BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
KANTON SARAJEVO
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: 65 0 Rs 707077 18 Rs
Sarajevo, 17.04.2021. godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija Dženana Hadžiomeragić, u pravnoj stvari tužitelja I.G. iz S., Ul. ..., a kojeg zastupaju punomoćnici Maida Galijatović i Nerma Bavčić advokati iz Sarajeva, protiv tuženih: 1. Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, sa sjedištem u Sarajevu, ul. Bolnička br. 25, 2. S.I. iz S., Ul. …, a koje zastupa punomoćnik Mirza Aganović advokat iz Sarajeva, 3. Đ.O. iz S., Ul…, kojeg zastupaju punomoćnici Damir Katica i Amin Hasović, advokati iz Sarajeva i 4. Dž.J.ć iz S., Ul. …, kojeg zastupa Senad Pizović, advokat iz Sarajeva, radi utvrđenja i naknade štete, vrijednosti spora od 20.000,00 KM, nakon zaključene glavne rasprave 19.03.2021. godine, a na kojoj su bili prisutni punomoćnici svih parničnih stranaka, dana 17.04.2021. godine, donio je sljedeću:
P R E S U D U
Odbija se tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj žrtva mobinga i da je od strane tuženih sistematski uznemiravan na radnom mjestu počev od februara 2016. godine do otkaza ugovora o radu 31.12.2017. godine, putem radnji koje imaju ponižavajući učinak na tužitelja, kojima je ugroženo dostojanstvo, ugled, čast i prava tužitelja, degradirali njegovi radni uvjeti i profesionalni status, a s tim u vezi i tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženi solidarno obavežu da mu naknade nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti u iznosu od 10.000,00 KM, zbog umanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3.000,00 KM i pretrpljenog straha u iznosu od 7,000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 17.04.2021. godine, do isplate
Tužitelj se obavezuje da prvotuženom i drugotuženoj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.616,00 KM, trećetuženom u iznosu od 5.686,20 KM i četvrtotuženom u iznosu od 6.318,00 KM, a u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
Tužitelj je dana 29.05.2018. godine pokrenuo parnični postupak protiv tuženih radi utvrđenja i naknade štete. Tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je bio žrtva mobinga, da su ga tuženi sistematski uznemiravali na radnom mjestu u periodu od februara 2016. godine do prestanka ugovora o radu, te da se shodno tome tuženi solidarno obavežu da mu naknade nematerijalnu štetu po tri vida, a u ukupnom iznosu od 20.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, a kako se sadržajno navelo u izreci ove presude.
U tužbi je naveo da je bio radnik prvotuženog1 u periodu od 03.05.1989. godine do 29.12.2017. godine, da je skoro punih 19 godina obavljao poslove šefa klinike za ortopediju i traumatologiju2, te da je do prestanka ugovor o radu sa prvotuženim došlo njegovim otkazom. Ukazuje da je nakon dolaska drugotužene na funkciju generalne direktorice izražavao svoja mišljenja i stavove u skladu sa poslovima i radnim zadacima koje je i obavljao, ljekarskom etikom, u najboljem interesu KCUS-a i pacijenata, da to nije bilo prihvaćeno od strane tuženih, pa da je postao žrtva mobinga jer su se tuženi osjećali ugroženo zbog njegove izražene individualnosti, zavidni, ljubomorni i nespremni da prihvate pravo na razliku. U tužbi tvrdi da se sistemski uznemiravao i zlostavljao, da se to ogledalo u kontinuiranom omalovažavanju pred kolegama i pacijentima, neprihvatljivoj verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, vrijeđanju, ponižavanju, isključivanju iz dopunskog rada u NIR-u, u onemogućavanju ga da nesmetano iznosi mišljenje na jutarnjim sastancima, prekidanjem ga u izlaganju, prijetnjama o kontinuiranom praćenju i čitanju privatnih sms poruka, u zabrani obavljanja vjerskih dužnosti i izlazaka sa klinike, u ugrožavanju njegove lične-profesionalne reputacije, uništavanjem međunarodnog projekta na kojem je radio, nezakonitoj smjeni sa mjesta šefa klinike, pretjeranoj kontroli, onemogućavanjem ga da liječi svoje pacijente, u dodjeljivanju većeg broja pacijenata, davanjem zadataka koji su preteški-objektivno nemogući za izvršiti, u podnošenju disciplinskih prijava, onemogućavanjem ga da iskoristi slobodne dane i godišnji odmor, da učestvuje na međunarodnim simpozijima i kongresima, objavljivanjem putem medija ponižavajućih tekstova o njemu. Navodi kako je sve to uzrokovalo narušavanje njegovog psihičkog zdravlja, ugrozilo pravo ličnosti, njegovo dostojanstvo i što ga je u koncu primoralo da otkaže ugovor o radu.
U tužbi tvrdi da je u konkretnom postojao vertikalni mobing, da je imao oblike institucionalnog sistemskog uznemiravanja proširen i na ostale uposlenike KCUS-a. Njegove kolege, ljekari M., B. i T. da su njemu davali podršku, a koji su i sami bili izloženi mobingovanju i bili prinuđeni da napuste KCUS početkom oktobra 2017. godine. Tvrdi da je drugotužena zloupotrebama ovlasti, sredstava sistema podsticala i pomagala tuženima O. i J. u tome da se degradira, ugrozi njegovo dostojanstvo, profesionalna karijera, te u stvaranju jednog nepodnošljivog radnog okruženja. Navodi kako su na zidovima unutar klinike bile izložene mnogobrojne nagrade, stručna priznanja, šestoaprilska nagrada dodijeljena klinici 2005. godine, pohvale od pacijenata, a da je po povratku sa godišnjeg odmora krajem januara 2016. godine obaviješten da je za vrijeme njegova odsustva drugotužena naredila da se to sve poskida i vrijeđala: "dosta i njega, ko mu jebe majku", Ukazao je kako je od 1998. godine bio aktivan čIan Instituta za naučno istraživački rad i razvoj prvotuženog3, da je u periodu 2004.- 2009. godina bio direktor NIR-a, a da je od februara 2016. godine po nalogu drugotužene isključen iz rada tog vijeća i aktivnog članstva, da se nije ni obavijestio zašto više ne dobiva pozive za sjednice, nije mu se dostavlila ni odluka o isključenju, što je za njega bilo izuzetno ponižavajuće. Dalje je ukazao da je u vrijeme dok je bio na poziciji šefa klinike održavao redovne jutarnje sastanke prije operativnog programa, te da nije bilo uobičajeno da tim sastancima prisustvuje menadžment, ali da je drugotužena nenajavljeno dolazila, prekidala ga u govoru, omalovažavala prisutne ljekare, neprimjereno se obraćala: "ništa ja ovo što vi radite ne razumijem, niti ovaj sastanak razumijem, ni šta vi ovdje pričate”. Po povratku sa godišnjeg odmora u julu 2017. godine, dobio je saznanje da je sazivala kolegij klinike u njegovoj odsutnosti, da ga je i tada vrijeđala, psovala: "ko mu j.b. majku, treba mu j.b.ti majku“. Ukazao je kako je poslove šefa klinike i poslove šefa dječijeg odjeljenja obavljao shodno ugovoru o radu od 15.03.2012. godine i prema aneksu 4 na taj ugovor, a da je aneks sa prvotuženim zaključio 01.04.2015. godine. Tvrdi da je neformalno od novinara 31.07.2017. godine dobio saznanje o tome da drugotužena priprema njegovu smjenu, da su mediji dosta o tome pisali, da je trećetuženi dan kada je smjena i trebala biti na dnevnom redu sjednice upravnog odbora KCUS-a, u cilju da to spriječi u prijepodnevnim satima organizirao ljekare klinike koji su sačinili izjavu prema upravi o tome da se protive nezakonitoj i samovoljnoj smjeni. Tvrdi da je sutradan na sastanak kolegija Klinike došao predsjednik upravnog odbora J.K. i da je on po nalogu drugotužene prijetećim tonom obavijestio prisutne kako je predata krivična prijava protiv potpisnika izjave, a njega omalovažavao i diskreditirao: "ja sam glavna osoba u KCUS-u", "Ja sam četiri stepenice iznad profesora”. Navodi kako je redovne sastanke vodio do 07.08.2017. godije i kada ga je trećetuženi usmeno obavijestio o tome da je po naredbi smijenjen i da preuzima ulogu v.d. šefa klinike. O svojoj smjeni nije dobio odluku, obrazloženje, pravo žalbe, te da je nakon toga 14.08.2017. godine potpisao novi ugovor o radu. Tvrdi kako je tokom avgusta 2017. nekoliko puta u svojoj ljekarskoj sobi zaticao kolegu A.Z. kako pregledava njegove lične stvari, dokumente, privatne račune i da je to radio po nalogu drugotužene. Tvrdi i to da je 12.08.2017. godine tada u ulozi njegova punomoćnika, advokat S.P. zatekao Ijekare E.K. i A.Z. da nasilno otvaraju njegov ormar, da mu prekopavaju radnu odjeću, džepove, lične stvari i da je to advokat S.P. i fotografisao. Ukazuje da mu se nikada njegove lične stvari iz sobe nisu predale i da mjesec dana poslije toga nije ni imao dodijeljenu drugu sobu. U tužbi je navodio kako je do avgusta 2017. godine radio na jednom od najvećih evropskih projekata vrijednom cca 8.000.000,00 €,, da je projekat trebao rezultirati lijekom "Osteogrow”, kao pomoć pacijentima koji imaju problem zarastanja kostiju, da je bio glavni istraživač za Bosnu i Hercegovinu. Tvrdi da su se prilikom prekopavanja njegove radne sobe uništili i razbacali uzorci sakupljani tokom petogodišnjeg operativnog rada na klinici, te i propratna službena dokumentacija. Navodi kako su se uzorci čuvali u specijalnom frižideru i tvrdi da se uništio te prilike. Tvrdi da se uništavanjem uzoraka, dokumentacije, njegovom nezakonitom smjenom uništio projekat i rezultati istraživanja u Bosni i Hercegovini
. Tvrdi da se i na taj način profesionalno i lično diskreditovao pred Evropskom komisijom, koordinatorom projekta iz Zagreba, pred kolegama iz zemlje i svijeta, a koji su se javno i oglašavali i tražili zaštitu njegova ugleda i dostojanstva.
Tvrdi u tužbi da ga je trećetuženi koji je vodio jutarnje skoro redovno provocirao u neprijateljskoj i neetičnoj komunikaciji, govoreći mu ”nećeš ti određivati koga ćeš operisati, niti ti imaš pravo da operišeš koga hoćeš, niti porodica ima pravo da traži da ti operišeš tog pacijenta ”, da mu je uskraćivano pravo da operiše svoje pacijente, a da su pacijenti tražili da ih on operiše. Dalje tvrdi kako ga je trećetuženi redovno na početku operativnog dana, bez konsultacije i saglasnosti, raspoređivao na operacije koje nije ni indicirao, niti pripremao. Dalje tvrdi da se od strane tuženih onemogućio da iskoristi svoj preostali godišnji odmor tokom 2017. godine, da se obraćao zahtjevima, ali da su zloupotrebama ovlaštenja kontinuirano i sistematski zabranjivali korištenje dana godišnjeg odmora. Zahtjevi su odbijani uz obrazloženje da postoje liste čekanja na dječijem odjeljenju, što je u praksi bilo redovno, a da zadatke sa liste objektivno sam i nije mogao obaviti. Dalje tvrdi da mu je u petak 24.11.2017. godine trećetuženi po nalogu drugotužene zabranio da ode na džumu, da je zbog toga 28.11.2017. godine pisano zatražio da mu se odobri 1h odsustva petkom, na što nije dobio pisani odgovor. Tvrdi da mu trećetuženi uopće nije ni dozvoljavao izaći sa klinike, pa ni na službene pozive. U tužbi tvrdi da ga je u septembru 2017. godine A.Z. obavijestio o tome da se već određeno vrijeme prati i prisluškuje, da mu se obraćao riječima: ”mi sve znamo šta vi pričate i šta se nalazi u vašim SMS porukama”. Tvrdi da mu se i trećetuženi uz prijeteću gestikulaciju u prisustvu kolege M., obratio riječima ”vi se kontinuirano pratite”. Navodi da je i povodom njihovih obraćanja sa kolegama 12.09.2017. godine zatražio zaštitu od nezakonitog praćenja i nadziranja na radnom mjestu.
U tužbi tvrdi da je trećetuženi, po nalogu drugotužene naredio da se svako lice i pacijent koji njega traže legitimišu, da to nije bio slučaj sa pacijentima drugih Ijekara, da je on po nalogu svu medicinsku dokumentaciju pacijenata koje je liječio redovno fotokopirao i dostavljao na detaljnu analizu i provjeru drugotuženoj, a da takva praksa nije bila niti prema jednom drugom Ijekaru. Ukazao je kako je shodno Pravilniku o radu, te aktu prvotuženog broj: 0203-13137 od 25.03.2016. godine nakon odrađene dežure u subotu 14.10.2017. godine, koristio slobodne dane 16. i 17.10.2017. godine (ponedjeljak i utorak), a da je trećetuženi zbog utorka podnio disciplinsku i za koji dan mu se umanjila plaća. Od trećetuženog je pisano zatražio da mu odobri odsustvo radi učešća na međunarodnom kongresu ortopeda u Turskoj na koji je bio zvanično pozvan, da mu ni to nije odobreno. Navodi da je trećetuženog dopisom od 24.10.2017. godine obavijestio da će u dan 27.10.2017. godine iskoristiti jedan dan godišnjeg odmora, prema članu 60. Pravilnika o radu, a da je i zbog toga protiv njega podnio disciplinsku prijavu 27.10.2017. godine. Naveo je po tim disciplinskim prijavama nije bio ni pokrenut disciplinski postupak, pa tvrdi da su se protiv njega podnosile sa ciljem da se omalovaži, uruši ugled i profesionalno dostojanstvo. U koncu ukazao je kako je tema o njegovom mobingovanju mjesecima javno praćena putem mnogih medija, da je zbog toga imao jači efekat i proizvodio za njega veće štetne posljedice, jer su ga tuženi i javno preko medija diskreditovali, ponižavali, zlostavljali, klevetali, ponižavali i optuživali.
Tužitelj tvrdi da je zbog svega trpio jedno neprijateljsko radno okruženje, degradirajući i neetičan ambijent, sve propraćeno pritiskom javnosti, a svakodnevno obavljao operacije. Navodi kako je to sve uticalo da osjeća snažan psihički pritisak zbog akutnog stresa trpljenog skoro svakodnevno, da je tražio i stručnu pomoć neuropsihijatara, jer je zbog agresivnih, autoritarnih i manipulativnih postupaka trpio jake i dugotrajne duševne boli, te strah za budućnost i egzistenciju, jer se njegovo šikaniranje odrazilo na akademsku karijeru, budući da je nakon njegova otkaza KCUS-u, njemu otkazan ugovor o radu koji je imao zaključen sa Medicinskom fakultetu UNSA.
U odgovorima na tužbu od 30.07.2018. godine prvotuženi i drugotužena osporavaju u cijelosti tužbeni zahtjev, te tvrde da je tužitelj istekao četverogodišnji mandat za poslove šefa klinike. Osporavaju tvrdnje o mobingu i tvrde da se radi o ličnom-subjektivnom doživljaju tužitelja. Navode kako je u spornom periodu prvotuženi prolazio fazu reorganizacije, fazu reduciranja finansijskih dugovanja, da je bilo javnosti poznato, pa s toga smatraju da se ovom tužbom imala namjera iskoristiti situacija, te lični doživljaj prema radu, radu svojih kolega i menadžmenta prvotuženog predstaviti kao mobing. Tvrdnje o neprihvatljivoj komunikaciji, vrijeđanju osporavaju navodeći da nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom u tužbi. Tvrdnje u vezi odlaska pojedinih Ijekara sa KCUS-a i dovodeći tu činjenicu sa tzv. vertikalnim mobingom u potpunosti osporavaju kao paušalnim i netačnim. Tvrde da pojedinim Ijekarima nije odgovaralo to što ne mogu odlaziti sa posla mnogo ranije od predvidenog radnog vremena, istovremenog rada u privatnoj i javnoj praksi, problema upućivanja pacijenata iz zdravstvene ustanove na liječenje u privatnu praksu, što ima za posljedicu veoma mali broj operativnih zahvata sa izuzetno dugim listama čekanja i to u najvećem broju slučajeva pacijenata koji ne mogu priuštiti liječenje u privatnim ordinacijama. Ukazuju da je prvotuženi javna zdravstvena ustanova osnovana s ciljem pružanja najsloženijih oblika zdravstvene zaštite u čijem fokusu je prvenstveno pacijent i nužno vode računa o najugroženijim kategorijama stanovništa. Stoga tvrdnje o vertikalnom mobingu su nelogične, ničim potkrijepljene, neprihvatljive iz razloga što pacijenti ovise od stručnosti i pristupačnosti Ijekara, pa da je cilj prvotuženom zadržati Ijekare koji će biti dostupni svim pacijentima. Osporavaju tvrdnje o tome da je isključen iz NIR-a jer je članstvo nije ni uređeno na način da članovi bivaju isključeni kako to predstavlja tužitelj, navodeći da se članovi naučnog vijeća imenuju na mandat od godinu dana, pa da je tužitelju i istekao mandat. Tvrde da su medijski istupi tužitelja i izjava Ijekara Klinike od 02.08.2017. godine pokušaj da se u potpunosti diskredituje prvotuženi kao posłodavac i sa krajnjim ciljem tužitelj sebe predstavi žrtvom. Dalje tvrde da je komisija za primopredaju dužnosti izmedu tužitelja i novoimenovanog v.d. šefa dogovorila početak rada za 15.08.2017. godine i o tome obavijestila tužitelja. Tvrde da se tog dana komisija i sastala radi popisivanja, a zatekla i advokate S.P. i A.J., da je komisija preko medijskih portala došla do saznanja da je prilikom popisa advokat S.P. neovlašteno slikao mobilnim aparatom članove i snimak objavljen uz tendenciozne konstatacije. Tvrde da je tokom procesa primopredaje dužnosti, tužitelju bio cilj da opstruira rad članova komisije. Osporavaju tvrdnje o neovlaštenom pregledu ličnih stvari, te iznošenje neistina o tome kako mu se lične stvari nisu predale, te navodi da zapisnik komisije od 06.10.2017. godine, tužitelj i pored pozivanja u više navrata nije želio da potpiše. Osporene su tvrdnje, odnosno navodi o prekopavanju radne sobe, razbacivanju uzoraka projekta, te da tuženi poslodavac nije zloupotrebio ovlaštenja i onemogućavao tužitelja da iskoristi svoje pravo na godišnji odmor. Tvrde da je tužitelj koristio sva zakonom i pravilnikom zagarantovana prava, da poslodavac ima diskreciono pravo da sa radnicima usaglasi period korištenja godišnjeg odmora uzimajući u obzir potrebe posla i opravdane razloge radnika. Navode da je tužitelj tražio saglasnost za godišnji odmor, da saglasnost nije dobio isključivo iz razloga postojanja duže liste pacijenata-djece kojima su bili potrebni operativni zahvati u ranim periodima njihova života. Kako se u konkretnom slučaju radilo na rješavanju liste čekanja, sa Ijudskog i profesionalnog aspekta u predloženom periodu nije usaglašen predloženi datum korištenja godišnjeg odmora. Dalje tvrde da je tužitelj imao pravo da izlazi na džumu petkom, pravo korištenja jednog sata dnevnog odmora u toku sedmice, ali da mu niko nije ograničavao to pravo u toku radnog vremena niti mu je neko izričito branio da izlazi sa Klinike. Navode da su protiv tužitelja trećetuženi i četvrtotuženi podnijeli disciplinsku prijavu 02.11.2017. godine, ali da je disciplinska komisija donijela zaključak o obustavi disciplinskog postupka iz razloga što je tužitelju prestao radni odnos na lični zahtjev. Osporavaju navode o tome da se preopterećivao radnim zadacima, da su mu sistematski degradirali radni uvjeti, da u prilog ovom osporavanju stoji činjenica da je tužitelju u skladu sa sistematizacijom radnih mjesta prvotuženog, uz saglasnost drugotužene, na prijedlog trećetuženog i četvrtotuženog predloženo radno mjesto šefa četvrtog odjela (dječiji odjel) unutar klinike za ortopediju i traumatologiju, što tužitelj nije prihvatio. Navode kako nije jasno iz kojih razloga se tužitelj u tužbi poziva na pacijentovo pismo, šta želi predstaviti sudu, a ujedno je time ozbiljno povrijedio pravo na tajnost podataka shodno Zakonu o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata iznoseći u javnost podatke o pacijentu. Dalje navode da činjenica što tužitelj teško doživljava ponašanje i rad ostalih zaposlenih ne ukazuje da se radilo o postupcima diskriminacije, zlostavljanja već lični doživljaj i stav prema radu i kolegama. Drugotužena je isticala da neistinitim navodima u tužbi se permanentno pokušava nanijeti šteta njenom ugledu, da je tužbeni zahtjev baziran na ličnoj osnovi, na neuvažavanju mišljenja drugih, subjektivnom doživljaju, neprihvatanju kompromisa u novom radnom okruženju, neprihvatanju promjena, a da generalno promjene nastaju u svim poslovnim kolektivima koji prolaze procese reorganizacije. Tvrdi da su neistinite tvrdnje o tome kako je od kolega krajem januara 2016. godine po njenom imenovanju obaviješten da je za vrijeme njegova odsustva naredila da se sa zidova poskidaju sve nagrade i priznanja i da se pri tome koristila pogrdnim izrazima. Smatra da način izražavanja koji joj se u tužbi neosnovano stavlja na teret prevazilazi etički kodeks tužitelja kao Ijekara i da šteti ugledu cjelokupnog zdravstvenog sistema u BiH. Tvrdnje da je tendenciozno prisustvovala sastancima stručnog kolegija Klinike smatra proizvoljnim, uz ukazivanje da za stručni rad prvotuženog i odgovara, a da je cilj unutrašnjeg nadzora unapređenje poslovnih procesa. Navodi kako tužbom u kojoj ozbiljne optužbe njoj stavlja na teret, tužitelj ne želi prihvatiti općepoznatu činjenicu boljeg uređenja i pozitivnih rezultata koji su postepeno uslijedili nakon teške finansijske situacije koju je zatekla početkom 2016. godine. Pogrdni izrazi koje tužitelj navodi da mu je uputila u njegovom odsustvu su neistina. Tvrdnje tužitelja da je po njenom nalogu trećetuženi onemogućavao pravo na održavanje kontakata sa pacijentima i da su trebali biti legitimisani ukoliko traže tužitelja su paušalne i ničim dokazane. Tvrdi da je upravo tužitelj taj koji je objavljivao u medijima razne neistine, uvredljive i ponižavajuće tekstove o njoj i na taj način pokušao načiniti štetu i ugledu KCUS-a. Fotografije navodnog prekopavanja tužiteljevog ormara su tendenciozno objavljene sa namjerom da se u javnosti pogrešno predstavi činjenično stanje od strane tužitelja.
U odgovoru na tužbu od 19.04.2019. godine trećetuženi osporava tužbeni zahtjev uz navode da je nedopušten, neutemeljen, proizvoljan, te da se iz činjenična suspstrata tužbe ne može izvesti zaključak o tome da je na bilo koji način tužitelja uznemiravao i zlostavljao.
U odgovoru na tužbu četvrtotuženi osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno navode da ga je onemogućio u korištenju godišnjeg odmora u željenom terminu, uz pozivanje na član 62. stav 1. Pravilnika o radu. Navodi kako su potrebe posla na prvom mjestu, a svakako imajući u vidu operativne zahvate koji su bili na čekanju, stručnost tužitelja, to je apsurdno bilo i pomisliti da se želje tužitelja imaju staviti ispred pacijenata. Navodi kako trećetuženi nije bilo saglasan zbog liste čekanja na dječijem odjeljenju s obzirom da se radi o djeci kojoj su potrebni operativni zahvati u ranim periodima njihova života, pa da je opravdano i sam odbio dati saglasnost za korištenje godišnjeg odmora.
Na ročištu za glavnu raspravu od strane tužitelja pročitani su sljedeći dokazi: rješenje broj 445 od 27.01.1993. godine, Odluka o imenovanju broj: 976 od 03.03.1994. godine, rješenje broj 0203-13329 od 06.10.1998. g, ugovor o radu broj: 0201-1-941 od 23.02.2000. godine, aneksi ugovora od 24.10.2002.g, od 26.03.2004.g, ugovori o radu i to : od 07.05.2004. godine, od 27.09.2004. godine uz anex 1 od 30.12.2004. g, od 24.10.2005. godine, od 27.09.2006. godine, od 07.03.2007. godine, od 25.03.2008. godine, od 08.07.2008. godine, od 08.04.2009. godine, od 02.02.2010. godine uz aneks 1 od 14.01.2011. g., od 15.03.2012. godine, Odluka o imenovanju broj: 0202-10102 od 16.03.2012.g., Anex 1 na osnovni Ugovor o radu broj: 0201-1-862 od 15.03.2012.g., Odluka o imenovanju broj: 0202-10100 od 19.03.2013.g., Anex 2 na osnovni Ugovor o radu broj: 0201-1-862 od 19.03.2013.g., Odluka o izmjeni i dopuni odluke o imenovanju broj: 0202-18067 od 30.04.2014. godine, Anex 3 na osnovni Ugovor o radu broj: 0201-1-862 od 15.03.2012. godine, od 30.04.2014.g., Anex 4 na osnovni Ugovor o radu broj: 0201-1-862 od 18.03.2015.g., Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu br: 0203-37435 od 14.08.2017. godine, Ugovor o radu broj: 0203-1-995 od 14.08.2017. godine, prijedlog za sporazumni otkaz Ugovor o radu od 22.12.2017., Odgovor tuženih na akt 0407-60145 od 22.17.2017. godine, od 25.12.2017. godine, Otkaz Ugovor o radu broj 0203-60784 od 26.12.2017.g., prestanak Ugovor o radu otkazom radnika broj: 0203-2-206 od 28.12.2017. godine, ponovna odluka o izboru u nastavno zvanje broj: 29-TK-1231/11 od 29.03.2011. godine, Obavijest Gradskog vijeća Grada Sarajvo broj: 01-GV-05-400-5/18 od 20.03.2018. godine o dodjeljivanju tužitelju Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva za 2018. godinu za doprinos u oblasti zdravstva i socijalne zaštite, potvrda izdata od trećetuženog broj 0407, Dopis tuženih broj: 0407-29334 od 04.08.2018. godine sa priogom evidencija o broju pacijenata i urađenim operacijama tokom 2016. i 2017. Godine, Izjava o podršci tužitelju i oštrom protivljenju nametnutim odlukama koje se tiču ustroja i rada Klinike od 02.08.2017.g., Dopis drugotužene tužitelju broj: 0203-36239 od 02.08.2017.g., Aktuelni izvod iz sudskog registra za privatnu zdravstvenu ustanovu Apoteka VERDANT od 26.08.2020. godine, Aktuelni izvod iz sudskog registra za VERDANT d.o.o. od 26.08.2020. godine, Izvod iz web stranice KCUS o javnim nabavkama: “Nabavka baby flašica sa cuclom” od 11.04.2017.g. i “nabavke zaštitnih rukavica” od 17.03.2017. godine, Dopis tužitelja i kolega Liječničkoj komori Kantona Sarajevo dana 14.08.2017. godine, Dopis predsjednika podružnice Sindikata liječnika i stomatologa FBiH u KCUS dr. Hasan Tanović, upućen Liječničkoj komori Kantona Sarajevo dana 17.08.2017. godine, Dopis tužitelja i kolega sa Klinike upućen trećetuženom i stručnom kolegiju broj: 0407-41286 od 12.09.2017. g., Saopćenje za javnost KCUS od 19.09.2017. godine, Odgovor trećetuženog na zahtjev tužitelja broj: 0407-48054 od 24.10.2017. godine u dva primjerka, sa izjavom o saglasnosti drugotužene i četvrtotuženog, Zahtjev tužitelja od 26.09.2017. godine za korištenje godišnjeg odmora, sa rukom pisanim odgovorom trećetuženog, Dopis tužitelja od 13.11.2017. godine sa rukom pisanim odgovorom trećetuženog, Odgovor trećetuženog na zahtjev tužitelja za korištenje godišnjeg odmora od 28.11.2017. broj: 0407-58998 od 18.12.2017.g., Odgovor četvrtotuženog na dopis br. 0407-6-10029 od 14.12.2017. godine broj: 0206-58549, Dopis trećetuženog i četvrtotuženog upućen tužitelju pod nazivom: Izjašnjenje broj: 0407-57603 od 08.12.2017. godine, Odgovor tužitelja trećetuženom i četvrtotuženom broj: 0407-58120 od 12.12.2017. g., Zahtjev tužitelja za odobravanje odsustva petkom u vrijeme džuma namaza broj: 0407-5518 od 28.11.2017. godine, Molba tužitelja upućena trećetuženom od 24.10.2017.godine sa odgovorom trećetuženog, Dopis tužitelja trećetuženom – Obavijest od 24.10.2017.g., sa odgovorom trećetuženog, Disciplinska prijava trećetuženog i četvrtotuženog drugotuženoj od 02.11.2017. godine sa prilozima, Prijava trećetuženog i četvrtotuženog drugotuženoj broj: 0407 od 11.08.2017. godine, Disciplinska prijava trećetuženog protiv tužitelja upućena četvrtotuženom broj: 0407-41329 od 12.09.2017. godine, Informacija trećetuženog i četvrtotuženog drugotuženoj o izostanku s posla tužitelja broj: 0407-47020 od 18.10.2017. godine, Disciplinska prijava trećetuženog i četvrtotuženog drugotuženoj od 02.11.2017. godine, Disciplinska prijava broj: 0407-49364 od 27.10.2017. godine upućena od strane trećetuženog četvrtotuženom, Izjašnjenje tužitelja na navode iz Disciplinske prijave od 02.11.2017. godine, Izjašnjenje tužitelja od 24.11.2017. godine na Disciplinsku prijavu od 02.11.2017. godine putem punomoćnika, Dopis trećetuženog – dopuna Disciplinske prijave broj: 0407-56499 od 05.12.2017. godine, Platna lista tužitelja za oktobar 2017. godine, akt generalne direktorice broj: 0203-13137 od 25.03.2016. godine, Zahtjev tužitelja za zaštitu prava broj: 0203-58118 od 12.12.2017. godine, Zahtjev tužitelja za zaštitu prava broj: 0203-58119 od 12.12.2017. godine, Odgovor drugotužene na dopis broj: 0203-58118 od 12.12.2017. godine, sa prilogom – e-mail pacijenta A.P. od 12.12.2017. godine, Odgovor tužitelja drugotuženoj broj: 0407-58429 od 14.12.2017. godine, dvije fotografije napravljene dana 12.08.2017. godine privatnom kamerom punomoćnika tužitelja, Odluka o usvajanju Pravilnika o radu UKC Sarajevo broj: 0202-30053 od 21.07.2015. godine sa Pravilnikom o radu UKC Sarajevo, Odluka o usvajanju Pravilnika o radu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu broj: 0202-35826 od 02.08.2017. godine sa Pravilnikom o radu KCUS, Statut Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova od 07.04.2014.g., Etički poslovni kodeks Kliničkog centra u Sarajevu od 18.05.2017. godine, Pravilnik o organizaciji i radu Instituta za naučnoistraživački rad i razvoj broj: 0203-20571-9 od 02.08.2006. godine, Nalaz Klinike za psihijatriju KCUS od 19.09.2017. godine broj: 4555/17, Nalaz Klinike za psihijatriju KCUS od 07.11.2017. godine broj: 5522/17, Nalaz Klinike za psihijatriju KCUS od 31.12.2017. godine broj: 6548/17, Nalaz i mišljenje ljekara specijaliste neuropsihijatra JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo od 13.12.2017. godine, Javno saopćenje KCUSa-Počeo sastanak povodom Evropskog projekta OSTEOGROW objavljen 13.06.2013. g., članak “Smjenom dr. G. ugroženo istraživanje lijeka za zarastanje kostiju” od 03.08.2017. objavljen na portalu oslobođenje.ba, Portal N1.ba – Vukičević: Bez G. nećemo surađivati od 03.08.2017.g., Portal udrimuški.ba: Zagrebački akademik dr. Vukičević: Evropa je protiv smjene dr G., zaštitite ga, članak “Na KCUS-u popisuju privatne predmete dr. G., S.p. upozorava da je to nasilje” objavljen 17.08.2017.g. na portalu udrimuški.ba, članak objavljen na portalu “nap.ba” od 25.09.2017. godine pod naslovom “Šest hirurga napušta KCUS, među njima i dr. I.G.” portal nap.ba “Menadžment KCUS-a danas razmatra smjenu dr. I.G.?! …Još uvijek nije poznato koji su razlozi te smjene “ objavljeno 31.7.2017.g. , portal nap.ba “S.I. svjesno urušava KCUS: Neće stati na smjeni prof. dr. I.G.” objavljeno dana 03.08. 2017.g., portal oslobođenje.ba “KCUS: I.G. nije smijenjen” objavljeno 03.08.2017. g , portal klix.ba “I.G. nije smijenjen nego mu je istekao ugovor” objavljen 03.08.2017.g. na portal nap.ba “Zbog smjene dr. I.G. nezadovoljni i predstavnici međunarodne zajednice” objavljen 12.08.2017. godine, AVAZ: - “Dr. I.G. četvrti put odbijen zahtjev za godišnji” od 19.12.2017., “Dr I.G. odbijeno od plaće i ukinuto pravo na slobodan dan”03.11.2017“, S.I. ne dozvoljava dr. I.G. slobodan dan”24.10.2017.g. “ Zašto se vrši mobing nad dr. I.G.” 11.08.2017.g., OSLOBOĐENJE: “I.G.: Bio sam Alijin doktor”11.08.2017.g., OSLOBOĐENJE: “Dr. I.G.:Niko mi ništa ne govori” 04.08.2017.g., OSLOBOĐENJE: “Zbogom pameti” – reagiranje hirurga iz Praga, AVAZ: Žarko Puhovski: Totalitarni režim obreačunava se sa svim što misli drugačije 06.08.2017. godine, članak Oslobođenja “Podrška ljekarima: Barem smo pokušali nešto” od 25.08.2017. g, Članak sa portala nap.ba – “Puhovski za NAP o smjeni I.G.: Nakon 30 godina, ljudi se opet proganjaju zbog peticija, tekst objavljen na portalu “faktor.ba” - “KCUS: I.G. se dogovara s pacijentima u privatnoj ordinaciji, pa ih operiše na Klinici” od 05.09.2017., tekst objavljen na portalu “faktor.ba” - “KCUS uputio otvoreno pismo prof. dr. I.G.” od 25.08.2017.g., Saopćenje za javnost KCUS od 19.09.2017. godine, Dopis Udruženja ortopeda BiH od 06.08.2017. godine, Dopis Odbora za kontaktiranje s bolnicama za pružanje pomoći Jehovinim svjedocima od 10.08.2017. godine, pismena poruka dr. Vuković od 28.08.2017. godine, video klip na linku: https://www.youtube.com/watch?time_continue=1&v=cYKa8dPNBBk, Istraživački članak urađen od Trasparency International BiH, - “Zarobljena država:, mart 2018. Godine, Radio Slobodna Evropa: Ljekari protiv S.I. od 25.08.2017.g., Odluka o imenovanju trećetuženog broj: 02-03-36546 od 08.08.2017. godine, Odluka o imenovanju trećetuženog broj: 02-03-47855 od 23.10.2017. godine, Dopis upućen tužitelju broj: 0407-57603 od 08.12.2017. godine sa listom čekanja dječijeg odjeljenja, Procedura broj: 59, Redovni rutinski prijem pacijenta u bolnicu. Punomoćnik I i II-tuženog je pročitao slijedeće dokaze: Odluka broj: 0203-36910 od 10.08.2017. godine, Dopis broj: 0305-37233 od 14.08.2017. godine, Zahtjev broj: 0305-37232 od 14.08.2017. godine, Zahtjev broj: 0305-37828 od 16.08.2017. godine, Izjava sekretara klinike broj: 0407-38084 od 17.08.2017. godine, Zapisnici i to broj: 0305-38319 od 21.08.2017. godine, broj: 0305-38660 od 22.08.2017. godine i broj: 0305-39479 od 29.08.2017. godine, Obavijesti putem e-maila za S.P. i to od 16.08.2017. godine, 17.08.2017. godine, 25.08.2017. godine i 29.08.2017. godine, Izvještaj broj: 0305-39773 od 31.08.2017. godine, Obavještenje za S.P. broj: 0305-45617 od 10.10.2017. godine, Izvještaj broj: 0305-47606 od 20.10.2017. godine, Zapisnik broj: 0305-45017 od 06.10.2017. godine, Dopisi od 17.01.2018. godine broj: 0407-2949, od 26.01.2018. godine broj: 1101-5012 i dopis od 30.01.2018. godine broj: 0407-5425, te pozivi za tužitelja od 30.01.2018. godine i 31.01.2018. godine, Odluka broj: 0203-6500 od 05.02.2018. godine uz dopis od 01.02.2018. godine, Sistematizacija radnih mjesta za Kliniku za ortopediju i traumatologiju i odluka UO KCUS od 02.08.2017. godine, Dopis broj: 0407-3697 od 10.08.2017. godine, Pravilnik o radu KCUS od 02.08.2017. godine, Lista dežurstava i pripravnosti za decembar mjesec 2017. Godine, Anamneza za pacijenticu J.A. (dokaz označen pod rednim broj 18 u podnesku), Dopis broj: 1101-37434 od 19.07.2018. godine, Akt tužitelja upućen v.d. šefu klinike sa njegovim osvrtom (tekst pisan rukom kao osvrt Đ.O.) uz priloge akta tužitelja kojim obavještava da će dana 27.10.2017. godine koristiti dan godišnjeg odmora, a na tom aktu rukom napisan datum 26.10.2017. godine uz osvrt sekretara klinike i trećetuženog, uz evidenciju dolaska odlazaka sa posla od 27.10.2017. godine, uz akt tužitelja kojim traži da se odbori korištenje drugog dijela godišnjeg odmora za 2017. godinu od 28.11.2017. godine i zahtjev tužitelja od 26.09.2017. godine sa osvrtom III-tuženog, Akt generalne direktorice broj: 02-03-34274 od 24.07.2017. godine, Informacija upućena od strane tužitelja generalnoj direktorici od 28.11.2017. godine uz akt III-tuženog broj: 0407-55386 od 29.11.2017. godine, E-mail od 06.11.2017. godine uz akt III-tuženog upućen svim ljekarima klinike od 06.11.2017. godine (dokaz pod rednim broj 23 u podnesku), Akt broj: 0407-40540 od 06.09.2017. godine uz evidenciju dolazaka, odlazaka sa posla, Tri odluke i to broj: 172/14 od 22.12.2014. godine, od 11.02.2016. godine i broj: 13/17 od 27.01.2017. godine (dokazi pod rednim brojem 25, 26 i 27 u podnesku), Disciplinska prijava broj: 0407-51670 od 02.11.2017. godine uz službenu bilješku sačinjenu 29.12.2018. godine i Zaključak o obustavi disciplinskog postupka od 17.10.2017. godine, Odluke i to broj: 0202-10100 od 19.03.2013. godine i broj: 0202-18067 od 30.04.2014. godine, Prestanak ugovora o radu otkazom radnika broj: 0203-2-206 od 28.12.2017. godine. Punomoćnik trećetuženog je pročitao slijedeće dokaze: Odluka o imenovanju III-Tuženog broj 020336546 od 08.08.2017 godine, Odluka o imenovanju III-Tuženog broj 0203-47855 od 23.10.2017. godine, Dopis upućen Tužitelju broj 0407-57603 od 08.12.2017. godine sa listom čekanja dječijeg odjeljenja i dječiji odjel luksacije, Dopis od 14.08.2017. godine, Izjava E.E. od 11.07.2018. godine, Dežurstva i traumatološka ambulanta za mjesec decembar 2017. godine na klinici za ortopediju i traumatologiju i KUM-u, Procedura broj 59-redovni/rutinski prijem pacijneta u bolnicu, Računi PZU Apoteka Verdant Sarajevo prema UKCS, broj Rn-7677 od 21.03.2017. godine i broj Rn-10800 od 24.04.2017. godine. Punomoćnik četvrtotuženog pročitao je Pravilnik o radu tuženog od 11.08.2017. godine.
Od ostalih dokaza kao parnične stranke saslušali su se tužitelj i trećetuženi. Kao dokazni prijedlog tužitelja saslušani su svjedoci H.T., S.M., M.B. i S.B., a na okolnosti odnosa i ponašanja tuženih prema tužitelju za utuženi period, komunikacije, jutarnjih sastanaka, sačinjavanja izjave od 02.08.2017. godine, pristupa i odnosa tužitelja prema pacijentima i poslu, obimu posla koji je tužitelj obavljao, na okolnosti korištenja slobodnih dana, odsustva, godišnjeg odmora, učešća tužitelja u radu NIR-a, disciplinskim prijavama prema tužitelju, organizacije rada na Klinici, rasporeda operacija i listama čekanja. Kao dokazni prijedlog tužitelja saslušan je svjedok M.J. na okolnosti projekta EU-Osteogrow, okolnosti uništavanja istog u utuženom periodu, zatim i svjedoci E.K. i E.Š. na okolnosti popisa stvari tužitelja, primopredaje nakon smjene u avgustu 2017. godine, na okolnosti pretresanja i prekopavanja ormara i ličnih tužiteljevih stvari, zatim i svjedok J.A., a na okolnosti preloma skočnog zgloba, indikacije za operaciju, traženja da operaciju izvede tužitelj i na okolnosti nedozvoljavanja da je tužitelj operiše. Saslušan je svjedok A.Z. na prijedlog tužitelja na okolnosti smjene, ljekarske sobe, popisa stvari prilikom primopredaje, na okolnosti prijetnji i komunikacije sa tužiteljem i njegovim kolegama, na okolnosti provođenja naređenja tuženih, a kao dokazni prijedlog prvotuženog i drugotužene na okolnosti otežavanja rada komisije zadužene da se izvrši primopredaja dužnosti, da su radnje obavili po pravilima, procedurama i važećim aktima KCUS-a, na okolnosti da je tužitelj ometao jutarnje sastanke ljekara klinike, da je 11.08.2017. godine verbalno napao trećetuženog i J.K., na okolnosti da je pacijentica J.A. kao hitan slučaj primljena na kliniku 2/3.12.2017. godine, da je tada dežurni bili F.H. i svjedok, da su joj bili dužni pristupiti, a ne tužitelj koji nije bio ni prisutan, niti dežurni, niti u pripravnosti, na okolnosti da je pacijentica odbila operativni zahvat i napustila Kliniku. Kao dokazni prijedlog prvotuženog i drugotužene saslušan je svjedok E.I. na okolnosti donošenja odluke za formiranje komisije, šta joj je bio zadatak, da je tužitelju dodijeljena nova soba na dječijem odjelu, na okolnosti da su o tome bili obaviješteni i tužitelj i njegov punomoćnik, da se nisu odazvali na primopredaju stvari, na okolnosti korištenja jednog dana godišnjeg odmora, plaćenih slobodnih dana, odnosno da je tužitelj shodno pravilu tri dana prije uzimanja tog slobodnog dana bio dužan obavijestiti 3 dana ranije, da to nije učinio. Kao njihov dokazni prijedlog saslušan je kao svjedok i J.K. na okolnost da je tužitelj ometao jutarnje sastanke, 11.08.2017. godine svjedoka verbalno napao kao i trećetuženog, na okolnosti izbora članova NIR-a. Kao dokazni prijedlog trećetuženog kao svjedoci saslušani su F.DŽ., H.K. i J.K. na okolnosti odnosa tužitelja prema njima i drugim kolegama, na okolnosti sačinjavanja rasporeda operacija, na okolnosti ko ih sačinjava, na okolnosti jutarnjih sastanaka, poštivanja procedura, te na okolnosti sačinjavanja izjave od 02.08.2017. godine. Saslušan je i svjedok E.E. na okolnosti opovrgavanja navoda da je tužitelju uskraćivano od trećetuženog da operiše svoje pacijente.
U koncu kao dokazni prijedlog tužitelja provedeno je vještačenje po vještaku medicinske struke Hidajetu Jabandžiću, oblast neuropsihijatrija na okolnosti postojanja, intenziteta i trajanja duševnih bolovova zbog radnji tuženih u periodu koje je tužitelj doživio kao ponižavanje, uznemiravanje, zlostavljanje na radnom mjestu, stepena i trajanja umanjenja životne aktivnosti, trajanja i intenziteta pretrpljenog straha za budućnost i egzistenciju, uticaja na umanjenje životne aktivnosti, izraženosti simptoma, utvrđivanja logičke povezanosti između traumatskog stresora i simptoma, potvrđivanja uzroka, procjene u kom su stepenu izraženi simptomi narušavali socijalno i radno funkcionisanje, kvalitet života tužitelja u periodu od februara 2016. i dalje.
Shodno članu 9. Stav 1. Zakona o radu4 poslodavcu i drugim licima zaposlenim kod poslodavca zabranjeno je sistematsko uznemiravanje na radu ili u vezi s radom (mobing) radnika, shodno stavu 2 uznemiravanje u smislu stav 1 je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz člana 8 (iz osnova diskriminacije) koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, te shodno stavu 5 mobing predstavlja specifičnu formu nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koje podrazumijeva ponavljanje radnji kojima jedno ili više lica psihički zlostavlja i ponižava drugo lice, a čija je svrha ili posljedica ugrožavanje njegovog ugleda, časti, dostojanstva, integriteta, degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa.
Iz provedenih materijalnih dokaza parničnih stranaka proizilazi da se skoro, pa svi odnose na dešavanja kod prvotuženog u vremenskom periodu od početka avgusta 2017. godine do trenutka kada tužitelj daje otkaz ugovora o radu, ocjenom kojih proizilaze sljedeće činjenično stanje:
- da je upravni odbor na sjednici 02.08.2017. godine donio odluku o usvajanju Pravilnika o radu prvotuženog donio, a isti dan odluku o usvajanju Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sitematizaciji radnih mjesta prvotuženog po kojoj je izvršena izmjena šematskog i tabelarnog prikaza unutrašnje organizacije i sitematizacije, tako da prema toj šemi Kliniku za ortopediju i traumatologiju čini ukupno 5 odjeljenja, te se povećao broj izvršilaca za radno mjesto šef odjeljenja sa 4 na 5;
-da je nesporno dana 02.08.2017. godine nastao akt-IZJAVA, sadržaja: “Mi niže potpisani specijalisti klinike za ortopediju i traumatologiju dajemo podršku šefu Klinike prof. dr. I.G. i oštro se protivimo nametnutim odlukama koje se tiču ustroja i rada naše Klinike.”;
-da su drugotužena, direktor discipline za zdravlje djeteta i direktorica dijagnostičke discipline, n/r tužitelju uputili akt broj 0203-36239 od 02.08.2017. godine kojim reaguju na način da je dostavljeni akt nejasan, bez protokolisanja, da ne razumiju zašto su tražili podršku i kojim odlukama menadžmenta se protive, te kojim su upućena pitanja tužitelju da li kao dugogodišnji šef poznaje proceduru imenovanja, da li je o tome obavijestio kolege, kao i da navede kakvom odnosu menadžmenta prema Klinici svjedoči;
- da se odlukama drugotužene od 08.08.2017. godine, pa i od 23.10.2017. godine trećetuženi imenovao za v.d. šefa Klinike na periode od 2 mjeseca,
-da je aktom koji potpisuju trećetuženi i četvrtouženi od 10.08.2017. godine tužitelj predlagan za šefa četvrtog odjeljenja-dječijeg odjeljenja
-da je dana 10.08.2017. godine donesena odluka o imenovanju komisije (5 članova) za primopredaju dužnosti između dosadašnjeg šefa i novoimenovanog v.d. šefa klinike i koja je imala zadatak da u prostorijama Klinike u roku od 15 dana izvrši primopredaju;
-da je predsjednik upravnog odbora J.K. drugotuženoj 11.08.2017. godine podnio prijavu zbog ponašanja M.B. u hodniku Klinike, uz navode da je nakon nasilnog prekida stručnog kolegija Klinike od strane ljekara okupljenih oko tužitelja krenuo hodnikom, čuo da ga se iz grupe doziva, da se iz grupe izdvojio Biščević koji je užurbanim korakom krenuo na njega, unosio mu se u lice, pravio pokrete kao da će ga fizički napasti, da su ga prepali i da mu se Biščević obratio: “slušaj ti mene Kapetane, prije 6 godina sam ti rekao da si jadnik, a sada ti kažem da si pravi jado”;
-da je dana 11.08.2017. godine drugotuženoj podnesena prijava od strane trećetuženog, a koju potpisuje i četvrtotuženi zbog ponašanja tužitelja, M.B. i S.M., sa navodima o tome da je doživio verbalni napad od njih, da su u izlaganju J.K. cijelo vrijeme glasno pričali, upozoravao da ne ometaju sastanak, da mu se u momentu čitanja odluke vezane za primopredaju dužnosti tužitelj obratio i riječima “kako te nije stid O., preko mojih leđa si sve stekao”, da ga je upozoravao, da je nastavio sa uvredljivim komentarima pitajući i da li će svoje knjige i stvari staviti na hodnik, da mu je odgovorio da će riješiti problem i naći adekvatnu prostoriju, da se sastanak pretvorio u salvu uvreda izrečenih od B. i M., u opći haos, da su prema njemu krenuli B. i tužitelj okružili ga, unosili mu se u lice kao da će da ga udave, da je tu situaciju izbjegao napustivši sastanak zbog bojazni za svoj fizički integritet, te usput vidio da su isti stav imali i prema K. i Z., da je Z. bio prislonjen uz zid, da su prijetnje fizičkom silom kako ih je vidio bile ozbiljne, da je Z. bio prepadnut i blijed;
-da je tužitelju odlukom od 14.08.2017. godine otkazan ugovor o radu zaključen 15.03.2012. godine i ponuđeno mu da obavlja poslove radnog mjesta ljekara specijaliste ortopeda, da je tužitelj prihvatio i sa prvotuženim zaključio ugovor o radu 14.08.2017. godine na neodređeno vrijeme, uz konstataciju u ugovoru o radu da te poslove obavlja od 12.07.2017. godine;
-da je komisija aktom od 14.08.2017. godine obavijestila tužitelja o dinamici primopredaje dužnosti šefova Klinike, informisala ga da će otpočeti svoj rad 15.08.2017. godine, da je komisija istog dana posebnim aktom od sektora za ekonomsko-finansijske poslove i službe za knjigovodstvene poslove zatražila dostavljenje inventurnih listi na dan 08.08.2017. godine, a od tužitelja 16.08.2017. godine zatraženo da dostavi zapisnik o primopredaji kada je prvi put imenovan za šefa klinike, da je tužitelj aktom od 16.08.2017. godine odgovorio na ovo traženje da se obzirom na težak operativni dan za sva pravna pitanja obrati advokatu S.P.;
-da je 14.08.2017. godine sačinjen akt prema liječničkoj komori KS koji potpisuje tužitelj, S.M., a sadrži i ime M.B. radi obavještavanja o dešavanjima kod prvotuženog u posljednje 2 sedmice, uz navode o tome da je stručni kolegij 01.08.2017. godine sastavio pritužbu prema upravi, da su pritužbom obavijestili da se kolegij isključuje iz svih pitanja vezanih za organizaciju, da od tada traje neviđeni mobing na ljekare navedene u tom dokumentu, da je to uzrokovalo povlačenju potpisa jednog broja ljekara. Tražili su da se liječnička komora shodno svojim nadležnostima aktivno uključi i zaštiti od aktivnosti menadžmenta i upravnog odbora usmjerenih ka odmazdi, da stvaraju pritisak i imaju direktan uticaj na zdravlje pacijenata, te da zaobilaženje stručnog kolegija prilikom bitnih odluka o organizaciji predstavlja ozbiljan prekršaj protiv zdravlja ljudi;
-da se ispred podružnice Sindikata liječnika i stomatologa u F BiH u KCUS sačinio akt 14.08.2017. godine (potpis “za” ispred imena dr. H.T.) o obraćanju liječničkoj komori KS na način da je 01.08.2017. godine sastavljena pritužba u pisanoj formi povodom načina na koji se organizira smjena šefa klinike, da je na taj moralni akt stavilo svoj potpis 14 od 18 članova kolegija, da je u danima koji su uslijedili zbog mobinga na ljekare potpisnike došlo do povlačenja potpisa od strane 5 kolega i to nakon direktnih i jasnih prijetnji kojima su sami svjedočili, da je jedan broj osoba koji je povukao potpis unaprijeđen na višu funkciju i da se to može povezati sa njihovom promjenom mišljenja;
- da je trećetuženi sačinio dopis prema svim odjeljenjima Klinike 14.08.2017. godine kojim su upozoreni na naredbu drugotužene od 24.07.2017. godine o tome da se vodi svakodnevna evidencija o radnicima, o početku i završetku radnog vremena za svakog zaposlenika ponaosob, da je spisak uposlenika na recepciji i da je potrebno da se upisuju kada dolaze i odlaze sa posla, te da se izlaz u toku radnog vremena može realizirati samo uz pisanu saglasnost šefa klinike;
-da je član komisije za primopredaju dužnosti B.J. komunicirala advokata S.P. putem e-maila, 16.08.2017. godine obavijestila ga da komisija nastavlja sa radom i poziva ga da prisustvuje, 17.08.2017. godine obavijestila da komisija nastavlja sa radom 18.08., jer se nije odazvao prethodnom pozivu;
-da je član komisije E.I. aktom broj 0407-38084 od 17.08.2017. godine drugotuženu i službu za ljudske resure obavijestio o tome da je tužitelju prenio poruku da ga je D.K. pokušavala dobiti telefonskim putem cijelo jutro, da je na to odgovorio: “ja se nikome neću javljati, za sve imaju moji advokati, neka se njemu jave”; da je 25.08.2017. godine ponovo upućen e-mail advokatu S.P. da je komisija u završnoj fazi, da će 28.08.2017. godine nastaviti sa popisom kabineta šefa, da je e-mailom 29.08.2017. godine advokat obaviješten da će se rad nastaviti, a istog dana i da je komisija odredila novi termin zbog popisa gostinjske sobe za 30.08.2017. godine;
-da iz tri zapisnika komisije o primopredaju dužnosti od 21.08.2017. godine, 22.08.2017. 29.08.2017 proizilazi da je komisija 15.08.2017. godine dobila zahtjev od advokata S.P. da se na zapisnik konstatuje činjenica da nije vršen popis i primopredaja inventara kada je tužitelj preuzimao tu dužnost, da je sa advokatom bilo sporno i pitanje popisa privatnih stvari tužitelja;-dalje proizilazi da je komisija 16.08.2017. godine uz prisustvo advokata S.P. nastavila sa popisom kabineta i izvršila popis dijela kancelarije sekretarice, da je i dana 28.08.2017. godine u prisustvu advokata nastavila sa popisom kancelarije sekretarice, da je za to vrijeme advokat bio sam u kabinetu, da je komisija prilikom ulaska u kabinet uočila otvorenu platnu listu tužitelja, pitala sekretaricu o tome i koja ništa ne zna; da je komisija 31.08.2017. godine obavijestila drugotuženu da je završen popis, izuzev kancelarija M.B. i S.M. jer su na godišnjem; da je komisija za primopredaju dužnosti sve svoje korake u radu evidentirala zapisnikom 0305-45014 od 06.10.2017. godine, uz konstatacije da je 18.08.2017. godine advokat S.P. bio prekinuo njihov rad, prijetio aktivnosti prijaviti kao krivično djelo, da je odmah i pozvao policiju, da su na lice došla dva inspektora policije, obezbjeđenje KCUS-a, da su članovi komisije morali davati izjave o cijelom slučaju, da su i novinari Avaza željeli prisustvovati cijelom događaju, da su inspektori zvali tužioca i tražili tumačenje slučaja, da se poslije i tužilac oglasio saopćenjem da u aktivnosti rada komisije nema elemenata krivičnog djela i da mogu nastaviti rad sa ili bez advokata; -da je aktom komisije broj 0305-45617 od 10.10.2017. godine tužitelj preko advokata pozivan da potpiše zapisnik, da u roku od 5 dana oslobodi Kabinet šefa od ličnih stvari, te je o činjenicama upoznata i drugotužena aktom od 20.10.2017. godine da se tužitelj i njegov advokat nisu oglasili na pisane pozive radi potpisivanja ili stavljanja primjedbi na konačan zapisnik, a tužitelj bio pozivan da do 20.10.2017. godine preuzme lične stvari, pa da su mišljenja da ih treba popisati i izmjestiti;
-da se tužitelj aktom od 12.09.2017. godine zajedno sa kolegama-B., M., B.1 i T. obratio trećetuženom sa navodima o tome da su transparentno obaviješteni da se kontinuirano prate i nadziru 24 sata, da se prvi slučaj odnosio na A.Z. jer se obratio riječima “mi sve znamo šta vi pričate i šta se nalazi u vašim sms porukama”, a druga dva slučaja se odnose na trećetuženog koji je saopćio M. da pazi šta radi, jer se nalazi pod posebnom lupom, a nakon nekoliko dana poslije se tužitelju i M. obratio “vi se kontinuirano pratite”, uz prijeteće gestikulacije, te tražili da se stručni kolegij ogradi od same mogućnosti da se provodi kontinuirani nadzor nad ljekarima;
-da je 12.09.2017. godine trećetuženi podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja direktoru hirurških disciplina što je 12.09.2017. godine na zvaničnom rasporedu dežurstava i traumatološke ambulante za mjesec septembar bio na spisku, da je rad trebao otpočeti u 8,00 sati, da je tog dana tužitelj došao na sastanak klinike, opomenuo ga da treba biti u ambulanti, da je tužitelj to ignorisao i verbalno suprotstavljao na način da će ići kada on to hoće, zbog čega se za to vrijeme traumatološka ambulanta morala pokrivati drugim ljekarom. Trećetuženi je disciplinskoj komisiji 05.12.2017. godine dostavio dopunu prethodne prijave na način da je tužitelj odbio da ide u ambulantu i obraćao se riječima “ja ću ići kada je meni ćejf, a ne kada mi ti kažeš”;
-da je tužitelj trećetuženom podnio zahtjev 26.09.2017. godine za korištenje drugog dijela godišnjeg odmora za 2017. godinu u trajanju od 10 radnih dana, počev od 04.10.2017. godine, da trećetuženi nije potpisao saglasnost uz obrazloženje da postoji obaveza prema pacijentima dječijeg odjela, da je tužitelj njemu podnio i zahtjev 13.11.2017. godine da mu odobri odmor u periodu od 25.12.2017. godine do 09.01.2018. godine, te I dio godišnjeg odmora za 2018. godinu od 10.01 u trajanju od 12 radnih dana, da trećetuženi nije dao saglasnost uz obrazloženje da se ne mogu spajati dva godišnja odmora, da ima još kolega koji nisu koristili I dio godišnjeg odmora iz 2017. godine, da je trećetuženi odgovarao tužitelju i dopisom od 15.12.2017. godine za korištenje drugog dijela godišnjeg odmora da način da uslovi za odmor nisu ispunjeni, jer na dječijem odjeljenju postoji lista čekanja;
- da je trećetuženi dobio akt 14.12.2017. godine od četvrtotuženog o tome da se godišnji odmor koristi iz dva dijela, da se po pravilniku prvi dio koristi u trajanju od najmanje 12 dana tokom godine kad radnik želi, a da za drugi dio mora dobiti saglasnost šefa klinike ovisno o potrebama klinike (liste čekanja, planirani operativni zahvati);
-da je trećetuženi aktom broj 0407-48054 od 24.10.2017. godine obavijestio tužitelja, četvrtotuženog i drugotuženu o tome da nije saglasan ni sa zahtjevom koji je tužitelj podnio za plaćeno odsustvo za učešće na kongresu u Turskoj 27.10.2017. godine zbog obima posla na Klinici i dječijem odjelu gdje je lista čekanja još velika;
-da je 24.10.2017. godine tužitelj trećetuženom uputio molbu da mu odobri dan godišnjeg odmora po želji, na osnovu člana 60 Pravilnika za 27.10.2017. godine, a trećetuženi ne daje saglasnost zbog obaveza na odjelu;
-da je tužitelj aktom datiranim od 24.10.2017. godine obavijestio trećetuženog da će u dan 27.10.2017. godine koristiti dan godišnjeg odmora prema članu 60 Pravilnika, da je na tom aktu vidljivo da su rukom napisani upitnici za datum na tom aktu i da je napisano “dan 26.10, papir ispod vrata… i nije saglasan zbog obaveza na dječijem odjeljenju”;
-da se tužitelj drugotuženoj 28.11.2017. godine obratio zahtjevom da mu odobri odsustvo petkom u vrijeme džuma namaza, uz navode da je od strane trećetuženog obaviješten da je zabranila izlazak sa Klinike za vrijeme džume, bez ikakva opravdana razloga;
-da je informacijom u aktu broj 040747020 od 18.10.2017. godine potpisan od strane trećetuženog i četvrtotuženog, drugotužena obaviještena da je tužitelj bio u dežuri u subotu 14.10.2017, da je trećetuženi imao očekivanje da će se pojaviti na poslu 18.10.2017. godine što se nije desilo, te da je bez znanja i dogovora sa njim koristio slobodan plaćeni dan, a evidentno je da je trećetuženi 27.10.2017. godine četvrtotuženom i podnio disciplinsku prijavu iz istoga razloga;
-da se trećetuženi i četvrotuženi javljaju kao potpisnici disciplinske prijave od 27.10.2017. godine, a koju je nesporno podnio trećetuženi drugotuženoj, protiv tužitelja zbog toga što je izvršio verbalnu prijetnju 11.08.2017, što nije bio na svom radnom mjestu 12.09.2017. godine u traumatološkoj ambulanti, već u sali za sastanke, što je bez znanja i bez dogovora sa šefom koristio slobodan dan 17.10.2017. godine, te bez saglasnosti i dan 27.10.2017. godine;
-da je u platnoj listi tužitelja evidentirano za 7 sati neopravdano odsustvo za mjesec oktobar i evidentno je da za te sate i nije izvršen obračun plaće;
-da se tužitelj u aktu 28.11.2017. godine izjasnio disciplinskoj komisiji putem punomoćnika, advokata S.P., na način da je prijava nepismena, konfuzna, nerazumljiva, da se ne može razumjeti ko je autor, da se piše u jednini, potpisuje u množini, da je na sastanku ljekara tužitelj bio kraće od 10 minuta, da je razlog što je došao obaveza da referiše o teškim slučajevima iz prethodne noći u kojima su pacijenti djeca, da je prijava moralno sramna jer je 27.10.2017. zatražio dan radi učešća na kongresu ortopeda u Turskoj, da je laž da je na taj način ugrozio zdravlje pacijenata sa dječijeg odjeljenja, da se ugrožavanje zdravlja pacijenta vrši upravo odnosnom v.d. šefa prema kolegama i njemu. Tužitelj je u aktu koji nema datuma se također izjašnjavao na prijave negirao sve optužbe i verbalne napade; -da je 29.12.2018. godine sačinjena službena zabilješka ispred disciplinske komisije o tome da je disciplinska komisija po disciplinskoj prijavi od 02.11.2017. godine donijela zaključak o obustavi disciplinskog postupaka protiv tužitelja jer mu je na lični zahtjev prestao radni odnos
-da je trećetuženi u aktu broj 0407-57603 od 08.12.2017. godine od tužitelja tražio izjašnjenje, jer je iz liste čekanja i nakon poziva roditelja djece za operativne zahvate primijetio da se ne radi po njoj, da nijedno dijete sa liste nije operisano, da se to prvenstveno odnosi na urođene luksacije kukova, naveo kako je stručno edukovan o trošku prvotuženog, da je ranije radio te operativne zahvate, pa tražio izjašnjenje da li će i kada pristupiti rješavanju liste uz saradnju sa kolegama ili neće, tražio da se precizira plan i program sa datumima planiranih operativnih zahvata u cilju obavještavanja roditelja i preoperativne pripreme. Trećetuženi je ovaj isti akt proveo kao dokaz, uz prilogom dvije liste-lista čekanja za dječije odjeljenje (ukupno 25 djece) i listu dječijeg odjela-luksacije (sa spiskom ukupno 11 djece);- da je tužitelj je odgovorio trećetuženom 12.12.2017. godine na način da je informacija netačna, da pogleda listu čekanja prije nego šta upita da se dalje ne kompromituje, da mu je žao što kao šef ne zna listu čekanju, niti tipove operativnih zahvata, da izvrši uvid u broj operisane djece, te kako je njegov đak rado će mu pomoći u planiranju operativnih zahvata za narednu godinu i da ga je spreman obučiti ga kao šefa odjeljenja kako da liječi djecu, da mu je obaveza da ga prestane psihički zlostavljati i omogućiti mu godišnji odmor, da će u suprotnom biti odgovoran i sankionisan za protivpravne i nedozvoljene radnje kojima njega ugrožava i djecu koju liječi;
-da je tužitelj 12.12.2017. godine drugotuženoj podnio zahtjev za zaštitu prava povodom uskraćivanja jednog dana godišnjeg odmora po slobodnom izboru, ukazujući da je 27.10.2017. godine koristio to pravo, ispoštovao proceduru po pravilniku, da mu je zbog toga podnesena prijava kojoj je cilj bio da se uznemiri, da nezakonite prijave predstavljaju zloupotrebu položaja. Istog dana, posebnim aktom je tražio od drugotužene da mu se omogući pravo na slobodne dane nakon obavljene dežure, uz navode da je vjerovao da ima prava kao i ostali da uživa plaćeni slobodni dan u utorak 17.10.2017. godine, da mu se to uskratilo i oduzela plaća za taj dan, te kada je zatražio javno izvinjenje zbog učinjenih povreda njegovih prava. Drugotužena je tužitelju aktom broj 02.03-58326 od 13.12.2017 godine odgovorila na način da poštuje pravila korespodencije i obrati se šefu klinike, direktoru discipline i pravnoj službi, da pacijenti ne smiju trpjeti nikakvu štetu, da se ravna u skladu sa tim, zamolila da se očituje po dopisu pacijenta A.P.;
-da je 12.12.2017. godine putem e-maila pacijent A.P. uputio pritužbu (pismo) na tužitelja sa navodima da je bio hospitalizovan na klinici od 01.11.2017. godine do 21.11.2017. godine, da ga je zbog jakih bolova u lijevoj ruci 08.09. pregledao tužitelj, rekao da dođe zbog operacije, ležao u tome periodu u kojem nije došao ni da mu pogleda ruku, da je majka dolazila u jednu noćnu smjenu i pitala ga za operaciju, da joj je odgovorio da se može ruka operisati, ali da mu je umanjena plaća, da neće da radi ruku, da ima hirurga koji to mogu, ili da neko drugi otvori ruku, a on uleti u salu i preuzme da neko šta ne podmetne u sali, da pacijetn piše da je otpušten sa klinike pod istim bolovima i simptomima;- da je tužitelj odgovorio drugotuženoj na pritužbu u aktu od 13.12.2017. godine na način da ga je obradovala rečenica u kojoj pacijent govori da ga liječi od 7-mjeseca života i da je zahvaljujući operativnim zahvatima na donjim ekstremitetima koja je kroz njegovo odrastanje obavljao sada samostalno pokretan, da operativnu indikaciju kod njega nije postavio, niti indicirao prijem na kliniku;
-da je 22.12.2017. godine tužitelj podnio pisani akt naslovljen kao prijedlog za sporazumni raskid ugovora o radu, ali koja je po sadržini izjava o otkazu ugovora o radu i u kojem navodi da otkazuje ugovor o radu zbog kontinuiranog kršenja prava koje traje duži vremenski period psihičkim zlostavljanjem, nezakonitim prijavama, da mu je time ugroženo zdravlje, pa tako i zdravlje pacijenata, da mu nije dozvoljeno korištenje drugog dijela godišnjeg odmora traženog tri puta u različitim terminima, da mu nije ponuđena ni alternativa, da su izvršene povrede takve prirode da se od njega nije osnovano očekivati nastavak radnog odnosa;
-da su tuženi aktom od 25.12.2017. godine obavijestili tužitelja da njegov prijedlog ne prihvataju uz navode da je višegodišnji radnik, 19 godina šef odjeljenja, da je njegove mnogobrojne edukacije i putovanja finansirao KCUS, da bi željeli da to ulaganje uzvrati radom sa bolesnicima, da nisu tačni navodi iz pisma, da su zabrinuti zbog konstantnog iznošenja raznih neistinitih podataka sa njegove strane, da odgovorno tvrde da nije bio uskraćen niti za jedno jedino pravo koje mu pripada, te da je jedino mogao odlaziti sa posla kad hoće, odlaziti u privatnu praksu, jednostavno ne doći na posao onda kad želi, da nije moguće da su uposlenici kojima je bio šef, učitelj, uzor, najbolji doktor sada odjednom toliko loši, da shvati da je organizacija rada takva i da je neophodan u procesu funkcionisanja Klinike; -da je tužitelj 26.12.2017. godine opet dostavio izjavu o otkazu, uz navode da traži da mu se zaključi radni odnos sa 29.12.2017. godine, očitovao se na prednje očitovanje na način da je neprimjereno, mizerno, da se protiv njega nije nikada vodio nikakav krivični postupak, nije utvrđena njegova odgovornost ili bilo kakva obaveza prema KCUS-u, da ga bez osnova optužuju, da je i to posljednje obraćanje u stilu svih prethodnih tokom zadnjih mjeseci što objašnjava razloge zbog kojih je natjeran da napusti radno mjesto na kojem je proveo 30 godina, operisao desetine hiljada pacijenata, proveo čitav rat zbrinjavajući ranjene, da optužbama vrijeđaju njegovu ličnost, profesionalno dostojanstvo, posredno štete i interesima pacijenata koje nije u stanju da liječi u takvim uslovima i pritiscima, ali da cijeni činjenicu da su uvidjeli da je interes klinike i pacijenata iznad svih pojedinačnih i da je njegov stručni i profesionalni angažman za koji se edukovao vrijedan pažnje i da je neophodan KCUS-u i pacijentima; -da je tužitelju shodno aktu od 28.12.2017. godine i utvrđen prestanak ugovora o radu sa 29.12.2017. godine;
-da iz akta broj 0407-2949 od 17.01.2018. godine četvrtotuženi tražio upute i o tome kako da postupi zbog situacije što i nakon prestanka radnog odnosa nije oslobodio sobu šefa dječijeg odjeljenja koja mu je ustupljena na korištenje, da je pravna služba odgovorila na način da je opet potrebno formirati komisiju koja će ga pozvati da prisustvuje primopredaji, da se u protivnom sačini zapisnik o zatečenom stanju i nađene lične stvari zapisnički konstatuju do predaje vlasniku i obezbijede od eventualnog otuđenja ili propadanja; da je tužitelj aktom, a posebno i e-mailom od 30.01.2018. godine od strane trećetuženog i četvrtotuženog bio pozivan da preuzme svoje lične stvari i iz te sobe. Tužitelj je odgovorio e-mailom 30.01.2018. godine da savjetuje da se obrate njegovom advokatu, da su to ovi učinili uputivši e-mail advokatu S.P. 31.1.2018. godine, koji je odgovorio na način da je za preuzimanje ličnih stvari potrebno da dostave spisak stvari koje se trebaju preuzeti, a da će se nakon toga obratiti prijedlogom termina za preuzimanje stvari; -da je četvrtotuženi 05.02.2018. godine donio odluku o imenovanju komisije koja je imala zadatak da u prisutvu tužitelja zapisnički izvrši primopredaju prostorije koju je tužitelj koristio, kao i ličnih stvari;
-da je tužitelj a što se vidi iz akta Klinike broj 0407 u periodu od 01.01.2016. godine do 31.12.2017. godine operisao ukupno 439 pacijenta, da je tokom 2016. godine na Klinici bilo hospitalizovano 2568 pacijenata, a tokom 2017. godine 2314 pacijenata;
-da je E.E. sačinio i potpisao pisanu izjavu 11.07.2018. godine da mu niko na Klinici, uključujući i trećetuženog nisu pravili nikakav problem povodom operacije njegove majke 02.09.2017. godine, da je trećetuženi poštovao njegovu želju o izboru operatera, omogućio da mu majka odmah operiše tužitelj, da oko toga nije pravio nikakav problem, već izašao u susret da se odmah otvorila operaciona sala;
-da je tužitelj prema evidenciji koju vodi sektor pravnih i općih poslova, ljudskih resursa broj 1101-37434 dostavljen kao prilog aktu upućen prema Klinici tokom 2017. godine koristio ukupno 35 dana godišnjeg odmora, 4 dana plaćenog odsustva, te su evidentirana i dva dana neopravdanog odsustva (21.07.2017 i 17.10.2017. godine);
Tužitelj se u ovoj parnici pozivao i na veliki broj informacija objavljenih putem medija. Tako je u medijima objavljena informacija 31.07.2017. da će rukovodstvo KCUS-a tog dana razmatrati smjenu tužitelja, da nisu poznati razlozi, informaciju 31.08.2017. godine o tome da je tužitelj o svojoj smjeni informisan od medija, informaciju povodom oglašavanja prvotuženog 03.08.2017. godine o tome da nije tačno da je smijenjen, da mu je istekao mandat, da je bio 19 godina šef klinike, da je usvojena sistematizacija koja predviđa 5 odjeljenja umjesto ranijih 4, a takav raspored upravo tražio tužitelj. Objavljen je i naslov 05.09.2017. godine da tužitelj dogovara sa pacijentima u privatnoj ordinaciji, pa ih operiše na Klinici, informacija o tome je KCUS uputio njemu otvoreno pismo 28.08.2017. godine. Objavljivano je i gledanje na dešavanja na KCUS-u od strane hrvatskog politologa, filozofa Ž.P. da ne može vjerovati da se ljudi proganjaju zbog jedne peticije, da je strašno da niko nema hrabrosti da podigne svoj glas protiv načina smjene. Mediji su objavljivali i naslov 12.08.2017. godine da su zbog smjene tužitelja nezadovoljni i predstavnici međunarodne zajednice, pisali i o tome da su se građani Sarajeva okupljali ispred Katedrale u cilju podrške ljekarima, podrške peticiji. Objavljeno je i istupanje zagrebačkog akademika dr. S.V. da je riječ o skandalu, da se radi o najboljem evropskom ortopedu, da ga se smjenjuje po političkoj matrici. Objavljen je i intervju sa akademikom S.V. kada je govorio o evropskom projektu Osteogrow na koji se tužitelj pozivao u tužbi, o značaju tog projekta, da je to jedini projekat kojeg ima BiH, da je evropska profesionalna zajednica ortopeda ostala bez vrlo uvaženog člana, da se radi o projektu koji je u globalu dobio šest miliona eura, da su planirali uključiti Sarajevo i spinalnu hirurgiju i to bili dogovorili sa tužiteljem, da je sada to ugroženo, da ne žele sarađivati u ovakvim uvjetima ni pod koju cijenu, da je napravljena velika šteta jer je to novi lijek kojeg je proizvela Hrvatska…” Objavljivan je 24.10.2017. godine i naslov “S.I. ne dozvoljava dr.I.G. slobodan dan”, informacija da su mu zahtjev potpisali J. i O., da ih je direktorica poslije pozvala i naredila da ipak ne daju odobrenje, pa tako i 29.12.2017. naslov da se tužitelju četvrti put odbija zahtjev za godišnji odmor u posljednih šest mjeseci, da mu se za jedan dan podnijelo 7 disciplinskih prijava i da se zbog svega odlučio napustiti Klinički centar. 03.11.2017. godine je objavljeno da je tužitelju odbijeno od plaće i ukinuto pravo na slobodan dan. Tužitelj se pozivao i na saopćenje za javnost prvotuženog od 19.09.2017. godine povodom njegova gostovanja na Face televiziji. Pozivao se i na pisanu reakciju dostavljenu KCUS-u iz avgusta 2017. godine od strane Odbora za kontaktiranje s bolesnicima za pružanje pomoći Jehovinim svjedocima koja je izrazila zahvalnost i dala podršku Klinici na čelu sa tužiteljem, na privatno pismo podrške koje mu je uputio M.V. Pozivao se i na e-mail sa adrese Ortopedi BiH upućen J.K. 06.08.2017. godine sa navodima kako ne žele uticati na procese i događaje u toku i ne miješati se u poslovnu politiku, ali da podsjećaju na činjenice da je tužitelj jedan od nosilaca razvoja ortopedije u našoj zemlji, da je jedan od njenih simbola, da u BiH postoje samo 4 redovna profesora ortopeda od kojih je jedan tužitelj, da je izveo i obučavao desetine mladih ortopeda, magistara i doktora nauka, da je njegova stručna i naučna težina istinska, poznata i neupitna. Pozivao se i na članke vezane za događaj povodom primopredaje dužnosti i popisa, da je u njegovo ime istupao advokat S.P. koji je govorio da je nasilje što se vrši popis privatnih stvari tužitelja, da ga je drugotužena naprasno smijenila bez objašnjenja, da su to mnogi vidjeli kao političkom odlukom poraznom za medicinsku struku, da je govorio i o ucjenama ljekara koji su tužitelju na bilo koji način pružili podršku. Mediji su 25.09.2017. godine pisali o tome kako 6 hirurga napušta KCUS, da je među njima i tužitelj. Evidentno je da su medijima istupale i kolege tužitelja, ljekari T., B., M., govorili i o tome da su mnogi ljekari napustili KCUS od dolaska drugotužene, od kojih je najmanje 10 profesora.
Po pitanju radno-pravnog odnosa kod prvotuženog i poslova koje je tužitelj obavljao iz materijalnih dokaza proizlazi da je: 21.01.1994. godine rješenjem raspoređen na radno mjesto ljekara na specijalizaciji u ortopedsku kliniku, da je odlukom generalnog direktora 09.03.1994. godine imenovan za šefa odjeljenja operacionih sala do prestanka ratnih dejstava, da je 06.10.1998. godine od strane upravnog odbora imenovan za šefa klinike za koštanu hirurgiju i šefa dječijeg odjeljenja na četiri godine. Dalje se utvrđuje da je tužitelj sa prvotuženim zaključio i ugovor o radu na neodređeno vrijeme za šefovske poslove 01.02.2000. godine, na taj ugovor zaključen i aneks 24.10.2002. godine za poslove radnog mjesta ljekara ortopeda, zatim i aneks od 26.03.2004. godine i za poslove direktora Instituta za naučno istraživački rad i razvoj na period od 6 mjeseci. Dalje se utvrđuje da je 07.05.2004. godine zaključen ugovor o radu za poslove direktora discipline nauke i nastave, poslove šefa klinike i dječijeg odjeljenja na neodređeno vrijeme, da je za iste poslove zaključen i ugovor o radu koji se imaju obavljati od 30.09.2004. godine na neodređeno vrijeme, a poslovi direktora discipline nauke i nastave jednu godinu. Za iste poslove zaključen je i ugovor o radu da se obavljaju počev od 01.10.2005. godine na neodređeno vrijeme, a poslovi direktora discipline nauke i nastave jednu godinu, a zatim za iste poslove i ugovor o rad na neodređeno vrijeme da se obavljaju od 01.10.2006. godine. Za iste poslove zaključen je i ugovor o radu 07.03.2007. godine koji se obavljaju od 01.10.2006. godine, koji se sa nepunim radnim vremenom obavljaju od 01.03.2007. godine (35 sati sedmično), za iste poslove sa nepunim radnim vremenom i ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25.03.2008. godine. Dana 08.07.2008. godine zaključuje se ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom za poslove šefa klinike i šefa dječijeg odjeljenja, a zatim ugovor o radu od 08.04.2009. godine na neodređeno vrijeme za poslove šefa klinike koji se obavljaju od 01.01.2009. godine, a nakog toga 02.02.2010. godine za poslove šefa klinike zaključuje se ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od tri godine.
Dalje je utvrđeno da je tužitelj sa prvotuženim zaključio i ugovor o radu od 15.03.2012. godine za radno mjesto ljekara specijaliste ortopeda kojim je stavljen van snage ugovor od 02.02.2010. godine i kojim se konstatuje da je od 22.04.1993. godine obavljao poslove ljekara specijaliste ortopeda na neodređeno vrijeme. Prema aneksu 1 od 15.03.2012. godine na taj ugovor ugovor o radu obavljao i poslove šefa klinike u periodu od 3 godine počev od 01.02.2010. godine, dok prema aneksu 2 od 19.03.2013. godine na taj isti ugovor o radu obavlja poslove šefa klinike počev od 01.02.2013. godine, na tri godine. Evidentno je i to da je odlukom generalnog direktora od 16.03.2012. godine imenovan za šefa klinike na period od 3 godine počev od 01.02.2010. godine, da je odlukom od 19.03.2013. godine imenovan za šefa klinike počev od 01.02.2013. godine, da je odlukom generalnog direktora od 30.04.2014. godine izmijenjena i dopunjena odluka o imenovanju na način da poslove šefa klinike obavlja na period od 4 godine počev od 11.07.2013. godine. Činjenica da će poslove šefa klinike obavljati počev od 11.07.2013. godine četiri godine konstatovana je aneksom 3 na ugovor o radu dana 29.04.2014. godine. U koncu, aneskom 4 od 18.03.2015. godine na osnovni ugovor o radu u članu 2. je konstatovano konstatovano da će tužitelj pored poslova šefa klinike, obavljati i poslove šefa dječijeg odjeljenja u trajanju od 3 godine počev od 01.04.2015. godine.
Sud ukazuje da je pravilnik o radu prvotuženog od 20.07.2015. godine bio u primjeni u vrijeme donošenja posljednje odluke tada generalnog direktora D.A. od 30.04.2014. godine o imenovanju tužitelja na poziciju šefa klinike. Tim Pravilnikom je članom 23 regulisano da šefove OJ imenuje i razrješava generalni direktor, da se imenuju na period od četiri godine, bez ograničavanja mandata, u pravilu u proceduri internog oglasa. Ovlaštenje generalnog direktora je postaviti šefove odjeljenja OJ na period do okončanja procedure internog oglasa, a najduže do 6 (šest) mjeseci. Članom 24 istog Pravilnika je regulisano da funkcija zaposlenika sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima prestaje istekom mandata na koji je imenovan. Navedeni pravilnik o radu je, kako proizilazi iz provedenih dokaza, prestao da važi donošenjem novog Pravilnika o radu 02.08.2017. godine, a kojim je također regulisao pitanje imenovanja šefova OJ, konkretno u članu 27 na način da šefove OJ imenuje i razrješava generalni direktor, da ih imenuje na period od 4 godine, bez ograničavanja mandata. Regulisano je u istom članu da je generalni direktor ovlašten postaviti šefove OJ na period do okončanja procedure konačnog imenovanja, a najduže do 6 mjeseci. Statutom, kao temeljnim općim aktom prvotuženog koji je objavljen u službenim novinama Federacije BiH broj 73/2013 je u članu 48. propisano da generalni direktor imenuje šefove organizacionih jedinica na period od 4 godine, bez ograničavanja mandata. Statutom je propisano da je generalni direktor odgovoran za zakonitost rada i stručni rad, da između ostalih poslova organizira funkcioniranje i rukovodi radom, organizira i vodi stručni rad u saradnji sa stručnim vijećem, predlaže unutrašnju organizaciju i sistematizaciju uz učešće upravnog odbora, izdaje naloge i upute za rad pojedninih organizacionih jedinica, radnika ili grupe radnika, radi izvršenja određenih poslova, odgovoran za ostvarivanje prava i obaveza pacijenata u skladu sa Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, da za pitanje koja se tiču pojedinih disciplina ili organizacionog dijela prije odlučivanja može zatražiti prijedlog odnosno mišljenje stručnog kolegija, stručnog vijeća, direktora discipline, šefa organizacione jedinice ili drugog organa.
Nesporna je činjenica da je tužitelj za vrijeme trajanja radnog odnosa kod prvotuženog bio radnik zaposlen na poslovima radnog mjesta ljekara ortopeda i nesporno skoro punih 19 godina obavljao i poslove šefa Klinike. Sud ne prihvata pravnu argumentaciju punomoćnika tužitelja u podnesku od 27.08.2020. godine da se aneksom 4 stavio van snage aneks 3. Aneksi su se zaključivali sa tužiteljem na osnovni ugovor o radu iz 2012. godine, te je aneksom 4 dopunjeno da će tužitelj pored poslova šefa klinike obavljati i poslove šefa dječijeg odjeljenja. S toga, iako se ocijenilo kroz prethodne ugovore o radu da je tužitelj sa prvotuženim evidentno zaključivao i ugovore o radu na neodređeno vrijeme za šefovske poslove, od 2012. godine su se povodom tih poslova donosile od strane generalnog direktora posebne odluke o imenovanju. Prema tome, po zadnjoj odluci generalnog direktora o imenovanju tužitelja za poslove šefa klinike od 30.04.2014. godine evidentno je da je tužitelj te poslove imao obavljati u trajanju od četiri godine počev od 11.07.2013. godine. Kako se i prema Statutu iz 2013. godine, pravilnicima o radu šefovi OJ nesporno i imenuju na mandatni period koji traje 4 godine, to je jasno da je poslove šefa klinike tužitelj po toj odluci imao obavljati do 11.07.2017. godine. Činjenica koja jeste evidentna je ta da Statutom i Pravilnikom o radu prvotuženog broj mandata za šefove OJ i nije ograničen. Sud nalazi da se u ovoj pravnoj stvari nije moglo govoriti o nezakonitoj smjeni, nego o prestanku mandata, te o očekivanju odluke drugotužene o imenovanju na tu poziciju. Nesporna je činjenica da se poslije 19 godina desila promjena na Klinici kod prvotuženog zbog promjene ličnosti na poziciji šefa Klinike. Ovaj događaj jeste dobio odjeka i intenzivno je praćen putem sredstava javnog informisanja. Tužitelj je poznat kao ljekar-hirurg, u akademskom je zvanju redovnog profesora na Medicinskom fakultetu, općepoznato dobitnik i šestoaprilske nagrade, široj javnosti je poznat kao izraziti stručnjak ratne i ortopedske hirurgije. Ove nesporne činjenice za sud kod razjašnjavanja među parničnim strankama sporne činjenice da li se u 2017. godini dogodila nezakonita smjena (tvrdnja tužitelja) ili je riječ o isteku mandata (tvrdnja tuženih), nisu pravno relevantne. U vezi sa prednjim, povodom nastanka određene činjenice, a što je u konkretnom činjenica da je 11.07.2017. godine tužitelju za poslove šefa Klinike istekao mandat, sud ukazuje da se radi o činjenici koja se samo konstatuje da je tog dana i nastupila. Zbog navedenog, prvotuženi i drugotužena nisu bili u obavezi donositi formalnu pisanu odluku radi konstatacije te činjenice. Evidentno je i kroz brojne ugovore o radu, anekse na ugovor o radu da prvotuženi i generalni direktori prije drugotužene takve vrste odluka nisu ni donosili u vremenskom periodu od 19 godina. Ukoliko je tužitelj smatrao da su se njemu povrijedila prava po pitanju radno-pravnog statusa povodom pitanja statusa na poziciji šefa Klinike, ništa ga nije sprečavalo u tome da on nakon dobivanja saznanja od novinara 31.07.2017., u prekluzivnim rokovima koji su propisani u članu 114 Zakona o radu zatraži sudsku zaštitu, što nesporno nije učinio. Podnošenjem ove tužbe krajem maja 2018. godine prava koja je smatrao da su povrijeđena po tom pitanju su očigledno prekludirana i ne uživaju mogućnost sudske zaštite. Međutim, kako je tužitelj saznanje da će doći do promjena po pitanju osobe u ulozi šefa Klinike i to saznanje dovodio u vezu sa nizom radnji za koje je u tužbi tvrdio da su imale oblik institucionalnog sistemskog, tzv. vertikalnog mobinga, to se sud upustio utvrditi činjenicu da se tužitelj od strane drugotužene nije razriješio dužnosti šefa Klinike prije isteka četverogodišnjeg mandata. Iz dokaza proizilazi da je drugotužena odluku o imenovanju trećetuženog za poziciju v.d. šefa Klinike donijela 08.08.2017. godine, dakle skoro mjesec dana po isteku mandata obavljanja poslova pozicije šefa Klinike od strane tužitelja.
Tužitelj je nesporno šef Klinike bio i po dolasku drugotužene početkom 2016. godine na poziciju generalne direktorice, te je poslove šefa Klinike nastavio obavljati. Tužitelj je u tužbi kao početak vremenskog perioda od kojeg je tvrdio da je žrtva mobinga označio februar 2016. godine i njen dolazak na tu poziciju. Materijalni dokazi koje je izveo na glavnoj raspravi, na okolnosti navoda i tvrdnji o mobingu su dokazi koji svi datiraju od sredine do kraja 2017. godine. Tvrdnje u tužbi (stranica 4, pod a.) o tome kako se drugotužena ponašala početkom 2016. godine u vrijeme dok je tužitelj na godišnjem odmoru na glavnoj raspravi nisu ni učinjene vjerovatnim. U vezi tvrdnji u tužbi da je po nalogu drugotužene u februaru 2016. godine isključen iz rada NIR-a (navodi u tužbi, pod b., str 5) sud nalazi da je nesporno da je tužitelj obavljao poslove direktora tog Instituta nekoliko godina, prema navodima u tužbi period 2004-2009. godina. Iz materijalnih dokaza provedenih od strane prvotuženog i drugotužene proizilazi da je Statutom prvotuženog iz 2013 godine u članu 70 i propisano da prvotuženi može formirati i druga stručna tijela, čiji se sastav, djelokrug i način rada regulira posebnim općim aktima. Dalje, iz tih dokaza proizilazi da je upravni odbor prvotuženog 07.08.2006. godine donio i poseban pravilnik o organizaciji NIR-a. Jasno je, dakle, da je NIR, što je vidljivo iz člana 2. tog Pravilnika organizaciona jedinica prvotuženog sa posebnim statusom, a koja nema pravni subjektivitet. Shodno članu 5. Pravilnika taj Institut-NIR ima naučno vijeće, kao stručni organ kojeg imenuje upravni odbor KCUS-a na period od 4 godine. Tužitelj je, što je evidentno iz odluke upravnog odbora od 22.12.2014. godine, imenovan zajedno sa ostalim licima u naučno vijeće na mandat od godinu dana za period cijele 2015. godine. Iz dokaza dalje proizilaze činjenice da je upravni odbor prvotuženog donosio odluke o imenovanju komisije naučnog vijeća tog Instituta također za period od jedne godine i tokom 2016 i 2017. godine i u sastavu tih komisija se i ne nalazi tužitelj. S toga, kako poseban Pravilnik iz 2006. godine i ne daje uporišta tvrdnjama o aktivnom i stalnom članstvu u tom Institutu, to su se kao nedokazane cijenile i tvrdnje da je u februaru 2016. godine po nalogu drugotužene isključen iz rada naučnog vijeća.
Nadalje, ocjenom iskaza tužitelja i trećetuženog sud nalazi da njih dvojica nisu imali sukobe, u periodu prije 02.08.2017. godine. S toga se i zaključilo da međusobni odnosi između tužitelja i trećetuženog funkcionišu do momenta kada trećetuženi nesporno povlači svoj potpis na Izjavi kojom se daje podrška tužitelju i koja je nastala 02.08.2017. godine. Kroz iskaz tužitelja je razjašnjeno da tvrdnje u tužbi koje se odnose na četvrtotuženog (da je drugotužena podsticala, pomagala u provedbi mobinga) odnose na okolnosti što se tuženi Junuzović javlja kao potpisnik ili jedan od supotpisnika na internim aktima prvotuženog, a koji su se ticali tužitelja. Tužitelj je ujedno kroz iskaz potvrdio da se po internim pravilima prvotuženog potpis četvrtotuženog po poziciji koju je i obavljao i morao javljati na tim aktima da bi bili proslijeđeni drugotuženoj. I ti akti su vezani za vremenski period nakon imenovanja trećetuženog na poziciju v.d. šefa Klinike. Svjedok S.M. je izjavio kako je sa drugotuženom, trećetuženim i četvrtotuženim imao kolegijalne, pa i prijateljske odnose, da nije imao konflikata sa njima, te da se u odnosu u vremenski period prije aprila ili maja 2017. godine na njihovoj Klinici ništa posebno i nije dešavalo u odnosu na uobičajeni tok rada svih prethodnih godina.
Sud je cijenio iskaze svjedoka T., M., B. i B.1 i činjenica je da su u iskazima govorili o svojim neslaganjima sa odlukom drugotužene da zatvori artroskopski odjel. Evidentno je iz njihovih iskaza da je šef tog odjela bio svjedok M. i da je taj odjel bio u sastavu Klinike. Sud ukazuje da iz materijalnih dokaza koje je proveo tužitelj ne proizilazi da se u ulozi šefa Klinike i ispred kolegija Klinike toj jednoj organizacionoj odluci, o kojoj su govorili drugotuženoj suprotstavio. Provedeni materijalni dokazi ne upućuju na činjenice da se kolegij Klinike u vremenskom periodu od januara 2016. godine do 11.07.2017. godine ništa nije pitao vezano za samo funkionisanje i organizaciju rada na Klinici.
Tužitelj je u svom iskazu iznosio tvrdnje kako mu je kolega B. prenosio informacije sa sastanaka koje je B. imao sa drugotuženom, da mu je prenio riječi predsjednika upravnog odbora J.K. “imamo zadatak da demontiramo I.K.”, da mu je B. kazao: “od mene se traži da budem E.”. Ovakve izjave sud je cijenio kao izjavama rekla-kazala, a nisu potvrđene saslušanjem svjedoka B.. Svjedok B. je svoja zapažanja sastanaka sa menadžmentom bez tužitelja pred sudom opisivao: na jednom drugotužena pričala nebitne stvari, teme jednog sastanka se i ne sjeća, jednom mu kazala da ga planira za šefa (što je primio sa zadovoljstvom), da su na jednom počeli napadi na tužitelja, M. i B.1 da kvare artroskope da bi pacijente privatno operisali, da se onda refundiraju od ZZO i od tog novca tužitelj dobije neku cifru, da je drugotužena prigovarala na dopunski rad, govorila o listama čekanja i to nabadala na nos, da se preko njega interesovala za dvije tužiteljeve pacijentice koje leže na Klinici mjesec dana, da se poslije uvjerio da i jesu ležale duže nego što treba. Svjedok S.M. je o tim sastancima kada nije bilo tužitelja govorio: u početku nije shvatao njihovu bit, na prvom se nije ni spomenuo tužitelj, na drugom J.K. pominjao da se moraju rješavati problemi na Klinici, da je drugotužena očekivala od njega neko mišljenje, da je J.K. govorio da je tužitelj problem, da je od njega zahtijevano da riješi problem tužitelja, a na način da na kolegiju pokrenu pitanja organizacije rada na klinici, da se ustanove problemi i pristupi njihovom rješavanju, da je u pitanju bio broj operacija, rukovođenje klinikom, način na koji se primaju pacijenti, kako dolaze do bolnice, kako se operišu. Svjedok T. je bio dva puta na sastanku sa drugotuženom bez tužitelja, izjavio je kako je pozivala da se iznose primjedbe na rad šefa, primjedbe na organizaciju rada klinike, a svega jednom na sastanku kolegija Klinike na kojem je bila prisutna trećetužena, da se ni ne sjeća teme, te za ponašanje drugotužene na tom jednom sastanku Kolegija naveo da nije bilo uobičajeno da na sastanak Kolegija dolazi generalni direktor. Svjedok B.1 posebnih sastanaka kakvih su imali T., M. i B. nije imao. Svjedok F.DŽ. je izjavio kako je drugotužena po preuzimanju dužnosti sastancima njihovog stručnog kolegija bila prisutna jednom ili dva puta. Sud, s toga kroz ocjenu iskaza svjedoka B., T. i M. može doći do zaključka da su oni vodili nekoliko razgovora sa drugotuženom bez prisustva tužitelja, ali i da su iznosili vlastite zaključke i tumačili razgovore na način da štete tužitelju koji je u poziciji šefa Klinike. Njihovi iskazi se podudaraju u tome da je razgovarano o organizacionim problemima koji postoje u radu same Klinike. Sud je kroz ocjenu iskaza svjedoka tužitelja, te i iskaza svjedoka koji su bili prisutni sastancima kolegija Klinike, našao da nisu bile tačne tvrdnje tužbe da je drugotužena za vrijeme dok je tužitelj bio na godišnjem odmoru u julu 2017. godine sazivala kolegij. Kolegij Klinike očito ne čine tri osobe koje su razgovorale sa drugotuženom, već više njih, a što je evidentno i iz akta koji je pisan ispred podružnice Sindikata liječnika i stomatologa 14.08.2017. godine da broji 18 članova. Kod postojanja problema u funkionisanju i radu same Klinike, kako je svjedok M. i naveo da su ti problemi uvijek bili prisutni na Klinici, sud cijeneći iskaze svjedoka T., M. i B. ne nalazi vjerovatnim da je postojala namjera drugotužene da obavljanjem razgovara sa njima provodi mobing nad tužiteljem. Pored navedenog, niko od tih svjedoka nije potvrdio tvrdnje u tužbi da je drugotužena i za vrijeme tih razgovora njega vrijeđala, omalovažavala, psovala majku (navodi na 5 stranici tužbe pod tačkom c). Sud nalazi da za vremenski period od januara 2016. godine, pa sve do isteka mandata tužitelju 11.07.2017. godine tvrdnje o mobingu i da se provodio od strane svih tuženih nemaju svojih uporišta u provedenim dokazima. Ocijenjeni materijalni dokazi govore o činjenicama spornih dešavanja kod prvotuženog, a nakon što je tužitelju istekao mandat, u periodu od početka avgusta 2017. godine do kraja 2017. godine.
Tužitelj je u tužbi tvrdio da je drugotužena zloupotrebama ovlasti sistema pomagala i trećetuženom u tome da se sistemski mobinguje, te je tvrdio da je trećetuženi dobavljač i da ima zaključene poslovne odnose sa prvotuženim i da je zainteresiran da izvršava njene naloge i naredbe. Na te tvrdnje proveo je kao dokaz izvode iz sudskog registra od 26.08.2020. godine za firmu “Verdant” d.o.o. Sarajevo čija je vlasnica i direktorica nesporno supruga trećetuženog, te izvod za PZU Apoteka “VERDANT” čiji je osnivač društvo Verdant d.o.o. Iz izvoda sa web stranice KCUS-a evidentno je da je prvotuženi zaključio ugovor sa apotekom Verdant 17.03.2017. godine o nabavci zaštitnih rukavica, te i ugovor od 11.04.2017. godine za nabavku baby flašica sa cuclom. Trećetuženi je izveo dokaze uvidom u račune od 21.03.2017. godine, te od 24.04.2017. godine iz kojih proizilazi da je u vezi nabavke zaštitnih rukavica ova apoteka prvotuženom ispostavila račun u vrijednosti od 1.158,00 KM, a za baby flašice račun u vrijednosti 1.384,00 KM. Trećetuženi je svojim iskazom osporavao ove tvrdnje i tvrdio da mu je supruga od te nabavke zaradila 100,00 KM. Naime, trećetuženi nije ni vlasnik, niti je dobavljač kako je to tvrdio tužitelj na pripremnom ročištu. Sad nalazi nedokazanim postojanje bilo kakve veze između ekonomskog interesa supruge trećetuženog sa činjenicom što je trećetuženi povukao potpis sa izjave. Kroz saslušanje svjedoka T., M. i B.1 sud nalazi da su oni kao potpisnici te Izjave (isprava bez datuma), dali podršku tome da tužitelj bude ponovno šef Klinike. Ocjenom dokaza provedenih od strane tužitelja cijenilo se da je ta izjava, pominjana i kao pritužba pisana 01.08.2017. godine u aktima upućenim prema Liječničkoj komori F BiH. Isti svjedoci, kao i svjedok B. su svojim iskazima pojašnjavali da se napisano u toj izjavi “nametnute odluke” ticalo toga da se njih ništa nije pitalo oko ustroja i rada Klinike, pa tako ni oko toga ko će biti šef Klinike. Svjedok T. je iznio mišljenje da su lica koja su povukla svoje potpise sa izjave prihvatili “nametnutu činjenicu”, odnosno način na koji je došlo do toga da je trećetuženi v.d. šef klinike. Svjedok T. je izjavio i to da je statutom propisano da kolegij klinike odlučuje i upravlja procesima rada, da je kolegij klinike taj koji i ima da se pita o tome ko će biti šef. Svjedok B. je također izjavio kako se mora tražiti mišljenje kolegija po pitanju šefa klinike. U vezi ovih navoda svjedoka, sud nalazi da u Statutu prvotuženog iz 2013. (član 49) nije obligatorno propisano da za pitanja koja se tiču organizacionog dijela prije odlučivanja generalni direktor pribavi mišljenje stručnog kolegija. Sud nadalje ukazuje na iskaz svjedoka A.Z. koji je u radnom odnosu kod prvotuženog od 1992. godine koji je naveo da nikada nije bila praksa kod prvotuženog, pa ni na Klinici da kolegij daje neko mišljenje o šefu klinike, da se to samo objavljivalo od onih koji su bili zaduženi za izbor, a čiji iskaz nije u suprotnosti sa iskazom svjedoka F.DŽ., također uposlenika prvotuženog od 1992. godine i koji je nesporno član kolegija Klinike i koji je kazao da oni kao kolegij nikada nisu ni birali šefa.
Nadalje, svjedok T. je u svom iskazu tvrdio kako je pisanje Izjave inicirao trećetuženi, da se sve odigravalo u ljekarskoj sobi koju koristi trećetuženi, da je trećetuženi za neke i potpisivao, pa tako zvao i H.K. preko telefona. Svjedok B. je tvrdio da je pravljenje Izjave inicirao on sam, zajedno sa trećetuženim i S.M.. Svjedok H.K. čije se ime nalazilo na toj izjavi je kazao da je u to vrijeme bio u Albaniji, da ga je preko telefona zvao M.B. i samo pitao jesi li za to da tužitelj i dalje bude šef Klinike, a da je poslije razgovora saznao da je u medijima objavljena Izjava i da je na toj izjavi i njegovo ime. Svjedok H.K. je kazao da je zvao sekretara Klinike, da je pitao šta se dešava, da je tada dobio saznanje da je tužitelju istekao mandat, da se digla peticija da bude ponovo, pa zamolio sekretara da napiše upravi da se od toga ograđuje i da u tome ne želi učestvovati. Svjedok H.K. kroz iskaz negira da je imao prijetnji i da je zbog prijetnji natjeran da se ogradi od tih dešavanja. Svjedok H.K. je također izjavio da njega B. putem telefona nije upoznao o samom sadržaju na izjavi, niti mu govorio o nametnutim odlukama. Trećetuženi je tvrdio da su tog dana kada je nastala ta Izjava došli kod njega u ljekarsku sobu tužitelj, T., M., B. i B.1 sa već unaprijed pripremljenim odštampanim papirom i govorili da je treba potpisati u znak solidarnosti. Kroz svoj iskaz trećetuženi tvrdi da se tek poslije potpisivanja upoznao sa činjenicom da je tužitelju istekao mandat, uvjerio u to da tu Izjavu nije ni potpisao tužitelj (što i nije), te da usljed toga povlači svoj potpis. Trećetuženi u iskazu također negira da je na njega vršen pritisak i da je pod pritiskom svoj potpis povukao. Svjedok F.DŽ., također jedan od potpisnika Izjave je naveo da je u to vrijeme bio na godišnjem jer mu je otac bio na samrti, da je pozvan od strane trećetuženog da prekine godišnji zbog neoperisanih pacijenata, da ga je preko telefona pozvao B. i pitao ga da li je za tužitelja ili ne, da ga je B. želio pustiti na spiker, pa došao u sobu kod trećetuženog i vidio da su tu Izjavu već mnogi bili i potpisali. Ovaj svjedok je također tvrdio da je držao da je tužitelj bio smijenjen, da nije znao da mu je istekao mandat, te tvrdi da je svoj potpis povukao samoinicijativno, pa i ovaj svjedok negira da je neko ispred tuženih prijećeno i traženo da to tako i uradi.
Sud nalazi da u samom izbornom procesu koji se evidentno pominje i kroz sam Pravilnik o radu prvotuženog i koji treba prethoditi konačnoj odluci generalnog direktora o imenovanju na takvu jednu poziciju vrlo značajnu ulogu zasigurno treba da ima kolegij Klinike. Kod prvotuženog evidentno u praksi i prije dolaska drugotužene na poziciju generalne direktorice nisu praktikovani izborni procesi za imenovanja na pozicije šefa OJ. Po isteku mandata tužitelju, se početkom avgusta 2017. godine realizira kao jedan haotičan proces u kojem su se ljekari-radnici klinike pozivali na telefon, potpisuju jedni za druge, preko spikerfona i telefona očekuje odgovor jesi li za ili nisi, proces u kojem među svim članovima Kolegija nije objelodanjeno da tužitelj nije smijenjen, proces u kojem oni koji to nisu ni očekivali nisu uputili da će se njihova imena i prezimena pojavljivati po medijima. Sve ukazano ne može biti primjer prihvatljivog izbornog procesa u kojem ljekari trebaju imati svoje uloge i doprinijeti procesu koji prethodi konačnoj odluci. Izjava bez datuma, bez konkretizacije o tome šta se to kolegiju Klinike tada uopće i nameće nije izborni proces. Provedeni dokazi ne upućuju na činjenice da se kolegij Klinike u vezi sa pitanjem izbornog procesa zvanično sastajao, diskutovao, da su ljekari te Klinike povodom tog pitanja imali priliku nešto kazati i zvanično predložiti nekog kandidata.
Sud kroz provedene dokaze nalazi da nisu ni dokazane tvrdnje o tome da su potpisnici izjave kojom se daje podrška tužitelju zbog toga bili izloženi pritiscima i prijetnjama. Navedeno i iz razloga što je sud kroz saslušanje svjedoka T., M., B.1 i B., a koji jesu potpisnici na Izjavi koji nisu povukli potpise u svojim iskazima potvrdili da oni sami zbog date podrške tužitelju nisu bili izloženi nikakvim prijetnjama, ucjenama, pritiscima, a što tužitelj jeste tvrdio u tužbi (strana 4). Pored navedenog, ti svjedoci nisu imali nikakvih neposrednih saznanja o postojanju prijetnji i ucjena na lica koja su svoje potpise povukli. Svjedok T. je u iskazu naveo i to da je trećetuženi formalno-pravno imao sve uvjete da bude biran za tu poziciju. Svjedok M. je u svom iskazu tvrdio da je trećetuženi promijenio mišljenje i povukao potpis sat vremena nakon potpisivanja jer mu je trećetuženi kazao da je dobio poziv od F.P. i naređeno mu da to tako i uradi. Svjedok B. je u iskazu tvrdio da je trećetuženi tužitelju u njegovoj prisutnosti rekao da će povući potpis da mu se ne uništi biznis-apoteke. Svjedok B.1 je tvrdio da je na jednom sastanku gdje je bio on prisutan sa S.M., tužiteljem, trećetuženi objašnjavao da je njegov posao u pitanju i da je jednostavno donio odluku da povuče potpis radi svoje porodice. U odnosu na ovakve izjave koje su osporene od strane trećetuženog, a koje se i ne podudaraju, su “rekla-kazala” izjave.
Saslušanjem svjedoka B. sud zaključuje da je isti sam imao očekivanja da će on biti taj koji će naslijediti tužitelja što se nije desilo, te je očito iz ličnih interesa involviran u dešavanja uslijedila početkom avgusta 2017. godine. Sud navodi da je svjedoku B. činjenica što je mjesto šefa Klinike ponuđeno Z. smiješna, njemu je jedini zvaničan dokument o smjeni tužitelja A.Z. poruka upućena tužitelju o tome. Svjedok B. okrivljuje kolegu A.Z. što je dobio taj poziv, a sa istim je kako kaže popio neuporedivo više kafa nego sa tužiteljem. Svjedok B. radnog kolegu A.Z. ocjenjuje: “miljenik drugotužene, hirurško znanje jako skromno, upitno da bude šef bilo kojeg odjela, neko ko je veseo, ko je dobar, ko fino priča, ali ne zna svoj posao,.. ”. Svjedok B. i kolegu trećetuženog ocjenjuje “nije ni do članaka I.G.”, pa ocjenjuje kolegu K. “čovjek sa kojim se godinama presvlačio u sobi, znao biti odsutan po 7 dana mjesečno po nekakvim privatnim odsustvima, ne može biti uzor po radnim navikama, stavljen na mjesto predsjednika upravnog odbora i taj da nama uvodi reda i govori o ustroju klinike”. Svjedok B. je također imao potrebu kazati kako je Avaz pogrešno objavio informaciju o tome da je on smijenio tužiteja, a ne A.Z., a izjavio je kako je prijetnja prema ovima što su povukli potpise u tome što mu je tužitelj prenosio da se pravdaju zašto to čine. Svjedok H.K. je u svom iskazu naveo da je animozitet između tužitelja i trećetuženog evidentan po dolasku trećetuženog za v.d. šefa, a da je trećetuženi nastojao da taj odnos bude bolji, da se stvorila situacija u kojoj se tužitelj našao povrijeđenim što više nije šef i što je sad ovaj drugi. O međuljudskim odnosima koji su bili prije dolaska trećetuženog za v.d šefa svjedok H.K. je govorio i na način da je bilo nesuglasica između B. i tužitelja, između S.M. i tužitelja, između T. i tužitelja, između K. i tužitelja, da mu je ta ekipa “čudna” koja je poslije otišla za tužiteljem jedno vrijeme bili jako jako nezadovoljna sa njim.
Iskaz svjedoka B. koji je naveo da se trećetuženi na sastancima koje je vodio kao v.d. šef Klinike jako arogantno i drsko ponašao prema kolegama, da je prijetio direktoricom, da je tužitelja prekidao u govoru je kontradiktoran činjenicama navedenim u pisanim prijavama sa sastanka od 11.08.2018. godine koje ukazuju na činjenice svjedokovog ponašanja na sastanku. Svi saslušani svjedoci jesu potvrdili činjenice da je atmosfera na sastanku kolegija Klinike nakon preuzimanja dužnosti uloge v.d. šefa Klinike od strane trećetuženog jako loša, ali materijalni dokazi koji kad se dovedu u vezu sa izjavama svjedoka A.Z., DŽ., H.K., K. i i trećetuženog govore i o činjenicama da su M.B., S.M., pa i tužitelj učestvovali u stvaranju jednog lošeg ambijenta, loših odnosa i sukoba na sastancima kolegija Klinike.
S toga, sud kroz ocjenu dokaza nije našao dokazanim tvrdnje u tužbi da je trećetuženi na sastancima koje je vodio on u ulozi šefa Klinike tužitelja provocirao u neprijateljskoj i neetičnoj komunikaciji (strana 8 tačka g).
Tvrdnje u tužbi da je drugotužena zloupotrebljava poziciju i sredstva sistema kroz saslušanje tužitelja razjašnjeno je da su bile usmjerene na tvrdnje o tome da se nakon prihvatanja trećetuženog uloge šefa Klinike nezakonito pratili ljekari Klinike prisluškivanjem telefona i praćenjem sms poruka. U svom iskazu tužitelj tvrdi da je informaciju o tome dobio od trećetuženog i da mu je trećetuženi kazao da i njega samog prisluškuju da bi se upratilo da li dovoljno on provodi nad njima sve mjere koje mu se naređuju. Tvrdnje o prisluškivanju tužitelj je dokazivao pisanim aktom od 12.09.2017. godine koji se uputio trećetuženom, te je evidentno da je taj akt potpisalo njih petero (tužitelj, B., S.M., B.1 i T.). O ovim tvrdnjama kroz iskaze nisu ništa pomenuli svjedoci B.1 i T., a nisu potkrijepljene kroz saslušanje svjedoka B. i M.. O postojanju nezakonitog prisluškivanja, svjedok B., a koji je potpisao akt 12.09.2017. godine je kroz svoj iskaz govorio, ali na način da svjedok zna šta je u mislima trećetuženog kada je na jednom sastanku rekao da se oni nadziru pa na glavnoj raspravi kaže: “..mislio je na to da se pratimo i špijuniramo, a nije samo to mislio, mislio je da se naši telefoni prisluškuju, što smi mi očekivali.” Svjedok S.M. je naveo da je pretjerana njegova kontrola bila u kontroli zbog pacijenata, što su se nalazi pacijenata koje je pregledao kopirali, a nije vidio svrhu toga, da mu je trećetuženi na pitanje zašto se to radi odgovorio da se ne kofrči, da je pod posebnom prismotrom, da se prate svi redom, da je sutradan to ponovio i pred tužiteljem na način da se prate i prisluškuju, da je par dana potom A.Z., kako svjedok S.M. kaže u nekim “svojim ekstazama” obavijestio da paze šta pišu po sms porukama i na viber, da ne vjeruje da gleda ispred sebe u balkanskog špijuna, da je reagovao povodom toga jer nije znao da li je zezancija ili stvarnost, da nije očekivao nikakav odgovor, ali da je htio izazvati buru. Informaciju o tome da se prisluškuju svjedok S.M. je izjavio da je dobio od nekog prijatelja koji radi u policiji. Svjedok A.Z. je u iskazu tvrdio da se na jednom sastanku digao S.M. prstom pokazujući na njega da on kontrolira sms poruke, da je bio zatečen izjavom, da povodom takvih prozivki ništa nije pokretano, osim što se digla medijska halabuka. Trećetuženi je svojim iskazom negirao navode o nezakonitom praćenju i tvrdio kako je u ulozi šefa v.d. klinike nadzirao prisustvo na poslu od strane ljekara, te da mora kao šef u svakom momentu i znati gdje mu se koji ljekar nalazi. Tvrdnje tužitelja o nezakonitom praćenju prisluškivanjem putem telefona sud ne nalazi dokazanim, a nisu se učinile ni vjerovatnim, jer su se bazirale na tumačenju odgovora od trećetuženog.
U pogledu tvrdnji da je trećetuženi po nalogu drugotuženog tužitelja onemogućavao u tome da on liječi i operiše svoje pacijente, ukazuje se da je povodom ovih tvrdnji tužitelj kroz dokazni postupak obuhvatio dva slučaja. U oba slučaja je izražena želja pacijenata da operaciju obavi tužitelj. Jednu je izvršio tužitelj, pa je očito bilo da se u tome nije spriječio, a drugu operaciju nesporno tužitelj i nije izvršio. Svjedok H.K. koji je bio glavni medicinski tehničar na Klinici je u svom iskazu naveo da mu nije bilo poznato da je trećetuženi branio da operiše, već da se trećetuženi kao šef Klinike striktno držao protokola i procedura i da je u tome bio pedantan. Svjedok E.E. koji radi kod prvotuženog kao medicinski tehničar u operacionoj sali je naveo kako mu nije poznato da je trećetuženi ikada tužitelju uskratio da izvrši bilo kakvu operaciju, jer je inače cijelo vrijeme bio u sali kada je i tužitelj izvodio operacije. Kroz svoj iskaz je potvrdio da je trećetuženi upravo omogućio tužitelju da obavi operaciju njegove majke, da je bila otvorena posebna sala, te mu je majka operisana dan nakon povređivanja. Kroz saslušanje svjedokinje J.A.Z., ljekar u penziji, a tužiteljeva radna kolegica je navela kako je na Kliniku došla iza ponoći, da je ujutro krenula potraga za operaterom, da je zvala tužitelja koji joj je kazao da zove S.V., a ova da nazove drugotuženu, da joj je rekao da će doći ali da mu treba dozvola. Izjavila je da je u bolnici vidjela i trećetuženog koji joj je kazao da ima puno povjerenje u dvojicu kolega koji su i dežurni, da nije pristala na operaciju i napustila Kliniku na svoj lični zahtjev i u ponedjeljak ujutro otišla u Opću bolnicu. Svjedokinja u iskazu potvrđuje da je bila upoznata u vezi komplikacija koje se mogu desiti zbog odbijanja da je operišu dežurni operateri, te da trećetuženog ona nije ni pitala niti molila da dođe tužitelj, da je poslije svega srela tužitelja koji joj je kazao da je sama kriva za to. S toga je evidentno da se tvrdnje i iskaz tužitelja o njegovom onemoguvanju da pristupi pacijentu koji traži njega za ljekara osporio iskazom same pacijentice. Prvotuženi i drugotužena su proveli i materijalni dokaz anamneza/heteroanamneza u kojem se zabilježilo da se pacijentica A. 02.12.2017. godine primila na Kliniku zbog povrede skočnog zgloba padom na noć prijema, da je pregledana, medicinski tretirana, da se ujutro 3.12.2017. godine pripremala za operativni zahvat, u toku priprema to odbila i izjavila da želi napustiti Kliniku, te da su joj objašnjene sve moguće komplikacije zbog odbijanja, ali da je protivno savjetu dežurnog ljekara odbila operativni zahvat. S toga, kako tužitelj tada nije bio dežurni ljekar, već je bio kući kako je i sam izjavio, a dežurni ljekar po protokolu bio u mogućnosti i sposoban obaviti taj operativni zahvat, to je bez osnove bilo pozivanje u tužbi da se tužitelju uskraćivalo pravo da operiše svoje pacijente.
Očigledno neosnovani su bili navodi u tužbi da je tužitelju dodjeljivan veći broj pacijenata, jer je tužitelj iskazom sam negirao te tvrdnje. Tužitelj je nesporno na Klinici i obavljao operacije tokom tokom 2016 i 2017. godine, te okolnost što je sa trećetuženim došao u sukob zbog sačinjavanja operativnog programa, te što mu je trećetuženi kazao kao njemu nadređeni na sastanku da neće on biti taj koji će određivati koga će operisati, sud ne cijeni da se time tužitelju željelo uskratiti da liječi i operiše pacijente. S.B. je u iskazu naveo da je glavni tehničar H.K. u dječijoj ambulatni tražio imena pacijenata koje je pregledao tužitelj i da je to prosljeđivao drugotuženoj na kontrolu, što je u svom iskazu svjedok H.K. negirao navodeći da od njega nije traženo da fotokopira nalaze za pacijente koje je pregledao tužitelj u prijemnoj ambulatni, da se dešavalo da dođu privatni nalazi iz privatne poliklinike, te da su doktori prezentovali da je pacijent privatno došao bez uputnice, a bio indikacija za prijem. S toga se nisu učinili vjerovatnim ni navodi o tome da je tužitelj u vrijeme kada mu je nadređen trećetuženi bio izložen nekoj nedozvoljenoj kontroli zbog pacijenata koje je liječio. Navodi u tužbi da se svaki pacijent legitimisao koji je trebao doći do njega ne mogu se dovesti u vezi sa uznemiravanjem, jer pacijenti kod prijema u bolnicu i povodom kontrole pokazuju identifikacioni dokument. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je u svojoj dugogodišnjoj karijeri bezbroj puta operisao pacijente koje nije pregledao, za koje nije indicirao operativni zahvat, pa da je on mogao završiti bez problema ono što je programom operacija bilo za njega i određeno, a da je inače i generalno uvijek i imao veći broj operacija od drugih kolega tokom svog radnog vijeka. Takve izjave tužitelja su evidentno bile kontradiktorne određenim tvrdnjama koje su se navodile u činjeničnim navodima na kojima je zasnivao tužbeni zahtjev. Navedeni iskazi tužitelja su kontradiktorni iskazu da su se njemu od strane trećetuženog svakodnevno davali u rad kroz operativni program pacijenti koje nije pregledao, indicirao operaciju, i za koje se nije pripremio.
Tvrdnje tužitelja da je prilikom vršenja popisa u vezi sa primopredajom dužnosti prekopavano, preturano po ljekarskoj sobi, njegovim ličnim stvarima nisu osnovane. Nesporno je da je tužitelj u vrijeme popisa bio na Klinici, te da je povodom događaja oko primopredaje dužnosti i popisa angažovao advokata S.P. da u njegovo ime istupa povodom toga. Tužitelj je nesporno dobivao informacije o svemu šta ta komisija radi i u koje se dane i sastaje na Klinici radi vršenja popisa. Tužitelj je izveo kao dokaze dvije fotografije, na kojima su leđima okrenuta dva muškarca i ispred njih otvoren ormar. Drugi provedeni materijalni dokazi od strane tuženih koji su vezani za ovaj događaj upućuju na zaključak da je tužitelj vlastitom voljom odbijao preuzeti svoje lične stvari, a bio je pozivan od osoblja prvotuženog da ih preuzme. I sam tužitelj je u svom iskazu potvrdio da njega niko nije sprečavao u tome da preuzme svoje lične stvari. Tvrdnje u tužbi da se njemu mjesec dana nije dodijelila druga ljekarska soba nisu bile tačne. Svjedok A.Z. je izjavio da je tužitelju odmah nakon početka rada te komisije dodijeljenja soba na dječijem odjeljenju, što su u svojim iskazima potvrdili i svjedok E.I., te trećetuženi.
Navodi u tužbi da se prilikom popisa uništio frižider, da su u isti 5 godina pohranjivani uzorci vezani za projekat i lijek “osteogrow”, također nisu osnovani. Na ove navode saslušan je kao svjedok J. koji je nesporno učestvovao u tom projektu zajedno sa tužiteljem, te je izjavio da uzorci po tom projektu nisu bili kompromitirani (što je tužitelj u iskazu tvrdio), te da se taj projekat obustavio krajem 2017. godine usljed neaktivnosti i činjenice da su početkom 2017. godine u projekat bila uključena 4 pacijenta u projekat, te što od tada nisu imali zainteresovanih pacijente koje bi i uključili u taj projekat. Svjedok je izjavio da je klinička faza ispitivanja vezana za taj projekat počela početkom 2017. godine, što je podrazumijevalo uzimanje uzoraka od zdravih pacijenata i pohranjivanje takvih uzoraka u taj frižider. Svjedok je izjavio da je taj frižider gdje su se i pohranjivali i čuvali ti uzorci poslije rada komisije zatekao u istom stanju kakvom ga je i ostavio. Ovaj svjedok je izjavio da se u radu na projektu moglo nastaviti i nije bio uslovljen činjenicom tužitelj treba biti na poziciji šef Klinike. Svjedoci E.K. i E.Š. su u svojim iskazima potvrdili da su kao komisija prilikom popisa u toj sobi samo konstatovali zatečeno stanje koje vide, nisu ništa dirali, niti šta otvarali. S toga provedeni dokazi koji se odnose na ovaj sporni događaj oko primopredaje dužnosti i popisa inventara na cijeloj Klinici ne dokazuju navode u tužbi i upućuju na zaključak da je u tom procesu bilo ispoljenih ponašanja iživljavanja i maltretiranja tužitelja.
Vezano za tvrdnje da se tužitelj onemogućavao u pravu da koristi godišnji odmor, kroz ocjenu materijalnih dokaza je utvrđeno da je tužitelj tokom 2017. godine koristio više od 35 dana godišnjeg odmora, od kojih 15 u julu te godine i da trećeuženi i četvrtotuženi nisu dali saglasnost da tužitelj preostale neiskorištene dane drugog dijela godišnjeg odmora za 2017. godinu iskoristi u terminima koje je predlagao. Trećetuženi je naveo da je zbog obima posla na Klinici prvi dio svog godišnjeg odmora otpočeo tek u novembru 2017. godine. Činjenica je dakle da se na aktima, zahtjevima koje je podnio tužitelj trećetuženom zabilježilo da se saglasnost ne daje zbog potreba i obima posla na Klinici. Shodno odredbi člana 60. Pravilnika o radu godišnji odmor radnici prvotuženog koriste u dva dijela, prvi dio bez prekida u trajanju od 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30 juna naredne godine. U organizaciji rada kakva je kod prvotuženog i u kojoj se od šefa Klinike traži u odnosu na sve radnike da daje i svoju saglasnost za korištenje II dijela godišnjeg odmora, onda je svakako i izvjesno da radnik prvotuženog može očekivati da i ne budu privaćeni datumi koje predloži. S toga kod utvrđene činjenice da je tužitelj koristio veliki broj dana godišnjeg odmora tokom 2017. godine, pa i tokom jula 2017. godine, to je evidentno da je kao radnik prvotuženog konzumirao pravo na godišnji odmor za 2017. godinu bez problema u 2017. godini, a na način kako je regulisano i Zakonom o radu, te pravilnikom o radu. Okolnost uskraćivanja saglasnosti na datume korištenja neiskorištenih dana godišnjeg odmora koje je predlagao tužitelj i što je držao da se njemu tim zahtjevima moralo udovoljiti ne predstavlja radnju uskraćivanja prava radnika i uznemiravanje njega kao radnika od strane tuženih na radnom mjestu.
Činjenica jeste da se protiv tužitelja podnijela prijava i zbog činjenice neopravdanog odsustva sa posla u dan utorak, a bio dežurni u subotu. Shodno pravilniku o radu od 02.08.2017. godine koji je na snazi u vrijeme spornog dana, prema članu 49. je regulisano da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i praznikom radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan (prvih 8 sati odrađeno je kao redovan dan, a za 16 sati dežurstva radnik ima pravo na plaćeni slobodan dan koji koristi u dogovoru sa šefom OJ). Nakon dežure subotom, što je bio tužiteljev slučaj, tužitelj nesporno nije radio u ponedjeljak, u pravilu i neradni dan, te je nesporno da je prema pravilniku potreban dogovor sa trećetuženim kao šefom OJ da plaćeni dan koristi i u dan utorak. S toga, obzirom na pravila regulisana u Pravilniku o radu koji se donio u 2017. godini, bez uporišta je bilo pozivanje tužitelja na akt-uputa prvotuženog iz 2016. godine o načinu kako se koriste dani nakon dežurstava. U odnosu na tvrdnje u tužbi da se njemu od strane tuženih nije omogućilo da učestvuje na kongresu ortopeda u Turskoj, evidentno je da su i nisu bili neosnovani, budući da je tužitelj kroz iskaz potvrdio da je tom kongresu prisustvovao. U odnosu na iskaz tužitelja na glavnoj raspravi da je slučaj koji je bio povezan za pritužbu pacijenta P.A k i da se radilo o manipulaciji sa pacijentom na njegovu štetu su navodi koji se nisu potkrijepili niti jednim drugim dokaznim sredstvom.
Činjenica iz dokaza jeste da se protiv tužitelja prema drugotuženoj podnijela disciplinska prijava dana 27.10.2017. godine, a potpisana od strane trećetuženog i četvrtotuženog, te da se tom jednom obuhvatila tri različita događa na radnom mjestu, po kojima su se tužitelju stavljale na teret povrede radne dužnosti za sva tri događaja (verbalni napad na trećetuženog, odbijanje da ode u ambulantu, korištenje slobodnog dana bez odobrenja šefa u dva navrata). Shodno članu 96. Pravilnika o radu disciplinsku prijavu može podnijeti šef OJ u kojoj radnik radi ili direktor discipline na inicijativu neposredno pretpostavljenog, te se podnosi direktoru u pisanoj formi. Iz dokaza je utvrđeno da je disciplinski postupak bio u toku, da je tužitelj od strane prvotuženog pozivan da iznese svoju odbranu, da je dostavio svoje očitovanje, da postupak nije okončan i nije donesena odluka povodom disciplinske odgovornosti zbog okolnosti što je došlo do prestanka radnog odnosa na inicijativu tužitelja kao radnika.
Sud je utvrdio da tvrdnje o mobingu za period od januara 2016. godine do 11.07.2017. godine kada je tužitelj pored poslova ljekara ortopeda obavljao poslove šefa Klinike nisu bile potkrijepljene uopće dokazima. Kako sud kroz ocjenu dokaza oko spornih dešavanja koja obuhvataju period od 5 mjeseci u kojem periodu tužitelj i nije više u ulozi šefa Klinike, nije našao dokazanim navode o mobingu, za niz tvrdnji nisu ni učinjeni vjerovatnim navodi o mobingu, te kako određeni navodi o mobingu u tužbi nisu bili ni tačni, to sud nalazi da nisu postojale aktivnosti tuženih prema tužitelju koje bi se mogle okarakterisati kao radnjama koje su imale elemente kontinuiranog i sistemskog uznemiravanja njega na radnom mjestu, pa je valjalo odbiti deklaratorni tužbeni zahtjev kao neosnovan, a zbog nedokazanosti osnove i zahtjev usmjeren na naknadu štete.
Odluka o troškovima je donesena na osnovu člana 383., 386. Zakona o parničnom postupku. Odmjereni su u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH5, na osnovu opredjeljenih zahtjeva tuženih na glavnoj raspravi.
Troškovi se sastoje od:
- advokatski troškova za zastupanje prvotuženog i drugotužene na pripremnom ročištu od 27.08.2020. godine u iznosu od 864,00 KM (720 KM+20% za zastupanje još jedne stranke), za zastupanje na nastavcima pripremnog ročišta od 06.10.2020. godine, te od 09.10.2020. godine u iznosu od po 432,00 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi od 18.01.2021. godine iznos od 864,00 KM, te za zastupanje na nastavcima glavne rasprave od 19.01.2021., 20.01.2021., 25.01.2021.,26.01.2021., godine, 27.01.2021. godine, 16.02.2021. godine i od 19.03.2021. godine u iznosima od po 432,00 KM, a što ukupno za zastupanje tih tuženih iznosi 5.616,00 KM. Nisu se priznali troškovi sa sačinjavanje podneska od 27.08.2020. godine jer se nije ocijenio nužnim i neophodnim za vođenje ove parnice
-advokatskih troškova za zastupanje trećetuženog čine: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 720,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu od 27.08.2020.. godine u iznosu od 720,00 KM; za dva nastavka pripremnih ročišta za jedno (prema zahtjevu) iznos od 180,00 KM, za drugo iznos od 360,00 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi od 18.01.2021. godine u iznosu od 720,00 KM i traženih 6 (šest) nastavaka glavne rasprave u iznosima od po 360,00 KM, uz PDV trošak na sve radnje koji iznosi 826,20 KM, što ukupno iznosi 5.686,20 KM
-advokatskih troškova za zastupanje četvrtotuženog koje čine troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 720,00 KM, zastupanja na pripremnom ročištu od 27.08.2020. godine u iznosu od 720,00 KM, za zastupanje na dva nastavka pripremnih ročišta u iznosu od po 360,00 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi od 18.01.2021. godine u iznosu od 720,00 KM, te za zastupanje na još 7 (sedam) nastavaka glavne rasprave u iznosu od po 360,00 KM, uz PDV na sve radnje koji iznosi 856,80 KM, odnosno ukupno 6.318,00 KM.
S u d i j a
Dženana Hadžiomeragić
Uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka:
Protiv ove presude dozvoljeno je izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku od 15 dana počev od prvog narednog dana nakon dostavljanja iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka
4 “Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16”
5 ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/04 i 24/04)