BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
KANTON SARAJEVO
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj : 65 0 Rs 624493 23 Rs 2
Sarajevo, 06.09.2024. godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija Muris Sakić, u pravnoj stvari tužitelja S.S., iz H., ul. … kojeg zastupa punomoćnik Marsela Bajramović, advokat iz Sarajeva protiv tuženog Kantonalno javno preduzeće „ZOI 84“ Olimpijski centar Sarajevo d.o.o. Sarajevo, kojeg zastupa punomoćnik Svjetlana Kuić, advokat iz Sarajeva, radi povrede prava iz radnog odnosa, vrijednost spora 6.100,00 KM, nakon zaključene glavne rasprave dana 24.04.2024. godine u prisustvu tužitelja, njegove punomoćnice te punomoćnice tuženog, dana 05.09.2024. godine, donio je sljedeće:
R J E Š E NJ E
Odbacuje se kao neblagovremena tužba u ovoj pravnoj stvari .
Obavezuje se tužitelj da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.474,20 KM u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
Tužitelj je dana 18.01.2017. godine putem punomoćnika pred ovim sudom podnio tužbu protiv tuženog sa tužbenim zahtjevom kao u izreci kojim je traženo da se utvrdi da je tuženi vršio mobing prema tužitelju kao svom radniku te se isti obaveže da tužitelju na ime duševne boli zbog povrede ugleda i časti, odnosno psihičkog uznemiravanja i degradiranja što je dovelo do umanjenja opće životne aktivnosti isplati iznos od 6.100,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate zajedno sa troškovima postupka, a sve u roku od 15 dana. U tužbi se navodi da je tužitelj bio dugogodišnji uposlenik tuženog preko 30 godina odnosno do novembra 2016. godine kada mu je tuženi otkazao ugovor o radu. Ističe da je dolaskom novog direktora počela njegova degradacija na način da su protiv njega pokretani neosnovani disciplinski postupci, koji su nezakonito vođeni i okončavani. Tako navodi da je 17.06.2015. godine pokrenut prvi disciplinski postupak koji je okončan zaključkom komisije da se isti neće provoditi jer nema dovoljno dokaza i elemenata, a zatim 12.10.2015. godine drugi disciplinski postupak nakon kojeg provođenja je utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu radne dužnost te bio premješten na drugo radno mjesto što je i realizovano, ali ne sa obrazloženjem da je to učinjeno zbog izvršene teže povrede radne dužnosti nego iz razloga mikro i makro sistematizacije. Protiv navedene odluke tužitelj je izjavio žalbu dana 18.12.2015. godine na koju nikada nije dobio odgovor. Ističe dalje je dana 11.03.2016. godine protiv njega ponovno pokrenut disciplinski postupak zbog navodne zloupotrebe korištenja bolovanja koji je obustavljen obzirom da je navedena komisija zaključila da je isti neosnovan. Zbog navedenih vođenih disciplinskih postupaka nadležna Kantonalna uprava za inspekcijeks poslove utvrdila je nepravilnosti i o navedenom obavijestila tužitelja da će prema poslodavcu reagovati odgovarajućom upravnom mjerom o čemu tuženi kasnije tužitelja (na njegovo traženje) nikada nije obavijestio. Naime, direktor tuženog donio je odluku o otkazu ugovora o radu kojom je tužitelj bio raspoređen na radnom mjestu Koordinator za Veliko polje, sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu na radnom mjestu Voda grupe redara u OJ Zetra, pa je tako tužitelj raspoređen da obavlja poslove fizičkog obezbjeđenja za šta nema ni potreban certifikat. Zbog ovakvog negativnog pritiska prema tužitelju, neosnovano iniciranih disciplinskih postupaka i njegovog degradiranja na niže radno mjesto, njegovo zdravstveno stanje je narušeno, te je ordinirajući ljekar otvorio bolovanje koje je u potpunosti bilo opravdano, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje. Slijedom navedenog, tužitelj je ustao sa tužbom i tužbenim zahtjevom kao u izreci.
U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu dana 02.03.2017. godine tuženi u cijelosti osporava postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženi smatra da se radnje koje je poduzimao, a na koje se tužitelj poziva u tužbi ne mogu podvesti pod mobing, u smislu Zakona o zabrani diskriminacije i definicije mobinga. Tuženi navodi i da su svi disciplinski postupci vođeni u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o radu, kao i da je tužitelju omogućeno iznošenje odbrane, a tuženi je u tom periodu pokrenuo više od 30 disciplinskih postupaka protiv radnika, tako da je neosnovano tvrditi da su isti bili usmjereno samo na tužitelja. U odnosu na navode da je tužitelj degradiran i premješten na drugo radno mjesto, tuženi navodi da je tužitelj nije premješten na obično mjesto redara, kako navodi u tužbi, nego je mu je Odlukom o otkazu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10.12.2015. godine ponuđeno radno mjesto Voda grupe redara OJ Zetra u skladu sa njegovom stručnom spremom, te mu je novim ugovorom o radu povećan koeficijent složenosti sa 2,35 na 2,55. Vezano za navode da je Kantonalna uprava za inspekcijske poslove, Inspektorat rada, zaštite na radu, socijalne zaštite i prosvjetne inspekcije utvrdila nepravilnosti, a u vezi disciplinskih postupaka protiv tužitelja tuženi ističe da isti nisu tačni, jer prilikom usmjerenog inspekcijskog nadzora povodom prijave tužitelja, navedeni Inspektorat je Rješenjem naložio tuženom da uskladi odredbe Pravilnika o radu sa odredbama Zakona o radu.
Nakon provedenog postupka ovaj sud je dana 07.01.2018. godine donio presudu broj: 65 0 Rs 624493 17 Rs kojom je u cjelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da utvrdi da je tuženi vršio mobing prema tužitelju kao svom zaposleniku, te da se istog obaveže da tužitelju isplati iznos od 6.100,00 KM na ime duševne boli zbog povrede ugleda i časti, odnosno psihičkog uznemiravanja i degradiranja, a što je dovelo do smanjenja životne aktivnosti, sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu nadoknade troškove postupka, sve u roku od 15 dana. Istom presudom tužitelju je naloženo da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 1.053,00 KM u roku od 15 dana.
