BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SARAJEVO

OPĆINSKI SUD U SARAJEVU

Broj: 65 0 Rs 715920 18 Rs

Sarajevo, 08. maj 2020. godine

Općinski sud u Sarajevu, sudija Edina Kršlak, u pravnoj stvari tužitelja a.g. iz K., ulica …, zastupan po punomoćniku Kadrija Kolić, advokat iz Ilidže, ulica Mala Aleja broj 6/1, protiv tuženog „sarajevoputevi“ d.d. Sarajevo, sa sjedištem u Sarajevu, ulica Mustajbega Fadilpašića broj 17, zastupan po punomoćniku Hakija Kurtović, advokat iz Sarajeva, ulica Mis Irbina broj 26/1, radi: mobing, v.sp. 5.500,00 KM, nakon zaključene glavne rasprave dana 28.01.2020. godine u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, dana 08.05.2020. godine, donio je sljedeću:

P R E S U D U

Utvrđuje se da je tuženi svojim odlukama o radnopravnom statusu tužitelja počinio mobing prema tužitelju.

Obavezuje se tuženi da tužitelju isplati iznos od 5.000,00 KM, na ime duševne boli zbog povrede ugleda i časti, odnosno psihičkog uznemiravanja i degradiranja, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 19.07.2018. godine do isplate, kao i da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.160,40 KM, a sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev za naknadu štete preko dosuđenog iznosa, a do ukupno traženog iznosa od 5.500,00 KM, kao i zahtjev za utvrđivanje da su postupci tuženog doveli do smanjenja životne aktivnosti tužitelja.

O b r a z l o ž e nj e

Tužitelj je dana 19.07.2018. godine putem punomoćnika dostavo tužbu sudu u kojoj navodi da ja u radnom odnosu kod tuženog od 2008. godine. Promjenom direktora tuženog, odnosno dolaskom direktorice, počela je njegova degradacija, konstantne promjene ugovora o radu, uslova iz istih i konstantno stavljanje u nepovoljan položaj. Pored niza konstantnih promjena ugovora o radu, tuženi je dana 18.07.2016. godine donio pismeno upozorenje pred otkaz ugovora o radu u kome ističe da je organizovao radnike radi obustave rada, što nije tačno jer tužitelj nije učestvovao niti organizovao štrajk. Dana 30.11.2016. godine tuženi je donio odluku kojom tužitelju otkazuje ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač teških teretnih i vučnih vozila, te je tužitelju ponudio novi ugovor o radu pod znatno nepovoljnijim uvjetima. Tužitelj i dalje obavlja poslove radnog mjesta Vozač teških teretnih i vučnih vozila, ali mu je novim ugovorom koeficijent složenosti poslova smanjen na 1,50 i znatno je manji u odnosu na prethodni. Tuženi je ponovo bez ikakvih valjanih razloga dana 20.06.2018. godine donio nezakonitu odluku kojom je tužitelja privremeno rasporedio sa radnog mjesta Vozač teretnog vozila, na radno mjesto Cestarski radnik. Prednje radnje tuženog tužitelj prepoznaje kao mobing. U posljednje dvije godine tuženi je tužitelju više puta mijenjao ugovor o radu i vršio promjenu radnog mjesta. Tužitelj je dugogodišnji radnik tuženog i jedini radnik koji posjeduje položenesve kategorije za upravljanje motornim vozilima i teškim teretnim vozilima. nakon privremenog rasporeda tužitelja na njegovo radno mjesto raspoređena je osoba bez radnog iskustva, koja je u radu kod tuženog već napravila tri udesa. Očito je da nije postojala potreba za rasporedom tužitelja kao dugogodišnjeg i kvalifikovanog radnika sa radnog mjesta vozač teretnog vozila na radno mjesto cestarski radnik, kako bi se na njegovo radno mjesto doveo nekvalifikovan i neiskusan radnik, već je to izraz samovolje tuženog i radnji mobinga nad tužiteljem. U konačnom predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, odnosno utvrdi da je tuženi počinio mobing i obaveže ga da tužitelju naknadi štetu, posebno iz razloga, a kako je to u završnom izlaganju izneseno što je tuženi sve odluke donosio kako bi vršio mobing nad tužiteljem, da bi se isti degradirao na radnom mjestu ili u konačnici kako bi sam pod pritiskom dao otkaz. Odluke o premještaju na radno mjesto Cestarski radnik donošene su u periodu od 20.06.2018. godine do 22.04.2019. godine. Tužitelj je radio na magistralnom putu Hadžići u blizini kuće i škole njegovog sina, na tom putu radio je sam, bez drugih radnika, dok su ostali radili u grupama. Navedeno je ostavilo negativne posljedice na zdravlje tužitelja. Osim premještanja tuženi je za tužitelja stvarao nepovoljno radno okruženje, bio je izložen konstantnom praćenju na radnom mjestu i pauzama. Tuženi je slao inspekciju u bolnicu u kojoj se liječio tužitelj, kao i u firmu „Musić company“ navodeći da radi kod istih dok je na bolovanju, što opet nije tačno. Osim što vrši radnje mobinga na radnom mjestu, tuženi tužitelja nastavlja psihički zlostavljati i omalovažavati i van radnog mjesta poduzimajući radnje kojima pokušava povrijediti njegOvu čast i ugled.

U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu dana 20.09.2018. godine tuženi je osporio da je na bilo koji način povrijedio prava tužitelja, odnosno osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Istakao je prigovor litispendencije u predmetu broj 65 0 Rs 600959 16 Rs vezano za navode tužbe da tužitelj nije organizovao štrajk. Ukazuje i na odluku suda u predmetu broj 65 0 Rs 567372 16 Rs od 19.04.2016. godine po tužbi tuženog protiv Sindikata čiji je predsjednik tužitelj. Ističe da tužitelj pred sudom u predmetu broj 65 0 Rs 630813 17 Rs osporava odluku o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 30.11.2016. godine. U vezi donošenja odluka o privremenom rasporedu poziva se na odredbe člana 108. Zakona o radu i ističe da je raspored izvršen u skladu sa potrabama posla. Napominje da je tužitelj od 20.06.2018. godine otvorio bolovanje, te smatra da ukoliko nije mogao obavljati poslove cestarskog radnika zbog svog zdravstvenog stanja trebao se pismeno obratiti poslodavcu sa priloženom relevantnom dokumentacijom kojom dokazuje da ne može obavljati te poslove. Tužitelj je bolovanje koristio u više navrata, od 25.06. do 29.06.2018. godine, 02.07. do 05.07.2018. godine, 24.07.do 26.07.2018. godine, 24.07. do 26.07.2018. godine, te od 13.08.2018. godine i dalje. Ističe da imaju tačna i provjerena saznanja da za vrijeme bolovanja radi za firmu „Musić-Company“ doo Hadžići, o čemu su obavijestili i nadležne institucije. U konačnom predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije, posebno iz razloga, a kako je to u završnom izlaganju izneseno što je tužitelj raspoređen na radno mjesto Vozača za koje ispunjava uslove školske spreme i radnog iskustva, a da je privremeni raspored bio izvršen samo zbog potrebe posla. U vezi sa rasporedom radnika ukazuje da o pravima i obavezama radnika iz ugovora o radu odlučuje direktor kao ovlaštena osoba u skladu sa članom 112. Zakona o radu, a po članu 160. istog Zakona direktor može izvršiti privremeni raspored radnika sa jednog na druge poslove, dok radnik protiv svake odluke direktora ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu prava u smislu člana 114. istog Zakona, kao i pravo da odluku direktora o svom radno – pravnom statusu pobija pred nadležnim sudom. Tužitelj je radnik koji veoma često odsustvuje sa rada zbog bolovanja, zbog toga se za obavljanje poslova vozača moraj primiti ili rasporediti drugi radnik jer je priroda poslovne djelatnosti društva održavanje cesta i ti poslovi se ne mogu odlagati, već se na iste mora rasporediti drugi izvršilac u cilju nastavka kontinuiteta rada. U periodu od 28.06.2018. do 01.10.2018. godine tužitelj je bio na bolovanju, to je period trajanja privremenog rasporeda, a za taj period uredno je primao naknadu plaće radnog mjesta na koje je raspoređen, pa se može zaključiti da tužitelj svojom opstrukcijom i odlaskom na bolovanje nije niti jedan dan obavljao poslove po privremenom rasporedu, a pokrenuo je ovaj sudski postupak s kojom želi dokazati da tuženi kao poslodavac nad njim vrši mobing. Tužitelj kao jedan od organizatora nezakonitog štrajka veoma štetno utiče na rad drugih radnika, a svojim čestim neopravdanim bolovanjima nanosi i finansijsku štetu tuženom kao poslodavcu, te da je iz tih razloga tuženi primoran mijenjati raspored drugih radnika u cilju pravovremenih izvršavanja poslova svakog radnika, pa i tužitelja.

Na glavnoj raspravi tužitelj je izveo dokaze čitanjem: Ugovor o radu broj 779/08 od 05.08.2008. godine, Ugovor o radu broj 50/09 od 05.02.2009. godine, Odluka o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog Ugovora o radu broj 324/11 od 09.06.2011. godine, Ugovor o radu broj 325/11 od 10.06.2011. godine, Odluka o otkazu Ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog Ugovora o radu broj 198/13 od 31.03.2013. godine, Ugovor o radu broj 212/13 od 04.04.2013. godine, Pismeno Upozorenje radniku pred otkaz ugovora o radu broj 881/16 od 18.07.2016. godine, Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja od 25.07.2016.godine, Odluka o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 1534-29/16 od 30.11.2016. godine, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 1574/16 od 01.12.2016.godine, Platna lista za mjesec juni 2016. godine, Platna lista za decembar 2016. godine, Putni nalozi za dane: 01.12.; 02.12; 05.12.; 06.12.; 07.12.; 08.12.; 13.12.; 15.12.; 14.12.; 12.12.; 15.15.; 16.12.; 16.12.; 19.12.: 28.12.; 30.12.2016.; 03.01.2017. i 04.01.2017. godine, Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 12.12.2016.godine sa PTT-e potvrdom, Odluka tuženog broj: 2011/18 od 20.06.2018. godine, Kopija vozačke dozvole A.F., Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 28.06.2018. godine, Odgovor na zahtjev radi zaštite prava iz radnog odnosa broj 2127/18 od 29.06.2018. godine, Odluka tuženog broj: 2043/18 od 25.06.2018. godine, Odluka tuženog broj: 2214/18 od 05.07.2018. godine, Odluka tuženog broj: 2488/18 od 24.07.2018. godine, Odluka tuženog broj: 2539/18 od 27.07.2018. godine, Odluka tuženog broj: 2824/18 od 13.08.2018. godine, Odluka tuženog broj: 3669/18 od 03.10.2018. godine, Odluka tuženog broj: 3769/18 od 08.10.2018. godine, Odluka tuženog broj: 3086/18 od 19.10.2018. godine, Uputnica, Dom zdravlja Kreševo od 16.06.2018. godine, Uputnica, Dom zdravlja Kreševo od 27.06.2018. godine, Uputnica, Dom zdravlja Kreševo od 25.07.2018. godine, Uputnica, Dom zdravlja Kreševo od 22.08.2018. godine, Uputnica, Dom zdravlja Kreševo od 13.09.2018. godine, Uputnica, Dom zdravlja Kreševo od 06.09.2018. godine, Uputnica, Dom zdravlja Kreševo od 24.09.2018. godine, Izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad, Dom zdravlja Kreševo od 04.07.2018. godine, Nalaz i ocjena broj: 621/018 od 26.07.2018. godine, Dom zdravlja Kreševo, Izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad , Dom zdravlja Kreševo od 26.07.2018. godine, Nalaz i ocjenu broj: 786/2018, Dom zdravlja Kreševo, Uputnica u bolnicu JU Dom zdravlja Kreševo od 22.08.2018. godine, Nalaz, JU Bolnica Travnik od 27.08.2018. godine, Izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad, Dom zdravlja Kreševo od 03.09.2018. godine, Izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad, Dom zdravlja Kreševo od 01.10.2018. godine, Pravilnik o radu tuženog.

Na glavnoj raspravi tuženi je izveo dokaze čitanjem: obavijest tuženog broj:L3059/18 od 29.08.2018. godine, obavijest KUIP od 20.09.2018. godine, presuda broj: 65 0 Rs 567372 16 Rs od 19.04.2016. godine, presuda broj: 65 0 Rs 630813 17 Rs od 16.01.2019. godine, Odluka broj: 2011/18 od 20.06.2018. godine, diploma tužitelja broj 653/III od 20.02.2004. godine, putni nalog od 13.12.2016. godine, 07.12.2016. godine, 15.12.2016. godine, platne liste za period maj 2018. godine – januar 2019. godine, izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad od 28.06.2018. godine, od 04.07.2018. godine, 26.07.2018. godine, 01.10.2018. godine.

Izvedeni su i dokazi saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka tužitelja M.K. i R.S., uvid u fotografiju tužitelja, te vještačenje po vještaku neuropsihijatru Prof.dr. Alma Bravo – Mehmedbašić.

Tužitelj je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka I.M., pa na glavnoj raspravi shodno odredbi člana 109. stav 1. Zakona o parničnom postupku¹ taj dokaz nije izveden.

Cijeneći navode parničnih stranaka iznesene tokom postupka u smislu odredabi člana 3. stav 2. Zakona o parničnom postupku, te ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj povezanosti u skladu sa odredbama člana 8. i 123. stav 2. Zakona o parničnom postupku, sud je donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga:

Tužba je podnesena u smislu odredbi člana 12. Zakona o radu², nakon prethodno dostavljenog zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu dana 28.06.2018. godine, kojem zahtjevu poslodavac nije udovoljio, a što proizilazi iz odgovora na zahtjev od 29.06.2018. godine. Sud napominje da se po pitanju blagovremenosti tužbe, svakako imaju primijeniti zakonski rokovi propisani odredbom člana 13. stav 4. Zakona o zabrani diskriminacije³, a u vezi odredbe člana 24. stav 1. istog Zakona iz razloga neusaglašenosti odredbi člana 12. Zakona o radu sa Zakonom o zabrani diskriminacije.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje diskriminacije u vidu mobinga, te naknada nematerijalne štete po tom osnovu.

Prigovor litispendencije u predmetu broj 65 0 Rs 600959 16 Rs je neosnovan iz razloga što se ne radi o parničnog postupka koji se vodi po istom tužbenom zahtjevu.

Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženog na radnom mjestu vozača i da je obavljao funkciju predsjednika Sindikalne podružnice tuženog. Nije sporno da su radnici tuženog u aprilu 2016. godine obustavili rad, koja obustava rada je okarakterisana štrajkom koji je zabranjen pravosnažnom presudom suda. Nesporno tuženi je tužitelju dana 18.07.2016. godine izrekao pisano upozorenje pred otkaz ugovora o radu zbog povrede radne obaveze koja se sastoji u organizovanju i učešću u štrajku. Nije sporno ni da je tuženi tužitelju tokom radnog odnosa više puta otkazao ugovor o radu i istovremeno ponudio zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, posljednji put 30.11.2016. godine. Nije sporno ni da je 20.06.2018. godine tužitelj privremeno raspoređen da obavlja poslove Cestarskog radnika.

Sporno je da li je tužitelj tokom radnog odnos, a posebno nakon donošenja odluke o privremenom rasporedu na radno mjesto Cestarskog radnika izložen mobingu i da li mu po tom osnovu pripada naknada štete za pretrpljene duševne bolove.

Iz dokaza izvedenih tokom postupka utvrđeno je da su parnične stranke dana 04.08.2008. godine, pod brojem 779/08, zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 6 mjeseci, za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač teretnog vozila nosivosti preko 10t, sa pravom na plaću obračunatu po koeficijentu složenosti poslova 1,80.

Dana 05.02.2009. godine parnične stranke zaključile su ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj 50/09, takođe za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač teretnog vozila nosivosti preko 10t, sa pravom na plaću obračunatu po koeficijentu složenosti poslova 1,80.

Tuženi je dana 09.06.2011. godine donio Odluku o otkazu ugovra o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 324/11, kojom tužitelju otkazuje ugovor o radu broj 50/09 od 05.02.2009. godine sa danom 09.06.2011. godine i istovremeno mu nudi zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto Vozač teških teretnih i vučnih vozila u Sektoru mehanizacije. Odluka nije obrazložena.

Tužitelj je prihvatio ponudu poslodavca i dana 10.06.2011. godine parnične stranke zaključile su ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 325/11, za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač teških teretnih i vučnih vozila, sa pravom na plaću obračunatu po koeficijentu složenosti poslova 2,10.

Tuženi je dana 31.03.2013. godine donio Odluku o otkazu ugovra o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 198/13, kojom tužitelju otkazuje prednji ugovor o radu broj 325/11 od 10.06.2011. godine sa danom 01.04.2013. godine i istovremeno mu nudi zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto Vozač teških teretnih i vučnih vozila. Odluka nije obrazložena.

Tužitelj je prihvatio ponudu poslodavca i dana 01.04.2013. godine parnične stranke zaključile su ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 212/13, za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač teških teretnih i vučnih vozila u Sektoru mehanizacije, sa pravom na plaću obračunatu po koeficijentu složenosti poslova 2,20.

Dana 18.07.2016. godine tuženi je tužitelju izrekao pisano upozorenje pred otkaz ugovora o radu, broj 881/16, jer je učinio povredu radne obaveze iz ugovora o radu koja se sastoji u organizovanju i učešću u štrajku suprotno Zakonu o štrajku, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnom ugovoru. U pisanom upozorenju navedeno je da je u obustavi rada koja je trajala u periodu od 11.04.2016. do 19.04.2016. godine, a koji štrajk je pravosnažnom presudom broj 65 0 Rs 567372 16 Rs od 19.04.2016. godine ocijenjen nezakonitim uprava tuženog došla u posjed snimaka video nadzora iz kojih se vidi da je tužitelj isključio isti iz sistema napajanja električnom energijom, te da je prije toga organizovao radnike radi nezakonite obustave rada. Nadalje je navedeno da je tužitelj pozvan da se izjasni te da je izjavio da navodi tuženog nisu tačni.

Smatrajući da mu je tuženi pisanim upozorenjem povrijedio prava iz radnog odnosa, tužitelj je u vezi istog podnio tuženom, poslodavcu zahtjev za zatitu prava iz radnog odnosa u kome navodi da nije učestvovao niti organizovao štrajk. Ukazuje i na povredu prava na isplatu novčanih potraživanja iz radog odnosa.

Uvidom u pravosnažnu presudu ovog suda broj 65 0 Rs 567372 16 Rs od 19.04.2016. godine utvrđeno je da je drugotuženom Sindikat građevinarstva i industrije građevinskog materijala BiH – Sindikalna podružnica Sarajevoputevi d.d. sarajevo, zabranjeno organizovanje i vođenje štrajka započetog dana 11.04.2016. godine iz razloga što štrajk nije najavljen, rganizovan i vođen u skladu sa pozitivnim propisima. U obrazloženju preude između ostalog navedeno je da su članovi glavnog odbora Sindikata bili zajedno sa predsjednikom Sindikata A.F. (tužitelj) na kapiji i grupom radnika koja je blokirala izlazak mehanizacije iz kruga radne jedinice tužitelja, a radi obavljanja redovnih zadataka. Sud nadalje zaključuje da su razlozi predmetnog štrajka vezani za nezadovoljstvo Sindikata radom Uprave društva.

Tuženi je dana 30.11.2016. godine donio Odluku o otkazu ugovra o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 1534-29/16, kojom tužitelju otkazuje prednji ugovor o radu broj 212/13 od 04.04.2013. godine sa danom 01.12.2016. godine i istovremeno mu nudi zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto Vozač teretnih vozila u Sektoru mehanizacije. U obrazloženju odluke navedeo je da je Direktor tuženog odluku donio postupajući u skladu sa odredbama člana 178. stav 1. novog Zakona o radu.

Tužitelj je prihvatio ponudu poslodavca i dana 01.12.2016. godine parnične stranke zaključile su ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1574/16, za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač teretnih vozila u Sektoru mehanizacije, sa pravom na plaću obračunatu po koeficijentu složenosti poslova 1,50.

Smatrajući da mu je tuženi Odlukom od 30.11.2016. godine povrijedio prava iz radnog odnosa, tužitelj je u vezi iste podnio tuženom, poslodavcu zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kome ukazujui da se istom lišava zakonom pripadajućih prava bez valjanog i pravno činjeničnog osnova, da mu je ponuđenim ugovorom smanjen koeficijent složenosti poslova, te umanjena plaća za iznos od 340,00 KM.

Tužitelj je nadalje pred ovim sudom osporavao dopuštenost izmjene ugovora. Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja presudom broj 65 0 Rs 630813 17 Rs od 16.01.2019. godine.

Dana 20.06.2018. godine tuženi je donio odluku broj 2011/18 o privremenom rasporedu tužitelja na drugo radno mjesto Cestarski radnik u Službi održavanja od 25.06.2018. godine. Članom 2. Odluke utvrđeno je da će se plaća i druge naknade obračunavati kao da je radio na radnom mjestu za koje ima zaključen Ugovor o radu. U obrazloženju odluke tuženi se poziva na član 108. Zakona o radu.

Smatrajući da mu je tuženi Odlukom broj 2011/18 od 20.06.2018. godine povrijedio prava iz radnog odnosa, tužitelj je u vezi iste podnio tuženom, poslodavcu zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kome ukazuje da je postupanje tuženog nezakonito i predstavlja radnju mobinga. Ukazuje na učestale izmjene ugovora o radu, na to da je dugogodišnji radnik i da jedini posjeduje položene sve kategorije za upravljanje motornim vozilima i teškim teretnim vozilima, kao i da je na njegovo radno mjesto raspoređena osoba bez iskustva.

U odgovoru na zahtjev broj 2127/18 od 29.06.2018. godine tuženi se poziva na član 108. Zakona o radu, ističe da nije imao namjeru bilo čime oštetiti tužitelja, već da se koristio svojim zakonskim pravom da izvrši raspored radnika.

Tuženi je dana 25.06.2018. godine donio odluku broj 2043/18 o izmjeni odluke o privremenom rasporedu tužitelja na drugo radno mjesto iz razloga što se nalazi na bolovanju.

Odlukom tuženog broj 2214/18 od 05.07.2018. godine nastavljena je primjena odluke o privremenom rasporedu od 20.06.2018. godine počev od 05.07.2018. godine na period od 60 dana.

Odlukom tuženog broj 2488/18 od 24.07.2018. godine prekinuto je izvršenje poslova iz odluke o privremenom rasporedu od 20.06.2018. godine iz razloga što se tužitelj počev od 24.07.2018. godine nalazi na bolovanju.

Odlukom tuženog broj 2539/18 od 27.07.2018. godine nastavljena je primjena odluke o privremenom rasporedu od 20.06.2018. godine počev od 27.07.2018. godine.

Odlukom tuženog broj 2824/18 od 13.08.2018. godine prekinuto je izvršenje poslova iz odluke o privremenom rasporedu od 20.06.2018. godine iz razloga što se tužitelj počev od 13.08.2018. godine nalazi na bolovanju.

Odlukom tuženog broj 3669/18 od 03.10.2018. godine nastavljena je primjena odluke o privremenom rasporedu od 20.06.2018. godine počev od 03.10.2018. godine.

Odlukom tuženog broj 3769/18 od 08.10.2018. godine prekinuto je izvršenje poslova iz odluke o privremenom rasporedu od 20.06.2018. godine zbog korištenja godišnjeg odmora u periodu od 10.10. do 18.10.2018. godine.

Odlukom tuženog broj 3086/18 od 19.10.2018. godine nastavljena je primjena odluke o privremenom rasporedu od 20.06.2018. godine počev od 19.10.2018. godine.

Pravilnikom o radu tuženog broj 1278/16 od 14.10.2016. godine utvrđena su prava i obaveze poslodavca, radnika i drugih lica koja rade za poslodavca. Članom 47. Pravilnika propisano je da zavisno od težine, složenosti i odgovornosti,kao i posebnih uslova rada, poslovi poslodavca razvrstavaju se u grupe kojima pripadaju odgovarajući koeficijenti vrednovanja. Članom 83. propisano je da je direktor dužan u roku od tri mjeseca od dana donošenja Pravilnika ponuditi radnicima zaključivanje novih ugovora o radu, ukoliko nisu u sklau sa Pravilnikom.

Tuženi je Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, Poreskoj upravi Federacije BiH i JU Domu zdravlja Kreševo, dostavio obavijest broj 3059/18 od 29.08.2018. godine u kojoj navodi da je tužitelj koristio bolovanje u periodu 25.06. do 29.06.2018. godine, 02.07. do 05.07.2018. godine, 24.07. do 26.07.2018. godine i da se trenutno nalazi na bolovanju počev od 13.08.2018. godine, te da ima tačnai provjerena saznanja da tužitelj zloupotrebljava institut bolovanjatako što za to vrijeme radi za firmu „Musić Company“ doo Hadžići bez sklopljenog ugovora o radu. Traži da se isto provjeri i da se obavijesti o preduzetim mjerama. Takođe traže od direktora Doma zdravlja da se provjeri osnova bolovanja tužitelja.

Kantonalna uprava za inspekcijske poslove dostavila je tuženom dana 25.09.2018. godine obavijest broj UP-1-14-09-34-16728/18-09/19-004 u kojoj obavještava o izvršenom inspekcijskom nadzoru kod poslodavca „Musić Company“ doo Hadžići kao i činjenici da inspektori rada nisu zatekli tužitelja, a da je odgovorno lice izjavilo da tužitelj ni po kojem osnovu nije obavljao poslove za ovu firmu.

Uvidom i čitanjem Diplome o završenoj srednjoj stručnoj školi, djelovodni broj 06-2711, utvrđeno je da je tužitelj školske 2003/2004 godine završio III razred kao završni razred saobraćajne stručne škole sa dobrim uspjehom.

Uvidom u fotografiju na kojoj se nalazi tužitelj utvrđeno je da se na istoj nalazi tužitelj, da stoji pored kamiona iz čijeg rezervoara preliva gorivo u posudu. Na istoj je tužitelj prijateljski raspoložen i nasmijan, kao da pozira fotografu.

Uvidom u platne liste tužitelja za 1/2019, 12/2018, 11/2018, 10/2018, 9/2018, 8/2018, 7/2018, 6/2018 i 5/2018 utvrđeno je da je tužitelju plaća obračunavana po koeficijentu 1,50, te je ista isplaćivana tužitelju u iznosu od oko 1.200,00 KM u periodima redovnog rada (kada se tužitelj nije nalazio na bolovanju).

Uvidom u platne liste tužitelja za 6/2016 i 12/2016 takođe je utvrđeno da je tužitelju plaća isplaćivana u iznosu oko 1.200,00 KM u periodu redovnog rada.

Uvidom u putne naloge utvrđeno je da je tužitelj tokom 12. mjeseca 2016. godine i 01. mjeseca 2017. godine obavljao kod tuženog poslove vozača motornog vozila MAN registarskih oznaka …, LABUDICA registarskih oznaka…, ŠLEPER registarskih oznaka … i KEREX registarskih oznaka ….

Uvidom u potvrdu o registraciji … utvrđeno je da je motorno vozilo registarskih oznaka … u vlasništvu tuženog, priključno vozilo, specijalno za prevoz vozila.

Uvidom u potvrdu o registraciji … utvrđeno je da je motorno vozilo registarskih oznaka … u vlasništvu tuženog, teretno vozilo, tegljač sa sedlom.

Uvidom u vozačku dozvolu na ime tužitelja broj … utvvrđeno je da tužitelj ima položen vozački ispit za sve kategorije vozila.

Uvidom u izvještaje o privremenoj spriječenosti za rad utvrđeno je da je tužitelj bio privremeno spriječen za rad u periodu od 25.06. do 30.06.2018. godine, 01.07. do 04.07.2018. godine, 24.07. do 26.07.2018. godine, 13.08. do 31.08.2018. godine, 01.09. do 23.09.2018. godine, 23.09. do 30.09.2018. godine, 01.10. do 02.10.2018. godine.

U iskazu datom na glavnoj raspravi dana 12.09.2019. godine tužitelj je u bitnom izjavio da je zaposlen kod tuženog od 04. augusta 2006. godine kao vozač prvo teretnog vozila preko 10 tona, a kasnije specijalnog vozila. Trenutno radi na vozilu koje mete i kosi, to je radna mašina, nije vozilo preko 10 tona i to vozilo je počeo voziti od 22. aprila 2019. godine, a do tada je radio kao cestarski radnik. Od 2016. godine kada je bila spontana obustava rada, radnici su izrazili nezadovoljstvo zbog kašnjenja plata, toplog obroka, karta, zbog otpuštanja radnika...kreće njegova degradacija. Od aprila 2016. godine krenulo je psihičko maltretiranje i pritisak, kao predsjednik sindikata okrivljen je za spontanu obustavu rada. Od tada kreće atak na njega, zbog toga je podnesena tužba protiv njega, smanjen mu je koeficijent sa 2,20 na 1,50, pa je raspoređen na poslove cestarskog radnika. Nad njima, članovima sindikata, 5-6 radnika, vrši se pritisak i mobing u smislu da je poslat da radi sa lopatom fizičke poslove, kako bi samovoljno napustio posao. Rasporedili su ga na dionicu magistralni put M-17 Mostarsko raskršće, radio je sam na dionici Mostarsko raskršće – Hadžići, odvojen od ostalih radnika, dok su svi drugi radili u grupama, jedino je on radio sam na način da ga poslovođa ujutro dovuče na radno mjesto 7-7,30 sati, a poslije radnog vremena dođe po njega. Na toj dionici radio je sam bez drugih radnika, bez znakova, osjećao se kao „cuko“, tu je u blizini trenutno nastanjen, svi znaju da je vozač, da je vozio „labudicu“ specijalno vozilo, a sada radi na lopati, gleda ga porodica, komšije, dijete koje ide tu u školu, a sve to se radi da bi se što više ponizio i natjerao da napusti samovoljno. Na radno mjesto cestarski radnik preraspoređen je 20.06.2018. godine i te poslove je radio do 22.04.2019. godine. Nije dobio nikakvo obrazloženje, samo mu je dostavljeno rješenje da nije više vozač nego cestarski radnik. U rješenju nije pisalo da je napravio neku štetu, da je odbio izvršiti neki zadatak, ništa samo je premješten. Niko od radnika, osim njih trojice iz Sindikata, R.A., M.K. i on, nije raspoređen na te poslove. Tada su primljeni vozači S.H. i E.A., u posljednjoj godini primljeno je 5 vozača, a on je obavljao poslove cestarskog radnika, poslove na lopati. Tuženi nije primao nije cestarske radnike, tu je išlo ciljano da se on degradira i da se prisili da napusti samovoljno, psihičko maltretiranje. Tada se nisu izvodili radovi koji su doveli do povećanja obima posla, normalno se radi i ljeti i zimi. Isto se radi ugovor se potpiše na 4 godine, nema nikakvih poslova manje ili više. Izložen je pritisku, prati se svaki njegov korak šta god radi, dolaze šefovi, poslovođe, radnici, prate, je li pokosio kako treba, kretanje, kad je sjeo da jede, da pije kafu, sve se prati, to je za njega psihičko maltretiranje. Drugi, podobni radnici mogu raditi što žele i oni se ne prate. Unište vozilo i naprave udes, to se sve zataška, a on ako nije 1 kvadrat pomeo to se gleda, prigovara se, dobio je nekoliko opomena pred isključenja ni za što. Zbog svega toga osjećao je nesanicu, pritisak, nervozu, nije mogao gledati ženu i djecu, zatvarao se sam u sobi, najviše je spavao, pio je duplu dozu lijekova, na radnom mjestu nije se osjećao sposobnim za rad, bio je ponižen, izbjegavao je ljude da ga ne sretnu. Bio je na bolovanju neka 3-4 mjeseca, direktorica mu nije dala mira ni dok je bio na bolovanju. Tuženi je više puta slao inspekciju u bolnicu gdje se liječio. Direktor mu je rekao da je od njegove direktorice došao dopis da im dostave dokumente od čega se liječi, da mu zatvore bolovanje, išao je na komisiju i dalje je bio na bolovanju. Osjećao se rastrešeno i nervozno, još mu je više to na psihu djelovalo. Slala je inspekciju jer su joj rekli da radi privatno dok je na bolovanju, pa je dolazila inspekcija rada kod njegovog prijatelja koji ima firmu „Musić Company“ i utvrdili su da su ti navodi lažni, netačni. Tuženi se nije tako ophodio prema svim radnicima, samo prema M.K. koji je juče dobio otkaz i koji je također član Sindikata i učestovao je u štrajku zajedno sa njima. I tužitelj je dobio upozorenje pred otkaz ugovora o radu zbog organizovanja štrajka, kažnjen je za to, kažnjen je za isključivanje i zakretanje kamera, bez ikakvog dokaza. Kamere nisu bile uklonjene, bile su zakrenut. On jeste tad bio predsjednik sindikata, ali ne zna ko je rekao da se zakrenu kamere, jer nije bio tu, došao je među zadnjima tada na posao. Taj štrajk je bio zabranjen. Organizovan je zbog nezadovoljstva radnika, kašnjenja plaće, toplog obroka, karti, otpuštanja A.K. i još nekoliko radnika. Po odluci o privremenom rasporedu na radno mjesto cestarski radnik radio je u prekidima, trebao je da radi od 20.06. do 20.09.2018. godine, tri mjeseca, u tom periodu možda je odradio 20 dana i poslije zaključenja bolovanja ponovo ja nastavio raditi na lopati do 22. aprila 2019. godine, kada je prvi put otišao da radi sa vozilom, da metem. Za cijeli taj period primao je plaću radnog mjesta vozača po ugovoru o radu od 01.12.2016. godine. U firmi ima 20-25 vozača i oni uvijek imaju posla i ljeti i zimi, ljeti voze asfalf, zimi posipaju so, čiste snijeg, ne desi se da idu na druge poslove. Kad nema posla radi se preraspodjela radnog vremena, ide se na godišnji, samo su njih trojica bili na poslovima cestarski radnik M.K., R.A. i on. U vezi sporne fotografije pojasni je da je on na fotografiji, da je ista snimljena je prije 5-6 godina, možda 2013. ili 2014. godine. Na fotografiji se vidi da on vadi gorivo kolegi kome je nestalo goriva da može doći do firme, nije to prvi put i druge kolege to rade i to se radi godinama. Fotografiju je napravio taj kolega u šali, vidi se da se on na fotografiji smije. Nije pitao nikoga za davanje goriva na taj način, jer je i ranije davao gorivo radnicima kojima je trebalo, nikada nisu tražili odobrenje ni od koga, to su redovno radili i danas se to dešava. Fotografiju je uslikao i tuženom dostavio A.S., koji više nije u dobrim odnosima sa njim i to je iskoristio protiv njega.

U iskazu datom na glavnoj raspravi dana 17.12.2019. godine zastupnik tuženog N.F. u bitnom je izjavila da od 2016. godine obavlja poslove zastupnika tuženog, da poznaje tužitelja, da nisu u srodstvu niti zavadi. Tužitelj obavlja poslove vozača, njegov koeficijent za obračun plaće je izjednačen sa drugim vozačima. Ne zna na koji bi način ona ili bilo ko mogao da vrši mobing nad tužiteljem, ako mu se kaže da obavlja poslove. Nikada nije dolazio kod nje da kaže direktorice ja imam problem, nisam ravnopravno raspoređen ili ima nekih nepravilnosti u odnosu prema meni od strane nižestepenih rukovodioca. Jedino što je dolazio kada je imenovana za direktora jeste da zahtjeva od nje da se primi pet vozača njemu bliskih, kako bi oni mogli da organizuju rad u firmi. Nikad ga nisu rasporedili na druge poslove, osim na radno mjesto vozača. Poslove cestarskog radnika obavljao je zbog obima posla, kada su angažovani preko Zavoda za zapošljavanje, kada su koristili program zapošljavanja sezonskih radnika, tada su svi zaposlenici, čak i ekonomisti, pravnici, građevinski inžinjeri obavljali poslove čišćenja ceste. Morali su pripremiti cestu za izvođenje redovnog održavanja. Tužitelj je otišao bolovanje, nikada nije ni jednog dana radio na tim poslovima. Gospodin F. je slučaj za sebe, 2013. godine organizovao je nezakonit štrajk, putem medija na sve moguće načine devalvira firmu, organe koji vrše kontrolu rada Sarajevoputeva obavještava o neizvršnim podacima. 03.01.2017. godine umjesto da se zamiješa kalcij hlorid, oni su, odnosno F. je naredio, odnosno F. je sa još jednom grupom ljudi u cisternu, u taj mokri postupak, su ubacili čistu vodu zbog čega je došlo do stvaranja ledene plohe na autocesti, tako da je ugrozio bezbjednost svih učesnika na autocesti i nama je tad nadzorni organ odbio 27.000,00 KM, zbog toga slučaja, zbog pojave poledice. Imaju dnevnici, on je naknadno upozorio, bavijestio nadzornog organa i rekao jesi li vidio što sam ja uradio direktorici, šta ja mogu sve da uradim? Protiv njega jeste pokrenut disciplinski postupak izdato mu je upozorenje, obratili su se Ministarstvu za rad i socijalnu politiku za njegov otkaz, međutim iako su više puta urgirali Ministarstvo se nije oglasilo. Vrlo često ode na bolovanje, bilo kakva odluka da se donese da se rasporedi na druge poslove, odbije i ode na bolovanje. Putem medija degradira, stimuliše ljude da ne rade, u toku radnog vremena u sezoni spava, imamo posebne prostorije spavaone, on tu legne u toku radnog vremena i spava, sve institucije, znači porezne, sve inspekcije rada, ma nema te inspekcije koju on nije prijavio, nešto je prijavio i uvijek kada bi došla inspekcija nikad nikakvu nezakonitost i nepravilnost nisu utvrdili. O svemu imaju zapisnici. Nikada mu nije utvrđena teža povreda radne obaveze, ali mu je izdato upozorenje. Lično je vidjela tužitelja, obzirom da stanuje na toj lokaciji, kada je vršena rekonstrukcija južne longitudinale, odnosno ulica Topal Osman Paše da četka ulicu Topal Osman Paše. Od inspekcije nije traženo da potvrde njihove sumnje.

U iskazu datom na glavnoj raspravi dana 17.12.2019. godine svjedok M.K. u bitnom je izjavio da je bio u radnom odnosu kod tuženog od maja 2008. godine i da mu je ugovor o radu otkazan 11.09.2019. godine. Poznaje tužitelja, prijatelji su. Radio je na poslovima radnog mjesta rukovalac građevinski mašina, dok je tužitelj raspoređen na poslove vozač motornih vozila, kasnije je bio raspoređivan na druga radna mjesta cestarskog radnika i tako. Sve je počelo To se sve kada se desila spontana obustava rada u Sarajevoputevima zbog nagomilanih problema, tada su im dugovali misli nekoliko, da li dvije do tri plate, nekoliko toplih obroka, karti, došlo je do otpuštanja radnika A.K. čiji je otac zlatni ljiljan sa Žuči i jednostavno nagomilani problemi, ljudima se nakupilo i došlo je do obustave rada koja je trajala par dana. To je bila spontana obustava radnika ujutru, mislim oko 70 radnika, više od pola je stalo. Ujutru je došao na posao i pio kafu, kada je čuo galamu napolju, izašao je i vidi ljudi ispred kapije, iza kapije stoje, šta je razlog, tako i tako i uglavnom je tu dolazio 6-7 dana, tu su bili poslovođe, upravnici, niko mu nije davao nalog da radi, kad mu je dao nalog da radi, izašao bi na cestu radio i tako. Tužitelj nije bio pokretač te obustave rada, to je bila spontana obustava, na njega se kasnije sve pokušalo slomiti jer je on predsjednik sindikata, što je pokrenuo te krivične prijave protiv menadžmenta za utaju poreza, pranja novca, akcija zadruga, ne trebam vam dalje govoriti, ima toga još. I na njega je sve pokušalo se sručiti, tada je počeo i taj pritisak, premještanje na lopatu, na cestarskog radnika, ponižavanje. Ubrzo nakon toga i svjedok i još dva tri kolege, to rukovodstvo Sindikata je premješteno, ostali radnici nisu. Slali su rukovodioca na cestu da prati njihov rad, da ih ponižavaju, da vide šta rade na cesti, bez HTZ opreme. Baš A.F., gospođa ga je, raspoređen je bio tada na autoput, a ustvari poslat je kod škole da čisti cestu gdje mu dijete ide u školu i slati ti rukovodioci, baš E.D., sad je penzioner, slat je da nadgleda njegov rad, šta radi, bez HTZ opreme, bez znakova pored puta, sam je ostavljan da radi na cesti, sam, da ga djete gleda kako mete cestu. Vidiom sam ga u prolazu kada sam išao sa drugim firminim kombijem da je sam kraj puta, da radi tu je škola gdje mu djete ide. Šalje te na lopatu da radiš, navodi ti tamo zbog obima posla, a prima sa biroa čovjeka da vozi tvoju kamion mašinu. Ja sam isto tako raspoređen budem na auto cesti, pošto živim dole prema Kiseljaku, stave me na saobraćaj, da ljudi prolaze, da mi se smiju što sam ja na tablici, mene nije to stid raditi, ali eto. I svjedok R. koji ima završenu tehničku školu, šef poslovođa cesta, je raspoređivan na cestarski rad i dan danas misli da ne radi svoj posao. Pravnici nisu raspoređeni. Tuženi nije primio nove radnike na poslove cestarskih radnika, njih su slali na lopatu, a primali su nove radnike u mehanizaciju. Vršen je mobing prema nekolicini, manjoj skupini ljudi, prema svjedoku.

U iskazu datom na glavnoj raspravi dana 17.12.2019. godine svjedok R.S. u bitnom je izjavio je da je zaposlen kod tuženog od maja 2002. godine, na poslovma radnog mjesta Tehničar za sigurnost saobraćaja. Zamjenik je predsjednika Sindikata. Prisustvovao je obustavi rada u 2016. godini i koliko zna to je bilo spontano okupljanje radnika. Obustavi rada bio je prisutan i tužtelj, kao i još 70 radnika. Radili su na čišćenju magistralne ceste M17, tu je radio A.K., uposlenik Sarajevoputeva, radio je na određeno, njegov otac je šehid i dobitnik zlatnog ljiljana, on je dobio otkaz, i oni su se tu organizovali spontano. Njih 10-15 je targetirano kao da su oni to organizovali, odbijen im je određen iznos od plaće zbog toga, raspoređeni su da obavljaju poslove Cestarskog radnika. Razumije da imaju velike dionice, održavaju puno ceste, autoput i potražnja je za radnicima, ali njih je uvijek pet do deset koji su cestarski radnici, nije niko više. Nakon rasporeda njihovo radno mjesto ostane upražnjeno, izuzev radnog mjesta tužitelja, na koje su došla dva vozača neki Š., ne zna prezime i A.. Tužitelj je radio na magistralnom putu, tu su mu napravili poniženje namjerno ga ostavili na čišćenju odvojene ograde, što je malo nisko, ne od direktorice, nego dole uposlenih, upravnika. Ostavljen je da ga vidi djete, sin, mama kada ide autobusem, on sam. Ne zna šta je on toliko skrivio pošto je samo predsjednik Sindikata i gdje ima svoj gard, jakog je karaktera i ne libi se reći o malverzacijama, ne libi se reći u novinama i to su ti pritisci, na njega i na nas, pet, šest...Sad sjede dole u Blažuju, ne radie ništa, Ado uzme kamiončić i odvuče nešto sitno i to je to, ne radi ono što bi trebalo. On je vozač labudice jedne-vučnog vozila. Ovo o čemu je govorio nije vidio ali je čuo, zna, može dovesti 15 svjedoka, ima ljudi koji su radili sa tužiteljem, koji su ga vozili, govori istinu. Za vrijeme zimskih radova nekada bude raspoređen da obavljate druge poslove, ali vozači nisu raspoređivani, osim tužitelja. Prema tužitelju se nezakonito odnose, ne daju mu da radi posao vozača, više od pola godine ne vozi. Prošle godine je čitavu zimu presjedio vožnju u Blažuju, ništa nije radio i sam je presjedio dole neka dva mjeseca. Sjedili su skupa. Za to vrijeme drugi radnik je obavljao poslove koje je trebao F. da obavlja, dok je F. sjedio i ništa nije radio. Naravno to nije svejedno, bilo mu je krivo, vozio je taj kamion, vozio je mašine, odjednom to ne vozi, idi sjedi, ti nisi dobar, nisi podoban, ne znam kakav i dođe drugi čovjek i vozi.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka, isti su međusobno usaglašeni, takođe u saglasnosti su sa izvedenim materijalnim dokazima. Svjedoci su kazivali iskreno i uvjerljivo, a tuženi ničim nije doveo u pitanje njihovu vjerodostojnost.

Iskaz tužitelja sud je cijenio potpunim i iskrenim, te u saglasnosti sa izvedenim materijalnim dokazima i iskazima svedoka.

Iskaz zastupnika tuženog kada se dovede u vezu sa materijalnim dokazima i iskazima svjedoka očigledno da je u dijelovima u kojima kazuje o osobinama tužitelja kao radnika u suprotnosti sa istim, stoga nije uvjerljiv.

Vještak neuropsihijatar Prof.dr. Alma Bravo-Mehmedbašić u nalazu i mišljenju dostavljenom sudu dana 12.07.2019. godine na osnovu medicinske dokumentacije i anamneze tužitelja zaključuje da je tužitelj uzročno posljedično sa dešavanjima na radnom mjestu reagovao psihičkom dekomenzacijom po tipu Akutne reakcije na stres, a potom poremećajem prilagođavanja na stres, što se manifestovalo na psihičkom planu anksiozno-depresivnim simptomima. Kao posljedica kritičnih dešavanja na radnom mjestu kod tužitelja se razvijaju simptomi akutne reakcije na stres, poremećaj prilagođavanja na stres, uz porast anksioznosti, depresivnih simptoma, doživljaja degradacije, mobinga, povrede ugleda i časti uz porast negativnih emocija, osjećanja nepravde, doživljaja poniženosti, uz pad voljno nagonskih dinamizama. Navedene psihičke posljedice uzročno-posljedično su povezane sa diskriminacijom i mobingom na poslu, zbog čega je tužitelj trpio duševne bolove jakog intenziteta u trajanju od 7-8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca i blažeg intenziteta u trajanju od 6 mjeseci.

Na glavnoj raspavi, na upit punomoćnika tužitelja vještak je pojasnila da se degradacija na poslu tužitelja na psihičkom planu izražavala jednom akutnom reakcijom na stres, napetost, nemir, nesanica, nametajuće misli na to koliko je oštećen, degradiran, ponižen, i pored izbjegavanja da se preživljavaju negativne emocije te se misli i potreba analize situacije stalno nameću i to je prioritetna situaicja koja se procesira i osoba ne može svojom voljom da skrene misli na neki drugi sadržaj jer to postaje dominantan sadržaj. Ako osoba pokuša da radi nešto drugo raste napetosti i to se stalno vrti i stvara psihičku napetost koja se odražava na tjelesnu napetost pa se mogu javiti tjelesne manifestaije psihički uvjetovanje kao što je ubrzan rad srca, smetnje disanja, smetnje u mišićima. To je direktno uzročno posljedično vezano za ovaj događaj u koji je tužitelj još uvijek uključen. Osjećaj degradacije mu je posebno stvarao postupak šefa odnosno čišćenje bankine u blizini mjesta stanovanja pa se naročito osjećao degradirano. U vrijeme pregleda urađen je jedan skrining test – skala na stresne događaje koja registrira opeterećenost u posljednjih 7 dana od dana ispitivanja datom situacijom i kod tužitelja je nađen visok skor na skali nametajućih misli i pratećih emocija na kritični događaj, vezano za posao i fenomene izbjegavanja, izbjegavajuće ponašanje tako da to ukazuje da je tužitelj i pored protekao vremena prolongirana situacija stresa, on je afektivno i emocionalno amnestiran u taj događaj. Nadalje je vještak na upit punomoćnika tuženog pojasnila da je dijagnoza tužitelja F43.0 akutna reakcija na stres. To je privremena dijagnoza i ona traje od nekoliko sati do nekoliko dana, a može trajati do 30 dana ako traje duže od 30 dana prelazi u poremećaj prilagođavanja na stres koji je tužitelj razvio i to je šifra F43.2. Taj poremećaj traje do 6 mjeseci, a ako simptomi i dalje traju, radi se o prolongiranoj depresivnoj reakciji koja može trajati do 2 godine. Tužitelj je u toku ispitivanja afektivno jako investiran u kritični događaj i ima razvijene negativne emocije u vezi sa događajem i neki simptome negativnih emocija mogu trajati godinama.

Sud je nalaz vještaka cijenio valjano obrazloženim te mu u cijelosti poklonio vjeru imajući u vidu iskustvo vještaka u ovoj oblasti. Nalaz je sačinjen na osnovu medicinske dokumentacije i materijalnih dokaza u spisu, te pregleda (intervjua sa tužitelja), na osnovu čega je vještak nesumnjivo utvrdio da je tužitelj trpio duševne bolove.

Materijalne dokaze, medicinsku dokumentaciju sud je cijenio u vezi sa nalazom i mišjenjem vještaka imajući uvidu da je na osnovu iste vještak sačinio nalaz i mišljenje, a kako je to i na glavnoj raspravi izjavio, te je na taj način svojim stručnim znanjem pomogao sudu u utvrđivanju odlučnih činjenica temeljem iste.

Odredbom člana 4. stav 3. Zakona o zabrani diskriminacije⁴ (ostali oblici diskriminacije) definisan je mobing kao oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog.

Odredbom člana 9. stav 1. Zakona o radu poslodavcu i drugim licima zaposlenim kod poslodavca zabranjeno je sistematsko uznemiravanje na radu ili u vezi s radom radnika (mobing). Mobing u smislu odredbe člana 9. stav 5. Zakona o radu predstavlja specifičnu formu nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koje podrazumijeva ponavljanje radnji kojima jedno ili više lica psihički zlostavlja i ponižava drugo lice, a čija je svrha ili posljedica ugrožavanje njegovog ugleda, časti, dostojanstva, integriteta, degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa.

Postupak za zaštitu od mobinga regulisan je na istovjetan način kao i kod ostalih vrsta diskriminacije, s tim da je mobing jedini oblik diskriminacije kod kojeg nije potrebno dokazivati postojanje zabranjenog osnova i komparatora, ali je potrebno utvrditi bitne elemente zakonske definicije mobinga: nefizičko ponašanje koje se dešava na radnom mjestu, koje je ponavljano i ima ponižavajući efekt na žrtvu i koje rezultira u degradaciji radnih uvjeta ili profesionalnog statusa zaposlenog.

Kada je u pitanju teret dokazivanja u postupku zaštite od mobinga ima se primijeniti pravilo o obrnutom teretu dokazivanja propisano odredbom člana 15. stav 1. Zakon o zabrani diskriminacije, prema kome kada osoba, na osnovu raspoloživih dokaza, učini vjerovatnim da je došlo do diskriminacije, teret dokazivanja da nije došlo do diskriminacije leži na suprotnoj strani. Na jednak način teret dokazivanja normiran je i odredbom člana 12. stav 3. Zakona o radu koja propisuje da ako radnik u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama o zabrani diskriminacije, na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno da postojeća razlika nije usmjerena na diskriminaciju već da ima svoje objektivno opravdanje.

U konkretnom to bi značilo da tužitelj treba učiniti vjerovatnim da su se postupanja temeljem kojih traži sudsku zaštitu dogodila, a nakon toga tuženi mora dokazati da se to uopće nije dogodilo ili da je tužitelj pogrešno okarakterisao to što se dogodilo, odnosno dokazati da u njegovim radnjama nije bilo elemenata nedozvoljenog. Standard vjerovatnosti koji je tužitelj dužan dokazati podrazumijeva da ima više argumenata u prilog postojanju određene činjenice nego onih koji govore protiv njenog postojanja.

U praksi mobing podrazumijeva svako aktivno ili pasivno ponašanje poslodavca usmjereno na dostojanstvo i psihički integritet ličnosti radnika kroz nepristojno i grubo ponašanje te namjerno izolovanje i zapostavljanje. Aktivnosti kojima se radnik uznemirava su neopravdana fizička izolacija iz radne okoline, neopravdano oduzimanje sredstva za rad, napad na kvalitet vršenja poslova koji se sastoji u stalnim kritikama i prigovorima, pretjeranoj kontroli, davanju zadataka koji su ili prejednostavni ili preteški sa ciljem da se radnik natjera da pogriješi, dodjeljivanje radnih zadataka ispod ili iznad nivoa znanja i kvalifikacija s ciljem degradacije i slično. Naredna aktivnost su napadi na ličnu reputaciju, obilježavanje i predstavljanje kao problema u radnom okruženju, širenje loših glasina, ogovaranje, ismijavanje, prisiljavanje na poslove koji narušavaju samopouzdanje i slično. 

U smislu navedenog, prema tvrdnjama tužitelja, štetnu radnju/mobing predstavljaju konstantne izmjene ugovora o radu i uslova iz istih, smanjenje koeficijenta za obračun plaće, raspored na radno mjesto Cestarskog radnika, rad na dionici Mostarsko raskršće – Hadžići u blizini kuće i škole u koju ide njegovo dijete, rad odvojeno od ostalih radnika, izloženost pritisku i prigovorima, praćenju svakog koraka, praćenje rada, praćenje kretanja, praćenje odmora, opomene pred isključenja ni za što, kažnjavanje zbog organizovanja štrajka bez ikakvog dokaza.

Tuženi tvrdi da je tužitelj raspoređen na radno mjesto Vozač teretnih vozila u skladu sa svojom stručnom spremom i radnim iskustvom. U vezi rasporeda tužitelja na radno mjeto Cestarski radnik tuženi se poziva na odredbe člana 108. Zakona o radu i povećanje obima posla. Tvrdi da tužitelja na radnom mjestu niko ne uznemirava, zlostavlja ili ponižava na način koji bi ugrozio njegov ugled, čast, dostojanstvo ili integritet, te da nije profesionalno degradiran.

Razmatrajući činjenične tvrdnje tužitelja na kojima temelji tužbu, te sagledavanjem cjelokupnog dokaznog postupka sud nalazi da je tužitelj učinio vjerovatnim da je došlo do mobinga. Tokom postupka tužitelj je iznio činjenice na osnovu kojih postaje jasno da između tužioca i tuženog postoji specifičan odnos koji je potencijalno rezultirao protivpravnim ponašanjem tuženog.

Prvenstveno potrebno je istaći da otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odnosno konstantne izmjene ugovora o radu i uslova iz istih, te smanjenje koeficijenta za obračun plaće, kako to tvrdi tužitelj, u konkretnom slučaju ne predstavljaju radnju mobinga. Ovo iz razloga što su sve izmjene ugovora o radu, izuzev one od 30.11.2016. godine imale za rezultat povećanje koeficijenta složenosti poslova, dok je tužitelj ostajao raditi na radnom mjestu vozača. Kada je u pitanju izmjena ugovora o radi iz novembra 2016. godine ista je prema zaključku suda u postupku koji se vodio u predmetu broj 65 0 Rs 630813 17 Rs i u kome je cijenjena dopuštenost te izmjene, izvršena nakon stupanja na snagu novog Pravilnika o radu tuženog. Na osnovu platnih listi tužitelja utvrđeno ja da ne postoje veća odstupanja u iznosu plaće u periodima redovnog rada (kada se tužitelj nije nalazio na bolovanju). Stoga tužitelj u ovom postupku nije učinio vjerovatnim da se izmjena ugovora o radu temeljila na mobingu ili bilo kakvom drugom nepoželjnom i neprihvatljivom ponašanju tuženog prema njemu.

Međutim, sud nalazi da je tuženi postupio nedopušteno prema tužitelju kada je i nakon što je dana 20.06.2018. godine donio odluku o njegovom privremenom rasporedu na radno mjesto Cestarski radnik bez valjanog osnova i obrazloženja.

Posmatrano u kontinuitetu, dalo bi se zaključiti da je ključni incident, početna faza mobinga, štrajk radnika tuženog u aprilu 2016. godine, za koji tužitelj i svjedoci tvrde da se desio spontano, dok je tuženi za organizovanje i vođenje tog štrajka okrivio tužitelja kao Sindikalnog povjerenika te mu u vezi s tim izrekao i pismeno upozorenje pred otkaz ugovora o radu dana 18.07.2016. godine. Nesumnjivo, tužitelj je stigmatiziran kao problem u radnom okruženju, prema izjavi zastupnika tuženog „...gospodin F. je slučaj za sebe...organizovao je nezakonit štrajk...putem medija na sve moguće načine devalvira firmu...ugrozio je bezbjednost svih učesnika na autocesti, nama je nadzorni organ odbio 27.000,00 KM zbog tog slučaja...degradira...stimuliše ljude da ne rade...u toku radnog vremena u sezoni spava...“. Nakon što je tužitelj stigmatiziran, nastupila su kršenja njegovih prava koja se ogledaju u činjenici da je Odlukom o privremenom rasporedu od 25.06.2018. godine privremeno raspoređen da obavlja poslove Cestarskog radnika u Službi održavanja, dok su na njegovo radno mjesto prema izjavi parničnih stranaka i svjedoka, zaposleni drugi radnici. Privremeni raspored tužitelja zastupnik tuženog pravda ovlaštenjima iz člana 108. Zakona o radu i povećanim obimom posla. Istina u skladu sa odredbama člana 108. Zakona o radu u hitnim slučajevima (zamjena iznenada odsutnog radnika, iznenadno povećanje obima posla, sprječavanje nastanka veće štete, kvar na postrojenjima, elementarne nepogode i sl.) poslodavac može donijeti jednostranu odluku o privremenom rasporedu radnika na drugo radno mjesto, ali tuženi tokom postupka nije dokazao činjenicu iznenadnog povećanja obima posla. Stoga sud pri činjenici da je tužitelj raspoređen na radno mjesto koje ne odgovara njegovoj stručnoj spremi u uslovima kada tuženi nije dokazao iznenadno povećanje obima posla, cijeni da je takvo postupanje tuženog predstavljalo mobing u vidu neopravdanog dodjeljivanja tužitelju radnih zadataka ispod nivoa njegovih kvalifikacija s ciljem degradacije radnih uvjeta i profesionalnog statusa. Ovo posebno ako se ima u vidu da za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja nije prestala potreba, da su te poslove obavljali drugi radnici, koje je tuženi prema izjavi zastupnika primio preko Zavoda za zapošljavanje. Osim toga prema izjavi svjedoka R.S. vozači nisu raspoređivani na te poslove, odnosno nije raspoređen ni jedan vozač osim tužitelja. Pri takvom činjeničnom stanju, izvedenim dokazima tuženi kod suda nije stvorio uvjerenje da njegovo postupanje nije bilo motivisano vršenjem mobinga, odnosno da ima objektivno opravdanje, posebno u situaciji kada tuženi nije na isti način postupio i prema drugim vozačima.

Nakon rasporeda na radno mjesto Cestarskog radnika, tuženi nastavlja vršiti mobing nad tužiteljem u vidu fizičke izolacije iz radne okoline, pa je tako tužitelj prema izjavi koju su potvrdili i saslušani svjedoci, ostavljen da radi sam, odvojeno od ostalih radnika koji su radili u grupama, na dionici puta u blizini kuće i škole u koju ide njegovo dijete. Tuženi tokom postupka nije dokazao netačnost ovih tvrdnji, a sud u istim vidi mobing u vidu prisiljavanja na poslove koji narušavaju samopouzdanje i imaju ponižavajući efekat. Prema izjavi tužitelja takvo postupanje tuženog dovelo je do toga da se osjećao kao „cuko“, gleda ga porodica i komšije, oni znaju da je vozač, da je vozio „labudicu“ specijalno vozilo, a sada radi na lopati. Nadalje, prema izjavi tužitelja i svjedoka M.K., koju tuženi ničime nije doveo u pitanje, tuženi je izvršio i neopravdan napad na kvalitet obavljanja poslova tužitelja, kao radnju mobinga koja se ogleda u stalnom praćenju i prigovorima, te pretjeranoj kontroli. Sve to imalo je za posljedicu borbu tužitelja za „opstanak“ i u konačnom rezultiralo je razvijanjem simptoma akutne reakcije na stres i poremećaja prilagođavanja na stres, uz porast anksioznosti, depresivnih simptoma, doživljaja degradacije i mobinga, povrede ugleda i časti, uz porast negativnih emocija, osjećanja nepravde, doživljaja poniženosti i pada voljno nagonskih dinamizama, a kako to vještak neuropsihijatar utvrđuje.

Nesporna je činjenica da se tužitelj nakon donošenja odluke o privremenom rasporedu nalazio na bolovanju, međutim iz medicinske dokumentacije utvrđeno je da se tužitelj javljo ljekaru zbog reakcije na teški stres (dešavanja u radnoj sredini) i da je upućen na pregled neuropsihijatru, kao i u Centar za mentalno zdravlje. Bolovanje tužitelja direktno je uzročno posljedično vezano za mobing i ne može se posmatrati odvojeno od njega u vidu vremenskog diskontinuiteta. Osim toga iz izvještaja o privremenoj spriječenosti za rad proizilazi da je tužitelj bio privremeno spriječen za rad u kraćim vremenskim periodima, a svaki njegov povratak na rad praćen je daljim protupravnim postupanjima tuženog u vidu donošenja odluka o nastavku primjene odluke o privremenom rasporedu, a sve bez valjnog razloga i obrazloženja. 

Na osnovu iznesenog sud nalazi utvrđenim da opisani postupci tuženog prema tužitelju predstavljaju radnje nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koje su trajale u punom intenzitetu i ponavljane najkasnije od juna 2018. godine i dalje, te imaju ponižavajući efekat, a sve u cilju degradacije radnih uvjeta i profesionalnog statusa tužitelja.

Posmatrajući smjer preduzetih aktivnosti može se zaključiti da je u pitanju vertikalni silazni mobing u slučaju gdje nadređeni uznemiravaju podređene. Radi se o strateškom uznemiravaju tužitelja koji je ocijenjen kao „nepoželjan dio radne snage“.

Nalazeći da je tužitelj tokom postupka, ne samo učinio vjerovatnim, već nesumnjivo dokazao sve zakonske elemente mobinga, sud cijeni da su ispunjene i materijalno-pravne pretpostavke za naknadu štete na koju tužitelj ima pravo u smislu odredbe člana 12. stav 4.⁵ Zakona o radu, u vezi odredbe člana 12. stav 1. tačka c) Zakona o zabrani diskriminacije. Dovodeći citirane odredbe u vezu sa odredbom člana 200.⁶ Zakona o obligacionim odnosima⁷, sud je obavezao tuženog na isplatu tužitelju iznosa od 5.000,00 KM po osnovu naknade nematerijalne štete za duševne boli, koje je nesumnjivo pretrpio. U iznosu preko toga tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan, kao i zahtjev za utvrđivanje da su pretrpljene duševne boli dovele do smanjenja žiotne aktivnosti, jer takvo utvrđenje ne proizilazi iz nalaza vještaka.

Zahtjev za naknadu štete tužitelj temelji na mobingu, te je u tom pravcu izveo i dokaz vještačenjem po vještaku neuropsihijatru. Vještak je utvrdio posljedice mobinga u vidu duševne boli jakog intenziteta u trajanju od 7-8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca i blažeg intenziteta u trajanju od 6 mjeseci. Vještak je pojasnila i da je tužitelj u toku ispitivanja afektivno jako investiran u kritični događaj i da ima razvijene negativne emocije u vezi sa istim, a neki simptomi negativnih emocija mogu trajati godinama.

 

Iako vještak u nalazu utvrđuje i postojanje uzročne veze, treba napomenuti da isto nije u nadležnosti vještaka već suda, dok je zadatak vještaka da utvrdi postoji li povezanost između radnji za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju mobing i zdravstvenih problema. Vještak treba dati i elemente temeljem kojih će sud moći procijeniti šteta.

Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka nesumnjivo je utvrđeno da postoji povezanost između mobinga kao stresora radnog mjesta i štete iskazane duševnim bolovima, odnosno da su bolovi koje je tužitelj trpio isključiva posljedica kritičnih dešavanja na radnom mjestu (uzročno-posljedična veza).⁸

Kada je u pitanju načina utvrđivanja visine štete Ustavni sud BiH kroz svoju praksu ukazuje da odmjeravanje novčane naknade nematerijalne štete predstavlja vrlo delikatan i složen postupak s obzirom na veoma različitu moralno-psihičku konstituciju svakog pojedinca i sve ostale okolnosti pod kojima se dogodila šteta koja je za posljedicu imala povredu nematerijalnih dobara oštećenog. Ukazuje i da sudovi nisu ograničeni posebnim formalnim dokaznim sredstvima, naročito ne izvođenjem dokaza vještačenjem u pravcu utvrđivanja "jačine i trajanja duševnih boli". Prilikom odmjeravanja sankcije, sud uzima u obzir niz faktora značajnih za konkretni predmet i na osnovu slobodne procjene utvrđuju relevantne okolnosti svakog konkretnog slučaja, pri čemu ne smije izostati prihvatljiva analiza relevantnih načela.⁹ U kontekstu navedenog, u konkretnom slučaju, prilikom odmjeravanja novčane naknade u iznosu od 5.000,00 KM, sud se vodio ne samo nalazom vještaka o dužini i intenzitetu boli, već i vlastitim znanjem i iskustvom, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja koje po životnoj logici upućuju na to da je tužitelj trpio i još uvijek trpi duševne boli. Sud je posebno vodio računa o težini posljedica postupaka tuženog po duševno zdravlje tužitelja i vremenu njihovog trajanja. Posljedice tih radnji po tužitelja traju u kontinuitetu do glavne rasprave, pa vjerovatno i nakon toga. Prilikom davanja iskaza na glavnoj raspravi tužitelj je kazivao uz osjećaj bespomoćnosti i učinjene nepravde sa jasno izraženim doživljajem povrede ugleda i časti. Ovakva psihička reakcija tužitelja je životno očekivana i sasvim opravdana cijeneći činjenicu da je postupanjem tuženog njegov ugled u radnoj sredini i šire, zasigurno narušen i to premještanjem sa radnog mjesta Vožača teretnih vozila na mjesto Cestarskog radnika, a to bez valjanog osnova. Za svo vrijeme šikaniranja tužitelja njegove poslove obavljaju drugi radnici, primljeni preko programa Zavoda za zapošljavanje, na određeno vrijeme, a on se stigmatizira kao osoba koja je „slučaj za sebe“. Iz postupaka tuženog proizilazi upornost i ustrajnost u namjeri da tužitelja ne vrati na radno mjesto vozača teretnih vozila, pa čak i da ga potpuno ukloni iz radne sredine jer su se prema iskazu zastupnika tuženog obratili Ministarstvu za rad i socijalnu politiku za njegov otkaz i više puta urgirali, ali se Ministarstvo nije oglasilo.

Zbog svega iznesenog sud zaključuje da dosuđeni iznos odgovara duševnom značaju povrijeđenog dobra i da je ovaj vid naknade satisfakcija trpljenjima koja su kod tužitelja nastala, a sve s ciljem da se kod tužitelja uspostavi psihička i emotivna ravnoteža koja je postojala prije mobinga u mjeri u kojoj je to moguće novčanom naknadom.¹⁰ Takođe, dosuđeni iznos trebao bi ukazati na neprihvatljivost i štetnost određenog postupanja i time djelovati preventivno.

Odluka o kamatama zasniva se na odredbi člana 277. Zakona o obligacionim odnosima, a u vezi sa odredbom člana 2. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate¹¹. Sud je iste dosudio prema postavljenom zahtjevu, od dana podnošenja tužbe, cijeneći na taj dan potraživanje dospjelim.

Odluku o parničnim troškovima sud je donio u skladu sa odredbama člana 383, člana 386. stav 3, 387. i člana 396. stav 1. do 3. Zakona o parničnom postupku, cijeneći da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva. Sud je priznao tužitelju troškove za zastupanje putem punomoćnika – advokata u skladu sa odredbama člana 12. i 13. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH¹² prema visini postavljenog tužbenog zahtjeva od 5.500,00 KM i dostavljenom troškovniku, na ime nagrade za: sastav tužbe iznos od 360,00 KM (100%), pristup na ročište dana 26.02.2019. godine iznos od 90,00 KM (25%), zastupanje na pripremnom ročištu dana 04.04.2019. godine iznos od 360,00 KM (100%), zastupanje na nastavku pripremnog ročišta dana 10.06.2019. godine iznos od 180,00 KM (50%), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu dana 12.09.2019. godine iznosu od 360,00 KM (100%), pristup na ročište dana 24.10.2019. godine iznos od 90,00 KM (25%), zastupanje na nastavku glavne rasprave dana 17.12.2019. godine iznos od 180,00 KM (50%), ukupno 1.620,00 KM, što uvećano za 17% naime PDV u iznosu od 275,40 KM i troškove vještačenja u iznosu od 265,00 KM, iznosi 2.160,40 KM.

 

Sudija

Edina Kršlak

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Kantonalnom sudu u Sarajevu, putem ovog suda, u roku od 15 dana nakon dostave prepisa presude.

 

¹ Službene novine Federacije BiH broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15

² Službene novine Federacije BiH broj 26/16

³ Službeni glasnik BiH broj 59/09 i 66/16

⁴ Službeni glasnik BiH broj 5/99 i 66/16

⁵ Ako sud utvrdi da je tužba iz stava 2. ovog člana osnovana poslodavac je dužan radniku uspostaviti i osigurati ostvarivanje prava koja su mu uskraćena, te mu nadoknaditi štetu nastalu diskriminacijom.

⁶ (1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu. (2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

⁷ Službeni list R BiH broj 2/92, 13/93 i 13/94, Službene novine Federacije BiH, broj 29/03 i 42/11

⁸ Vrhovni sud Federacije BiH u presudi broj 32 0 Rs 179659 17 Rev od 23.10.2017. godine

⁹ u tom pravcu odluka Ustanog suda BiH, AP 3222/12 od 12. januara 2016. godine uz opasku da se kriteriji iz iste onalogno imaju primijeniti i kada je u pitanju mobing.

¹⁰ Vrhovni sud Federacije BiH u presudi broj 32 0 Rs 179659 17 Rev od 23.10.2017. godine

¹¹ Službene novine Federacije BiH, broj 27/98 i 51/01 

¹² Službene novine Federacije BiH broj 22/04 i 24/04