvjerljivo opisao događaje koji su prethodili trenutku kada je zbog prijave krađe radne mašine koju je prevozio, zaustavljen kontrolisan od strane austrijske policije.

Svjedok je tako u datoj izjavi naveo kako ga šef pozvao, misli da je to bilo krajem 11. mjeseca 2010. godine, i rekao mu da ga je zvao M.3 (kojeg je prepoznao kao optuženog M.T.)¹⁹⁸ i da mu je rekao da još jednu mašinu treba prevesti iz Njemačke u BiH. Kontakt osoba u Njemačkoj ovaj put je bilo lice po imenu M.. Obzirom da je svjedok bio u Srbiji, R. ga je nazvao i rekao da M.3 uporno insistira da obave taj prevoz i da će ako treba platiti i malo više, samo da se mašina doveze. Svjedok je iz Srbije otišao u Njemačku, gdje ga je dočekalo lice koje se predstavilo kao M., s kojim se našao na ulazu u Frankfurt. Utovar je bio u predgrađu Frankfurta, nije siguran da li je mjesto bilo Hanau ili Ofenbah. Svjedok je kamion parkirao ispred jednog ograđenog okruga u kojem su se nalazila tri bagera, svi rovokopači marke Liebher. M. je posjedovao ključ kojim je otključao kapiju, da bi potom otključao i jedan od bagera, te natovario ga na kamion koji je svjedok parkirao. Radilo se o mašini rovokopač Liebher, žute boje, misli da je bio tip 924. Na utovaru, M. mu je predao račun i CMR za mašinu. Kupac u BiH bila je firma D.M. Lujza d.o.o. Čapljina. Na zadnjem parkingu na izlazu iz Njemačke prema Austriji zaustavila ga je civilna policija iz Austrije i tom prilikom tražili su mu dokumentaciju u vezi mašine. Svjedok im je dao račun i CMR, oni su izvršili potrebne provjere, nakon čega su mu rekli da je mašina ukradena i da ga moraju privesti u policijsku stanicu, nakon čega su mu mašinu koju je prevozio, oduzeli. Za vrijeme putovanja od mjesta gdje je utovario mašinu do mjesta gdje je zaustavljen od strane policije, M. ga je nazvao nekoliko puta i pitao dokle je i da li je sve uredu. Nakon povratka iz Njemačke u BiH, dobio je broj telefona i adresu firme Lujza d.o.o. Čapljina. Kontaktirao je D.M., koji mu je rekao rekao da on nema ništa s tim uvozom i da to mora vidjeti s onim s kim je dogovarao prevoz. Pokušavao je dobiti M.3, ali je telefon bio isključen, te od tada niti on niti firma nemaju nikakvu vezu s njim.

Cijeneći navedenu izjavu svjedoka H.F., koju odbrana ničim nije dovela u pitanje, vijeće je zaključilo da su optuženi M.T. i pravno lice ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina nesumnjivo počinili radnje opisane u ovoj tačci. Naime, svjedok H.F. potvrdio je da ga je upravo optuženi M.T. angažovano za prevoz otuđene građevinske mašine iz SR Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, kao i da uvoznik radne mašine bila upravo firma ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina na koju je glasio račun koji je preuzeo od M. na mjestu utovara.

Dovodeći u vezu izjavu ovog svjedoka u dijelu u kojem je naveo kako je nakon povratka iz Njemačke u BiH, dobio je broj telefona i adresu firme ''Lujza'' d.o.o. Čapljina, te kontaktirao D.M., koji mu je rekao rekao da on nema ništa s tim uvozom i da to mora vidjeti s onim s kim je dogovarao prevoz, sa iskazima svjedoka odbrane, E.M. i A.J., vijeće je zaključilo da je navedena radna mašina trebala biti uvežena za potrebe optuženog V.D..

Naime, svjedoci E.M. i A.J., koji su bili zaposleni u pravnom licu ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, saglasni u svojim izjavama na glavnom pretresu, potvrdili su kako je V.D. tražio od optuženog D.M. da se preko njegove firme uvezu radne mašine. S tim u vezi, svjedok E.M. izjavio je ''Kad sam ja bio bili su neki dogovori za neke mašine. Neke bagere da doveze V.D. preko njegove firme i da će on kao platit te troškove za uvoz tih mašina i da će njemu neku mašinu dovest od tamo. Ne znam kakvi su njihovi odnosi bili, uglavnom V.D. je njega pitao to da mu napravi tu uslugu i D.M. je to uradio’’, te dalje naveo da se ne sjeća kada je to tačno bilo (''ima par godina''), kada je došla jedna mašina u Čitluk sa labudicom, gdje je istovarena, te natovarena u drugi kamion i otišla dalje, potvrđujući da je D.M. bio prisutan kada su ''ljudi došli i otjerali mašinu''.

Svjedok A.J. takođe je izjavio da se ne sjeća kada je to tačno bilo, kada je V.D. pitao optuženog D.M. da uveze neke mašine na njegovu firmu, jer nije imao svoju, a na što je D.M. pristao, kako je kazao, ali i da mu je rekao da treba platiti sve obaveza u vezi uvoza takve mašine. Svjedok je takođe potvrdio i da je u pogledu jedne mašine koja je uvezena na ovaj način, lično nosio vozaču papire na granicu u Grude, ali i da su pored toga ''...falili neki papiri, nešto je trebalo još. Tad sam znao kad mi je rekao sad ne znam šta je od tih papira. Onda sam nazvao D.M. i rekao sam mu da fali par papira i on govori nema problema ja ću uzeti papire i otići gore. I on je otišao gore na carinu, šta je gore bilo, ja veze nemam.’’ Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je takođe bio jasan ‘’V.D. je pričao da će uvesti neku mašinu, nije rekao koju… mašina bager, o tome je govorio''.

Iako je odbrana saslušanjem ovih svjedoka pokušala ekskulpirati optuženog D.M., prebacujući svu odgovornost na optuženog V.D., vijeće odgovornost optuženog D.M. nije moglo u potpunosti isključiti. Naime, i pored toga što optuženi D.M. kao direktor, ima odgovornost da se stara o pravilnom i zakonitom poslovanju pravnog lica, u ime i za račun kojeg nastupa u pravnom prometu, za vijeće je simptomatično da je upravo on lično nosio određene dokumente na granicu kada se prilikom uvoza jedne od radnih mašina pojavio problem, a koja je prema navodima svjedoka bila namjena za optuženog V.D.. Ako optuženi D.M. ni na koji drugi način nije bio involviran u sporne uvoze radnih mašina, osim da optuženom V.D. učini uslugu, kako to tvrdi odbrana, onda bi bilo logično da u svakom slučaju kada se s tim u vezi pojavi eventualni problem, uputi optuženog V.D. da isti riješi. Kako navodi svjedoka govore potpuno suprotno, vijeće je ocijenio da navodi odbrane o nepostojanju odgovornosti optuženog D.M., predstavljaju paušalne tvrdnje, bez uporišta u stvarnom stanju stvari.

Tačke 28. i 29. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tački 28. i 29. osuđujućeg dijela izreke presude, koje odgovaraju tačkama 54. i 55. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su V.D. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, preko navedenog pravnog lica uvezli građevinske radne mašine i to: 1/ dana 11.01.2011. godineotuđeni utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 28.), a 2/ dana 24.01.2011. godine otuđeni rovokopač marke CATERPILLAR, tip CAT M313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije ... (tačka 29.), a koje su otuđene u Frankfurtu, SR Njemačkoj. Radne mašine preuzeo je angažovani slovenački prevoznik „Prevozi, TGM, POSREDNIŠTVO PODRŽAJ JANKO s.p.“ Škofljica, kojem su predate i krivotvorene fakture 1/ broj: 03/11 od 03.01.2011. godine (tačka 28.) i 2/ broj 09/11 od 20.01.2011. godine (tačka 29.) navodnog prodavca Mazedonski Nutzfahrzeuge GmbH Ginsheim-Gustavsburg, S.R. Njemačka, a koje fakture su glasile na uvoznika „D.M. Lujza“, pa kada su iste prebačene u BiH, pronađene su i privremeno oduzete od 1/ pravnog lica „Miličević“ d.o.o. Kreševo (tačka 28.), odnosno 2/ pravnog lica „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah (tačka 29.).

Na okolnosti ovih tačaka, Tužilaštvo je uložilo objektivnu materijalnu dokumentaciju, te saslušalo svjedoka M.P. i J.H., dok je pogledu tačke 28. osuđujućeg dijela izreke presude, saslušalo i svjedoka P.G.. Odbrana optuženog D.M., s druge strane, saslušala je svjedoke E.M. i A.J..

Prilikom odlučivanja, vijeće je i u ovom slučaju pošlo od dokaza objektivne prirode koji su po naredbi Suda BiH oduzeti od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, RC Banja Luka¹⁹⁹, te zaključilo da sadržaji jedinstvene carinske isprave broj: 261 od 11.01.2011. godine broj: 1174 od 24.01.2011. godine i uz istu priložene dokumentacije²⁰⁰, nesporno potvrđuju da je preko pravnog lica ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, dana 11.01.2011. godineuvezen otuđeni utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., a da je dana 24.01.2011. godine uvezen otuđeni rovokopač marke CATERPILLAR, tip CAT M313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije .... Na temelju istih dokaza, vijeće je nespornim utvrdilo i da je za uvoz radnih mašine iz SR Njemačke bio angažovan prevoznik slovenački prevoznik „Prevozi, TGM, POSREDNIŠTVO PODRŽAJ JANKO s.p.“ Škofljica, kao i da uvoz pratile upravo krivotvorene fakture broj: 03/11 od 03.01.2011. godine i broj: 09/11 od 20.01.2011. godine navodnog prodavca Mazedonski Nutzfahrzeuge GmbH Ginsheim-Gustavsburg, S.R. Njemačka, koje fakture su glasile na uvoznika „D.M. Lujza“, jer su upravo te fakture korištene prilikom provođenja carinskih postupka.

Analizirajući materijalnu dokumentaciju sačinjenu prilikom pretresa poslovnog objekta pravnog lica ''Miličević d.o.o. Modriča²⁰¹, kao i sjedišta, te parking placa firme ''Inžinjering 1'' d.o.o. Jelah²⁰², vijeće je utvrdilo da ista potvrđuje tačnost činjeničnih tvrdnji optužbe da je radna mašina utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., nakon što je prebačena u BiH, pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Miličević“ d.o.o. Kreševo, a da je radna mašina rovokopač marke CATERPILLAR, tip CAT M313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije ..., pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah. H.A., zastupnik pravnog lica ''Inžinjering 1'' d.o.o. Jelah, prilikom saslušanja u svojstvu oštećenog, na glavnom pretresu potvrdio je kupovinu radne mašine koja se navodi u tačci 29. osuđujućeg dijela izreke presude, o čemu svjedoči i sadržaj računa broj: 16/2011 od 28.01.2011. godine izdat od ''D.M.Lujza'' d.o.o. Čapljina na ''Inžinjering 1'' d.o.o. Jelah, za rovokopač CAT 313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije ..., na iznos od 70.000,00 KM²⁰³.

Svjedok P.G., koji je saslušan na okolnosti tačke 28. osuđujućeg dijela izreke presude, prilikom saslušanja na glavnom pretresu nije se mogao sjetiti bilo kakvih detalja u vezi mašine utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., navodeći da da stoji iza onoga što je izjavio u istrazi. Nakon što mu je tužilac, uz odobrenje predsjednika vijeća, predočio dio ranije date izjave²⁰⁴, svjedok je potvrdio tačnost navoda da je navedenu mašinu preuzeo u Čapljini, te da je istu potom prodao firmi ''Miličević'' Kreševo.

Svjedok M.P. prilikom saslušanja potvrdio je da je prihvativši ponudu optuženog V.D. da za 1.000 EUR-a preveze određene putnike u Njemačku, u Njemačku išao dva puta i to sa N.E., te kroz saslušanje jasno objasnio koji je bio tačan povod takvih odlazaka, navodeći da je prvi put N.E. samo razgledao radne mašine, a da se drugi put desila krađa.

Opisujući prvi odlazak, svjedok je izjavio da je na put za Njemačku krenuto zajedno sa N.E. i to vozilom koje je V.D. iznajmio od rent-a-car agencije. N.E. ranije nije poznavao. Zadatak je bio da ga odveze u okolinu Štutgarta, Manhajma. Prije nego štu krenuli na put od V.D. su dobili po 500 EUR-a. Za vrijeme boravka u Njemačkoj te prilike, vozio je N.E. od firme do firme, nekih 20-ak firmi je obišao. N.E. je, kako je izjavio, samo gledao, promatrao mašine (''izlazio je iz auta i gledao''), često razgovarajući sa V.D. telefonom. Prvom prilikom nijedna mašina nije prisvojena. Dva dana je tada ostao na putu i nakon toga sam se vratio kući, zajedno sa N.E..

Drugi put bio je poslije Nove godine, u januaru 2011. godine. Drugi put su iznajmili auto od rent-a-car agencije u Živinicama, bili su tu N.E. i V.D., neko od njih dvojice je platio auto, ne zna za koji iznos. Chevrolet vozilo je bilo. U poslijepodevnim satima, oko 5,6 sati, N.E. i B.T. dovukao je ispred jedne firme i ostao u autu, čekajući ih, te potom izjavio: ''N.E. je otišao na gradilište, a za B.T. ne znam gdje je otišao, vjerovatno je i on otišao. N.E. je ušao tamo i upalio mašinu. To se vidi sa puta. Nema čuvara na gradilištu. Vjerovatno je ključem upalio tu mašinu, tada nisam vidio, vidio sam samo kada me je zvao da mu pomognem da skinem kašiku, nije mogao da je skine, ni tada nisam bio potreban, to se skidalo na neka dugmad, ja nemam veze o tome, ja to prvi put tada vidim. Skinuo je kašiku, upalio mašinu i preko ograde nagazio ogradu...B.T. se izgubio, da li je pobjegao, šta je radio ne znam... N.E. je odvojio kašiku i upalio mašinu. Ja sam sjeo sa njim u mašinu kada je pregazio ogradu. Upalio je mašinu prije nego što sam ja došao do njega... Kažem vam, upalio je mašinu, krenuo je na ogradu, srušio ogradu i krenuo prema komionu koji vuče mašine, ne znam ko je upravljao tim kamionom. Utovario je mašinu i mašina je otišla i mi smo se nakon nekog vremena vratili nazad. Ja sam se sutra vratio, a oni su ostali tamo u Njemačkoj. N.E. je zahtjevao da ja i dalje vozim od firme do firme, ali ja se nisam sa tim složio, ostavio sam i auto, više nisam htio da učestvujem u svemu tome. Primjerio sam odmah da to nije regularno, da to nije u redu dok je razbio ogradu. Tako da sam ja u jutarnjim satima otišao na autobusu i došao kući, ostavio sam i auto i sve...Ja nisam vratio vozilo u rent-a-car, ne znam jel vratio N.E. ili B.T.... Poznato mi je da je vozilo vraćeno, izvjestio me je J.B. o tome, on je bio vlasnik rent-a-car-a...''. Svjedok je takođe potvrdio da je sveukupno dobio 1.000,00 EUR-a, te da je mašina o kojoj prethodno govorio bila utovarivač 966.

Svjedok J.H., zaposlena u rent-a-car agenciji ..., prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdila je da je vozilo Chevrolet iznajmljeno N.E. i M.P..

Iskaze navedenih svjedoka vijeće je ocijenilo uvjerljivim, pouzdanim i tačnim, te je dovodeći ih u vezu sa dokazima objektivne prirode, našlo dokazanim da su optuženi V.D., D.M. i pravno lice ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina bez sumnje počinili radnje opisane u ovim tačkama osuđujućeg dijela izreke presude.

Naime, iz prethodno prezentirane objektivne materijalne dokumentacije nesumnjivo je utvrđeno da su preko pravnog lica ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, iz SR Njemačke u BiH, uvezene predmetne radne mašine, kao i da je isto pravno lice radnu mašina rovokopač marke CATERPILLAR, tip CAT M313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije ..., nakon što je prebačena u BiH, prodalo pravnom licu „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah, a koju činjenicu je potvrdio i oštećeni H.A..

Odbrana optuženog D.M. saslušanjem svjedoka E.M. i A.J., pokušala je ekskulpirati optuženog D.M., prebacujući svu odgovornost za uvoze radnih mašina preko pravnog lica ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, na optuženog V.D.. Međutim, cijeneći sve provedene dokaze u svojoj ukupnosti, vijeće je zaključilo da odgovornost u pogledu realizacije spornih uvoza, ne postoji samo na strani pravnog lica čiji je D.M. zakonski zastupnik, nego i njega lično. Naime, iako navedeni svjedoci odbrane²⁰⁵ nisu potvrdili da je optuženi D.M. radne mašine uvozio za svoje lične potrebe, nego da je to učinio za potrebe optuženog V.D., koji nije imao vlastitu firmu, to ni u kom slučaju ne isključuje njegovu odgovornost da se kao direktor stara o pravilnom i zakonitom poslovanju pravnog lica, u ime i za račun kojeg nastupa u pravnom prometu, a što je optuženi D.M. u konkretnom slučaju propustio da učini.

Da su navodi odbrane o nepostojanju odgovornosti optuženog D.M., samo paušalne tvrdnje, bez uporišta u stvarnom stanju stvari, potvrđuje izjava svjedoka A.J., koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavio da je upravo optuženi D.M. lično nosio određene dokumente na granicu kada se prilikom uvoza jedne od radnih mašina, a koja je bila namjena za optuženog V.D., pojavio problem. Ako optuženi D.M. ni na koji drugi način nije bio involviran u sporne uvoze radnih mašina, osim što je pristao da optuženom V.D. učini uslugu, kako to tvrdi odbrana, onda bi bilo logično da u svakom slučaju kada se s tim u vezi pojavi eventualni problem, uputi optuženog V.D. da isti riješi.

Konačno, iskaz svjedoka M.P., doveden u vezu sa iskazima svjedoka odbrane optuženog D.M., E.M. i A.J., bez sumnje potvrđuje da su radne mašine koje se navode u ovim tačkama, uvezene za potrebe optuženog V.D.. Tako je svjedok M.P. potvrdio da ga je upravo optuženi V.D. angažovao za odlazak u Njemačku kada je otuđena radna mašina Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ..., detaljno opisujući okolnosti pod kojim je krađa izvršena. Isti je takođe potvrdio i da je optuženi V.D. bio u stalnom kontaktu sa licem koje je krađu izvršilo, iz čega se izvodi zaključak da je isti bio upoznat o načinu kako se radne mašine, koje su bile predmetnom uvoza, pribavljaju.

Uvažavajući prethodno istaknute činjenice koje govore o tome kako su predmetne radne mašine, nakon što su prebačene u BiH, pronađene i oduzete od drugih pravnih lica, jasnim se nameće zaključak da svrha uvoza nije bila da se optuženi V.D. bavi poslom za koji su mu potrebne radne mašine, nego njihova dalja prodaja radi sticanje koristi, a o čemu je optuženi D.M. nesumnjivo bio upoznat.

Tačka 30. osuđujućeg dijela izreke presude

Optužbu iz tačke 30. osuđujućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 56. optužnice, Tužilaštvo zasniva na činjenicama da su V.D. zajedno sa D.M., kao direktorom i odgovornim licem pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, u januaru mjesecu 2011. godine, sa namjerom da preko pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina uvezu otuđenu građevinsku mašinu Liebherr, tip L-556, broj šasije ..., koju je građevinsku radnu mašinu kako se sumnja N.E. zajedno sa M.I. na neutvrđen način otuđio u SR Njemačkoj, pa je potom slovenački prevoznik „Podržaj Janko s.p.“ navedenu građevinsku radnu mašinu preuzeo od N.E. i mašinu natovario na kamion slovenačkih registarskih oznaka, a koji prevoz je pratila krivotvorena faktura navodnog prodavca „Mezedonski Trucks & Trailers'' iz SR. Njemačke i uvoznika „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, koju je na neutvrđen način pribavio N.E., a koja je građevinska radna mašina na graničnom prijelazu R. Slovenije oduzeta od granične policije zbog prijave krađe.

Na okolnost ove tačke Tužilaštvo je uložilo objektivnu materijalnu dokumentaciju, dok je odbrana optuženog D.M. saslušala svjedoke E.M. i A.J..

Tako se aktu NCB Interpol-a Sarajevo broj: 16-3-04-6-IP-I-PV-5503/09-19 od 02.02.2011. godine²⁰⁶, navodi da je od strane IP Ljubljana zaprimljen dopis u kojem stoji da je dana 31.01.2011. godine prilikom izlaska iz Slovenije, slovenački državljanin I.Z., pristupio na GP Pobrezje upravljajući kamionom marke volvo reg oznaka ... (SLO) sa poluprikolicom marke AVTOTREIDING, reg oznaka ... na koju je bila utovarena radna mašina LIEBHERR tip L556, broj šasije: .... Prilikom granične kontrole, navedeno lice koje je upravljalo kamionom je pored ostalih dokumenata prezentovalo i dokumentaciju od radne mašine sa brojem šasije: ..., 2007. godina proizvodnje (izvozni dokument, narudžbu za transport itd). Izvršenom provjerom predmetne mašine u SIS sistemu, utvrđeno je da je ista prijavljena kao ukradena u Njemačkoj dana 28.01.2011. godine, pa je iz tog razloga izvršena zaplijena iste. Prikupljenim informacijama i izvršenim uvidom u dokumentaciju je utvrđeno da je sredinom decembra 2010. godine, od strane kompanija ''Bracko Silva s.p.'' i ''Eurogenex'' iz mjesta Spilfeld, Austrija, kontaktirana kompanija ''Podržaj Janko s.p.'' kojom prilikom su se navedene kompanije interesovale da li je ova kompanija voljna da izvrši usluge transporta radnih mašina iz Njemačke u Bosnu i Hercegovinu. Kupac – naručioc radne mašine bila je kompanija ''Lujza Capljina'', Struge bb, putem kontakt osobe po imenu ''D.'', koji je dostupan na broj: ..., a ista je prodata od strane kompanije ''MAZEDONSKI Trucks & Trailers'', Geinsheim-Gustavsburg.

Odbrana je tokom postupka prigovarala na vjerodostojnost svih akata koji su dostavljeni od Interpol-a, kao što je i ovaj, ističući da se radi o fotokopijama, a koji se kao takvi ne mogu koristi kao dokaz u krivičnom postupku. Uvidom u sadržaj osporavanog akta od 02.02.2011. godine, vijeće je ocijenilo da su prigovori odbrane neosnovani. Naime, vijeće je utvrdilo da se ne radi o fotokopiji, kako to tvrdi odbrana, nego o aktu koji je dostavljen putem komunikacijskog sistema Interpol-a I/24-7, a koji je u praksi Suda BiH prihvaćen kao redovan i uobičajan način dostavljanja akata od strane Interpol-a.

Prihvatajući navedeni dokaz kao autentičan i vjerodostojan, te dovodeći u vezi njegov sadržaj sa iskazima svjedoka E.M. i A.J., vijeće je zaključilo da ovi dokazi pružaju pouzdan činjenični osnov da se izvede nesumnjiv zaključak da su optuženi V.D. i D.M. i u ovom slučaju postupali sa istom namjerom da preko pravnog lica ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina uvezu otuđenu radnu mašinu, ali su ih službenici granične policije u tome onemogućili.

Tako iz navedenog akta Interpol-a nesumnjivo proizilazi da je uvoznik radne mašine LIEBHERR tip L556, broj šasije: ..., a koja je na graničnom prijelazu R. Slovenije oduzeta od granične policije zbog prijave krađe, bilo upravo pravno lice ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina. Cijeneći ovu činjenicu, te imajući u vidu da iz sadržaja iskaza svjedoka E.M. i A.J.nesumnjivo proizilazi da je D.M. preko svoje firme ''D.M. Lujza'' uvozio radne mašine za potrebe optuženog V.D., vijeće je zaključilo da iako plan nije do kraja realiziran, iskazana namjera optuženih, upravo potvrđuje kontinuiranost radnji optuženih, te njihovo djelovanje u okviru grupe.

Da su navodi odbrane o nepostojanju odgovornosti optuženog D.M., i pogledu radnji opisanih u ovoj tačci ostali samo paušalne tvrdnje, bez uporišta u stvarnom stanju stvari, potvrđuje to što je iz sadržaja akta Interpol-a indikativno da je izvršenim provjerama utvrđeno da je upravo osoba po imenu ''D.'' označena kao kontakt osoba ispred kupca-naručioca predmetne radne mašine, a koje je bilo pravno lice ''Lujza'' d.o.o. Čapljina.

Tačka 31. osuđujućeg dijela izreke presude

Tačkom 31. osuđujućeg dijela izreke presuda, koja odgovara tačci 57. optužnice, pravna lica „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, čiji je vlasnik i direktor D.J., „Ekometal“ d.o.o. Živinice i „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, čiji je vlasnik i direktor D.M., terete se da su na osnovu registrovane djelatnosti vršili protivpravne radnje i raspolagali ostvarenom imovinskom koristi koju su u ime, za račun i u korist tih pravnih lica pribavljala ovlaštena lica tih pravnih lica na način, u vrijeme i na mjestu kako je to navedeno u osuđujućem dijelu izreke presude.

Vijeće prije svega ističe da iz sadržaja Rješenja Županijskog suda Mostar o upisu u sudski registar subjekta upisa od 27.02.2003. godine (DT-260), te sadržaja Rješenja Osnovnog suda Doboj o upisu u sudski registar subjekta upisa od 08.04.2008. godine (DT-289), nesporno prozilazi da su pravna lice ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina i ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj registrovana, a da su lica ovlaštena za njihovo zastupanje D.M., odnosno D.J.. Iz sadržaja Izvoda iz sudskog registra od 12.09.2011. godine (DT-240), s druge strane, nesporno proizilazi da je pravno lice „Eko Metal“ d.o.o. Živinice registrovano u Općinskom sudu u Tuzli.

Ocjenom provedenih dokaza vijeće je našlo utvrđenim da su navedena pravna lica, na osnovu registrovane djelatnosti, vršila protivprane radnje, a okolnosti pod kojima su iste izvršene, vijeće je detaljno obrazložilo u okviru prethodnih tačaka osuđujućeg dijela izreke presude, i to za pravno lice ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, u tačkama 14. do 20., za pravno lice ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, u tačkama 25. i 26., a za pravno lice ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, u tačkama 27. do 30. osuđujućeg dijela izreke presude.

Provedeni dokazi čiji je sadržaj izložen u okviru već spomenutih tačaka osuđujućeg dijela izreke presude, bez sumnje potvrđuju da su pravna lica prometala sa predmetnim građevinskim radnim mašinama, odnosno da su uvozom radnih mašina, koje su u većini slučajeva prodate drugim pravnim licima, sticala korist, te sa istom dalje raspolagala. Iako vještak Meliha Mustafić nije utvrdila da su navedena pravna lica kritičnih prilika prometovala preko poslovnih računa, to za vijeće nije bilo od odlučnog značaja za donošenje drugačijeg zaključka, budući da ostali provedeni dokazi subjektive i objektivne prirode nesumnjivo potvrđuju da je promet postojao, odnosno da je korist ostvarena.

Zaključak

Na osnovu svega naprijed izloženog, vijeće je utvrdilo da su optuženi V.D., u svojstvu organizatora, a optuženi I.M., M.T., D.J. i D.M., te pravna lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, ''Eko metal'' d.o.o. Živinice i ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, u svojstvu pripadnika organizovane grupe, učestvovali u radnjama izvršenja krivičnih djela pranje novca i krivotvorenje odnosno falsifikovanje isprava, a optuženi V.D. i M.T. i krivičnog djela teška krađa. Naime, vijeće je zaključilo da su optuženi, na način opisan u prethodno navedenim tačkama osuđujućeg dijela izreke presude, svojim radnjama ostvarili sva bitna obilježja navedenih krivičnih dijela i to: optuženi V.D. krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 3. KZ BiH, u vezi sa krivičnim dijelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa 287. stav 1. tačka a) u vezi stava 2. tačka a) KZ FBiH i u vezi sa članom 286. stav 1. KZ FBiH, optuženi I.M. krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. KZ FBiH, optužena D.J. krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. KZ RS, optuženi M.T. krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) i stav 2. tačka a) KZ FBiH, u vezi sa članom 286. stav 1. KZ FBiH, u vezi člana 31. KZ FBiH, optuženi D.M. krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, optuženo pravno lice „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. KZ RS, u vezi sa članom 125. stav 4. KZ BiH, te optužena pravna lica „Ekometal“ d.o.o. Živinice i „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH i u vezi sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, u vezi sa članom 125. stav 4. KZ BiH, a za što su i oglašeni krivim.

Kao što je to već elaborirano u uvodnom dijelu izreke presude (odjeljak 6.2.1), vijeće je utvrdilo da je optuženi V.D., kao idejni tvorac, osmislio grupu i njen rad u svim segmetima (od pronalaska građevinskih radnih mašina, njihovog otuđenja, preko transporta i uvoza, pa do pronalaska kupaca, odnosno njihove dalje prodaje), te preduzeo niz različitih aktivnosti u cilju povezivanja više lica (među kojima i prethodno navedenih pripadnika grupe) radi zajedničkih kriminalnih djelatnosti.

Ocjenom provedenih dokaza vijeće je utvrdilo da niti jedna od građevinskih radnih mašina koje su uvezene u BiH uz pomoć radnji koje su preduzimali kako optuženi V.D. kao organizator, tako i ostali pripadnici njegove kriminalne organizacije, nije pribavljena legalno. Dio radnih mašina pribavljen je upravo počinjenjem krivičnog djela teške krađe, dok je jedan dio njih iznajmljen, ali nakon isteka najma nikada nije vraćen stvarnim vlasnicima. O tome nesumnjivo svjedoče akti Interpol-a²⁰⁷, kao i drugi dokazi objektivne prirode koji su pribavljeni posredstvom međunarodne pravne pomoći²⁰⁸, zatim akti distributera Teknoxgroup BH d.o.o Sarajevo²⁰⁹, ali i iskazi svjedoka M.P. i J.M..

Tako se svjedok M.P. na posebno slikovit način prisjetio kritičnog događaja kada je otuđena jedna od radnih mašina koje su predmet ovog optuženja, te izjavio: ''N.E. je otišao na gradilište… N.E. je ušao tamo i upalio mašinu... N.E. je odvojio kašiku i upalio mašinu… Ja sam sjeo sa njim u mašinu kada je pregazio ogradu... Kažem vam, upalio je mašinu, krenuo je na ogradu, srušio ogradu i krenuo prema komionu koji vuče mašine…Primjetio sam odmah da to nije regularno, da to nije u redu dok je razbio ogradu…’’, dok je iz iskaza svjedoka J.M., s druge strane, uočljiv jedan od načina na koji je prikrivano stvarno porijeklo radnih mašina. Naime, svjedočeći o okolnostima koje su pratile transport prve radne mašine koju je kao vozač preuzeo u Italiji, svjedok J.M. izjavio je kako mu je lice koje je tovarilo radnu mašinu reklo da utovar radne mašine moraju čekati do popodne, pravdajući takvo postupanje navodima da ‘’radnici ne smiju da vide da se tovari, žalit će se, jer čim radnici vide da se mašine prodaju znaće da se firma zatvara’’.

Svijest da su građevinske radne mašine pribavljene počinjenjem krivičnog djela teške krađe, te namjera da se u slučaju potrage oteža njihov pronalazak, dijelom je potvrđena i nalazom i mišljenjem vještaka Zijada Bosankića, a iz kojeg proizilazi da su na dvije radne radne mašine koje su navode u osuđujućem dijelu izreke presude, vršene određene prepravke na brojevima šasije. Vijeće je nalaz vještaka u cijelosti prihvatilo, ocjenivši ga objektivnim i datim u skladu sa pravilima struke, dok je primjedbe odbrane, koje su pretežnim dijelom bile usmjerene na metode koje je vještak koristio prilikom izrade nalaza, na to da prilikom pregleda radnih mašina nije imao na raspolaganju bilo kakvu dokumentaciju o istima, izuzev naredbe Tužilaštva, te da prilikom izrade nalaza nije koristio prateću dokumentaciju proizvođača, našlo neosnovanim. Naime, prihvatajući dati nalaz i mišljenje vještaka, vijeće je imalo u vidu činjenicu da u stručnom dijelu, izuzev paušalnih navoda, odbrane optuženih ničim konkretnim nisu doveli u ozbiljnu sumnju nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je objasnio da za izvršenje zadataka kakvi su definisani u naredbi Tužilaštva BiH, nije bila potrebna nikakva dodatna dokumentacija, kao i da ne postoji niti jedno konkretno uputstvo za vještačenje koje je zatraženo u ovom slučaju, nego da se isto vrši na osnovu iskustva osobe koja to radi i daje svoje mišljenje, a uz upotrebu alata koji su dostupni za analizu predmeta vještačenja.

Vijeće je neosnovanim ocijenilo i prigovore odbrane optuženog I.M. da se vrsta mašine koju je vještak vještačio razlikuje od vrste mašine koja se navodi u optužnici (tačka 50. optužnice/tačka 24. osuđujućeg dijela izreke presude). Iako branilac pravilno primjećuje, vijeće je cijeneći navode tužioca, ali i činjenični opis kakav je dat u ovoj tačci optužnice, zaključilo da se radi o istoj radnoj mašini marke Caterpillar, na kojoj su, kako je vještak Bosankić utvrdio, vršene određene prepravke broja šasije. Naime, prema objektivnoj materijalnoj dokumentaciji koju je uložila optužba, prilikom uvoza u BiH navedena radna mašina je na dokumentaciji nosila oznaku 323D, a prilikom prodaje pravnom licu ''Higra'' d.o.o. Bijeljina, oznaku 320C.

Vještak je tako pregledom ove radne mašine, odnosno upisanog broja šasije i tvorničke pločice došao do zaključka da ugravirani brojevi šasije i tvornička pločica nisu izvorni, te da je izvorni broj uništen bušenjem. Novi broj šasije ugraviran je ručno izvjesnom metodom, te je nova pločica koja je napravljena učvršćena zakopčcima za šasiju. Pored toga, vještak je utvrdio i da je originalan broj šasije na radnoj mašini koja se navodi u tačci 32. optužnice (tačka 21. osuđujućeg dijela izreke presude), jedva uočljiv i da je naknadno prebojen.

Cijeneći činjenicu da su sve građevinske radne mašine koje su predmetom ovog postupka pribavljene na ilegalan način (krađom, te prevarnim iznajmljivanjem radnih mašina, koje nakon isteka najma nisu vraćene vlasnicima), logičnim se nameće zaključak da su računi o njihovoj navodnoj kupovini krivotvoreni, odnosno falsifikovani, te kao takvi upotrijebljeni prilikom uvoza radnih mašina.

Da su fakture koje su pratile uvoz, te koje su korištene prilikom carinjenja građevinskih radnih mašina bile lažne, potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka Melihe Mustafić, kao i niz materijalnih dokaza objektivne prirode koji su pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći, a čiji sadržaj jasno svjedoči da određeni broj pravnih lica koja se na izdatim fakturama pojavljuje u ulozi prodavca, uopšte ne postoje i nikada nisu poslovali, a ukoliko su i evidentirani u registrima društava, ne bavi se prodajom građevinskih radnih mašina.

Tako iz dokumentacije koja je dostavljena uz akt Ministarstva pravde R. Slovenije, Direktorata za međunarodnu saradnju i međunarodnu pravnu pomoć, broj: 560-3768/2010/21 (05210) od 21.07.2011. godine (DT-155), proizilazi da je prikupljanjem obavještenja i pregledom lokacije na adresi ..., utvrđeno da društvo ANTEX COMPLETE SOLUTION WTC CENTER, LJUBLJANA ne posluje na navedenoj adresi, niti je ikada postojalo odnosno poslovalo. Takođe se navodi da društvo sa takvim odnosno sličnim imenom nikada nije bilo prijavljeno na toj adresi, niti se na spomenutoj adresi ikada nalazio poštanski sandučić u kojem bi bilo moguće primiti poštansku pošiljku, kao i da podatke o postojanju društva sa ovim imenom nije bilo moguće dobiti ni uz pomoć AJPES portala i drugih evidencija MUP-a. Kao prilog istog akta dostavljen je i dokument u kojem stoji da je prikupljanjem obavještenja i pregledom lokacije na adresi ..., utvrđeno da društvo NIKOMAGNETIK d.o.o. ne posluje na navedenoj adresi, na kojoj se ne nalazi ni poštanski sandučić u koji bi bilo moguće primiti poštansku pošiljku za spomenuto društvo. Ovo društvo bilo je upisano u registar Okružnog suda Ljubljana, ali je isto izbrisano po službenoj dužnosti dana 16.05.2008. godine.

Iz dokumentacije koja je dostavljena uz Verbalnu notu Ministarstva vanjskih poslova SR Njemačke (DT-5 uložen uz tačku 11. optužnice), proizilazi da je izvršenim uvidom u Trgovinski registar pri Osnovnom sudu Bielefeld, kao i odgovarajućim registrima svih osnovnih sudova pokrajine Nodhhein-Westfalen, utvrđeno da u registrima postoje 93 društva koja u svom nazivu imaju ''Hoch und Tiefbau GmbH'', ali da ni jedno od tih društava u svom nazivu nema uz sebe kombinaciju slova ''HC'', niti ima sjedište na adresi ....

Vijeće je izvršilo uvid i u sadržaj dokumentacije priložene uz Završni izvještaj Policijske komande Beč, R. Austrija od 22.11.2011. godine²¹⁰, u kojoj se, između ostalog navodi da se Policijskom predsjedniku u Berlinu pismeno javila jedna firma iz Austrije da postoji još jedna firma ''IBH'' (INDUSTRIE-UND BAUHANDELS GMBH) koja je pod njihovim imenom, navođenjem njihovog UID-borija DE ... i njihovog broja sudske registracije ..., ali sa netačnom adresom u ..., naručila robu radi unajmljivanja ili eventualne kupovine, a sve kako bi došla u posjed tih uređeja i da ih više ne vrati.

Vijeće dalje uočava da iz sadržaja akta koji prati dokaz optužbe uložen pod brojem DT-156, proizilazi da firma Grossgarage Bitterolf GmbH Ulm ne prodaje građevinske radne mašine, nego isključivo rabljena i nova osobna motorna vozila. Isti je slučaj i sa pravnim licima AVG Trucks GmbH iz Frankfurta, kao i Andreas Automobile, koji takođe prodaju samo vozila, te nemaju nikakve veze sa građevinskim radnim mašinama²¹¹.

Osim predočene materijalne dokumentacije, tvrdnje optužbe da su fakture koje su optuženi koristili prilikom uvoza građevinskih radnih mašina falsifikovane, odnosno krivotvorene, po ocjeni vijeća dodatno su potkrijepljenje i rezultatima vještačenja koje je izvršio vještak ekonomske struke, Meliha Mustafić, a koja je detaljnom analizom dostavljenih faktura utvrdila da iste sadrže određene nedostatke koji ih sa aspekta knjigovodstvenih i računovodstvenih standarda, čine manjkavim. Naime, vještak je u dopuni nalaza od 20.04.2016. godine, između ostalog istakla kako na fakturama nedostaje klauzula o plaćanju, broj transakcijskog računa na koji bi trebalo platiti fakture, zatim prateći izvorni dokumenti na osnovu kojih su ispostavljene fakture (da li se radi o prodaji robe, lizingu, iznajmljivanju, poklonu ili tehničkoj pomoći), otpremnice, dostavnice i sličan dokument koji izdaje ino-izvoznik sa naznakom kome se materijalna vrijednost otprema i sl., a kod kojih tvrdnji je ostala i prilikom saslušanja na glavnom pretresu.

Vijeće je nalaz i mišljenje vještaka prihvatilo u ovom dijelu, ocjenivši da je sačinjen u skladu sa pravilima struke, te isti nije doveden u sumnju iskazima svjedoka M.J.1, M.S.1 i B.P. (špediteri), te Z.S. i B.N. (carinici). Premda su svjedoci prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavili kako nisu posumnjali u vjerodostojnost faktura koje su korištene prilikom uvoza predmetnih radnih mašina, niti su u dokumentaciji koju su obrađivali primjetili bilo šta neregularno, ističući da su fakture koje su pratile robu sadržavale sve potrebne podatke, vijeće cijeni da se radi o ličnoj percepciji i ubjeđenju svjedoka, čiji zaključci nužno ne moraju biti ispravni. Naime, uloge koje su svjedoci imali u procesu uvoza robe, po uvjerenju vijeća, njihovu su pažnju u pretežnom dijelu usmjeravale na segmente faktura koje imaju odlučujući značaj za obavljanje njihovih dužnosti, dok je, s druge strane, zadatak vještaka ekonomske struke bio sveobuhvatna procjena formalne ispravnosti faktura, u kontekstu cjelokupne dokumentacije relevantne za uvoz radnih mašina, usljed čega je upravo nalazu vještaka vijeće poklonio vjeru.

Cijeneći istaknute činjenice i okolnosti u svojoj ukupnosti, te imajući u vidu da su navedene fakture korištene pri uvozu građevinskih radnih mašina, a za koje su optuženi znali da su lažne, to vijeće zaključuje da se u radnjama optuženih I.M., D.J., D.M., te pravnih lica „Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, „Eko Metal“ d.o.o. Živinicei ‘’D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, stiču obilježja krivičnog djela Falsifikovanje, odnosno Krivotvorenje isprava.

Ocjenom izvedenih dokaza, vijeće je takođe utvrdilo da su u radnjama optuženih V.D., I.M., M.T., D.M., D.J., te pravnih lica '’Kan Vest Kompani’’ d.o.o. Doboj, ‘’Eko Metal’’ d.o.o. Živinice i ‘’D.M. Lujza’’ d.o.o. Čapljina, ostvarena sva bitna obilježja krivičnog djela pranje novca.

Pranje novca označava svaku aktivnost usmjerenu na: prikrivanje nepošteno ili nezakonito stečenih prihoda kroz dopuštene poslove; pretvaranje ilegalno (nezakonito, u pravilu kriminalno) ostvarene dobiti u prividno legalne; pretvorbu nepošteno i nezakonito stečenog prihoda s prividom poštene i zakonite zarade; pretvaranje ili prenošenje predmeta koji potječu iz određenih kaznenih djela kao i svako drugo skrivanje njihova porijekla (tzv. krivično djelo skrivanja), te svako stjecanje, posredovanje i uporaba takvih predmeta (tzv. krivično djelo stjecanja); sva činjenja i nečinjenja radi prikrivanja izvora protupravno stečenog novca, tj. korištenje stečenog novca za obavljanje dopuštene djelatnosti ili stjecanje imovine na zakonit način.²¹²

Krivično djelo pranje novca čini onaj ko novac ili imovinu za koju zna da su pribavljeni počinjenjem krivičnog djela primi, zamijeni, drži, njome raspolaže, upotrijebi u ekonomskom ili drugom poslovanju ili na drugi način prikrije ili pokuša prikriti. U suštini radi se o različitim radnjama prikrivanja „prljavog“ novca i imovine, tj. imovine koja je pribavljena počinjenjem krivičnog djela.²¹³

Da bi se radilo o ovom krivičnom djelu, potrebno je da su u pitanju novac ili imovina veće vrijednosti ili da krivično djelo ugrožava zajednički ekonomski prostor BiH ili da ima štetne posljedice za djelatnost ili finansiranje institucija BiH. Navedeni uslovi određeni su u opisu djela alternativno, ispunjenjem bilo kojeg od tri predviđena uslova radit će se o ovom krivičnom djelu, koje se može počiniti samo sa umišljajem.²¹⁴

Na osnovu provedenih dokaza, čiji je sadržaj detaljno analiziran u oviru konkretnih tački osuđujućeg dijela izreke presude, vijeće je utvrdilo da je krajnja svrha otuđenja i uvoza građevinskih radnih mašina u BiH, a u kojim radnjama su učestvovali optuženi, bila njihova dalja prodaja i sticanja koristi. Vijeće je ocijenilo da ovakvo postupanje sa radnim mašinama, odnosno pokretnom imovinom za koju je pouzdano utvrđeno da jepribavljena počinjenjem krivičnog djela, predstavlja njeno raspolaganje kao jedna od radnji izvršenja krivičnog djela pranje novca.

Iz iskaza svjedoka optužbe I.K., A.Ć., P.G., D.S.1 i M.M. proizilazi da su uplate na ime prodaje otuđenih radnih mašina većinom vršene žiralno. Tako su svjedoci potvrdili su kupoprodajne cijene plaćali na račune firmi na čija su imena glasile ispostavljene fakture, a ukoliko je račun firme bio blokiran, novac je bio uplaćivan na račun drugog pravnog lica. Naime, svjedok A.Ć. izjavio kako mu je prilikom kupovine rečeno da je račun jedne druge firme blokiran (radi se o mašini koja je uvezena na pravno lice ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj) i da cijenu treba uplatiti na račun pravnog lica ''O&R company'', a da isti između sebe imaju ugovor o poslovnoj saradnji.

Novac koji je stečen prodajom otuđenih radnih mašina, a za koji se znalo da je nezakonitog porijekla, u redovne je ekonomske tokove plasiran kroz plaćanje usluga transporta radnih mašina angažovanim prevoznicima i troškove carine, ali i isplate naknade (gotovinski ili putem Western union sistema plaćanja) pripadnicima grupe za radnje koje su preduzimali, nakon čega se njegov dalji tok gubi.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Melihe Mustafić, koje je vijeće ocijenilo objektivnim i datim u skladu sa pravilima struke, takođe je utvrđeno je da su optuženi V.D., M.T. i D.M., u inkriminisanom periodu, putem Western Union-a vršili transfere novca u većim količinama. Na temelju provedenih dokaza vijeće nije moglo zaključiti da novac kojim su optuženi na ovaj način raspolagali, potječe iz nekih drugih poznatih i legalnih izvora sredstava (ovo posebno u odnosu na optužene V.D. i M.T.), te zaključilo da se radi o novcu koji potječe upravo od prodaje radnih mašina, kao krajnjem cilju kriminogenih aktivnosti kojima je doprinio svako od optuženih lica posebno. Tome u prilog govori i činjenica što je analizom tabele DN1, koja čini sastavi dio dopune nalaza vještaka²¹⁵, jasno uočljivo da je većina uplata bila namjenjena licima u Njemačkoj i Italiji, a gdje je krađa radnih mašina, kako je to već prethodno utvrđeno, realizirana. Tako su u navedenom periodu optuženi V.D., M.T. i D.M. izvršili više novčanih uplata na račun primaoca A.A., kojeg su svjedoci J.M. i H.F. u svojim izjavama spominjali kao lice koje ih je dočekivalo na utovaru radnih mašina.

S druge strane, podatke o transferima novca za lice I.M. koje je vještak Meliha Mustafić takođe iznijela u svom nalazu, vijeće nije koristilo prilikom odlučivanja, budući da je nalaz vještaka u ovom dijelu doveden u sumnju prigovorima odbrane. Naime, uvidom u materijalne dokaze optužbe, vijeće je utvrdilo tačnost navoda odbrane da je dio transakcija koje se dovode u vezu sa optuženim I.M., datiran u vrijeme kada je isti bio u pritvoru, kao i da se u Izvještaju o finansijskoj istrazi Državne agencije istrage i zaštitu, broj: P-17-03-04-3-144-9/10 od 12.09.2011. godine navodi da je prema podacima Western Uniona lice I.M., koje je iz Austrije slalo novac u BiH rođeno ... godine, dok je datum rođenja u Naredbi za lice sa istim imenom ... godine, zbog čega se može tvrditi da se radi o istom licu.

Konačno, vijeće je utvrdilo da je iznos opranog novca u konkretnom slučaju veće vrijednosti, čime su ostvarena sva bitna obilježja ovog krivičnog djela. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka Melihe Mustafić, kojem je vijeće i u ovom dijelu poklonilo vjeru, iznos opranog novca odgovara nabavnoj vrijednosti mašina prijavljenih kod uvoza u BiH, a što u odnosu na osuđujući dio izreke presude iznosi 678.850,00 Eur-a²¹⁶.

Vijeće je ocijenilo da su optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bili sposobni za rasuđivanje i da su bili u mogućnosti da shvate i razumiju značaj svojih radnji. Na osnovu činjenica koje su utvrđene u konkretnim tačkama osuđujućeg dijela izreke presude, vijeće je našlo da su optuženi predmetna krivična djela izvršili sa direktnim umišljajem, odnosno da su svjesno pristupili organizovaj grupi na čijem se čelu nalazio optuženi V.D., te da su vođeni motivom zarade, odnosno koristoljublja, pristali da učestvuju u aktivnostima grupe, prihvatajući njene ciljeve kao svoje.

Osvrt na dokaze odbrane optuženog I.M.

Odbrana optuženog I.M. je u toku postupka uložili niz materijalnih dokaza u cilju da dokaže kako su u radnjama u vezi sa otuđenjem, uvozom i prodajom građevinskih radnih mašina učestvovala druga lica, a ne ona protiv kojih se vodi ovaj krivični postupak. Dio takvih dokaza vijeće je već spomenulo u okviru razmatranja prigovora presuđene stvari (presude sudova u Mannheim-u i Beču), a sličnog sadržaja je i većina ostalih materijalnih dokaza koje je ova odbrana prezentirala²¹⁷.

Nesporno je da je vijeće prihvatilo da ovi dokazi čine sastavni dio sudskog spisa, međutim nakon njihove analize ocijenjeno je da su isti irelevantni u kontekstu okolnosti konkretnog slučaja. Naime, vijeće podsjeća da je Sud vezan isključivo optužnim aktom Tužilaštva, tako da presudom može raspravljati i odlučivati samo o osobama koje je u takvom aktu označio tužilac. Davati bilo kakav status drugim licima, te baviti se utvrđivanjem njihove eventualne odgovornosti, u osnovi bi značilo da Sud vodi postupak bez zahtjeva tužioca i oglašava krivim osobe koje nisu ni optužene u ovom postupku. Vijeće za to nije ovlašteno i cijeni da eventualne radnje takvih osoba mogu biti samo predmetom drugog postupka, zbog čega dokaze odbrane uložene na ove okolnosti, vijeće nije detaljnije analiziralo.

U vezi s tim, vijeće želi posebno istaknuti i da eventualno učešće drugih lica u radnjama koje su opisane u optužnici, ne daje nužno garanciju da u takvim radnjama nisu učestvovale osobe koje su obuhvaćene zahtjevom tužioca, kako to odbrana želi prikazati. Predmetom optuženja u konkretnom slučaju su djela počinjena u sastavu grupe za organizovani kriminal, koja po svojoj prirodi podrazumijeva upravo učešće više osoba, ali je odluka ovog vijeća, shodno odredbama procesnog zakona, ograničena isključivo na lica koja su optužena, kao i njihove radnje.

Vijeće uočava da je odbrana optuženog I.M. u okviru materijalnih dokaza uložila i veći broj zapisnika o ispitivanju osumnjičenih lica²¹⁸, a koja nisu predmetom ovog optuženja. Ne ulazeći u dalju analizu i razmatranje pitanje da li bi se takvi dokazi i mogli koristiti da su takva lica eventualno saslušavana kao svjedoci na glavnom pretresu (s obzirom na različita svojstva)²¹⁹, vijeće ističe da ove dokaze nije detaljnije ispitivalo, niti je svoju odluku na istima zasnovalo. Prilikom odlučivanja vijeće nije koristilo ni zapisnike o saslušanju svjedoka K.S.²²⁰ i C.Ž.²²¹, jer isti nisu nesporedno saslušavani pred ovim Sudom, kao ni izjavu S.G. (DO-MI-75), koja sama po sebi nije, niti može biti valjan dokaz da bi se koristio u krivičnom postupku (izjava je samo potpisana, a autentičnost njene sadržine, kao i potpisa, ničim nije potvrđeno). Isti je slučaj i sa izjavama svjedoka koje su ovjerena kod notara²²², a u pogledu kojih vijeće upućuje na već ranije dato obrazloženje²²³.

Odluka o kazni

Prilikom odmjeravanja i individualizacije kazni izrečenih prema optuženim, vijeće je imalo u vidu svrhu kažnjavanja, granice krivičnopravnih sankcija propisane za krivično djelo za Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. i 3. KZ BiH, kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja da kazna bude veća ili manja, kao što su stepen krivice, pobude, raniji život, lične prilike, te držanja optuženih nakon počinjenja krivičnog djela. Vijeće je takođe imalo u vidu i odredbe člana 49. i 50. KZ BiH, odnosno ograničenja pod kojima se kazna može ublažiti ispod granice propisane zakonom, pri tome vodeći računa o svrsi kažnjavanja iz člana 39. KZ BiH.

Tako je u odnosu na optuženog V.D., kao otežavajuće okolnosti vijeće uzelo u obzir njegovu raniju osuđivanost, visok stepen krivice kroz ulogu koju je imao u okviru grupe za organizovani kriminal (organizator grupe), te izraženu kriminalnu količinu i brojnost radnji za koje je utvrđeno da je optuženi preduzeo (optuženi oglašen krivim po osnovu 25 tačaka optužnice), a što upućuje na upornost optuženog u izvršenju krivičnih djela. Činjenica da optuženi nije osuđivan za istovrsno krivično djelo, te uvažavajući sve olakšavajuće okolnosti od kojih je posebno cijenjeno izrazito korektno držanje optuženog pred Sudom, porodičnost, kao i teško zdravstveno stanje supruge (boluje od karcinoma), opredijelile su vijeće da optuženom V.D. odmjeri kaznu ispod zakonom propisanog minimuma. Naime, vijeće je zaključilo da navedene olakašavajuće okolnosti u svojoj ukupnosti čine osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom, u trajanju od 7 (sedam) godina, može postići svrha kažnjavanja.

U odnosu na optuženog I.M., vijeće je imalo u vidu da iako je isti oglašen krivim samo po osnovu dvije tačke optužnice, da način izvršenja djela (koristio pravna lica u vlasništvu drugih osoba za uvoz radnih mašina) ukazuje na ozbiljnost i težinu njegovih radnji, te izražajniji doprinos počinjenju predmetnih djela u odnosu na ostale pripadnike grupe, zbog čega mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Od olakšavajućih okolnosti na strani optuženog uzeta je u obzir njegova porodična situacija (oženjen, otac jednog malodobnog djeteta), činjenica je isti relativno mlađe životne dobi, te da ranije nije osuđivan, koje su u svojoj ukupnosti ocijenjene osobito olakšavajućim okolnostima, zbog čega mu je izrečena kazna ispod zakonom propisanog minimuma, čija je visina, po uvjerenju ovog vijeća, srazmjerna navedenim okolnostima na strani optuženog.

Od otežavajućih okolnosti na strani optuženog M.T., vijeće je cijenilo način izvršenja djela i raniju osuđivanost, dok je od olakšavajućih okolnosti imalo u vidu da isti nije osuđivan za istovrsno krivično djelo, da je poznije starosne dobi, kao i činjenicu da su optuženi i njegova kćerka lošeg zdravstvenog stanja. Istaknute olakšavajuće okolnosti, posmatrane u svojoj ukupnosti, vijeće je i u odnosu na optuženog M.T. ocijenio osobito olakšavajućim okolnostima i istom izreklo kaznu zatvora ispod zakonom propisanog minimuma, i to u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, nalazeći da je ovakva kazna srazmjerna težini učinjenog krivičnog djela.

Prilikom odmjeravanja kazni u odnosu na optužene D.M. i D.J., vijeće je imalo u vidu brojnost preduzetih radnji, posebno u odnosu na optuženu D.J., kao i njihovu raniju osuđivanost, što je cijenjeno kao otežavajuće okolnosti. Od olakšavajućih okolnosti, s druge strane, vijeće je cijenilo korektno držanje pred Sudom, prirodu preduzetih radnji, kao i činjenicu da je optuženi D.M. otac dvoje, a optužena D.J. majka jednog punoljetnog djeteta. Sve navedene olakšavajuće okolnosti, po uvjerenje ovog vijeća, predstavljaju osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženim kaznama može postići svrha kažnjavanja, kako u pogledu specijalne, tako i generalne prevencije, cijeneći da izrečene kazne zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine adekvatno održavaju društvenu osudu počinjenog djela, s obzirom na ulogu i položaj optuženih u okviru organizovane grupe.

Kada su u pitanju optužena pravna lica ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, ''Eko metal'' d.o.o. Živinice i ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina, vijeće je utvrdilo da je njihova djelatnost korištena za učinjenje predmetnih krivičnih djela, zbog čega je, temeljem člana 131. i 134. KZ BiH, izrekao kaznu prestanka navedenih pravnih osoba, a njihovim pravnim zastupnicima, naložio pokretanje postupka likvidacije, s tim da će brisanje pravnih lica iz sudskog registra nastupiti pravosnažnim okončanjem postupka likvidacije.

Uračunavanje pritvora

Na osnovu člana 56. KZ BiH, u izrečene kazne zatvora optuženim V.D., I.M., M.T., D.J. i D.M. uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru, i to: optuženom V.D. počev od 22.03.2011. godine do 16.09.2011. godine, po rješenjima ovog Suda broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 24.03.2011. godine, broj: S1 2 K 002495 11 Kv 3 (veza broj: X-KRN-10/1020) od 21.04.2011. godine, broj: S1 2 K 002495 11 Kv 7 (veza broj: X-KRN-10/1020) od 20.06.2011. godine i broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 16.09.2011. godine; optuženom I.M. počev od 22.03.2011. godine do 20.09.2011. godine, po rješenjima ovog Suda broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 24.03.2011. godine, broj: S1 2 K 002495 11 Kv 3 (veza broj: X-KRN-10/1020) od 21.04.2011. godine, broj: S1 2 K 002495 11 Kv 7 (veza broj: X-KRN-10/1020) od 20.06.2011. godine i broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 20.09.2011. godine; optuženim M.T. i D.J. počev od 22.03.2011. godine do 20.04.2011. godine, po rješenjima ovog Suda broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 24.03.2011. godine i broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 20.04.2011. godine; te optuženom D.M. počev od 22.03.2011. godine do 21.04.2011. godine i od 13.05.2011. godine do 08.07.2011. godine, po rješenjima ovog Suda broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 24.03.2011. godine, broj: S1 2 K 002495 11 Kv 3 (veza broj: X-KRN-10/1020) od 21.04.2011. godine, broj: S1 2 K 002495 11 Kž 2 (veza broj: X-KRN-10/1020) od 12.05.2011. godine i broj: S1 2 K 002495 10 Krn (veza broj: X-KRN-10/1020) od 08.07.2011. godine.

Oduzimanje predmeta

Primjenjujući odredbu člana 74. KZ BiH, vijeće je od optuženih oduzelo predmete koji su bili upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela, i to: od optuženog V.D. predmete koji su oduzeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, RK Tuzla, broj: 16-14-1-3-40/11 od 22.03.2011. godine, ito:nosač tel. kartice PIN:2297, mobilni telefon marke Samsung- crni, bez kartice, SIM kartica za telefon GMS BiH Ultra ..., mobilni telefon marke Samsung, sivi, bez kartice, SGH E 900, mobilni telefon marke Samsung, crni- GT E1080i, bez kartice, mobilni telefon Nokia 96 sa karticom br. ..., mobilni telefon marke Nokia megapixel sa karticom br. ..., mobilni telefon marke Nokia 97 s karticom br. ..., mobilni telefon Nokia C1 plavo-crni sa karticom br. ..., mobilni telefon marke LG, roza boje sa karticom ..., nosač SIM kartice, PIN 3181, nosač SIM kartica Ultra BiH GSM, SIM kartica br. ..., nosač SIM kartica, papir ručno pisano, mobitel marke Nokia C5 sa karticom ..., od optužene D.J. predmete koji su oduzeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, RK Tuzla, broj: 16-14/1-3-22/11 od 22.03.2011.godine, i to: pečat pravnog lica „Kan Vest Kompani“ d.o.o. Doboj, mobilna telefonska kartica „PREPAID“ sa natpisom mt:s i kartica sa natpisom „Lidl Lohnt Sich“ i mobilni telefon marke Nokia, model 2630 sa SIM karticom broja ..., od optuženog M.T. predmete koji su oduzeti prema Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, RK Tuzla, broj: 1-2/29/11 i broj: 1-2-30/11 od 22.03.2011.godine, i to: mobilni telefon marke Samsung IMEI: ... sa karticom broj ... Friend ... i certifikat SIM kartice za tel.br. ..., te od optuženog D.M. predmete koji su oduzeti prema Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Mostar broj: 16-12/1-2-04-1-44/11 od 22.03.2011.godine, i to: pečat pravnog lica „DM LUJZA“ d.o.o. Čapljina.

S druge strane, vijeće nije prihvatilo prijedlog Tužilaštva da se od lica A.B.2, supruge optuženog V.D., oduzme teretno motorno vozilo ''Toyota'', tip ''Hilux'', broj šasije: .... Naime, u toku postupka, prezentiranim zakonitim dokazima optužbe nije na pouzdan način utvrđeno da je navedeno vozilo korišteno od strane optuženog V.D. i da je bilo u neposrednoj vezi sa radnjama izvršenja krivičnog djela, kao i da je to bila njegova isključiva namjena, a što je nužan preduslov za oduzimanje putničkog motornog vozila kao predmeta koji je upotrijebljen za učinjenje krivičnog djela²²⁴. Vijeće je takođe imalo u vidu da optužba u toku postupka Sudu nije prezentirala zakonite dokaze, a koji bi potvrdili da je optuženi V.D. učestvovao u radnjama opisanim u tački 52. optužnice, a u okviru koje se, kroz činjenični opis, spominje upravo navedeno vozilo.

Oduzimanje imovinske koristi

Odluku da od optuženih V.D., I.M., M.T., D.J. i D.M. oduzme imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, vijeće temelji na odredbi člana 110. stav 1. KZ BiH, kojom je ustanovljen jedan od opštih pravnih principa prema kojem niko ne može zadržati korist pribavljenu krivičnog djela, dok je odredbom stava 2. istog člana određeno da će se korist iz stava 1. ovog člana oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno, pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Imajući u vidu da je na osnovu svih provedenih dokaza, posmatranih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđeno počinjenje krivičnih djela kojima je ostvarena imovinska korist, vijeće je našlo je našlo da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za njeno oduzimanje.

U tom smislu, iskoristivši zakonsku mogućnost predviđenu odredbom člana 394. ZKP BiH, vijeće je imovinsku korist utvrdilo po slobodnoj ocjeni, jer je zaključilo da bi njeno utvrđivanje na bilo koji drugi način bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama, kada se ima u vidu broj optuženih lica, njihove uloge u okviru grupe koje imaju nesumnjiv uticaj na visinu pribavljene koristi, kao i brojnost radnji za koje je utvrđeno da je preduzeo svaki od optuženih posebno.

Kod odabira ovakvog načina utvrđivanja imovinske koristi, vijeće je imalo u vidu činjenicu da se vještak ekonomske struke, Meliha Mustafić, nije decidno izjašnjavala o visini koristi za svako optuženo lice, nego je nalaz koncipirala kroz pregled uvoza radnih mašina, očitujući se da bi za optužene bilo najpovoljnije protivpravnu imovinsku korist posmatrati prema novčanim iznosima sa faktura po kojim su radne mašine prijavljene na carini. Ne ulazeći u detaljniju analizu ovakvih navoda vještaka, niti prigovora odbrane u ovom dijelu, vijeće je uvažavajući istaknute okolnosti konkretnog slučaja, kod utvrđivanja visine pribavljene koristi, kao relevantne i određujući kriterije, prihvatilo iskaze svjedoka N.P. i M.P., koji su na glavnom pretresu priznali koliko su novca dobivali za preduzete krivičnopravne radnje.

Polazeći tako od iskaza svjedoka N.P. koji je izjavio da je ‘‘po ocarinjenoj mašini dobivao naknadu od 500,00 do 1.000,00 KM‘‘, te svjedoka M.P. da je ‘‘za prevoz do Njemačke dobivao 500,00 Eura‘‘, u nedostaku drugih dokaza i konkretnijih podataka, vijeće je kod obračuna prihvatilo najniži iznos od 500,00 KM, ocjenivši da je takav iznos i najpovoljniji za optužene. Primjenom računske analize, utvrđeno je da je optuženi V.D., koji je oglašen krivim po osnovu 25 tačaka optužnice, stekao imovinsku korist u ukupnom iznosu od 12.500,00 KM, optuženi I.M., koji je oglašen krivim po osnovu 2 tačke optužnice, stekao imovinsku korist u iznosu od 1.000,00 KM, optužena D.J., koja je oglašena krivim po osnovu 7 tačaka optužnice, stekla imovinsku korist u iznosu od 3.500,00 KM, te optuženi M.T. i D.M., koji su oglašeni krivim po osnovu 4 tačke optužnice, stekli imovinsku korist u iznosima od po 2.000,00 KM.

Prilikom donošenja ove odluke, vijeće je imalo u vidu i da je primjena mjere oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom supsidijarnog karaktera i da dolazi u obzir samo ako oštećenom nije dosuđen imovinskopravni zahtjev ili ako mu je imovinskopravni zahtjev dosuđen u iznosu koji ne dostiže iznos imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Budući da oštećenim u konkretnom slučaju nije dosuđen imovinskopravni zahtjev,negosu isti upućeni na parnicu, za vijeće nije bilo sumnje da optužene treba lišiti imovinske koristi koju su protivpravno stekli, pa bilo to i u najnižem mogućem iznosu.

Odluka o troškovima postupka

U odnosu na osuđujući dio presude, optuženi V.D., M.T., D.M., I.M. i D.J. obavezani su da nadoknade troškove krivičnog postupka, i to u paušalnom iznosu od po 500,00 KM, dok će visinu preostalih troškova Sud odrediti posebnim rješenjem nakon pribavljanja potrebnih podataka.

Prilikom donošenja ovakve odluke, vijeće se rukovodio odredbom člana 188. ZKP BiH, prema kojoj se u slučaju donošenja presude kojom se optuženi oglašava krivim, isti u pravilu obavezuje da nadoknadi i troškove krivičnog postupka, sa izuzetkom koji se primjenjuje pod uslovima koje propisuje stav 4. istog člana. U tom smislu, vijeće je imalo u vidu da je obaveza odbrane da do trenutka donošenja presude pruži potpune podatke o imovnom stanju optuženih lica, a koji podaci su bitni za donošenje eventualne odluke o oslobođenju troškova krivičnog postupka. Odbrana optuženih V.D., I.M. i D.M. propustila je to učiniti, dok dokazi koje je prezentirala odbrana optuženih M.T. i D.J., nisu bili dovoljni i potpuni da bi uvjerili vijeće da je imovno stanje optuženih loše u tolikoj mjeri da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njihovo lično ili izdržavanje osoba koje su eventualno dužni da izdržavaju. Činjenica da su krivična djela vršili sa ciljem sticanja protivpravne imovinske koristi, dodatno je opredijelila vijeće da optužene obaveže na plaćanje troškova ovog krivičnog postupka, dok u odnosu na optuženog D.M., vijeće nije moglo zanemariti ni da je isti u toku cijelog postupka imao izabranog branioca.

S druge strane, pravna lica ''DM Lujza'' d.o.o. Čapljina, ''KAN VEST KOMPANI'' d.o.o. Doboj i ''Eko metal'' d.o.o. Živice, vijeće je primjenom člana 188. stav 1. u vezi sa stavom 4. ZKP BiH, optužena pravna lica djelimično oslobodilo obaveze naknade troškovima krivičnog postupka, na način da je iste obavezalo na naknadu troškova sudskog paušala u iznosu od po 500,00 KM, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravosnažnosti presude, te odredilo da ostali troškovi padaju na teret budžetskih sredstava. Pri odlučivanju, vijeće je imalo u vidu da je optuženim pravnim licima izrečena kazna prestanka pravnih osoba, zbog čega bi eventualna naplata naknadno dosuđenih troškova krivičnog postupka bila znatno otežana, pa i u potpunosti onemogućena.

Oslobađajući dio presude

Tačke 14. do 20. oslobađajućeg dijela izreke presude

Temeljem odredbe člana 284. tačka a) ZKP BiH, vijeće je u odnosu na optuženog M.T. donijelo oslobađajuću presudu da je, zajedno sa optuženim V.D., D.J., pravnim licem “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj i drugim licima, pod tačakama 14. do 20. osuđujućeg dijela izreke presude, koje odgovaraju tačkama 14. do 20. optužnice, počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Teška krađa iz člana 287. stav 1. tačka a) i stav 2. tačka a) KZ FBiH, u vezi sa čl. 286. stav 1. KZ FBiH, u vezi člana 31. KZ FBiH.

Naime, pažljivom analizom činjeničnog supstrata kakav je dat u navedenim tačkama, a čiji je relevantni dio glasio ''...V.D. i D.J., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj, a koje je pravno lice D.J. registrovala nakon dogovora sa V.D. i M.T. i čiju je registraciju platio V.D., pa su preko pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj uvezli...'', vijeće je zaključilo da isti ne sadrži opis niti jednog krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, a iz kojeg bi proizilazila njihova zakonska obilježja, zbog čega ga je u ovom dijelu bilo nužno osloboditi od optužbe.

Vijeće uočava da se optuženi M.T. dovodi u vezu sa registracijom pravnog lica, ali kako to nije bilo predmetom ovog optuženja, eventualne protivpravno djelovanje optuženog s tim u vezi, ne predstavlja radnje krivičnih djela za koja se tereti.

Tačke 21. i 22. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 21. i 22. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 21. i 22. optužnice, optuženi V.D. teretio se da je zajedno sa drugim osobama, preko pravnog lica “O&R Company” d.o.o. Brčko, uvezao dvije otuđene građevinske radne mašine (dana 30.12.2008. godine), koje je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo u R. Austriji, a koje radne mašine je, zajedno sa krivotvorenim fakturama, na dogovorenoj adresi u R. Austriji preuzeo vozač R.Đ. ispred angažovanog prevoznika, po nalogu V.D. koji se lažno predstavljao kao „J.“, posrednik između pravnog lica “Kan Vest Kompani” d.o.o. Doboj i “O&R Company” d.o.o. Brčko, zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, pa su radne mašine nakon carinjenja uvezene u BiH, međutim iste nisu pronađene.

Svjedoci Tužilaštva BiH koji su dali iskaze u odnosu na ove tačke, nisu iznijeli saznanja koja bi sa sigurnošću mogla ukazivati da je optuženi V.D. počinio opisane radnje, zbog čega ga je vijeće, po osnovu člana 284. tačka c) ZKP BiH, oslobodilo od optužbe u ovom dijelu.

Iako je svjedok N.P., koji je kritičnih prilika još uvijek bio direktor pravnog lica ''O&R company'' d.o.o. Brčko, na izvjestan način potvrdio da je optuženi V.D., zajedno sa licem M.J.3, učestvovao u opisanim radnjama, pri tome navodeći da ''... su uvezene neke mašine za koje ja nemam pojma uopšte, uvezene su na tu firmu. Ne znam tačno koliko je bilo tih mašina, ne sjećam se, neki viljuškari… Moguće da su bile četiri mašine… One su predmet ovog postupka, negdje oko tačke 20…’’, njegovu izjavu u ovom dijelu vijeće nije moglo prihvatiti kao pouzdanu i relevantnu za donošenje zaključka o postojanju odgovornost optuženog V.D. u konkretnom slučaju. Naime, osim što svjedok nije bio siguran u svom kazivanju, odlučni razlog za ovakvu odluku vijeća bila je jasna i nedvosmislena izjava svjedoka ''Poznato mi je to kada sam pročitao u papirima, u optužnici! Nije mi to poznato u periodu prije optužnice!’’, iz čega nesumnjivo proizilazi da svjedočenje o okolnostima o kojima je prethodno govorio, nije rezultat ranijih neposrednih ili posrednih saznanja, nego isključivo saznanja do kojih je svjedok došao čitanjem optužnog akta.

Iznesene činjenične tvrdnje optužbe o odgovornosti optuženog V.D., nisu potkrijepljene ni izjavom svjedoka R.Đ. koji se na glavnom pretresu uglavnom osvrtao na uvoze radnih mašina za pravno lice ''Kan Vest Kompani'' d.o.o. Doboj, potvrđujući da je ''J.’’ osoba sa kojom je kontaktirao ispred tog pravnog lica, da se ista ne nalazi u sudnici, kao i da optuženog V.D. nikada ranije vidio. Tek prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je potvrdio da zvaničnog predstavnika firme ''O&R company'' d.o.o. Brčko nikada nije upoznao, da je naloge za utovar na ovog uvoznika dobivao e-mail-om i fax-om, te mu je za usluge prevoza plaćeno gotovinom.

Isti slučaj je i sa izjavom svjedoka B.P., koja je prilikom saslušanja na glavnom pretresu, navela da dokumentaciju koja prati robu uglavnom dostavlja vozač. Na pitanje tužioca da li su joj poznate okolnosti uvoza radnih mašina, između ostalih i za pravno lice ''O&R company'' d.o.o. Brčko, te da li poznaje vlasnika ove firme, ista je izjavila ''...u tom momentu kad su se oni pojavljivali na carinjenje nisu mi ništa značili. Značili bi mi da nisu izmirili carinske dažbine, nisu bili komintenti koji su vozili stalno kao što ima komitenata godinama rade pa voze svaki dan dva, tri, pet kamiona sedmično. Prvi put sam obratila pažnju u svojoj dokumentaciji na imena firmi i te komitente onog momenta kad je došla SIPA da izuzme papire. Ništa u tim slučajevima nije bilo neuobičajno!''.

Kod ovakvog stanja stvari, vijeće je i pored činjenice što objektivna materijalna dokumentacija oduzeta od UIO BiH²²⁵ nesumnjivo potvrđuje da su predmetne radne mašine uvezene u BiH, pri čemu je bez značaja što iste nisu pronađene, optuženog V.D. oslobodilo od odgovornosti, budući da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je isti na bilo koji način učestvovao u radnjama koje je pratile uvoz ovih mašina.

Iskaz svjedoka D.Đ. vijeće nije našlo relevantnim u kontekstu okolnosti ovih tačaka, imajući u vidu da je vrijeme izvršenja krivičnog djela mjesec decembar 2008. godine, a da je svjedok D.Đ., prema izjavi koju je dao, u pravnom licu ''O&R company'' d.o.o. Brčko bio zaposlen od ljeta 2009. godine.

Tačke 23. i 24. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 23. i 24. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 23. i 24. optužnice, optuženi V.D. teretio se da je zajedno sa drugim osobama, preko pravnog lica “O&R Company” d.o.o. Brčko, uvezao dvije otuđene građevinske radne mašine (od kojih je jedna, radna mašina iz tačke 23., uvezena dana 17.03.2009. godine), koje je NN lice u dogovoru sa V.D. prevarom pribavilo u SR. Njemačkoj, a koje je građevinske radnu mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, „Autoprijevoznik“ d.o.o. Zagreb, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u SR. Njemačkoj zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, te su nakon carinjenja radne mašine uvezene u BiH, nakon čega je pravno lice “O&R Company” d.o.o. Brčko građevinsku radnu mašinu iz tačke 23. fiktivno prodalo pravnom licu “REWEUS“ d.o.o. Lukavac, a ista radna mašina je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Terex inžinjering“ d.o.o., dok radna mašina iz tačke 24. nije pronađena.

Dokazi koje je Tužilaštvo BiH izvelo na okolnosti i tvrdnje iz ovih tačaka, a koji su u većem dijelu istovijetni dokazima koji su provedeni u odnosu na prethodne dvije tačke oslobađajućeg dijela izreke presude, iako nesumnjivo potvrđuju da su predmetne radne mašine uvezene u BiH²²⁶, isti dokazi ni u ovom slučaju nisu imali potrebnu snagu uvjerljivosti da je optuženi V.D. učestvovao u takvim radnjama, zbog čega je vijeće našlo opravdanim osloboditi ga od optužbe i u ovom dijelu.

Jedini svjedok koji optuženog V.D. dovodi u vezu sa radnjama koje se opisane u ovim tačkama je N.P., a razloge zbog izjava ovog svjedoka nije prihvaćena, vijeće je već prethodno detaljno obrazložilo (odjeljak 6.2.2.). Podsjećanja radi, osim što svjedok nije pokazivao sigurnost u dijelu izjave kojom je teretio optuženog V.D. za učešće u spornim uvozima radnih mašina²²⁷, vijeće je utvrdilo da njegova saznanja o ovim okolnostima nisu rezultat ranijih neposrednih ili posrednih saznanja, nego isključivo saznanja do kojih je svjedok došao čitanjem optužnog akta, zbog čega takva izjava nije mogla biti prihvaćena kao relevantna.

Nerelevantnim i u pogledu ovih tačaka, vijeće je našlo iskaz svjedoka D.Đ., i to zbog istih razloga koji su već ranije istaknuti (odjeljak 6.2.2.), dok su u pogledu osnovanosti činjeničnih tvrdnji optužbe, bez značaja i saznanja svjedoka B.P.. Svjedok B.P. izjavila je na glavnom pretresu da je na pravno lice ''O&R company'' d.o.o. Brčko, kao komitenta, po prvi put obratila pažnju u trenutku kada su ovlaštena službena lica SIPA-e izuzimala dokumentaciju, navodeći da ''Ništa u tim slučajevima nije bilo neuobičajno!'', kao i da dokumentaciju koja prati robu uglavnom dostavlja vozač.

Vijeće je izvršilo uvid i u sadržaj Računa-otpremnice po kojem je, prema tvrdnji optužbe, pravno lice “O&R Company” d.o.o. Brčko građevinsku radnu mašinu iz tačke 23. oslobađajućeg dijela izreke presude, fiktivno prodalo pravnom licu “REWEUS“ d.o.o. Lukavac, te utvrdilo da se na istoj, uz otisak pečata pravnog lica ''O&R company'' d.o.o. Brčko, nalazi potpis lica M.J.3. N.I. koji je ispred pravnog lica ''Reweus’’ d.o.o. Lukavac, na glavnom pretresu saslušan u svojstvu oštećenog, izjavio je da mu predmetna mašina nije poznata, dok je R.Ć., direktor oštećenog pravnog lica „Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina, potvrdio da mu je navedena radna mašina oduzeta, ne navodeći od koga je istu kupio.

Tačke 25. i 26. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 25. i 26. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 25. i 26. optužnice, optuženi I.M. teretio se da je zajedno sa drugim licima, dana 09.05.2009. godine preko pravnog lica “Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla, čiji je direktor i odgovorno lice K.S., uvezao dvije utuđene radne mašine, koje je NN lice otuđilo na području SR. Njemačke, a koju je građevinsku radnu mašinu vozač C.M. ispred angažovanog prevoznika „Rotmar“ d.o.o. Tuzla, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u SR. Njemačkoj zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorene fakture i CMR predati špediteru u „BRANKA“ d.o.o. Bijeljina, a nakon to su radne mašine ocarinjene i uvezene u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega je pravno lice „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla iste prodalo pravnom licu „Kuzmanović commerce“ d.o.o. Modriča (tačka 25.), odnosno pravnom licu „Papilon“ d.o.o. Čelić (tačka 26.), a kod kojih su navedene građevinske mašine pronađene i privremeno oduzete.

Ocjenom provedenih dokaza koje je optužba provela u odnosu na ove tačke, za vijeće nije bilo sporno da su navedene radne mašine uvezene u BiH preko pravnog lica „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla, kao i da su nakon uvoza dalje prodate, a što nesumnjivo potvrđuje materijalna dokumnetacija oduzeta od UIO BiH²²⁸, zatim materijalna dokumentacija oduzeta prilikom pretresa pravnih lica ''Kuzmanović commerce“ d.o.o. Modriča²²⁹ i „Papilon“ d.o.o. Čelić²³⁰, kao i iskazi svjedoka C.M. i I.K.. Na temelju istih dokaza, vijeće međutim nije moglo izvesti nesumnjiv zaključak da je u tome na bilo koji način učestvovao optuženi I.M..

Svjedok C.M., koji je bio angažovan za prevoz predmetnih radnih mašina iz SR Njemačke u BiH, prilikom saslušanja na glavnom pretresu je s tim u vezi uputio na potpuno drugo lice, a ne optuženog I.M.. Isti je izjavio je da ne znam s kim je bio u kontaktu ispred pravnog lica ''Kusmi prom'', jer se niko nije predstavljao po imenu. Za usluge prevoza plaćeno mu je u gotovini u jednoj trgovini na Husinu, te izjavio da se ne sjeća ko mu je donio novac, nije se predstavio, ali koliko se sjeća to lice je tada neko prepoznao i rekao mu “Gdje si Ž.?”. Dosljedan u izjavi da mu se navedeno lice nije predstavilo, svjedok je i u nastavku saslušanja potvrdio da ga je samo neko u prolazu prepoznao i pozdravio, te da mu je tada čuo nadimak, ali da ne zna kako se to lice zove, dodatno potvrđujući da mu je upravo ta osoba ‘’Ž.’’ isplatila novac za prevoz.

Da je upravo navedena osoba po nadimku ‘’Ž.’’, angažovanom vozaču isplatila novac za sporne prevoze radnih mašina, potvrdila je i svjedok Z.C., koja je u svojstvu svjedoka saslušana na prijedlog odbrane optuženog I.M., a koja je na fotografiji koju joj je odbrana predočila ''Ž.'' prepoznala kao C.Ž.. Ista je izjavila da je kritične prilike radila u vlastitoj trgovini koja se nalazi na Husinom, gdje je njenom sinu C.M. za transport mašina plaćeno gotovinom, izjavljujući ‘’donio ih je neki gore s Husina, čovjek zvani ‘Ž.’!’’.

Svjedok I.K. prilikom saslušanja na glavnom pretresu, nije se mogao sjetiti od koga je kupio radnu mašinu utovarivač sa lopatom-gusjeničar YANMAR, tip V3-5, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 25.), misli da je od M.J.3, ali nije siguran, ne sjeća se koja je firma bila dodajući ''ima to u papirima''. Nakon što mu je predočen dio iskaza iz istrage kada je naveo da je ''mašinu kupio od istih ljudi ... oni su je dovezli i ostavili papire, ja sam platio na isti način kao i prethodno, ne sjećam se datuma kada sam kupio mašinu...'', svjedok je potvrdio da je tačno to što je izjavio. Međutim, ni izjava ovog svjedoka ni na koji način ne inkriminiše optuženog I.M., jer navod svjedoka ''isti ljudi'' upućuje jedino naN.P., V.D. i M.J.3, a koje je svjedok prilikom saslušanja prethodno spominjao.

Cijeneći ove činjenice, te imajući u vidu da ni svjedok B.P. nije pružila saznanja od značaja za utemeljenje odgovornosti optuženog I.M. za radnje koje su opisane u ovim tačkama²³¹, vijeću nije preostalo ništa drugo nego da, poštujući princip in dubio pro reo, donese odluku koja ide u korist optuženog i istog oslobodi od optužbe u ovom dijelu.

Tačke 27. i 28. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 27. i 28. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 25. i 26. optužnice, optuženi I.M. teretio se da je zajedno sa drugim licima, dana 09.05.2009. godine preko pravnog lica “Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla, čiji je direktor i odgovorno lice K.S., dana 11.05.2009. godine, uvezao dvije otuđene radne mašine, koje je NN lice u dogovoru sa V.D. unajmilo od pravnog lica u SR Njemačkoj, pa je građevinske radne mašine vozač S.N. ispred angažovanog prevoznika iz „Mujak Trans“ d.o.o. Gračanica, preuzeo od NN lica na dogovorenoj lokaciji u SR Njemačkoj zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorene fakture i CMR predao špediteru u OPTIMA MM d.o.o. Gradiška, a nakon što su građevinske mašine ocarinjene i uvezene u Bosnu i Hercegovinu, jednu od njih je na neutvrđen način od pravnog lica „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla, pribavilo pravno lice “O&R Company” d.o.o. Brčko (tačka 27.), koje je radnu mašinu prodalo pravnom licu „Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina, a kod koga je pronađena i oduzeta, dok je drugu radnu mašinu (tačka 28.) pravno lice „Papraća Granit„ d.o.o. Caparde na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla, nakon čega je pravno lice “O&R Company” d.o.o. Brčko istu radnu mašinu prodalo pravnom licu „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija, a kod koga je ista pronađena i oduzeta.

Ni u pogledu ovih tačaka oslobađajućeg dijela izreke presude za vijeće nije bilo sporno da su predmetne radne mašine, dana 11.05.2009. godine, preko pravnog lica „Kusmi Prom“ d.o.o. Tuzla uvezene u BiH, nakon čega su prodate. Ove činjenice nesumnjivo potvrđuje materijalna dokumentacija oduzeta od UIO BiH²³², zatim materijalna dokumentacija oduzeta prilikom pretresa pravnih lica „Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina²³³ i „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija²³⁴, kao i iskaz svjedoka S.N.. Međutim, analiza izvedenih dokaza nije potvrdila činjenične tvrdnje optužbe da je u navedenim radnjama učestvovao optuženi I.M.. Naime, međusobnom ocjenom sadržine svjedočenja saslušanih svjedoka, vijeće je steklo uvjerenje da je optužba koja se predmetnim tačkama stavlja na teret optuženom I.M., potpuno neutemeljena.

Tako svjedok S.N., koji je bio angažovan za prevoz spornih građevinskih radnih mašina, u svojoj izjavio uopšte nije spomenuo optuženog I.M.. Kazao je kako je za sve što je radio dobivao naloge, većinom telefonom, na način na mu šef pošalje poruku sa podacima gdje i šta treba da tovari. Na utovar je išao sa kolegom A.B.1, te izjavio da je istovar bio u Tuzli, kao i da mu poznato koji je bio način plaćanja, pretpostavlja da je bilo žiralno.

Isti slučaj je i sa izjavom svjedoka A.B.1, koji je potvrđujući navode svjedoka S.N., prilikom saslušanja na glavnom izjavio da ih je na mjesto utovara uputio šef, od kojeg su dobili kontakt telefon osobe koju su pozvali i koja ih je uputila na adresu utovara. Takođe je naveo da su nakon utovara radnih mašina, od jedne od osoba koja ih je dočekala, dobili i fakturu, dok je on lično rukom ispisao CMR. Nije mu poznato gdje su mašine istovarene, jer on na istovar nije išao, ali misli da mu je kolega spominjao da je istovar bio kod Tuzle.

Na okolnost tačke 27. oslobađajućeg dijela izreke presude, saslušan je i svjedok M.B.1, koja je osvrćući se na špediterske usluge koje je pružila prilikom konkretnog uvoza izjavila ''Ja samo neko ko je taj dan na neki način pomogao kolegama u drugoj špediciji da završe postupak prijema...Optima MM je samo podnosilac deklaracije, sve ostale poslove je radila špedicija ‘Branka’ i čak ovdje imam izjavu da je to njihov komitent.’’, te dodala da nikog od prisutnih u sudnici ne poznaje.

U kontekst radnji koje su opisane ovom tačkom, optuženog I.M. nije doveo ni iskaz svjedoka R.Ć., direktora oštećenog pravnog lica „Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina, koji je na glavnom pretresu samo potvrdio kupovinu radne mašine bager ATLAS 80, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., te izjavio da je istu platu žiralno, ne osvrćući se detaljnije na okolnosti takve kupovine.

Tačka 29. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 29. oslobađaujućeg dijela izreke presude, koja u cijelosti odgovara tačci 29. optužnice, optuženi I.M. teretio se da je zajedno sa drugim osobama, preko pravnog lica “Kusmi prom“” d.o.o Tuzla, čiji je direktor i odgovorno lice K.S., dana 14.05.2009. godine uvezao otuđenu radnu mašinu, koju je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa je građevinsku mašinu vozač H.E. ispred angažovanog prevoznika „Eurošped Herceg“ d.o.o. Maglaj preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u SR Njemačkoj, zajedno sa krivotvorenom fakturom, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u Branka d.o.o. Bijeljina, pa je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, međutim ista nije pronađena.

Na okolnost ove tačke optužba je izvela dokaze subjektivne²³⁵ i objektivne²³⁶ prirode iz kojih nesumnjivo proizilazi da je kritične prilike preko pravnog lica ''Kusmi prom'' d.o.o. Tuzla iz SR Njemačke u BiH uvezena otuđena radna mašina bager MRB600 NEUSON, tip 6503WD, godine proizvodnje 2007., broj šasije ..., međutim isti ni na koji način ne potvrđuju tezu optužbe da u tim radnjama učestvovao optuženi I.M..

Tako je svjedok H.E., koji je ispred angažovanog prevoznika „Eurošped Herceg“ d.o.o. Maglaj realizirao transport navedene radne mašine iz SR Njemačke u BiH, potvrdio je na glavnom pretresu da je radnu mašinu utovario u SR Njemačkoj, gdje je bio u konkatu sa licem kojeg nije imenovao, a koje mu je na mjestu utovara predalo fakturu i CMR. Budući da se svjedok nije mogao sjetiti od koga je dobio nalog za utovar, tužilac mu je uz odobrenje Suda predočio dio iskaza koji je dao u istrazi²³⁷, te je svjedok potvrdio da je tačno da je ''nalog za utovar dobio telefonom od M.V., prevoznik iz Zagreba, 'Transport Vrbić’’', a što je potvrdio i prilikom unakrsnog ispitivanja, ''kao i da je prema njegovim uputama išao na GP Gradiška, gdje se obratio špediterskoj kući ‘’Branka šped’’ koji su završavali papire oko uvoza građevinske mašine''. Takođe je izjavio da je mjesto istovara bilo kod Tuzle, ali da se ne može sjetiti ko ih je tamo dočekao, te da mu je CMR ovjerio ’’neki momak’’ za koga ne zna kako se zove. Navodi svjedoka u ovom dijelu suštinski se ne razlikuju od izjave u istrazi, kada je takođe neprecizno govorio o ‘’nekim momcima… jedan od tih momaka…’’.

Osim ovog svjedoka koji u svojoj izjavi uopšte ne pominje optuženog I.M., već upućuje na potpuno drugo lice (M.V.) čija je uloga, u kontekstu okolnosti konkretnog slučaja, ostala potpuno nerazjašnjena, ni svjedok B.P. u svom iskazu na glavnom pretresu nije pružila saznanja koja bi optuženog I.M. dovela u vezu sa spornim uvozom navedene radne mašine. Kako je to već prethodno više puta ponovljeno, svjedok B.P. je osvrćući se na uvoze radnih mašina preko pravnog lica ‘’Kusmi prom’’ d.o.o. Tuzla izjavila ''...u tom momentu kad su se oni pojavljivali na carinjenje nisu mi ništa značili. Značili bi mi da nisu izmirili carinske dažbine, nisu bili komintenti koji su vozili stalno kao što ima komitenata godinama rade pa voze svaki dan dva, tri, pet kamiona sedmično. Prvi put sam obratila pažnju u svojoj dokumentaciji na imena firmi i te komitente onog momenta kad je došla SIPA da izuzme papire. Ništa u tim slučajevima nije bilo neuobičajno!'', te potvrdila da špediteru uglavnom vozač dostavlja dokumentaciju koja prati robu.

Cijeneći istaknuto, te budući da Tužilaštvo BiH nije pružilo druge valjane dokaze koji bi uvjerili vijeće da je u događajima koji su opisani u ovoj tačci učestvovao optuženi I.M., vijeće je usljed nedostatka dokaza optuženog I.M. oslobodilo i za ovu tačku optuženja.

Tačke 30., 31., 33. i 34. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 30., 31., 33. i 34. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 30., 31., 33. i 34. optužnice, I.M. tereti se da je zajedno sa drugim osobama, preko pravnog lica “Agrometal“ d.o.o Brčko, čiji je direktor i odgovorno lice kako se sumnja P.D., uvezao četiri otuđene građevinske radne mašine (dana 15.05., 16.10. i 20.10.2009. godine), koje je otuđilo NN lice u dogovoru sa V.D., a koje su angažovani prevoznici iz R. Hrvatske preuzeli u SR. Njemačkoj, zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa su vozači dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorene fakturu i CMR predali špediteru u ''Branka'' d.o.o. Bijeljina, PJ. Gradiška, odnosno ''Indra'' d.o.o. Banja Luka, PJ Gradiška, nakon čega su otuđene građevinske mašine ocarinjene i uvezene u Bosnu i Hercegovinu. Građevinske radne mašine iz tačke 31. i 33. prodate su fizičkom licu LJ.B. iz U., K., dok je radna mašina iz tačke 34. prodata pravnom licu „Kuzmanović Komerc“, međutim radne mašine iz tački 30., 31. i 33. nisu pronađene.

Vijeće je utvrdilo da dokazi objektivne prirode (JCI sa prilozima²³⁸, kao i dokumentacija oduzeta od knjigovodstvenog biroa ''Kodex Vision'' d.o.o. Brčko o poslovanju pravnog lica ''Agrometal'' d.o.o. Brčko²³⁹) koje je na glavnom pretresu optužba provela na okolnosti ovih tačaka, nesumnjivo potvrđuju da su kritičnih prilika preko pravnog lica ''Agrometal'' d.o.o. Brčko, iz SR Njemačke u BiH, uvezene četiri otuđene radne mašine, kao i da su dvije od njih prodate fizičkom licu LJ.B. iz U., K., dok je jedna prodata pravnom licu „Kuzmanović Komerc“ d.o.o. Modriča²⁴⁰. Ipak, navedeni materijalni dokazi koje je vijeće prihvatilo kao zakonite i objektivne, nisi bili dovoljni za utvrđivanje odlučnih činjenica u odnosu na optuženog I.M..

Činjenični osnov koji bi bio od značaja za odluku vijeća u pogledu radnji optužnog I.M. opisanih u ovih tačaka, Tužilaštvo u konkretnom slučaju nije ponudilo ni kroz izvedene dokaze subjektivne prirode²⁴¹.

Naime, iz već spominjane izjave svjedoka B.P.²⁴² ne proizilazi da je optuženi učestvovao u bilo kojoj od radnji koje se opisane u ovim tačkama, a činjenice bitne za odlučivanje o krivici optuženog I.M. ne proizilaze ni iz iskaza svjedoka I.K.. Osvrćući se na okolnosti kupovine radne mašine iz tačke 34. optužnice, svjedok I.K. je na glavnom pretresu samo potvrdio tačnost ranije date izjave²⁴³ da je radnu mašinu drumski valjak HAMM, tip 3412HT, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... ''kupio 2009. godine, za 49.000 KM od istih lica koja su je dovezla'', te izjavio da je SIPA izuzela svu dokumentaciju u vezi mašina, a u kojoj je tačno navedeno od koga je mašina kupljena.

Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, te dovodeći ih u vezi sa objektivnom materijalnom dokumentaciju, vijeće je u nedostatku drugih dokaza zaključilo da su tvrdnje Tužilaštva iz ovih tačaka u odnosu na optuženog I.M. ostale u sferi pretpostavki, zbog čega je optuženog oslobodilo od optužbe i u ovom dijelu.

Tačke 36. i 37. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 36. i 37. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 36. i 37. optužnice, optuženi V.D. teretio se da je zajedno sa drugim osobama, preko pravnog lica “Ciprom“ d.o.o Bijeljina, čiji je direktor i odgovorno lice T.A.,uvezao dvije otuđene radne mašine, dana 10.12.2009. godine, koje je D.M., koji se predstavljao kao J.N. u dogovoru sa V.D. otuđio, pa je građevinsku mašinu vozač ispred angažovanog prevoznika „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u SR. Njemačkoj, zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorene fakture i CMR predao uposlenicima pravnog lica “CIPROM” d.o.o. Bijeljina, koji su navedenu dokumentaciju predali špediteru u BRANKA d.o.o. Bijeljina, PJ Gradiška, pa su otuđene građevinske mašine ocarinjene i uvezene u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega je građevinsku mašinu iz tačke 36. pravno lice „Kuzmanović Komerc„ d.o.o. Modriča na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, te istu prodalo pravnom licu „Drvorez“ d.o.o. Banja Luka, a kod koga je pronađena i privremeno oduzeta, dok je građevinsku radnu mašinu iz tačke 37. pravno lice „Agrometal„ d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, te istu prodalo pravnom licu „Kuzmanović Komerc„ d.o.o. Modriča, a kod koga je pronađena i privremeno oduzeta.

Na okolnosti ovih tačkaka optužba je takođe izvela dokaze subjektivne²⁴⁴ i objektivne²⁴⁵ prirode iz kojih nesumnjivo proizilazi da su kritične prilike preko pravnog lica “Ciprom“ d.o.o Bijeljina“ iz SR Njemačke u BiH uvezene otuđene radne mašine utovarivač Terex, tip TL 100, godina proizvodnje 2007., broj šasje ... i minibager Komatsu, tip JCB 8060, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., međutim isti ne potvrđuju tezu optužbe da je u radnjama s tim u vezi, učestvovao optuženi V.D..

Detaljno opisujući okolnosti uvoza, svjedok D.S., čiji je iskaz ranije analiziran (odjeljak 6.1.12.), potvrdio je na glavnom pretresu da su on i kolega Ž.M. bili angažovan za prevoz radnih mašina koje su preko pravnog lica “Ciprom“ d.o.o Bijeljina uvezene u BiH dana 10.12.2009. godine, te izjavio da ne zna ko je V.D., niti ga je ranije prepoznao.

Da optuženog V.D. nije vidio nikad ranije i da ga po prvi put vidi u sudnici, izjavio je i svjedok Ž.M., koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu u bitnim dijelovima potvrdio iskaz svjedoka D.S. (vidi odjeljak 6.1.12.).

Konkretnija saznanja o uvozu radnih mašina, kao i radnjama optuženog V.D., nije pružila ni svjedok B.P., koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu izjavila da je na imena firmi - komitenata, uključujući i ''Ciprom“ d.o.o. Bijeljina, po prvi put obratila pažnju u trenutku kada je Državna agencija za istrage i zaštitu izuzimala dokumentaciju, navodeći da ništa u tim slučajevima nije bio neuobičajno, te da dokumentaciju koja prati robu, špediretima uglavnom dostavljaju vozači.

Potvrdu činjeničnih tvrdnji optužbe u dijelu u kojem se navodi da su radne mašine, nakon su ocarinjenje i uvezene u BiH, i u ovom slučaju dalje prodavane, vijeće pronalazi u objektivnoj materijalnoj dokumentaciji koja je oduzeta prilikom pretresa poslovnih prostorija ''Kuzmanović Komerc'' d.o.o. Modriča i „Drvorez“ d.o.o. Banja Luka²⁴⁶, a ove činjenice dijelom je potvrdio i svjedok I.K..

Tako je svjedok I.K., izjašnjavajući se o okolnostima kupovine radne mašine iz tačke 37. optužnice, izjavio da je to zadnja mašina koju je kupio, ali da se ne sjeća od koga, misli da je bila firma ''Metal'', nije siguran ko je bio, ne može da se sjeti, te ponovio da je sve plaćeno žiralno i da mu je sve papire oduzela SIPA. Nakon što mu je pročitan dio ranije date izjave da je ''...minibager i terex utovarivač zajedno kupio od V.D. i dr., tu je bio i D., crn momak, mlađi, a za ove dvije mašine u kompenzaciju sam im dao moj bager Catepilar koji sam kupio u Sarajevu 2003. godine. Ovaj jedan terex utovarivač koji sam takođe kupio od njih, ja sam kasnije prodao Banja Luku firmi ''Drvorez'' za jedan manji bager i on mi je platio razliku. Ja sam dobio sve uredne papire za minibager janmar i terex utovarivač. Ja sam bio prisutan kada su istovarili ove dvije mašine i utovarili veliki bager.'', svjedok je potvrdio njenu tačnost, te dodao ''ja sam ne znam koja je to tačno firma bila''. Svjedok u nastavku saslušanja dodatno pojasnio da radne mašine nikada nije kupio od V.D., jer nije imao svoju firmu, te izjavio da je on samo navraćao sa osobama od kojih je svjedok kupovao radne mašine.

Iako je svjedok I.K. na izvjestan način potvrdio da je optuženi V.D. učestvovao u prodaji navedenih radnih mašina, vijeće nije moglo zanemariti činjenicu da iz materijalne dokumentacije nesporno proizilazi da je svjedok radnu mašinu iz tačke 37. kupio od pravnog lica „Agrometal„ d.o.o. Brčko, a ne ''Ciprom'' d.o.o. Bijeljina. Stoga, izjava ovog svjedoka, uz rezultate ostalih izvedenih dokaza koji ne potvrđuju suštinske činjenične tvrdnje optužbe o vezi optuženog V.D. i pravnog lica ''Ciprom'' d.o.o. Bijeljina, nije bila dovoljna da vijeće zaključi, izvan svake razumne sumnje, da je optuženi počinio radnje koje mu se ovim tačkama stavljaju na teret, zbog čega je i u konkretnom slučaju našlo opravdanim primjeniti načelo in dubio pro reo i optuženog V.D. u ovom dijelu osloboditi od optužbe.

Tačke 38., 39., 40., 41. i 42. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 38. do 42. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 38. do 42. optužnice, optuženi V.D. teretio se da je zajedno sa drugim osobama, preko pravnog lica “Carbonca“ d.o.o Bijeljina, čiji je direktor i odgovorno lice O.J.,uvezao pet otuđenih radnih mašina (dana 10.06., 12.06. i 17.06.2010. godine), koje je NN lice u dogovoru sa V.D. otuđilo, pa su građevinske mašinu vozači ispred angažovanih prevoznika (H.S. i B.D. ispred „IM Transport“ d.o.o. Žepče i vozač ispred „Perić Trans Company“ d.o.o. Beograd) preuzeli na dogovorenim adresama u SR Njemačkoj, zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa su vozači dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorene fakture i CMR-ove predali špediterima u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, nakon čega su otuđene građevinske mašine ocarinjene i uvezene u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega su iste prodate, a pronađene su i privremeno oduzete od pravnog lica „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko (tačka 38. i 40.), SZR „Ciglana Todorović“ Pelagićevo (tačka 39.), „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah (tačka 41. i 42.).

Ocjenom provedenih dokaza koje je optužba izvela na okolnost ovih tačaka, a koji nesumnjivo potvrđuju da su predmetne radne mašine uvezene u BiH²⁴⁷, vijeće je utvrdilo da niti jedan od njih ne potvrđuje da je optuženi V.D. učestvovao u radnjama koje su pratile takav uvoz, zbog čega je istog, temeljem člana 284. tačka c) ZKP BiH, bilo nužno osloboditi od optužbe i u ovom dijelu.

Saslušan na okolnosti prevoza radnih mašina iz SR Njemačke u BiH, za koje je bio angažovan kao zaposlenik „IM Transport“ d.o.o. Žepče, svjedok H.S. osim što je potvrdio uvoz dvije radne mašine (tačke 38. i 39.), s tim u vezi isti nije doveo niti optuženog V.D., kao ni bilo koju drugu konkretnu osobu. Tako je isti naveo da je nalog za utovar dobio preko SMS poruke od dispečera, u kojem se nalazio i broj telefona osobe koju trebao kontaktirati. Sjeća se da je bila ženska osoba sa kojom je komunicirao isključivo putem telefona, a ista je pričala našim jezikom. Na utovaru su bila dva čovjeka, ne zna kako su izgledali, a isti su takođe pričali našim jezikom, navodeći da je nakon utovara radnih mašina, jedno vrijeme čekao fakturu koju mu je donio jedan čovjek. U BiH je ušao na Slavonski Brod, izjavljujući da mu je u poruci bilo navedeno da se javi špediciji ‘’Optima Šped’’, gdje ga je dočekao jedan jedan krupan, visok čovjek. Rekli su mu da je čovjek vlasnik firme i da će se istovarati u Ugljeviku. S tom osobom je bio i još jedan stariji čovjeka, a koji je s njim išao i na mjesto istovara u Ugljeviku. Svjedok je takođe izjavio da nikoga u sudnici ne prepoznaje, te da ne može tačno opisati navedene osobe sa kojima je bio u kontaktu navodeći ''mrak je bio u kabini, mrak je bio kada je bio istovar'', te zaključio da ovaj posao radi 20 godina i da se ovi utovari ni po čemu nisu razlikovali od ostalih.

Zaposlen kao vozač u „IM Transport“ d.o.o. Žepče, svjedok B.D. takođe je potvrdio da je ispred navedenog prevoznika bio angažovan za transport dvije radne mašine (tačke 40. i 41.), koje su iz SR Njemačke uvezene u BiH dana 12.06.2010. godine. I ovaj svjedok u svom je iskazu potvrdio da je nalog za utovar predmetnih radnih mašina dobio SMS porukom od dispečera, kao i da je na isti način dobio i upute gdje da rascarini robu. Na utovaru su ga dočekala dva čovjeka koja su, kako je izjavio, pričala našim jezikom, a od kojih je nakon utovara dobio i fakturu. Kada je ušao u BiH na Brod, tu je robu rascarinio, navodeći da je moguće da se javio špediciji ''Optima'', jer je to dobio u nalogu od firme. Nakon što je izjavio da ga je u špediciji dočekao neki čovjek, tužilac je podsjetio svjedoka da je prilikom saslušanja u istrazi²⁴⁸ izjavio da su ga dočekale dvije osobe, kao i da se ne sjeća njihovih imena, ali da zna da su bili iz Bijeljine, na što je svjedok ponovno izjavio da se ne može sjetiti. Na mjesto istovara došao je uz pratnju neimenovanim lica koja su bila u drugom automobilu. Prilikom ispitivanja svjedoka, optužba je istaknula da je isti u toku saslušanja u istrazi prepoznao optuženog V.D., te da je u vezi s tim u zapisniku konstatovano da je ''Nakon uvida u CIPS-ovu bazu podataka radi eventualne identifikacije, svjedok izdvojio dvije slike, jedna je slika osumnjičenog M.T., a druga V.D., uz napomenu da je jedno lice bilo na CI Brod, ali da ne zna tačno koje''. Osvrćući se na ove navode tužioca, svjedok je izjavio da nije prepoznao i da misli da je samo za jedno lice rekao da mu je ''nako poznato'', dok je prilikom unakrsnog ispitivanja na pitanje optuženog V.D. ''Da li sam te ja dočekao?'', svjedok odgovorio ''Ne znam, mislim da je bio čovjek jako krupan.''

Vijeće je ocijenilo da se u konkretnom slučaju nije radilo o klasičnoj radnji prepoznavanja, zbog čega je navode svjedoka u ovom dijelu posmatralo isključivo u kontekstu njegove izjave, a koju za utvrđivanje odgovornost optuženog V.D. nije moglo prihvatiti kao pouzdanu, jer svjedok nije bio siguran koja je od dvije osobe koje je prepoznao bila prisutna na CI Brod.

Posrednija i konkretnija saznanja o optuženom V.D. i radnjama kakve su postavljene kroz činjenični opis, nisu imali ni svjedoci I.I., S.M. i M.J.1, koji su takođe saslušani na okolnost ovih tačaka.

Tako je svjedok I.I., vlasnik firme „IM Transport“ d.o.o. Žepče, prilikom saslušanja izjavio da se ne sjeća pravnog lica ''Karbonika'' niti prevoza za ovu firmu, navodeći da se organizacijom transporta u njegovoj firmi bave disponenti. Isti je takođe izjavio da ne prepoznaje nikoga u sudnici, te dodatno potvrdio da on nije komunicirao sa licima u vezi ovih prevoza, nego da su to činili njegovi disponenti. Svjedok S.M., carinski deklarant, prilikom svjedočenja uglavnom je opisivao postupanja na carini prilikom uvoza robe, te je na pitanje ko se pojavljivao od uvoznika izjavio da ''Nama rijetko u špediciju dolazi gazda firme, čujemo se telefonom najčešće.'', a prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je potvrdio da ne poznaje optuženog V.D.. Isti je slučaj i sa svjedokom M.J.1, koji je kritične prilike bio zaposlen kao carinski referent u špediciji ''Optimašped'' d.o.o. Doboj, u poslovnici u Brodu, koji je pitanje prepoznaje li nekoga u sudnici ko je lično kod njega dolazio radi pružanja špediterskih usluga, izjavio ''Ne, ne mogu se sjetiti. Poznajem najviše vozače, prevoznike. Poznajem vozače koji su kod mene sa robom svako drugi, treći dan, ovdje to nije slučaj.''

Optužba je na okolnosti tačke 41. optužnice saslušala i svjedoka M.B.1, međutim vijeće je utvrdilo da se radi o potpuno irelevatnom svjedoku, jer je ista u kritično vrijeme bila zaposlena u potpuno drugoj špediciji, a ne onoj koja se navodi u činjeničnom opisu. Takav propust Tužilaštva primjetila je i svjedok M.B.1 koja je, nakon što joj je predočena JCI broj: 20821 od 17.06.2010. godine, izjavila ''Ovo je 'Optimašped' Brod, ja ne mogu da razgovaram o tome ... jel' vidite vi pečat, to nije 'Optima MM'''. S tim u vezi, vijeće je takođe uočilo i da se predočena carinska isprava uopše ne vezuje za tačku 41. optužnice, na koje je okolnosti predloženo njeno saslušanje, nego za tačku 42. optužnice.

Konačno, ocjenom provednih dokaza vijeće nije moglo zaključiti ni da je optuženi V.D. učestvovao u daljoj prodaji predmetnih radnih mašina koje su nakon carinjenja, uvezene u BiH. Na ove okolnosti optužba je uložila samo objektivnu materijalnu dokumentaciju²⁴⁹, čija sadržina ne upućuju, niti može upućivati na optuženog V.D. kada se ima u vidu da isti nije bio direktor niti odgovorna osoba niti jednog pravnog lica preko kojeg su radne mašine uvožene, kao i prodavane. Utvrđivanju odlučnih činjenica u odnosu na optuženog V.D. u ovom dijelu, značajnije nisu doprinijeli ni iskazi oštećenih (H.A. saslušan ispred pravnog lica „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah - tačke 41. i 42., N.T. saslušan ispred pravnog lica SZR „Ciglana Todorović“ Pelagićevo - tačka 39., te I.L. saslušan ispred pravnog lica „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko – tačke 38. i 40.), jer su isti na glavnom pretresu samo potvrdili kupovinu predmetnih radnih mašina, bez da su se detaljnije izjašnjavali o okolnostima takve kupovine.

Tačke 43. i 44. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 43. do 44. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 43. do 44. optužnice, optuženi V.D. teretio se da je zajedno sa drugim osobama, preko pravnog lica „O&R Company„ d.o.o. Brčko, čiji je direktor i odgovorno lice J.M.,uvezao dvije otuđene radne mašine (dana 07.07.2010. godine), koji je J.M., predstavljajući se kao K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od NN pravnog lica u SR Njemačkoj, a koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinske mašine vozač J.S. ispred angažovanog prevoznika iz „IM Transport Company“ d.o.o. Žepče, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u SR Njemačkoj, zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorene fakture i CMR-ove predao špediteru u ''OPTIMA ŠPED'' d.o.o. Doboj, PJ. Brod, nakon čega su otuđene građevinske mašine ocarinjene i uvezene u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega je radna mašina iz tačke 43. prodata, a ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Rajčanka“ d.o.o. Gradačac, dok radna mašina iz tačke 44. nije pronađena.

I na okolnost ovih tačaka optužba je uložila objektivnu materijalnu dokumentaciju čiji sadržaj bez sumnje potvrđuje da su preko pravnog lica „O&R Company„ d.o.o. Brčko predmetne radne mašine uvezene u BiH²⁵⁰, kao i da je radna mašina iz tačke 43., nakon što je ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, prodata pravnom licu ''Ruškić-trans'' d.o.o. Brčko, nakon čega je ovo pravno lice istu radnu mašinu prodalo pravnom licu „Rajčanka“ d.o.o. Gradačac, a kod koga je mašina pronađena i privremeno oduzeta²⁵¹.

Nakon što je utvrđeno da sadržaj dokaza objektivne prirode, osim potvrde navedenih činjeničnih tvrdnji optužbe, ne sadrži podatke koji ukazuju da je optuženi V.D. učestvovao u inkriminisanim radnjama, vijeće je analiziralo iskaze svjedoka saslušanih na ove okolnosti, te zaključilo da njihova svjedočenja o opisanim događajima nisu dovoljna za dokazivanje krivice optuženog V.D..

Naime, svjedok J.S. koji je kritične prilike bio zadužen za transport radnih mašina iz SR Njemačke u BiH, detaljno je opisao okolnosti utovara, prevoza, kao i istovara radnih mašina, ali pri tome nije uputio ni na jedno konkretno lice sa kojem je bio u kontaktu s tim u vezi, pa tako ni na optuženog V.D.. Isti je, kao i drugi vozači koji su bili zaposleni u pravnom licu ''IM transport'' d.o.o. Žepče, potvrdio da je nalog za utovar dobio od dispečera iz firme u kojoj je radio, i to telefonom, a što je bilo uobičajna praksa. Te prilike utovario je dva bagera u Njemačkoj. Adresu utovara dobio je SMS porukom, a na utovaru ga je dočekao čovjek koji je pričao našim jezikom, kako je izjavio. Tok utovara išao je ''potpuno regularno'', nakon što je mašina utovarena, dobio je sve potrebne papire (fakture i CMR). U BiH je ušao na Brod, a od dispečera je dobio uputu kojoj špediterskoj kući da se obrati. Tužilac je podsjetio svjedoka da je prilikom davanja izjave u istrazi izjavio da je uputu za špeditersku kuću dobio od lica od kojeg je preuzeo mašine i da se radilo o špediterkoj kući ''Optima šped'', na što je svjedok izjavio da to nije moguće, jer im upute unutar granica BiH uglavnom daje dispečar, a koji je, pretpostavlja, u kontaktu sa primaocem robe koji kaže na koji prelaz treba ići i ko će ''raditi papire''. Svjedok je dalje naveo da ga na carinarnici Brod nije dočekao uvoznik robe, a nakon što ga je tužilac i u ovom dijelu podsjetio na dio ranije date izjave kada je izjavio da nije siguran, ali da misli da je došao čovjek koji uvozi građevinske mašine na carinarnicu Brod, te da mu je samo pobliže objasnio gdje će mašine biti istovarene, a mjesto istovara je bilo Ugljevik, svjedok je dao mogućnost da je tako bilo, ali da se ne sjeća, jer je bilo davno (''Puno je tura, puno je ljudi koje mi srećemo!''). Mjesto istovara je našao tako što ga je kontaktirala osoba koja uvozi, koliko se sjeća, pozvala ga je telefonom, ne može se sjetiti kako se ta osoba predstavila. Noć je bila, vidio je tu osobu, ali da li je ona bila gazda ili radnik, on ne zna. Ne može se sjetiti kako je izgledala, bila je muško. Ne sjeća se ko je tada mašinu primio, možda je bio gazda možda njegovi radnici, zna da je bio potpisan CMR, te navode da je način plaćanja u njihovoj firmi uvijek preko faktura, te da nije bilo plaćanja gotovinom. Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je potvrdio da su mu u istrazi pokazivane fotografije osoba, ali da nikoga nije prepoznao, te izjavio da mu imena P.K. i M.J., nisu poznata.

Ni svjedoci I.I., S.M. i M.J.1, koji su takođe saslušani na okolnosti ovih tačaka, u iskazima datim na glavnom pretresu nisu pružali saznanja o inkriminisanim radnjama optuženog V.D..

Svjedok I.I., vlasnik firme „IM Transport“ d.o.o. Žepče, prilikom saslušanja je izjavio da se ne sjeća pravnog lica ''O&R company'' d.o.o. Brčko niti prevoza za ovu firmu, potvrđujući navode svjedoka J.S. da se organizacijom transporta u firmi bave disponenti. Isti je takođe naveo da ne prepoznaje nikoga u sudnici, te dodatno potvrdio da on nije komunicirao sa licima u vezi ovih prevoza, nego da su to činili njegovi disponenti.

Svjedok S.M., carinski deklarant, prilikom svjedočenja uglavnom je opisivao postupanja na carini prilikom uvoza robe, te je na pitanje ko se pojavljivao od uvoznika izjavio ''Jedino se sjećam jednog gosp. J.. Nam rijetko u špediciju dolazi gazda firme, čujemo se telefonom najčešće. ''O&R company'' je firma J.. Bio je deblji, ne sjećam se, bilo je davno. Ja godišnjem obradim 2000 različiih dokumenata.'', dok je prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok potvrdio da ne poznaje optuženog V.D..

Isti je slučaj i sa svjedokom M.J.1, koji je kritične prilike bio zaposlen kao carinski referent u špediciji ''Optima šped'' d.o.o. Doboj, u poslovnici u Brodu. Naime, isti je na pitanje pitanje prepoznaje li nekoga u sudnici ko je lično kod njega dolazio radi pružanja špediterskih usluga, izjavio ''Ne, ne mogu se sjetiti. Poznajem najviše vozače, prevoznike. Poznajem vozače koji su kod mene sa robom svako drugi, treći dan, ovdje to nije slučaj'', dok je pitanje da li je kod njega dolazilo neko ispred ''O&R company'' d.o.o. Brčko, naveo ''Ne, ja ne ugovaram posao. Moj posao je samo da uradim carinsku deklaraciju!''.

Cijeneći ovakvo stanje stvari, kada svjedoci koji su dali iskaze u odnosu na ove tačke, optuženog V.D. nisu doveli u vezi niti sa jednom od radnji koje je, prema tvrdnjama Tužilaštva, isti preduzeo u vezi sa realizacijom uvozom predmetnih radnih mašina, a koje navodne radnje nisu učinjene izvjesnim niti provedenim materijalnim dokazima, vijeću nije preostalo ništa drugo nego osloboditi ga od optužbe i u ovom dijelu.

Na kraju, vijeće ističe da iskaz svjedoka D.Đ. nije nađen relevantnim ni u kontekstu okolnosti ovih tačaka, imajući u vidu da je vrijeme izvršenja krivičnog djela 07.07.2010. godine, a da je svjedok D.Đ., prema izjavi koju je dao²⁵², u pravnom licu ''O&R company'' d.o.o. Brčko bio zaposlen od ljeta 2009. godine do aprila mjeseca 2010. godine.

Tačka 46. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 46. oslobađajućeg dijela izreke presude, koja u cijelosti odgovara tačci 46. optužnice, optuženi V.D. teretio se da je zajedno sa drugim osobama, preko pravnog lica “Dama“ d.o.o Živinica, čiji je direktor i odgovorno lice kako se sumnja N.E., dana 09.07.2010. godine, uvezao otuđeni utovarivač LIEBHERR, tip L-538, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... koji je J.M., koji se predstavljao pod lažnim imenom K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od pravnog lica u SR Njemačkoj, a koji nije vraćen vlasniku nakon isteka najma, pa je vozač ispred angažovanog prevoznika „Perić Trans Company“ d.o.o. Beograd, otuđenu radnu mašinu preuzeo na dogovorenoj adresi u SR Njemačkoj, zajedno sa krivotvorenom fakturom,pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorenu fakturu i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, a nakon što je otuđena građevinska mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, pravno lice „Dama“ d.o.o. Živinice istu je prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko, nakon čega je pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko istu prodalo pravnom licu “Pavgord“ d.o.o. Foča, gdje je mašina pronađena i privremeno oduzeta.

Polazeći od dokaza objektivne prirode, vijeće i na ovom mjestu ističe da njihov sadržaj bez sumnje potvrđuje samo činjenicu da je kritične prilike predmetna radna mašina ocarinjena i uvezena u BiH, i to preko pravnog lica “Dama“ d.o.o Živinica²⁵³, kao i da je svrha uvoza bila dalja prodaja radne mašine, koju je u konačni kupilo pravno lice “Pavgord“ d.o.o. Foča, a kod kojeg je ista pronađena i privremeno oduzeta²⁵⁴.

Analizirajući dokaze subjektivne prirode, vijeće je utvrdilo da ni iskazi saslušanih svjedoka ne potvrđuju tezu Tužilaštva BiH da je optuženi V.D. počinio radnje koje mu se ovom tačkom stavljaju na teret.

Naime, kako je to već istaknuto u okviru prethodnih tačaka oslobađajućeg dijela izreke presude, svjedoci S.M. i M.J.1, a koji saslušani i na okolnosti ove tačke, u svojim izjavama na glavnom pretresu nisu pružili saznanja koja bi na bilo koji način ukazivala da je optuženi V.D. bio involviran u sporni uvoz navedene radne mašine.

Tako je svjedok S.M., carinski deklarant, prilikom svjedočenja uglavnom je opisivao postupanja na carini prilikom uvoza robe, te je na pitanje ko se pojavljivao od uvoznika izjavio da ''Nama rijetko u špediciju dolazi gazda firme, čujemo se telefonom najčešće.'', dok je prilikom unakrsnog ispitivanja potvrdio da uopšte ne poznaje optuženog V.D.. Isti je slučaj i sa svjedokom M.J.1, koji je kritične prilike bio zaposlen kao carinski referent u špediciji ''Optima šped'' d.o.o. Doboj, u poslovnici u Brodu, a koji je pitanje prepoznaje li nekoga u sudnici ko je lično kod njega dolazio radi pružanja špediterskih usluga, izjavio ''Ne, ne mogu se sjetiti. Poznajem najviše vozače, prevoznike. Poznajem vozače koji su kod mene sa robom svako drugi, treći dan, ovdje to nije slučaj.''

Tužilaštvo je prilikom saslušanja svjedoka M.B.1 izjavilo da se ista saslušava i na okolnosti ove tačke oslobađajućeg dijela izreke presude, međutim vijeće je utvrdilo da se radi o potpuno irelevatnom svjedoku, jer je ista u kritično vrijeme bila zaposlena u špediciji ''Optima MM'' d.o.o. Gradiška, dok je carinsku ispravu koja je vezuje za uvoz ove radne mašine nesumnjivo sačinio carinski referent zaposlen u špediciji ''Optima šped'' d.o.o. Doboj, a kako je to već prethodno utvrđeno.

U kontekst okolnosti događaja koje je optužba predstavila kroz činjenični opis ove tačke, optuženog V.D. ne dovodi ni iskaz svjedoka P.G., koji je saglasno izjavi datoj u istrazi²⁵⁵ potvrdio da je radnu utovarivač LIEBHERR, tip L-538, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., kupio od lica ''S.1'' iz T., koje mu se predstavilo kao direktor ''O&R company'' i sa kojim je dogovorio sve okolnosti kupovine. Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedok je izjavio da je sa optuženim V.D. pričao samo generalno o mašinama, te da mu je V.D. rekao da bi on možda mogao pokušati da negdje vidi takve mašine. Takođe je naveo da je optuženi imao i nekih katologa, te da je svu dokumentaciju koju je imao izuzela SIPA, ali i da se u istoj V.D. uopšte ne spominje. Jasan u svom kazivanju, svjedok je na kraju zaključio da sa optuženim V.D. nikada nije potpisao ugovor i davao mu novac, niti isti ima bilo kakve veze sa pet mašina koje je svjedok kupio za potrebe svoje firme.

Cijeneći sve prethodno istaknuto, vijeće nije našlo dokazanim da je optuženi V.D. počinio krivična djela za koja se tereti ovom tačkom, zbog čega je i u ovom dijelu oslobođen od optužbe.

Tačke 47. i 48. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkama 47. i 48. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 47. i 48. optužnice, optuženi V.D. teretio se da je zajedno sa drugim licima, preko pravnog lica „O&R Company“ d.o.o. Brčko, čiji je direktor i odgovorno lice J.M., dana 10.07.2010. godine uvezao dvije otuđene građevinske radne mašine, koje je J.M., predstavljajući se kao K.P., u dogovoru sa V.D. unajmio od NN pravnog lica u SR Njemačkoj, a koje nisu vraćene vlasniku nakon isteka najma, pa je građevinske mašine vozač ispred angažovanog prevoznika iz „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, preuzeo od NN lica na dogovorenoj adresi u SR Njemačkoj, zajedno sa krivotvorenim fakturama, pa je vozač dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvorene fakture i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, nakon čega su otuđene građevinske mašine ocarinjene i uvezene u Bosnu i Hercegovinu, međutim radna mašina iz tačke 47. nije pronađena, dok je radnu mašinu iz tačke 48. pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko prodalo pravnom licu „Higra“ d.o.o. Bijeljina, gdje je i pronađena.

Ocjenom dokaza koje je Tužilaštvo BiH izvelo na okolnost ovih tačaka optužnice, vijeće je utvrdilo da niti jedan uloženi materijalni dokaz, niti iskaz saslušanih svjedoka ne potvrđuju tezu optužbe da je optuženi V.D. organizirao, niti da je na bilo koji drugi način bio involviran u realizaciju spornih uvoza navedenih građevinskih radnih mašina.

Sadržaj objektivne materijalne dokumentacije, kako je to već više puta ponovljeno, potvrđuje samo da su dana 10.07.2010. godine, preko pravnog lica „O&R Company„ d.o.o. Brčko, predmetne radne mašine ocarinjene i uvezene u BiH²⁵⁶, kao i da je radna mašina koja se navodi u tačci 48. dalje prodata pravnom licu „Higra“ d.o.o. Bijeljina²⁵⁷.

Analizirajući dalje dokaze subjektivne prirode, vijeće je najprije primjetilo da je Tužilaštvo na okolnosti ovih tačaka saslušalo svjedoke D.S. i Ž.M., koji kao vozači jesu bili zaposleni u pravnom licu „Subotić Transport“ d.o.o. Gradiška, ali su na glavnom pretresu svjedočili i bili ispitivani isključivo na okolnosti uvoza radnih mašina za pravnom lice ''Ciprom'' d.o.o. Bijeljina, zbog čega je njihove iskaze vijeće ocijenilo irelevatnim u kontekstu okolnosti koje se navode u ovim tačkama, te ih neće detaljnije razmatrati.

Nerelevatnim, vijeće je našlo i iskaze svjedoka M.B.1, kao i D.Đ., a iz istih razloga koji su već i prethodno obrazlagani. Naime, svjedok M.B.1 u kritično je vrijeme bila zaposlena u špediciji ''Optima MM'' d.o.o. Gradiška, dok je carinsku ispravu koja je vezuje za uvoz i ovih radnih mašina nesumnjivo sačinio carinski referent zaposlen u špediciji ''Optima šped'' d.o.o. Doboj. S druge strane, svjedok D.Đ. u vrijeme u izvršenja krivičnog djela (10.07.2010. godine) više nije bio zaposlenik pravnog lica ''O&R company'' d.o.o. Brčko²⁵⁸, zbog čega su njegova saznanja o poslovanju pravnog lica bez značaja za razjašnjenje okolnosti datih u okviru ovih tačaka.

Saslušani svjedoci S.M. i M.J.1 nisu imali saznanja o radnjama optuženog V.D., za kojeg su izjavi da ga ni ne poznaju. Podsjećanja radi svjedok S.M., carinski deklarant, prilikom svjedočenja uglavnom je opisivao postupanja na carini prilikom uvoza robe, te je na pitanje ko se pojavljivao od uvoznika izjavio ''Jedino se sjećam jednog gosp. J.. Nam rijetko u špediciju dolazi gazda firme, čujemo se telefonom najčešće. ''O&R company'' je firma J.. Bio je deblji, ne sjećam se, bilo je davno. Ja godišnjem obradim 2000 različiih dokumenata.'', dok je svjedok M.J.1, koji je kritične prilike bio zaposlen kao carinski referent u špediciji ''Optima šped'' d.o.o. Doboj, u poslovnici u Brodu, na pitanje prepoznaje li nekoga u sudnici ko je lično kod njega dolazio radi pružanja špediterskih usluga, izjavio ''Ne, ne mogu se sjetiti. Poznajem najviše vozače, prevoznike. Poznajem vozače koji su kod mene sa robom svako drugi, treći dan, ovdje to nije slučaj'', a na pitanje da li je kod njega neko dolazilo ispred ''O&R company'' d.o.o. Brčko, naveo ''Ne, ja ne ugovaram posao. Moj posao je samo da uradim carinsku deklaraciju!''.

Konačno, vijeće je analiziralo i iskaz svjedoka D.S.1, direktora firme ''Higra'' d.o.o Bijeljina, koji je saslušan na okolnosti tačke 48. optužnice. Svjedok je glavnom pretresu potvrdio da je radnu mašinu minibager HITACHI kupio prije 4-5 godina. Sjeća se prvo vidio slike radne mašine, nakon čega se odlučio za kupovinu. Mašinu je platio žiralno, na osnovu fakture. Prema njegovom kazivanju, u firmu su došla dva čovjeka koji su se predstavili kao M.J.3 i V.D.. M.J.3se predstavio kao direktor, kojeg je opisao kao nižeg, debelog čovjeka, dok je V.D. bio visok, jak, kratko ošišan ili ćelav. Izjavio je da je firma bila iz Brčkog, da se M.J.3 predstavio kao direktor i da je s njim i dogovarao, potvrđujući da je se firma zvala ‘’O&R company’’. Svjedok je dalje izjavio da su pomenuta lica donijeli više slika mašina. Mašina mu je isporučena u firmu i koliko se sjeća da je jedan od pomunuta dva lica bio prisutan prilikom isporuke. Nakon što mu tužilac, uz odobrenje Suda, predočio dio zapisnika iz istrage²⁵⁹, isti je potvrdio da je tačno da je tada izjavio: ‘’…kada je dovežena mašina bili su prisutni M.J.3 i V.D.. Oni su meni zajedno sa fakturom predali carinsku deklaraciju, zajedno sa popratnom dokumentacijom koja ide uz JCI. Nisam posumnjao u fakturu po osnovu koje je mašina dovezena iz inostranstva, te znam da se mašine uvoze pa znatnoj manjoj cijeni nego što vrijede…’’. Svjedok je dalje naveo da su mu tom prilikom nudili i jedan mali utovarivač, za koji je on rekao da mu ne treba. Pitali su ga da li ta mašina može neko vrijeme da ostane kod njega na placu firme, što je on prihvatio i utovarivač je stajao kod njega nekih 15ak dana.

Odbrana optuženog V.D. prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoku D.S.1predočila je fotografiju na kojoj je svjedok prepoznao osobu koja mu se predstavila kao M.J.3, te izjavio da je ubjeđen da je to lice koje se predstavilo kao direktor firme ‘’O&R company’’ i da je na fakturi njegov potpis. Kada je svjedok pogledao optuženog V.D., isti je izjavio da to nije V. koji je dolazio kod njega i da je taj kojeg je on upoznao izgledao drugačije. Kada je svjedoku prezentovana druga slika, isti je izjavio da nije siguran da li je to taj V. koji je dolazio, ali da ime neke crte lice.

Cijeneći da optužba nije predočila konkretan dokaz koji sa sigurnošću potvrđuje da je upravo optuženi V.D. osoba koju je svjedok D.S.1 u izjavi datoj u istrazi oslovljavao kao V., to za vijeće ova izjavu, uz iskaz svjedoka sa glavnog pretresa da optuženi V.D. nije V. koji je dolazio kod njega i da je taj kojeg je on upoznao izgledao drugačije, nije bila dovoljna da izvede zaključak da je optuženi učestvovao u prodaji navedene radne mašine, zbog čega je i u konkretnom slučaju našlo opravdanim primjeniti načelo in dubio pro reo i optuženog V.D. u ovom dijelu osloboditi od optužbe.

Tačka 49. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 49. osolobađajućeg dijela izreke presude, koja u cijelosti odgovara tačci 49. optuženice, optuženi V.D. teretio se da je zajedno sa drugim licima, preko pravnog lica “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar u kojem je A.A.1 registrovan kao direktor i odgovorno lice, uvezao otuđeni utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 962H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ..., koji je A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“, u dogovoru sa V.D. otuđio u SR Njemačkoj, pa je vozač od angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, ''Sazov“ d.o.o. Zagreb na dogovorenoj adresi u SR Njemačkoj, preuzeo građevinsku radnu mašinu zajedno sa krivotvorenom fakturom, pa je dolaskom na teritoriju Bosne i Hercegovine krivotvoreni faktura i CMR predao špediteru u OPTIMA ŠPED d.o.o. Doboj, PJ. Brod, a nakon što je otuđena građevinska radna mašina ocarinjena i uvezena u Bosnu i Hercegovinu, ista je prodata pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko, nakon čega je pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko istu građevinsku radnu mašinu prodalo pravnom licu “Pavgord“ d.o.o. Foča, a ista je pronađena i privremeno oduzeta od pravnog lica „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah.

Polazeći od dokaza objektivne prirode, vijeće ponovno naglašava da njihov sadržaj i u ovom slučaju bez sumnje potvrđuje samo činjenicu da je kritične prilike građevinska radna mašina utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 962H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ..., ocarinjena i uvezena u BiH, i to preko pravnog lica “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar²⁶⁰, kao i da je svrha uvoza predmetne radne mašine bila njena dalja prodaja²⁶¹. Međutim, saslušani svjedoci, koji jedini i mogu ponuditi konkretna saznanja o učešću optuženog V.D. u ovim radnjama, a s obzirom na njegovu ulogu, nisu potvrdili tezu optužbe da je optuženi počinio krivična djela koja mu se i ovom tačkom stavljaju na teret.

Na okolnost ove tačke Tužilaštvo je saslušalo svjedoke S.M., M.J.1, M.B.1 i P.G..

Svjedoci S.M. i M.J.1 u datim izjavama uopšte ne pominju optuženog V.D.²⁶², dok je izjava svjedoka M.B.1 i u kontekstu okolnosti iz ove tačke potpuno irelevatna²⁶³. Jedini svjedok koji poznaje optuženog V.D. je svjedok P.G., koji je prilikom saslušanja na glavnom pretresu potvrdio kupovinu radne mašine CATERPILLAR, tip CAT 962H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ....

Osvrćući se na ove okolnosti, svjedok P.G.je naveo da stoji kod svega što je ranije izjavio²⁶⁴, te dodatno potvrdio tačnost date izjave koja mu je predočena u jednom dijelu (''Utovarivač CATERPILLAR kupio, ali ne zna od koga, ima dokumentaciju i tu sve piše. Ne sjećam se za koji iznos. Ja inače poznajem V.D. i sa njim sam kontaktirao u vezi nekih mašina, on nema firmu poznato mi je i on je nudio neke mašine, ali ja od njega nisam kupio ni jednu mašinu!'').

Izjava ovog svjedoka evidentno potvrđuje da se optuženi V.D. bavio poslovima koji su se ticali građevinskih radnih mašina. Međutim, u nedostatku drugih dokaza koji bi potvrdili vezu optuženog V.D. sa uvozom i prodajom ove konkretne radne mašine, vijeće je optuženog V.D. oslobodilo od optužbe i za ovu tačku optuženja.

Tačka 50. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 50. oslobađajućeg dijela izreke presude, koja u cijelosti odgovara tačci 50. optužnice, optuženi V.D. teretio se da je, zajedno sa drugim licima, dana 16.08.2010. godine, preko pravnog lica “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar, u kojem je A.A.1 registrovan kao direktor i odgovorno lice, uvezao otuđeni rovokopač CATERPILLAR, tip CAT 323D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., koju su građevinsku mašinu A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. u dogovoru sa V.D. otuđili u SR. Njemačkoj, nakon čega je građevinsku mašinu vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske preuzeo uz SR Njemačkoj, zajedno sa ovjerenim CMR obrascem i krivotvorenom fakturom, pa je vozač dolaskom na carinski terminal u Bosanskom Brodu, krivotvorenu fakturu i CMR predao M.T., koji je navedene dokumente predao špediteru u TERZIĆ KOMERC d.o.o. Odžak, PJ. Brod, a nakon što je mašina ocarinjena, M.T. platio troškove carinjenja novcem koji mu je u tu svrhu dao V.D., nakon čega je građevinska radna mašina uvezena u Bosnu i Hercegovinu, pa je M.T., po uputama V.D., vozača H.F. sa građevinskom mašinom uputio prema Bijeljini vozeći se u kamionu s vozačem, uz pratnju pravnog lica “Grapkić“ d.o.o. koga je angažovao V.D. jer se radilo o vangabaritnom teretu, pa kada je građevinska mašina istovarena, M.T. je vozaču H.F. na ime troškova prevoza platio iznos od 3.800 EUR-a, koji je novac M.T. dobio od V.D., nakon čega je na otuđenom rovokopaču CATERPILLAR 323D izvršena ručna prepravka broja šasije u broj ..., a koju je građevinsku mašinu pravno lice „O&R Company“ d.o.o. Brčko na neutvrđen način pribavilo od pravnog lica „Rapa Bau Invest“ d.o.o. Mostar, te prodalo prepravljeni otuđeni Caterpillar 323D kao Caterpillar 320C pravnom licu „Higra“ d.o.o. Bijeljina, gdje je radna mašina pronađena i privremeno oduzeta.

Glavninu dokaza koje je Tužilaštvo BiH uložilo na okolnost ove tačke, vijeće je već detaljno analiziralo u okviru tačke 24. osuđujućeg dijela izreke presude (odjeljak 6.1.14), zbog čega iste neće ponovno razmatrati i na ovom mjestu.

Vijeće podsjeća da je temeljem prezentiranih dokaza optužbe, osim činjenice da je preko pravnog lica “Rapa Bau Invest“ d.o.o Mostar, dana 16.08.2010. godine, uvežena otuđena radna mašina rovokopač CATERPILLAR, tip CAT 323D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ..., utvrđeno i da je optuženi M.T. počinio opisane radnje. Naime, izjava svjedoka H.F., koji je ispred angažovanog prevoznika iz R. Hrvatske, preuzeo predmetnu radnu mašinu u SR Njemačkoj i istu prevezao na teritorij BiH, bila je ključni dokaz koji je optužba uložila na okolnost ove tačke. Iako je vijeće istu u cijelosti prihvatilo, ona je potvrdila samo inkriminacija koje se stavljaju na teret optuženom M.T., kojeg je svjedok i prepoznao kao osobu koja se prilikom realizacije spornog uvoza pojavila na carinskoj ispostavi, koja ga je pratila do mjesta istovara radne mašine, te mu platila troškove prevoza. S druge strane, svjedok H.F. u datoj izjavi uopšte ne pominje optuženog V.D. ića, niti ga na bilo koji način dovodi u vezu sa radnjama opisanim u ovoj tačci, kao ni optuženim M.T..

Niti jednu činjeničnu tvrdnju optužbe koja se odnosi na optuženog V.D. nije potvrdio ni D.S.1, direktor firme ''Higra'' d.o.o Bijeljina, koji je svjedočeći na glavnom pretresu izjavio da je i ovu radnu mašinu kupio od istih ljudi i iste firme od kojih je kupio i prethodnu (M.J.3 i V. - ‘’O&R company’')²⁶⁵, te naveo da je ista imala urednu dokumentaciju koju je izuzela SIPA, te da je način plaćanja bio žiralni.²⁶⁶

Kako je to već i prethodno istaknuto (vidi odjeljak 6.2.12), odbrana optuženog V.D. prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoku D.S.1 predočila je fotografiju na kojoj je svjedok prepoznao osobu koja mu se predstavila kao M.J.3, te izjavio da je ubjeđen da je to lice koje se predstavilo kao direktor firme ‘’O&R company’’ i da je na fakturi njegov potpis. Kada je svjedok pogledao optuženog V.D., isti je izjavio da to nije V. koji je dolazio kod njega i da je taj kojeg je on upoznao izgledao drugačije. Kada je svjedoku prezentovana druga slika, isti je izjavio da nije siguran da li je to taj V. koji je dolazio, ali da ime neke crte lice. Ovakav iskaz svjedoka, uz njegovu izjavu sa glavnom pretresa da optuženi V.D. nije V. koji je dolazio kod njega i da je taj kojeg je on upoznao izgledao drugačije, nije bio dovoljan da vijeće zaključi da je upravo optuženi V.D. jedna od osoba koje su nudile na prodaju predmetnu radnu mašinu, odnosno da je isti učestvovao u njenoj prodaji.

Cijeneći istaknute činjenice, vijeće je u nedostatku drugih, konkretnih dokaza koji bi potvrdili radnje optuženog V.D. vezane za ovu tačku optuženja, našlo opravdanim i u ovom slučaju primjeniti načelo in dubio pro reo i optuženog V.D. osloboditi od optužbe.

Tačke 51. i 52. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 51. i 52. oslobađajućeg dijela izreke presude, koje u cijelosti odgovaraju tačkama 51. i 52. optužnice, optuženi V.D. i M.N. teretili su se da su zajedno sa drugim licima, preko pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, dana 18.10. i 03.11.2010. godine, uvezli dvije otuđene radne mašine, koje je A.A., lažno se predstavljajući kao „P.“ i kako se sumnja N.E. u dogovoru sa V.D. otuđili u SR Njemačkoj, nakon čega je vozač H.F. ispred angažovanog prevoznika iz Hrvatske, preuzeo radne mašine, ovjerene CMR obrasce i krivotvorene fakture, pa je vozač dolaskom na carinski terminal Bosanska Gradiška, krivotvorene fakture i CMR-ove predao M.T., koji je navedene dokumente predao špediteru na odbradu, nakon čega su otuđene građevinske mašine ocarinjene, pa je M.T. platio troškove carinjenja novcem koji mu je u tu svrhu dao V.D., nakon čega su građevinske mašine uvezene u Bosnu i Hercegovinu, pa je M.T., po uputama V.D., vozača H.F. sa građevinskom mašinom uputio do mjesta istovara, nakon čega je M.T. vozačima platio troškove prevoza novcem koji mu je prethodno dao V.D., pa je građevinsku mašinu iz tačke 51. pravno lice „Eko Metal” d.o.o. Živinice prodalo pravnom licu „O&R Company“ d.o.o. Brčko, nakon čega je radna mašina prodata pravnom licu „Pavgord“ d.o.o. Foča, gdje je ista pronađena i privremeno oduzeta, dok je radna mašina iz tačke 52. transportovana do „Srbinje putevi“ Foča–Miljevina, uz pratnju vozila Toyota Hilux reg. oznaka ..., koji koristi V.D. i vozila Toyota Hilux reg. oznaka ..., koje je registrovano na firmu „Srbinje putevi“ d.o.o. Foča, koji je stvarni kupac i naručilac otuđene građevinske mašine, nakon čega je P.G. isplatio V.D. neutvrđeni iznos novca, a koji je višestruko manji od stvarne vrijednosti otuđene građevinske mašine.

Kao što je to bio slučaj i u prethodnoj tačci, dokazi koje je optužba uložila i na okolnosti ovih tačaka već ranije su detaljno analizirani (vidi odjeljak 6.1.15.), zbog čega ih vijeće neće ponovno razmatrati. Podsjećamo da je na osnovu provedenih dokaza, vijeće tada našlo dokazanim da su optuženi M.T. i pravno lice ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice učestvovali u opisanim radnjama, zbog čega su i oglašeni krivim. Međutim, vijeće je utvrdilo da prezentirani dokazi Tužilaštva, s druge strane, ni na koji način ne potvrđuju da su u navedenim radnjama učestvovali i optuženi V.D. i M.N., pa je vijeće iste oslobodilo od optužbe u ovom dijelu.

Tako svjedok H.F., čiji je iskaz i u odnosu na ove tačke imao ključnu ulogu, u datoj izjavi uopšte ne pominje optužene V.D. i M.N.. Istina, svjedok je prilikom ispitivanja o okolnostima prevoza radne mašine iz tačke 52. samo spomenuo kako je novac za transport koji mu je optuženi M.T. predao nakon istovara radne mašine, optuženi M.T. prethodno uzeo od lica koje je došlo s crnim pick up đipom, a sa kojim licem je optuženi M.T. potom i otišao. Svjedok je dodatno objasnio da je vozilo bilo sa zatamljenim staklima, a da je osoba od koje svjedok preuzeo novac bila šišana na ćelavo ili je imala sasvim malo kose, a kako je radilo o licu koje sjedilo u autu, svjedok nije mogao dati detaljniji opis. Vijeće iz sadržaja sačinjenog zapisnika o saslušanju svjedoka uočava da su mu tom prilikom pokazane i fotografije lica, među kojima je bila i fotografija optuženog V.D., međutim svjedok je izjavio da se ne može izjasniti da li je neko od lica koja su mu pokazana na fotografijama lice za koje je pitan.

Cijeneći ove činjenice, te imajući u vidu da je dio dokaza koji su se odnosili na ove okolnosti oglašen nezakonitim, to u nedostatku drugih valjanih dokaza vijeće nije moglo zaključiti da je upravo optuženi V.D., kako to tvrdi optužba, osoba koja je predala novac za transport radne mašine optuženom M.T., a koji novac je M.T. predao vozaču H.F..

Optuženu M.N. u svojoj izjavi nije spomenuo ni P.G., koji s druge priznaje da se optuženi V.D. bavio poslovima koji su se ticali građevinskih radnih mašina²⁶⁷, ali istog ne dovodi u vezi sa konkretnom kupovinom predmetnih građevinskih radnih mašina.

Svjedok P.G. prilikom saslušanja na glavnom pretresu nije se mogao sjetiti od koga je tačno kupio radne mašine valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ..., te utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ..., navodeći da stoji kod svega što je i ranije izjavio, te naglasio da su sve mašine kupljene na isti način, svaka mašina je žiralno plaćena i svaka mašina je posjedovala dokumentaciju. Takođe je izjavio da mu je poznata firma ‘’Eko Metal’’ d.o.o. Živinice, te da je moguće i preko iste nešto kupio. Uvidom u sadržaj Zapisnika o saslušanju svjedoka P.G. od 28.02.2013. godine (DT-189), vijeće je utvrdilo da isti ni prilikom saslušanja u istrazi nije iznosio konkretnija saznanja u pogledu ovih okolnosti.

Kada je u pitanju optužena M.N. vijeće ističe da objektivna materijalna dokumentaciju koju je Tužilaštvo BiH uložilo na okolnost ovih tačaka, nije bila dovoljna da vijeće izvede zaključak da je optužena počinila krivična djela koja joj se ovim tačkama stavljaju na teret, posebno iz razloga što su tačnost navoda optužbe i stvarnu ulogu optužene u poslovanju pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, ozbiljno doveli u sumnju izvedeni dokazi odbrane.

Tako je vještak grafološke struke, Ismet Katana, čiji je nalaz i mišljenje vijeće prihvatilo, ocijenivši ga objektivnim i datim u skladu sa pravilima struke, na glavnom pretresu potvrdio da se niti jedan od dokumenata pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice ne može dovesti u vezu sa optuženom M.N.. U vezi s tim, vještak je iznio sljedeće mišljenje: 1/ dokumet i prijava carinske vrijednosti 01/10 od 14.10.2010. godine (dokaz Tužilaštva BiH označen u optužnici pod tačkom 51. optužnice, podtačka 3 a)), nosi parafni potpis koji se ne može dovest u vezu sa potpisima M.N.; 2/ dokument Međunarodni tovarni list CMR f 1603054 od 15.10.2010. godine (dokaz Tužilaštva BiH označen u optužnici pod tačkom 51. optužnice, podtačka 3 e)), nosi parafni potpis koji se ne može dovest u vezu sa potpisima M.N.; 3/ dokument Dispozicija ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice broj: 100/10 od 18.10.2010. godine (dokaz Tužilaštva BiH označen u optužnici pod tačkom 51. optužnice, podtačka 3 j)), nosi parafni potpis koji se ne može dovest u vezu sa nespornim potpisima M.N.; 4/ dokument Račun-otpremnica broj: 002365/10 od 19.10.2010. godine (dokaz Tužilaštva BiH označen u optužnici pod tačkom 51. optužnice, podtačka 6 a)), ne sadrži potpis za grafološko vještačenje; 5/ međunarodni tovarni list CMR F 1603078 od 28.10.2010. godine (dokaz Tužilaštva BiH označen u optužnici pod tačkom 52. optužnice, podtačka 3 b)), nosi parafni potpis koji se ne može dovest u vezu sa potpisima M.N.ć; 6/ dokument Račun-otpremnica broj: 0000365/10 od 04.11.2010. godine (dokaz Tužilaštva BiH označen u optužnici pod tačkom 52. optužnice, podtačka 7 a)), ne sadrži potpis za grafološko vještačnje, isto kao ni 7/ dokument Generalno ovlaštenje ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice broj: 125/2010 FT od 03.11.2010. godine (dokaz Tužilaštva BiH označen u optužnici pod tačkom 52. optužnice, podtačka 3 i)). Na pitanje odbrane da li se vještak može izjasniti da li su potpisi na spornim dokumentima izrađeni od jedne osobe ili od više različitih osoba, isti je izjavio ''Pošto imamo 3 različita potpisa koja su u originali bez onog jednog koji ne znamo je li potpis ili nije sva 3 su izuzetno drugačija i moj zaključak jeste da ih nije potpisalo isto lice ili možda jeste isto lice na tri različita načina što se nikad ne može utvrdit!''.

U prilogu nalazu vještaka, kao i tvrdnjama odbrane da optužena M.N. nije bila upoznata sa poslovanjem pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, stoje i drugi materijalni dokazi koje je odbrana optužene takođe uložila.

Naime, iz Izjave-ostavke od 26.10.2006. godine (DO-MN-1) koju je potpisala optužena M.N., proizilazi da zbog zdravstvenog stanja ista nije u mogućnosti da obavlja funkciju direktora pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, te da daje neopozivu ostavku na pomenutu funkciju, izjavljujući da je svaki dalji rad pravnog lica van njene nadležnosti. U datoj izjavi takođe stoji da je sa istim danom sa kojim je datiran i ovaj dokument, osnivaču društva Dž.N. predat pečat pravnog lica, kao i sva ostala dokumentacija.

Dodatnu sumnju u pogledu statusa optužene u pravnom licu ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, podstiče i dokument – obrazac Odjava osiguranja za penzijsko i invalidsko osiguranje (DO-MN-2), prema kojem navedeno pravno lice sa danom 19.09.2006. godine, više nije obaveznik uplate doprinosa za optuženu za optuženu M.N., ali i Ugovor o istupanju osnivača iz društva i prenosu udjela, osnivačnih prava i obaveza na novog osnivača, koji su dana 20.02.2007. godine zaključili Dž.N., osnivač društva i R.L. (DO-MN-3). Vijeće tako uočava da je u stavu 3. ovog Ugovora jasno istaknuto da sa danom njegovog zaključivanja R.L., koji pristupa društvu i postaje novi osnivač-vlasnik ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, između ostalog, preuzima i sva prava i obaveze osnivača i direktora Društva kao odgovornog lica.

To što niti jedna promjena u pravnom licu ''Eko Metal'' d.o.o. Živinice, a o kojima nesumnjivo svjedoče navedeni dokumenti, nije evidentirana u registarskom sudu²⁶⁸, odbrana optužene M.N. djelimično je objasnila u završnim riječima, navodeći da optužena M.N. nikada nije bila upisana kao vlasnik udjela prave osobe, pa tako ista nije ni mogla sama sebe izbrisati kao direktora društva, odnosno osobe ovlaštene za njegovo zastupanje. Analizom odredbi Zakona o privrednim društvima Federacije BiH, kao i odredbi Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH, vijeće je prihvatilo tvrdnje odbrane da je za to bilo nužno da vlasnik udjela odnosno skupština donese odluku o promjeni osobe direktora, te istu preda u registar suda, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Kod ovakvih činjenica i okolnosti, vijeće nije moglo pouzdano zaključiti da je optužena M.N., u inkriminisano vrijeme stvarno upravljala pravnim licem ‘’Eko Metal’’ d.o.o. Živinice i imala odlučujući značaj u preduzimanju radnji koje predstavljaju bitna obilježja krivičnih djela koja joj se stavljaju na teret, zbog čega je bilo nužno osloboditi je od optužbe.

Tačka 53. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 53. oslobađajućeg dijela izreke presude, koja u cijelosti odgovara tačci 53. optužnice, optuženi B.K. u osnovi se teretio da je na osnovu podataka dobivenih od optuženog V.D. i D.M. sačinio krivotvorenu fakturu, te po uputi V.D. isti zapakovao u bijelu kovertu i predao M.T., a sa kojom krivotvorenom fakturom su u novembru mjesecu 2010. godine optuženi V.D. i D.M., kao direktor i odgovorno lice pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, namjeravali da preko pravnog lica „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina uvezu otuđenu građevinsku mašinu Liebherr, tip L-924, broj šasije ....

Glavninu dokaza koje je Tužilaštvo BiH provelo na okolnost ove tačke, vijeće je već prethodno detaljno analiziralo, i to u okviru tačke 27. osuđujućeg dijela izreke presude (vidi odjeljak 6.1.16.). Sadržaj dokaza koji su na tom mjestu prezentirani, a na koje vijeće upućuje radi izbjegavanja ponavljanja, ni na koji način ne potvrđuju tvrdnje optužbe u dijelu koji se odnosi na radnje optuženog B.K., isto kao što ne potvrđuje ni dokaz koji je Tužilaštvo BiH uvelo preko svjedoka M.B., a koji je, po uvjerenju vijeća, trebao biti ključni dokaz za potvrdu navoda optužbe kakvi su dati u konkretnom slučaju.

Naime, sadržaj Službene zabilješke Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Tuzla, broj: 16-14/1-3-312/12 od 29.03.2012. godine (DT-143), svjedoči da analitičkom obradom podataka koje je vještak Irhad Kos pronašao na računaru oduzetom od optuženog B.K., nisu pronađeni podaci i informacije koju mogu poslužiti kao dokaz u postupku, a koju činjenicu je, uz autentičnost sačinjenje zabilješke, potvrdio i svjedok M.B. prilikom saslušanja na glavnom pretresu²⁶⁹.

Potvrdu činjeničnih tvrdnji Tužilaštva BiH da se optuženi B.K. bavio krivotvorenjem dokumenata, vijeće nije pronašlo ni u uloženoj fotodokumentaciji (DT-283) na kojoj nije uočljiva niti jedna fotografija koja bi se mogla dovesti u vezu sa predmetom ovog optuženja (nema fotografija faktura). S tim u vezi, vijeće je imalo u vidu da je navedena fotodokumentacija sačinjena prilikom pretresa stana tada osumnjičenog B.K., i to na temelju naredbe Suda BiH (DT-282) koja je izdata ne u ovom, nego u potpuno drugom predmetu. Međutim, vijeće je ocijenilo da u konkretnom slučaju nije bilo procesnih smetnji da Tužilaštvo ovaj dokaz uloži i koristi i u ovom predmetu, zbog čega su prigovori odbrane odbijeni kao neosnovani.

Do drugačijeg zaključka vijeća o odlučnim činjenicama nije doveo ni iskaz optuženog B.K., koji je svjedočeći u svoju korist na glavnom pretresu, priznao da je svojevoljno potpisao Zapisnike o ispitivanju u Tužilaštvu BiH²⁷⁰,u kojima, između ostalog, stoji i da mu je optuženi I.M. slao putem mail-a određene dokumente, fakture, koje je za novčane iznose od 25,00 do 50,00 KM prepravljao, a na što je optužba posebno ukazivala prilikom unakrsnog ispitivanja. Ne ulazeći detaljnije u prirodu razloga zbog kojih je optuženi B.K. priznao počinjenje inkriminisanih radnjih, samo na temelju izjava iz istrage, vijeće nije moglo zasnovati osudu u odnosu na optuženog, naročito, ali ne i presudno, kada se ima u vidu da je takvo priznanje optuženi na glavnom pretresu u cjelosti negirao. Naime, za vijeće je od odlučnog značaja to što istinitost kazivanja optuženog u istrazi, Tužilaštvo nije potvrdilo niti jednim drugim pouzdanim dokazom, pri čemu kao dokaz nije čak uložilo niti navedene zapisnike čije je relevantne dijelove tužilac predočavao optuženom prilikom saslušanja na glavnom pretresu.

Cijeneći sve prethodno istaknuto, vijeće je poštujući princip in dubio pro reo, donio odluku koja ide u korist optuženog B.K. i istog oslobodio od optužbe u ovom dijelu.

Tačka 54. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 54. oslobađajućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 54. optužnice, optuženi I.M., LJ.P., B.T., M.T. i B.K., u relevatnom dijelu, teretili su se da su zajedno sa drugim licima: LJ.P., koristeći znanje njemačkog jezika, lažno predstavila kao „L.“ iz navodnog pravnog lica “PL Bau” Majnc iz SR. Njemačke odnosno kao kupac građevinskih mašina, kako bi pribavila „logo“ pravnih lica koja prodaju građevinske mašine, podatke o građevinskim mašinama i to karakteristike i cijene određenih traženih građevinskih mašina, te nakon što su joj pravna lica-prodavci elektronskim putem poslali ponude-profakture sa osnovnim podacima pravnih lica i logom, te karakteristikama i cijenom traženih građevinskih mašina, a koji su podaci bili neophodni za izradu krivotvorene fakture o kupoprodaji, pa je navedene ponude-podatke LJ.P. proslijedila I.M. koji je podatke dalje dostavio B.K., uz upute da podatke izmijeni na dobivenoj fakturi tako da kao uvoznika navede “D. M. Lujza” d.o.o. Struge Čapljina, da kao predmet kupoprodaje stavi podatke otuđenenog utovarivača Catepillar, tip CAT 966H, godina proizvodnje 2006., broja šasije ..., te da kao navodnog prodavca navede MAZEDONSKI NUTZFAHRZEUGE GmbH Ginsheim-Gustavsburg, SR. Njemačka i da izmijeni prodajnu cijenu građevinske mašine tako da u fakturu unese iznos od 25.700,00 EUR-a, iako je vrijednost građevinske mašine na dan carinjenja iznosila 123.000 EUR-a, što je B.K. i učinio, te tako izmijenjenu fakturu putem elektronske pošte proslijedio I.M., koji je u dogovoru sa V.D. prepravljenu fakturu proslijedio N.E., koji je zajedno sa B.T. i M.P. u Frankfurtu, SR. Njemačka, već otuđio utovarivač marke CATERPILLAR, tip CAT 966H, godina proizvodnje 2006., broja šasije ..., pa su po instrukciji V.D. sačekali slovenačkog prevoznika „Prevozi, TGM, POSREDNIŠTVO PODRŽAJ JANKO s.p.“ Škofljica, tmv. Volvo, slovenskih registarskih oznaka ... sa prikolicom slovenskh registarskih oznaka ..., koga je angažovao V.D., nakon čega su N.E., M.P., B.T. i NN lice natovarili otuđenu građevinsku mašinu, nakon čega je N.E. prevozniku predao krivotvorenu fakturu broj 03/11 od 03.01.2011. godine na koji je pethodno stavio krivotvoreni pečat navodnog prodavca Mazedonski Nutzfahrzeuge GmbH Ginsheim-Gustavsburg, S.R. Njemačka, a koja je faktura glasila na uvoznika „D.M. Lujza“, nakon čega je slovenački prevoznik otuđeni utovarivač transportovao iz Frankfurta, SR. Njemačka do CI Grude, gdje je vozača sačekao M.T., koji je preuzeo krivotvoreni faktura i ostalu dokumentaciju, istu predao špediteru T.Z. u “Tolušić” d.o.o. Posušje, koji je na osnovu cijene iz fakture sačinio JCI pod brojem C 261 i predao carinicima na CI Grude, pa je dana 11.01. 2011. godine otuđena građevinska mašina utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... uvezena preko pravnog lica „D.M. Luiza“ d.o.o. Čapljina, nakon čega je M.T. u Čitluku putem Western Union-a primio novac koji mu je iz Tuzle poslao V.D., kojim novcem je platio troškove prevoza prevoznika iz R. Slovenije, koji je građevinsku mašinu dovezao iz SR. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu.

Glavninu dokaza koje je Tužilaštvo BiH provelo na okolnost i ove tačke, vijeće je već prethodno detaljno analiziralo, i to u okviru tački 28. i 29. osuđujućeg dijela izreke presude (vidi odjeljak 6.1.17.). Sadržaj dokaza koji su na tom mjestu prezentirani, a na koje vijeće upućuje radi izbjegavanja ponavljanja, ni na koji način ne potvrđuju tvrdnje optužbe u dijelu koji se odnosi na radnje optuženih I.M., LJ.P., B.T., M.T. i B.K..

Ključni dokaz za potvrdu navoda optužbe kakvi su dati u konkretnom slučaju u odnosu na optužene I.M., LJ.P. i B.K., trebala je biti analitička obrada podataka koje je vještak Irhad Kos izdvojio vještačenjem privremeno oduzetih predmeta, a čiji je dio Tužilaštvo BiH uvelo preko svjedoka M.B.. Međutim, sadržaj Službene zabilješke Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Tuzla, broj: 16-14/1-3-312/12 od 29.03.2012. godine (DT-143), kako je to već istaknuto i u okviru prethodne tačke, svjedoči da analitičkom obradom podataka pronađenih na računaru oduzetom od optuženog B.K., nisu pronađeni podaci i informacije koju mogu poslužiti kao dokaz u postupku, a koju činjenicu je, uz autentičnost sačinjenje zabilješke, potvrdio i svjedok M.B. prilikom saslušanja na glavnom pretresu²⁷¹. S druge strane, iako se u istoj zabilješci navodi da su obradom podataka pronađenih na centralnoj jedinici Tendsonic, oduzetoj od optužene LJ.P., pronađene fotografije različitih radnih mašina i identifikacionih pločica na radnim mašinama, ta činjenica nije bila dovoljna za potvrdu tvrdnji optužbe da su optuženi LJ.P. i I.M. učestvovali u izradi krivotvorene fakture koja je konkretnom slučaju iskorištena za uvoz predmetne radne mašine preko pravnog lica ''D.M. Lujza'' d.o.o. Čapljina.

Kada je u pitanju optuženi B.T., jedini dokaz koji istog dovodi u vezu sa opisanim radnjama, jeste svjedok M.P., koji je prilikom saslušanja potvrdio da je optuženog B.T., zajedno sa N.E., dovukao ispred firme u kojoj je predmetna građevinska radna mašina otuđena, te izjavio ''N.E. je otišao na gradilište, a za B.T. ne znam gdje je otišao, vjerovatno je i on otišao....B.T. se izgubio, da li je pobjegao, šta je radio ne znam...''. Ovakva izjava svjedoka, sama po sebi, a posebno u nedostatku drugih dokaza koji na bilo koji način govore u ulozi optuženog B.T. u okviru organizirane grupe, nije bila dovoljna da vijeće zaključi da je optuženi kritične prilike zaista učestvovao u krađi radne mašine, kao i njenoj predaji angažovanom prevozniku koji je isti transportovao na teritorij BiH. Vozača koji je bio na utovaru radne mašine, te čija bi eventualna saznanja mogla doprinijeti razjašnjenju ove stvari, Tužilaštvo nije predložilo niti istog saslušalo na glavnom pretresu.

Isti je slučaj i sa optuženim M.T., koji se tereti da je od vozača preuzeo krivotvoreni fakturu i ostalu dokumentaciju, te istu predao špediteru T.Z. u “Tolušić” d.o.o. Posušje, te putem Western Union-a u Čitluku primio novac koji mu je iz Tuzle poslao V.D., a kojim novcem je platio troškove prevoza prevoznika iz R. Slovenije, koji je građevinsku mašinu dovezao iz SR. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu. Svjedoci koji bi mogli imati saznanja o ovim okolnostima (vozač od kojeg je faktura preuzeta i kojem su plaćeni troškovi prevoza, te špediter kojem je dokumentacija predata), optužba uopšte nije predložila niti saslušala, a potvrdu navedenih činjeničnih tvrdnji vijeće nije pronašlo ni u dokazima koje je Tužilaštvo uložilo na glavnom pretresu.

Razmatrajući dokaze optužbe u dijelu navoda da je optuženi M.T. putem Western Union-a primio uplatu novca od optuženog V.D., vijeće je izvršilo uvid u dokaz optužbe uložen pod brojem DT-72 (Pregled transakcija putem Western Uniona preko Raiffeisen banke dd BiH) i utvrdilo da sadržaj ovog dokaza ne potvrđuje ovu tvrdnju optužbe. Naime, pregledom transakcija u kojim je kao pošiljalac označen V.D., nije pronađena niti jedna transakcija u kojoj je primalac bio optuženi M.T.. Osim toga, vijeće je analiziralo i sadržaj dokaza uloženog pod brojem DT-93 (Pregled transakcija izvršenih preko TENFORE Westren Union korisničkog centra), te pregledom transakcija slanja novca za lice V.D., utvrdilo da je da je sa datumom 11.01.2011. godine evidentirana transakcija iz koje je vidljivo da je optuženi V.D. uplatio iznos od 5.000,00 EUR-a optuženom M.T.. Međutim, u nedostatku drugih dokaza, posebno izjave svjedoka – vozača da li je i od koga primio novac za transport radne mašine, vijeće nije moglo sa sigurnošću zaključiti da je svrha navedene uplate bila upravo s ciljem da optuženi M.T. plati troškove prevoza radne mašine.

Imajući u vidu da Tužilaštvo nije dokazalo, van svake razumne sumnje, da su optuženi I.M., LJ.P., B.T., M.T. i B.K. počinili inkriminisane radnje koje im se ovom tačkom stavalju na teret, vijeće je temeljem odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH, iste oslobodilo od optužbe.

Tačke 55. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 55. oslobađajućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 55. optužnice, optuženi I.M., LJ.P., M.T., A.B. i B.K., u relevatnom dijelu, teretili su se da su zajedno sa drugim licima: LJ.P., koristeći znanje njemačkog jezika, lažno predstavila kao „L.“ iz navodnog pravnog lica “PL Bau” Majnc iz SR. Njemačke odnosno kao kupac građevinskih mašina, kako bi pribavila „logo“ pravnih lica koja prodaju građevinske mašine, podatke o građevinskim mašinama i to karakteristike i cijene određenih traženih građevinskih mašina, te nakon što su joj pravna lica-prodavci elektronskim putem poslali ponude-profakture sa osnovnim podacima pravnih lica i logom, te karakteristikama i cijenom traženih građevinskih mašina, a koji su podaci bili neophodni za izradu krivotvorene fakture o kupoprodaji, pa je navedene ponude-podatke LJ.P. proslijedila I.M. koji je podatke dalje dostavio B.K., uz upute da podatke izmijeni na dobivenoj fakturi tako da kao uvoznika navede “D.M. Lujza” d.o.o. Struge Čapljina, da kao predmet kupoprodaje stavi podatke otuđenenog rovokopača Catepillar, tip CAT 313C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ..., te da kao navodnog prodavca navede MAZEDONSKI NUTZFAHRZEUGE GmbH Ginsheim-Gustavsburg, SR. Njemačka i da izmijeni prodajnu cijenu građevinske mašine tako da u fakturu unese iznos od 17.500 EUR-a, iako je vrijednost građevinske mašine na dan carinjenja iznosila 56.000 EUR-a, što je B.K. i učinio, te tako izmijenjenu fakturu putem elektronske pošte proslijedio I.M., koji je u dogovoru sa V.D. prepravljenu fakturu proslijedio N.E., koji je zajedno sa NN licem „M.4“ u Frankfurtu, SR. Njemačka, već otuđio rovokopač Catepillar, tip CAT 313C, godina proizvodnje 2007, serijskog broja ..., pa su po instrukciji V.D. sačekali slovenačkog prevoznika „Prevozi, TGM, POSREDNIŠTVO PODRŽAJ JANKO s.p.“ Škofljica, naon čega je otuđena radna mašina utovarena, te je prevozniku predata krivotvorena faktura, nakon čega je slovenački prevoznik otuđeni rovokopač transportovao iz Frankfurta, SR. Njemačka do CI Grude, gdje su vozača sačekali M.T. i A.B., koji su preuzeli krivotvoreni faktura i ostala dokumentaciju, istu predali špediteru T.Z. u “Tolušić” d.o.o. Posušje, nakon čega je otuđena građevinska mašina uvezena preko CI Grude, nakon čega je M.T. u Čitluku putem Western Union-a primio novac koji mu je iz Tuzle poslao V.D., kojim novcem je platio troškove prevoza prevoznika iz R. Slovenije, koji je građevinsku radnu mašinu dovezao iz SR. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu.

Ocjenom provedenih dokaza optužbe, čiji je sadržaj već prethodno analiziran i to u okviru tački 28. i 29. osuđujućeg dijela izreke presude (vidi odjeljak 6.1.17.), kao i tačke 54. oslobađajućeg dijela izreke presude (vidi odjeljak 6.2.17.), vijeće je utvrdilo da Tužilaštvo nije dokazalo da su optuženi I.M., LJ.P., M.T., A.B. i B.K. počinili radnje koje su opisane u ovoj tačci, zbog čega ih je na osnovu odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH i oslobodilo od optužbe.

U cilju izjegavanja ponavaljanja argumentacije koja je već ranije data, vijeće će samo podsjetiti da ključni dokaz za potvrdu navoda optužbe u odnosu na optužene I.M., LJ.P. i B.K. (analitička obrada podataka), kao ni jedan drugi provedeni dokaz Tužilaštva, nije pokazao da su optuženi na bilo koji način učestvovali u izradi krivotvorene fakture koja je korištena prilikom spornog uvoza radne mašine.

Isti je slučaj i sa optuženim M.T., kod kojeg, za razliku od prethodne tačke, a u dijelu navoda o primitku novca, ovaj put niti u dokazu DT-93 (Pregled transakcija izvršenih preko TENFORE Westren Union korisničkog centra), ne postoji potvrda navoda optužbe da je isti na dan 24.01.2011. godine primio bilo kakvu uplatu novca, odnosno da mu je optuženi V.D. posalo novac koji je isti, kako tvrdi optužba, predao vozaču koji je bio anagažovan za transport predmetne radne mašine iz SR Njemačke u BiH.

Kada je u pitanju optuženi A.B., vijeće je utvrdilo da optužba u konkretnom slučaju nije predočila niti jedan dokaz koji ovog optuženog, a u vezi sa radnjama koje je Tužilaštvo predstavilo kroz činjenični opis ove tačke, inkriminiše na bilo koji način.

Nasuprot prethodno istaknutom, vijeće je u odnosu na optuženog B.T. utvrdilo da je kroz dispozitiv ove tačke u potpunosti izostao opis krivičnopravnog djelovanja ovog optuženog lica (njegovo ime spominje se samo u uvodu ove tačke), zbog čega ga je vijeće u ovom dijelu oslobodilo od optužbe temeljem odredbe člana 284. tačka a) ZKP BiH.

Tačke 56. oslobađajućeg dijela izreke presude

Tačkom 56. oslobađajućeg dijela izreke presude, koja odgovara tačci 56. optužnice, relevatni dio koji tereti optužužene I.M. i LJ.P. glasi: ... nakon čega je N.E. putem e-maila I.M. poslao identifikacione podatke otuđene građevinske radne mašine, kao i adresu parking mjesta gdje je angažovani prevoznik trebao da natovari građevinsku radnu mašinu, dok su lažnu fakturu osumnjičeni V.D., I.M. i LJ.P. izrađivali uz pomoć NN lica na način da su putem „Interneta“ pronalašli NN pravno lica u SR. Njemačkoj koje prodaje i iznajmljuje građevinske radne mašine, pa su V.D. i I.M. dali upute LJ.P., koja govori njemački jezik, kako da se lažno predstavlja kao direktor „L.“ iz navodnog pravnog lica “P&L Bau GmbH Hoch und Tiefbau” Mainz iz SR. Njemačke, odnosno kao zainteresovani kupac građevinskih radnih mašina, pa je LJ.P. telefonskim putem pozvala NN njemačko pravno lice koje prodaje građevinske radne mašine i tražila da elektronskim putem dostave ponudu sa cijenom radne mašine Liebherr, tip L-556, odnosno tipa i karakteristika građevinske radne mašine koju su N.E. i M.I. već otuđili, pa su na taj način osumnjičeni V.D. i I.M. sačinili krivotvorenu fakturu navodnog prodavca „Mezedonski Trucks & Trailers iz SR. Njemačke i uvoznika „D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina, nakon čega je I.M. poslao nalog za utovar slovenačkom prevozniku „Podržaj Janko s.p.“ i prevoz radne mašine iz SR. Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, čiji je vozač prema adresi u nalogu građevinsku radnu mašinu preuzeo od osumnjičenog N.E. i NN lica i natovario na tmv. kamion slovenačkih registarskih oznaka ... i prikolicu slovenačkih registarskih oznaka ..., a koja je na graničnom prijelazu R. Slovenije oduzeta od granične policije zbog prijave krađe.

Ocjenom dokaza koje je Tužilaštvo uložilo na okolnost ove tačke, a koje je vijeće već prethodno analiziralo u okviru tačke 30. osuđujućeg dijela izreke presude (vidi odjeljak 6.1.18.), ali i drugih izvedenih dokaza optužbe, vijeće nije našlo dokazanim da su optuženi I.M. i LJ.P. počinili opisane radnje.

Tako se u aktu NCB Interpol-a Sarajevo broj: 16-3-04-6-IP-I-PV-5503/09-19 od 02.02.2011. godine²⁷², optuženi I.M. i LJ.P. uopšte ne pominju, dok je analitičkom obradom podataka koji su nađenu na centralnoj jedinici oduzetoj od optužene LJ.P., nije pronađen niti jedan dokument (faktura) koji bi potvrdio činjenične navode optužbe istaknute u okviru ove tačke. S druge strane, ispred slovenačkog prevoznika „Podržaj Janko s.p.“ optužba nije predložila saslušanje niti jednog lica, pa su tako i navodi optužbe da je upravo optuženi I.M. ovom prevozniku poslao nalog za utovar, ostale u sferi pretpostavki.

Kod ovakvog stanja stvari, vijeću u nedostatku drugih valjanih dokaza²⁷³, nije preostalo ništa drugo nego da optužene I.M. i LJ.P. oslobodi od optužbe i u ovom dijelu.

Zaključak

Nakon analize dokaza provedenih na glavnom pretresu, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, vijeće smatra da su teze optužbe prikazane kroz činjenični opis prethodno navedenih tačaka oslobađajućeg dijela izreke presude, a u odnosu na optužena lica koja su u okviru svake od pojedinačnih tačaka posebno imenovana, ostale u domenu pretpostavki, bez čvrstih i pouzdanih dokaza koji bi na nesumnjiv način potvrdili da su optuženi počinili radnje koje im se stavljaju na teret.

Zaključcima iznijetim u ovom dijelu presude, vijeće ne želi tvrditi da optuženi nisu imale opisane ulogu i da u skladu s tim ulogama nisu djelovali u okviru organizovane grupe, ali cijeni da Tužilaštvo BiH izvedenim dokazima nije dokazalo krivicu optuženih, izvan svake razumne sumnje.

Naime, vijeće je imalo u vidu da dokazi koje je optužba provela na okolnost ovih tačaka, takođe potvrđuju da su predmetne građevinske radne mašine pribavljene na prevaran način²⁷⁴, kao i da su ih prilikom uvoza pratile upravo krivotvorene, odnosno falsifikovane fakture²⁷⁵. Međutim, navedeni dokazi, uz preostale zakonite dokaze nisu bili dovoljni da potvrde opisane veze između radnji optuženih lica, a koje su bile vezane za sporne uvoze građevinskih radnih mašina navedenih u ovom dijelu presude. Pri tome, vijeće cijeni da je bitne činjenice koje se navode u ovim tačkama (posebno u tačkama 54. do 56.), Tužilaštvo dokazivalo i presretnutim telefonskim razgovorima, ali da isti, kao nezakoniti dokazi, nisu mogli biti korišteni.

S druge strane, a kako je to već i prethodno istaknuto, vijeće je utvrdilo da u odnosu na optužene M.T. (tačke 14. do 20.) i B.T. (tačka 55.) u optuženom aktu uopšte nisu ni bile navedene njihove konkretne inkriminisane radnje, osim da je optuženi M.T. samo pomenut kroz činjenični opis navedenih tačaka, dok je optuženi B.T. u okviru tačke 55. pomenut samo u njenom uvodu. Na ovakav način su u potpunosti izostali opisi uloga i eventualnih protivpravnih radnji optuženih, a kojima bi se stekla obilježja krivičnih djela za koja se u optužnici tvrdi da su ih isti počinili.

Carinska prevara

Na osnovu odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH, vijeće je u pogledu tački 1. do 52. i od 54. do 56. optužnice/oslobađajućeg dijela izreke presude, a u kojim tačkama je optuženim V.D., I.M., M.T., D.J., D.M., B.K., LJ.P., B.T., A.B., M.N., te pravnim licima ''Kan Vest Company“ d.o.o. Doboj, ''Eko Metal“ d.o.o. Živinice i ''D.M. Lujza“ d.o.o. Čapljina stavljeno na teret da su počinili produženo krivično djelo Carinske prevare iz člana 216. stav 2. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH, odlučilo da iste oslobodi od optužbe.

Krivično djelo Carinske prevare čini onaj ko izradi ili preda carinskom organu krivotvorenu carinsku ispravu, uvjerenje ili drugu ispravu koja je lažna, a sve sa ciljem izbjegavanja carine ili drugih davanja koja se plaćaju pri uvozu robe.

Vijeće nije našlo potrebnim da na ovom mjestu ulazi u detaljniju analizu bitnih obilježja ovog krivičnog djela, kao i iskaza svjedoka koji su svjedočili upravo na okolnosti počinjenja krivičnog djela Carinske prevare (svjedoci odbrane optuženog I.M.– Z.S., zaposlen na CI Prijedor, B.N., zaposlen na CI Brod, O.A., zaposlen na CI Banja Luka, te Ž.L., zaposlen na CI Grude). Naime,vijeće je ocijenilo da građevinske radne mašine sa statusom kakav su imale u konkretnom slučaju, nisu ni mogle biti predmetom carine, pa samim tim ni krivičnog djela Carinske prevare. Ovo iz razloga što niti jedan dokaz koji je izveden na glavnom pretresu, nije potvrdio da su predmetne radne mašine pribavljene na legalan način. Po uvjerenju vijeća, krivično djelo carinske prevare može biti počinjeno samo ukoliko se radi o uvozu robe koja je stečena na zakonit, odnosno legalan način, a što u konkretnom nije bio slučaj, zbog čega je vijeće našlo opravdanim osloboditi optužene od krivice da su radnjama opisanim u oslobađajućem dijelu izreke presude, počinili ovo krivično djelo.

Odluka o imovinskopravnom zahtjevu

Primjenom odredbi člana 198. stav 2. i 3. ZKP BiH, vijeće je kako u odnosu na osuđujući dio, tako i u odnosu na oslobađajući dio presude, a u kojem slučaju je propisano obligatorno upućivanje oštećenog na ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u parničnom postupku, sva oštećena lica uputilo da eventualni imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici, i to:

pravno lice Reweus“ d.o.o. Lukavac i kompaniju ''T.G.S. DI TICCHI GINO E C SNC'' Italija u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom lopatom CATEPILLAR, tip CAT 938G, godina proizvodnje 2001., broj šasije ... (tačka 1. optužnice);
pravno lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, društvo ''CEPRINI COSTRUZIONI '' d.o.o. Bari, te društvo ''LOCAT LEASING'' d.d. Bolonja u odnosu na radnu mašinu gusjeničar sa čeono postavljenom lopatom KOMATSU, tip PC 230, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... (tačka 2. optužnice);
pravno lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča i ''ECO DEMOLIZIONI SRL'', Italija u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom lopatom - točkaš, CATERPILLAR, tip CAT 928G, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... (tačka 3. optužnice);
pravno lice ''Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik, u odnosu na radnu mašinu utovarivač točkaš sa čeono postavljenom lopatom, MECALAC, tip 12MXT, godina proizvodnje 1999., broj šasije ... (tačka 4. optužnice);
pravno lice ''Reweus“ d.o.o. Lukavac i fizičko lice T.A.1 iz I. u odnosu na radnu mašinu rovokopač gusjeničar BOBCAT, tip 322, godina proizvodnje 2002., broj šasije ... (tačka 5. optužnice);
pravno lice „BOSMAN“ d.o.o. Sarajevo, fizičko lice Z.F., društvo ''SELMABIPIEMME LEASING'' d.d. Forli, te osiguravajuće društvo Generali Assicurazioni d.d. Trst u odnosu na radnu mašinu viljuškar BOBCAT, tip S 175, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... (tačka 6. optužnice);
firmu Grotemeier Baumaschinenhandel i osiguravajuće društvo ''HDI GERLING Industrie Versiherung AG'', Hanover, Njemačka, u odnosu na radnu mašinu utovarivač-bager LIEBHERR, tip 904 C, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 7. optužnice);
pravna lica „Trebović komerc“ d.o.o. Mostar i Allianz Versicherungs – AG, Berlin u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom kašikom LIEBHERR, tip L 538Z, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... (tačka 8. optužnice);
firmu Berobau u odnosu na radnu mašinu utovarivač-bager KOMATSU, tip PC 228, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 9. optužnice);
pravno lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, firmu Berobau, te osiguravajuću kompaniju ''HDI GERLING Industrie Versiherung AG'', Hanover, Njemačka u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa čeono postavljenom kašikom-bager KOMATSU, tip WA3205, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 10. optužnice);
pravno lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča i firmu Wilhelm Becker GmbH & Co iz Mindena u odnosu na radnu mašinu utovarivač-bager Catepillar, tip CAT 323 D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 11. optužnice);
pravno lice Ernst Voigt Sandgruben und Erdbau GMBH u odnosu na radnu mašinu utovarivač bager LIEBHERR, tip L 566-460, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 12. optužnice);
osiguravajuću kuću AXA i pravno lice GAB GmbH d.o.o Bremen u odnosu na radnu mašinu utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 13. optužnice);
pravno lice RIZZANI DE ECCHER SPA, Udine, Italija u odnosu na radnu mašinu utovarivač sa lopatom gusjeničar CATERPILLAR, tip CAT 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... (tačka 14. optužnice);
pravno lice „Sara Kompani“ d.o.o. Ilidža, firme BREMAR 2, Pelegrina Verona, Italija, te Cogeferr SRL, Torino Italija, u odnosu na radnu mašinu utovarivač CATERPILLAR, tip 325 CLN, godina proizvodnje 2004., broj šasije ... (tačka 15. optužnice);
pravno lice LINDE Fordertechnik GMBH, Linz, Austrija u odnosu na radne mašine viljuškar LINDE, tip H45D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 16. optužnice), viljuškar LINDE, tip H40D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 17. optužnice), viljuškar LINDE, tip H35D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 21. optužnice) i viljuškar LINDE, tip H50D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 22. optužnice);
pravna lica Reweus“ d.o.o. Lukavac i MVS ZEPPELIN Osterreich GmbH u odnosu na radnu mašinu kompresor ATLAS COPCOXAHS186, serijskog broja ..., broj šasije ... (tačka 18. optužnice);
pravno lice BOMAG GmbH, Beč, Austrija u odnosu na radnu mašinu valjak Bomag, tip 120 AD-4, godina proizvodnje 2008., serijski broj ... (tačka 19. optužnice);
pravna lica ''AKM-COMMERCE“ d.o.o. Tuzla i LINDE Fordertechnik GMBH, Linz, Austrija u odnosu na radnu mašinu viljuškar LINDE, tip H25D, godina proizvodnje 2008., serijski broj ... (tačka 20. optužnice);
pravno lice „Terex inžinjering“ d.o.o. Bijeljina i kompaniju Wirtgen Hamburg, Vertriebs und Service GmbH, Bad Fallingbostel, Njemačka u odnosu na radnu mašinu drumski valjak WALZE HAMM, tip 3412 HT, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 23. optužnice);
firmu Suffel, podružnica Hofheim-Wallau, Njemačka u odnosu na radnu mašinu viljuškar LINDE, tip H50D, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 24. optužnice);
pravno lice „Kuzmanović Commerce“ d.o.o. Modriča u odnosu na radne mašine utovarivač sa lopatom-gusjeničar YANMAR, tip V3-5, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 25. optužnice) i drumski valjak HAMM, tip 3412HT, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... (tačka 34. optužnice);
pravno lice „Papilon“ d.o.o. Čelić i kompaniju ''Priemer GmbH'' iz Njemačke u odnosu na radnu mašinu minibager-gusjeničar VOLVO 281, godina proizvodnje 2002., broj šasije ... (tačka 26. optužnice);
pravno lice Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina i kompaniju ''Baurent'', Keln, Njemačka u odnosu na radnu mašinu bager ATLAS 80, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 27. optužnice);
pravna lica „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija, ''Biron Baumaschinen GmbH'', Eppstein, Njemačka i R+V Versicherung AG iz Njemačke u odnosu na radnu mašinu bager KUBOTA, tip 161-2A, godina proizvodnje 2000., broj šasije ... (tačka 28. optužnice);
kompaniju CNH Baumschinen /dio kompanije CNH registrovane u Njemačkoj u odnosu na radnu mašinu bager NEW Holland, tip E150 BSR-2, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 30. optužnice);
pravno lice ''Komins'' d.o.o. Tuzla u odnosu na radnu mašinu minibager YANMAR, tip B37V, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 32. optužnice);
pravno lice „Drvorez“ d.o.o. Banja Luka i firma HKL Baumaschinen u odnosu na radnu mašinu utovarivač Terex, tip TL 100, godina proizvodnje 2007., broj šasje ... (tačka 36. optužnice);
pravno lice ''Kuzmanović Commerce“ d.o.o. Modriča i firmu ''Forschner'' Spaichingen, Njemačka, u odnosu na radnu mašinu minibager Komatsu, tip JCB 8060, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 37. optužnice);
pravno lice „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko i firmu LOXAM GmbH, Mannheim, Njemačka u odnosu na radnu mašinu minibager YANMAR, tip VIO 75-A, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 38. optužnice);
SZR „Ciglana Todorović“ Pelagićevo i firmu LOXAM GmbH, Mannheim, Njemačka u odnosu na radnu mašinu utovarivač KOMATSU, tip WA70-5, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 39. optužnice);
pravno lice „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko u odnosu na radnu mašinu utovarivač LIEBHERR, tip L-510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 40. optužnice);
pravno lice ''Inženjering 1“ d.o.o. Jelah u odnosu na radnu mašinu utovarivač minibager YANMAR, tip VIO 55, godina proizvodnje 2007., broj šasije ... (tačka 41. optužnice);
pravna lica „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah i ZEPPELIN BAUMASCH GmbH, Garching, Njemačka u odnosu na radnu mašinu utovarivač bager CATERPILLAR 320 C, godina proizvodnje 2005., broj šasije ... (tačka 42. optužnice);
pravno lice „Rajčanka“ d.o.o. Gradačac u odnosu na radnu mašinu utovarivač KOMATSU, tip WA 95-3, godina proizvodnje 2002., broj šasije ... (tačka 43. optužnice);
pravno lice „Kuzmanović Commerce“ d.o.o. Modriča u odnosu na radnu mašinu viljuškar MANITOU, tip MT 1440, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 45. optužnice);
pravno lice “Pavgord“ d.o.o. Foča i firmu Liebherr–Mietpartner GmbH, Ludwigshafen, Njemačka u odnosu na radnu mašinu utovarivač LIEBHERR, tip L-538, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 46. optužnice);
pravno lice ''Higra“ d.o.o. Bijeljina u odnosu na radnu mašinu minibager HITACHI, tip ZAXIS 50 U, godina proizvodnje 2009,. broj šasije ... (tačka 48. optužnice);
pravno lice „Inžinjering 1“ d.o.o. Jelah i osiguravajuće društvo ''R&V Allgemeine Versicherung AG'' Wiesbaden u odnosu na radnu mašinu utovarivač CATERPILLAR, tip CAT 962H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... (tačka 49. optužnice);
pravno lice ''Higra“ d.o.o. Bijeljina i fizičko lice J.B.B. iz Nj. u odnosu na radnu mašinu rovokopač CATERPILLAR, tip CAT 323D, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 50. optužnice);
pravno lice “Pavgord“ d.o.o. Foča i osiguravajuće društvo ''R&V Allgemeine Versicherung AG'' Wiesbaden u odnosu na radnu mašinu valjak CAT CS56, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... (tačka 51. optužnice);
pravno lice „Pavgord“ d.o.o. Foča, G.R.I. GLASRECYCLING NV, Viersen, Njemačka, kompaniju ''ZellelinBaumaschinen GmbH'', Frankenthal, Njemačka, te osiguravajuće društvo AXA Corporate Solutions iz Kelna u odnosu na radnu mašinu utovarivač Catepillar, tip CAT 966 H, godina proizvodnje 2006., broj šasije ... (tačka 54. optužnice);
pravno lice „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah, firmu Herma Auerosch GmbH, Rugenland, te pravno lice ''AUEROCH'', Dietenhofen, Njemačka u odnosu na radnu mašinu rovokopač marke CATERPILLAR, tip CAT M313C, godina proizvodnje 2007, broj šasije ... (tačka 55. optužnice).

Iako Sud o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje samo ako je ovlašteno lice podnijelo takav zahtjev²⁷⁶, vijeće se rukovodilo principom pravičnosti, kojem je pridao veći značaj u odnosu na rješenja koja su u konkretnom slučaju previđena procesnim zakonom, te je sva oštećena lica o čijim je podacima raspolagalo kroz materijalnu dokumentaciju uloženu kao dokaz optužbe, dakle i ona koja nisu postavila zvaničan imovinskopravni zahtjev, uputilo da isti ostvaruju u parničnom postupku. Prilikom donošenja ovakve odluke, vijeće je prvenstveno imalo u vidu da su kroz izvođenje dokaza Suda pozvana i neposredno na glavnom pretresu saslušana, samo oštećena lica nastanjena na teritoriji Bosne i Hercegovine, dok ostala oštećena lica iz inostranstva nisu pozivana da se očituju o eventualnom imovinskopravnom zahtjevu iz razloga ekonomičnosti postupka, ali i zbog činjenice da bi pozivanje takvih lica znatno odugovlačilo ovaj krivični postupak.

U odnosu na osuđujući dio, vijeće je prilikom odlučivanja imalo u vidu da podaci krivičnog postupka nisu pružili pouzdan osnov za potpuno niti djelimično presuđenje imovinskopravnih zahtjeva, te da tužilac do okončanja postupka, iako je to bio dužan učiniti, nije prikupio sve relevatne dokaze o imovinskopravnim zahtjevima vezanim za krivično djelo. Pri tome, vijeće nije moglo zanemariti ni činjenicu da su u pogledu određenih radnih mašina zahtjevi postavljeni po različitim pravnim osnovima od strane više lica (vlasnici/savjesni sticaoci)²⁷⁷, kao i da je Tužilaštvo BiH u toku trajanja glavnog pretresa²⁷⁸ predlagalo da se stanovit broj radnih mašina vrati navodnim vlasnicima iz inostranstva, iako su u pogledu istih radnih mašina imovinskopravni zahtjev postavila oštećena lica - kupci u BiH²⁷⁹, kao i drugi navodni vlasnici iz inostranstva²⁸⁰. Cijeneći ovakvo stanje stvari, vijeće se u ovom dijelu nije upuštalo u rješavanje sporova o svojini, već je oštećene uputilo na parnicu, kako to i predviđa odredba člana 203. stav 2. ZKP BiH. Iako je istom odredbom propisano da će u ovakvoj situaciji Sud odrediti čuvanje stvari kao posebnu privremenu mjeru obezbjeđenja, vijeće nije našlo nužnim donijeti takvu odluku u konkretnom slučaju, budući da je već prilikom privremenog oduzimanja radnih mašina u toku istrage, određeno njihovo čuvanje do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka.

S druge strane, primjenjujući odredbu člana 199. ZKP BiH, vijeće je oštećenim pravnim licima „Porobić“ d.o.o Zavidovići i ''Pavgord'' d.o.o. Foča vratilo privremeno oduzete radne mašine i to: pravnom licu „Porobić“ d.o.o Zavidovići radnu mašinu utovarivač LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... (tačka 35. optužnice), a pravnom licu ''Pavgord'' d.o.o. Foča radnu mašinu CATERPILLAR, tip CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... (tačka 52. optužnice). Naime, iz materijalne dokumentacije koja je prezentovana Sudu²⁸¹ nesporno proizilazi da oduzete radne mašine pripadaju imenovanim oštećenim licima, te kako u pogledu ove činjenice nije bilo spora ni među strankama u toku postupka, vijeće je zaključilo da je zahtjev za povrat navedenih radnih mašina osnovan.

Imajući u vidu da su u ovom dijelu presude u osnovi razmatrana pitanja koja se tiču oduzetih radnih mašina, vijeće će na istom mjestu obrazložiti i razloge zbog kojih je već spomenuti prijedlog Tužilaštva BiH za vraćanje privremeno oduzetih radnih mašina ocijenio neosnovanim.²⁸²

Razmatrajući podnijeti prijedlog kroz prizmu relevantnih odredbi procesnog zakona, vijeće je pošlo od odredbe člana 74. ZKP BiH koja propisuje da će se predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratiti vlasniku, odnosno držaocu, kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 65. ZKP BiH, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje predviđeni članom 391. ZKP BiH. Imajući u vidu da su oduzete radne mašine služile kao dokaz u krivičnom postupku, a koji još uvijek nije pravosnažno okončan (drugostepeni postupak tek treba da uslijedi), vijeće je zaključilo da je zadržavanje ovih predmeta u skladu je sa ovim članom. S druge strane, razlozi za njihovo eventualno trajno oduzimanje, temeljem člana 391. ZKP BiH, u konkretnom slučaju ne postoje, jer se ne radi o predmetima kojima je ugrožen neki od zaštićenih interesa (opća bezbjednost, vrijednosti zaštićeni međunarodnim pravom, zdravlje ljudi, moralni razlozi).

Uvažavajući već spomenutu činjenicu da oduzete radne mašine služe kao dokaz u postupku, vijeće je prijedlog tužioca analiziralo i kroz odredbu člana 203. ZKP BiH, na koju upućuje i Tužilaštvo, a koja predviđa mogućnost da se predmeti koji služe kao dokaz vrate vlasniku i prije završetka postupka. Međutim, da bi se stvar vratila vlasnika i prije okončanja postupka, on mora podnijeti zahtjev i dokazati da mu je ta stvar neophodna, a organ koji treba da odluči o vraćanju stvari cijeni da li ima osnova da se stvar vrati.²⁸³ Kako u konkretnom slučaju niti jedan od vlasnika kojim Tužilaštvo predlaže da se vrate privremeno oduzete radne mašine nije dokazalo da su im iste neophodno potrebne, što je nužan preduslov za njihovo vraćenje u ovoj fazi postupka, to je vijeće ocijenilo da je prijedlog Tužilaštva neosnovan, izuzev u dijelu koji se odnosi na radnu mašinu iz tačke 52. optužnice u pogledu koje je obrazloženje već prethodno dato.

Odluka o troškovima postupka

Odlučujući o troškovima postupka u odnosu na oslobađajući dio presude, u skladu sa članom 189. stav 1. ZKP BiH, odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ZAPISNIČAR: SUDIJA

Pravni savjetnik

Erna Hodžić-Čučak Ranko Debevec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba vijeću Apelacionog odjeljenja Suda BiH u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema pismenog otpravka iste.

¹Ročišta za izjašnjenje o krivnji u ovom predmetu održana su u dane 28.02.2014. godine, 10.03.2014. godine i 21.03.2014. godine.

² Budući da optuženim N.E., pravnom licu „DAMA“ d.o.o. Živinice, N.Š., P.D., pravnom licu „AGROMETAL“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH, K.S., pravnom licu „KUSMI PROM“ d.o.o. Tuzla i pravnom licu „O & R Company“ d.o.o. Brčko, a koja optužena lica su takođe bila obuhvaćena predmetom optužnicom, nije bilo moguće uručiti optužnicu, pa samim tim niti pozive za izjašnjenje o krivnji, u odnosu na ova fizička i pravna lica predmet je već u fazi optuženja razdvojen, te je donijeta odluka da će postupak u odnosu na iste nastaviti i dovršiti pod drugim brojem.

³Svi dokazi objektivne prirode koje je predočila odbrana M.T., u sudski spis uloženi u običnoj fotokopiji. Auteničnost ovih dokaza, čijem se ulaganju Tužilaštvo nije protivilo, vijeće je utvrdilo uvidom u orginalnu dokumentaciju, koja je nakon pregleda vraćena odbrani.

⁴Advokat Duško Tomić je na ročištu održanom dana 21.06.2018. godine izjavio da su uloženi dodatni dokazi odbrane optuženog I.M., predsatvljaju i dokazi odbrane prvooptuženog V.D.

⁵Radne mašine oduzete su prema Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta koje su uložene u sudski spis kao dokazi Tužilaštva BiH.

⁶Zahtjev pravnog lica “AKM-COMMERCE“ d.o.o. Tuzla od 01.12.2011. godine; Zahtjev punomoćnika pravnog lica „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija, advokata Jasminke Mehinagić iz Kalesije od 29.06.2011. godine; Zahtjev punomoćnika pravnog lica „Drvorez“ d.o.o. Banja Luka, advokata Branka Gudale iz Banja Luke od 18.02.2012. godine; Zahtjev pravnog lica „Rajčanka“ d.o.o. Gradačac od 08.07.2016. godine.

⁷„Sudovi nisu dužni da daju detaljne odgovore na svako pitanje“,presuda ESLJP u predmetu Van der Hurk protiv Nizozemske, 19.04.1994.godine, paragraf 61

⁸ Na ročištima koja su održana dana: 26.05.214. godine, kada je saslušan svjedok J.M., dana 03.07.2014. godine kada je saslušan svjedok C.M., 10.07.2014. godine kada je saslušan svjedok H.E., 11.09.2014. godine kada su saslušani svjedoci B.M., H.S., J.S. i B.D., 25.09.2014. godine kada su saslušani svjedok M.J. i R.Đ., 16.10.2014. godine kada je saslušan svjedok I.K., 13.11.2014. godine prilikom saslušanja svjedoka M.H., 11.12.2014. godine prilikom saslušanja svjedoka D.Đ., 15. i 29.01.2015. godine kada je saslušan svjedok M.A., te 12.05.2015. godine kada je saslušan svjedok I.T.,

⁹ DT- 143 i DT-144

¹⁰ Glavni pretresi održani dana 06.10., 20.10., 17.11., 01.12. i 15.12.2016., zatim 12.01., 06.04., 20.04., 18.05., 01.06., 06.07., te 24.08.2017. godine.

¹¹Navodi advokata Vlade Adamovića sa ročišta održanog dana 06.04.2017. godine

¹² Fotodokumentacija nije sačinjena samo prilikom oduzimanja radne mašine iz tačke 9. optužnice, a koju radnu mašinu je dobrovoljno predao N.P..

¹³ Rješenje Suda BiH broj: S1 2 K 015924 14 K od 12.05.2014. godine; Rješenje Suda BiH broj: S1 2 K 015676 14 K od 11.11.2014. godine; Rješenje Suda BiH broj: S1 2 K 018222 15 K od 30.01.2015. godine.

¹⁴Optuženi K.S. po raspisanoj međunarodnoj potjernici lišen slobode u R. Sloveniji, a optuženi N.E. obavijestio Sud da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Tuzla

¹⁵Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka Z.T. broj: T20 0 KT 0000286 10 od 06.07.2011. godine (DT-181); Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka H.F. broj: T20 0 KT 0000286 10 od 22.08.2011. godine (tačka 53. optužnice, dokaz broj 1.)

¹⁶Svjedoka Z.T. na ročišta za glavni pretres zakazana u dane 22.01. (poziv vraćen sa naznakom odeslio), 29.01. (poziv vraćen sa naznakom nedovoljna adresa – primalac nepoznat), 05.02. (poziv vraćen sa naznakom adresa nedovoljna) i 09.04.2015. godine, a svjedoka H.F. u dane 18.09. (dopisom obavijestio da ne može pristupiti), 25.09. (ročište odgođeni i svjedok nije pristupio), 02.10. (uredno zaprimio poziv, nije pristupio) i 16.10.2014. godine (uredno zaprimio poziv, nije pristupio), te 17.03.2016. godine (poziv poslan putem Interpol-aa, međutim nema iskazane dostave poziva, niti je svjedok pristupio na ročište).

¹⁷Advokat Asim Ibrelić postavio je sljedeća pitanja: 1. Gospodine H.F. znate li za koga je M.T. radio? 2. Poznato vam je da li je M.T. plaćao bilo kakve carinske troškove i carinu? 3. Ovlašteno službeno lice vam je prije opisalo M.T. pa tek onda pokazalo fotografije ili su fotografije odmah pokazane? 4. Lice po imenu M.3 vam se predstavilo i kazalo iz kog je mjesta, da ili ne? 5. Vidjeli ste da je M.3 platio troškove pratnje tereta koji ste vi vozili i kome? 6. M.3 je pomagao pri istovaru roba ili ne?

¹⁸ Advokat Mario Marić postavio je sljedeća pitanja: 1. Da li vam je poznato da li je ‘’Eko metal’’ d.o.o. Živinice žiralno platio usluge prijevoza ovih mašina? 2. Da li je ‘’Eko metal’’ d.o.o. Živinice odnosno direktor firme platio možda gotovinski uvoz ovih mašina? 3. Da li je ovlaštena osoba ispred ‘’Eko metal’’ d.o.o. Živinice preuzela ove mašine? 4. Da li je ovlaštena osoba ispred ‘’Eko metal’’ d.o.o. Živinice dala bilo kakvu uputu vezanu za uvoz mašina u smislu na koji granični prelaz ići, u koje mjesto dovesti ove mašine?

¹⁹Sa napomenom da sva dokumentacija koja se prezentuje i ulaže u sudski spis mora biti na jednom od službenih jezika koji su u upotrebi u krivičnom postupku, dok je u odnosu na predložene zapisnike o ispitivanju carinika, usaglašeno da će se moći ulagati samo zapisnici koji su korišteni prilikom saslušanja svjedoka – carinika na glavnom pretresu

²⁰O ovom pitanju govorilo se i u odjeljku 2.4.

²¹Dokazi označeni u optužnici od broja 297 do 314, uz najavu tužioca da će u odnosu na neke od navedenih dokaza odustati

²² DT-27

²³ DT-28

²⁴ DT-29

²⁵ DT-30

²⁶ DT-31 i DT-32

²⁷ DT-33

²⁸ DT-35

²⁹ DT-36

³⁰ DT-37 i DT-38

³¹ DT-39

³² DT-40

³³ DT-41

³⁴ DT-42

³⁵ DT-43

³⁶ DT-44

³⁷ DT-45

³⁸ DT-46 i DT-47

³⁹ DT-48

⁴⁰ DT-49

⁴¹ DT-51

⁴² DT-52

⁴³ DT-54

⁴⁴ Odluka broj 68955/11 od 15.01.2015. godine

⁴⁵Rješenje Suda BiH broj: S1 2 K 002641 14 KŽ 4 od 06.02.2015. godine

⁴⁶RješenjeSuda BiH broj: S1 2 K 017004 15 Kž od 08.09.2015. godine

⁴⁷ Presuda Suda BiH broj: S1 2 K 010234 14 Kžk od 11.06.2015.godine

⁴⁸ Presuda Suda BiH broj: S 1 2 K 017264 14 K od 22.07.2015.godine

⁴⁹ Presuda Suda BiH broj: S 1 2 K 019347 16 K od 21.11.2016.godine

⁵⁰ Rješenje Suda BiH broj: S 1 2 K 009401 16 Kž od 01.12.2016.godine

⁵¹ Presuda Suda BiH broj: S 1 2 K 016970 16 K od 19.07.2017.godine

⁵² Rješenje Suda BiH broj: S 1 2 K 21388 17 Kž od 01.11.2017.godne

⁵³Presuda Suda BiH broj: S1 2 K 023824 17 K od 06.02.2018. godine

⁵⁴ Presuda Suda BiH broj: S 1 2 K 027779 18 K od 28.06.2018. godine

⁵⁵Izvješće Odsjeka za operativni i tehnički nadzor, Tim za operativni nadzor, Državna agencija za istrage i zaštitu, broj: 17-09/2-04-7-1231-2/10 od 04.11.2010. godine, sa DVD-om

⁵⁶ Izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu o provođenju posebne istražne radnje-tajno praćenje i i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta broj: 17-15/1-3-POD-04-185/09 od 13.01.2011. godine sa CD (4X video zapis i fotografija)

⁵⁷Izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu o provođenju posebne istražne radnje-tajno praćenje i i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta broj: 16-08/2-04-7-1221-16/10 od 19.01.2011. godine sa CD-om

⁵⁸Fotodokumentacija Državne agencije za istrage i zaštitu broj: 17-15/1-3-POD-04-1-185/09 od 05.11.2010. godine (fotografisano 03.11.2010. godine, po naredbi Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 29.10.2010. godine)

⁵⁹Izvješće Državne agencije za istrage i zaštitu u vezi postupanja po naredbama Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 22.12.2010. godine (veza broj: X-KRN-10/1020) I Tužilaštva biH broj: T20 0 KT 0000286 10 od 22.12.2010. godine, broj: 16-08/2-04-7-1221-19/10 od 26.01.2011. godine

⁶⁰Izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu o postupanju po Naredbi Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 22.12.2010. godine

⁶¹Izvještaj Agencije za istrage i zaštitu o preduzimanju posebne istražne radnje nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija broj: 16-08-04-7-1221-744/10 od 05.09.2011. godine sa popisom priloga (DVD-ovi)

⁶² Dopis Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 19.01.2012. godine

⁶³ Izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu o preduzimanju posebnih istražnih radnji nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, broj: 16-08-4-7-1221-751/10 od 21.09.2011. godine

⁶⁴ Izvještaj Državne agencije za istrage I zaštitu o preduzimanju posebnih istražnih radnji nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, broj: 16-08-4-7-1221-744/10 od 05.09.2011. godine

⁶⁵ Izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu o preduzimanju posebnih istražnih radnji nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, broj: 16-08-4-7-1221-744/10 od 05.09.2011. godine

⁶⁶ Izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu o preduzimanju posebnih istražnih radnji nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, broj: 16-08-4-7-1221-744/70 od 09.09.2011. godine

⁶⁷ Dopis Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 19.01.2012.godine upućen I.M. o poduzimanju posebnih istražnih radnji u periodu od 27.01.2011- 27.03.2011. godine

⁶⁸ Dopis Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 23.01.2012. godine upućen I.M. o poduzimanju posebnih istražnih radnji u periodu od 27.01.2011- 27.03.2011. godine

⁶⁹ Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 11.01.2011. godine za poduzimanje posebnih istražnih radnji

⁷⁰ Dopis LJ.P. od dana 27.01.2012. godine upućen na broj predmeta S1 2 K 002495 10 Krn

⁷¹Dopis Tužilaštva BiH broj: T20 0 KT 0000286 10 od 02.02.2012. godine upućen sudiji za prethodni postupak Suda BiH na broj: S1 2 K 002495 10 Krn

⁷² Dopis Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 03.02.2012. godine

⁷³ Zahtjev LJ.P. od 07.03.2016. godine upućen Tužilaštvu BiH na broj: T20 0 KTO 0000286 10

⁷⁴ Odluka Ustavnog suda BiH broj: AP 291/08 od 19.11.2011. godine, paragraf 41

⁷⁵Naredba za pretres stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi ''Reweus'' d.o.o. Lukavac, Državna agencija za istrage i zaštitu, RK Tuzla, Kriminalističko istražni odsjek, broj: P-16-14-04-1-185/09 od 23.03.2011. godine; Naredba za pretres stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, Državna agencija za istrage i zaštitu, broj: 16-11/1-3-04-6-270-7/11 od 23.03.2011. godine; Naredba za pretres stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi „Paprača Granit“ d.o.o. Caparde, Državna agencija za istrage i zaštitu, RK Tuzla, Kriminalističko istražni odsjek, broj: P-16-14-04-1-185/09 od 24.03.2011. godine; Naredba za pretres stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi ''INVEST-GRANJA'' d.o.o. Zvornik, Državna agencija za istrage i zaštitu, RK Tuzla, Kriminalističko istražni odsjek, broj: P-16-14-04-1-185/09 od 24.03.2011. godine; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi preduzeće „Serdarić“ d.o.o. Visoko, Državna agencija za istrage i zaštitu, RU Sarajevo, Kriminalističko istražni odsjek, broj: 16-13/1-4-24/11 od 24.03.2011. godine; Naredba za pretres firme ''BOSMAN'' d.o.o. Sarajevo, Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-13/1-6-36/11 od 24.03.2011. godine; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi ''Reweus'' d.o.o. Lukavac, Državna agencija za istrage i zaštitu, RK Tuzla, Kriminalističko istražni odsjek, broj: P-16-14-04-1-185/09 od 27.07.2012. godine; Naredba za pretres preduzeća „Dokso“ d.o.o. Visoko, Državna agencija za istrage i zaštitu, broj: 16-13/1-6-23/11 od 24.03.2011. godine; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi firma „Terex inžinjering“ d.o.o. Bijeljina, Državna agencija za istrage i zaštitu, RK Sarajevo, broj: 16-13/1-3-33/11 od 24.03.2011. godine; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi firma ''Papilon'' d.o.o. Čelić, Državna agencija za istrage i zaštitu, broj: 16-14-04-1-185/09 od 13.04.2011. godine; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi kamenolom „Bijele vode“ Trnovo, Državna agencija za istrage i zaštitu, RK Sarajevo, broj: 16-13/1-5-34/11 od 24.03.2011. godine; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi preduzeće „Komins“ d.o.o. Tuzla i parking prostora firme ''Bosna Valves'', koje koristi firma „Komins“ d.o.o. Tuzla, Državna agencija za istrage i zaštitu, broj: P-16-14-04-1-185/09 od 15.04.2011. godine; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi firma ''Pavgord'' d.o.o. Foča, Državna agencija za istrage i zaštitu, RU Sarajevo, broj: 16-13/1-1-32/11 od 22.03.2011. godine; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari – poslovnog objekta ''Miličević'', vlasništvo Z.M., Državna agencija za istrage i zaštitu, RU Sarajevo, Kriminalističko istražni odsjek, broj: 16-13/1-4-31/11 od 22.03.2011. godine.

⁷⁶ U toku glavnog pretresa stranke i branioci upoznati su da sudeće vijeće po službenoj dužnosti nema pravo da vrši uvid u istražni dio spisa, nego da to mogu učiniti samo stranke (ročište održano dana 20.10.2016. godine)

⁷⁷Vidi presudu Apelacionog vijeća Suda BiH broj: S1 2 K 018698 15 Kž 3 od 11.02.2016. godine, paragraf 29

⁷⁸Zabilješka od 23.03.2011. godine za pretres firmi ''Papraća promet'' u Capardama, ''Terex inžinjering'' i ''Reweus'' Iz Lukavca; Zabilješka od 23.03.2011. godine za pretres firme ''Kuzmanović komerc'' u Modriči; Zabilješka od 24.03.2011. godine za pretres firme ''Investgradnja'' d.o.o. Karakaj, Zvornik; Zabilješka od 24.03.2011. godine za pretres firme ''Serdović'' d.o.o. Visoko; Zabilješka od 24.03.2011. godine za pretres firme Kamenolom Bijele vode u Istočnom Sarajevu, baze koju krosti firma ''Terex inžinjering'' Bijeljina na lokaciji u Tvrdinićima, te firme ''Bosman'' d.o.o. Sarajevo''; Zabilješka od 27.07.2012. godine za pretres firme ''Reweus'' d.o.o. Lukavac; Zabilješka od 24.03.2011. godine za pretres firme ''Dokso'' d.o.o. Visoko; Zabilješka od 13.04.2011. godine za pretres firme ''Papilon'' d.o.o. Čelić; Zabilješka od 15.04.2011. godine za pretres firme ''Komins'' d.o.o. Tuzla i dijela kruga firme ''Bosnia valves'' u Tuzli, koji koristi firma ''Komins'' po osnovu ugovora o zakupu; Zabilješka od 22.03.2011. godine za pretres firme ''Pavgord'' u Foči; Zabilješka od 22.03.2011. godine za pretres poslovnog objekta ''Miličević'' u Kreševu.

⁷⁹Naredba Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Sarajevo, broj: 16-13/1-2-49/11 od 14.04.2011. godine za pretres stana, drugih prostorija i pokretnih stvari – poslovnih prostorija preduzeća ‘’Sara Kompani’’ d.o.o. Ilidža; Naredba za pretres osoba, stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi preduzeće „Tosunbegović'' d.o.o. Kalesija, Državna agencija za istrage i zaštitu, RK Tuzla, Kriminalističko istražni odsjek, broj: P-16-14-04-1-185/09 od 29.04.2011. godine.

⁸⁰Radi se o sljedećim dokazima uloženim uz tačku 15. optužnice: Naredba Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Sarajevo, br. 16-13/1-2-49/11od 14.04.2011. godine za pretres stana, drugih prostorija i pokretnih stvari, na osnovu usmenog odobrenja Suda BiH; Zapisnik Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Sarajevobr. 16-13/1-2-49-1/11 od 14.04.2011. godine o pretresanju stana, drugih prostorija i pokretnih stvari; Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Sarajevo br. 16-13/1-2-46/11 od 14.04.2011. godine; Račun – otpremnica br. 16/10-08 od 03.11.2008. godine izdat od „O&R Company“ d.o.o. Brčko na ime kupca „Sara kompani“ d.o.o. Ilidža na iznos od 32.515,47 KM sa KUF brojem; Odluka direktora pravnog lica „Sara kompani“ d.o.o. od br. 2519/08 od 03.11.2008.godine o obračunu amortizacije; Orginalni JCI broj 73750 od 15.10.2008. godinesa svim prilozima; Potvrda Državne agencije za istrage i zaštitu, RU Sarajevo br. 16-13/1-2-46-1/11 od 14.04.2011. godine o privremenom oduzimanju predmeta; Ključ od utovarivača “CATERPILLAR” tip CAT 325 CLN, serijski broj ...; Fotodokumentacija Državne agencije za istrage i zaštitu, broj 16-13/1-7-45/11 od 14.04.2011. godine pretres „Sara kompani“ Ilidža; te sljedećim dokazima uloženim uz tačku 28. optužnice: Naredba Državne agencije za istrage i zaštitu RK Tuzla, broj: P-16-14-04-1-185/09 od 29.04.2009 za pretres stana, drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi firma „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija, izdata nakon pribavljog usmenog odobrenja sudije Suda BiH; Zapisnik Državne agencije za istrage i zaštitu RK Tuzla, broj: 16-14/1-3-66/11 od 29.04.2011.godine o pretresanju stana, drugih prostorija i pokretnih stvari – poslovnih prostorija firme „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija; Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu RK Tuzla Kriminalističko istražni odsjek broj: 16-14/1-3-81/11 od 29.04.2011.godine od T.N.1; Ključ od radne mašine bager gusenjičar „KUBOTA“ tip 161-2, broj šasije ...; Faktura broj: 241 od 12.04.2010. godine „Paprača Granit“ Caparde za „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija; Uplatnica d.o.o. „Tosunbegović“ Kalesija po fakturi 241 za primaoca „Paprača granit“ d.o.o. Caparde; Izvod UniCredit Banke d.d. broj 10 za „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija; Brza kartica konta za „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija 2010. godina; Fotodokumentacija Državne agencije za istrage broj: P-16-14-04-1-185/09 od dana 06.05.2011. godine pretres u mjestu Osmaci Kalesija dana 29.04.2011. godine.

⁸¹ Ovakav stav zauzet je i u presudi Apelacionog vijeća Suda BiH broj: S1 2 K 024310 17 Kžk od 23.02.2018. godine, paragraf 41-43

⁸²Naredba Državne agencije za istrage i zaštitu za pretres stana, drugih prostorija i pokretnih stvari, broj: 16-13/1-6-36/11 od 24.03.2011. godine

⁸³ Dokazi Tužilaštva BiH uloženi pod brojem DT-210 do DT-296 (Naredbe za pretresanje, Zapisnici o pretresanju, Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, te Fotodokumentacija)

⁸⁴ U pojedinim slučajevima oduzeti predmeti identificirani su kako u zapisniku o pretresanju, tako i u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, dok u drugim slučajevima predmeti nisu navedeni u zapisnicima, nego isti upućuju na tačno određene potvrde (sa brojem i datumom), a u kojima su predmetima jasno određeni.

⁸⁵ Presude Suda BiH broj: S1 2 K 023680 16 K od 15.02.2017. godinei broj: S1 2 K 023680 17 Kž od 26.04.2017. godine

⁸⁶ (1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija, i o tome izdati potvrda. (2) Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. ...

⁸⁷ (1) O svakoj radnji poduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istodobno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga. …

⁸⁸ (2) … Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari će se priključiti zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju. (3) Prilikom preduzimanja radnji kao što je … pretresanje stana ili osoba … u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmski snimci i slično, to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.

⁸⁹Dokaz broj 1. uložen u okviru tačke 53. optužnice.

⁹⁰Dokazi uloženi uz tačke 1, 3, 11, 13, 14, 15, 42, 49 do 52, 54 i 55.

⁹¹Vidi ESLJP, Hauschildt protiv Danske, stav 47

⁹²Vidi ESLJP, Morel protiv Francuske, stav 45-50, Pescador Valero prov Španije, stav 23, Luka protiv Rumunije, stav 40.

⁹³Vidi ESLJP, Fey protiv Austrije, stav 30, Wettstein protiv Švajcarske, stav 44.

Vidi Odluka Ustavnog suda BiH, AP-2247/07 od 17. decembra 2009. godine, stav 28

⁹⁴ DO-MI-3A

⁹⁵ DO-MI-59B

⁹⁶Komentari Krivičnih/kaznenih zakona u Bosni Hercegovini, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, str. 66 i 67

⁹⁷U vrijeme izvršenja krivičnog djela, krivično djelo Pranje novca iz člana 209. KZ BiH bilo je propisano u Krivičnom zakonu BiH /''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10/,a nakon izvršenja krivičnog djela, propisano je je izmjenama i dopunama Krivičnog zakona objavljenim u ''Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj: 40/15/. S druge strane, krivično djelo Falsifikovanje isprave, u vrijeme izvršenja krivičnog djela bilo je propisano u članu 377. Krivičnog zakona Republike Srpske /''Službeni glasnik Republike Srpske’’, broj: 49/03, 108/04, 37/06, 70/06 i 73/10/, a nakon izvršenja krivičnog djela, donijet je novi Krivični zakonik Republike Srpske /''Službeni glasnik Republike Srpske’’, broj: 64/17/ kojim je ovo krivično djelo propisano u članu 347.

⁹⁸Ibid, str. 70

⁹⁹U vezi s tim svjedok je izjavio: ''Doveo je V.D. da na nju registruje firmu u Doboju. Ja sam im pomogao oko pronalaska poslovnog prostora, a šta su oni radili ja nisam bio u toku. Ovdje sam saznao da su i na njenu firmu uvožene građevinske mašine.’’

¹⁰⁰ DT-203 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka M.A., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 03.10.2011.godine i Državne agencije za istrage i zaštitu broj: 17-15/1-3-49/10 od 26.02.2010. godine

¹⁰¹ Svjedok je prilikom saslušanja na glavnom pretresu, a u pogledu izjava datih u istrazi, davao odgovore poput ''...Ja 70% nisam izjavio... 30% je tačno da se to radi...'', ''Djelimično je tačno...'', ''Jeste tačno, ali nije sve...'' i sl.

¹⁰² Svjedok je tada izjavio: ''Sve što sam rekao na ovom Sudu je tačno. Tamo nije tačno, to su neke iskontruisane njihove izjave, izvađene iz konteksta. Ja sam ih potpisao, ali ja sam rekao to neću čitati, možete pisati šta hoćete, kada dođem dođem do Suda reći ću... U onim zapisnicima postoji jedan dio koji je tačan, a drugi koji je inskonstruisan kako njima odgovara!''

¹⁰³DT-3 uložen uz tačke 1. do 6. optužnice

¹⁰⁴Komentari Zakona o krivičnom/kaznenom postupku Bosne i Hercegovine, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, str. 697

¹⁰⁵ DT-4 do DT-7 uz tačku 1. optužnice

¹⁰⁶DT-4 do DT-7 uz tačku 2. optužnice

¹⁰⁷DT-4 do DT-7 uz tačku 3. optužnice

¹⁰⁸DT-4 do DT-6 uz tačku 4. optužnice

¹⁰⁹DT-7 do DT-10 uz tačku 4. optužnice

¹¹⁰DT-4 do DT-7 uz tačku 5. optužnice

¹¹¹DT-4 do DT-6 uz tačku 6. optužnice

¹¹²DT-7 do DT-11 uz tačku 6. optužnice

¹¹³Vijeće je uvidom u sadržaj naredbe utvrdilo da se radi o radnoj mašini sa brojem šasije ... koja se navodi u tački 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹¹⁴Vijeće je uvidom u sadržaj naredbe utvrdilo da se radi o radnoj mašini sa brojem šasije ... koja se navodi u tački 1. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹¹⁵Vijeće je uvidom u sadržaj naredbe utvrdilo da se radi o radnoj mašini sa brojem šasije ... koja se navodi u tački 3. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹¹⁶Vijeće je uvidom u sadržaj naredbe utvrdilo da se radi o radnoj mašini sa brojem šasije ... koja se navodi u tački 2. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹¹⁷Vijeće je uvidom u sadržaj naredbe utvrdilo da se radi o radnoj mašini sa brojem šasije ... koja se navodi u tački 4. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹¹⁸DT-187 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka I.K., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 12.02.2013. godine

¹¹⁹Obrazloženje u pogledu prihvatanja prijedloga tužioca da prilikom saslušanja ovog svjedoka koristi izjavu koji je isti dao u Tužilaštvu BiH dana 07.03.2018. godine, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹²⁰DT-2 uz tačku 7. optužnice

¹²¹ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane u odnosu na autentičnosti ove dokumentacije, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹²²Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹²³DT-3 uz tačku 7. optužnice

¹²⁴DT-4 do DT-8 uz tačku 7. optužnice

¹²⁵ DT-181 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka Z.T., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 06.07.2011. godine

¹²⁶DT-3c uložen uz tačku 7. optužnice

¹²⁷DT-162 Zapisnik Državne agencije za istrage i zaštitu o saslušanju svjedoka J.M., broj: 17-15/1-3-96/10 od 07.05.2010. godine

¹²⁸Obrazloženje u pogledu prihvatanja prijedloga tužioca da prilikom saslušanja ovog svjedoka koristi izjavu koji je isti dao u Tužilaštvu BiH dana 07.03.2018. godine, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹²⁹ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane u odnosu na autentičnosti ove dokumentacije, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹³⁰Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹³¹ DT-3 do DT-6 uloženi uz tačku 8. optužnice

¹³² DT-7 do DT-9 uloženi uz tačku 8. optužnice

¹³³ DT-10 uložen uz tačku 8. optužnice

¹³⁴Obrazloženje u pogledu prihvatanja prijedloga tužioca da prilikom saslušanja ovog svjedoka koristi izjavu koji je isti dao u Tužilaštvu BiH dana 07.03.2018. godine, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹³⁵Vijeće je uvidom u sadržaj naredbe utvrdilo da se radi o radnoj mašini sa brojem šasije ... koja se navodi u tački 9. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹³⁶DT-2 uložen uz tačku 9. optužnice

¹³⁷Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane u odnosu na autentičnosti ove dokumentacije, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹³⁸Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹³⁹Vidi obrazloženje tačke 7. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁴⁰DT-187 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka I.K., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 12.02.2013. godine

¹⁴¹Obrazloženje u pogledu prihvatanja prijedloga tužioca da prilikom saslušanja ovog svjedoka koristi izjavu koji je isti dao u Tužilaštvu BiH dana 07.03.2018. godine, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁴²Vijeće je uvidom u sadržaj naredbe utvrdilo da se radi o radnoj mašini sa brojem šasije ... koja se navodi u tački 10. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁴³DT-2 uz tačku 10. optužnice

¹⁴⁴Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁴⁵DT-4 uložen uz tačku 10. optužnice

¹⁴⁶DT-3 uz tačku 10. optužnice

¹⁴⁷Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane u odnosu na autentičnosti ove dokumentacije, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁴⁸DT-2 uložen uz tačke 11. do 13. optužnice

¹⁴⁹Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁵⁰Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁵¹Na avansnoj fakturi se navodi samo utovarivaču marke Liebher, godina proizvodnje 2008.

¹⁵²Odluka „Dokso“ d.o.o. Visko o nabavci utovarivača CATERPILLAR 966H; Račun-otpremnica broj: 12/09-2008 od 26.09.2008. godine izdata od „O&R Company“ d.o.o. Brčko na „Dokso“ d.o.o. Visoko i otpremnica ''O&R company'' Brčko broj: 12/09-2008 god od 24.09.2008.godine na kupca ''Dokso'' d.o.o. Visoko za mašinu marke utovarivač Caterpilar 966 H, broj šasije ..., na iznos od 105.000,00 KM.

¹⁵³Odluka ''Dokso'' d.o.o. Visoko broj: 02/09 od 17.09.2009. godine,o prodaji vozila utovarivača CATERPILLAR 966H, broj šasije: ...; Kupoprodajni ugovor zaključen dana 18.09.2009. godine između „Dokso“ d.o.o. Donje Moštre i “O&R Company“ d.o.o. Brčko o prodaji mašine CATERPILLAR 966 H, broj šasije: ..., na iznos od 105.000,00 KM; Račun broj: 02/09-OS od 18.09.2009. godine izdat od „Dokso“ d.o.o. Donje Moštre na „O&R Company“ d.o.o. Brčko za vrijednost 105.000 KM i Otpremnica broj: 18/09 od 18.09.2009. godine, za mašinu CATERPILLAR 966 H, broj šasije: ...; Narudžbenica „O&R Company“ d.o.o. Brčko broj: 13/09 od 18.09.2009. godine za predmetnu mašinu.

¹⁵⁴ DT-181 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka Z.T., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 06.07.2011. godine

¹⁵⁵DT-2 uložen u okviru tačke 14. optužnice

¹⁵⁶ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane u odnosu na autentičnosti ove dokumentacije, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁵⁷U okviru priložene dokumentacije nalazi se dokument iz koje proizilazi da je policija vratila angažovanog prevoznika „Autoprevozništvo Marko Mušić“ sp Mengeš sa ulaza u R. Hrvatsku radi pretovara dijela radne mašine.

¹⁵⁸Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁵⁹ DT-289 Rešenje o upisu u sudski registar subjekta upisa, Osnovni sud Doboj, rješavajući po prijavi „Kan Vest Kompani“ d.o.o.za građevinarstvo, trgovinu i usluge, od dana 08.04.2008. godine.

¹⁶⁰DT-2 uložen u okviru tačke 14. optužnice

¹⁶¹ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane u odnosu na autentičnosti ove dokumentacije, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁶²Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁶³DT-188 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka A.Ć., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 28.02.2013. godine

¹⁶⁴DT-2 uložen uz tačke 16. do 18. optužnice

¹⁶⁵DT-2 uložen uz tačku 19. optužnice

¹⁶⁶ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁶⁷DT-9 do DT-13 uloženo uz tačke 16., 17. i 18. optužnice

¹⁶⁸DT-172 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka R.Đ. broj: T20 0 KT 0000286 10 od 23.05.2011. godine

¹⁶⁹DT-2 uložen uz tačku 20. optužnice

¹⁷⁰ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁷¹Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁷² DT-4 do DT-9 uloženi uz tačku 20. optužnice

¹⁷³DT-2 uložen uz tačke 31., 32. i 33. optužnice

¹⁷⁴ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁷⁵Iako se kao broj fakture u činjeničnom opisu navodi 93/09, vijeće je zaključilo da se radi o očiglednoj omašci u pisanju, te je uvidom u sadržaj materijalne dokumentacije koja je oduzeta od UIO BiH, utvrdilo da se na radnu mašinu sa karakteristikama koje se navode u ovoj tačci, odnosi faktura broj: 94/09, a ne 93/09.

¹⁷⁶DT-5 uložen uz tačke 31., 32. i 33. optužnice

¹⁷⁷DT-6 do DT-11 uloženi uz tačke 31., 32. i 33. optužnice

¹⁷⁸ Advokat Midhat Kočo na glavnom je pretresu ukazivao da se navedeni račun ne može dovesti u vezu predmetnom radnom mašinom, budući da se brojevi šasije ne poklapaju.

¹⁷⁹DT-200a Zapisnik Državne agencije za istrage i zaštitu o prepoznavanju lica po imenu „D.“ svjedoka M.M.,broj: P-16-14-1-3-185/09 od 05.10.2011. godine

¹⁸⁰DT-1 uložen uz tačke 35. i 36. optužnice

¹⁸¹ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁸²DT-4 do DT-6 uloženi uz tačke 35. i 36. optužnice

¹⁸³DT-3 uložen uz tačku45. optužnice

¹⁸⁴ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁸⁵Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁸⁶DT-4 do DT-7 uloženi uz tačke 45. optužnice

¹⁸⁷DT-164 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka B.M., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 18.05.2011. godine

¹⁸⁸DT-3 uložen uz tačku 50. optužnice

¹⁸⁹ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁹⁰DT-3 uložen uz tačku50. optužnice

¹⁹¹DT-3 uložen uz tačku 51. optužnice

¹⁹² Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁹³Obrazloženje u pogledu istaknutih prigovora odbrane na nalaz vještaka, vijeće je dalo u okviru odluke o tačkama 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁹⁴Svjedok H.F. je o licu P. detaljnije govorio u dijelu izjave koja je analizirana u okviru tačke 24. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁹⁵Vidi dio izjave svjedoka H.F. koja je analizirana u okviru tačke 24. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁹⁶DT-4 do DT-10 uloženo uz tačku 51. optužnice

¹⁹⁷DT-5 do DT-7 uloženo uz tačku 52. optužnice

¹⁹⁸Vidi dio izjave svjedoka H.F. koja je analizirana u okviru tačke 24. osuđujućeg dijela izreke presude.

¹⁹⁹DT-3 uloženi uz tačke54. i 55. optužnice

²⁰⁰ Obrazloženje u pogledu prigovora odbrane kojim se osporava autentičnost ovih dokaza, vijeće je dalo u okviru analize tački 1. do 6. osuđujućeg dijela izreke presude.

²⁰¹DT-11 do DT-14 uloženi uz tačku 54. optužnice

²⁰²DT-5 do DT-9 uloženi uz tačku 55. optužnice

²⁰³DT-8a uložen uz tačku 55. optužnice

²⁰⁴DT-189 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka P.G., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 28.02.2013. godine

²⁰⁵Iskazi svjedoka E.M. i A.J. detaljno su izloženi u okviru tačke 27. osuđujućeg dijela izreke presude

²⁰⁶DT-1 uložen uz tačku 56. optužnice

²⁰⁷DT-8 uložen uz tačku 5. optužice (odnosi se na radne mašine iz tački 1., 2., 5., 6. i 15. optužnice); DT-8 uložen uz tačku 15. optužnice; DT-12 uložen uz tačke 31., 32 i 33. optužnice (odnosi se na radne mašine iz tački 26., 29., te 30. do 33. optužnice); DT-11 uložen uz tačku 43. optužnice (odnosi se na radne mašine iz tački 43. do 48. optužnice); DT-8 uložen uz tačku 45. optužnice; DT-11 uložen uz tačku 46. optužnice (odnosi se na radne mašine iz tački 46., 49. i 51. optužnice); DT-11 uložen uz tačku 51. optužnice; DT-1 uložen uz tačku 56. optužnice.

²⁰⁸DT-8 uložen uz tačku 2. optužnice; DT-12 uložen uz tačku 6. optužnice; DT-9 uložen uz tačku 7., DT-12 uložen uz tačku 8., DT-6 uložen uz tačku 9., 10. i 13. optužnice; DT-4 uložen uz tačku 12. (odnosi se na radne mašine iz tački 7., 8., 9., 10., 12., 13., 24., 35., 36., 37., 46. i 49. optužnice); DT-7 uložen uz tačku 13. optužnice; DT-3, 4 i 8 uloženi uz tačke 16., 17. i 18. optužnice; DT-4 uložen uz tačku 19. optužnice; DT-10 uložen uz tačku 20. optužnice; DT-10 uložen uz tačke 35. i 36. optužnice.

²⁰⁹DT-8 uložen uz tačku 1. optužnice; DT-7 uložen uz tačku 3. optužnice; DT-8 uložen uz tačku 13. optužnice; DT-3 uložen uz tačku 14. optužnice; DT-9 uložen uz tačku 15. optužnice; DT-13 uložen uz tačku 50. optužnice; DT-14 uložen uz tačku 52. optužnice; DT-15 uložen uz tačku 54. optužnice; DT-10 uložen uz tačku 55. optužnice.

²¹⁰DT-4, 5 i 6 uloženi uz tačke 21. i 22. optužnice

²¹¹ Akt Ministarstva sigurnosti BiH, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, broj: 16-3-04-8-IP-I-DI-5326/10-10 od 06.01.2011. godine (dokaz uložen uz tačke 7. do 10., 12., 13., 46. i 49. optužnice)

²¹²Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, str. 687.

²¹³Ibid, str. 688

²¹⁴Ibid, str. 689

²¹⁵ Str. 76 do 81.

²¹⁶Imajući u vidu da su nalazom vještaka obuhvaćene sve tačke optužnice, vijeće je primjenjujući računsku operaciju sabiranja, utvrdilo iznos koji se odnosi samo na osuđujući dio presude.

²¹⁷ Radi se dokazima odbrane označenim sa sljedećim brojevima: DO-MI-1A, DO-MI-2B, DO-MI-4A, DO-MI-5A, DO-MI-5C, DO-MI-6,DO-MI-6A, DO-MI-6B, DO-MI-6C, DO-MI-6C1, DO-MI-6D, DO-MI-6D1, DO-MI-7.A, DO-MI-7.B.1, DO-MI-7.C.1, DO-MI-7.D.1, DO-MI-7.E.1, DO-MI-7.F, DO-MI-7.G.1., DO-MI-7.H.1, DO-MI-7.I.1, DO-MI-7, DO-MI-7.N.1., DO-MI-9A sa prilozima, DO-MI-12A, DO-MI-13A, DO-MI-14A, sa prilozima, DO-MI-16A, DO-MI-17, DO-MI-29, DO-MI-30, DO-MI-33A, DO-MI-34A, DO-MI-35A, DO-MI-35B, DO-MI-36A, DO-MI-37A, DO-MI-38A, DO-MI-39A, DO-MI-40A, DO-MI-41A, DO-MI-42A, DO-MI-43A, DO-MI-44A, DO-MI-45A, DO-MI-46A, DO-MI-47A, DO-MI-48A, DO-MI-49A, DO-MI-50A, DO-MI-51A, DO-MI-52A, DO-MI-54, DO-MI-54B, DO-MI-60, DO-MI-61, DO-MI-62, DO-MI-71, DO-MI-72.

²¹⁸ DO-MI-97.1. do DO-MI-97.13A i od DO-MI-97.14 do DO-MI-97.32A.

²¹⁹ Odbrana optuženog I.M. je na glavnom pretresu, u svojstvu svjedoka, neposredno saslušala Z.S., B.N., O.A. i Ž.L., ali prilikom ispitivanja nije koristila njihove ranije date izjave.

²²⁰ DO-MI-80A

²²¹ DO-MI-68

²²² DO-MI-79 i DO-MI-80

²²³ Vidi odjeljak 6.2.13. - tačka 22. osuđujućeg dijela izreke presude

²²⁴ Komentar Zakona o krivičnom/kaznenom postupku Bosne i Hercegovine, str. 343

²²⁵DT-2 uložen uz tačke 21. i 22. optužnice

²²⁶JCI i uz istu priložena dokumnetacija koja je oduzeta od UIO BiH (DT-3 uloženo uz tačku 23., te DT-2 uloženo uz tačku 24. optužnice)

²²⁷''... Uvezene su neke mašine za koje ja nemam pojma uopšte, uvezene su na tu firmu. Ne znam tačno koliko je bilo tih mašina, ne sjećam se, neki viljuškari… Moguće da su bile četiri mašine… One su predmet ovog postupka, negdje oko tačke 20…’’

²²⁸DT-2 uložen uz tačke 25. i 26. optužnice

²²⁹DT-5 uložen uz tačku 25. optužnice

²³⁰DT-5 uložen uz tačku 26. optužnice

²³¹ Na pitanje tužioca da li su joj poznate okolnosti uvoza radnih mašina, između ostalih i za pravno lice ''Kusmi prom'' d.o.o. Tuzla, ista je izjavila ''...u tom momentu kad su se oni pojavljivali na carinjenje nisu mi ništa značili. Značili bi mi da nisu izmirili carinske dažbine, nisu bili komintenti koji su vozili stalno kao što ima komitenata godinama rade pa voze svaki dan dva, tri, pet kamiona sedmično. Prvi put sam obratila pažnju u svojoj dokumentaciji na imena firmi i te komitente onog momenta kad je došla SIPA da izuzme papire. Ništa u tim slučajevima nije bilo neuobičajno!'', potvrđujući da dokumentaciju koja prati robu uglavnom dostavlja vozač.

²³²DT-2 uložen uz tačke 27. i 28. optužnice

²³³DT-6 uložen uz tačku 27. optužnice

²³⁴DT-5 uložen uz tačku 28. optužnice

²³⁵Svjedoci H.E. i B.P.

²³⁶JCI broj: 27287 od 15.05.2009. godine i uz istu priložena dokumentacija koja je oduzeta oduzeta je od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: S1 2 K 002495 10 Krn od 25.10.2010. godine (DT-2 uložen uz tačku 29. optužnice)

²³⁷DT-171 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka H.E., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 23.05.2011. godine

²³⁸DT-2 uloženi uz tačke 30., 31. i 33. te tačku 34. optužnice

²³⁹DT-3 do DT-5 uloženi uz tačku 30., te tačke 31. i 33. optužnice; DT-4 do DT-6 uloženi uz tačku 34. optužnice

²⁴⁰Ovu činjenicu potvrđuje i materijalna dokumentacija oduzeta od pravnog lica ''Kuzmanović Komerc'' d.o.o. Modriča (DT-3 uložen uz tačku 34. optužnice)

²⁴¹Na okolnost ovih tačaka optužba je saslušala svjedoka B.P. (tačke 30., 31. i 33.), te svjedoka I.K. (tačka 34.)

²⁴² Svjedok B.P. je osvrćući se na uvoze radnih mašina, između ostalog i preko pravnog lica ‘''Agrometal'' d.o.o. Brčko izjavila ''...u tom momentu kad su se oni pojavljivali na carinjenje nisu mi ništa značili. Značili bi mi da nisu izmirili carinske dažbine, nisu bili komintenti koji su vozili stalno kao što ima komitenata godinama rade pa voze svaki dan dva, tri, pet kamiona sedmično. Prvi put sam obratila pažnju u svojoj dokumentaciji na imena firmi i te komitente onog momenta kad je došla SIPA da izuzme papire. Ništa u tim slučajevima nije bilo neuobičajno!'', te potvrdila da špediteru uglavnom vozač dostavlja dokumentaciju koja prati robu.

²⁴³ DT-187 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka I.K., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 12.02.2013. godine

²⁴⁴Svjedoci D.S., Ž.M. i B.P.

²⁴⁵JCI broj: 73241 od 10.12.2009. godine i uz istu priložena dokumentacija koja je oduzeta je od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine (DT-1 uložen uz tačku 36. optužnice); JCI broj: 73228 od 10.12.2009. godine i uz istu priložena dokumentacija koja je oduzeta od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine (DT-1 uložen uz tačku 37. optužnice)

²⁴⁶DT-11 do DT-14 uloženo uz tačku 36. optužnice, te DT-3 uložen uz tačku 37. optužnice

²⁴⁷Ovu činjenicu potvrđuje materijalna dokumentacija oduzeta od UIO BiH (DT-2 uložen uz tačke 38. do 42. optužnice), kao i iskazi saslušanih svjedoka H.S. i B.D.

²⁴⁸DT-167 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka B.D,, broj: T20 0 KT 0000286 10 od 18.05.2011. godine

²⁴⁹DT-3 do DT-7 uloženi uz tačku 38. optužnice; DT-3 do DT-6 uloženi uz tačku 39. optužnice; DT-3 do DT-7 uloženi uz tačku 40. optužnice; DT-3 do DT-6 uloženi uz tačku 41. optužnice; DT-3 do DT-6 uloženi uz tačku 42. optužnice.

²⁵⁰JCI broj: 23489 od 07.07.2010. godine, sa prilozima, oduzeta od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine (DT-3 uložen uz tačku 43. optužnice); JCI broj: 23488 od 07.07.2010. godine, sa prilozima, oduzeta je od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine (DT-3 uložen uz tačku 44. optužnice)

²⁵¹

²⁵² DT-205 Zapisnik Državne agencije za istrage i zaštitu o saslušanju svjedoka D.Đ., broj: 16-14/1-3-198/11 od 11.10.2011. godine

²⁵³JCI broj: 23772 od 09.07.2010. godine, sa prilozima, oduzeta od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine (DT-3 uložen uz tačku 46. optužnice)

²⁵⁴DT-4 do DT-9 uloženi uz tačku 46. optužnice

²⁵⁵DT-189 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka P.G., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 28.02.2013. godine

²⁵⁶JCI broj: 23909 od 10.07.2010. godine, sa prilozima, oduzeta od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine (DT-3 uložen uz tačku 47. optužnice); JCI broj: 23915 od 10.07.2010. godine, sa prilozima, oduzeta od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine (DT-3 uložen uz tačku 48. optužnice)

²⁵⁷DT-4 do DT-9 uloženi uz tačku 48. optužnice

²⁵⁸ Svjedok je prilikom saslušanja u istrazi izjavio da je u pravnom licu ''O&R company'' d.o.o. Brčko bio zaposlen od ljeta 2009. godine do aprila mjeseca 2010. godine (DT-205)

²⁵⁹ DT-190 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka D.S.1 broj: T20 0 KT 0000286 10 od 05.03.2013. godine

²⁶⁰JCI broj: 28773 od 13.08.2010. godine, sa prilozima, oduzeta od UIO BiH, RC Banja Luka prema Naredbi Suda BiH broj: X-KRN-10/1020 od 20.09.2010. godine (DT-3 uložen uz tačku 49. optužnice)

²⁶¹DT-4 do DT-10 uloženi uz tačku 49. optužnice

²⁶²Vidi odjeljak 6.2.11.

²⁶³ Svjedok je u kritično vrijeme bila zaposlena u špediciji ''Optima MM'' d.o.o. Gradiška, dok je carinsku ispravu koja je vezuje za uvoz i ove radne mašine nesumnjivo sačinio carinski referent zaposlen u špediciji ''Optima šped'' d.o.o. Doboj.

²⁶⁴DT-189 Zapisnik Tužilaštva BiH o saslušanju svjedoka P.G., broj: T20 0 KT 0000286 10 od 28.02.2013. godine

²⁶⁵Svjedok se prilikom saslušanja najprije izjašnjavao o okolnosti kupovine radne mašine iz tačke 48. optužnice (vidi odjeljak 6.2.12.)

²⁶⁶ Ove činjenice dodatno su potkrijepljene i objektivnom materijalnom dokumentacijom oduzetom prilikom pretresa pravnog lica ''Higra'' d.o.o. Bijeljina (DT-7 do DT-12 uloženi uz tačku 50. optužnice)

²⁶⁷ Prilikom unakrnsog ispitivanja svjedok je izjavio da je sa optuženim V.D. pričao generalno o mašina, da mu je isti rekao da bi on možda mogao pokušati da negdje vidi takve mašine. Potvrdio je i da je optuženi V.D. imao i nekih katologa, te da je svu dokumentaciju izuzela SIPA, a u kojoj se isti ne spominje. Svjedok je bio kategoričan da sa optuženim V.D. nikada nije potpisao ugovor, niti mu davao novac, niti isti ima bilo kakve veze sa mašinama koje svjedok kupio za svoju firmu.

²⁶⁸ Iz sadržaja Izvoda iz sudskog registra Općinskog suda u Tuzli od 12.09.2011. godine (DT-240), vidljivo je da je optužena M.N. upisana kao osoba ovlaštena za zastupanje pravnog lica ''Eko Metal'' d.o.o.Živinice, a da je kao vlasnik i dalje upisan društva Dž.N..

²⁶⁹Ročište za nastavak glavnog pretresa održano dana 29.03.2012. godine

²⁷⁰ Optuženi je priznao da je u istrazi ispitivan u tri navrata pri čemu u sačinjeni: Zapisnik Državne agencije za istrage i zaštitu Regionalna kancelarija Tuzla o ispitivanju osumnjičenog, broj: 16-14/1-3-33/11 od 23.3.2011. godine; Zapisnik Tužilaštvu BiH o ispitivanju osumnjičenog, broj: T20 0 KT 000028610 od 23.03.2011. godine; Zapisnik Tužilaštva BiH o ispitivanju osumnjičenog, broj: T20 0 KT 000028610 od 12.04.2011. godine.

²⁷¹Ročište za nastavak glavnog pretresa održano dana 29.03.2012. godine

²⁷²DT-1 uložen uz tačku 56. optužnice

²⁷³Vijeće je imalo u vidu da je optužba dio činjeničnih tvrdnji dokazivala i preko presretnitih telefonskih kontakata, a koji dokazi su oglašeni nezakonitim, pa ih vijeće nije ni moglo koristiti prilikom donošenja odluke.

²⁷⁴O tome nesumnjivo svjedoče akti Interpol-a (DT-9 uložen uz tačku 23. optužnice; DT-7 uloženi uz tačke 26. i 28., te DT-11 uložen uz tačku 27. optužnice (odnosi se na radne mašine iz tački 23., 26., 27. i 28. optužnice); DT-3 uložen uz tačku 29., te DT-12 uložen uz tačke 31., 32 i 33. optužnice (odnosi se na radne mašine iz tački 26., 29., te 30. do 33. optužnice); DT-8 uložen uz tačku 40. optužnice; DT-7 uložen uz tačku 41. optužnice; DT-11 uložen uz tačku 43. optužnice (odnosi se na radne mašine iz tački 43. do 48. optužnice); DT-4 uložen uz tačku 44. optužnice; DT-10 uložen uz tačku 46. optužnice; DT-11 uložen uz tačku 46. optužnice (odnosi se na radne mašine iz tački 46., 49. i 51. optužnice); DT-4 uložen uz tačku 47. optužnice (odnosi se na radne mašine iz tački 43., 44., 47. i 48. optužnice); DT-10 uložen uz tačku 48. optužnice; DT-12 uložen uz tačku 49. optužnice; DT-11 uložen uz tačku 51. optužnice; DT-1 uložen uz tačku 56. optužnice), kao i drugi dokazi objektivne prirode koji su pribavljeni posredstvom međunarodne pravne pomoći (DT-4 uložen uz tačku 12. optužnice (odnosi se na radne mašine i iz tački 24., 36., 37., 46. i 49. optužnice); DT-4, 5 i 6 uloženi uz tačke 21. i 22. optužnice; DT-3 uložen uz tačku 24. optužnice; DT-10 uložen uz tačke 35. i 36. optužnice; DT-6 uložen uložen uz tačku tačku 37. optužnice; DT-11 uložen uz tačku 49. optužnice), te saradnje sa inostranim policijskim organima(DT-8 uložen uz tačku 38. optužnice (odnosi se na tačke 38. i 39. optužnice)), zatim akti distributera Teknoxgroup BH d.o.o Sarajevo (DT-7 uložen uz tačku 42. optužnice; DT-13 uložen uz tačku 50. optužnice; DT-14 uložen uz tačku 52. optužnice; DT-15 uložen uz tačku 54. optužnice; DT-10 uložen uz tačku 55. optužnice), pravnog lica ''Del-Co'' d.o.o. Visoko(DT-6 uložen uz tačku 30. optužnice), ali i iskaz svjedoka M.P..

²⁷⁵ O tome posebno svjedoče objektivni dokazi optužbe (DT-4, 5 i 6 uloženi uz tačke 21. i 22. optužnice; DT-156; DT-10 uložen uz tačku 46., te DT-11 uložen uz tačku 49. optužnice), kao i nalaz i mišljenje vještaka Melihe Mustafić.

²⁷⁶U konkretnom slučaju, imovinskopravni zahtjev putem predstavnika oštećenih na glavnom pretresu (ročišta održana dana 05.07. i 06.09.2018. godine) postavila su pravna lica: ''Reweus’’ d.o.o Lukavac, „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, ''Invest-GRADNJA“ d.o.o. Zvornik, „BOSMAN“ d.o.o. Sarajevo, „Trebović komerc“ d.o.o. Mostar, „Sara Kompani“ d.o.o. Ilidža, „Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina, „Papilon“ d.o.o. Čelić, ''Komins'' d.o.o. Tuzla, „Porobić“ d.o.o Zavidovići, „Ruškić Trans“ d.o.o. Brčko, SZR „Ciglana Todorović“ Pelagićevo, „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah, “Pavgord“ d.o.o. Foča, ''Srbinje putevi“ d.o.o. Foča I ''Higra“ d.o.o. Bijeljina, dok su imovinskopravni zahtjev pismenim putem podnijeli: pravno lice “AKM-COMMERCE“ d.o.o. Tuzla, punomoćnik pravnog lica „Tosunbegović“ d.o.o. Kalesija, advokat Jasminka Mehinagić iz Kalesije, punomoćnik pravnog lica „Drvorez“ d.o.o. Banja Luka, advokat Branko Gudalo iz Banja Luke, pravno lice „Rajčanka“ d.o.o. Gradačac, punomoćnik pravnog lica ''Bermar 2'' s.r.l. ..., advokat Dragan Nikolić iz Požarevca, punomoćnik pravnog lica – osiguravajuće kuće R+V Versicherung AG iz Njemačke, J.M.1, kojeg zastupa advokat Nedžad Kapetanović iz Sarajeva, te firma Wilhelm Becker GmbH & Co iz Mindena, osiguravajuće društvo AXA Corporate Solutions iz Kelna i firma Hermann Auerosch GmbH iz Rugenland-a koje su zahtjev podnijele preko uslužnog preduzeća ''S-ALIBI'' iz Beograda.

²⁷⁷Radnu mašinu iz tačke 11. potražuje pravo lice „Kuzmanović komerc“ d.o.o. Modriča, kao i firma Wilhelm Becker GmbH & Co iz Mindena (zahtjev podesen od strane punomoćnika pravnog lica, uslužnog preduzeća ''S-ALIBI'' iz Beograda); radnu mašinu iz tačke 15. optužnice potražuje pravno lice „Sara Kompani“ d.o.o. Ilidža, kao i firma ''Bermar 2'' s.r.l. iz Verone (zahtjev podnesen od strane punomoćnika pravnog lica, advokat Dragana Nikolića iz Požarevca); radnu mašinu iz tačke 55. optužnice potražuje pravno lice „Inženjering 1“ d.o.o. Jelah, kao i firma Hermann Auerosch GmbH iz Rugenland-a (zahtjev podnesen od strane punomoćnika pravnog lica, uslužnog preduzeća ''S-ALIBI'' iz Beograda).

²⁷⁸Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T20 0 KTO 0000286 10 od 16.04.2018. godine

²⁷⁹Radne mašine iz tački 1., 2., 6., 8., 10., 11. i 15.

²⁸⁰ Radna mašina iz tačke 54. optužnice

²⁸¹Osiguravajuća kuća AXA VERSICHERUNG AG iz Štutgarta (tačka 35. optužnice) – Uzahtjevu od 02.09.2013. godine podnesenom od strane uslužnog preduzeća ''S-ALIBI'' iz Beograda, punomoćnika osiguravajuće kuća AXA VERSICHERUNG AG iz Štutgarta, navodi se da je radnu mašinu LIEBHERR Radlader, tip L510, godina proizvodnje 2008., broj šasije ... od strane ove osiguravajuće kuće kupilo preduzeće „Porobić“ d.o.o Zavidovići, kojem je predata originalna dokumentacija i računi o kupovini, te je njemačka policija za ovom mašinom ukinula potragu. U istom zahtjevu, uslužno preduzeće ''S-ALIBI'' iz Beograda, sada kao punomoćnik osiguravajuće kuće AXA VERSICHERUNG AG iz Kelna, navodi da je radnu mašinu CATERPILLAR, tip CAT 950H, godina proizvodnje 2009., broj šasije ... od strane osiguravajuće kuće AXA VERSICHERUNG AG iz Kelna kupilo preduzeće ''PAVGORD'' d.o.o. Foča, kojem je predata originalna dokumentacija i računi o kupovini, te je njemačka policija i za ovom mašinom ukinula potragu, te predlažu da se navedene dvije radne mašine predaju ovim pravim licima.

²⁸² Stranke su na glavnom pretresu upoznate da će odluku o ovom prijedlogu vijeće donijeti u okviru glavne stvari.

²⁸³ Komentar Zakona o krivičnom/kaznenom postupku Bosne i Hercegovine, str. 569

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100; Fax: 033 707 155;

S1 2 K 013430 14 K 31.01.2019. godine