Odlučujući o žalbi tužitelja protiv navedene presude Kantonalni sud u Sarajevu je svojom odlukom od 30.11.2023. godine žalbu tužitelja uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Imajući u vidu upute iz odluke drugostepenog suda konkretno navedene na stranici 2., pasus 7. u vezi sa pasusom 8, ovaj sud je dana 24.04.2024. godine zakazao glavnu raspravu na kojoj je tužitelj ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a u završnom izlaganju predložio da sud u cjelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev i tuženog obaveže na naknadu troškova postupka prema priloženom troškovniku ističući da je provedenim kako materijalnim tako i objektivnim dokazima dokazao da je tuženi prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu protiv tužitelja pokretao tokom 2015. i 2016. godine više disciplinskih postupaka od kojih je jedan obustavljen, a drugi nije ni okončan dok je za treći koji je okončan sam svjedok S.J. izjavio da tu možda nije ni bilo elemenata bilo kakve povrede izvršne od strane tužitelja. Pored toga ukazao otkaz ugovora o radu nije bio posljedice tužiteljeve odgovornosti ni navedenog disciplinskog postupka nego iz sasvim drugih razloga. Navodi da su tvrdnje tužbe da su pokretani disciplinski postupci bili neosnovani potkrjepljeni i materijalnim dokazima i to obavijestima Kantonalne uprave za inspekcijske poslove od 31.05.2015. godine iz kojih je vidljivo da su prilikom inspekcijskog nadzora utvrđene određene nepravilnosti. Isto tako, tužitelj je naveo i da su netačni navodi tuženog da je radno mjesto na koje je tužitelj ranije bio raspoređen nije ukinuto nego je samo promjenjen naziv istog tako da je isto označeno kao Rukovodilac Velikog polja. Naveo je i da nakon premještaja na radno mjesto vođa redara tužitelj nije obavljao te poslove nego faktički poslove čuvara iako nije imao certifikat za unutrašnju tehničku zaštitu koju izdaje FUP, a pri tome je bio raspoređen da te poslove obavlja u reonu Igman- Malo polje nego je bio obavezan dolaziri u Zetru što je znatno udaljenije od njegovog mjesta stanovanja nego Igman- Malo polje. Sve ovo dovelo je narušavanja zdravstvenog stanja tužitelja zbog čega je trpio i duševne bolove o čemu se izjasnio vještak medicinske struke.
Tuženi je ostao kod odgovora na tužbu i navoda istaknutih u toku postupka, a na glavnoj raspravi u završnom izlaganju predložio da sud u tužbu odbaci kao neblagovremenu ili odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ističući da se blagovremenosti tužbe u ovoj pravnoj stvari ima cijeniti prema rokovima iz čl. 12. Zakona o radu F BiH, a ne po odredbama Zakona o zabrani diskriminacije. Pored toga, smatra da tužitelj izvedenim dokazima nije dokazao vjerovatnost navoda iz tužbe ističući da radnje koje tužitelj navodi se ne mogu podvesti pod pojam mobinga obzirom da se iste odnose na vođenje disciplinske postupke protiv tužitelja za koje je pokretanje postojao valjan razlog. Tako ističe da je iz izvedenih dokaza vidljivo da je prvi pokrenuti postupak od 17.05.2015. godine vođen zbog nepojavljivanja tužitelja na radnom mjestu koji svoj izostanak nije opravdao, a koja radnja ima obilježja kršenja radne dužnosti što tužitelj nije tokom postupka ni sporio navodeći da će te izostanke opravdati doznakama za bolovanje. U pogledu drugog postupka vođenog po zahtjevu od 12.10.2015. godine isti je pokrenut iz razloga što je tužitelj suprotno ovlaštenjima iz ugovora o radu samoincijativno napustio radno mjesto, doveo pripadnike Oružanih snaga BiH i sa njima obavljao određene aktivnosti o čemu niko od nadređenih nije bio obaviješten pri čemu je takvo ponašanja opravdavao razlozima koji su neosnovani. Treći postupak odnosio se na zaticanje tužitelja da za vrijeme bolovanja obavlja rad i poslove zaštitara kod drugog lica, zatim da je prisustvovao sastanku sa ministrom te sindikalnom sastanku zbog kojih radnji je pokrenut postupak i utvrđena odgovornost tužitelja za jednu od navedene tri radnje. Dakle, za svaki od navedenih pokretnutih postupaka postojao je opravdanih razlog, a samo pokretanje takvih postupaka samo po sebi nema elemenata mobinga i ne predstavlja radnju kojom se radnik zlostavlja pa čak i kada je rezultat takvog postupka obustava. Dalje je ukazao da je izvedenim dokazima i to saslušanjem kako zakonskog zastupnika tuženog tako i svjedoka jasno dokazano da su u spornom periodu bilo pokrenuto oko 30 disciplinskih postupaka protiv više zaposlenika iz čega dakle ne proizlazi da se radilo u odnosu na tužitelja o izdvojenom slučaju te da je tužitelj drugčije tretiran od drugih zaposlenika. U pogledu navoda tužitelja da je isti bio degradiran raspoređivanjem na radno mjesto Vođa grupe redara tuženi smatra da su isti paušalni i neosnovani pogotovo kada se ima u vidu da mu je navedenim ugovorom priznati veći koeficijent složenosti poslova. Za tvrdnje tužbe da je ranije njegovo radno mjesto faktički zadržano, da je na isto raspoređen radnik M.A. te da se radi samo o izmjeni naziva tuženi je ukazao da iste nisu tačne te da su suprotne utvrđenju suda u odluci od 07.01.2018. godine pozivajući se upravo na obrazloženje suda iz navedene odluke.
Na ponovljenoj glavnoj raspravi, u u dokaznom postupku u skladu sa članom 7. Zakona o parničnom postupku F BiH („Službene novine broj F BiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) tužitelj je izveo dokaze i to čitanjem i uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu od 28.10.2016. godine, broj 2424/16, zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 17.06.2015. godine, odluku o pokretanju disciplinskog postupka, broj 2280-1/15 od 17.06.2015. godine, izjavu tužitelja od 18.06.2015. godine, odluku tuženog od 16.06.2015. godine, zapisnik disciplinske komisije tuženog br. 2280-2/15 od 19.06.2015. I br. 2280-3/15 od 29.06.2015. godine, zapisnik o provedenom disciplinskom postupku br. 2280-4/15 od 03.07.2015. godine, zapisnik o provedenom disciplinskom postupku br. 3088-4/15 od 12.11.2015. godine, zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka broj 3089/15 od 12.10.2015. godine, obavijest broj 3072/15 od 08.10.2015. godine, izjavu tužitelja broj 3073/15 od 08.10.2015. godine, odluku o formiranju disciplinske komisije br. 2580/15 od 13.08.2015. godine, odluku o pokretanju disciplinskog postupka br. 3088-1/15 od 04.11.2015. godine, zapisnik disciplinske komisije br. 3088-2-1/15 od 13.10.2015. godine, br. 3088-2/15 od 05.11.2015. godine, dva reversa od 15.06.2015. godine, zapisnik disciplinske komisije br. 3088-3/15 od 09.11.2015. godine, zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka 592/16 od 11.03.2016. godine, službenu zabilješku od 02.02.2016. godine, zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka 753/16 od 29.03.2016. I 754/16 od 29.03.2016. godine, odluku o pokretanju disciplinskog postupka broj 592-1/16 od 04.04.2016. godine i odluku br. 754-1/16 od 04.04.2016. godine i 753-1/16 od 04.04.2016. godine, poziv disciplinske komisije br. 789-1/16 od 05.04.2016. godine, odluku o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu br. 3721-1/15 od 10.12.2015. godine, ugovor o radu broj 372/15 od 10.12.2015. godine, žalbu na rješenje o promjeni radnog mjesta br. 3921/15 od 18.12.2015. godine, zapisnik o provedenom disciplinskom postupku, br. 592/16 od 11.03.2016.,753/16 od 29.03.2016. i 754/16 od 29.03.2016. godine, obavijest o obavljenom inspekcijskom nadzoru UP-1-14-09-34-07104/16-09/15-005 od 31.05.2016. godine, dopis tužitelja pravnoj službi ZOI 84 1250/16 od 30.05.2016. godine, medicinsku dokumentacija tužitelja od ljekara specijaliste neuropsihijatra počev od 07.07.2015.-18.11.2016. godine, nalaz i mišljenje ljekarske komisije u periodu od 25.01.-21.03.2016. godine, -izvod iz medicinske dokumentacije Doma zdravlja Hadžići , ugovor o radu na ime M.A. br. 1123/16 od 06.05.2016. godine , ugovor o radu na ime tužitelja br. 553/15 od 28.01.2015. godine, izvod iz Službenih novina KS br. 51 od 31.12.2013. godine, o obavezi tuženog za provođenje aktivnosti u vezi sa organizacijom EYOF-a za 2017. godinu. Na saglasan prijedlog parničnih stranaka pročitani su i izvršen je uvid u iskaze saslušanih svjedoka R.S. i N.N., zatim iskaz tužitelja te te je pročitan i izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke doktoru Omera Ćemalovića, specijalisti neuropsihijatru (koji su bili dokazni prijedlozi tužitelja). Također, u dokaznom postupku na glavnoj raspravi tužitelj je dodatno saslušan na okolosti trenutnog radnopravnog statusa kod tuženog.
S druge strane, tuženi je izveo dokaze i to uvidom i čitanjem Odluke o otkazu Ugovora o radu broj 2424/16 od 28.10.2016. godine, novinskog članak objavljen na stranici www.oslobodjenje.ba dana 15.10.2016. godine pod naslovom „Radnici ZOI-a traže smjenu direktora“, Ugovora o radu broj 553/15 od 28.01.2015. godine, Ugovora o radu broj 3721/15 od 10.12.2015. godine, Mikro organizacione strukture KJP ZOI 84 OCS d.o.o. - sistematizacija radnih mjesta sa pripadajućim grupama složenosti poslova, Odluke kojom se prihvata Program sanacije broj: 01-05-32501/13 od 13.12.2013. godine, Rješenja Kantonalne uprave za inspekcijske poslove broj: UP-14-09-34-07104-16-09/15-006 od 31.05.2015. godine i zapisnika o provođenju disciplinskih postupaka, te je na suglasan prijedlog parničnih stranaka pročitan i izvršen uvid u iskaze saslušanih svjedoka i to S.J. i V.T. (čiji su to dokazni prijedlozi bili).
Cijeneći sve izvedene dokaze posebno, ali i u međusobnoj vezi, te u odnosu na navode parničnih stranaka date tokom postupka, u smislu odredbi člana 8. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Iz odluke o otkazu ugovora o radu broj 2424/16 od 28.10.2016. godine vidljivo je tuženi tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog teške povrede radne obaveze iz čl. 40. točka 16 točka 19. i 27. Pravilnika o radu bez poštivanja otkaznog roka koja odluke je stupula na snagu danom donošenja uz obrazloženje da je dana 15.10.2016. godine na stranici www.oslobodjenje.ba izašao novinski članak u kojem je tužitelj iznio neke podatke koji se odnose na poslovanje tuženog, a da pri tome nije imao suglasnost od Uprave tuženog pri čemu se radilo o paušalnim, neprovjerenim i neistinitim podacima sa ciljem izazivanja nezadovoljstva kod radnika.
Iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka od 17.06.2015. godine vidljivo je da je isti podnijet protiv tužitelja od strane rukovodioca ski centra S.J. sa obrazloženjem da je tužitelju 16.06.2015. godine dat pismeni nalog da se dana 17.06.2015. godine priključi ostalim uposlenicima na Zetri radi radnih aktivnosi što isti nije učinio.
Iz odluke o pokretanju disciplinskog postupka broj 2280-1/15 od 17.06.2015. godine vidljivo je da je protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak radi utvrđivanja njegove odgovornosti zbog sumnje da je počinio teču povredu radne obaveze propisane čl. 41. Pravilnika o radu – neopravdano odbijanje izvršenja radnih zadataka.
Iz izjave tužitelja od 18.06.2015. godine vidljivo da je tužitelj na okolnosti navedene prijave i pokrenutog disciplinskog postupka izjavio se 17.06.2015. godine nije mogao odazvati na radni zadatak zbog bolesti, da je na bolovanju te da će opravdavanje za izostanak dostaviti nakon okočanja bolovanja.
Iz odluke tuženog od 16.06.2015. godine vidljivo da je tužitelju izdat nalog od strane rukovodioca ski centra da se dana 16.06.2015. godine priključi ostalim upslenicima na radnim aktivnosima na Zetri počev od 17.06.2015. godine.
Iz zapisnika disciplinske komisije tuženog br. 2280-2/15 od 19.06.2015. i br. 2280-3/15 od 29.06.2015. godine vidljivo ja da je protiv tuženog vođen disciplinski postupak, da je tokom odražana dva ročišta pročitan obrazloženi zahtjev za pokretanje istog, zatim saslušan tužitelj, te podnosilac prijave.
Iz zapisnika o provedenom disciplinskom postupku br. 2280-4/15 od 03.07.2015. godine vidljivo je da je komisija nakon razmotrenog podnesenog zahtjeva za pokretanje postupka te ocjenom dokaza donijela zaključak da se neće provoditi istih protiv tužitelja uz obrazloženje da je tužitelj svoj izostanak opravdao doznakama za bolovanje koje je dostavio u Sektor za kadrovske, pravne i opšte poslove iz kojij je vidljivo da je od 17.06. do 19.06.2015. godine bio privremeno spriječen za rad.
Iz zapisnika o provedenom disciplinskom postupku br. 3088-4/15 od 12.11.2015. godine vidljivo da je protiv tužitelja isti pokrenut na osnovu zahtjeva od 12.10.2015. godine i obavijesti od 08.10.2015. godine, te da je navedena komisija nakon provodenog postupka podneseni zahtjev našla osnovanim i utvrdila da je tužitelj dana 08.10.2015. godine bez saglasnosti rukovodioca napustio radno mjesto i bio u pratnji pripadanika Oružanih snaga BiH radi obilaska kontejnera u Ski centru Bjelašnica- Igman čime je počinio tešku povredu radne dužnosti na način da nije obavijestio rukovodioca o potrebni napšuštanja radnog mjesta i posjeti pripadnika Oružanih snaga, a koje radnje su kao teška povreda radne dužnosti opisane u čl. 41. st. 1. točka 6 i 19. Pravilnika, slijedom čega mu je izrečena sankcija premještaj na drugo radno mjesto.
Iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka broj 3089/15 od 12.10.2015. godine vidljivo je da se isti odnosi na tužitelja uz obrazloženje da je isti dana 08.10.2015. godine zatečen na Bjelašnici u pratnji delegacije Oružanih snaga kako obilazi kontejnere koji su prema njegovom kazivanju u vlasništvu Oružanih snaga, čime je po mišljenju podnosioca prijave izašao iz svojih ovlaštenja navedenog radnog mjesta i poslova koje obavlja.
Iz obavijesti broj 3072/15 od 08.10.2015. godine vidljivo je ista upućena generalnom direktoru tuženog sa navodima da se tužitelj 08.10.2015.godine pojavio u Babinom dolu sa delegacijom predstavnika ministrastva odbrane te vršio uvid u brojno stanje i fizičku ispravnosst kontejnera koji su navodno njihovo vlasništvo pri čemu je svoje radno mjesto napustio bez odborenje te o takvom prijemu delegacije nije obavijestio niti tražio odobrenje od nadređenih.
Iz izjave tužitelja broj 3073/15 od 08.10.2015. godine vidljivo je da je tužitelj naveo da su navedenog dana došli predstavnici Oružanih snaga radi obilaska kontejnera što se radi svakih 6 mjeseci, da je su iste u pratnji sa njim prebrojali, da su su na njihov zahtjev prebrojali i kontejnere na Bjelašnici o čemu ne spori da nije obavijestio direktora navodeći da nije imao kredita na mobilnom telefonu te da nije postojala druga opcija da o tome nadređene obavijesti.
Iz odluke o formiranju disciplinske komisije br. 2580/15 od 13.08.2015. godine vidljivo je direktor tuženog istom imenovao članove disciplinske komisije sa zadatakom da komisija po svakom pokrenutom zahtjev za utvrđivanje odgovornosti ispita sve navode te da psimeni prijedlog i mišljenje Upravi Preduzeća o osnovanosti zahtjeva za utvrđivanje odgovornosti zaposlenika.
Iz odluke o pokretanju disciplinskog postupka br. 3088-1/15 od 04.11.2015. godine vidljivo je da se ista odnosi na disciplinski postupak iz razloga opravdane sumnje da je isti počinio povredu radne obaveze opisane u zahtjevu broj: 3088/15 od 12.10.2015. godine na način da je samoinicijativno napustio radno mjesto bez saglasnosti rukovodioca te da nije imao kompetencije da bude u službi pratnje delegacije koja dolazi u Ski centar.
Iz zapisnika disciplinske komisije br. 3088-2-1/15 od 13.10.2015. godine, br. 3088-2/15 od 05.11.2015. godine, dva reversa od 15.06.2015. godine, zapisnik disciplinske komisije br. 3088-3/15 od 09.11.2015. godine vidljivo je da imenovana komisija na navedenim ročištima izvodila dokaze i saslušavala svjedoke a na okolnosti navedene povrede radne dužnosti iz zahtjeva broj 3089/15 od 12.10.2015. godine.
Iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka 592/16 od 11.03.2016. godine vidljivo je da se isti odnosi na povredu radne obaveze u vidu zloupotrebe bolovanja.
Iz službene zabilješke od 02.02.2016. godine vidljivo je da je ista sačinjena od strane rukovodioca Službe unutrašnje zaštite na okolnosti da je dana 02.02.2016. godine prilikom obilaska Ski centra Igman- Bjelašnica, od strane uposlenika koji su bili na obilasku terena ispred objekta hotela Feri zatečen tužitelj kako izlazi iz istog i koji je odmah nakon što ih je ugledao i nakon što su se ovi zaustavili sa vozilom vratio žurnim korakom u navedeni objekat i isključio rasvijeetu u istom koja je do tada radila. U istoj se navodi da je u neposrednoj blizini navedenog objekta zatečeno i vozilo tužitelja sa napomenom da je isti u spornom periodu bio na bolovanju, te da je prema nezvaničnim informacijama dobivenim od zaštitarske agencije Gama AA koja je tog dana vršila obezbjeđenje objekta nakon završenog obezbjeđenja izvršila promopredaju objekta upravo tužitelju.
Iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka 753/16 od 29.03.2016. i 754/16 od 29.03.2016. godine vidljivo da su isti dostavljeni nadležnom organu tuženog radi radnji tuženih koje su opisane kao zloupotreba bolovanja.
Iz odluke o pokretanju disciplinskog postupka broj 592-1/16 od 04.04.2016. godine i odluke br. 754-1/16 od 04.04.2016. godine i 753-1/16 od 04.04.2016. godine vidljivo je da se iste odnose na disciplinske postupke protiv tužitelja po zahtjevima za pokretanje istih od 11.03.2016., 29.03.2016. opisane kao zloupotreba prava bolovanja i neplaćenog odsustva.
Iz poziva disciplinske komisije br. 789-1/16 od 05.04.2016. godine vidljivo je da se isti odnosi na tužitelja radi pristupanja sjednici disciplinske komisije na okolnosti davanja iskaza vezano za navode iz zathejva za pokretanje disciplinskog postupka od 11.03.2016. godine i 29.03.2016. godine.
Iz odluke o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu br. 3721-1/15 od 10.12.2015. godine, vidljivo je tužitelju otkazan ugovor o radu ne neodređeno vrijeme broj: 553/15 od 28.01.2015.godine prema kojem je bio raspoređen na radnom mjestu Kordinator za Veliko polje u OJ Ski centar Bjelašnica- Igman- Služba za sport, kulturu, rekreaciju i sigurnost te mu istovremeno ponuđeno zaključivanje novog ugovora o radu sa izmjenjenim uslovima i to u dijelu naziva radnog mjesta, opisa poslova, grupe složenosti poslova i koeficijenta plaće uz obrazloženje da se isti otkazuje zbog stupanja na snagu nove mikro i makro sistematizacije.
Iz ugovora o radu broj 372/15 od 10.12.2015. godine vidljivo je da je tužitelj kod tuženog zasnovao radni odnos na poslovima i radnim zadacima radnog mjesta vođa grupe redara u OJ Zetra na neodređeno vrijeme počev od 10.12.2015. godine.
Iz žalbe na rješenje o promjeni radnog mjesta br. 3921/15 od 18.12.2015. godine vidljivo je da istu protiv navedene odluke podnio tužitelj uz obrazloženje da takva odluka tuženog nije donošena na osnovu činjenica i stvarnih potreba te da stoga istu ne može ni prihvatiti.
Iz zapisnika o provedenom disciplinskom postupku, br. 592/16 od 11.03.2016.,753/16 od 29.03.2016. i 754/16 od 29.03.2016. godine vidljivo je da je imenovana komisija nakon provedenog postupka dala prijedlog i mišljenje da se postupak po zahtjevima za pokretanje disciplinskog postupka broj 753/16 od 29.03.2016. godine i broj 754/16 od 29.03.2016. godine obustave iz razloga što nije utvrđena osnovanost istih, dok je po zahtjevu broj 592/16 od 11.03.2016. godine utvrđeno da je tužitelj počinio tečku povredu radne obaveze iz čl. 41. st. 1. točka 8 Pravilnika o radu tuženog od 30.11.2016. godine („zloupotreba prava bolovanja i neplaćenog odsustva“) te dala prijedlog da se postupi u skladu sa čl. 40. st. 2. Pravilnika o radu.
Iz obavijesti o obavljenom inspekcijskom nadzoru UP-1-14-09-34-07104/16-09/15-005 od 31.05.2016. godine vidljivo da se istim tužitelj obaviještava da provedenim nadzorom konstatovano da propisane sankcije za teže i lakše povrede radne obaveze po Pravilniku or adu tuženog nisu u skladu sa Zakonom o radu zbog čega će inspektor rada prema poslodavcu djelovati odgovarajućom upravnom mjerom.
Iz dopisa tužitelja pravnoj službi ZOI 84 1250/16 od 30.05.2016. godine vidljivo je da tužitelj prigovora radu disciplinske komisije i zahtjeva dostavu zapisnika sa održanih sjednica.
Iz medicinsku dokumentacija tužitelja od ljekara specijaliste neuropsihijatra počev od 07.07.2015.-18.11.2016. godine, nalaz i mišljenje ljekarske komisije u periodu od 25.01.-21.03.2016. godine, -izvod iz medicinske dokumentacije Doma zdravlja Hadžići vidljivo je da se tužitelj u navedenom periodu javljao ordinirajućem ljekaru, da je istom shodno konstatovanom zdravstvenom stanju uspostavljana dijagnoza i propisana odgovarajuća terapija.
Iz ugovora o radu na ime M.A. br. 1123/16 od 06.05.2016. godine vidljivo je da navedni rad kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme na poslovima i zadacima radnog mjesta Pomoćni kordinator za Veliko polje Igman na neodređeno vrijeme počev od 04.05.2016. godine.
Iz ugovora o radu na ime tužitelja br. 553/15 od 28.01.2015. godine vidljivo je da je istom ponuđeno zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Kordinator za Veliko polje počev od 01.02.2015. godine.
Iz izvoda iz Službenih novina KS br. 51 od 31.12.2013. godine vidljivo je da se isti odnosi na obaveze tuženog za provođenje aktivnosti u vezi sa organizacijom EYOF-a za 2017. godinu.
Iz novinskog članak objavljenog na stranici www.oslobodjenje.ba dana 15.10.2016. godine pod naslovom „Radnici ZOI-a traže smjenu direktora“ vidljivo je da je tužitelj za navedeni portal dao intervju u kojem se navodi da radnici tuženog žele smijenu direktora zbog neprovođenja sanacionog plana što je dovelo u pitanje egzistenciju firme, da se isti nije držao striktno propisanih pravila, da nije ispunio obaveze uplate dopirnosa za radnike za 2012., 2013. i 2014. godine, dok je direktor tuženog u istom članku naveo da sindikat nema suglasnost za štrajk upozorenja i da će protiv svih koji budu štrajkovali biti podnijeta krivična prijava, a za samog tužitelja iskazao je da se protiv njega sprema krivični postupak zbog malverzacija koje je radio na Velikom polju zbog čega je i prebačen na drugo radno mjesto, zatim da se radi o radniku protiv kojeg je prokretano više disciplinskih postupaka.
Iz Mikro organizacione strukture KJP ZOI 84 OCS d.o.o. - sistematizacija radnih mjesta sa pripadajućim grupama složenosti poslova vidljivo je istom dat tablearni prikaz sistematizacije radnih mjesta kod tuženog po organizacionim jedninicama sa utvrđenih koeficijentom složenosti poslova za navedena radna mjesta.
Iz Odluke broj: 01-05-32501/13 od 13.12.2013. godine vidljivo je da se istom prihvata Program sanacije broj: 01-05-32501/13 od 13.12.2013. godine i da navedena stupa na snagu danom objavljivanja u Službenim novinama KS.
Iz Rješenja Kantonalne uprave za inspekcijske poslove broj: UP-14-09-34-07104-16-09/15-006 od 31.05.2015. godine i zapisnika o provođenju disciplinskih postupaka vidljivo je da je istim naloženo tuženom da odredbe svog Pravilnika o radu uskladi sa odredbama Zakona o radu F BiH.
U svom iskazu datom u svojstvu parnične stranke tužitelj je na glavnoj raspravi u postupku 65 0 Rs 624493 17 Rs izjavio je da je u radnom odnosu kod tuženog od održavanja olimpijade, da je rješenje o prijemu u radni odnos zaprimio 1985. godine od kada je u sportu. Od tog perioda bio je angažovan za skijaške i nordijske discipline te skijaškog trčanja. O njegovim rezultatima rada najbolje govori činjenica da je od 2013.godine angažovan kao stručni savijetnik na Fakultetu za fizičku kulturu za nordijske discipline. Naveo je da je tuženi imao određeni broj kontejnera koji su trebali da podrže svako veće takmičenje, a koje je on inače dužio i za njih bio odgovoran, a kada je ukazao da je određeni broj istih odvezen te ukraden i da je usljed takvog nemara nastupila materijalna šteta od 150.000,00 KM protiv njega je pokrenut odmah disciplinski postupak izbog čega je on i udaljen sa Velikog polja i svog radnog mjesta. Dalje je naveo da je otkaz dobio 2016.godine kada je istupao u medijima te dao izjavu za Oslobođenju vezano za nenamjensku potrošenju sredstvima te nesprovođenja plana koji je objavljen u Službenim u novinama. Dalje je iskazao da je protiv odluke o otkazu ugovora o radu pokrenuo postupak poništena iste, te da je ranije protiv njega pokretan veći broj disciplinskih postupaka i to prvi 2015.godine zbog navodno njegovog nepravnog odsustva sa posla za koje je vrijeme je on bio na bolovanju iako je to njegov nadređeni znao generalni direktor tuženog naložio je pokretanje postupka. Drugi postupak pokrenuti je upravo vezano za kontejnere uz obrazloženje ad on nije imao pravo da iste prebrojavao sa pripadanicima oružanih snaga iako im je tada pojasnio da se radilo o redovnom šestomjesečni obilasku nakon čega je on tužitelja traženo da dostavi dokaze ko je njega ovlastio za taj dio posla. Upravo kada je ukazao da tih kontejnera nema u broju u kojem su ranije bili protiv njega je podnesena disciplinska prijave, a u disciplinskom postupku kao sankcija izrečena mu je sankcija premještanja sa navedenog radnog mjesta na radno mjesto u Zetri. Tvrdi da nije tačno da je njegovo predhodno radno mjesto ukinuto novom sistematizacijom obzirom da je na isto radno mjesto sa drugim nazivom raspoređen radnik M.A.. Njegovim odlaskom sa navedenog radnog mjesta došlo je do znatnih promjena terena koje je on održavao na gore na način da je uklonjena i ograda koju je on samoincijativno postavio kojom je bio zabranjen ulaz automobilima, a koje sada nema. U pogledu treće disciplinske prijave naveo je se ista odnosila na njegovo opravdano odsustvo sa posla u vijeme kada je imao zdravstvenih problema i kada zbog loše finansijskog stanja njemu ni ostalim radnicima nisu bile knjižice ovjerene. Četvrta prijava odnosila se također na zloupotrebu bolovanja kako se to navodi na način da mu je stavljeno na teret da je za vrijeme bolovanja bio radno angažovan na obezbjeđenju hotela Feri, a istina je da je on tada došao u posjetu svom prijatelju koji je tu radio i sa kojim je tako znao da provodi vrijeme pri čemu tvrdi da nije bio radno angažovan. Istakao je da zbog navedenih radnji od početka osjećao tjeskobu, da nije mogao da spava, da normalno funkcioniše, da nije bio sposoban da obavlja dužnost čuvara na Zetri, da su mu se svi smijali, da je raspoređen za čuvara na Zetri i to kraj groblja, da ima dopis da nije psihofizički sposoban da radi kao čuvar, da nema ni certifikat. Pojasnio je da je tu radio 6 mjeseci te da ga je tu zatekao otkaz ugovora o radu. Dalje je izjavio da na radnom mjestu koordinatora ili rukovodioca za Veliko polje kojeg je on ranije obavljao prvo bio raspoređen M.A., zatim S.M. koji je bio na spisku za otpuštanje, onda A.P. i na kraju A.M.. Sa direktorom tuženog nije imao neku komunikaciju, razmijenili su svega dvije rečenice možda. Misli da je degradiran upravo zbog toga što je direktoru tuženog ukazao na činjenicu da nije sproveo sanacioni plan što su mu rekli i u u Skupštini Kantona zbog čega smatra da je direktor upravo u njemu vidio neprijatelja kojeg je želio da se riješi. O odnosu direktora prema radnicima naveo je da govori i činjenica da je namjeravao ukinuti Sindikat, a kako to nije uspio onda je ukinuo članarinu. Na pitanja punomoćnika tuženog iskazao je mu nije poznato kakav je odnos direktor imao prema drugim radnicima, misli da je on bio izložen ovom pritisku jer je bio najstariji radnik. Moguće je i da su drugi radnici bili premještani na druga radna mjesta, ali to njega ne interesuje. Zna da je protiv drugih radnika bilo pokrenutih disciplinskih postupaka oko 20 kojih su vođeni odjednom, ali ni protiv koga u obimu kao protiv njega. Na navedene odluke iz disciplinskih postupaka izjavljivao je pravne lijekove, te podnio prijave nadležnom tužilaštvu i inspekciji. Na glavnoj raspravi u ponovljenom postupku tužitelj je izjavio da ostaje kod svog ranije datog iskaza te dodao da je sada zaposlen kod tuženog na radnom mjestu Saradnik za razvoj nordijskih disciplina na kojem je ranije bio raspoređen prije donošenja odluke o raspoređivanju na radno mjesto Vođa grupe redara pojašnjavajući da je radni odnos kod tuženog ponovno zasnovao 19.05.2020. godine, a novom sistematizacijom raspoređen u 2022. godine na radno mjesto Saradnika za nordijske discipline.
Svjedok R.S. čiji je iskaz, na saglasan prijedlog parničnih stranaka pročitan na ponovoljenoj glavnoj raspravi izjavio da je zaposlen kod tuženog od 05.februara 2005.godine, da radi u Službi unutrašnje zaštite, obnašam dužnost predsjednika Sindikalne podružnice KJP „ZOI 84“ te da je on na čelu sidikata radnika od 2015. godine. Poznato mu je da je tužitelj radio na Velikom polju kao koordinator Velikog polja i sportskih aktivnosti i da je učestvovao u svim većim takmičenjima, u organizaciji svih većih takmičenja, dešavanja na Igmanu i Bjelašnici. Znam i da je još bio pozvan kao stručni saradnik na Fakultet za sport. Dalje je izjavio da isti od kvalifikacija ima VSS, da je ima iznimno radno iskustvo te da o tome i njegovim sposobnostima govori činjenica da je izvršio pripremu nekog velikog takmičenja kao što je bila Vojna olimpijada prije dvije tri godine na Bjelašnice. Pojasnio je da predpostavlja da ima ove kvalifikacije jer bez istih ne bio mogao obavljati poslove radnog mjesta koordinatora bez VSS-a. Dolaskom na čelo novog direktora 2015. godine naveo je da su počele nezakonitosti na način da isti direktor nije poštovao sanacioni plan i program koji je donijela Skupština, a sa kojim postupanjima nije bio saglasan sindikat pogotovo u dijelu sistematizacije koju je donio. Niti jednu sugestiju nije prihvatio pa je tako konkretno svojim postupcima tužitelja postavio za Vođu redara na Zetri koje poslove tužitelj nikada nije obavljao. Pri tome tužitelj je faktički obavljao poslove običnog čuvara iako nije imao certifikat za unutrašnju tehničku zaštitu koju izdaje Federalni MUP. Tvrdi da direktor tuženog nikada nije konsultovao sindikat niti po jednom pitanju promjene, otkaza ugovora o radu i slično, nego je sve radio samovoljno pa je tako samovoljno formirao i disciplinske komisije u koje je postavljao svoje ljude te donosio odluke koje je on htio. Naveo je da su svi stariji radnici osjetili ovakav pritisak i bili istom izloženi od strane direktora. Od ranije se pričalo među radnicima da direktor namjerava tužitelja smijeniti sa radnog mjesta na kojem je bio raspoređen i premjestiti ga na drugo. Usljed takvog stanja navodi da je tužitelj imao zdravstvenih problema, da se žalio na pritisak te da je na kraju i dobio otkaz iako je bio porodičan i imao kreditne obaveze. Dalje je iskazao da radno mjesto koordinatora za Veliko polje koje je obavljao tužitelj 2015.godine nije ukinuto i da ono i dalje postoji, da je na isto raspoređen radnik koji ako ima istu stručnu spremu zasigurno nema isto radno iskustvo kao tužitelj. Zasigurno zna da njegovim kvalifikacijama koje je imao nije odgovorala radno mjesto na kojem je posljedni put bio raspoređen – Vođa grupe redara. Ovaj svjedok je dalje naveo i da se Uprava od samog početka bazirala da ugasi Sindikat i one koji znaju svoj posao da rade pa je tako prvi na redu bio tužitelj koji je je bio najaktivniji član Sindikata. Na pitanja punomoćnika tuženog izjavio je da jeste novi ugovor koji je ponuđen tužitelj odgovorao njegovoj stručnoj spremi, ali da smatra da je tim degradiran jer te poslove nikada ranije nije obavljao jer je faktički obavljao poslove čuvara pojašnjavajući da nije isto izdavati naloge za rad (što je radio tužitelj kao vođa na Velikom polju) i lopatiti snijeg što je bio između ostalog i posao čuvara.
Svjedok N.N. u svom iskazu na pitanja punomoćnika tužitelja izjavio je da je univerzitetski profesor na Fakultetu sporta i odgoja – Katedra za zimske sportove, da tužitelja poznaje nekih 6 godina dok je isti radio na Velikom polju dok je bio zadužen za staze koje je uređivao i održavao, prevashodno za nordijsko skijanje te je tužitelj kasnije bio aganžovan i kao spoljni saradnik iz prakse kao demostrator na terenu. Koliko je njemu poznato tužitelj je uređivao staze i vodio taj kompletan dio na Velikom polju, a kasnije je upoznat od strane tuženog da je smijenjen sa navedene pozicije, a kako je i kasnije bio u kontaktu sa tužiteljem vidio primjetio je da je tužitelj depresivan.
Svjedokinja V.T. je u svom iskazu na pitanja punomoćnika tuženog izjavila da je u radnom odnosu kod tuženog na radnom mjestu sekretara preduzeća od 2008. godine, da je od 2015. godine bila angažovana kao uglavnom kao predsjednik komisije u oko 29 ili 40 disciplinskih postupaka pojašnjavajući da se isti pokreću zahtjevom direktora lii rukovodioca službe i sektora, da komisija ima 5 članova, da kad se zaprimi zahtjev, komisija zasjeda na način da se upozna sa predmetom, zatim se dostavljaju pozivi za davanja iskaza. Iskazala je da su svi postupci protiv tužitelja pokrenuti i vođeni u skladu sa internom procedurom, a bilo ih je 2 u 2015. i 2 u 2016. godini. Pojasnila je da je jedan komisija obustavila zbog nepostojanja dokaza. Jedan od postupaka koji je vođen odnosio se na više povreda radne obaveze i to tri od kojih se jedan odnosi na prisustvo sindikalnom sastanka za vrijeme bolovanja koji je obustavljen, zatim posjedu resornom ministru isto za vrijeme bolovanja koji je također obustavljen, a treći se odnosio da je tužitelj za vrijeme bolovanja bio zatečen od strane rukovodioca SUZ-a na Velikom polju, u neko doba noći u hotelu Feri za koji je i oglašen odgovornim te data prijedlog premještaja na drugo radno mjesto. Tvrdi da se u tim postupcima prema tužitelju nije odstupalo od ranije ustaljenih pravila. Ne spori da je bilo pokušaja da se utiče na rad komisije, ali da takav uticaj nije bio ostvaren.
Svjedok S.J. u svom iskazu na pitanja punomoćnika tuženog izjavio je da je zaposlen kod tuženog od 07.01.2012.godine, da je bio na radnom mjestu rukovodioca organizacione jedinice SKI centra kada je protiv tužitelja vođen prvi i drugi disciplinski postupak. U to vrijeme bio je nadređeni tužitelju. Istakao je da se prva prijava protiv tužitelja odnosila na to da se nije pojavio na akciji čišćenje skladišnih prostora ispod piste na Zetri zbog čega je o navedenom obavijestio generalnog direktora koji je tražio izjašnjenje od istog. U drugom slučaju tužitelj je sa pripadnicima oružanih snaga na Bjelašnicu bez konsultacije sa njim vršio obilazak terena što je svjedok smatrao jednom vrstom nepoštovanja te nakon očitovanje tužitelja njegovu izjavu predao nadležnim organima radi eventualnog daljeg postupka. Tvrdi da on nikada nije dobio bilo kakve naloge da se drugčije ponaša prema tužitelju, a za druge mu nije poznato. Na pitanja punomoćnika tužitelja izjavio je da je tužitelj vrlo marljiv radnik,d a je bio maksimalno posvećen poslu, da je radio na zaštiti interesa tuženog, da je imao izuzetno radno iskustvo i znanje.
U navedenoj pravnoj stvari provedeno je i vještačenje po vještaku medicinske struke Omeru dr- Ćemaloviću koji je u svom nalazu i mišljenju od 18.01.2018. godine, a na osnovu medicinske dokumetacije te kliničkog pregleda tužitelja, naveo je pokretanje više disciplinskih postupaka protiv njega u navedenom vremenskom periodu uticalo na pojavu stresa koji je javio kao posljedica njegovog savjesnog rada i odnosa prema imovini firme. Sve navedeno uzrokovalo je osjećaj napetnosti, uznemirenosti, nesigurnosti, neizvjesnosti, poniženosti i šikaniranosti što se odrazilo na njegov san i svakodnevno funkcionisanje te prometilo njegovu psihofizičku ravnotežu zbog čega je zatražio i adekvatnu medicinsku odnosno ljekarsku pomoć. Mišljenja je da je tužitelj usljed navedenih događaja trpio duševnu bol u jakom stepenu u periodu od oko 40 dana, srednjem 60 dana i lakom 90 dana.
Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj bio uposlenik tuženog, da je protiv njega vođeno više disciplinskih postupaka u toku 2015. i 2016. godine, te da je dana 28.10.2016. godine tuženi donio odluku kojom se otkazuje ugovor o radu tužitelja.
Među parničnim strankama sporno je da li je tužba u navedenoj pravnoj stvari blagovremena te da li radnje svaka za sve i u cjelini predstavljaju radnje mobinga, odnosno da li je tuženi na taj način prema tužitelja djelovao sa ciljem profesionalne degradacije, stvaranja nepovoljnih uslova rada ili na neki drugi način koji bi se mogao okarakterizirati kao nefizičko uznemiravanje na radnom mjestu.
Obzirom na istaknuti prigovor neblagovoremenosti tužbe na kojem je tuženi insistirao i u ponovoljenom postupku sud u ocjeni osnovanosti istog pošao od odredbe čl. 12. st.1. Zakona o radu F BiH (Službene novine Federacije BiH broj: 26/16 i 89/18) kojim je propisano da u slučajevima diskriminacije u smislu odredbi ovog zakona, radnik kao i lice koje traži zaposlenje mogu od poslodavca zahtijevati zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za diskriminaciju . Stavom 2. regulisano je ako poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva iz prethodnog stava, ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu
Slijedom citirane odredbe radnik može, ali nije u obavezi, u roku od 15 dana od dana saznanja za diskriminaciju zahtijevati zaštitu od poslodavca. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu. Ukoliko radnik ne zatraži blagovremenu sudsku zaštitu, njegova tužba se odbacuje kao neblagovremena.
Na osnovu činjeničnih navoda iz tužbe nedovojbeno proizlazi da je posljednja radnja prema tužitelju za koju on prema tužbi smatra da predstavlja radnju mobinga počinjena donošenjem odluke o otkazom ugovora o radu od 28.10.2016. godine, a koju je tužitelj zaprimio dana 01.11.2016. godine što je vidljivo iz izvedenog dokaza i to navedene odluke o otkazu ugovora o radu broj: 2424/16 od 28.10.2016. godine. Iz uvida u izvedene materijalne dokaze ne proizlazi da je tužitelj po prijemu navedene odluke o otkazu ugovora o radu od 28.10.2016. godine protiv iste tuženom podnosio zahtjev za zaštitu od diskriminacije u smislu čl. 12. st. 1. Zakona o radu F BiH. Obzirom da je tužba u navedenoj pravnoj stvari podnijeta pred ovim sudom dana 18.01.2017. godine nedvojbeno prozlazi da tužitelj u konkretnom slučaju nije postupio u rokovima iz stava 2. člana 12. Zakona o radu F BiH slijedom čega je istu valjalo odbaciti.
Sam tužitelj je u svom iskazu datom u ponovoljenom postukpu na glavnoj raspravi naveo da je kasnije 19.05.2020. godine ponovno zasnovao radni odnos kod tuženog te pojasnio na kojem radnom mjestu i na kojim poslovima i radnim zadacima. Imajući u vidu navedeno jasno je dakle da se ne radi o produženim i kontinuiranim radnjama tuženog koje bi eventualno predstavljale mobing u kojem slučaju bi se navedeni rokovi drugčije cijenili. Naime, iz navedenog je jasno vidljivo da od momenta donošenja odluke o otkazu ugovora o radu za koju tužitelj navodi kao posljednju radnju mobinga i zasnivanja kasnije radnog odnosa u 2020. godine ne postoji kontinuitet da bi se moglo smatrati da se radi o kontinuiranom mobingu.
Tačno je da je u stavu 4. člana 13. Zakona o zabrani diskriminacije propisano da je rok za podnošenje tužbe na osnovu člana 12. ovog Zakona tri godine od dana saznanja o učinjenoj povredi prava, a najdalje (5) pet godina od dana učinjenja povrede te da se kod kontinuirane diskriminacije rok računa od dana posljednje učinjene radnje.
Međutim, prema stavu Vrhovnog suda Federacije BiH izraženo u odluci broj: 65 0 Rs 647009 22 Rev od 29.09.2022. godine, koji ovaj sud prihvata u cijelosti, odredba člana 12. Zakona o radu kao specijalna odredba derogira odredbu člana 13. Zakona o zabrani diskriminacije BiH( Službeni glasnik BiH broj 59/09 i 66/16) i to prema pravilu “Legis specialis derogate legi generali“. Zakon o radu sadrži posebne odredbe o osnovnim i posebnim oblicima diskriminacije, kao i proceduru za ostvarenje zaštite radnika, a razlog za znatno kraći rok za traženje sudske zaštite leži u činjenici da je u radnopravnom odnosu bitno i u interesu obiju strana, poslodavca zbog učinka rada, a radnika zbog uvjeta rada, da se sva sporna pitanja hitno rješavaju. U cilju toga u Zakonu o radu učinjene su izmjene po pitanju vremena i načina podnošenja tužbe za zaštitu od diskriminacije, u čemu ovaj sud, jednako kao i Kantonalni sud u Sarajevu, te Vrhovni sud Federacije BiH, ne vidi bilo kakvo ustavno pitanje (u odnosu na jaču i širu zaštitu ljudskih prava).
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Druge izvedene dokaze, čiji sadržaj je predhodno interpretiran, sud je analizirao te isti nije od značaja za drugčiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari u pogledu neblagovremenosti tužbe obzirom da nisu izvođeni na te okolnosti čime ne dovode u pitanje odluku o neblagovremenosti tužbe.
Odluku o parničnim troškovima sud je donio na osnovu člana 383. stav 1. i 2., člana 386. stav 1. i člana 396. stav 1. do 3. ZPP-a, a isti se sastoje od priznatih troškova punomoćnika tuženog za rad advokata opredijeljenih troškovnikom, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/04 i 24/04) i to za zastupanje na pripremnom ročištu dana 04.10.2017. godine iznos od 360,00 KM, zastupanje na ročištu za glavnu raspravu dana 24.04.2018. godine iznos od 360,00 KM, te na nastavku glavne rasprave dana 12.09.2018. godine iznose od 180,00 KM, te zastupanja na glavnoj raspravi od 24.04.2024. godine u iznosu od 360,00 KM sve uvećano za 17% PDV-a, što ukupno iznosi 1.474,20 KM.
Sudija
Muris Sakić
Uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka:
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka.