Copied


      Bosna i Hercegovina                                                                               Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босна и Херцеговина

Predmet br.: S1 2 K 009401 15 K

Datum izricanja: 25.05.2016. godine  
Datum pisanog otpravka: 27.06.2016. godine     

Pred Sudskim vijećem u sastavu: Sudija Mirsad Strika, predsjednik vijeća

       Sudija Ranko Debevec

       Sudija Amela Huskić

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

Protiv

optuženih

A.Č., Đ.Č. i A.Č.1

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Sena Uzunović

Branilac optuženog:

Advokat Anja Logo, za optuženog A.Č.

Advokat Alija Oruč, za optuženog Đ.Č.

Advokat Marsela Bajramović, za optuženog A.Č.1

Broj: S1 2 K 009401 15 K

Sarajevo, 25.05.2016. godine

U I M E B O S N E I H E R C E G O V I N E

Sud Bosne i Hercegovine, pretresno vijeće sastavljeno od sudije Mirsada Strike, kao predsjednika vijeća, te sudija Ranka Debeveca i Amele Huskić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje stručne saradnice Amele Huseinbegović, kao zapisničarke, u krivičnom predmetu protiv optuženih A.Č., Đ.Č. i A.Č.1, zbog krivičnog djela Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ BiH), u sticaju sa produženim krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona, odlučujući po optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine, broj: T20 0 KTO 0003381 12 od 27.11.2014. godine, potvrđena dana 02.12.2014. godine, izmijenjenoj i preciziranoj dana 20.01.2016. godine, nakon održanog glavnog, usmenog i javnog pretresa, u prisustvu optuženih A.Č., Đ.Č. i A.Č.1, njihovih branilaca, Anje Logo, Alije Oruča i Marsele Bajramović, advokata iz Sarajeva, te tužiteljice Tužilaštva BiH Sene Uzunović, donio je i javno objavio dana 25.05.2016. godine:

P R E S U D U

Optuženi:

  1. A.Č. zv. „A.“, sin A.1 i majke E., rođene Dž., rođen …

godine u C., nastanjen na adresi …, C., po narodnosti Bošnjak, državljanin BiH, JMB: …, po zanimanju poljoprivrednik, razveden, završio osnovnu školu, osuđivan; 

  1. Đ.Č., sin A.1 i majke E., rođene Dž., rođen … godine u mjestu Š., općina C., nastanjen na adresi …, C., po narodnosti Musliman, državljanin BiH, JMB: …, po zanimanju poljoprivrednik, oženjen, otac jednog djeteta, završio četiri razreda osnovne škole, osuđivan;
  1. A.Č.1, sin A.1 i majke E., rođene Dž., rođ, … godine u mjestu Š., općina C., nastanjen na adresi …, C., po narodnosti Bošnjak, državljanin BIH, JMB: …, po zanimanju poljoprivrednik, oženjen, završio osnovnu školu, osuđivan;

KRIVI SU

Što su: 

U vremenskom periodu od januara do jula 2012. godine, A.Č.2 na teritoriji Bosne i Hercegovine, a M.B. na teritoriji R. Hrvatske, zajedno sa njima poznatim osobama iz R. Turske kojim osobama su se državljani R. Turske obraćali za organizaciju i realizaciju odlaska u zemlje zapadne Evrope, organizovali grupe u smislu člana 1. stav 19. KZ BiH, radi sticanja protivpravne imovinske koristi prihvatom državljana R. Turske u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori ili R. Srbiji, te prevođenjem istih preko državne granice BiH i R. Hrvatske, te R. Hrvatske i R. Slovenije, protivno članu 7. stav 2. Zakona o graničnoj kontroli („Službeni glasnik BiH“, broj 53/09, 54/10), te protivno odgovarajućim odredbama zakona kojima je regulisan prelazak državne granice u R. Hrvatskoj i R. Sloveniji, radi njihovog daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope, koji državljani R. Turske nisu ispunjavali uslove za ulazak i boravak u drugim državama, u kojima nisu imali ni odobren boravak ili prebivalište, dok su A.Č., Đ.Č., H.Č., A.Č.1, H.Č.1, S.Š. i R.Č., kao članovi grupe koju je organizovao A.Č.2, te S.R.E., zajedno sa licima C.K., J.K., B.A., J.Š., Š.Š., M.S., S.V., G.K., O.K. i više drugih njima poznatih osoba, kao članova grupe koju je organizovao M.B., imali uloge izviđača, vodiča, vozača i posrednika, pa je tako u navedenom vremenskom periodu, grupa organizovana od strane A.Č.2, iz Bosne i Hercegovine u R. Hrvatsku prevela ukupno 58 državljana R. Turske u 18 navrata, za koje ilegalno prebacivanje je pribavljena imovinska korist u iznosu od najmanje 15.563,00 EUR i 1.181,32 BAM, a grupa organizovana od strane M.B. iz BiH u R. Hrvatsku, te potom iz R. Hrvatske u R. Sloveniju, prevela ukupno 34 državljana R. Turske u osam navrata, za koje ilegalno prebacivanje od strane ove grupe je pribavljena imovinska korist u iznosu od najmanje 45.300,00 EUR, a sve ovo na način da je:

A.Č.2, H.Č., A.Č., S.Š. i Đ.Č. – zajedno sa NN osobom, korisnikom telefonskog broja …, NN osobom po imenu Ć., korisnikom telefonskog broja …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …, 

  1. Nakon prethodnog telefonskog dogovora od dana 10.04.2012. godine između A.Č.2 i NN osobe, korisnika telefonskog broja … u vezi prebacivanja šest migranata, koje u međusobnom razgovoru šifrovano nazivaju „cipelama“, dana 13.04.2012. godine, za tačno neutvrđeni novčani iznos, A.Č.2 organizuje prihvat trojice migranata u hotelu „P.“ u Bihaću, na način da je NN osobu po imenu Ć., korisnika telefonskog broja …, uputio da iste preuzme i dovede ih do benzinske pumpe u naselju Šturlić, općina Cazin, što je navedena osoba i učinila oko 15,25 sati, nakon čega je ilegalne migrante oko 16,05 sati preuzeo H.Č., koji ih je predao A.Č. i S.Š., koji su nadalje državljane R. Turske doveli do rijeke Korane kod i tu ih oko 16,30 sati preveli preko državne granice iz Bosne i Hercegovine u R. Hrvatsku i potom ih predali Đ.Č., koji ih je odveo u dubinu teritorije R. Hrvatske i oko 18,40 sati predao ih hrvatskom državljaninu D.M. radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a H.Č., A.Č., S.Š. i Đ.Č., kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali ilegalno prevođenje tri državljana R. Turske iz BiH u R. Hrvatsku radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, H.Č., Đ.Č., A.Č. i S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …, NN osobom, korisnikom telefonskog broja …, NN osobom po imenu Ć., korisnikom telefonskog broja …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …, 

  1. Nakon prethodnog telefonskog dogovora između A.Č.2 i NN osobe po imenu H. od dana 14.04.2012. godine u 12,36 sati u vezi prebacivanja dva migranta koje u međusobnoj komunikaciji nazivaju „dva komada“, te najave NN osobe, korisnika telefonskog broja … A.Č.2 da će ga osoba zvati kada dođe, A.Č.2 nalaže NN osobi po imenu Ć., korisniku telefonskog broja … da na autobuskoj stanici u Bihaću preuzme dva lica sa uputom da ih ostavi na istom mjestu kao i u prethodnom slučaju, što je isti učinio oko 20,45 sati, te ih predao H.Č., a imenovani, nakon što je od ilegalnih migranata uzeo 250 EUR kao dio naknade za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, predao ih A.Č. i S.Š. koji su ilegalne migrante prebacili preko državne granice BiH u R. Hrvatsku i predali ih oko 21,55 sati Đ.Č. koji ih je odveo u dubinu teritorije R. Hrvatske i predao D.M. radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope, da bi dana 16.04.2012. godine, po dogovoru od 14.04.2012. godine u 12,36 sati, NN osoba po imenu H., preko osobe po imenu A.A., poslala A.Č.2, na ime Đ.Č., putem Western Union sistema transfera novca, iznos od 362,00 EUR kao drugi naknade za prebacivanje dva migranta na teritoriju R. Hrvatske,  

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a H.Č., A.Č., S.Š. i Đ.Č., kao član njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima, omogućili i realizovali, ilegalno prevođenje dva državljana R. Turske iz BiH u R. Hrvatsku.

M.B., A.Č.2, S.R.E., Đ.Č., A.Č.1 S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Po prethodnom telefonskom dogovoru između NN osobe po imenu H. i S.R.E. od dana 16.04.2012. godine u vezi preuzimanja ilegalnih migranata u Tivtu, Crna Gora, M.B. iznajmljenim vozilom marke Škoda Fabia, reg. oz. …, u jutarnjim satima dana 17.04.2012. godine u Tivtu preuzima državljane R. Turske O.B., H.T. i M.G., te ih po dogovoru sa S.R.E dovozi u BiH preko GP Metaljka na područje Bihaća i smiješta na njima poznatu lokaciju, te od ilegalnih migranata uzima 500 EUR kao dio od ukupne cijene od 1.250 EUR za ilegalno prebacivanje, te nakon bezuspješnog pokušaja da dana 19.04.2012. godine oko 16,00 sati državljane R. Turske prebaci u R. Hrvatsku legalnim putem preko GP Bosansko Grahovo / Strmica, M.B. kontaktira A.Č.2 i sa istim dogovara ilegalno prebacivanje turskih državljana, koje u međusobnom razgovoru nazivaju „janjcima“, nakon čega A.Č.2 organizuje prihvat navedenih ilegalnih migranata, na način da za sumu od 900,00 EUR iste preuzimaju A.Č.1 i S.Š., te ih oko 20,53 sata dana 19.04.2012. godine, na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, i to preko rijeke Korane, prevode u R. Hrvatsku, gdje ih preuzima Đ.Č., koji ih potom u dubini teritorije R. Hrvatske oko 21,50 sati predaje M.B., koji je na teritoriju navedene države prešao oko 20,40 sati preko GP Izačić, 

Dakle, M.B., u svojstvu organizatora grupe ljudi, S.R.E., kao član njegove grupe, A.Č.2, u svojstvu organizatora grupe ljudi, a Đ.Č., A.Č.1 i S.Š., kao članovi njegove grupe, zajedno i zajedno sa njima poznatom osobom, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali nezakonito prevođenje državljana R. Turske, najprije iz Crne Gore u BiH, a potom iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

M.B., A.Č.2, Đ.Č., A.Č.1, S.Š., R.Č. i H.Č. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskih brojeva … i …, D.M., korisnikom telefonskog broja … i NN osobom, korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon što je M.B., iznajmljenim motornim vozilom marke Škoda Fabia, reg. oz. …, dana 25.04.2012. godine preko GP Hum iz Crne Gore u BiH dovezao državljane R. Turske A.E., G.O., O.R. i B.E., te ih smjestio u prenoćište „…“ u Bihaću s ciljem daljeg ilegalnog prebacivanja u zemlje zapadne Evrope, a NN osoba po imenu H. dana 26.04.2012. godine oko 10,22 sata dogovorio sa A.Č.2 ilegalno prebacivanje ukupno sedam ilegalnih migranata koji su dovezeni u Bihać, od kojih je četiri smješteno u prenoćištu „…“,A.Č.2 istog dana oko 10,40 sati dogovara sa D.M. prihvat u R. Hrvatskoj četiri ilegalna migranta, zatim angažuje taksi vozača E.M. da ih preveze na područje mjesta Tržac u blizini granice sa R. Hrvatskom, što je isti i uradio te turske državljane po uputi A.Č.2 predao oko 18,50 sati H.Č. i S.Š. na području naselja Rujnica, općina Cazin, koji ilegalne migrante predaju A.Č.1 i R.Č. koji ih, nakon što su naplatili iznos od 1.200 EUR za ilegalno prebacivanje, prebacuju na teritoriju R. Hrvatske i predaju Đ.Č. koji ih vodi u dubinu teritorije R. Hrvatske, gdje migrante preuzima NN osoba, korisnik telefonskog broja ..., radi daljeg prebacivanje u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, M.B. u svojstvu organizatora svoje grupe ljudi, A.Č.2, u svojstvu organizatora svoje grupe ljudi, a Đ.Č., A.Č.1, S.Š. i H.Č. kao članovi grupe A.Č.2 zajedno i zajedno sa njima poznatim osobama iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima, omogućili i realizovali nezakonito prevođenje državljana R. Turske, najprije iz Crne Gore u BiH, a potom iz BiH u R. Hrvatsku radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, Đ.Č., A.Č.1, R.Č., H.Č. i S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …, i NN osobom po imenu Ć., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodnog telefonskog dogovora između A.Č.2 i NN osobe po imenu H. od dana 27.04.2012. godine u 11,22 sata u vezi prebacivanja četiri migranta koja su smještena u hotelu „…“ u Bihaću, A.Č.2 angažuje NN osobu po imenu Ć., korisnika telefonskog broja … da iste preveze u selo Tržac, općina Cazin, što je NN osoba i učinila motornim vozilom marke Mercedes, bijele boje, te je po nalogu A.Č.2 migrante predala oko 16,45 sati S.Š. i H.Č., od kojih H.Č. naplaćuje iznos od 1.200 EUR kao naknadu za ilegalno prebacivanje, nakon čega S.Š. i A.Č.1 migrante prevode na teritoriju R. Hrvatske na mjestu koje nije predviđeno za prelazak državne granice, te ih preuzima R.Č., koji ih odvodi u dubinu hrvatskog teritorija i predaje Đ.Č., koji ih automobilom prevezao do Zagreba oko 22,42 sata,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a Đ.Č., H.Č., A.Č.1, R.Č., S.Š. i kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali ilegalno prevođenje četiri migranta iz BiH u R. Hrvatsku.

A.Č.2, A.Č.1, A.Č., S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodnog telefonskog dogovora između A.Č.2 i NN osobe po imenu H. od dana 28.04.2012. godine u 15,12 sati u vezi prebacivanja dva migranta, kojom prilikom je dogovoreno da će uplatu za prebacivanje istih preko državne granice izvršiti NN osoba po imenu H. u ponedjeljak, 30.04.2012. godine, s obzirom na činjenicu da migranti sa sobom nemaju novca, te nakon telefonskih razgovora istog dana sa D.M. u vezi preuzimanja migranata, kojom prilikom iste šifrovano nazivaju „janjcima“,A.Č.2 organizuje prebacivanje dva migranta na teritoriju R. Hrvatske, na način da je dana 29.04.2012. godine uputio A.Č. da migrante preuzme u hotelu „…“ u Bihaću, gdje su dan ranije smješteni, što je imenovani i uradio oko 12,30 sati putničkim motornim vozilom marke „Golf“ reg. oz. …, i iste predao S.Š. i A.Č.1, koji ih prevode preko granice između Bosne i Hercegovine i R. Hrvatske na mjestu koje nije predviđeno za prelazak državne granice, i oko 20,16 sati predaju predaju hrvatskom državljaninu D.M., koji ih odvozi do Zagreba, nakon čega dana 30.04.2012. godine NN osoba po imenu H., preko osobe po imenu Y.K., šalje A.Č.2, na ime E.Č., iznos od 1.181,32 KM preko sistema Western Union, kao naknadu za ilegalno prebacivanje turskih državljana na teritoriju R. Hrvatske,

 

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a A.Č., A.Č.1 i S.Š. kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali ilegalno prevođenje dva migranta, državljanina R. Turske, iz BiH u R. Hrvatsku.

A.Č.2, A.Č., H.Č., A.Č.1 i S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodne telefonske najave A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. od dana 01.05.2012. godine u 09,37 sati da su za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske spremna dva migranta koja su prethodno smještena u prenoćištu „…“ u Bihaću, A.Č.2 je istog dana oko 13,30 sati uputio A.Č. da preuzme migrante, što je isti i učinio oko 13,50 sati ispred prenoćišta „…“ u Bihaću putničkim motornim vozilom marke Golf, crvene boje, reg. oz. …, te je migrante prevezao u naselje Šturlić, općina Cazin, prethodno od istih po nalogu A.Č.2 naplativši 50 EUR za usluge tog prevoza, nakon čega je A.Č.2 sa D.M. iz R. Hrvatske oko 19,29 sati dogovorio da se migranti prebace na teritoriju R. Hrvatske sutradan, da bi dana 02.05.2012. godine NN osoba po imenu H. A.Č.2 obavijestio da je još jedan migrant spreman za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske i istovremeno ga obavještava da će mu novac za prebacivanje migranata u iznosu od 801,00 EUR poslati putem Western Union sistema, i to, po uputi A.Č.2 na ime S.K. iz mjesta R., R. Hrvatska, da bi A.Č.2 angažovao H.Č. da novog migranta preveze također u Šturlić, što je isti i učinio u vremenskom periodu između 16,40 i 17,15 sati, odakle sva tri migranta preuzimaju A.Č.1 i S.Š., te ih oko 17,30 sati dovoze motornim vozilom marke VW – Jetta, crvene boje, do šume pored rijeke Korane koja čini granicu između BiH i R. Hrvatske, te oko 18,00 sati pješke prevode migrante u R. Hrvatsku van mjesta određenog za prelazak državne granice, gdje ih predaju hrvatskom državljaninu D.M., koji ih prevozi do Zagreba radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a A.Č., S.Š., A.Č.1, H.Č.1, kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali ilegalno prevođenje dva migranta, državljanina R. Turske, iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljeg provođenja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, A.Č., S.Š., A.Č.1, H.Č.1 – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodne telefonske najave A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. od dana 04.05.2012. godine u 18,11 sati da će u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske u 20,00 sati na autobusku stanicu u Bihaću doći dva migranta, koju informaciju S.Š. prenosi A.Č., te A.Č. motornim vozilom marke VW – Golf, reg. oz. …, oko 20,18 sati preuzima migrante na navedenoj lokaciji, te ih odvozi u mjesto Šturlić, prethodno od migranata naplativši 50 EUR za navedenu uslugu prevoza, dok je A.Č.2 u večernjim satima sa D.M. i NN osobom po imenu H. dogovorio da se prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske obavi sutradan ujutro, da bi dana 05.05.2012. godine oko 04,00 sata A.Č.1 i H.Č.1, gore navedene migrante preveli u R. Hrvatsku van mjesta određenog za prelazak državne granice, i to za tačno neutvrđenu naknadu, gdje su ih predali D.M., koji ih prevozi dalje do Zagreba radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, A.Č.2, kao organizator grupe, a A.Č., H.Č.1, A.Č.1 i S.Š., kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali ilegalno prevođenje dva migranta, državljanina R. Turske, iz BiH u R. Hrvatsku radi daljeg provođenja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, A.Č., H.Č., S.Š., H.Č.1, Đ.Č., R.Č. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …, te brojeva dolaznih poziva koji su na sistemu za zakonito presretanje telekomunikacija registrovani kao …, …, …, …, …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodne telefonske najave A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. od dana 09.05.2012. godine da će u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske na lokaciji kod hotela „…“ u Bihaću biti grupa migranata, što je s ciljem prihvata i prevoza istih preneseno telefonom A.Č. preko S.Š. i H.Č., nakon čega oko 16,36 sati na navedenoj lokaciji A.Č. prihvata u svoje vozilo marke VW – Golf, reg. oz. …, četiri migranta, dok su se dva migranta koja su također bila u grupi smjestila u prenoćište „…“ u Bihaću, nakon čega iste prevozi prema državnoj granici BiH i R. Hrvatske, dok S.Š. i H.Č., motornim vozilom marke VW – Jetta, crvene boje, vrše osiguranje putovanja od policijske pratnje, da bi istog dana oko 17,15 sati migrante, među kojima su bila lica F.C., M.C., A.K. i H.C., preuzeli S.Š. i H.Č.1 koji su ih potom za tačno neutvrđenu naknadu preveli u R. Hrvatsku van mjesta određenog za prelazak državne granice, te ih predali R.Č., koji ih odvodi u dubinu teritorije R. Hrvatske i predaje Đ.Č., koji ih nadalje predaje hrvatskom državljaninu D.M. u svrhu daljeg prevoza do Zagreba radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a A.Č., H.Č., H.Č.1, Đ.Č., R.Č. i S.Š. kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat grupe migranata, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih migranata, državljana R. Turske, iz BiH u R. Hrvatsku radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, H.Č., Đ.Č. i S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodnog telefonskog obavještenja A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. od dana 10.05.2012. godine da se u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske u prenoćištu „…“ u Bihaću nalaze dvije osobe, A.Č.2 u 13,10 sati angažuje S.Š. i Đ.Č. da izvrše preuzimanje migranata, što isti i čine, pa oko 15 sati od „…“, motornim vozilom marke Hyundai, reg. oz. …, migrante prevoze na lokaciju u blizini državne granice sa R. Hrvatskom, prethodno od istih naplativši iznos od 50 EUR za izvršeni prevoz, gdje H.Č. oko 16,00 sati od migranata naplaćuje iznos od 600 EUR kao naknadu za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, da bi ih potom oko 16,30 sati S.Š. preveo pješice preko rijeke Korane u R. Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, te migrante predao Đ.Č. oko 16,45 sati u svrhu daljeg prevoza do Zagreba radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a H.Č., Đ.Č. i S.Š., kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat dva migranata državljanina R. Turske, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih migranata iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, A.Č., H.Č. i H.Č.1 – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodne telefonske najave A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. od dana 10.05.2012. godine u 17,51 sat da će u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske na autobusku stanicu u Bihaću doći četiri osobe, A.Č.2 u svrhu preuzimanja i transporta navedenih osoba angažuje taksi vozača E.M. koji po uputi A.Č.2 preuzima četiri državljana R. Turske, i to A.S., A.V., T.A. i T.H., ispred prenoćišta „…“ u Bihaću oko 21,00 sat, te iste prevozi u mjesto Šturlić, općina Cazin, gdje migrante preuzimanju A.Č. i H.Č. zv. „S.“ koji ih smiještaju na njima poznatu lokaciju i pri tom od njih uzimaju iznos od 900 EUR kao dio naknade za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, da bi dana 11.05.2012. godine, u vremenskom periodu od 03,00 do 04,00 sati, H.Č.1 migrante preveo u R. Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, gdje je iste predao D.M. radi daljeg transporta prema Zagrebu, što je isti i učinio oko 06,20 sati, da bi NN osoba po imenu H., po prethodnom dogovoru od 11.05.2012. godine u 14,36 i 15,22 sata, na ime E.Č., preko osobe po imenu Y.K., putem Western Union sistema transfera novca, A.Č.2 uplatio iznos od 450 EUR na ime ostatka naknade za prebacivanje gore navedenih migranata u R. Hrvatsku. 

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a A.Č., H.Č. i H.Č.1 kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali, najprije prihvat četiri migranata državljanina R. Turske, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih migranata iz BiH u R. Hrvatsku.

A.Č.2, A.Č., S.Š., H.Č., H.Č.1 – zajedno sa NN osobom, korisnikom telefonskih brojeva …, … i …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Po prethodnom telefonskom dogovoru između A.Č.2 i NN osobe, korisnika telefonskih brojeva …, … i … od 07.04.2012. godine u 13,42 sata, od 13.04.2012. godine u 12,54 sata, te iz tri komunikacije od dana 24.04.2012. godine, NN osoba na dane 10.05.2012. i 11.05.2012. godine sa A.Č.2 dogovara preuzimanje grupe migranata na području mjesta Ćoralići, općina Cazin, te prebacivanje istih na teritoriju R. Hrvatske, i to na benzinsku pumpu u Sesvetama na autoputu prema Varaždinu, koji dogovor realiziraju dana 13.05.2012. godine na način da je NN osoba šest migranata uputila na područje općine Cazin motornim vozilom kombi, marke Mercedes, plave boje, reg. oz. …, kojim je upravljao vozač F.H., koji je migrante u Cazin dovezao oko 12:15 sati, nakon čega A.Č.2 angažuje S.Š. i H.Č., koji motornim vozilom marke VW – Jetta, reg. oz. …, te A.Č. koji motornim vozilom marke VW – Golf II, reg. oz. …, sprovode migrante koji su se nalazili u motornom vozilu marke Mercedes do mjesta preuzimanja, nakon čega oko 16,35 sati H.Č.1 zv. „H.1“ i S.Š. migrante, od kojih je prethodno naplaćen iznos od 1.500 EUR, prevode na teritoriju R. Hrvatske na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, odnosno preko rijeke Korane kod naselja Šturlić, općina Cazin, te predaju D.M. radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, A.Č., S.Š., H.Č. i H.Č.1 kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali, najprije prihvat šest migranata državljana R. Turske, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih migranata iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljeg prabacivanja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, Đ.Č., S.Š., R.Č., H.Č., A.Č.1 i H.Č.1 – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodnog telefonskog obavještenja A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. od dana 23.05.2012. godine u 11,47 i 16,46 sati da se u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske u hotelu „…“ u Bihaću nalazi grupa migranata, te obavijesti A.Č.2 od istog dana u 21,07 sati NN osobi po imenu H. da se prebacivanje odgađa za sutradan, dana 24.05.2012. godine S.Š. je po uputi A.Č.2, sa lokacije pored hotela „…“ u Bihaću, oko 15,30 sati preuzeo tri migranta, dok su Đ.Č. motornim vozilom marke Hyundai, reg. oz. …, i Č.R., koji je u tu svrhu angažovao S.T., motornim vozilom marke VW – Golf II, reg. oz. …, preuzeli oko 18,00 sati grupu od ukupno šest migranata, svi prethodno od istih naplativši iznos od 50 EUR za uslugu prihvata i prevoza do granice, te migrante predali A.Č.1 koji ih je smjestio u štalu u blizini kuće A.Č.2 u mjestu Šturlić, da bi također po uputi A.Č.2, od migranata A.Č.1 i H.Č.1 naplatili novčani iznos od 1.600 EUR kao naknadu za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, koji novac su predali H.Č., nakon čega su H.Č.1 i S.Š. migrante preveli u R. Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, odnosno preko rijeke Korane kod naselja Šturlić, općina Cazin, gdje ih je preuzeo Đ.Č. radi daljeg provođenja u dubinu teritorije R. Hrvatske i u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, A.Č.2, kao organizator, a Đ.Č., S.Š., R.Č., H.Č., A.Č.1 i H.Č.1, kao članovi njegove grupe, zajedno sa njima poznatom osobom, iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat grupe migranata državljanina R. Turske, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih migranata iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljeg prabacivanja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, H.Č., S.Š., H.Š. i Đ.Č. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …,

  1. Nakon prethodnog telefonskog obavještenja A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. u komunikacijama od dana 30.05.2012. godine od 13,02 do 15,34 sata da se u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske na benzinskoj pumpi pored autobuske stanice u Bihaću nalazi jedan migranat, H.Č. i S.Š., po uputi A.Č.2, istog dana oko 15,40 sati motornim vozilom marke VW – Jetta, crvene boje, reg. oz. …, dolaze na lokaciju navedene benzinske pumpe, te preuzimaju migranta o čemu obavještavaju A.Č.2 i po uputi imenovanog migrantu naplaćuju iznos od 50 EUR za uslugu prevoza, nakon čega H.Č.1 i S.Š. oko 19,00 sati migranta prevode u R. Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, prethodno naplativši iznos od najmanje 300 EUR za prevođenje, kojeg migranta preuzima Đ.Č. koji ga zajedno sa H.Č.1 migranta prevozi oko 22,00 sata na njima poznatu lokaciju u Zagrebu,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a Đ.Č., S.Š., H.Š.1 i H.Š. kao članovi njegove grupe, zajedno sa njima poznatom osobom iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat jednog migranata državljanina R. Turske, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tog migranta iz BiH u R. Hrvatsku.

A.Č.2, H.Č., H.Č.1, Đ.Č. i S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskog broja …, i D.M., korisnikom telefonskog broja …

  1. Nakon prethodne telefonske najave A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. od 01.06.2012. godine od 15,20 sati da će u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske na autobusku stanicu u Bihaću doći jedan migranat, te dogovora A.Č.2 sa D.M. za preuzimanje istog na teritoriji R. Hrvatske, istog dana oko 19,40 sati S.Š. i H.Č. preuzimaju migranta na navedenoj lokaciji, nakon čega od istog prvo naplaćuju iznos od 50 EUR za prihvat i prevoz do granice, te nakon toga i iznos od 500 EUR za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, da bi oko 20,30 sati istog dana S.Š. migranta preveo u R. Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, kojeg migranta preuzimaju H.Č.1 i Đ.Č., te istog prevoze u unutrašnjost teritorije R. Hrvatske i oko 21,50 sati predaju D.M. radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a Đ.Č., S.Š., H.Č. i H.Č.1 kao članovi njegove grupe, zajedno sa dvije njima poznate osobe iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat jednog migranata državljanina R. Turske, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tog migranta iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljnjeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

A.Č.2, H.Č., H.Č.1, Đ.Č. i S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu H., korisnikom telefonskih brojeva … i …,

  1. Nakon prethodne telefonske najave A.Č.2 od strane NN osobe po imenu H. od 07.06.2012. godine od 13,54 sata da će u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske na autobusku stanicu u Bihaću doputovati dva migranta, S.Š. i H.Č. po nalogu A.Č.2 u vremenskom periodu od 19,30 do 20,00 sati istog dana prihvataju migrante na benzinskoj pumpi koja se nalazi u blizini navedene autobuske stanice, te ih motornim vozilom marke VW – Jetta, reg. oz. …, odvoze do mjesta Šturlić gdje ih, prethodno od istih naplativši iznos od 50 EUR za uslugu prevoza do granice, predaju H.Č.1 koji migrante smiješta na njemu poznatoj lokaciji u Šturliću, da bi dana 08.06.2012. godine oko 12,50 sati Đ.Č. i S.Š. migrante preveli u R. Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, odnosno preko rijeke Korane na području naselja Šturlić, nakon čega su ih po dogovoru između A.Č.2 i NN osobe po imenu H. odvezli na autobusku stanicu u Zagrebu, dok je po prethodnom dogovoru NN osoba po imenu H., preko osobe po imenu A.A., poslala A.Č.2, na ime S.Š., putem Western Union sistema transfera novca, iznos od 500 EUR kao naknadu za prebacivanje navedena dva migranta na teritoriju R. Hrvatske, koji novčani iznos je S.Š. podigao na teritoriji R. Hrvatske,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a Đ.Č., S.Š., H.Č. i H.Č.1 kao članovi njegove grupe, zajedno sa jednom njima poznatom osobom iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat dva migranta državljanina R. Turske, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih migranata iz BiH u R. Hrvatsku.

A.Č.2, A.Č., H.Č.1, H.Č. i S.Š. – zajedno sa NN osobom po imenu R.1, korisnikom telefonskog broja …, D.M., korisnikom telefonskih brojeva … i …, i NN osobom, korisnikom telefonskog broja …, 

  1. Nakon prethodne telefonske najave A.Č.2 od strane NN osobe po imenu R.1 od 30.06.2012. godine u 11,58 sati da će u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske u Bihać stići jedan migrant, te nakon dogovora A.Č.2 i D.M. u vezi preuzimanja migranta, A.Č. i H.Č.1 su oko 17,45 sati prihvatili navedenog migranta, korisnika telefonskog broja …, te istog odvezli u mjesto Šturlić i predali H.Č., da bi oko 19,07 sati A.Č.2 sa NN osobom, korisnikom telefonskog broja …, dogovorio naknadu od 350 EUR za prebacivanje tog migranta na teritoriju R. Hrvatske, od kojeg iznosa 150 EUR je NN osoba trebala platiti D.M., nakon čega su oko 22,00 sata H.Č.1 i S.Š. migranta preveli na teritoriju R. Hrvatske na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, odnosno preko rijeke Korane, na području naselja Šturlić, i predali ga D.M., koji je migranta prevezao dalje do Zagreba i predao NN osobi, korisniku telefonskog broja …,

Dakle, A.Č.2 kao organizator grupe, a A.Č., S.Š., H.Č. i H.Č.1 kao članovi njegove grupe, zajedno sa njima poznatim osobama iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat jednog migranata državljanina R. Turske, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tog migranta iz BiH u R. Hrvatsku.

Odnosno, da su:

A.Č.2, organizovao i rukovodio grupom ljudi, koju grupu je pored njega činilo još najmanje sedam lica, M.B., organizovao i rukovodio grupom ljudi koju grupu je pored njega činilo još najmanje 10 lica, koje grupe su postojale u vremenskom periodu od januara do jula 2012. godine, i koje grupe, odnosno članovi tih grupa su djelovali sporazumno i zajednički, s ciljem izvršenja krivičnih djela krijumčarenja ljudi iz člana 189. KZ BiH, koja krivična djela su i izvršili tako što su u namjeri pribavljanja za sebe protivpravne imovinske koristi, nedozvoljeno prevodili ili omogućavali prevođenje migranata preko državne granice BiH i Hrvatske, koju imovinsku korist su i pribavili zajedničkim djelovanjem A.Č.2 kao organizatora grupe i A.Č., Đ.Č., H.Č., A.Č.1, H.Č.1, S.Š. i R.Č., kao članova njegove grupe, u iznosu od najmanje 15.563,00 EUR i 1.181,31 BAM, nedozvoljenim prevođenjem preko državne granice iz BiH u R. Hrvatsku ukupno 58 državljana R. Turske i to u 18 navrata, te zajedničkim djelovanjem M.B. kao organizatora i S.R.E. kao člana njegove grupe, koji je imao ulogu posrednika i vršio prihvat migranata, te koju grupu je pored njega činilo još najmanje devet lica i to C.K., J.K., B.A., J.Š., Š.Š., M.S., S.V., G.K., O.K., te više njima poznatih osoba, u iznosu od najmanje 45.300,00 EUR-a stečenih nedozvoljenim prevođenjem preko državne granice iz BiH u R. Hrvatsku, te iz R. Hrvatske u R. Sloveniju ukupno 34 državljana R. Turske, odnosno da su u okviru dvije grupe ljudi formiranih s ciljem učinjenja krivičnih djela propisanih KZ BiH, počinili produžena krivična djelo Krijumčarenja osoba iz člana 189. KZ BiH,

 

Čime su:

 

  1. A.Č., radnjama iz tačaka 1, 2, 6, 7, 8, 9, 11, 12 i 17 izreke presude ( tačke 7, 8, 13, 14, 15, 16, 18, 19. i 25. Optužnice), počinio krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 2. u sticaju sa produženim krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona,
  1. Đ.Č., radnjama iz tačaka 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 13, 14, 15 i 16 izreke presude (tačke 7, 8, 9, 11, 12, 16, 17, 20, 21, 22 i 23 optužnice), počinio krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 2. u sticaju sa produženim krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona,
  1. A.Č.1, radnjama iz tačaka 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 13 izreke presude (tačkama 9, 11, 12, 13, 14, 15 i 20 Optužnice), počinio krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 2. u sticaju sa produženim krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona,

pa Sud, na osnovu primjene navedenih zakonskih propisa i uz primjenu odredbi iz člana 39., 40., 42., 48., 49., 50. stav 1. tačka d) i 53. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine:

Optuženom A.Č.

Za krivično djelo iz člana 249. stav 2. KZ BiH, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

A za krivično djelo iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

Sud optuženog A.Č.

OSUĐUJE

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNU) GODINU

Na osnovu člana 56. KZ BiH, u izrečenu zatvorsku kaznu optuženom A.Č., uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru, počev od dana 10.07.2012. godine, pa do 03.08.2012. godine, računajući i dane lišenja slobode, a prema Rješenju Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 12.07.2012. godine.

Optuženom Đ.Č.

Za krivično djelo iz člana 249. stav 2. KZ BiH, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

A za krivično djelo iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

Sud optuženog Đ.Č.

OSUĐUJE

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNU) GODINU

Na osnovu člana 56. KZ BiH, u izrečenu zatvorsku kaznu optuženom Đ.Č., uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru, počev od dana 10.07.2012. godine, pa do 03.08.2012. godine, računajući i dane lišenja slobode, a prema Rješenju Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 12.07.2012. godine.

Optuženom A.Č.1

Za krivično djelo iz člana 249. stav 2. KZ BiH, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

A za krivično djelo iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

Sud optuženog A.Č.1

OSUĐUJE

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNU) GODINU

Na osnovu člana 56. KZ BiH, u izrečenu zatvorsku kaznu optuženom A.Č.1, uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru, počev od dana 10.07.2012. godine, pa do 03.08.2012. godine, računajući i dane lišenja slobode, a prema Rješenju Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 12.07.2012. godine.

Zatim, na osnovu odredbi člana 69. tačka d) KZ BiH i člana 74. KZ BiH, optuženima se izriče mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, te se od optuženog A.Č. oduzimaju predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-13-3-04-608-3/12 od 10.07.2012. godine, i to: Certifikat ULTRA kartice korisničkog broja: …, Mobilni telefon marke NOKIA, sivo-crne boje, sa pripadajućom SIM karticom, IMEI broj: …, Papirić sa određenim telefonskim brojevima, List bijelog papira na kojem se nalaze važni brojevi familije Č., zatim od optuženog Đ.Č. imaju oduzeti predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-08-2-35/12 od 10.02..2012. godine, i to: Mobilni telefon marke Samsung, crne boje, sa pripadajućom SIM karticom, IMEI broj …, SIM kartica Mobi star serijskog broja: …, SIM kartic VIP serijskog broja: …, Papir za umotavanje “Canaba” jedna kutija, a od optuženog A.Č.1 oduzimaju se predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-13-3-04-609-3/12 od dana 10.07.2012. godine, i to: Mobilni telefon marke NOKIA, model 1680c-2, telefon oštećenog displeja, IMEI broj: …, Mobilni telefon marke NOKIA, telefon oštećen, displej oštećen, sa pripadajućom SIM karticom Ulta BiH mobile broj: …, Mobilni telefon marke MOTOROLA, broj-model BR50, bez SIM kartice, Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj: …, Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj: …, Certifikat BH mobile sa korištenom SIM karticom broj: … i SIM karticom broj: …, Mobilni teledon marke Samsung, sa pripadajućom SIM karticom BH mobile, IMEI broj: …, Certifikat BH mobile korisničkog broja …, serijskog broja: ….

Na osnovu članova 110. i 111. KZ BiH, optuženima A.Č., Đ.Č. i A.Č.1, nalaže se da vrate novčani iznos srazmjeran imovinskoj koristi pribavljenoj krivičnim djelom, za radnje opisane u izreci presude, u visini od po 3.000,00 (trihiljade) KM, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravosnažnosti presude.

Na osnovu člana 188. stav 1. ZKP BiH, optuženi se obavezuju naknaditi troškove krivičnog postupka, o kojim troškovima će Sud donijeti posebno rješenje po pribavljanju potrebnih podataka.

 Obrazloženje

  1. Tok postupka

Nakon provedenog postupka pred ovim pretresnim vijećem, donošenja i javnog objavljivanja izreke ove presude, Sud u obrazloženju izlaže i obrazlaže bitne razloge koji su bili odlučni za donošenje ovakve presude, temeljeći isto na analizi činjeničnog opisa predmetne optužnice, na ocjeni provedenih dokaza, sa razlozima koje odlučne činjenice ovo vijeće uzima kao dokazane ili nedokazane, kao i na rješenju određenih procesno pravnih i materijalno pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženih i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optužene i njihova djela. Sud je savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, dovodeći ih u vezu sa odbranama optuženih, te donio odluku kao u izreci presude, temeljeći istu na činjenicama i dokazima koji su izneseni na javnom i usmenom glavnom pretresu.

 
Optužnicom Tužilaštva Bosne i Hercegovine, broj T20 0 KTO 0003381 12 od 27.11.2014. godine, koja je potvrđena dana 02.12.2014. godine, A.Č., Đ.Č. i A.Č.1, optuženi su da su počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u sticaju sa produženim krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi i člana 189. stav 1. KZ BiH.

Na nastavku glavnog pretresa, održanog dana 03.02.2016. godine, Sud je konstatovao da je Tužilaštva BiH dostavilo izmijenjenu i preciziranu optužnicu broj T20 0 KTO 0003381 12 od 20.01.2016. godine, u skladu sa članom 275. ZKP BiH, s obzirom da izvedeni dokazi nisu ukazivali na to da je učinjeno krivično djelo iz člana 250. KZ BiH, pa je izmijenjen činjenični opis optužnice, na način da su izuzeti oni dijelovi koji nisu dokazani. U konkretnom slučaju, optuženi su postupali u određenom obliku udruživanja, odnosno djelovali su kao organizovana grupa ljudi, koja po svojoj definiciji odgovara krivičnom djelu iz člana 249. KZ BiH, iz kojeg razloga je izvršena promjena pravne kvalifikacije, pa se izmijenjenom optužnicom optuženima na teret stavilo krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz stava 2. navedenog člana.

 
Optuženi A.Č., Đ.Č. i A.Č.1 su se dana 25.04.2015. godine, izjasnili da nisu krivi po svim tačkama optužnice, po kojima se terete, pred sudijom za prethodno saslušanje, nakon čega je kompletan spis upućen pretresnom vijeću, radi zakazivanja glavnog pretresa.

Nakon zakazivanja glavnog pretresa, Sudu su dostavljeni sporazumi o priznanju krivnje, zaključeni između Tužilaštva BiH i optuženih A.Č.2, H.Č.1 i H.Č., dana 17.02.2016. godine, optuženog M.B., dana 16.03.2016. godine, te optuženog S.Š. dana 30.03.2016. godine, u prisustvu njihovih branilaca. Za svaki od dostavljenih sporazuma provedena je procedura propisana članom 231. stav 6. ZKP BiH, te je nakon razmatranja i donošenja odluke o prihvatanju isith, postupak u odnosu na one optužene koji su na ovaj način priznali krivnju, razdvajan i dalje vođen pod drugim brojem.

Radi obezbjeđenja prisustva optuženih i uspješnog vođenja krivičnog postupka, prema optuženima A.Č., Đ.Č. i A.Č.1 je tokom postupka primjenjivana mjera pritvora, po Rješenju Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 12.07.2012. godine.

  1. Provedeni dokazi
    1. Tužilaštvo BiH 

U toku glavnog pretresa, po prijedlogu Tužilaštva BiH saslušani su svjedoci E.M. zvani E.1, S.A., E.M.1, S.Č. i A.O.. U svojstvu vještaka saslušani su Vehid Selimbegović i Goran Miletić.

U spis su uloženi i sljedeći materijalni dokazi:

DT-1 Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu i izvršiocima Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-13-5-KU-10/12 od 09.07.2012. godine; DT-1.1. Izvod iz evidencije prelazaka državne granice za lica M.B., H.T., O.B. i M.G. za dan 19.04.2012. godine; DT-1.2. Izvod iz evidencije prelazaka državne granice za lica O.B., H.T. i M.G. za dan 17.04.2012. godine; DT-1.3. Izvod iz evidencije prelazaka državne granice za lice M.B. za dan 19.04.2012. godine; DT-1.4. Izvod iz evidencije prelazaka državne granice za lica A.E., G.O., O.R., A.E., B.E. i M.B. za dan 25.04.2012. godine; DT-2 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 06.09.2012. godine; DT- 2.1. Dopis Službe za poslove sa strancima broj 18.5.2-07.6-3482-4/12 DP od 03.09.2012. godine; DT- 3 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 11.07.2012. godine; DT- 4 Dopis Županijskog Suda u Zagrebu broj 24 Kir-US-345/12 od 12.09.2012. godine, DT- 4.3. Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 20.04.2012. godine, DT- 4.4. Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 03.05.2012. godine, DT- 4.5 Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 20.01.2012. godine, DT- 4.6. Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 24.01.2012. godine, DT- 4.7. Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 24.01.2012. godine, DT- 4.8. Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 27.01.2012. godine, DT- 4.9. Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 13.02.2012. godine, DT- 4.10. Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 15.02.2012. godine, DT- 4.11. Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 24.02.2012. godine, DT- 4.12 Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 19.03.2012. godine, DT- 4.13 Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 20.03.2012. godine, DT- 4.14 Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 22.03.2012. godine, DT- 4.15 Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/05-11 MS od 26.01.2012. godine, DT- 4.16 Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/06-11 JB od 27.01.2012. godine, DT- 4.17 Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/10-11 JB od 08.02.2012. godine, DT- 4.18. Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/16-12 DN/IB od 05.03.2012. godine, DT- 4.19. Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/18-2-12 ZJ od 29.03.2012. godine, DT- 4.20. Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/21-12 MŠ od 19.04.2012. godine, DT- 4.21. Posebno izvješće MUP-a R. Hrvatske, PNUSKOK, Odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Zagreb, broj 511-01-77-612/329-XII-11 GV od 10.07.2012. godine, DT- 4.22 Zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija S.R.E. broj 511-01-77-612/329-XII-11 od 10.07.2012. godine, DT- 4.23 Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od S.M. broj 511-01-77-612/329-XII-11 od 10.07.2012. godine, DT- 4.24 Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od S.M. broj 511-01-77-612/329-XII-11 od 10.07.2012. godine, DT- 4.25 Izvješće PNUSKOK-a, Odjel Zagreb, od 12.07.2012. godine,

DT- 4.26 Presuda Županijskog Suda u Zagrebu broj 11 KOV-US-39/12 od 16.07.2012. godine, DT- 4.27 DVD medij označen kao „05.03.2012., 06.03.2012. (B. + E.2), 28.03.2012. (B.)“, DT- 4.28 CD medij označen brojem 1 (D.M. – …), DT- 4.29 CD medij označen brojem 2 (D.M. – …), DT-4.30 CD medij označen brojem 3 (D.M. – …), DT – 4.31 CD medij označen brojem 4 (D.M. – …), DT- 4.32 CD medij označen brojem 5 (D.M. – …), DT- 4.33 CD medij označen brojem 6 (D.M. – …), DT- 4.34 CD medij označen brojem 7 (D.M. – …), DT- 4.35 CD medij označen brojem 8 (D.M. – …), DT- 4.36 5 CD medij označen brojem 9 (D.M. – …), DT- 4.37 CD medij označen brojem 10 (D.M. – …), DT- 4.38 CD medij označen brojem 11 (D.M. – …), DT- 4.39 CD medij označen brojem 12 (M.B. – …), DT- 4.40 CD medij označen brojem 13 (M.B. – …), DT- 4.41 CD medij označen brojem 14 (M.B. – …), DT- 4.42 CD medij označen brojem 15 (S.R.E – …), DT- 4.43 CD medij označen brojem 16 (NN E.2 – …), DT- 4.44 CD medij označen brojem 17 (J.K. – …), DT- 4.45 CD medij označen brojem 18 (Đ.Č. – …), DT- 4.46 CD medij označen brojem 19 (A.Č.2 – …), DT- 4.47 CD medij označen brojem 20 (A.Č.2 – …), DT- 4.48 CD medij označen brojem 21 (A.Č.2 – …), DT- 4.49 CD medij označen brojem 22 (NN A.2 – …), DT-5 Dopis Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta R. Hrvatske broj KR-US-129/14 od 18.02.2014. godine, DT- 7 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 02.04.2012. godine, DT- 8 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 18.04.2012. godine, DT-9 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 19.04.2012. godine, DT-10 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 27.04.2012. godine, DT-11 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 21.05.2012. godine, DT-12 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 23.05.2012. godine, DT-13 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 30.05.2012. godine, DT-14Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 18.06.2012. godine, DT-15 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 21.06.2012. godine, DT-16 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 04.07.2012. godine, DT-17 Izvještaj o provođenju posebnih istražnih radnji Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 09.08.2012. godine, DT- 17.1 DVD medij označen kao „OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.04.2012. do 02.06.2012. godine; LOKA 01, LOKA 02, LOKA 03, LOKA 04“, DT- 17.2 DVD medij označen kao „OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.04.2012. do 02.06.2012. godine; LOKA 09, LOKA 10, LOKA 11, LOKA 12, LOKA 14, LOKA 15, LOKA 16, LOKA 18, LOKA 19, LOKA 20, LOKA 22, LOKA 23“, DT- 17.3 DVD medij označen kao „OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.04.2012. do 02.06.2012. godine; LOKA 24, LOKA 25, LOKA 26, LOKA 27, LOKA 29, LOKA 30“, DT- 17.4 DVD medij označen kao „OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.07.2012. do 25.07.2012. godine; LOKA 01, LOKA 02, LOKA 03, LOKA 09, LOKA 12, LOKA 15, LOKA 18, LOKA 24, LOKA 26, LOKA 29, LOKA 32“, DT- 17.5 DVD medij označen kao „OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.06.2012. do 02.07.2012. godine; LOKA 01, LOKA 02, LOKA 03, LOKA 09, LOKA 15, LOKA 18, LOKA 24, LOKA 26, LOKA 27, LOKA 28, LOKA 29“, DT- 17.6 DVD medij označen kao „Prilog službenim zabilješkama; FOTO I VIDEO MATERIJALI“, DT-18 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 27.07.2012. godine, DT- 18.1. Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 12 (A.Č.2) i Loka 3 (A.Č.) – događaj od 13.04.2012. godine, DT- 18.2 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 12 (A.Č.2) i Loka 3 (A.Č.) – događaj od 14.04.2012. godine, DT- 18.3 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 9 (M.B.), Loka 12 (A.Č.2), Loka 15 (A.Č.2), Loka 2 (Đ.Č.) i Loka 3 (A.Č.) – događaj od 19.04.2012. godine, DT- 18.4 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 12 (A.Č.2), Loka 15 (A.Č.2), Loka 9 (M.B.) i Loka 2 (Đ.Č.) – događaj od 26.04.2012. godine, DT- 18.4.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-482/12 od 26.04.2012. godine, DT- 18.5 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 12 (A.Č.2), Loka 15 (A.Č.2), Loka 3 (A.Č.) i Loka 2 (Đ.Č.) – događaj od 27.04.2012. godine, DT- 18.6.2 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-696/12 od 27.06.2012. godine, DT- 18.7 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 18 (A.Č.2), Loka 15 (A.Č.2) i Loka 3 (A.Č.) – događaj od 02.05.2012. godine, DT-18.7.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-698/12 od 27.06.2012. godine, DT- 18.7.2 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-699/12 od 27.06.2012. godine, DT – 18.8 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 3 (A.Č.), Loka 12 (A.Č.2 – NN korisnik), Loka 15 (A.Č.2) i Loka 18 (A.Č.2) – događaj od 04/05.05.2012. godine, DT- 18.8.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-700/12 od 27.06.2012. godine, DT- 18.9 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 2 (Đ.Č.), Loka 3 (A.Č.), Loka 15 (A.Č.2) i Loka 18 (A.Č.2) – događaj od 09.05.2012. godine, DT-18.9.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-701/12 od 27.06.2012. godine, DT- 18.10 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 2 (Đ.Č.), Loka 15 (A.Č.2) i Loka 18 (A.Č.2) – događaj od 10.05.2012. godine, DT- 18.10.2 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-703/12 od 27.06.2012. godine, DT- 18.11 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 3 (A.Č.), Loka 12 (A.Č.2), Loka 15 (A.Č.2) i Loka 18 (A.Č.2) – događaj od 10/11.05.2012. godine, DT- 18.11.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-527/12 od 11.05.2012. godine, DT- 18.12 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 3 (A.Č.), Loka 12 (A.Č.2), Loka 15 (A.Č.2) i Loka 18 (A.Č.2) – događaj od 13.05.2012. godine, DT- 18.13 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 2 (Đ.Č.), Loka 15 (A.Č.2), Loka 18 (A.Č.2), Loka 24 (A.Č.2) i Loka 29 (S.Š.) – događaj od 24.05.2012. godine, DT-18.13.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-580/12 od 30.05.2012. godine, DT- 18.14 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 15 (A.Č.2), Loka 18 (A.Č.2), Loka 24 (A.Č.2) i Loka 29 (S.Š.) – događaj od 30.05.2012. godine, DT- 18.14.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-707/12 od 27.06.2012. godine,  DT- 18.15 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 02 (Đ.Č.), Loka 15 (A.Č.2), Loka 18 (A.Č.2), Loka 24 (A.Č.2) i Loka 29 (S.Š.) – događaj od 01/02.06.2012. godine, DT- 18.16 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 02 (Đ.Č.), Loka 15 (A.Č.2), Loka 18 (A.Č.2), Loka 24 (A.Č.2) i Loka 29 (S.Š.) – događaj od 07/08.06.2012. godine, DT- 18.18 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 3 (A.Č.), Loka 15 (A.Č.2) i Loka 18 (A.Č.2) – događaj od 30.06.2012. godine, DT-19 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-4-23-466/12 od 24.12.2012. godine, DT- 19.1 Izvještaj o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM kartica Granične policije broj 17-08-1-FT-012/12 od 19.12.2012. godine (izvještaj 1/2), DT- 19.2 Izvještaj o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM kartica Granične policije broj 17-08-1-FT-012/12 od 19.12.2012. godine (izvještaj 2/2), DT- 19.3 DVD medij označen kao „DVD 1 - Izvještaj o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM kartica 17-08-1-FT-012/12 od 19.12.2012. godine“, DT-20 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 30.08.2012. godine, DT- 20.1 Analiza i objašnjenje grafičkog prikaza ostvarenih telefonskih kontakata u OA „Loka“ Granične policije, Centralni istražni ured, broj 17-08-3-int-638/13 od 02.08.2013. godine, DT- 20.2 DVD medij označen kao „DVD; OA LOKA; 17-08-2-04-23-159/12 od 02.08.2013. godine“, DT- 20.3 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-3-04-23-466/12 od 06.02.2014. godine sa ispravljenom stranicom 4. izvještaja od 02.08.2012. godine, DT- 20.4 Grafikoni označeni kao „događaji 1. do 6. – mjere MUP-a RH“, DT- 20.5 Grafikoni označeni kao „događaji 01 do 18 – OA Loka“, DT- 20.6 Grafikoni označeni kao „grafikon 1. do 3. – grafički prikaz veza na osnovu imenika prema forenzičkom izvještaju“, DT- 21 Dopis Službe za poslove sa strancima broj 18.5.2-07.6-5090-2/13 DP od 26.11.2013. godine, DT- 22 Dopis Državne agencije za istrage i zaštitu broj P-16-03-04-3-566-9/12 od 10.08.2012. godine, DT- 22.1 Dopis firme Tenfore broj BL 12-264 od 18.07.2012. godine sa izvodima iz evidencije o novčanim transferima u prilogu, DT- 25 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 06.07.2012. godine, DT- 25.4 Zapisnik o pretresanju prostorija A.Č.1 Granične policije BiH broj 17-13-3-04-609-1/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.5 Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od A.Č.1 Granične policije BiH broj 17-13-3-04-609-3/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.5.1 Mobilni telefon marke Nokia, model 1680C-2, IMEI br. …, DT- 25.5.2 Mobilni telefon marke Nokia sa SIM karticom Ultra BH-mobile, ser. broj …, DT- 25.5.3 Mobilni telefon marke Motorola, model br. 50, bez SIM kartice, DT- 25.5.4 Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj …, DT- 25.5.5 Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj …, DT- 25.5.6 Certifikat BH-mobile sa korisničkom SIM karticom broja … i SIM karticom broj …, DT- 25.5.7 Mobilni telefon marke Samsung, IMEI … sa pripadajućom SIM karticom ser. broja …, DT- 25.5.8 Certifikat BH mobile korisničkog broja …, ser. broja …, DT- 25.6 Zapisnik o pretresanju motornog vozila marke Hyundai – Santa Fe, reg. oz. … Đ.Č. Granične policije BiH broj 17-08-2-04-23-159-II-6/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.7 Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od Đ.Č. Granične policije BiH broj 17-08-2-35/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.7.1 Mobilni telefon marke Samsung crne boje, IMEI broj … sa pripadajućom SIM karticom, telefon uključen, DT- 25.7.2 SIM kartica Mobi-Star, ser. br. …, DT- 25.7.3 SIM kartica VIP ser. br. …, DT- 25.16 Zapisnik o pretresanju osobe A.Č. Granične policije BiH broj 17-13-3-04-608-1/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.17 Zapisnik o pretresanju lica, stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari A.Č. Granične policije BiH broj 17-13-3-04-608-2/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.18 Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od A.Č. Granične policije BiH broj 17-13-3-04-608-3/12 od 10.07.2012. godine, DT-25.18.1 Certifikat SIM kartice Ultra, korisničkog broja …, DT- 25.18.2 Mobilni telefon marke Nokia, sivo crne boje, IMEI broj …, sa pripadajućom SIM karticom ser. broja …, DT-28 Zapisnik Granične policije BiH o saslušanju svjedoka P.A. broj 17-08-2-04-51/12 od 30.05.2012. godine (pod uslovima iz člana 273. stav 2. ZKP BiH), DT-28.1 Zapisnik Granične policije BiH o prepoznavanju osoba broj 17-08-2-04-23-159-1/12 od 30.05.2012. godine, DT-29 Zapisnik Granične policije BiH o saslušanju svjedoka Y.O. broj 17-08-2-04-52/12 od 30.05.2012. godine (pod uslovima iz člana 273. stav 2. ZKP BiH), DT- 29.2 Zapisnik Granične policije BiH o prepoznavanju osoba broj 17-08-2-04-23-159-4/12 od 30.05.2012. godine, DT- 29.3 Zapisnik Granične policije BiH o prepoznavanju osoba broj 17-08-2-04-23-159-5/12 od 30.05.2012. godine, DT- 34 Zapisnik Granične policije BiH o saslušanju svjedoka B.D. broj 17-08-2-04-27/12 od 16.03.2012. godine (pod uslovima iz člana 273. stav 2. ZKP BiH), DT- 34.1 Zapisnik Granične policije BiH o prepoznavanju osoba broj 17-08-2-04-27/12 od 16.03.2012. godine sa fotoalbumom, DT- 45 Izvod iz kaznene evidencije MUP-a Unsko – sanskog kantona, PS C., broj 05-07/06-2-04-3-148/14 od 24.02.2014. godine

Dodatni materijalni dokazi Tužilaštva BiH:

DDT-1 Dopis Tužilaštva BiH br. T20 0 KT 0003381 12 od 13.07.2012. godine upućen Ministarstvu pravde BiH sa zamolnicom Tužilaštva BiH br. T20 0 KT 0003381 12 od 13.07.2012. godine za pružanje međunarodne pravne pomoći naslovljenoj na mjerodavno tijelo Republike Hrvatske kao prilogom, DDT-2 Akt Ministarstva pravde BiH br. 07-14-5-7379/12 od 25.10.2012. godine; DDT-3 Obavještenje Tužilaštva BiH br. T20 0 KT 0003381 12 od 16.07.2012. godine o otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacija upućeno Sudu BiH sa dostavnicom o urednoj dostavi; DDT-4 Zapisnik Tužilaštva BiH br. T20 0 KT 0003381 12 od 19.07.2012. godine o otvaranju predmeta; DDT-5 Dopis Tužilaštva BiH br. T20 0 KTO 0003381 12 od 06.10.2015. godine upućen Ministarstvu pravde BiH sa zamolnicom Tužilaštva BiH br. T20 0 KTO 0003381 12 od 06.10.2015. godine za pružanje međunarodne pravne pomoći naslovljenoj na Županijski Sud u Zagrebu; DDT-6 Akt Ministarstva pravde BiH br. 08-14-5-9470/12 od 12.11.2015. godine; DDT- 7 Presuda Županijskog Suda u Zagrebu br. 1 KOV-US-52/12 od 09.11.2012. godine; DDT- 8 Akt Tužilaštva BiH br. T20 0 KTO 0003381 12 od 31.03.2016. godine upućen Direkciji za koordinaciji policijskih tijela BiH; DDT-9 Akt NCB Interpola Sarajevo br. 20-04/1-14-9-I-OK-1828-2/16-17 od 04.04.2016. godine; DDT-10 Akt Tužilaštva BiH br. T20 0 KTO 0003381 12 od 08.04.2016. godine upućen Direkciji za koordinaciji policijskih tijela BiH; DDT-11 Akt NCB Interpola Sarajevo br. 20-04/1-14-9-I-OK-1828-4/16-17 od 18.04.2016. godine; DDT-12 Presuda Suda BiH br. S1 2 K 020762 16 K od 17.02.2016. godine kojom su oglašeni krivim A.Č.2, H.Č. i H.Č.1; DDT- 13 Presuda Suda BiH br. S1 2 K 021094 16 K od 16.03.2016. godine kojom je oglašen krivim M.B.; DDT- 14 Presuda Suda BiH br. S1 2 K 021432 16 K od 13.04.2016. godine kojom je oglašen krivim S.Š..

    1. Dokazi odbrane

Odbrane optuženih A.Č., Đ.Č. i A.Č. nisu u toku postupka stavljali prijedlog za provođenje dokaza.

  1. Završne riječi
    1. Završne riječi Tužilaštva BiH

Tužilaštvo se u svojim završnim riječima prije svega osvrnulo na pitanje zakonitosti dokaza izvedenih na glavnom pretresu, i to onih nastali primjenom posebnih istražnih radnji po Naredbama Suda BiH, te onih pribavljenih putem instituta međunarodne pravne pomoći. U tom smislu, Tužilaštvo je istaklo da su svi dokazi pribavljeni u skladu sa zakonom, te da su prigovori odbrane neosnovani. Kada je u pitanju zakonitost dokaza tužilaštva označenih pod rednim brojem od 7-16, odnosno naredbe Suda BiH o provođenju posebnih istražnih radnji, i to nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, te tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba, sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima, Tužilaštvo je stava da predmetne naredbe sadrže dovoljno konkretizacije u pogledu činjenične osnove i dokaza na osnovu kojih je Sud utvrdio postojanje osnova sumnje, samim tim što je izvršio uvid u svaki pojedinačni prijedlog Tužilaštva koji je sadržavao osnov i dokaze iz kojih proizilazi, zbog čega je Sud i našao osnovanim izdati takve naredbe, iz kojeg razloga nije došlo do povrede odredbe člana 122. ZKP niti člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U odnosu na dokaze koji su pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći, istakavši da je tužilaštvo postupalo u skladu sa Drugim dodatnim Protokolom na konvenciju o pružanju međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, kao i po Zakonu o pružanju međunarodne pravne pomoći, što je potvrđeno dokazima Tužilaštva broj označenih brojem 4., 4.3. do 4.12., zatim dodatni dokazi 1. i 2., te 5. i 6., iz kojih razloga su prigovori odbrane na nezakonitost dokaza pribavljenih putem MPP-a neosnovani. Kada je u pitanju zakonitost pročitanih zapisnika o ispitivanju svjedoka na glavnom pretresu po članu 273. stav 2. ZKP BiH, u konkretnom slučaju, u pitanju su bili svjedoci koji su državljani R. Turske, od kojih su dvojica dali netačne adrese stanovanja, a treći svjedok B.D. se nije mogao pronaći jer je u bjegstvu, što su potvrdili i dodatni dokazi Tužilaštva broj 10. i 11., te je stoga tužilaštvo smatra da je opravdan stav vijeća da se njihovi iskazi pročitaju na glavnom pretresu. I konačno, u odnosu na zakonitost izvršenih pretresa i privremenog oduzimanja predmeta, Tužilaštvo ističe da je isto postupilo u skladu sa odredbom člana 71. ZKP BiH, što potvrđuju dodatni dokazi označeni brojevima 4. i 5., da su o radnji otvaranja predmeta uredno obaviješteni sudija za prethodni postupak, tada osumnjičeni i njihovi branioci.

Tužilaštvo se u svojoj završnoj riječi osvrnulo na svaku tačku optužnice koja terete optužene, navodeći dokaze kojim su te tačke dokazane, te izvelo zaključak da provedeni dokazi, kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti, u cjelosti potvrđuju sve navode optužnice, odnosno potvrđuju da su optuženi A.Č., Đ.Č. i A.Č.1, počinili krivična djela za koja se terete, na način opisan u dispozitivu optužnice. Takođe, dokazi dopis Državne agencije za israge i zaštitu broj: P-16-03-04-3-566-9/12 od 10.08.2012. godine i Dopis firme Tenfor sa izvodima iz evidencije o novčanim transferima predstavljaju dokaz o imovinskoj koristi pribavljenoj krivičnim djelom.

Zbog svega navedenog, Tužilaštvo je na kraju predložilo da se optuženi oglase krivim, te da se obavežu na isplatu novčanog iznosa, solidarno, u pojedinačnom iznosu od po 3.000,00 KM.

    1. Završne riječi odbrane optuženog A.Č.

Braniteljica prvooptuženog A.Č., advokat Anja Logo, prvenstveno je navela da je svjesna okolnosti da su pojedini optuženi sklopili sporazume o priznanju krivnje, ali da je uvjerena da će vijeće razmotriti sve dokaze koji se tiču optuženog A.Č. i donijeti ispravnu odluku. Obrana se zatim osvrnula na zakonitost dokaza Tužilaštva BiH koji se zasnivaju na naredbama Suda BiH, dokazi DT-7 do DT-16, navodeći da iste nisu dovoljno obrazložene u pogledu osnova sumnje, a u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, u predmetu Dragojević protiv Hrvatske i Apelacionog vijeća ovog Suda, u predmetu Čago Fahrudin i drugi, u kojim predmetima je utvrđena povreda člana 8. Evropske konvencije jer naredbe nisu sadržavale dovoljno konkretizacije u pogledu činjenične osnove i dokaza na osnovu kojih je Sud utvrdio osnove sumnje i osnova za izdavanje naredbe. Odbrana smatra da s obzirom na navedeno Sud ne može na navedenim dokazima, kao i dokazima koji su proizašli iz istih, ne može zasnivati svoju odluku u skladu sa članom 10. ZKP BiH.

Prigovor je stavljen i na forenzička vještačenja oduzetih telefona, s obzirom da prilikom otvoranja privremeno oduzetih predmeta nije ispoštovan član 70. i 71. ZKP BiH.

Dalje, kada su u pitanju pročitani iskazi svjedoka Turskih državljana, tužilaštvo nije napravilo izvjesnim da su isti nedostupni, te je i svjedok B.D. koji je vršio prepoznavanje optuženog Đ.Č. istog pogrešno opisao.

Što se tiče preSuda koje su uložene kao dokazi u odnosu na optužene koji su skopili sporazume, odrana je navela da ZKP ne poznaje koliktivnu krivnju, te da se tuđe djelo ne može uzeti kao djelo optuženog, iz kojeg razloga je došao do kraja postupka. Dalje, u vezi sa finansijskim transakcijama, odbrana smatra da tužilaštvo nije dostavilo niti jedan dokaz koji se tiče optuženog A.Č., da nema transakcije koja glasi na njegovo ime, niti tačnog iznosa kojim bi isti dobio novac, niti je to neko potvrdio. Odbrana se osvrnula i na snimak crvenog golfa, kojim je optuženi učestvovao u prevoženju imigranata, ali se na snimku ne vide niti vozač niti suvozač, a istaknuto je da optuženi nije posjedovao golf. Konačno, odbrana optuženog A.Č. predložila je da se isti oslobodi, s obzirom da nema drugih dokaza koji dokazuju njegovu krivnju, osim nezakonito presretnutih razgovora, i da se oslobodi troškova postupka, da isti padaju na teret Suda, jer je optuženi nezaposlen I slabog imovnog stanja.

Optuženi A.Č. se složio sa navodima svoje braniteljice.

    1. Završne riječi odbrane optuženog Đ.Č.

Odbrana drugooptuženog Đ.Č., advokat Alija Oruč, prvenstveno je istakao da Tužilaštvo nije dokazalo činjenice i okolnosti iz kojih proizilaze bitna obilježja krivičnog djela koja se stavljaju na teret optuženom pojedinim tačkama optužnice, zbog čega predlaže da se isti oslobodi u skladu sa članom 284. stav 1. tačka c) ZKP BiH.

Odbrana se u svojim završnim riječima dalje osvrnula na zakonitost izvedenih dokaza tužilaštva, prije svega zakonitost provođenja osebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) i d) ZLP BiH, navodeži da organi koji su postupali u toku istrage nisu pokušali na drugi način da dođu do dokaza, niti su pokušali provesti bilo koju drugu radnju dokazivanja u smislu odredaba ZKP BiH. Zatim se ističe da niti jedna naredba ne sadrži temeljni uvjet za izvođenje posebne istražne radnje, odnono osnova sumnje da su optuženi izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret, zbog čega su iste provedene nezakonito. Takođe, odbrana smatra da nije ispunjen ni drugi uvjet za određivanje posebnih istražnih radnji, odnono da se dokazi ne mogu pribaviti na drugi način ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama, jer naredbi nedostaje obrazloženje u pogledu te nemogućnosti. Odbrana ukazuje na to da je predmetnim naredbama narušeno pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života zajamčeno odredbom člana 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nepoštivanje ovog prava je moguže samo sa aspekta zaštite državne sigurnosti, javnog reda i mira, i ono mora biti u skladu sa zakonom, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Odbrana se poziva na relevantnu praku Evropskog Suda za ljudska prava, predmet Dragojević protiv Hrvatske, gdje su dokazi pribavljeni posebnim istražnim radnjama oglašeni nezakonitim kao posljedica nezakonitosti naredbi. Odbrana dalje ističe da je zabrana upotrebe nezakonitih dokaza apsolutna, da se odnosi na sve nezakonite dokaze, bez obrzira da li su na štetu ili korist optuženog. Pomenuti dokazi su zabranjeni bez obzira na to da li su pouzdani, istiniti i vjerodostojni, te Sud ne može zasnivati svoju odluku na nezakonitim dokazima, koji su pribavljeni na nezakonit način. Dalje se navodi da su tokom postupka, a na štetu optuženog prekršene odredbe člana 6. i 8. Evropske konencije, te s tim u vezi i član 2. stav 2. Ustava BiH, kao i akt o građanskim I političkim pravima iz 1966. godine.

Nadalje, na ročistu za glavni pretres izvjeden je između ostalog i dokaz čitanjem zapisnika o saslusanju Turskog državljanina, između ostalih i O.Y.. Iako odbrana smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za ovakvo odstupanje od neposrednog izvođenja dokaza, ističe kako je prepoznavanje putem fotografija, bilo je nezakonito. Kako se navodi, O.Y. je prethodno opisao Đ.Č. kao lice visoko oko 180 cm, kratke smeđe kose, duguljastog lica i sa velikim lancicem oko vrata. Istom su prezentirala fotografije lice, od kojih se samo na fotografiji optuženog vidi lanćić, što upućuje na samu nezakonitost radnje prepoznavanja, odnosno nepouzdanost izvršenog prepoznavanja, posebno ako se uzme u obzir da optuženi nije visok 180 cm, već najmanje 198 cm, što je značajna razlika vidljiva već na prvi pogled. Upravo zbog ovih okolnosti, i činjenice da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za izvodjenje ovih dokaza, kao i zbog činjenice da su ovi dokazi plodovi otrovne voćke, odbrana smatra da odluka ne moze biti zasnovana na istim, posebno uzimajući u obzir očiglednu činjenicu da su iskazi svjedoka pročitani na glavnom pretresu identični u pogledu bizarnih detalja, iz kojih odbrama sumnja da se u konkretnom slučaju radi o podmetanju dokaza.

Takođe je istaknuto da Tužilaštvo nije dokazalo identitete učesnika razgovora koji su snimljeni provođenjem posebne istražne radnje, te da su zaključci o učesnicima razgovra bili različiti. Takođe, vještak koji je puštao presretnute razgovore identifikovao je pojedine učesnike, a nije mogao to raditi jer nema naučne ili iskustvene kompetencije u toj oblasti, te da identitet učesnika nije utvrđen.

Dalje, odbrana ukazuje i na nezakonitost radnje otvaranja privremeno oduzetih predmeta, jer je Tužilaštvo propustilo da pozove osobe od kojih su predmeti privremeno oduzeti prilikom izvršenja navedene radnje, te smatra da se na dokazima pribavljenim nakon nezakonitog otvaranja predmeta ne može zasnivati Sudska presuda.

Konačno, istaknuto je i da je imovno stanje optuženog veoma loše, da je otac malodobne djece, iz kojeg razloga odbrana predlaže da troškovi postupka padaju na teret Budžeta BiH.

Optuženi Đ.Č. osvrnuo se na snimke koji su uvedeni kao dokazni material, te naveo kako ga je policija natjerala da ide ispred njih, zbog toga se vidi na snimku, kao i džip, koji je policija vozila. Zatim da je mu je sve namješteno, te da odjeća u kojoj je bio da se u istoj pojavio na Sudu. Rekao je i da je bio maltretiran na razne načine od strane policije kako bi priznao, da ga niko na Sudu nije pitao na te okolnosti.

Tužiteljica se osvrnula na završne riječi odbrane, odnosno optuženog, istakvši da je odbrana trebala da predloži optuženog Đ.Č. kao svjedoka, kom prilikom bi svjedočio o navedenom.

    1. Završne riječi odbrane optuženog A.Č.1

Odbrana trećeoptuženog, A.Č.1, advokat Marsela Bajramović, navela je kako je situacija njenog branjenika drugačija u odnosu na ostale optužene, osvrčući se na presretnute razgovore i naredbe Suda BiH, među kojma se niti jedna ne odnosi na A.Č.1. Dokaz tome je i izvještaj o provođenju posebnih istražnih radnji od 09.08.2012. godine, dokaz 17, koji potvrđuje da nad optuženim nije bila na snazi mjera praćenja i prisluškivanja telefonskih razgovora. Takođe, telefonski aparati i kartice oduzete od optuženog, nisu bili pod mjerama. Sve to ukazuje po mišljenju odbrane na povredu člana 8. Evropske konvencije. Dalje se navodi da su službenici koji su provodili posebne istražne radnje možda čuli i razgovor sa optuženim A.Č.1, ali to nije čudno jer su optuženi u porodičnim odnosima, a nije sigurno ni da je učesnik razgovora bio optuženi, s obzirom da nije urađeno vještačenje glasova, stoga je odbrana mišljenja da tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo navode optužnice, sve I da se zanemari nezakonitost dokaza.

Kada je u pitanju radnja otvaranja predmeta, odbrana smatra da nije izvršena u skladu sa odredbama ZKP BiH, jer ne postoji dokaz da su optuženi uredno obaviješteni niti su u zapisniku navedeni razlozi zašto isti nisu pristupili.

Odbrana se u završnim riječima osvrnula i na dokaze pribavljene putem međunarodno pravne pomoći, smatrajući da dokazi nisu pribavljeni u skladu sa važećim standardima, te da se morao u obziru imati sporazum sklopljen imeđu BiH i R. Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, prema kojem svi zahtjevi i druga pismena idu preko ministarstava pravde kao centralnih organa.

Obrana se Sudu obratila sa molbom da prilikom ocjene dokaza krene od spornih Naredbi Suda BiH i Izvještaja o krivičnom djelu, jer niti jedna mjera nije bila na snazi u odnosu na optuženog, te da je istim kršena odredba člana 6. i 8. Evropske konvencije, te člana 10. ZKP BiH. S obzirom na ovakvu situaciju i činjenicu da Tužilaštvo svoje dokaze temelji na nezakonitim dokazima, a i da niti jedan objektivni dokaz ne potvrđuje da je A.Č.1 imao veze sa radnjama koje su mu stavljene na teret, niti da je bio učesnik presretnutih razgovora, odbrana smatra da vijeće nema izbora nego da optuženg oslobodi od predmetne optužbe.

Optuženi A.Č.1 složio se sa navodima svoje braniteljice.

  1. Procesne odluke i prigovori odbrane
    1. Probijanje roka od 30 dana

Glavni pretres u ovoj krivično-pravnoj stvari počeo je iznova zbog proteka zakonskog roka od 30 dana između dva ročišta za nastavak glavnog pretresa, i to dana 09.12.2015. godine. Članom 251. stav 2. ZKP BiH propisano je da glavni pretres mora ponovno početi, ako je odgađanje trajalo duže od trideset dana. Međutim, istom odredbom je propisano i da uz saglanost stranaka i branilaca, vijeće može odlučiti da se svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo, nego da se koriste ranije dati iskazi. Stranke i braniocu dali su saglasnost da se svi do tada saslušani svjedoci i vještaci ne pozivaju ponovno, već da se koriste ranije dati iskazi, iz kojeg razloga je donijeta odluka da glavne pretres neće početi iznova teći.

    1. Razdvajanje postupka

Na nastavcima glavnog pretresa, na dane 03.02.2016. godine, 02.03.2016. godine, te 30.03.2016. godine, Sud je kontatovao da su zaprimljeni sporazumi o priznanju krivnje između Tužilaštva BiH, optuženih H.Č.1, A.Č.2, H.Č., M.B., S.R.E., S.Š. i njihovih branilaca, te donio odluku da se postupak razdvoji u odnosu na ove optužene i dovrši pod posebnim brojem.

Odbrana optuženog A.Č.1 stavila je prigovor na razdvajanje postupka na nastavku pretresa dana 02.03.2016. godine, navodeći da je Tužilaštvo BiH bilo dužno odbrani da dostavi sklopljene sporazume, ali je Sud našao da takva obaveza nije zakonom određena, te odbio prigovor kao neosnovan i donio navedenu procesnu odluku.

    1. Izuzeci od neposrednog izvođenja dokaza u smislu člana 273. ZKP BiH

Odbrane optuženih su u toku postupka, a i u svojim završnim riječima, stavile prigovor u pogledu dokaza – zapisnika o saslušanju svjedoka P.A., Y.O. i B.D. i prepoznavanju osoba, čiji iskazi su pročitani na glavnom pretresu, jer su stava da nisu bili ispunjeni uvijeti za takvo odstupanje od neposrednog izvođenja dokaza, a da je radnja prepoznavanja osoba provedena nezakonito.

Vezano za primjenu naprijed navedene zakonske odredbe i odstupanje od neposrednog izvođenja dokaza, Sud je u nastavku glavnog pretresa, održanog dana 30.03.2016. godine, odlučujući o prijedlogu Tužilaštva da se, u smislu člana 273. stav 2. ZKP, pročitaju zapisnici o saslušanju svjedoka P.A., Y.O. i B.D. i prepoznavanju osoba, prihvatio navedeni prijedlog, jer je Tužilaštvo dokazalo da je njihov dolazak pred Sud znatno otežan, te dozvolio čitanje i ulaganje u spis dokaza Tužilaštva označenih kao DT-28, DT-28.1, DT-29, DT-29.2, DT-29.3, DT-34 i DT-34.1.

Odredba člana 273. stav 2. ZKP BiH propisuje da se izuzetno od stava 1. istog člana, zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu, po odluci sudije, odnosno vijeća, pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred Sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka. Sud je u konkretom slučaju našao da su ispunjeni uslovi za prihvatanje predmetnog prijedloga, cijeneći da su Tužilaštvo BiH i Sud iskoristili sva sredstva sa ciljem obezbjeđenja prisustva ovih svjedoka na glavnom pretresu, a radi njihovog neposrednog saslušanja. Dalje, s obzirom da se radi o državljanima druge države, Sud nije bio u mogućnosti primijeniti bilo koju prinudnu mjeru osiguranja njihovog prisustva. Osim toga, Sud je imao u vidu i činjenicu da se radi o licima protjeranim sa teritorije BiH, jer su u državu ušli nezakonito, i kojima je zabranjen ulazak i boravak u istoj, a koje činjenice proizilaze iz dostavljenih Rješenja Službe za poslove sa strancima1 o stavljanju stranaca pod nadzor i protjerivanja stranaca sa teritorije.

U svakom slučaju, ocjena Suda je da se ne radi o dokazima pribavljenim suprotno zakonu, niti pak iskazima svjedoka na kojima je u odlučujućoj mjeri zasnovana odluka Suda. Naprotiv, ono što su svjedoci izjavili, a što je Sud uzeo u obzir, nesumnjivo proizilazi iz provedenih materijalnih dokaza, te bi zaključak Suda u vezi sa odgovornošću optuženih bio istovjetan i da ti iskazi nisu čitani.

Također, suprotno prigovorima odbrane, Sud nije našao da su nezakonito provedene radnje prepoznavanja, jer je iz priloženih zapisnika vidljivo je da je procedura prepoznavanja provedena u skladu sa relevantnim odbredbama Zakona, odnosno u skladu sa članom 85. stav 3. i 4. ZKP BiH2. Dakle, svjedoci su prije svega opisali izgled lica čije se prepoznavanje vrši, nakon čega im je prezentovan niz fotografija. Obezbjeđenje prisustva osumnjičenih i drugih, njemu sličnih lica, nije uvijek jednostavno i moguće, te je stoga zakonom prepoznata ta poteškoća, te predviđeno prepoznavanje i na osnovu fotografija. Iz iskaza svjedoka, kao i na osnovu priloženih zapisnika, Sud nije našao nedostatke u istima.

    1. Prigovori zakonitosti na dokaze Tužilaštva BiH pribavljene putem međunarodne pravne pomoći

Tokom postupka, kao i u svojim završnim riječima, odbrane su stavile prigovor usmjeren na zakonitost dokaza pribavljenih putem međunarodnopravne pomoći, jer nije ispoštovan diplomatski put njihovog pribavljanja.

Suprotno navedenom, Sud je uvidom u uložene dokaze Tužilaštva BiH utvrdio da je postupano u skladu sa odredbom člana 4. stava 1. Drugog dodatnog Protokola uz Evropsku konvenciju o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima iz 2001. godine, kojim je zamijenjen član 15. Evropske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima iz 1959. godine, a na koje dokumente se poziva Tužilaštvo BiH u svojim završnim riječima. Iz odredbe navedenog člana jasno proizilazi da ''Zahtjev za pružanje pravne pomoći ... sudski organi strane molilje mogu takođe uputiti direktno sudskim organima zamoljene strane, i u tom slučaju će se zahtjevi vratiti istim putem.'' Da je postupano u skladu sa navedenim članom Drugog dodatnog protokola, kao i činjenicu da je Ministarstvo pravde BiH bilo upoznato sa saradnjom između Tužilaštva BiH i nadležnih organa R. Hrvatske, potvrđuju dokazi Tužilaštva BiH, i to: Dopis Županijskog suda u Zagrebu, broj: 24 Kir-US-345/12 od 12.12.09.2012. godine3, kojim se udovoljava zamolnici, Dopis Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj: KR-US-126/14 od 18.02.2014. godine, udovoljenje zamolnici za međunarodnu pravnu pomoć4, zatim Dopis istog organa broj: KR-US-129/14 od 19.03.2014. godine, upućen Tužilaštvu BiH, udovoljenje zamolnici5, kao i dodatni dokazi: Dopis Ministarstvu pravde broj: T20 0 KT 0003381 12 od 13.07.2012. godine, uz Zamolnicu za međunarodnopravnu pomoć6, Dopis Ministarstva pravde broj: 07-14-5-7379/12 od 25.10.2012. godine, kao odgovor na zamolnicu7, zatim Dopis – Zamolnica za međunarodno pravnu pomoć Tužilaštva BiH broj: T20 0 KTO 0003381 12 od 06.10.2015. godine uđućen Ministarstvu pravde BiH8, Dopis Ministarstva pravde broj: 08-14-5-9470/15 od 12.11.2015. godine, upućen Tužilaštvu BiH, kao odgovor na zamolnicu9.

Osim navedenog, Sud isto tako ukazuje i na odredbu člana 4. stav 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, kojom je predviđeno, i to kao izuzetak od opšteg pravila, da ''domaći pravosudni organ može zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć dostaviti direktno stranom pravosudnom organu, kada je takav način komuniciranja predviđen međunarodnim ugovorom.'' Takođe, stavom 10. člana 4. Drugog dodatnog protokola propisano je ''da ovaj član (član 4.) ne dira u odredbe bilateralnih ugovora ili aranžmana koji su na snazi između strana ugovornica kojima se predviđa direktno dostavljanje zahtjeva za pružanje pravne pomoći između organa dvije strane.'' Pri tome je Sud imao u vidu Protokol o suglasnosti u ostvarivanju međusobne suradnje u borbi protiv svih oblika teškog kriminala Tužilaštva BiH i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, od 21.01.2005. godine, zaključen sa ciljem razvijanja neposrednije i brže suradnje u borbi protiv, između ostalih i krivičnog djela krijumčarenja ljudi, a koji Protokol se može smatrati međunarodnim ugovorom, budući da je isti zaključen između nadležnih organa dviju država. Ovim ugovorom izričito je propisano da će u cilju stvaranja najpovoljnijih uslova za saradnju, nadležna državna Tužilaštva neposredno upućivati i primati zahtjeve koji se, između ostalog, odnose na pribavljanje i razmjenu obavještenja, izvještaja i dokumenata. U konkretnom slučaju, zahtjevi za pružanje međunarodne pravne pomoći su bili upravo radi pribavljanja potrebne dokumentacije, stoga nema sumnje da je postupano i u skladu sa navedenim Protokolom.

Dakle, u konkretnom slučaju, navedeni način pribavljanja dokaza iz R. Hrvatske nije u suprotnosti sa odredbama Konvencije, niti odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, zbog čega predmetni dokazi Tužilaštva BiH: DT-4, DT-4.1. do 4.26, DT-5, DT-5.5, DT-5-6, DT-5.7, D.T.-6, D.T.-6.1., DDT-7, po ocjeni ovog Vijeća, nisu nezakonitosti u smislu člana 10. ZKP BiH.

Takođe, bitno je istaći da Bosnu i Hercegovinu i R. Hrvatsku na međunarodnu saradnju u suzbijanju teških oblika kriminaliteta obavezuju brojne konvencije, naručito Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000. godine, kao i njen dopunski Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, čija je svrha upravo promicanje djelotvornije saradnje između država u prevenciji i borbi protiv ovih oblika kriminaliteta.

    1. Prigovori zakonitosti na dokaze pribavljene posebnim istražnim radnjama iz člana 116. stav 1. tačke a) i d) ZKP BiH

U toku cijelog postupka, a i u svojim završnim riječima, odbrane optuženih ulagale su prigovore u pogledu zakonitosti dokaza Tužilaštva BiH, kako Naredbi Suda BiH o provođenju posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačke a) i d) ZKP BiH, tako i rezultata provedenih radnji, odnosno audio snimci presretnutih telefonskih komunikacija, kao I video snimci optuženih, koji su imaju smatrati ‘plodovima otrovnih voćki’. Odbrane su istakle da sporne naredbe nisu dovoljno obrazložene u pogledu osnova sumnje da su optuženi, tada osumnjičeni, počinili krivična djela za koja se terete, te da nedostaje obrazloženje zbog čega se dokazi ne mogu pribaviti na drugi način, čime su povrijeđena prava optuženih na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz kojeg razloga Sud na tim dokazima ne može zasnivati svoju odluku, a u skladu sa članom 10. ZKP BiH.

 
Sud je izvršio uvid u sporne naredbe o provođenju posebnih istražnih radnji10, te utvrdio da iste sadrže dovoljno činjenica koje ukazuju na postojanje osnova sumnje da su optuženi, tada osumnjičeni, počinili krivična djela koja su im stavljena na teret, s obzirom na fazu u kojoj se postupak nalazio i na činjenicu da pribavljanje dokaza i rasvjetljavanje konkretnog slučaja tek slijedi. Naime, zakonom je tačno određeno da je teret dokazivanja postojanja osnova sumnje na Tužilaštvu, koji takvu obavezu ispunjava kroz obrazložen prijedlog za izdavanje naredbe o provođenju posebnih istražnih radnji. Sudija za prethodni postupak u tom procesnom trenutku vrši ocjenu takvog prijedloga, provjerava njegove činjenice i navode, te donosi zaključak da li je osumnjičena osoba učestvovala u izvršenju krivičnog djela iz člana 117. ZKP BiH, koji standard se primjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Dalje, postojanje osnova sumnje, kao najnižeg stepena sumnje, potvrđeno je samim rezultatima provedenih istražnih radnji, koji su dokaz da je prilikom donošenja naredbi ista postojala. Osporavanje postojanje osnova sumnje, nakon što su rezultati posebnih istražnih radnji potvrdili činjenice utvrđene od strane sudije za prethodni postupak, je suvišno.

Zatim, utvrđeno je da u naredbama nedostaje naznaka razloga zašto se dokazi nisu mogli pribaviti na drugi način, ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama, ali s obzirom na činjenicu da se samo Tužilaštvo, kao organ koji vodi istrage, pribjegao posebnim istažnim radnjama, da se zaključiti da nije postojao drugi način prikupljanja potrebnih dokaznih materijala. Ovakva potreba prepoznata je od sudije za prethodni postupak, koji je prilikom razmatranja prijedloga ocijenio da je isti osnovan i u tom pogledu. Naime, određene kriminalne aktivnosti, posebno one koje su izražene kroz određene oblike organizovanog kriminaliteta, se teže razotkrivaju i sprječavaju. Očigledno je da se u konkretnom slučaju radilo o dobro uvezanoj i zatvorenoj grupi, čiji članovi su izolovani u svojoj komunikaciji, tim više jer imeđu više pripadnika postoji porodična veza, grupi koja je djelovala sporazumno, sa jasno podijeljenim ulogama i dobro pripremljenim međusobnim kontaktima, kao i kontaktima sa licima iz zemalja Zapadne Evrope i susjednih država, koji su nepoznati i nedostupni pravosudnim organima Bosne i Hercegovine, jer se radi o prekograničnom kriminalu, te s obzirom na način izvršenja krivičnog djela, kriminalne radnje grupe su se mogle kvalitetno zadokumentovati jedino provedenim posebnim istražnim radnjama.

Sa druge strane, posmatrano kroz prizmu inkriminisanih radnji, protiv optuženih, tada osumnjičenih, postojala je osnova sumnje da su izvršili krivična djela Organizovani kriminal iz člana 250. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi iz člana 189. KZ BiH. Krivično djelo Krijumčarenje ljudi podpada pod glavu XVIII KZ BiH kojom su obuhvaćena krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Dakle, osnov inkriminacije se nalazi u međunarodnim aktima, konkretno članu 6. Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnenim, morskim i vazdušnim putem11, kojim protokolom se dopunjuje Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, a koji međunarodni instrumenti su stvoreni upravo zbog znatnog povećanja aktivnosti organiziranih zločinačkih grupa u krijumčarenju migranata i drugih povezanih kriminalnih aktivnosti, a koje nanose veliku štetu državama u kojima takve grupe djeluju, kako se navodi i preambuli Protokola. Dakle, u konkretnom slučaju, radi se o krivičnim djelima predviđenim međunarodnim aktima, čiji je objekt zaštite upravo država, jer se krše njeni zakoni o granicama i imigraciji, odnosno o kriminalu protiv države, sa elementima međunarodnog kriminaliteta, iz kojih su razloga nadležni organi dužni poduzeti sve što je u njihovoj moći kako bi se spriječilo vršenje ovog oblika kriminaliteta koji nanosi štetu sigurnosti i međunarodnom ugledu Bosne i Hercegovine (BiH), a kako bi se uhvatili počinitelji krivičnih djela, što je i učinjeno. Takođe, bitno je napomenuti da je u konkretnom slučaju ispoštovano i načelo srazmjernosti, odnosno ograničenje osnovnih prava optuženih, tada osumnjičenih, srazmjerno je težini učinjenog krivičnog djela, s obzirom da se radi o krivičnim djelima obuhvaćenim odredbom člana 117. ZKP BiH, tačnije tačkama b) i d) ovog člana12, koja odredba sadrži listu krivičnih djela za koja se prema izboru zakonodavca mogu odrediti posebne istražne radnje.

Odbrana sporne naredbe smatra nezakonitim, iz kojeg razloga su provođenjem posebnih istražnih radnji po osnovu istih prekršena osnovna prava i slobode zagarantovana ustavom i međunarodnim ugovorima. Konkretno, ta se povreda odnosi na član 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija), pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Navedeno pravo nije apsolutno, jer Konvencija predviđa određene izuzetke, i to u onim situacijama kada su kumulativno ispunjeni uslovi iz stava 2. istog člana, da takvo miješanje bude u skladu sa zakonom, da postoji legitimni cilj, odnosno kada je to “neophodno demokratskom društvu”, između ostalog, i radi sprječavanja nereda ili kriminala. Sud smatra da, u konkretnom slučaju, zadiranje javne vlasti i ograničenje prava optuženih provođenjem posebnih istražnih radnji, ispunjava navedene uslove. Da se zaista radi o zakonitom miješanju javne vlasti, pored svega prethodno navedenog, potvrđuje i činjenica da radnje iz člana 116. ZKP BiH nisu poduzete protivno odredbi člana 121. ZKP BiH, odnosno prikupljeni podaci i dokazi nisu pribavljeni bez naredbe Sudije za prethodni postupak niti u suprotnosti sa njom, stoga Sud na istima može zasnivati svoju odluku. Dalje, postupano je i u skladu sa zakonskim propisom o obimu i trajanju posebnih istražnih radnji13, koji su prema stavu Evropskog suda za ljudska prava neophodni kao zaštitni mehanizmi kako bi se ograničila mogućnost samovoljnog postupanja14. Takođe, miješanje javne vlasti kroz provođenje posebnih istražnih radnji u srazmjernosti je sa ciljem sprječavanje kriminala, koji se želio postići, a koji cilj se smatra ispavnim i legitimnim i prema stavu Evropskog suda za ljudska prava zauzetog u nekoliko slučajeva.15

  
U vezi sa navedenim, bitno je spomenuti i praksu sudova BiH, konkretno Vrhovnog suda Federacije BiH, odnosno stav zauzet u Rješenju donesenom prilikom odlučivanja o žalbi kantonalnog tužitelja u Tuzli, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli16. U istom se navodi da je prvostepeni sud (Kantonalni sud u Tuzli), u pogledu određivanja i provođenja posebnih istražnih radnji, zauzeo pogrešan stav kada je zaključio da ‘greške u određivanju i primjeni radnji vode pravno nevaljanim dokazima i njihovoj neupotrebljivosti u krivičnom postupku’, kao i dokazi proizašli iz navedenih dokaza, jer bi iz takvog zaključivanja proizašlo da bi bilo koja povreda odredbi procesnog zakona prilikom pribavljanja dokaza, automatski ima za posljedicu nezakonitost tog dokaza. Vrhovni sud smatra da je zapravo obaveza Suda da ‘kod uočavanja procesne pogreške, ocijeni cilj konkretne odredbe koja nije primjenjena ili je prekršena, značaj propusta da se postupi u skladu s njom za osnovna prava i slobode (optuženog ili svjedoka), kao i značaj tog propusta u odnosu na osnovna načela krivičnog postupka, o čemu se moraju navesti razlozi. Sud smatra da su jedini izuzetak koji oslobađa Sud takve obaveze one procesne odredbe koje u sebi sadrže izričitu zabranu zasnivanja sudske odluke na dokazima koji su pribavljeni njihovim kršenjem’. To bi u konkretnom slučaju značilo da je prekršena odredba člana 121. ZKP BiH, a Sud je mišljenja, koje je ranije izneseno, da nije postupano suprotno navedenoj procesoj odredbi.

Pa tako, cijeneći sve naprijed navedene činjenice, kako pojedinačno, tako i u svojoj međusobnoj vezi, Sud zaključuje da u konretnom slučaju nije postupano protivno odredbama ZKP BiH, kao niti odredbi člana 8. Evropske konvencije, iz kojeg razloga su prigovori odbrana optuženih odbijeni kao neosnovani, a dokazi Tužilaštva BiH DT-7, DT-8, DT-9, DT-10, DT-11, DT-12, DT-13, DT-14, DT-16, kao i dokazi dobiveni na temelju istih, zakoniti u smislu člana 10. ZKP BiH.

    1. Prigovor zakonitosti u pogledu radnje otvaranja privremeno oduzetih predmeta u smislu člana 70. i 71. ZKP BiH

Takođe, odbrana optuženih isticala je prigovor zakonitosti dokaza proisteklih iz telefonskih aparata i njihove forenzike, navodeći da Tužilaštvo nije postupalo u skladu sa odredbama člana 70. i 71. ZKP BiH prilikom postupanja sa oduzetim predmetima i otvaranja privremeno oduzetih predmeta.

Odredbom člana 70. jasno je propisano da se privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju u Sudu ili Sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Dalje, Sud je izvršio uvid u dodatni dokaz Tužilaštva DDT-4, Zapisnik o otvaranju predmeta broj: T20 0 KT 0003381 12, sačinjen dana 19.07.2012. godine, u prostorijama Tužilaštva BiH, te utvrdio da su radnji otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta pristupili advokat Suzana Tomanović, tada braniteljica osuđenog H.Č.1, advokat Zaim Poturović, tada branitelj osuđenog H.Č., advokat Džemail Bećirović, tada branitelj optuženog A.Č., i advokat Emina Hasanović, tada branitelj optuženog A.Č.1. Sud je utvrdio da postoje odredjene manjkavosti, s obzirom na činjenicu da radnji otvaranja privremeno oduzetih predmeta nije pristupio branilac optuženog Đ.Č., niti optuženi, a u zapisniku je propušteno navesti da li su isti bili uredno obaviješteni, ali koje nisu nužno dovele do povrede njihovih prava u onom obimu koji bi za rezultat imao oglašenje spornih dokaza nezakonitim. Tim više što su navedenoj radnji pristupili branoci optuženih A.Č. i A.Č.1, koja činjenica predstavlja dodatno osiguranje da su njihova prava bila zaštićena. Takođe, ovim nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost radnje u njenoj sveukupnosti. Pored toga, svrha navedene radnje jeste identifikacija privremeno oduzetih predmeta, a kao dokaz njenoj istovjetnosti mogu se uzeti u obzir i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, i to u odnosu na optuženog A.Č. potvrda broj: 17-13-3-04-608-3/12 od 10.07.2012. godine17, na optuženog Đ.Č. broj: 17-08-2-35/12 od 10.07.2012. godine18, i na optuženog A.Č.1 potvrda broj: 17-13-3-04-609-3/12 od 10.07.2012. godine19, koje su potpisane od samih optuženih, kojom prilikom su svi oduzeti predmeti identifikovani i na koje su optuženi imali pravo prigovora, a koje potvrde su, zajedno sa listom oduzetih predmeta, navedene u Zapisniku pod predmetima koji se imaju otvoriti.

Stoga, s obzirom na sve prethodno navedeno, prigovori odbrana optuženih u pogledu zakonitosti dokaza proisteklih iz privremeno oduzetih telefonskih aparata, odbijeni su kao neosnovani.

  1. Nalazi i obrazloženja Suda
    1. Opšta razmatranja

Rukovodeći se prvenstveno principom slobodne ocjene dokaza, zagarantovanim odredbom članom 15. ZKP-a BiH, Sud je cijeli postupak vodio sa ciljem da osigura da niko nevin ne bude osuđen, a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivično pravna sankcija pod uslovima propisanim KZ-om BiH i u zakonom propisanom postupku, u skladu sa članom 2. stav 1. ZKP BiH.

U tom smislu Sud je cijenio izvedene dokaze u ovome predmetu u skladu sa osnovnim načelima ZKP BiH i to načelom iz člana 3. stav 1. ZKP-a BiH, koji određuje da se optuženi smatra nevinim dok se ne utvrdi njegova krivnja. U skladu sa tim, na tužitelju leži odgovornost dokazivanja krivice optuženog i optužba to mora dokazati po standardu van svake razumne sumnje, jer u slučaju da postoji bilo kakva sumnja u pogledu postojanja činjenica koje čine navodno krivično djelo, donesena odluka mora ići u prilog optuženog (član 3. stav 2. ZKP BiH). Na kraju, Sud je dužan razmatrati i ocjenjivati dokaze koji idu u korist optuženog sa jednakom pažnjom kao i dokaze koji terete optuženog (član 14. ZKP BiH). U konkretnom slučaju, takvih dokaza nije bilo, jer odbrane optuženih u toku postupka nisu stavljale prijedlog za izvođenje dokaza.

Prilikom ocjene iskaza svjedoka koji su svjedočili u ovome postupku, Sud je cijenio njihovo držanje i ponašanje tokom davanja iskaza, ispitao konzistentnost njihovih iskaza datih u sudnici, uporedio činjenice o kojima je svjedok svjedočio sa činjenicama koje su utvrđene od strane drugih svjedoka, te materijalnim dokazima kako bi se utvrdilo da li su potkrijepljeni ili osporeni drugim dokazima u ovome predmetu.

Takođe, u ovom predmetu je uložena materijalna dokumentacija i Sud je ispitao svaki uloženi dokaz kako bi odlučio o njihovoj pouzdanosti i dokaznoj vrijednosti, a sve uz primjenu člana 15. ZKP-a BiH, koji predviđa princip slobodne ocjene dokaza, bez formalnih ograničenja i bez posebnih dokaznih pravila.

    1. Utvrđeno činjenično stanje, ocjena dokaza

Nakon svestrane i savjesne ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog od njih posebno, tako i u međusobnoj povezanosti, utvrđeno je van svake sumnje, da su optuženi A.Č., Đ.Č. i A.Č.1 počinili krivičnopravne radnje opisane u izreci ove presude, odnosno da su njihovim radnjama ostvarena obilježja krivičnih djela za koja su ovom presudom oglašeni krivima. Sud je cijenio sve provedene dokaze, pri tome vršeći procjenu da li se radi o irelevantnim dokazima, u smislu prigovora koje je odbrana ulagala u toku glavnog pretresa, zaključivši da se niti jedan uloženi dokaz ne može ocijeniti kao takav. Sud je izvrišio uvid u svu dokaznu građu, pa tako i u odnosu na pojedine dokazne koji se odnose na optužene u odnosu na kojih je postupak razdvojen, iz razloga jer su predmet postupka upravo radnje grupe udružene radi činjenja krivičnih djela, usljed čega je neophodno bilo dokazati upravo kauzalnost svih indvidualnih radnji optuženih. Izvajanje dokaza koji se odnose na lica koja su zaključila sporazum o priznanju krivnje i u odnosu na koja je donesena presuda, ne bi bilo cjelishodno. Osim toga, kada se radi o predmetima u kojima se postupak vodi protiv više lica koja su djelovala unutar udružene grupe, teško se može doći do zaključak da se određeni dokaz odnosi samo na jednog pripadnika grupe, već se ukazuje potreba da se dokazi cijene u svojoj međusobnoj povezanosti, kao bi se izvršila sveobuhvatna analiza materijala uloženog u spis. Pored toga, Sud napominje da svi dokazi nemaju stepen primarnih dokaza u procesu formiranja sudske odluke, dakle nemaju karakter odlućnih, već samo potkrepljujućih dokaza.

Zaključak da su optuženi tokom inkriminisanog perioda, a radi sticanja imovinske koristi, prihvatom državljana R. Turske u BiH, Crnoj Gori ili R. Srbiji, prebacivanjem istih preko državne granice BiH i R. Hrvatske, protivno odgovarajućim odredbama zakona kojima je regulisan prelazak državne granice, radi njihovog daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope, koji državljani R. Turske nisu ispunjavali uslove za ulazak i boravak u drugim državama, imajući uloge izviđača, vodiča, vozača i posrednika, Sud prije svega temelji na dokazima izvedenim od strane tužioca, i to: sadržajima audio zapisa snimljenih telefonskih razgovora, kao i video zapisa, dobivenih provođenjem posebne istražne radnje iz člana 116. stav 1. tačke a) i d) ZKP BiH, čiji će pojedini dijelovi biti navedeni i razmatrani u nastavku presude.

Reprodukovanje za ovu krivičnopravnu stvar relevantnih dijelova CD sa zapisima snimljenih razgovora, na glavnom pretresu je izvršeno uz pomoč svjedoka-eksperta V.S., koji je shodno Naredbama Tužilaštva BiH izdatim Odsjeku za istrage Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, o vještačenju snimljenih razgovora koje je Tužilaštvo BiH putem međunarodne pravne pomoći dobilo od nadležnih organa R. Hrvatske (USKOK i Županijski sud u Zagrebu), sačinio Analizu i objašnjenje grafičkog prikaza ostvarenih telefonskih kontakata u OA “LOKA”20, uz analizu i objašnjenje grafičkog prikaza oduzetih telefonskih aparata i SIM kartica urađenih na osnovu podataka iz Forenzičkog izvještaja privremeno oduzetih telefonskih aparata i SIM kartica, koji podaci su analitički obrađeni i grafički predstavljeni u softverskom program pod nazivom Analyst’s Notebook 8, a koju analizu je usmeno i obrazložio na glavnom pretresu. Iz navedenog dokaza, čija valjanost i tačnost ničim konkretnim nije dovedena u sumnju, jasno proizilazi činjenica da je u inkriminisanom periodu ostvaren veliki broj kontakata između optuženih lica, a koje vrijeme komunikacija odgovara periodima navedenim u činjeničnom opisu svake od tačaka izreke presude. Takođe, iz iste proizilazi i da je od optuženenog A.Č. oduzet 1 telefonski aparat i 1 telefonska kartica, pretplatničkog broja ..., koji je bio pod mjerama nadzora i tehničkog sminanja telekomunikacija, od optuženog Đ.Č. oduzet 1 telefonski aparat i 3 telefonske kartice, jedna pretplatničkog broja: ..., koja je bila pod mjerama nazdora i tehničkog snimanja telekomunikacja, a koji je koristio i telefonski broj: ..., te od A.Č.1 oduzeto 6 telefonskih aparata i 3 telefonske kartice, jedna od tih pretplatničkog broja ..., sa kojeg je ostvarivana komunikacija.

Kako je navedeno, pomenuta Analiza temeljila se i na dokazu Izvještaj Granične policije, Centralni istražni ured, o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM kartica, broj: 17-08-1-FT-012/12 od 19.12.2012. godine, sačinjen po Naredbi za vještačenje Tužilaštva BiH broj T20 0 KT 0003381 12 od 19.07.2012. godine, kojom je naloženo vještačenje privremeno oduzetih predmeta mobilnih telefona i SIM kartica u vidu utvrđivanja podataka vezanih za telefonske imenike, dolazne, odlazne i propuštene pozive, pristigle i dolazne poruke, te sadržaj memorije telefona i SIM kartica, koji Izvještaj je sačinio G.M., zaposlenik u Graničnoj policiji BiH, na poslovima policajca-tehničara. Isto je potvrdio prilikom sjvedočenja u toku glavog pretresa, te predočio Sudu sadržaj učinjene analize.

Zaključak o učinjenom krivičnom djelu nesumljivo proizilazi i iz Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu i izvršiocima Granične policije BiH (Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu), Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-13-5-KU-10/12 od 09.07.2012. godine21, načinjen nakon provođenja posebnih istražnih radnji u odnosu na optužene, po osnovu kojih su prikupljene informacije o izvršenju više ktivičnih djela, uz sudjelovanje većeg broja osoba, u kojoj su uloge članova podijeljene, tako da svako pokriva određeno područje na cijeloj ruti kretanja ilegalnih migranata do njihovih krajnjih destinacija. Navedene okolnosti odgovaraju činjeničnom opisu navedenom u svakoj od tačaka izreke presude. Pa se tako u odnosu na optuženog A.Č. navodi da je isti, kao pripadnik grupe, sa ulogom vodiča i vozača legalnih migranata, u cilju sticanja proupravne imovinske koristi, u više navrata počinio krivično djelo Krijumčarenje ljudi, postupajući po uputama A.Č.2, oko preuzimanja, prevoza i prevođenja ilegalnih migranata preko državne granice, i to na način da je na području Bihaća preuzimao ilegalne migrante i vršio njihov prevoz do određene lokacije, koristeći pmv marke VW Golf II u vlasništvu A.Č.2. Zatim, u odnosu na optuženog Đ.Č., navodi se da je isti, takođe postupajući po uputama A.Č.2, prevozio i prevodio ilegalne imigrante preko državne granice, ostvarujući direktnu komunikaciju sa ostalim osumnjičenim uključenim u izvršenje krivičnih djela, na način da je prevozio ilegalne migrante iz Bihaća do unaprijed dogovorene lokacije, potom prelazio na teritorij R. Hrvatske, i tamo ih predavao D.M., pri tome u nekoliko navrata koristeći svoje pmv marke Hyundai Santa FE, reg. oznaka .... Konačno, za optuženog A.Č.1 se navodi da je, ponovno prema uputama A.Č.2, obavljao ulogu vodiča ilegalnih migranata preko državne granice, najčešće ih vodeći od kuće A.Č.2 do rijeke Korane, gdje ih je ilegalno prebacivao preko državne granice.

Takođe, uvidom u dokaze pribavljene putem međunarodno pravne pomoći opravdano se može zaključiti da je u R. Hrvatskoj vođena obimna istraga, koja je uključivala i provođenje posebnih istražnih radnji, sa ciljem prikupljanja dokaznog materijala, a čiji rezultati ukazuju i na učešće optuženih u vršenju krivičnopravnih radnji koji su im stavljene na teret. Potrebno je posebno istaknuti Presudu Županijskog suda u Zagrebu broj 1 KOV-US-52/1222 kojom je pravomoćno ostalih osuđen D.M., koji je bio bliski saradnik i učesnik u organizovanoj kriminalnoj grupi, koja je postojala sa ciljem učinjenja krivičnog djela Krijumčarenje ljudi, te koji je zajedno sa optuženima u ovome predmetu, sa unaprijed dogovorenom ulogom i doprinosom, učestvovao u izvršenju istog (prihvat ilegalnih migranta na teritoriji R. Hrvatske).

Sud je svoju odluku temeljio i na Dopisu Službe za poslove sa strancima, od 03.09.2012. godine, iz kojeg proizilazi da je u vremenskom periodu od mjeseca aprila do mjeseca juna 2012. godine, a koji vremenski period odgovara inkriminisanom period iz činjeničnog dijela optužnice, u prenočištima na području Bihaća sa kratkim boravkom bilo prijavljeno ukupno 98 državljana R. Turske. Sud je takođe cijenio i iskaze saslušanih svjedoka, kao i zapisnike Granične policije BiH o saslušanju svjedoka Turskih državljana, te dopisa Državne agencije za israge i zaštitu broj: P-16-03-04-3-566-9/12 od 10.08.2012. godine i Dopisa firme Tenfor sa izvodima iz evidencije o novčanim transferima, koji su, između ostalih, dokaz novčanih sredstava dobivenih kao naknda za izvršenje inkriminisanih radnji.

Pored navedenih dokaza, Sud je imao u vidu i činjenicu da je od 5 optuženih u ovome predmetu, koji su učestvovali u radnjama opisanim u isreci presude, u potpunosti priznali krivnju za sve radnje koji su im stavljene na teret, počinjene na način opisan u izreci presude. Posebno se ističe činjenica da su izvršenje krivičnog djela na opisani način priznala lica koja su imala ulogu organizatora ove kriminalne grupe, po čijim uputama su krivična djela vršena. Ove činjenice su razmatrane isključivo u vezi sa drugim izvedenim dokazima, dajući im značaj sporedne i dodatne okolnosti.

Dakle, utvrđeno je da su optuženi postali pripadnici grupe u cilju učinjenja krivičnih djela, preciznije krivičnog djela iz člana 189. stav 1. KZ BiH, i to na način da je svaki od učesnika poduzimao radnju kojom je ostvario svoju ulogu i doprinijeo ukupnom izvršenju djela, kao i da su optuženi svojim radnjama ostvarili obilježja ovog krivičnog djela, u vidu omogućavanja prevođenja preko državne granice licima koji ne ispunjavaju uslove za zakonit ulazak. Naime, krivično djelo krijumčarenje ljudi vrši onaj ko „prevede preko državne granice“ ili „omogući drugome nedozvoljeni prelazak granice“. Pojedinačne radnje optuženih čine dio lanca ukupnih događaja, koji za cilj i rezultat imaju ilegalno prebacivanje migranata iz BiH. Za postojanje ovog krivičnog djela nije neophodno dakle, da je svaki od optuženih lica, bio jednako angažovan u svakoj od faza prebacivanja. Krivično djelo postoji i dovršeno je i onda kada svaki od učesnika u izvršenju krivičnog djela poduzme radnju, kojom ostvaruje svoju ulogu i kojom doprinosi ukupnom izvršenju djela. Sama priroda djela, a naročito način izvršenja konkretnih inkriminisanih radnji, ukazuje na međusobnu povezanost optuženih, podjelu uloga s obzirom na etapu, te znanje optuženih da je u izvršenje uključeno više lica, te da svojom radnjama doprinose ostvarenju tog zajedničkog cilja. Dalje, utvrđeno je da su optuženi postupali sa direktnim umišljajem, vođeni motivom zarade, odnosno koristoljublja, kao zakonskog elementa ovog krivičnog djela, koji je potrebno da samo kao takav egzistira na strani optuženog.

Da se ovdje radi o produženom krivičnom djelu, proizilazi iz činjenice da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti propisani članom 54. stav 2. KZ BiH, prema kojoj odredbi produženo krivično djelo je učinjeno kada je učinilac s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela, koja s obzirom na način izvršenja, njihovu vremensku povezanost i druge okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. Da su ispunjeni uslovi vidljivo je iz činjeničnog opisa, jer su optuženi izvršili više radnji koje su istovrsne, a međusobno odvojene, od kojih svaka pojedinačno sadrži sva zakonska obilježja istog krivičnog djela, između kojih postoji određeni vremenski kontinutitet, zatim postoji istovjetnost direktnog umišljaja, identičan način postupanja, isti zaštitni objekt, te isti oblik krivice, koje okolnosti čine jedinstvenu prirodnu cjelinu i pravdaju konstrukciju produženog krivičnog djela.

Prethodno opisani i navedeni dokazi potvrđuju uvjerenje Suda o učinjenom krivičnom djelu i dokazuju krivnju svakog od optuženih, te se odnose na svaku od tačaka izreke presude, iz kojeg razloga su razmatrani u uvodnom dijelu, prije nego se Sud upustio u ocjenu provedenih dokaza i činjeničnih utvrđenja do kojih je došao na temelju istih, a prema pojedinim tačkama optužnice. 

      1. Tačka 1. izreke presude

Tačkom 7. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 1. izreke ove presude, optuženi su A.Č. i Đ.Č., i to A.Č. da je zajedno sa S.Š., dana 13.04.2012. godine, preuzeo trojicu ilegalnih migranata, koje je doveo do rijeke Korane i tu ih preveo preko državne granice iz BiH u R. Hrvatsku i potom predao Đ.Č., koji ih je odveo na teritorij R. Hrvatske i predao hrvatskom državljaninu D.M. radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Da su optuženi počinili krivična djela na opisani način, prije svega proizilazi iz sadržaja presretnutih telefonskih razgovora od dana 13.04.2012. godine23. Navedenog dana, u 14:48 sati, komunikaciju su ostvarili A.Č. i S.Š.: A.Č. pita: „Šta? Kako?“, S.Š.: „Pa ništa još nije javio, predvečer“, a A.Č. mu poručuje: „Pa de kad bude to onda mi javi znaš. Ako ne mogneš mene dobiti, onda me na Đ. broj zovi“, S.Š. navodi: „Nemam ja njegov hrvatski. Ja imam samo ovaj bosanski“, a A.Č.: „Poslaću ja tebi hrvatski i ovaj. Uzmi, napuni tu sebi karticu“. iz iste jasno proizilazi da se A.Č. raspituje u vezi dogovora o prebacivanju ilegalnih migranata, očekujuči informaciju o njihovom preizimanju, a da je u cijeli dogovor uključen i Đ.Č., kojeg oslovljava nadimkom „Đ.“, te mu nakon razgovora šalje broj ..., koji koristi optuženi Đ.Č., što je potvrđeno oduzetim predmetima H.Č.1, gdje je na SIM kartici i mobilon telefonu ovaj broj sačuvan pod imenom „Đ.1“. Isti broj je u oduzetom mobilnom telefonu A.Č., bio sačuvan pod imenom „D.“. (transkript br. 309)

Dalje, nastavak njihove komunacije teče u smijeru nastavka dogovora da je došlo do realizacije dogovora potvrđuje nastavak njihove komunikacije od 16,28 sati istog dana, gdje S.Š. govori A.Č.: „Pa evo prelazim vodu“, zatim u 16,46 sati „Evo me kraj ovih mezarluka idem“, na šta mu A.Č. odgovara da i on dolazi, te u 16,58 sati kada S.Š. govori: Pa viću sad da S. (H.Č.1) me dočera“, a A.Č. mu odgovara „Ajd viću ja sa Đ. (Đ.Č.) pa da dođeš dole na granicu nekako da pređeš“. Činjenicu da je došlo do preuzimanja migranata potvrđuje i komunikacija izmešu osuđenih A.Č.2, koji je imao ulogu organizatora, i NN osobe koja ga obaviještava da su migranti prevedeni dobro (transkipt br. 321,322,326).

Nastavak njihove dalje komunikacije odnosio se na dogovor oko novčane naknade, što proizilazi iz sadržaja komunikacije, istog dana od 18,05 sati, kada A.Č. poručuje S.Š.: „Haj ti polako dole kod S. ovaj pa ćeš uzeti za 50 kod onoga, reću ja da tebi dadne pare znaš pa onda uzmi ti za 50 od onoga“, na što ga S.Š. pita: „Dobro, a ko mene plaća ti il onaj“, a A.Č. mu odgovara: „Pa ako on ne plati ja ću ti platiti“ (transkript br. 361).

 

Da je A.Č. korisnik telefonskog broja ... sa kojeg je ostvarena komunikacija potvrđeno je oduzimanjem mobilnog telefona IMEI broja ... od istog, u kojem se nalazila SIM kartica sa ovim brojem, kao i oduzeti Ultra certifikat koji glasi na isti broj.

Navedene radnje odgovaraju činjeničnom opisu djela, odnosno događaja od navedenog datuma, u Presudi Županijskog suda u Zagrebu, broj: 1 KOV-US-52/12 od 09.11.2012. godine24, u odnosu na, između ostalih i D.M., koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

Takođe, činjenicu da su strani državljani navedenog datuma zaista boravili u hotelu „...“ Bihać, potvrđuje Dopis Službe za poslove sa strancima, broj 18.5.2-07.6-3482-4/12 DP od 03.09.2012. godine25, koji sadrži podatke o provjerama službene evidencije o prijavama boravka stranih državljana, u kojem se navodi da su lica D.A. i D.T., boravili na navedenom mjestu u periodu od 12.04.2012. do 13.04.2012. godine, a koji datum i okolnosti odgovaraju činjenicama navedenim u činjeničnom opisu tačke 1. izreke presude.

Dakle, naprijed cijenjena materijalna dokumentacija, odnosno analizirani dokazi, koje je Sud prihvatio kao tačne i vjerodostojne, dokazuju aktivno učešće optuženih A.Č. i Đ.Č. u izvršenju krivičnog djela od 13.04.2012. godine kako je to opisano u tački 1. Izreke presude.

      1. Tačka 2. izreke presude

Tačkom 8. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 2. izreke ove presude, optuženi su A.Č. i Đ.Č., i to da je H.Č., postupajući po nalogu A.Č.2, dana 14.04.2012. godine, dvojicu ilegalnih migranata predao A.Č. i S.Š., koji su ih prebacili preko državne granice i oko 21,55 sati predali Đ.Č. koj ih je dalje predao D.M., a za koje radnje su optuženi dobili naknadu u iznosu od 362,00 eura, koji je novac uplaćen na ime Đ.Č. putem Western Union sistema tranfera novca.

Zaključak Suda o krivici optuženih prvenstveno se temelji na sadržaju snimljenih razgovora, od dana 14.04.2012.26 i to prije svega razgovoru vođenom između optuženog A.Č. i Đ.Č. u 21,50 sati, u kojem se dogovoraju oko mjesta susreta, odnosno da se se nađu „Još niže dole u onim dolinama“ (transkript br. 487). Zatim je u 22,33 vođen razgovor između A.Č. i ženske osobe, dok telefonski broj pripada H.Č., čija je uloga bila da preuzme migrante i preda ih A.Č., prilikom kojeg optuženi A.Č. obaviještava sudionika u razgovoru da misli da ih je pratio neki automobil te da sumnja da su otkriveni, te je obaviještava da su stigli. Razgovor je tekao ovako: A.Č.: „Reci da smo došli“, NN ženska osoba: „Dobro“, A.Č.: „Jedva smo utekli“, NN ženska osoba: „Pa reko, jel sve uredu onda?“, A.Č.: „Pa jeste sade uredu. Gore kad smo prelazili, ne znam jesu li nas vidili ali uglavnom za nama je izišlo auto. Evo nas ovdje na mjestu haj nek požuri taj“. (transkript br. 489, 490). Smatra se da se ovdje misli na H.Č.1, koji je vlasnik pretplatničkog broja sa kojim je ostvarivana komunikacija, a koji treba da dovede ilegalne migrante, te ih preda A.Č., koji očigledno, zajedno sa S.Š., čeka na unaprijed dogovorenoj lokaciji.

Dalja komunikacija se odvija između A.Č. i Đ.Č., od 22,46 sati, koji prije svega komuniciraju u vezi situacije koja se razvija oko njih i kretnji pojedinih automobila (transkript br. 495, 496), a kada se navedeno dovede u vezu sa prethodnim razgovorom koji je vodio A.Č. u vezi automobila za kojeg sumnja da ih je pratio, može se raći da su isti pokušavali da ispitaju sigurnosnu situaciju, prije nego su se dogovorili da se sastanu: A.Č.: „Pa hajd onda, evo mi odošmo prema tebi dole, haj“.

Da je Đ.Č. korisnik telefonskog broja ... potvrđuje Analiza i objašnjenje grafičkog prikaza ostvarenih telefonskih kontakata u OA “LOKA”27, uz analizu i objašnjenje grafičkog prikaza oduzetih telefonskih aparata i SIM kartica urađenih na osnovu podataka iz Forenzičkog izvještaja privremeno oduzetih telefonskih aparata i SIM kartica.

Da je zaista navedena radnja izvršena potvrđuje komunikacija od 22,47 sati, između A.Č. i H.Č., kada se ponovno javlja NN ženska osoba: A.Č.: „Ono je prebačeno“, NN ženska osoba: „Dobro“, A.Č.: „Utovari to, haj“ . (transkript br. 497)

 

Dana 15.04.2012. godine u 16,57 sati, A.Č. pozvao je NN ženksu osobu da provjeri: „Da li je A.3 dao pare“, pri tome misleći na A.Č.2, dobivajući potvrdan odgovor, a nakon toga, u 17,07 sati poziva S.Š. da sa njim provjeri koliko para mu treba dati (transkript br. 513, 514), iz čega se nesumljivo može zaključiti da su poduzete inkriminisane radnje krijumčarenja ilegalnih migranata u cilju sticanja imovinske koristi.

Potvrdu vjerodostojnosti navoda da je na transakcijski račun Đ.Č., otvoren u Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina, uplaćen iznos od 362,00 eura, proizilazi iz dokaza Akt – dopis Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: P-16-03-04-3-566-9/12 od 10.08.2012. godine28, koja je putem agencije zastupnika Western Union sistema u BiH, Tenfore d.o.o. Banja Luka, Western Union korisnički centar, utvrdila da se kao primalac novčanih sredstava u navedenom iznosu pojavljuje Đ.Č., a kao pošiljalac navodi se lice A.A., a koji iznos je uplaćen u Turskoj. Navedeno dodatno potvrđuje i sadržaj presretnutih komunikacija u odnosu na lica A.Č.2 i NN H., iz kojih proizilazi dogovor da će određeni novčani iznos, kao naknada za navedene inkriminisane radnje, biti ispaćen naknadno, kao i razgovor između A.Č.2 i NN Š.1, koji ga obaviještava da će naknadno da dobije „neke knjige, one za prvi, drugi, treći razred, razumiješ, pa će ti onda i s tim knjigama to sve završiti razumiješ? Tako da ovaj ništa se ti ne sekiraj“ (transkript br. 296).

Dakle, zaključeno je da cijenjena materijalna dokumentacija, koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, dokazuje aktivno učešće optuženih A.Č. i Đ.Č. u izvršenju krivičnog djela od 14.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 2. izreke presude.

      1. Tačka 3. izreke presude

Tačkom 9. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 3. izreke ove presude, optuženi su A.Č.1 i Đ.Č., u kojoj se navodi da M.B., nakon bezuspješnog pokušaja da dana 19.04.2012. godine prebaci trojicu turskih državljana (O.B., H.T. i M.G.), kontaktira A.Č.2 koji organizuje prihvat navedenih ilegalnih migranata, na način da za sumu od 900,00 eura iste preuzimaju A.Č.1 i S.Š., te oko 20,53 sata istog dana, na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, preko rijeke Korane, prevode u R. Hrvatsku gdje ih preuzima Đ.Č. koji ih potom predaje M.B..

Navedeno prvenstveno potvrđuje sadržaj presretnutih telefonskih komunikacija od dana 19.04.2012. godine29, između A.Č.2 i Đ.Č.. A.Č.2 poziva Đ.Č., nakon što je obavio razgovor sa M.B., u 19,49 sati: “Ovaj kaže za sat vremena da je vamo, znaš kod mene..”. Nakon toga, u 20,16 sati mu govori da krene dole. Zatim u 20,32 sata Đ.Č. govori A.Č.2: “Nek to odvedem gore do križa, ja ću biti gore na križu, haj sad cu biti nedostupan, sad idem kroz ove…doline”. (transkript br. 61, 66, 69)

Istog dana zabilježena je i komunikacija između A.Č.2 i A.Č.1, u kojoj A.Č.2, očigledno u namjeri da provjeri da li je došlo do preuzimanja migranata, komunicirajući u šiframa, pita A.Č.1: “Jesi našo kravu?”, na što A.Č.1 odgovara da je uredu (transkript br. 67). Zatim ga u 20,39 sati obaviještava da mora dole do križa doći (transkript br. 70), jer ga na tom mjestu, kako je vidljivo iz prethodno citiranih razgovora, čeka optuženi Đ.Č..

Takođe, u tom periodu zabilježena je i komunikacija između Đ.Č. i A.Č.1, kojom prilikom se dogovaraju oko mjesta sastajanja, kao i vrše provjere gdje se koji od njih dvojice nalazi i kreće, gdje u jednom trenutku Đ.Č. upozorava A.Č.1 da “Požuri, sad će patrola”, a zatim ga pita “Jesi preš’o kod Korane?”, na što A.Č.1 odgovara da jeste i da kreće do križa, koja lokacija je unaprijed dogovoreno mjesto susreta (transkipt br. 335, 334).

Da je Đ.Č. izvršio navedeno krivično djelo takođe proizilazi i iz sadržaja komunikacije između njega i A.Č.2, u 22,01 sati, kada ga isti obaviještava da je “Riješio ono”, A.Č.2 mu se zahvaljuje, a Đ.Č. pita “He,he imal kakvih para?”, na što mu A.Č.2 odgovara da nema sav iznos, ali da ima za njega, a Đ.Č. mu govori da “Pripremi sto eura” (transkript br. 84). Da se zaista govori o izvršenom krivičnom djelu Sud nesumnjivo zaključuje i na osnovu činjenice što vrijeme obavljanja razgovora odgovara vremenu dogovaranja A.Č.2 sa M.B., čija je uloga bila da preuzme ilegalne migrante na području Hrvatske. Pa tako, iz sadržaja komunikacija izmešu A.Č.2, ostvarenih sa M.B. i Đ.Č., proizilazi da je susret između Đ.Č. i M.B. dogovoren preko A.Č.2, u vremenskom period od 21,43 do 21,48 sati, a sa ciljem predaje stranih državljana nakon njihovog prebacivanja na teritorij R. Hrvatske (transkipt br. 78, 438,439, 440).

Pored toga, iz Izvoda iz baze podataka, odnosno elektronske evidencije prelaska državne granice M.G.30, gdje su navedeni podaci počev od naziva graničnog prijelaza, datum prelaska, vremena prelaska, ime i prezime lica koja ulaze ili izlaze iz zemlje, njihove generalije, državljanstva, broj identifikacijskog dokumenta, marka i tip vozila kojim su lica ušla odnosno izašla iz zemlje, registarski broj, te status putnika, proizilazi da je dana 19.04.2012. godine, između 15,48 i 16,54 sati, registrovan prelazak državne granice na na GP „Bosansko Grahovo“ četiri lica, sa vozilom oznaka …, i to: M.B., H.T., O.B. i M.G., a da je istog dana u 20,39 sati registrovan prelazak državne granice na izlazu iz BiH na istom graničnom prelazu jednog lica, i to M.B..

Činjenicu da je M.B. zaista preuzeto tri ilegalna migranta od optuženog Đ.Č., i to u vrijeme navedeno u izreci presude, potvrđuje i dokaz Tužilaštva pribavljen putem međunarodne-pravne pomoći od Županijskog suda u Zagrebu, tačnije Izviještaj MUP R. Hrvatske, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, broj: 511-01-66-ORG-4656/21-12.MŠ od 19.04.2016. godine, u kojem su zabilježene obzervacije kretanja pmv Škoda Fabija, reg. oznaka …, kojim je upravljao M.B., a u vozilu su se nalazile još tri NN muške osobe, u periodu od 22,00 sata do 00,22 sata, kada su se osobe smjestile u navedeni hotel u Zagrebu.

Interesantan razgovor koji je Sud smatra važnim spomenuti jeste onaj vođen između M.B. i H., vođen dana 19.04.2012. godine, u kojem M.B. upozorava H. da su turski državljani dobili crveni pečat na granici sa R. Hrvatskom, odnosno da su dobili zabranu legalnog ulaska u Hrvatsku, te da je potrebno da objasni svojim ljudima (pretpostavlja se da se misli na između ostalih i na Đ.Č. i A.Č.1) “Da idemo direct gore na crno. Oni sade moraju ići na crno u Hrvatsku. Oni nemaju više šanse da uđu normalno na granicu.” Dakle, iako svjesni da je turskim državljanima zabranjen ulaz na teritorij R. Hrvatske, optuženi ipak čine inkriminsanu radnju, svjesni posljedice koju ista može da proizvede.

Dakle, Sud, na osnovu svega navedenog, posebno istaknutih materijalnih dokaza, odnosno transkipta audio snimaka razgovora optuženih, koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, izvodi zaključak o aktivnom učešću optuženih A.Č. i Đ.Č. u izvršenju krivičnog djela od 19.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 3. izreke presude.

      1. Tačka 4. izreke presude

Tačkom 11. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 4. izreke ove presude, optuženi su Đ.Č. i A.Č.1, a u istoj je navedeno da je A.Č.2, po dogovoru sa H., dana 26.04.2012. godine, sedam ilegalnih migranta smjestio u prenoćište „...“, te angažovao taksi vozača E.M. da ih preveze na područje mjesta Tržac, u blizini granice sa R. Hrvatskom, što je isti uradio, gdje ih je predao H.Č. i S.Š. na području naselja Rujnica, općina Cazin, koje migrante su oni dalje predali optuženom A.Č.1 i R.Č., koji iste, nakon što su naplatili iznos od 1.200,00 eura, prebacuju na teritorij R. Hrvatske i predaju Đ.Č., gdje migrante preuzima NN osoba (korisik telefonskog broja ...).

Zaključak Suda o krivici optuženih prvenstveno proizilazi iz transkripta audio snimaka razgovora od 26.04.2012. godine31. Prije svega, da se zaista radi o sedam ilegalnih migranata potvrđuje komunikacija ostvarena između A.Č.2 i NN H., od 10,22 sati u kojem H. obaviještava A.Č.2: “Dobro danas..sedam komada, znaš li ti koliko para..”, očigledno je da je upotrebljava riječ komad šifrovano za strane Turske državljane (transkript br. 550). Zatim se dogovaraju da imigrante prebace u 2 navrata, “prvo četiri, pa onda tri”, te da ih smjeste u različite hotele (transkript br. 552). O navedenom dogovoru obaviješten je i D.M. (transkript br. 557). Nakon toga, A.Č.2 angažuje taksi vozača E.M. da, uz novčanu naknadu, preveze Turske državljane do mjesta Tržac, što je isti i učinio, obavijestivši A.Č.2 da se migranti nalaze u njegovom automobilu i da su bez pasoša te da nije siguran da li ih on može prevesti zbog straha ne bude uhapšen od strane nadležnih organa, nakon čega ih isti odvozi na unaprijed dogovorenu, skrivenu lokaciju i tamo ih ostavlja (transkript br. 571,581,587,588,592, 598, 685). 

U toku glavnog pretresa, na okolnosti iz tačke 4. izreke presude iskaze su dali E.M. i S.A., kojima su u cijelosti potvrdili sve navode iz optužnice.

Svjedok E.M. je izjavio da je tokom 2012. godine obavljao posao taksiste (koristio pmv marke Mercedes 210, crne boje, a prije toga vozio Mercedes 124), te da je bio angažovan da preveze veći broj stranih državljana, opisujući konkretno radnje od dana 26.04.2012. godine na isti način kako to proizilazi iz presretnutih komunikacija, tačnije da ga je pozvala nepoznata osoba na telefon, zatraživši od svjedoka da četiri lica preveze na dogovorenu lokaciju, a koja treba preuzeti iz hotela “…”. Svedok je takođe izjavio da ga je radi kontrole zaustavila Granična policija u mjestu Rujnica, te nakon izvršene kontrole pustila dalje. Osnovano se može zaključiti da se upravo A.Č.2 svjedoku predstavio kao izvjesni M..

Tačnost iskaza ovog svjedoka potvrđuje Službena zabilješka Granične policije, jedinica granične policije Velika kladuša, broj: 17-13-3-04-68-482/12 od 26.04.2016. godine32, iz kojeg dokaza proizilazi da su policijski službenici izvršili kontrolu pmv Mercedes 124, Taxi registarskih oznaka u mjestu Rujnice, kojim je upravdljao E.M., te da su se u vozilu nalazila četiri državljanina Turske, i to G.O., A.E., B.E. i O.R..

Takođe, svjedokinja S.A., koja je svjedočila na glavnom pretresu, a koja već 15 godina vodi pansion “…” u Bihaću, u vezi sa navedenim izjavila je da u pansionu borave mnogi strani državnjani, te da je moguće da su u tom period bila četiri državljana Turske, koja su prijavljena u knjizi gostiju, te da je u toku njihovog boravka kontaktirala osoba koja se predstavila kao B., kako bi je obavijestila da će po strane državljane doći taksista, a da im ona prije odlaska oduzme pasoše, koji su kasnije preuzeti od neke njoj nepoznate osobe.

Istinitost izjava svjedoka, kao i činjeničnih navoda optužnice, potvrđuje i potvrđuje Dopis Službe za poslove sa strancima, broj 18.5.2-07.6-3482-4/12 DP od 03.09.2012. godine33, koji sadrži podatke o provjerama službene evidencije o prijavama boravka stranih državljana, u kojem se navodi da su lica G.O., A.E., B.E. i O.R. boravila u hotelu “…” od dana 25.04.2012. godine.

Ovakvo utvrđeno stanje u potpunosti je potvrđeno transkriptima preslušanih presretnutih razgovora34, obavljenim između A.Č.2 i Đ.Č., u razgovoru od 10,45 sati: A.Č.2: “Hej jesi uhvatio konje?”, Đ.Č.: “Nisam”, A.Č.2: “Sad mi kaže čojek da je u dole u Furjanu ima četiri, znaš”. Zatim u komunikaciji od 10,46 sati: Đ.Č.: “Pa kad bi ti vozio ta drva?”, A.Č.2: “Voziću ja tamo u tri sata”. Da je posao obavljen, odnosno da je izvršena inkriminisana radnja, ukazuje razgovor od 21,20 sati kada A.Č.2 obaviještava Đ.Č.: “Ušao je u štalu”, Đ.Č.: “Evo gotovo..”. Očigledno je da lica šifrovano komuniciraju, koristeći izraz “konje” i “drva” za strane državljane. (transkript br. 271, 272, 351)

Da je A.Č.1 bio učesnik u inrkiminisanim radnjama, i to radi ostvarivanja protupravne imovinske koristi, potvrđuje komunikacija između njega i A.Č.2, od 19,01 sati, u kojoj ga isti pita jee li sve dobro, a zatim daje uputu da uzme hiljadu i dvijestotine eura. Nakon toga, u razgovoru od 19,23 sata provjerava da li su došli, te da li su dali pare, na što A.Č.1 ima potvrdan odgovor. (transkript br. 318, 332).

Pored navedenog, ulogu Đ.Č. i A.Č.1, koji je bio u prisustvu R.Č. u izvršenju krivičnog djela od navedenog dana, potvrđuje i transkipt razgovora presretnutih komunikacija između Đ.Č. i R.Č. u kojem se isti dogovoraju o izvršenju djela, mjestu i vremenu susreta (transkript br. 684, 698, 699742). Da je A.Č.1 radnju obavljao zajedno sa R.Č. potrđuje razgovor između R.Č. i Đ.Č., od 19,22 sata: Đ.Č.: “Jesi kren’o ti?”, R.Č.: “Ma nisam još“, Đ.Č.: “Pa hajd kreni dok nema niđe ništa”, R.Č.: “Pa evo j… se ovda”, Đ.Č.: “Koji to, ko to?”, R.Č.: “Ma A.Č.1”, Đ.Č.: “Pa šta hoće?”, R.Č.: “Pa nešto nije uredu sa računom.”, odnosno A.Č.1 nije bio u mogućnosti odmah da preuzme naknadu za izvršenu kriminalnu radnju, u prethodno dogovorenom iznosu, ali nakon što je izvršio naplatu o tome je obavijestio A.Č.2, kako je to navedeno u prethodnom pasusu. (transkript br. 744).

Dakle, Sud zaključuje da navedena materijalna dokumentacija, posebno transkipti audio snimaka prisluškivanih razgovora optuženih, koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, dokazuje aktivno učešće optuženih Đ.Č. i A.Č.1 u izvršenju krivičnog djela od 26.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 4. izreke presude, a koji materijalni dokazi potkrepljuju i navode i iskaze svjedoka, u koje Sud nije imao razloga da sumnja, jer se utvrđene činjenice poklapaju sa onim iznesenim od srane ovih svjedoka iznesenim, kako prilikom njihovog ispitivanje u toku istrage, tako i na glavnom pretresu.

      1. Tačka 5. izreke presude

Tačkom 12. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 5. izreke ove presude, optuženi su Đ.Č. i A.Č.1, da su dana 27.04.2012. godine, po nalogu A.Č.2, prvo A.Č.1 zajedno sa S.Š., oko 16,45 sati, preuzeli od H.Č. četiri migranta, koji je za inkriminisanu radnju naplatio iznos od 1.200,00 eura kao naknadu za ilegalno prebacivanje, te iste preveli na tritoriju R. Hrvatske na mjestu koje nije predviđeno za prelazak državne granice, tu ih je preuzeo R.Č. i predao Đ.Č. koji ih je automobilom prevezao do Zagreba oko 22,42 sata.

Prvenstveno, da se zaista radi o četiri migranta potvrđuje sadržaj komunikacije ostvarene između A.Č.2 i NN H., od dana 27.04.2012. godine, u 11,22 sata: NN H.: „Hajde pa pitaj imaš, nemaš da danas četiri idu..još jedno za sat dođo u Bihać, danas četiri..“, A.Č.2: „Dobro,dobro“, zatim u 11,36 sati: NN H.: „Danas koliko sata uzmi ono tamo?“, A.Č.2: „A ima tamo već?“, NN H.: „Četiri imaš tamo“, A.Č.2: „Gdje su?“ NN H.: „...“. (transkript br. 757 i 761)

Takođe, da je H.Č. kao naknadu za ilegalno prebacivanje preuzeo iznos od 1.200,00 eura potvrđuje razgovor između njega i A.Č.2, u kojem ga isti obaviještava da je od migranta uzeo navedenu sumu novaca. (transkript br. 381)

U vezi sa navedenim, iz transkripta snimljenog presretnutog razgovora istog dana od 17,19 sati, može se zaključiti da A.Č.2 najavljuje A.Č.1 dolazak S.Š. sa stranim državljanima. (transkript br. 389)

Dalje, zaključak Suda o krivici optuženog Đ.Č. utvrđen je prije svega transkriptom snimljenog razgovora između optuženog i A.Č.2 od 18,57: A.Č.2: „Šta ima?“, Đ.Č.: „Ma nema ništa čekam... Ma ništa sve uredu, samo čekam priliku“, zatim od 20,06 sati kada Đ.Č. obaviještava A.Č.2: „Ono će ili u pola devet, devet tako“, A.Č.2: „Haj dobro šuti“, te u 20,58: „Ovo je krenulo nemoj zvati javit ću ti se kad stignemo“. Zatim ga u 22,01 sati obaviještava da se nalazi na autoputu, a u 22,37: „Ove ovce ću ja ovdje zatvoriti sad... taj hotel ima..“ Oćigledno je da su šifrovano komunicirali, te da za ilegalne migrante koriste naziv „ovce“. (transkript br. 399, 407, 409, 410, 414)

Pored navedenog, da je Đ.Č. preuzeo ilegalne migrante od R.Č. potvrđuje sadržaj njihove komunikacije u 17,56 sati: Đ.Č.: „Gdje si to?“, R.Č.: „A gore vrh“, Đ.Č.: „Evo mene ovdje znači slobodno je... I idem onda prema tebi... Hoćemo'l ja i ti to riješiti, polako uhvatit ćemo se kolone, idem idem ispred tebe idem sve“, R.Č.: „Ne znam ništa hajd kad dođem“ (transkript br. 871)

Potvrda vjerodostojnosti navoda je Nalog Županijskog suda broj: 21 Kir-US-453/11 od 03.05.2012. godine35, iz kojeg proizilazi da se provođenjem posebnih istražnih radnji došlo do saznanja da je dana 27.04.2012. godine, dogovorom između H. i A.Č.2, uz pomoć Đ.Č. na neutvrđen način prebaćena četiri turska državljana iz Bihaća u Hrvatsku, dok je isto organizovao D.M. koji se tada nalazio u Karlovcu. Navedeni turski državljani su završili na nepoznatoj lokaciji u Zagrebu.

Dakle, Sud zaključuje da cijenjena materijalna dokumentacija, posebno transkipti audio snimaka optuženih, koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, dokazuje aktivno učešće optuženih Đ.Č. i A.Č.1 u izvršenju krivičnog djela od 27.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 5. izreke presude.

      1. Tačka 6. izreke presude

Tačkom 13. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 6. izreke ove presude, optuženi su A.Č.1 i A.Č., da su, nakon prethodnog dogovora između A.Č.2 i NN H. od dana 28.04.2016. godine o prebacivanju dva migranta, a naknada za učinjeno krivično djelo je trebala da stigne 30.04.2012. godine, te nakon dogovora sa D.M., A.Č. po uputama A.Č.2, dana 29.04.2012. godine, preuzima ilegalne migrante u hotelu „...“ u Bihaću, pmv marke „Golf“ reg. oznaka ..., te ih predaje A.Č.1 i S.Š., koji ih prevode preko granice na teritorij R. Hrvatske i predaju D.M..

Na okolnosi ilegalnog prebacivanja dva migranta, na način i vrijeme opisano u izreci presude, nedvojbeno upućuje sadržaj Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu i izvršiocima Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-13-5-KU-10/12 od 09.07.2012. godine36, u kojem se navodi da je dana 28.04.2012. godine uspostavljena telefonska komunikacija izmešu A.Č.2 i NN H., koji obavještava A.Č.2 da „dolaze dvojica“, da nemaju novac kod sebe, te da će isti poslati u ponedjeljak. Nakon toga, A.Č.2 kontaktira D.M. i pita da li može riješiti „dva janjca“, na što ovaj odgovara da moće, a A.Č.2 odlaže prebacivanje ilegalnih migranata za naredni dan.

Slijedom navedenog, dana 29.04.2012. godine, A.Č., prema uputama A.Č.2, oko 12,47 sati u Bihaću preuzima dva ilegalna migranta koristeći pmv marke VW Gold II reg. broja ..., vlasništvo E.Č.1. Preuzimanje stranih državljana snimljeno je od strane policijskih službenika JGP Velika Kladuša.

U saglasnosti sa navedenim Izvještajem je Službena zabilješka Granične policije, Jedinica granične policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-696/12 od 27.06.2016. godine37, sačinjene od strane policijskog službenika inspektora R.R., na okolnosti provođenja posebne istražne radnje iz tačke d) stava 2. člana 116. ZKP BiH, proizilazi da je dana 29.04.2012. godine ispred hotela “…” isti primijetio zaustavljeno pmv marke “Golf” reg. oznaka …, za čijim je upravljačem sjedio A.Č., a u kojeg su ulazila dva lica koja su svojim izgledom i kretanjem upućivala da se radi o stranim državljanima. Nakon toga vozilo je napustilo središte Bihaća. Navedeno je snimljeno službenom video kamerom, koji video snimci su pušteni u toku glavnog pretresa.

Dalje, iz navedenog Izvještaja proizilazi da je iz sadržaja presretnutih komunikacija proizilazi da je S.Š. preuzeo ilegalne migrant, odveo ih do rijeke Korane, koja čini prirodnu granicu između BiH i Hrvatske, gdje ih oko 16,00 sati preuzima optuženi A.Č.1, koji ih prevodi preko granice, te oko 21,30 sati predaje D.M., te u 22,44 sata obavještava A.Č.2 da je “završio” i ostavio ih na autobusnoj.

Navedeno je utvrđeno provođenjem posebnih istražnih radnji po nalogu Županijskog suda, a kako proizilazi iz sadržaja Naloga navedenog Suda broj: 21 Kir-US-453/11 od 03.05.2012. godine38, da je dana 29.04.2012. godine, u večernjim satima, A.Č.2 u dogovoru sa H. prebacio dva turska državljanina nepoznatim vozilom, a koje osobe je prihvatio D.M. i odvezao u Zagreb.

Kao dokaz da su optuženi kao naknadu za prevođenje stranih turskih državljana preko granice primili određeni novčani iznos, potvrđuje, pored presretnutih razgovora između A.Č.2 i NN H., i Dopis Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: P-16-03-04-3-566-9/12 od 10.08.2012. godine39, kojim je utvrđeno da je lice E.Č. preko Western Union sistema primila dana 30.04.2012. godine novčani iznos od 1.181,32 KM, od lica Y.K., koji novac je uplaćen u Turskoj, a mjesto isplate Raiffeisen Bank dd BiH, Cazin.

Dakle, Sud zaključuje da cijenjena materijalna dokumentacija, posebno Izvještaj Granične policije o počinjenom krivičnom djelu, koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, dokazuje aktivno učešće optuženih A.Č.1 i A.Č. u izvršenju krivičnog djela od 29.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 6. izreke presude.

      1. Tačka 7. izreke presude

Tačkom 14. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 7. izreke ove presude, optuženi su A.Č.1 i A.Č., i to A.Č. da je dana 01.05.2012. godine, po uputi A.Č.2, ispred „...“ u Bihaću pmv marke Golf, reg. oznaka ... preuzeo dva migranta i prevezao ih u naselje Šturlić, naplativši 50,00 eura za usluge prevoza, a A.Č.1 zajedno sa S.Š. dana 02.05.2012. godine preuzeo tri migranta pmv marke VW Jetta, do šume pored rijeke Korane, te oko 18,00 preveo u R. Hrvatsku, te predao D.M..

Dokaz koji potrepljuje navode optužnice prvenstveno je transkript snimka presretnutih telefonskih razgovora od dana 01.05.2012. i 02.05.2012. godine40. Pa tako, da se zaista radi o dva ilegalne migranta potvrđuje razgovor između NN H. i A.Č.2, kom prilikom ga H. obaviještava: „sad dva imaš“. (transkript br. 467)

Navedeni dokaz potvrđuje i činjenicu da je A.Č., postupajući po uputama A.Č.2, preuzeo ilegalne migrante pmv marke VW Golf II reg. broja ..., oko 13,50 sati, ispred hotela „...“, te ih odveo do kuće A.Č.2. Za navedenu radnju isti je preuzeo novac u iznosu od 50 eura. S obzirom da D.Č. nije mogao da učestvuje u prevozu ilegalnih migranata, kao da isti nisu imali više novčanih sredstava, A.Č.2 je organizovao za njih spavanje u mjestu Štrulić. (transkript br. 507)

U saglasnosti sa navedenim je Službena zabilješka Granične policije, Jedinica granične policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-698/12 od 27.06.2012. godine41, sačinjena od strane policijskog službenika inspektora R.R. na okolnosti provođenja posebnih istražnih radnji od dana 01.05.2012. godine, koji navodi da je navedenog dana locirao kretanje pmv marke Golf reg. oznaka …, koji je stao ispred prenoćišta “…”, gdje su strani državljani sjeli u vozilo kojim je isti upravljao. Sve je zabilježeno službenom video kamerom, a koji snimci su puštani u toku glavnog pretresa.

Dalje, da je dana 02.05.2012. godine A.Č.2 angažovao A.Č.1 i S.Š. za prevoz ilegalnih migranta preko državne granice, Sud je utvrdio na osnovu sadržaja komunikacije sa A.Č.2, u kojem isti obaviještava A.Č.2 u 18,27: “Ja sam one krave tamo zatvorio haman na pola”, zatim u 18,55 da je stigao. (transkript br. 540, 661, 663). Da je krivično djelo izvršeno vidljivo je iz sadržaja presretnutih razgovora između D.M. i A.Č.2, kada D.M. javlja A.Č.2 u 23,22 da je gotovo. (transkript br. 601)

Pored navedenih presretnutih komunikacija, kao dokaz Sudu da je A.Č.1 počinio protupravne radnje je i Službena zabilješka sačinjena od strane policijskih službenika Š.M. i M.P., pripadnika Jedinice granične policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-699/12 od 27.06.2016. godine42, na okolnosti vršenja posebnih istražnih radnji dana 02.05.2012. godine, u kojoj se navodi da su od strane osmatrača obaviješteni da se pmv marke Jetta crvene boje kreće prema šumi u blizini rijeke Korane, te da je prethodno došlo od kuća koji koristi H.Č., A.Č. i A.Č.1. Nakon toga, u 18,00 uočena je skupina osoba koja se organizovano kretela, I to prvo lice identifikovano kao A.Č.1, zatim S.Š., a iza njega još tri osobe, koje su svojim kretanjem, odijevanjem i prtljagom upuživale da se radi o ilegalnim migrantima. Sve je zabilježeno službenom video kamerom, a koji snimci su puštani u toku glavnog pretresa.

Iz sadržaja presretnutih komunikacija između A.Č.2 i NN H. vidljivo je da je H. kao naknadu za činjenje navedenih protupravnih radnji poslao 814,00 eura putem Western Uniona na ime S.K. iz R. Hrvatske, a da je isti novac predao A.Č.2 (transkript br. 543, 545)

Na osnovu svega navedenog, Sud zaključuje da opisana materijalna dokumentacija, koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, dokazuje aktivno učešće optuženog A.Č. u izvršenju krivičnog djela od 01.05.2012. godine, te A.Č.1 u izvršenju krivičnog djela od 02.05.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 7. izreke presude.

      1. Tačka 8. izreke presude

Tačkom 15. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 8. izreke ove presude, optužen je A.Č. i A.Č.1, i to da je dana 04.05.2012. godine pmv marke „VW Golf“ reg. oznaka ..., oko 20,18 sati preuzeo ilegalne migrante na dogovorenoj lokaciji i odveo ih u mjesto Štrulić, prethodno naplativši 50,00 eura, da bi dana 05.05.2012. godine u jutarnjim satim A.Č.1 sa H.Č.1 navedene migrante preveli u R. Hrvatsku, gdje su ih predali D.M..

Da se zaista radi o dva migranta potvrđuje telefonska komunikacija između A.Č.2 i NN H., koji obaviještava A.Č.2 da će dana 04.05.2012. godine u Bihać stići 2 strana državljanina koje A.Č.2 treba preuzeti i organizovati njihovo ilegalno prevođenje u R. Hrvatsku. (transkript br. 631)

Nakon toga je uslijedila komunikacija između A.Č. i S.Š. koja je išla u smijeru dogovora oko vremena, mjesta i načina preuzimanja navedenih ilegalnih migranta, prilikom kojeg su se dogovorili da se ilegalni migrant preuzmu oko 20,00 sati na benzinskoj pumbi prije autobuske stanice, a koja potvrđuje učešće A.Č.2 u izvršenju krivičnog djela. (tranrskript br. 1311, 1319, 1321, 1322) Ilegalni migrant su prevezeni na ranije lokaciju, “staro mjesto”, kako je ranije dogovoreno. (transkript br. 1339)

Kao potvrdu vjerodostojnosti navoda Sud je cijenio Službenu zabilješku Jedinice granične policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-700/12 od 27.06.2012. godine43, sačinjenu od strane policijskih službenika G.M., M.P. i R.R. na okolnosti provođenja posebnih istražnih radnji dana 04.05.2012. godine, u kojoj se navodi da je navedenog dana izvršeno video snimanje dolaska autobusa iz Sarajeva na stanicu u Bihaću, te izlazak iz autobusa osoba koje su svojim izgledom, odjevanjem i ponašanjem ukazivale da se radi o stranim državljanima, njihovo čekanje i dolazak pmv marke WV Golf A2 reg. oznaka … oko 20,18 sati, kojim je upravljao A.Č.. Dalje se navodi da je isti preuzeo pomenute strane državljane u svoje vozilo, te se uputio u pravcu Štrulica. Očigledno je da sadržaj u potpunosti odgovara činjeničnim navodima optužnice u odnosu na inkriminisane radnje počinjene od strane optuženog A.Č. dana 04.05.2012. godine. Policijski službenik koji je svjedočio na glavnom pretresu, potvrdio je svoj potpis na navedenoj službenoj zabilješki.

Kao dokaz učešća optuženog A.Č.1 u inkriminisanim radnjama od navedenog dana, potvrđuje sadržaj transkripta razgovora između A.Č.1 i A.Č.2 od 05.05.2012. godine, kada A.Č.1 obaviještava A.Č.2 da je u ranim jutarnjim satima preuzeo ilegalne migrante: “Jeste li pomuzli krave”, na što A.Č.1 odgovara da nisu još, a A.Č.2 ga upozorava da požuri. Dalje je utvrđeno da je strane državljane preuzeo NN H., te ih predao D.M., koji je A.Č.2 naposlijetku obavijestio da je sve gotovo. (transkript br. 827 i 672)

Da je krivično djelo učinjenja sa ciljem sticanja protupravne imovinske koristi potvrđuje potvrđuju transkripti snimljenih razgovora od 04.05.2012. godine, ponovno između A.Č. i S.Š., u kojoj S.Š. pita A.Č. da li je dobio novac, tačnije pedeset eura, nakon čega dobija potvrdan odgovor, kao i između A.Č.2 i NN H. u kojem mu H. govori: “Reci im da daju 50 eura tom”, misleći na A.Č.. (transkript br. 1327, 1329, 1331,638)

Pa tako, a na osnovu svega navedenog, Sud zaključuje da dokazni materijal, koji je Sud prihvatio kao tačan i vjerodostojan, dokazuje aktivno učešće optuženog A.Č. u izvršenju krivičnog djela od 04.05.2012. godine, te A.Č.1 u izvršenju krivičnog djela od 05.05.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 8. izreke presude.

      1. Tačka 9. izreke presude

Tačkom 16. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 9. izreke ove presude, optuženi su A.Č. i Đ.Č., i to A.Č. da je dana 09.05.2012. godine na prethodno dogovorenoj lokaciji, pmv marke „VW Gold“ reg. oznaka ..., preuzeo četiri migranta, F.C., M.C., A.K. i H.C., predao ih S.Š. i H.Č.1, koji su iste preveli preko državne granice, predali R.Č., a Đ.Č. da je pomenute migrante preuzeo i predao dalje hrvatskom državljaninu D.M..

Krivicu optuženog optuženih Sud je utvrdio prvenstveno na osnovu Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu44, iz kojeg proizilazi da A.Č.2 angažovao A.Č. da pmv marke „VW Golf II“, reg. oznaka ... ode u Bihać i preuzme ilegalne imigrante, što je isti i učinio oko 16,35 sati. Nakon što je preuzeo ilegalne migrante, iste je predao S.Š. i H.Č., koji ih odvode do R.Č., čija uloga je bila predaja migranta optuženom Đ.Č..

Dalje, prema uputama A.Č.2, optuženi Đ.Č. je preuzeo strane državljane, i to od R.Č. kojeg je sam angažovao da dovede ilegalne migrante, koje preuzima od S.Š. i H.Č.. Navedeni zaključak Suda proizilazi iz sadržaja transkripta presretnutih komunikacija, i to između Đ.Č. i R.Č, od 17,27 sati: Đ.Č.: „Onaj, jesi li spreman?“, R.Č.; „Đe?“, Đ.Č.: „Za more.. A znaš o čemu ti pričam“, R.Č.: „Ahh Kade?“, Đ.Č.: „Pa sad ću ja provjerit i ja ti javim“, R.Ć. „Ti'š tamo čekat mene?“, Đ.Č.: „Da“, R.Č.: „Dobro, ko i zadnji put“. (transkript br. 1173)

Da su strani državljani zaista boravili na teritoriji BiH potvrđuje Akt službe za poslove sa strancima, broj: 18.5.2-07.6-5090-2/13 DP od 26.11.2013. godine45, iz kojeg proizilazi da lica F.C., M.C., A.K. i H.C. nisu imala odobren boravak u BiH, te da je 05.05.2012. godine za ista odbijen ulazak u BiH na GP „Deleuša“, kao i da su lica F.C. i H.C. evidentirani na ulazu u državu preko GP Hum, na dane 09.05.2012. godine, te 06.05.2012. godine. Kao dodatni dokaz koji potvrđuje boravak navedenih lica u BiH je i Akt Službe za poslove sa strancima broj: 18.5.2-07.6-3482-4/12 DP od 03.09.2012. godine46, u kojem se navodi da su lica M.C. i H.C., boravili u hotelu „...“ Bihać u periodu od 08.05.2012. godine do 09.05.2012. godine.

Zaključak o krivici optuženih utvrđen je na osnovu svega navedenog, kako u uvodnom dijelu, tako i u ovoj tački optužnice, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao tačne i vjerodostojne, koja nedvojbeno dokazuje aktivno učešće optuženog A.Č. i A.Č.1 u izvršenju krivičnog djela od 09.05.2012. godine, svaki sa svojom jasno utvrđenom ulogom, a kako je to opisano u tački 9. izreke presude.

      1. Tačka 10. izreke presude

Tačkom 17. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 10. izreke ove presude, optužen je Đ.Č. da je dana 10.05.2012. godine, angažovan od strane A.Č.2, da zajedno sa S.Š., u svrhu prebacivanja na teritorije R. Hrvatske, preuzme dvojicu migranata, pa ih motornim vozilom marke Hyundai, reg. oznaka ..., preveze na lokaciju blizu granice sa R. Hrvatskom, naplativši za to iznos od 50,00 eura, a potom ih preuzeo na teritoriji R. Hrvatske u svrhu daljeg prevoza do Zagreba.

Da se zaista radi o dvojici ilegalnih migranta Sud je utvrdio uvidom u Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu47, u kojem se navodi da je A.Č.2 dana 10.05.2012. godine osoba NN H. obavijestila da se dvije osobe nalaze u hotelu ....

Na osnovu cijenjenog materijalnog dokaza, kao i sadržaja presretnutih telefonskih razgovora48, Sud je ustanovio da je A.Č.2 angažovao optuženog Đ.Č. i S.Š. da vozilom koje pripada Đ.Č. marke Hyundai Santa Fe, reg. oznaka ..., na unaprijed dogovorenom mjestu, preuzmu ilegalne migrante, što je i učinjeno oko 15,02 sata. (transkript br. 1035, 1036, 1037, 1042) Za navedenu inkriminisanu radnju optuženi je od stranih državljana uzeo novčani iznos od 50,00 eura, kao naknadu za učinenu uslugu. (transkript br. 1043)

Navedene činjenice poklapaju se sa onim iznesenim u Službenoj zabilješki Jedinice granične policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-702/12 od 27.06.2012. godine49, sačinjena od strane policijskih službenika G.M., S.Č. i M.H., na okolnosti provođenja posebnih istražnih radnji od 10.05.2012. godine, iz koje proizilazi da je ispred „...“ uočeno parkirano terensko vozilo marke Hyundai hrvatskih reg. oznaka ..., da je vozač pozvao dva strana državljana, lako prepoznatljiva, koja su sjela sa njim u vozilo i uputli se u pravcu izlaza iz Bihaća, a da je vozilom upravljao optuženi Đ.Č.. Sve je zabilježeno službenom video kamerom, a koji snimci su puštani u toku glavnog pretresa. Da je policijsku službenik S.Č. zaista sačinio navedenu službenu zabilješku, kao i učestvovao u provođenju posebnih istražnih radnji, potvrdio je u na glavnom pretresku, kada je pozvan da svjedoči u svojstvu svjedoka. Na unakrsna ispitivanja o okolnostima fotografisanja navedenih inkriminisanih radnji i optuženih, svjedok je izjavio da je za isto imao odobrenje nadležnih organa.

Dalje je utvrđeno da je optuženi Đ.Č., nakon što je S.Š. ilegalne migrante preveo preko granice na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, iste ponovno preuzeo radi prevoza do Zagreba, a kako to proizilazi iz pomenutog Izvještaja. Pa je tako optuženi Đ.Č. za vrijeme putovanja održavao komunikaciju sa A.Č.2, izvještavajući ga o lokaciji na kojoj se nalazi, od 18,21 sat: „Evo nas na autoputu... Ma ništa ušao sam u Zagreb idem...Na autobusnu idem sad ću...Evo mene ovdje na autobusnom kolodvoru...“. (transkript br. 1061, 1063, 1067)

Zaključak o krivici optuženih utvrđen je na osnovu svega navedenog, kako u uvodnom dijelu, tako i u ovoj tački optužnice, a koju materijalnu dokumentaciju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, a iskaz svjedoka S.Č. kao istinit, tim više jer je potkrijepljen objektivnim dokazima, a koji nedvojbeno dokazuje aktivno učešće optuženog Đ.Č. u izvršenju krivičnog djela od 10.05.2012. godine, svaki sa svojom jasno utvrđenom ulogom, a kako je to opisano u tački 10. izreke presude.

      1. Tačka 11. izreke presude

Tačkom 18. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 11. izreke ove presude, optužen je A.Č., i to da je dana 10.05.2012. godine, po uputama A.Č.2, od taksi vozača E.M. preuzeo četiri državljana R. Turske, i to: A.S., A.V., T.A. i T.H., u mjestu Štrulići, općina Cazin, te iste smiješta na unaprijed dogovorenu lokaciju i pri tome uzima iznos od 900,00 eura kao dio naknade za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske.

Prije svega, da se zaista radi o četiri ilegalna migranta potvrđuje sadržaj telefonske komunikacije između A.Č.2 i NN H. od dana 10.05.2012. godine50, koje lice obaviještava A.Č.2 da u osam sati stižu četvorica na autobusku stanicu u Bihaću. (transkript br. 809) Nakon toga A.Č.2 angažuje taxi vozača E.M. zvani E.1, koji je ilegalne migrante preuzeo ispred pansiona „...“, te ih prevezao do mjesta Štrulića na unaprijed dogovorenu lokaciju, za koju radnju je od istih tražio novčanu naknadu, takođe prema uputstvu A.Č.2. (transkript br. 810,820,831,835,836,838,841,842,844, 845, 852)

Prilikom ispitivanja u toku glavnog pretresa svjedoka E.M., isti je potvrdio ove navode, da je bio angažovan za prevoz putnika, da se radilo o četiri osobe, prilikom koje vožnje ga je kontrolisala Granična policija, a koju uslugu je dobio 100,00 eura. Potvrda vjerodostojnosti ovih navoda je i Službena zabilješka Granične policije, terenski ured sjeverozapad Gradiška, broj: 17-13-3-04-68-527/12 od 11.05.2012. godine51, u kojem se navodi da je dana 10.05.2012. godine prilikom kontrole zaustavljeno navedeno vozilo tasksi registarskih oznaka, kojim je upravljao E.M., u kojem vozilu su se nalazila četiri Turska državljana (A.S., A.V., T.A. i T.H.).

Da je A.Č. postupao kako se navodi u činjeničnom opisu optužnice proizilazi iz navedenog Izvještaja, koji su ih odveli u jedan od objekata A.Č.2, te je iz sadržaja presretnutih komunikacija vidljivo da je H.Č.1, koji je postupao zajedno sa A.Č., uzeo 9, odnosno 900,00 eura, kako se osnovano smatra. (transkript 1095)

Dakle, iz svega navedenog, kako iz cijenjenih objektivnih dokaza, tako i na osnovu iskaza svjedoka, u koji Sud nije imao razloga da sumnja, tim više jer su navedne činjenice potkrijepljene materijalnom dokumentacijom, a koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog A.Č. u izvršenju krivičnog djela od 10.05.2012. godine, a kako je to opisano u tački 11. izreke presude

      1. Tačka 12. izreke presude

Tačkom 19. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 12. izreke ove presude, optužen je A.Č. da je dana 13.05.2012. godine preuzeo ilegalne migrante od F.H. koji je angažovan za prevoz šest ilegalnih migranta, i to zajedno sa S.Š. i H.Č., sa dva vozila, od kojih je optuženi upravljao sa pmv marke „VW Golf II“, reg. oznaka ..., radi prebacivanja istih do unaprijed dogovorene lokacije.

Prvenstveno, da se radi o četiri ilegalna migranta Sud je utvrdio na osnovu Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu52 , iz kojeg proizilazi dogovor između A.Č.2 i NN lica, u periodu od aprila mjeseca 2012. godine, pa do 13.05.2012. godine. Dalje se navodi da su Ilegalni migranti na područje Bihaća dovezeni pmv marke Mercedes, reg. oznake ..., vlasništvo lica F.H. iz Sarajeva, tačnije u mjesto Čoralići. Tu ih preuzima optuženi A.Č., koji je upravljao pmv marke „Golf“ reg. oznake .... Potvrda vjerodostojnosti iznesenih navoda jeste Službena zabilješka Jedinice granične policije, Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-704/12 od 27.06.2012. godine, sačinjena na okolnosti provođenja posebnih istražnih radnji dana 13.05.2012. godine, od strane policijskih službenika R.R. i E.P.53, u kojoj se navodi da je su isti navedenog dana locirali pmv kombi marke „Mercedes“ u naselju Ćoralići. Ubrzo nakon toga lociran je i pmb marke „VW Golf“ reg. oznaka ... ispred navedenog kombija, a kojim je upravljala jedna muška osoba.

Pa tako Sud na osnovu navedenog dokaznog materijala, cijenjenog pod ovom tačkom presude, kao i u njenom uvodnom dijelu, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao tačne i vjerodostojne, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog A.Č. u izvršenju krivičnog djela od 13.05.2012. godine, a kako je to opisano u tački 12. izreke presude.

      1. Tačka 13. izreke presude

Tačkom 20. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 13. izreke ove presude, optuženi su Đ.Č. i A.Č.1, i to Đ.Č. da je dana 24.05.2012. godine motornim vozilom marke Hyundai reg. oznaka ..., zajedno sa R.Č. i S.T., preuzeli grupu od šest ilegalnih migranta, naplativši od svih iznos od po 50,00 eura za uslugu prihvata i prevoza do granice. Iste su predali A.Č.1 istog dana koji ih je smjestio u štalu u blizini kuće A.Č.2 u mjestu Štrulići, pri tome naplativši iznos od 1.600,00 eura kao naknadu za prebacivanje na teritorij R. Hrvatske. A zaim da je Đ.Č., nakon što su strani državljani prebačeni na teritorij R. Hrvatske od strane H.Č.1 i S.Š., iste preuzeo i odveo u dubinu navedene države.

Da se zaista radi o šest ilegalnih imigranta proizilazi iz Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu54 u kojem se navodi da je dana 23.05.2012. godine uspostavljena telefonska komunikacija između A.Č.2 i H., u kojem ga H. pita da li može raditi i govori mu da u Bihaću ima šest ljudi.

Da je optuženi Đ.Č. preuzeo tri ilegalna imigranta svojim pmv marke Hyundai Santa Fe, reg. oznaka ..., utvrđeno je prvenstveno na osnovu transkripta presretnutih telefonskih razgovora, od dana 24.05.2012. godine, vođenog između A.Č.2 i Đ.Č. od 16,22 sata: A.Č.2: „Ka'š dolazit?“ Đ.Č.: „Pa kad ti treba ti javi samo i eto“, A.Č.2: „Znaš kad sam ti rek'o za ono.. Idu one 3 cure znaš idu sa njom... Pa moreš li?“, Đ.Č.: „3 cure?“, A.Č.2: „Pa 'vamo gore sam ja znaš“, Đ.Č.: „Da, da znam gore“, oslovljavajući ilegalne migrante nazivom 'cure'. (transkript br. 2362)

Dalje, na osnovu Službene zabilješke Jedinice granične policije Velike Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-580/12 od 30.05.2012. godine55, sačinjena od strane S.Č. i A.O. na okolnosti provođenja posebne istražne radnje od dana 24.05.2012. godine, u kojoj se navodi da je navedenog dana na parkingu hotela „...“ uočena skupina stranih lica koja su svojim izgledom i ponašanjem ukazivala da se radi o stranim državljanima, kao i dva automobila, jedno pmv marke Hyundai reg. oznaka ..., kojim je upravljao Đ.Č. i drugo pmv marke „Golf“ reg. oznaka ..., u koja su ušli strani državljani (tri imigaranta u jedno, a tri u drugo vozilo), nakon čega su se uputli u nepoznatom pravcu.

U toku glavnog pretresa saslušan je svjedok S.Č., zaposlenik u Graničnoj policiji BiH, koji je sačinio službenu zabilješku, te potvrdio navedene događaje od toga dana, kao i svoj potpis na istoj. Takođe, u toku glavnog pretresa na navedene okolnosti saslušan je i svjedok A.O., zaposlenik u Graničnoj policiji koji je takođe poduzimao posebnu istražnu radnju tajnog praženja po naredbi Suda, potvrdivši dešavanja zabilježena u službenoj zabilješki, kao i svoj potpis na istoj. 

Da je optuženi A.Č.1 učesnik u izvršenju krivičnog djela od navedenog dana potvrđuje sadržaj presretnutih telefonskih razgovora između optuženog i A.Č.2 u 17,35 sati: A.Č.2: „Nemoj ići sa tim teocima nikuda dok ne dođe druga roba“, A.Č.1: „Hoću li goniti ove krave vamo?“, A.Č.2 mu odgovara da će mu javiti, zatim ga u 18,04 sati pita „Jesi li krave zatvorio?“, a A.Č.1 potvrđuje da je smjestio dio migranata u štalu, oslovljavajući ilegalne migrante nazivom 'krava'. (transkript br. 1655, 1660, 1671)

Sud je takođe utvrdio da je dio grupe ilegalne migrante, nakon što su isti prevedeni na teritorij R. Hrvatske preko rijeke Korane koja čini prirodnu granicu između BiH i R. Hrvatske od strane H.Č.1 i S.Š., preuzeo optuženi Đ.Č. sa svojim pmv marke „Hyundai Santa Fe“, reg. oznaka ... i preveoz u Zagreb na unaprijed dogovorenu lokaciju, a kako to proizilazi iz sadržaja dokaza Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu.

Navedeno utvrđeno stanje potvrđuje i dokaz Zapisnik o saslušanju svjedoka P.A., broj: 17-08-2-04-51/12 od 30.05.2012. godine56, koja osoba je prema Izvješaju o počinjenom krivičnom djelu bila jedna od ilegalnih migranta koji su prebačeni iz BiH na teritorij R. Hrvatske navedenog dana, zatim da je dana 29.05.2012. godine na graničnom prelazu Velika Kladuša, na osnovu Sporazuma o readmisiji izvršen prihvat 8 državljana, među kojima je bio i P.A., a koji je ispitivan o navedenim okolnostima u prostorijama Centralnog istražnog ureda GP BiH. Svjedok je izjavio da je prilikom dolaska u Bihać bio smješten u hotel „...“, gdje ga je nazvala NN muška osoba koji mu je rekao da da 400,00 eura a da ispred hotela čeka čovjek koji će ih odvesti u Hrvatsku. Svjedok je sjeo u starije auto crvene boje, misli da je bio Golf koji ih je odveo do štale. Dalje se navodi da, nakon što su preko vode prebačen na teritorij druge države, tamo ih čekao jedan muškarac u sivom Đipu i da je bilo još jedno vozilo bijele boje, a on je sijeo u to drugo vozilo, koje ga je oveo do nekog hotela, gdje ih je uhvatila policije. Pored navedenog, svjedok je prilikom vršenja radne prepoznavanja osoba, u skladu sa Zapisnikom o prepoznavanju osoba, sačinjenom u prostorijama Centralnog istražnog ureda Granične policije, broj: 17-08-2-04-23-159-1/12 od 30.05.2012. godine, svjedok je prepoznao lica H.Č.1 i S.Š., kao lica koja su ga prevela preko državne granice57.

Na iste okolnosti ispitivan je i svjedok Y.O. koji je u Zapisniku o saslušanju svjedoka broj: 17-08-2-04-52/12 od 30.05.2012. godine, sačinjenog u službenim prostorijama Centralnog istražnog ureda58, a koja osoba je takođe bila jedna od ilegalnih migranata za koju je izvršen prihvat na graničnom prelazu Velika Kladuša, na osnovu Sporazuma o readmisiji, dana 29.05.2012. godine. Svjedok je na zapisnik izjavio da je u Bihaću bio smješten u hotelu „...“, da je crvenim vozilom marke „Golf“ prevezen do jedne štale gdje su bili smještenu sunarodnjaci iz grupe, te da je preko rijeke prešao do nekog brda u šumi gdje su ih čekala dva vozila, jedno od njih je bio sivi đip u kojeg je ušao, a pored kojeg je stajao muškarac visine oko 180 cm, svijetle kratke kose, kožnu jaknu i izuzetno veliki lanac oko vrata koji je prvi uočio. Ista osoba ih je odvezla do nekog hotela, gdje su uhvaćeni od strane policije. Prilikom vrđenja radnje prepoznavanja osoba, u skladu sa Zapisnikom o prepoznavanju osoba, sačinjenom u prostorijama Centračnog Istražnog Ureda Granične policije, broj: 17-08-2-04-23-159-4/12 od 30.05.2012. godine59, svjedok je prepoznao optuženog Đ.Č. kao osobu koja ga je dočekala u Hrvatskoj i prevezla do hotela.

Pored navedenog, potvrda vjerodostojnosti navoda je i Dopis Službe za poslove sa strancima, broj 18.5.2-07.6-3482-4/12 DP od 03.09.2012. godine60, koji sadrži podatke o provjerama službene evidencije o prijavama boravka stranih državljana, u kojem se navodi da je šest lica, među kojima su bili P.A. I Y.O., boravilo u hotelu “…” Bihać u period od 22.05.2012. godine do 23.05.2012. godine.

Sud je u potpunosti poklonio vjeru navedenim svjedocima S.Č. i A.O., te prihvatio njihove iskaze kao istinite, kao i izkaze svjedoka P.A. i Y.O., datih za vrijeme istrage, s obzirom da nije našao razloga da sumnja u njihovu vjerodostojnost, tim više jer uložena materijalna dokumentacija u potpunosti potkrepljuje izjavljene navode, a koje dokaze je Sud prihvatio kao istinite, pa je tako na osnovu svjega navedenog, cijeneći dokaze kako pojedinačno, tako i u njhovoj koheziji, izveo zaključak o krivici optuženih Đ.Č. i A.Č.1 u izvršenju krivičnog djela od 24.05.2012. godine.

      1. Tačka 14. izreke presude

Tačkom 21. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 14. izreke ove presude, optužen je Đ.Č. da je dana 30.05.2012. godine, preuzeo od H.Č.1 i S.Š. jednog ilegalnog migranta, te da zajedno sa H.Č.1 oko 22,00 sata prevezao na njima poznatu lokaciju u Zagrebu.

Da se zaista radi o jednom migrantu proizilazi iz Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu u kojem se navodi da je dana 30.05.2012. godine uspostavljena telefonska komunikacija između A.Č.2 i NN H., u kojoj ga H. obaviještava da ima jednog i pita A.Č.2 da li može da radi. (transkript br. 1280)

Dalje je utvrđeno da je A.Č.2 angažovao H.Č. i S.Š. da preizmu ilegalnog migranta, prevedu ga preko državne granice, te predaju Đ.Č., koji istog zajedno sa H.Č.1 odvodi u Zagreb, a kako je opisano u činjeničnom dijelu izreke presude.

Da je Đ.Č. zaista postupio u skladu sa navedenim potvrđuje prije svega sadržaj transkripta snimljenih telefonskih razgovora od navedenog dana61, i to između A.Č.2 i Đ.Č., prvo od 15,45 sati, kada ga A.Č.2 pita: „Dođi brate goni smeta mi ovaj traktor znaš?“, a Đ.Č. odgovara da će doći kada zamijeni gumu, oslovljavajući migranta nazivom traktor, očigledno pozivajući optuženog da ga odveze na unaprijed dogovorenu lokaciju. Zatim, ga u 21,14 sati Đ.Č. obaviještava da se nalazi na autoputu, a u 22,03 sata H.Č.1 obaviještava A.Č.2 da je sve gotovo. (transkiript br. 1939, 1968, 1974) Da se optuženi Đ.Č. zaista nalazio u prisustvu H.Č.1 potvrđuje transkript br. 1973 od 21,58, kada H.Č.1 sa broja hrvatskog broja optuženog Đ.Č. (tel. br. ...) poziva A.Č.2.

Pa tako, na osnovu navedenih presretnutih telefonskih razgovora, kao i dokaza obrazloženih u tački 5.2. ove presude, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao tačne i vjerodostojne, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog Đ.Č. u izvršenju krivičnog djela od 30.05.2012. godine, a kako je to opisano u tački 14. izreke presude.

      1. Tačka 15. izreke presude

Tačkom 22. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 15. izreke ove presude, optužen je Đ.Č. da je dana 01.06.2012. godine od S.Š. preuzeo jednog migranta, ponovo zajedno sa H.Č.1, te istog prevezao u unutrašnjost teritorije R. Hrvatske i oko 20,15 sati predao D.M..

Da se zaista radi o jednom migrantu, potvrđuje kao i u prethodnoj tački prvenstveno tranksript snimljenih razgovora od navedenog dana62, i to razgovo izmešu A.Č.2 i NN H. koji obaviještava A.Č.2 da u sedam sati stiže jedna u Bihać (transkript br. 1340), a što proizilazi i iz Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu63. Nesumnjivo je utvrđeno i da je A.Č.2 angažovao H.Č. i S.Š. da preizmu ilegalnog migranta, te da istog S.Š. preveze preko državne granice, preda ga H.Č.1 koji istog zajedno sa Đ.Č. odvodi u dubinu teritorija R. Hrvatske i predaju D.M..

Iz transkripta snimljenih presretnutih razgovora proizilazi da je H.Č.1 kontaktrao optuženog Đ.Č. pozivajući ga da zajedno počine inkriminisanu radnju: H.Č.1: „Hoš doći po mene tamo znaš đe si mene i S.Š. naš'o onaj dan.. samo brzo da dođeš po mene samo i da me tamo znaš dokle treba, do onoga križa.. pa ću ti onda ja dati za gorivo nemam sad ništa ni ponio ni ništa, a čo'ek ne more čekat“, na što mu optuženi odgovara da ni on nema za gorivo, a H.Č.1 mu poručuje: „Pa mereš li doći po mene onda daću ti ja za gorivo ne moraš ti mene vražat razumiješ, ne moraš se ti sekirat kako ću ja nazad, samo da on, da čovjek uzme na vrijeme“, na što optuženi Đ.Č. pristaje. (transkript br. 3060)

Pa tako, na osnovu navedenih presretnutih telefonskih razgovora, kao i dokaza obrazloženih u tački 5.2. ove presude, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao tačne i vjerodostojne, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog Đ.Č. u izvršenju krivičnog djela od 01.06.2012. godine, po preuzetom šablonu radnje opisane u prethodnoj tački, a kako je to opisano i u tački 15. izreke presude.

      1. Tačka 16. izreke presude

Tačkom 23. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 16. izreke ove presude, optužen je Đ.Č. da je dana 08.06.2012. godine, oko 12,50 sati, zajedno sa S.Š., preuzeo dva ilegalna migranta u mjestu Štrulići i preveo ih u R. Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, preko rijeke Korane u istom naselju, te ih odveo na autobusku stanicu u Zagrebu, za koju radnju su dobili iznos od 500,00 eura, koji je uplaćen na račun S.Š..

Na osnovu Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu64, kao i sadržaja presretnutih telefonskih komunikacija, Sud je prvenstveno utvrdio da se zaista radi o dvojici ilegalnih migranata, i to iz razgovora ostvarenog između A.Č.2 i NN H., koji obaviještava A.Č.2 da u osam sati stižu dvojica u Bihać, a A.Č.2 odgovara da može. (transkript br. 1405). Takođe je utvrđeno da je A.Č.2 angažovao S.Š. i H.Č. da preizmu dva ilegalna migranta i iste prevezu do nepoznate lokacije u mjestu Štrulići, a dan poslije ih preizimaju S.Š. i Đ.Č. koji ih van mjesta određenog za prelazak državne granice prevode na teritorij R. Hrvatske.

Da je optuženi Đ.Č. zaista ostvario svoju ulogu vodiča preko državne granice, i to zajedno sa S.Š., prije svega proizilazi iz transkripta snimljenog telefonskog razgovora između optuženog i S.Š. od dana 08.06.2012. godine u 13,12 sati, u kojem ga optuženi Đ.Č. obaviještava o svojoj lokaciji i mjestu susreta: „Nemoj ići dole ja sam ... križ odo izvidit.“, S.Š.: „Ahha had haj evo ja sam haman kod vode čekam“, „Ne hajd nazad...Ja sam ovdje gore na raskrsnici..Hajde požuri imaš sad otaj ljevo put...Pa hajd onda okolo hajd samo požuri...Evo mene na križu ovdje gore..“ (transkript br. 3449, 3450, 3460)

Navedeno je u saglasnosti sa sadržajem Službene zabilješke Jedinice granične policije Velika kladuša, broj: 17-13-3-04-68-709/12 od 27.06.2012. godine65, sačinjenu od strane policijskih službenika Š.M. i A.O., na okolnosti provođenja posebne istražne radnje dana 08.06.2012. godine, u kojoj se navodi da su navedenog dana uočili skupinu ljudi koja se iz pravca kuće Č. pretada prema državnoj granici. Kolonu je predvodilo lice Đ.Č., a iza njega se kretao S.Š. sa dvije muške osobe, te da su se krijumčari potpuno slobodno, gotovo normalno kretali prema državnoj granici, te su preko rijeke Korane istu i prešli, ilegalno ušavšu u R. Hrvatsku. Navedeno je snimljeno službenom video kamerom, a koji snimak je pušten u toku glavnog pretresa.

U toku glavnog pretresa saslušan je svjedok A.O., zaposlenik u Graničnoj policiji, koji je sačinio službenu zabilješku, koji je prilikom svjedočenja potvrdio prethodno navedene činjenice, kao i tu da se njegov potpis nalazi na sačinjenoj službenoj zabilješki.

Pa tako, na osnovu navedenih presretnutih telefonskih razgovora i na osnovu dokaza dobivenih provođenjem posebne istražne radnje iz tačke d) stav 2. član 116. ZKP BiH, te iskaza svjedoka A.O., u čiju istinitost i vjerodostojnost Sud nije imao razloga da sumnja, kao i dokaza obrazloženih u tački 5.2. ove presude, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog Đ.Č. u izvršenju krivičnog djela od 08.06.2012. godine, a kako je to opisano i u tački 16. izreke presude.

      1. Tačka 17. izreke presude

Tačkom 25. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 17. izreke ove presude, optužen je A.Č. da je dana 30.06.2012. godine, oko 17,45 sati, zajedno sa H.Č.1, prihvatio jednog migranta, te istog odveo u mjesto Štrulić i predao H.Č..

Da se zaista radi o jednom ilegalnom migrantu Sud je utvrdio na osnovu sadržaja presretnutih telefonskih komunikacija od dana 30.06.2012. godine66, kao i Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu67, iz kojih dokaza proizilazi da je navedenog dana upostavljena telefonska komunikacija između A.Č.2 i NN R.1, u kojoj isti obaviještava A.Č.2 da u Bihać stiže jedan. (transkript br. 1845)

Utvrđeno je i da je potom A.Č.2 angažovao A.Č. i H.Č.1 da ilegalnom migrant preuzmu na autobuskoj stanici u Bihaću, te prevezu na unaprijed dogovoreno mjesto u Štruliću. (transkript br. 4378, 3621, 3630, 3657)

Na osnovu navedenog, kao i na osnovu dokaza obrazloženih u tački 5.2. ove presude, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao tačne i vjerodostojne, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog A.Č. u izvršenju krivičnog djela od 30.06.2012. godine, a kako je to opisano i u tački 17. izreke presude.

    1. Odluka o krivično-pravnoj sankciji, mjerama sigurnosti, imovinsko-pravnoj koristi i troškovima postupka

Prilikom odmjeravanja kazni Sud je shodno članu 48. ZKP BiH imao u vidu granice istih propisane zakonom, svrhu kažnjavanja, te sve okolnosti koje utječu da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće), a osobito: stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, okolnosti pod kojim je učinjeno, te ranije živote učinitelja, njihove lične prilike i držanje nakon učinjenog krivičnog djela.

U odnosu na optužene A.Č. i Đ.Č. Sud nije našao drugih olakšavajućih okolnosti sem njihove porodične situacije, a na strani A.Č.1 da se radi o osobi mlađe životne dobi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Sa druge strane, kao otežavajuće okolnosti Sud je na stani optuženih cijenio izrazitu upornost u izvršenju krivičnog djela, koja proizilazi iz znatnog broja konkretno obavljenih radnji u svojstvu grupe kojoj su pripadali, organizovane radi činjenja krivičnih djela, zatim njihovu raniju osuđivanost, izraženu društvenu opasnost zbog konstantnog i učestalost vršenja ove vrste krivičnih djela. Stoga, utvrđene su pojedinačne kazne kao u izreci ove presude, te konačno izrečene jedinstvene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine dana, nalazeći da će se izrečenim kaznama vaspitno djelovati na optužene da više ne čine krivična djela, a druge odvratiti od činjenja ovih krivičnih djela. Ocjenom svih utvrđenih okolnosti Sud utvrdio da su izrečene kazne adekvatne težini krivičnog djela i jačini ugroženog zaštićenog dobra, te da će se istim ostvariti svrha kažnjavanja i svrha krivičnopravne sankcije.

Takođe, prema opštem načelu da niko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu izvršenjem krivičnog djela, ustanovljenom članom 110. KZ BiH, Sud je donio odluku da se od optuženih A.Č., Đ.Č. i A.Č.1 oduzmu iznosi od po 3.000,00 KM, za koju je utvrđeno da su po osnovu izvršenja ovog djela primili od migranta, a u skladu sa članom 111. KZ BiH. Tako je utvrđena imovinska korist za devet lica koji su bili u sastavu ove organizovane grupe u iznosu od 15,563,00 eura, odnosno u iznosu od 30,425,66 KM, što je preračunato po kursu Centralne banke BiH na dan 30.06.2012. godine i 1,181 KM. U prethodnim poglavljiva naznačeno je kolika je bila cijena prebacivanja za pojedine migrante, kao i koje su iznose oni predali optuženima direktno ili indirektno, kojim zbrajanjem je utvrđen iznos ostvarene imovinske koristi.

Zatim, na osnovu odredbe člana 69. tačka d) KZ BiH i člana 74. KZ BiH, optuženima je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, te se od optuženog A.Č. oduzimaju predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-13-3-04-608-3/12 od 10.07.2012. godine, i to: Certifikat ULTRA kartice korisničkog broja: …, Mobilni telefon marke NOKIA, sivo-crne boje, sa pripadajućom SIM karticom, IMEI broj: …, Papirić sa određenim telefonskim brojevima, List bijelog papira na kojem se nalaze važni brojevi familije Č., zatim od optuženog Đ.Č. imaju oduzeti predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-08-2-35/12 od 10.02..2012. godine, i to: Mobilni telefon marke Samsung, crne boje, sa pripadajućom SIM karticom, IMEI broj …, SIM kartica Mobi star serijskog broja: …, SIM kartic VIP serijskog broja: …, Papir za umotavanje “Canaba” jedna kutija, a od optuženog A.Č.1 oduzimaju se predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-13-3-04-609-3/12 od dana 10.07.2012. godine, i to: Mobilni telefon marke NOKIA, model 1680c-2, telefon oštećenog displeja, IMEI broj: …, Mobilni telefon marke NOKIA, telefon oštećen, displej oštećen, sa pripadajućom SIM karticom Ulta BiH mobile broj: …, Mobilni telefon marke MOTOROLA, broj-model BR50, bez SIM kartice, Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj: …, Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj: …, Certifikat BH mobile sa korištenom SIM karticom broj: … i SIM karticom broj: …, Mobilni teledon marke Samsung, sa pripadajućom SIM karticom BH mobile, IMEI broj: …, Certifikat BH mobile korisničkog broja …, serijskog broja: ….

Konačno, u skladu sa odredbom člana 188. stav 1. ZKP BiH, optuženima je naloženo da nadoknade troškove ovog krivičnog postupka, o čemu će Sud odlučiti posebnim rješenjem, po pribavljanju potrebnih podataka. Iako je u toku postupka bilo implikacija da su optuženi lošeg imovnog stanja, isti nisu konkretizovani u dovoljnoj mjeri, te Sud nije našao osnova da optužene oslobodi ove obaveze.

 ZAPISNIČAR:                                                                               PREDSJEDNIK VIJEĆA

 Stručni saradnik                                                                                          SUDIJA 

Amela Huseinbegović                                                                            Mirsad Strika    


1 Rješenje Službe za poslove sa strancima, broj: UP-1-18.16-07.3-38/12 od 29.05.2012. godine, Rješenje Službe za poslove sa srancima, broj: UP-1-18.16-07.3-37/12 od 29.05.2012. godine, Rješenje Službe za poslove sa strancima, broj: UP-1-18-16-07.3-19/12 od 15.03.2012. godine


2 (3) Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće – zajedno sa predmetima iste vrste;

 (4) Ako prepoznavanje nije moguće u skladu sa stavom (3) ovog člana, prepoznavanje će se izvršiti na osnovu prepoznavanja fotografija tog lica ili predmeta postavljenih među fotografijama svjedoku nepoznatih lica ili predmeta iste vrste


3 DT-4;


4 DT-5;


5 DT-6;


6 DDT-1;


7 DDT-2;


8 DDT-5;


9 DDT-6;


10 Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 02.04.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 K 009401 12 Krn od 18.04.2016. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 19.04.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 27.04.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 21.05.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 23.05.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 30.05.2016. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 18.06.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 04.07.2012. godine


11 Član 6. Inkriminiranje: 1. Svaka država stranka prihvatit će takve zakonske i druge mjere koje su potrebne da se utvrde kao kaznena djela, kada su počinjena namjerno i u cilju stjecanja, izravno ili neizravno, financijske ili druge materijalne koristi: (a) Krijumčarenje migranata; (b) Kada je počinjeno u svrhu omogućavanja krijumčarenja migranata: (i) izrada lažne putne ili osobne isprave; (ii) nabavljanje, davanje ili posjedovanje takve isprave; (c)Omogućavanje osobi koja nije državljanin ili koja nema dozvolu trajnog boravka da ostane u toj državi, bez udovoljavanja uvjetima nužnim za zakonit ostanak u državi, pomoću sredstava navedenih u podstavku (b) ovoga stavka ili bilo kojih drugih nezakonitih sredstava. 2. Svaka država stranka prihvatit će također takve zakonske i druge potrebne mjere da se utvrdi kao kazneno djelo: (a) Sukladno temeljnim pojmovima njezina pravnoga sustava, pokušaj počinjenja kaznenog djela u skladu sa stavkom 1. ovoga članka; (b) Suučesništvo u nekom kaznenom djelu koje je utvrđeno u skladu sa stavkom 1. (a), (b) (i) ili (c) ovoga članka, sukladno temeljnim pojmovima njezina pravnoga sustava, sudjelovanje u nekom kaznenom djelu utvrđenom u skladu sa stavkom 1 (b) (ii) ovoga članka; (c) Organiziranje ili navođenje drugih osoba da počine neko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka. 3. Svaka država stranka usvojit će takve zakonske ili druge mjere nužne da se kao otežavajuće okolnosti u odnosu na kaznena djela utvrđena u skladu sa stavko 1 (a), (b) (i) i (c) ovoga članka i, podložno temeljnim pojmovima njezina pravnog sustava, u odnosu na kaznena djela utvrđena u skladu sa stavkom 2 (b) i (c) ovoga članka, utvrde: (a) Okolnosti koje dovode u opasnost ili za koje postoji vjerojatnost da će dovesti u opasnost živote ili sigurnost dotičnih migranata; ili (b) Nečovječno ili ponižavajuće postupanje, uključujući izrabljivanje takvih migranata. 4. Ništa u ovom Protokolu neće spriječiti državu stranku od poduzimanja mjera protiv osobe čije ponašanje predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu.


12 Istražne radnje iz člana 116. Stav 2. ovog zakona mogu se odrediti za krivična djela: b) protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, d) za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora namanje tri godine ili teža kazna


13 Član 118. stav 3. ZKP BiH


14 U presudi Evropskog suda M.S. protiv Švedske se navodi da se svako ometanje prava zaštićenih članom 8. Evropske konvencije neće smatrati nesrazmjernim, ukoliko je ograničeno u svojoj primjeni i dejstvu, odnosno ako je zaštićeno mehanizmima u domaćem pravu tako da pojedinac nije podložen nesumičnom postupanju.


15 Vidjeti, npr., Lüdi protiv Švajcarske, tačka 39. (gdje je zaključeno da je prisluškivanje telefonskih razgovora osumnjičenog za krijumčarenje droge, u cilju “prevencije izvršenja krivičnog djela,” bez sumnje bilo nužno u demokratskom društvu); Klass protiv Njemačke, tačka 68. (“Tajno praćenje i njegove implikacije su činjenice koje Sud, nažalost, smatra nužnim u današnjim uslovim u jednom demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti i radi prevencije nereda ili krivičnih djela.”).


16 Rješenje Vrhovnog Suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 009103 14 Kž od 04.06.2015. godine


17 DT-25.18


18 DT-25.7


19 DT-25.5


20 DT-20.1.


21 DT-1


22 DDT-7


23 DT-18.1.


24 DDT-7


25 DT-2.1.


26 DT-18.2


27 DT-20.1.


28 DT-22


29 DT-18.3


30 DT-1.1., DT-1.2., DT-1.3


31 DT-18.4


32 DT-18.4.1.


33 DT-2.1.


34 DT-18.4


35 DT-4.4.


36 DT-1


37 DT-18.6.2


38 DT-4.4.


39 DT-22


40 DT-18.7


41 DT-18.7.1


42 DT-18.7.2


43 DT-18.8.1


44 DT-1


45 DT-21


46 DT-2.1.


47 DT-1


48 DT-18.10


49 DT-18.10.1


50 DT-18.11


51 DT-18.11.1


52 DT-1



54 DT-1


55 DT-1813.1


56 DT-28


57 DT-28.1


58 DT-29


59 DT-29.2


60 DT-2.1.


61 DT-18.14


62 DT-18.15


63 DT-1


64 DT-1


65 DT.18.16.2


66 DT-18.18


67 DT-1



Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100; Fax: 033 707 155


S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine