Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju | Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

TUZLANSKI KANTON

OPĆINSKI SUD U GRADAČCU

Broj: 28 0 Rs 021616 11 Rs

Gradačac, 30.11.2016.godine

Općinski sud u Gradačcu, sudija Atifa Zaimović, u pravnoj stvari tužitelja F.M. sina H. iz Š., općina S., protiv tužene JU Osnovna škola „Špionica“ iz Špionice, općina Srebrenik, radi naknade štete, v.ps.9.000,00 KM, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 18.10.2016.godine u prisutnosti tužitelja i zakonskog zastupnika tužene Saše Nišandžić iz Tuzle, gore označenog dana, donio je slijedeću;

P R E S U D U

DJELIMIČNO SE usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, pa se obavezuje tužena JU Osnovno škola ''Špionica'' iz Špionice da tužitelju F.M. sinu H. iz Š. na ime pretrpjelih duševnih bolova zbog mobinga isplati iznos od 4.000,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe tj. od 09.02.2011.godine, pa do konačne isplate, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se tužena obaveže da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 6.000,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate kao i za troškove parničnog postupka, tužitelj se odbija.

O b r a z l o ž e nj e

Tužitelj, F.M. sin H. iz Š. je dana 05.02.2011.godine putem pošte, a koju je sud zaprimio 09.02.2011.godine podnio tužbu protiv tužene JU Osnovna škola „Špionica“ Špionica, radi naknade nematerijalne štete. Tužitelj je zatražio da se tužena obaveže da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpjele duševne bolove zbog povrede časti i ugleda, te straha da će ostati bez posla isplati novčani iznos od 9.000,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.

Na pripremnom ročištu od 07.05.2014.godine tužitelj tužbeni zahtjev djelimično preinačava tako da traži da mu tužena na ime nematerijalne štete zbog pretrpjelih duševnih bolova, zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 6.000,00 KM, a na ime pretrpjelih duševnih bolova zbog mobinga isplati iznos od 4.000,00 KM.

U završnom izlaganju tužitelj nakon što je dokazni postupak završen, u završnim riječima tražio je da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja a obaveže tuženu da zbog nezakonitog rada odnosno mobinga (diskriminacije ui uznemiravanja) tužitelju isplati nematerijalnu štetu u15.000,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 09.02.2011.godine kao dana podnošenja tužbe pa do dana isplate a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude kao i da mu isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.850,00 KM, a isti preinačeni tužbeni

-2-

zahtjev sud nije razmatrao, jer se tužbeni zahtjev u ovoj fazi postupka ne može preinačavati shodno članu 57. ZPP-a.

Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na sljedećim činjenicama:

da je tužitelj radnik JU OŠ „Špionica“ Špionica raspoređen na poslove nastavnika matematike i fizike;
da dana 06.02.2008.godine u školi u kojoj je tužitelj zaposlen održana je sjednica Vijeća roditelja, na kojoj je pod tačkom tekuća pitanja navodno donesen zaključak „predlažemo odjeljenskim stariješinama da pozovu roditeljski sastanak povodom potpisivanja peticije /roditelji koji žele / o isključenju F.M., nastavnika matematike i fizike: Vijeće roditelja jednoglasno podržava prijedlog“;
da je tužitelj izjavio prigovor na zapisnik pošto ovakav zaključak predstavlja direktan poziv na potpisivanje peticije za smjenu tužitelja sa radnog mjesta mimo važećih zakonskih propisa, a pogotovo što se zna da takav zaključak nije izglasan jednoglasno kako piše u zapisniku;
da je na sjednici Vijeća roditelja održanoj dana 18.03.2008.godine prigovor tužitelja je razmatran pod tačkom jedan zapisnika je konstatovano da se na prošlom sastanku „većina“ roditelja slaže sa potpisivanjem peticije protiv F.M., da je konstatovano da na prošlom sastanku načinjena greška jer nisu saslušani argumenti F.M., pa mu je data riječ na ovom sastanku;
da je tužitelj izložio svoje argumente ističući da on nastoji da radi po zakonu, da daje sve od sebe da djecu nauči, da je više puta nagrađivan i pohvaljivan o svom pedagoškom radu, te je tražio da se pročita zapisnik sa Vijeća roditelja od 06.02.2008.godine, te da je na sadržaj zapisnika reagovala V.H. koja je član Vijeća roditelja rekavši da na prošloj sjednici uopšte nije bilo glasanja, pa odluka nije mogla biti jednoglasna. Tužitelj je tražio da izjava V.H. uđe u zapisnik, ali predsjednica Vijeća roditelja S.J. nije htjela da vodi zapisnik niti je odredila drugo lice da vodi zapisnik;
da je direktor škole S.I. reagovao rekavši da je napravljena greška, ali vi sada donesite odluku da se ide među roditelje sa zahtjevom da potpišu peticiju protiv tužitelja, nakon čega su prisutni nastavili sa iznošenjem neistina i uvreda prema tužitelju, a zatim su tužitelja udaljili sa sjednice, da zapisnik sa sjednice nije vođen dok je tužitelj bio prisutan iako je on insistirao na tome;
dok je tužitelj bio prisutan sjednici prišlo je se na ostale tačke dnevnog reda, bez usvajanja ikakvih zaključaka po toj tački dnevnog reda, da bi kasnije tužitelj tražio zapisnik i saznao da je u zapisniku navedeno da je usvojen zaključak da se o njegovom negativnom ponašanju upoznaju roditelji na roditeljskim sastancima, a da u zapisniku nisu unesene njegove riječi izrečene u diskusiji;
da je tužitelju istog dana iznenada pozlilo, u hitnoj medicinskoj pomoći mu je ukazana prva pomoć i bio je na bolovanju tri sedmice, da je tužitelj dugogodišnji prosvjetni radnik više puta pohvaljivan i nagrađivan, uvijek ocjenjivan visokim godišnjim ocjenama, njegovi učenici iz godine u godinu osvajaju priznanja na takmičenju iz matematike i fizike na svim nivoima, pa ga je ovakvo ponašanje jednog od organa škole u kojoj je zaposlen teško pogodilo i nanijelo mu tešku duševnu bol povredom časti i ugleda, te strah zbog upućenih prijetnji da bi mogao ostati bez posla i egzistencije.

-3-

U preinačenom tužbenom zahtjevu od 07.05.2014.godine tužitelj je ostao u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, stim što je tužbeni zahtjev djelimično preinačio tako da traži da mu tužena na ime nematerijalne štete zbog pretrpjelih duševnih bolova, zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 6.000,00 KM, a na ime pretrpjelih duševnih bolova zbog mobinga isplati iznos od 4.000,00 KM. U činjeničnim navodima preinačenog tužbenog zahtjeva tužitelj navodi da je već duže vremena izložen mobingu, zapravo žrtva je mobinga zbog stalnog uznemiravanja na radnom mjestu, ponavljanja radnji koje imaju ponižavajući efekat na tužitelja kao žrtve zbog degradacije i njegovog profesionalnog statusa kod tužene.

U odgovoru na tužbu tužena je predložila da se tužba odbije u cjelosti, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Navode odgovora na tužbu tužena temelji na sljedećim činjenicama:

nesporno je da zaposlenik F.M. radi 25 godina u nastavi, ali sa prekidom od 1992.godine – 1995.godine,
da je jedini nastavnik u školi sa toliko godina staža, a nije promovisan u više stručno zvanje za svoj rad, njegova zadnja ocjena za rad „zadovoljava“,
da zadnjih 12 godina nije nagrađivan i pohvaljivan za svoj rad Priznanje pedagoškog zavoda dobijaju svi nastavnici koji su sa učenicima učestvovali na općinskom i kantonalnom takmičenju iz predmeta koje predaju,
da zadnjih 10 godina nema zapaženih rezultata kako na općinskom tako i na kantonalnom takmičenju,
da je Vijeće roditelja davalo prijedlog za preduzimanje nekih mjera u domenu rada Vijeća,
da pobijana tužba ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati tj. ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi nejasni i protuvrječni.

U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja i zakonskog zastupnika tužene u svojstvu parničnih stranaka, te je saslušao svjedoke V.H. kćerku O. iz Š. Centar, Z.B. sina Š.1 iz D.Š., S.S. sina S.1 iz Ć., F.D. kćerku Š.2 iz D.Š., A.S. sina M. iz Š., Š.K. sina M. iz Š., te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke neuropsihijatra Alije Sutović iz Tuzle od 12.10.2015.godine, te je izvršen uvid u zapisnika sa sjednice vijeća roditelja održanog 06.02.2008.godine, zapisnika sa sjednice vijeća roditelja održanog 18.032008.godine, prigovor tužitelja na rad vijeća roditelja ods 11.03.2008.godine, koji je zaveden pod broj 134/08 kod tužene, dopuna prigovora od 04.04.2008.godine, zaveden pod brojem 182-1/08, medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje psihologa od 13.02.2008.godine, izvod iz protokola bolesnika JZU Dom zdravlja Srebrneik broj 72-1/10 od 20.01.2010.godine, nalaz Klinike za psihijatriju od 24.03.2008.godine, izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad od 10.04.2008,godine, laboratoriski nalaz od 06.11.2009.godine, priznanja tužitelju od OŠ “Špionica” od maja 1999.godine, priznaje od Pedagoškog zavoda Tuzla od 07.05.2005.godine, izvještaj Ministarstva obrazovanja o uže stručnom nadzoru broj 10/V-03-10-38-2-1718-18/07 od 16.05.2007.godine, u pravosnažne i nepravosnažne presude i to: u pravosnažnu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 002307 11 Gž od 21.11.2012.godine, pravosnažno presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 003 0 Gž 07 001366 od 19.01.2009.godine, u nepravosnažnu presudu Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 Rs 027522 12 Rs od 13.10.2014.godine , u pravosnažnu presudu Kantonalnog sud u

-4-

Tuzli broj 28 0 P 002716 12 Gž od 28.03.2014.godine, nalaz vještaka medicinske struke Alije Sutovića od 17.02.2011.godine, konačnu ocjenu rada tužitelja za period 2008.g. do 2009g, od 2009.g. do 2010.g. 45-4/11, pismeno ovjereno kod notara Jadranke Škarice broj OPU-OV-3801/13 od 10/13 od 10.06.2013.godine, zahtjev za procjenu rada dikrektora škole S.I. upućenog tužitelja dana 22.03.2010.godine, nalaz inspektora za obrazovanje broj 10/3-38-566-1/09 od 15.06.2009.godine, rješenja o raspoređivanju nastavnika za 2008/2009 godinu broj 546-30/08 od 09.10.2008.godine, rješenje o raspoređivanju nastavnika u okviru 40 satne radne sedmice broj 861-20/09 od 18.09.2009.godine, zapisnik sjednice nastavničkog vijeća održane 25.08.2009.gdine, zahtjev za procjenu rada direktora škole S.I. i prijevremenu smjenu zaprimljen 22.03.2010.godine u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK-a, zahtjev za preduzimanje neophodnih zakonskih postupaka i mjera broj 355/10 od 14.05.2010.godine, za školski odbor tužene od tužitelja, zaključci sa 17.sjednice Školskog odbora održane dana 18.05.2010.godine broj 363/10 od 19.05.2010.godine, prigovor na rad školskog odbora i zahtjev za dokazom tvrdnje u AD-4 dnevnog reda sjednice održane 18.05.2010.godine djelovodnog broja tužene 510/10 od 10.06.2010.go-dine, odluka školskog odbora tužene broj 890/10 od 25.08.2010.godine, zahtjev za dostavu „anonimnih“ prestavki o meni broj 211/09 od 01.04.2009.godine upućen direktoru tužene od tužioca, zahtjev za dostavu za dostavu anonimnih prestavki o meni broj 213/09 od 01.04.2009.godine upućen školskom odboru tužene od tužitelja, odluka školskog odbora tužene broj 243/09 od 13.04.2009.godine,

- zapisnik sa sjednice školskog odbora održane dana 18.02.2009.godine broj 123/09 od 19.02.2009.godine, rješenje za konačnu ocjenu rada za period ocjenjivanja šk. 2008/09 i 2009/10 god. broj 60/11 od 31.01.2011.godine, prigovor na ocjenu po rješenju broj 60/11 upućen školskom odboru od tužitelja djelovodnog broja 66/11 od 02.02.2011.godine, Pravilnik o radu JU OŠ „Špionica“ Špionica broj 170/01 od 03.09.2001.godine , Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnik o radu JU OŠ „Špionica“ Špionica broj 282/2002 od 27.09.2002.godine, Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanju učenika u devetogodišnjoj osnovnoj školi „Službene novine TK-a“, broj 7/2006, platna lista za mjesec oktobar 2013.godine za F.M., diploma A.M. , Podorašje 09.04.1999.godine, diploma ekipi OS „Špionica“ iz Špionice , Duboki Potok, 07.04.2001.godine, priznanje N.D. od Pedagoškog zavoda Tuzla, Živinice, 21.04.2001.godine, diploma N.D. , Duboki Potoko, 22.marta 2003.godine, Diploma OŠ „Špionica“ Špionica, Srebrenik 29.03.2003.godine, Diploma OŠ „Špionica“ Špionica tj. Ekipi, Srebrenik 29.03.2003.godine, diploma OŠ „Špionica“ Špionica, Srebrenik 29.03.2003.godine, Diploma OŠ „Špionica“ Špionica, Srebrenik 03.04.2004.godine, diploma N.D., Srebrenik 03.04.2004.godine, diploma OŠ „Špionica“ Špionica tj. Ekipi, Podorašje 16.04.2005.godine, diploma N.H. OŠ „Špionica“ , Podorašje 16.04.2005.godine, Diploma N.H. , Tuzla, 07.05.2005.godine od Pedagoškog zavoda Tuzla, Priznanje OŠ „Špionica“ za ostvarene rezultate učenika na kantonalnom takmičenju učenika osnovnih škola iz matematike od Pedagoškog zavoda Tuzla, Tuzla 07.05.2005.godine, diploma ekipi OŠ „Špionica“ Špionica, Špionica 01.04.2006.godine, diploma A.H., Srebrenik 13.03.2010.godine, priznanje A.H. od Pedagoškog zavoda Tuzla, Tuzla , 10.04.2010.godine, Diploma E.J. , Tinja, 28.04.2011.godine, Diploma E.J., Srebrenik, 12.04.2012.godine, Odluka o izmjenama i dopunama pedgoških standarda i opštih normativa za Osnovi odgoj i obrazovanje Ministarstva obrzovanja, nauke kulture i sporta TK-a broj 10/1-38-16822/05 od 06.10.2005.godine , ugovor o radu zaključen između JU OŠ „Špionica“ Špionica i tužitelja od 01.10.2001.godine, Odluka tužene broj 456/14 od 05.06.2014.godine, Zakon o osnovnom

-5-

odgoju i obrazovanju, objavljen u sl. novina TK-a broj 6/2004, koje je sudu dostupan putem Službenih novina, rješenje o raspoređivanju nastavnika za školsku 2008/09 godinu koje je izdatala tužena za S.B., kao broj 546-16/08 od 09.10.2008.godine, koje je tužena već dostavila u spis, 40-satna radna sedmica djelovodnog broja tužene 41/09 od 15.01.2009.godine, rješenje o raspoređivanju nastavnika za školsku 2008/09 godinu za tužitelja,

a koje je izdala tužena kao broj 42-17/09 od 10.01.2009.godine, pravilnik o osnovama i mjerilima za utvrđivanje plaće i drugih osobnih primanja uposlenika u javnim ustanovama u oblasti osnovne naobrazbe objavljeno u službenim novinama TK- abroj 2/2004, izvod iz zapisnika razrednog vijeća nastavničkog vijeća, sveske aktiva prirodno-matematike grupe, sveske od zapisnika školskog odbora, peticija roditelja 8-og razreda Osnovne škole “Špionica” u vezi postupaka nastavnika matemetike i fizike gops.F.M., spisak ocjena radnika za 1998.godinu od 20.06.1998.godine, zapisnik komisije za ocjenjivanje rada I sticanje višeg zvanja nastavnika od 2005.godine, zapisnik komisije za ocjenjivanje rada I sticanje višeg zvanja nastavnika od 15.01.2007.godine, zapisnik Komisije za ocjenjivanje rada i sticanjem višeg stručnog zvanja nasanvika , profesora i stručnih saradnika od 29.01.2009.godine.

Cijeneći provedene dokaze pojedinačno, kao i u međusobnoj vezi, shodno odredbama čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj 53/03), ovaj sud je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga;

Nije sporno da je tužitelj radnik tužene, raspoređen na poslovima nastavnika matematike i fizike. Takođe nije sporno da je dana 06.02.2008.godine održana sjednica Vijeća roditelja na kojoj je pod tačkom tekuća pitanja jednoglasno predložilo odjeljenskim stariješinama da sazovu roditeljski sastanak povodom potpisivanja peticije (roditelja koji žele) o isključenju F.M. nastavnika matematike i fizike zbog nezadovoljstva djece njegovim radom i ponašanjem.

Tužitelj je dana 13.03.2008.godine tuženoj uložio prigovor na prijedlog (rad) Vijeća roditelja koji je zaveden pod brojem protokola tužene broj 134/08 u kome tužitelj je od Vijeća roditelja tužene tražio da mu se odgovori ko je predložio da se protiv tuženog potpisuje peticija, ukazujući na zloupotrebu njegove funkcije i povjerenja roditelja i njegovo zakonsko pravo da bude upoznat i saslušan o tim navodima, te da je Vijeće roditelja radilo nezakonito.

Takođe nije sporno da je dana 18.03.2008.godine održana sjednica Vijeća roditelja i pod tačkom jedan dnevnog reda – analiza realizacije zaključaka sa predhodne sjednice konstatovano je da je na sjednici Vijeća roditelja uz većinu članova prisustvovao je tuženi, zatim je konstatovano je da je Vijeće roditelja pogriješilo kada je na predhodnoj sjednici, gdje se većina roditelja slagala sa potpisivanjem peticije protiv F.M. jer su trebali upoznati i saslušati F.M. argumente, te su dali tužitelju na sjednici da iznese svoje argumente. Vijeće roditelja kroz razgovor sa tužiteljem zaključilo je da F.M. ne priznaje da ima problema u radu sa djecom, da ne želi da promijeni svoj stav prema djeci. Iz zapisnika slijedi da se od djece saznaje da ih nastavnik F.M. opterećuje sa onim što nema veze sa nastavom, kao što su zakoni, po članu tom i tom, da je tražio od djece da se potpišu na papiru a pored toga potpis roditelja a to je trebalo da iskoristi na sudu, da direktor i ostale kolege rade protiv njega i djece, da je on jedino u pravu i da jedini radi po zakonu. Vijeće roditelja zauzelo

-6-

je stav na toj sjednici da se ovo iznese na roditeljskim sastancima, da se traži mišljenje ostalih roditelja o tom problemu.

Tužitelj u dopuni prigovora od 13.03.2008.godine koji je tužena zaprimila dana 04.04.2008.godine traži od Vijeća roditelja da se izjasni jesu li ili nisu glasali za prijedlog o peticiji na sjednici vijeća roditelja od 06.02.2008.godine i da li je to po programu – poslovniku rada Vijeća roditelja.

Navedene činjenice slijede iz materijalnih dokaza u spisu i to kopije zapisnika sa sjednice vijeća roditelja od 06.02.2008.godine i 18.03.2008.godine, prigovora tužitelja koji je zaprimljen kod tužene 13.03.2008.godine pod brojem 134/08 i dopune prigovora zaprimljen kod tužene dana 04.04.2008.godine broj 182-1/08 i saslušanja tužitelja kao parnične stranke.

Iz iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu parnične stranke slijedi da objektivni razlozi za potpisivanje peticije po njegovom mišljenju ne postoje, a nisu ni dokazani u disciplinskom i istražnom postupku, jer nisu vođeni, niko nije podnio prigovor na njegov rad, zaposlenici tužene, roditelji učenika izuzev zapisnika sa sjednice Vijeća roditelja od 06.02.2008.godine. Tužitelj navodi da mu nije omogućeno na sjednici vijeća roditelja održane dana 18.03.2008.godine da iznese svoju odbranu, da mu nije dostavljen nikakav dokazni materijal, da tužitelj nije znao potpun sadržaj zapisnika, te da je toj sjednici bio prisutan i direktor tužene S.I. koji ga je sprječavao da iznese svoju odbranu. Tužitelj nadalje navodi da nije vođen zapisnik iako je on insistirao da se u zapisnik unesu izjave svih, te da je sa te sjednice odstranjen ali kasnije kada je dobio zapisnik putem advokata vidio je da je vijeće roditelja predložilo da se ovo iznese na roditeljskim sastancima, da se traži mišljenje ostalih roditelja o ovom problemu. Tužitelj nezna da li je došlo do potpisivanja peticije, ali je predsjednica Vijeća roditelja S.J. iznijela u javnosti da su oni donijeli odluku da ne može tužitelj više raditi u školi što je prouzrokovalo njegove zdravstvene probleme, te je uzeto u obzir prilikom ocjenjivanja njegovog rada, na osnovu čega je dobijao manje ocjene i nije mogao biti unaprijeđen u nastavnika mentora odnosno savjetnika i imati veću platu za 5%, odnosno 10%.

Tužitelj dalje navodi da je u vezi ove peticije i dešavanja imao zdravstvene probleme i završio je na Hitnoj službi DZ Srebrenik, zbog čega je bio nesposoban za rad, dobio je dijabetes, a posljedice toga ima i sada. U vezi ovih događaja navodi da mu je umanjena čast i ugled, jer su o ovim događajima širene informacije među učenicima, radnim kolegama, roditeljima učenika, njegovim poznanicima i nepoznanicima u životnoj sredini a i šire. Tužitelj je pitan i izrugivan pitanjima zašto protiv njega i kako samo protiv njega se vodi postupak, što je pogriješio.

Iz iskaza svjedoka V.H. i Z.B. kojima je sud poklonio vjeru, jer su u bitnom saglasni, a koji imaju neposredna saznanja o peticiji iz 2008.godine, jer su u to vrijeme školske 2007/2008.godinu bili članovi Vijeća roditelja, nesrodni su sa tužiteljem i tako nezainteresovani za ishod postupka, sud je utvrdio da V.H. nije glasala za odluku u vezi peticije, te da nije mogla biti donesena jednoglasna odluka, a da za takvu odluku nisu ni glasali, da je na sjednici vijeća roditelja bio prisutan direktor, pedagog i malo roditelja obzirom da su bili u direktorovoj kancelariji, a da nadalje na roditeljskim sastancima o peticiji nije se govorilo mada je među mještanima Špionice bilo priče o peticiji, navodno hoće F.M. da smijene. Sud iz iskaza svjedoka Z.B. utvrđuje da je na vijeću roditelja bilo priče o radu

-7-

tužitelja, da niko nije argumentovao tj. dokazao da je tužitelj to uradio, da je svjedok na sjednici istakao da vijeće roditelja nije ovlašteno da nekog skida sposla nego da o tome odluku treba donijeti direktor, komisija, a da vijeće roditelja nije donijelo nikakav zaključak.

Iz iskaza tužitelja slijedi da je direktor S.I. usmeno informisao da je Vijeće roditelja 06.02.2008.godine donijelo odluku o potpisivanju peticije o njegovom isključenju iz nastave, da mu isti nije dalje obrazlagao niti dozvolio uvid u odluku što je tužitelja uznemirilo, pao je u depresiju, a koja je pojačana nastalom trajnom šećernom bolesti, te je tražio medicinsku pomoć.

Tužitelj navodi da nakon sjednice vijeća roditelja 18.03.2008.godine kada je i pored njegovog insistiranja da se vodi zapisnik, niko nije vodio zapisnik, direktor i predsjednik vijeća roditelja počeli su u vezi tužitelja iznositi svoje stavove u vezi peticije, ničim nisu dokazivali svoje stavove, te su mu rekli da napusti sjednicu, a rad su nastavili. Tužitelj je napustio sjednicu, onesvijestio se i pomoć je zatražio u Domu zdravlja Srebrenik, te je upućen na dalje liječenje, bio je na bolovanju od 18.03.2008.godine do 10.04.2008.godine.

Naprijed navedene činjenice u vezi zdravstvenih problema slijede iz materijalnih dokaza u spisu i to nalaz i mišljenje psihologa od 13.02.2008.godine, izvod iz protokola bolesnika JZU Dom zdravlja Srebrneik broj 72-1/10 od 20.01.2010.godine, nalaz Klinike za psihijatriju od 24.03.2008.godine, izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad od 10.04.2008,godine, laboratoriski nalaz od 06.11.2009.godine.

Članom 97. stav 2. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju propisano je između ostalog da vijeće roditelja predstavlja stavove roditelja učenika školskom odboru ili bilo kojoj drugoj zainteresovanoj strani, podržava aktivno učešće roditelja i zajednice u radu škole, obavještava školski odbor i druge zainteresovane strane o stavovima vijeća roditelja kad god smatra neophodnim ili po zahtjevu školskog odbora ili druge zainteresovane strane, razvija komunikaciju i odnose između učenika, nastavnika, roditelja i lokalne zajednice.

Članom 14. stav 2. i 3. Pravilnika o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u devetogodišnjoj osnovnoj školi propisano je da ako većina roditelja na roditeljskom sastanku smatra da određeni nastavnik neobjektivno ocjenjuje,odnosno da su njegovi postupci i ponašanje u provjeravanju i ocjenjivanju učenika neprimjerni takvi prigovori uvrstiće se u dnevni red odjeljenskog odnosno nastavničkog savjeta. Ako odjeljenski, odnosno nastavnički savjet nakon rasprave, većinom glasova zaključi da su roditeljski prigovori na rad i ponašanje određenog nastavnika opravdani, direktor je prema tom nastavniku obavezan poduzeti mjere i postupke iz svoje oblasti, u skladu sa zakonskim propisima.

Shodno članu 88. stav 1. tačka 10. i član 101. stav 1., stav 2. tačka 9. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Školski odbor i Nastavničko vijeće dužni su da u okviru svoje nadležnosti analiziraju rad nastavnika i odlučuju o prigovorima roditelja, pa i o peticiji u vezi postupka nastavnika F.M., dužni su da zaključke donesu na temelju istinitih i potpunih informacija.

Tužitelj, kao prosvjetni radnik dužan je da trpi kritike svog rada , kritike kroz odluke organa škole i mišljenje predsjednice vijeća roditelja i direktora.

-8-

Ovaj sud zaključuje da konstatacije i mišljenja iz zapisnika vijeća roditelja od 06.02.2008.godine i 18.03.2008.godine koje je većina roditelja predložila odjeljenskim stariješinama da sazovu roditeljski sastanak povodom potpisivanja peticije o isključenju tužitelja iz nastave zbog nezadovoljstva djece njegovim radom i ponašanjem nisu realizovane, da se o ovom problemu nije raspravljalo na roditeljskim sastancima tako da sve oko peticije završilo se tom konstatacijom i stavovima vijeća roditelja o peticiji.

Iz navedenog ovaj sud smatra da tužitelj nema pravo na naknadu nematerijalne štete zbog konstatacije i stavova vijeća roditelja tužene koju tužitelj kvalifikuje kao povreda časti i ugleda, niti ima pravo na duševne bolove zbog povrede časti i ugleda zbog mišljenja vijeća roditelja izraženi u navedenim zapisnicima, jer je zauzet stav da shodno članu 14. Pravilnika o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u devetogodišnjoj osnovnoj školi da se ovaj problem u vezi nezadovoljstva radom i ponašanjem nastavnika F.M. iznese na roditeljskim sastancima, a što nije realizovano, zbog čega je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kako je sud naveo u stavu dva izreke presude.

Po definiciji mobing je psihološki teror u poslovnom životu u vidu sistematskog uznemiravanja, ponižavanja, uznemiravanje, maltretiranja ili zlostavljanja na radnom mjestu kojim se ugrožava ljudsko dostojanstvo, ugled, čast i integritet jedne ili više osoba, posredno ili neposredno od strane poslodavca odnosno nadređenog lica, te stvaranje prijetećeg i neprijateljskog okruženja za zaposlenog koji se provodi sve do njegovog uklanjanja sa radnog mjesta.

Tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu nematerijalne štete na ime pretrpjelih duševnih bolova zbog mobinga. Pravni osnov ovako postavljenog zahtjeva tužitelja ovaj sud nalazi u odredbama člana 85. Zakona o radu kojim je propisano da ako zaposlenik pretrpi štetu na radu i u vezi sa radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po opštim propisima obligacionog prava, a što je u vezi sa odredbama člana 154. i 200. Zakona o obligacionim odnosima. Naknada navedene nematerijalne štete može se priznati tužitelju ako je ista posljedica zlonamjernog i šikanoznog ponašanja poslodavca koje je izazvalo ozbiljniji poremećaj psihičke ravnoteže u vidu duševnih bolova i čiji intezitet i trajanje opravdavaju određivanje novčane satisvakcije.

Kod ovog suda u toku je parnični postupak koji se vodi pod brojem 28 0 Rs 027603 15 Rs 2 u kome je tužitelj protiv istog tuženog istakao da tu�beni zahtjev koji se odnosi na diskriminaciju i mobing obuhvata vremenski period od 01.09.2010.godine do 20.01.2012.godine, te je sud u ovom predmetu dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na mobing razmatrao do 01.09.2010.godine.

Iz iskaza svjedoka S.S.penzionisanog prosvjetnog radnika tužene čijem iskazu je sud poklonio vjeru jer svjedok ima neposredna saznanja, iskaz je neposredno uvjerljiv, a nisu dovedeni njegovi navodi u sumnju ostalim provedenim dokazima, sud je utvrdio da je na sjednicama nastavničkog vijeća direktor S.I. bio drugačiji prema tužitelju nego prema drugim kolegama. Prema njemu se odnosio sa malo ili bez ikakvog poštovanja, previše ga je pocjenjivao da je S.B. koja je predavala matematiku i fiziku kao i tužitelj imala prioritet kod direktora pri podjeli predmeta i odjeljenja, direktor je za tužitelja govorio da mu nikada neće dati starješinstvo u odjeljenju, dok za druge nastavnike to

-9-

nije govorio iako je tužitelj bio jedini radnik koji nikada nije zakasnio. Svjedok navodi da prilikom diskusije tužitelja direktor je često uzimao riječ tužitelju a kolege koje su branile F.M. pozivao je sebi na ozbiljan razgovor, govorio je javno da o njima ne promijeni mišljenje, ako bi se tužitelj javio za diskusiju ili repriku direktor bi završavao sjednicu bez dozvole tužitelju da govori, a to se desilo najmanje pet do deset puta u periodu za koji je podnijeta tužba, tužitelj je znao napustiti sjednicu nastavničkog vijeća kada mu direktor nije dao da govori. Svjedok ističe da je tadašnji direktor tražio od svih nastavnika da njegov sin V.I. ima sve petice, a i od F.M. kod kojeg je imao tricu, da je se nastavničko vijeće puno miješalo kod ocjenjivanja tužitelja, nije poštovalo njegovo mišljenje i ocjene, a kod drugih nastavnika miješalo se ali uz njihov pristanak. Direktor S.I. više puta je javno ponavljao da tužitelj neće biti ni u kakvim organima škole, da je u te organe birao kolege na koje je imao najveći uticaj, a kada bi neko predložio drugog kolegu na kojeg direktor nema uticaj on bi se oštro suprostavio prijetio je ako neko nije glasao kao što je on htio. Svjedok navodi da je direktor a i raniji direktor tvrdili na sjednicama da je tužitelj lud, tražio je da specijalna komisija ispita stanje tužitelja, da je tužitelj pri ocjenjivanju dobijao najniže ocjene, a tom prilikom direktor je uticao na komisiju prilikom ocjenjivanja.

Iz iskaza svjedoka F.D. iz D.Š. penzionisanog prosvjetnog radnika tužene čijem iskazu je sud poklonio vjeru jer svjedok ima neposredna saznanja, iskaz je neposredno uvjerljiv, a nisu dovedeni njegovi navodi u sumnju ostalim provedenim dokazima, sud je utvrdio da je tužitelj znao napustiti sjednicu nastavničkog vijeća kada mu direktor nije dao riječ da diskutuje, da se u školi nije uvažavala težina njegovog predmeta, da ona kao prosvjetni radnik i kao roditelj djeteta kojim je tužitelj predavao zna da je tužitelj idealan stručnjak. Odnos direktora prema tužitelju bio je nelogičan i nečovječan, a pogotovo kad se poredi sa nastavnicom S.B. koja je paralelno predavala matematiku i fiziku. Svjedok zna kada su ona i S.S. na jednoj sjednici nastavničkog vijeća i to kada se raspravljalo o tužitelju bili suzdržani poslije toga pozvao je nju direktor i pitao zašto je to uradila, pa kasnije kada se njena kćerka razbolila i kada je tražila da ne prisustvuje sjednici rekao je idi i nemoj se više vraćati. Svjedok dalje navodi da je direktor zbog zaključenja trice njegovom sinu govorio da tužitelj neće dobiti razredno starješinstvo, da neće biti izabran ni u kakve organe škole. Na kraju svjedok ističe da će F.M. neko imati na duši, jer je prema njemu načinjena nepravda.

Iz iskaza saslušanih svjedoka S.S. i F.D., sud utvrđuje da je tužitelj bio omalovažavan, javno profesionalno ponižavan na sjednicama vijeća nastavnika kada mu je direktor uskraćivao diskusiju ili prekidao sjednicu kada je tužitelj diskutovao, javno je na tim sjednicama nazivan ludim, zastrašivan javnim navodima direktora da neće dobiti starješinstvo, da neće biti izabran ni u kakve organe škole.

Ovi navodi svjedoka o uskraćivanju diskusije tužitelja potvrđeni su u zapisniku sa sjednica nastavničkog vijeća od 25.08.2009.godine i rješenja za konačnu ocjenu rada za period ocjenjivanja školske 2008/2009 godinu i 2009/2010 godinu, zapisnika komisije za ocjenjivanje rada i sticanje višeg stručnog zvanja nastavnika, profesora i stručnih saradnika od 29.01.2009.godine.

-10-

Iz saglasnih izjava svjedoka A.S. i Š.K. koji su pohađali školu tužene 2008/2009 školske godine i kojima je tužitelj predavao a kojima je sud poklonio vjeru, jer imaju neposredna saznanja o izvođenju nastave tužitelja, a nesrodni su sa tužiteljem i kao takvi nezainteresovani za ishod postupka sud je utvrdio da je tužitelj od učenika tražio samo učenje na časovima, nije bilo nikakve priče osim učenja, tražio je znanje, da je vijeće roditelja ispravljalo ocjene tužitelja pa se pričalo a i oni su pričali da ne treba učiti jer će nastavničko vijeće ispraviti ocjene, da se o tome pričalo i mimo škole. Svjedok A.S. je čuo od drugih da je direktor rekao „idite odakle ste došli“ misleći na izbjeglice, a to se pričalo naročito među izbjeglicama.

Iz ovjerene izjave H.K. iz G. koja je ovjerena od strane notara Jadranke Škarice iz Tuzle br. ovjere OPU – Ov-3801/13 od 10.06.2013.godine sud je utvrdio da je u novembru 2002.godine H.K. bio prisutan kada je S.I. u zbornici OŠ Špionica u Špionici opsovao mater nastavniku F.M. i rekao „ što ćeš ti ovdje, idi odakle si došao, ovdje treba da rade naši ljudi, a vi izbjeglice idite tamo odakle ste došli, što ćete ovdje“, čime je kod tužitelja izazvao uznemirenost, strah da bi mogao biti ponovo prognan i ostati bez posla i jedinog izvora svoje egzistencije plaće.

Tužitelj je dobio priznanje od strane tužene za ostvarene rezultate u odgojno-obrazovnom radu u školskoj 1998/1999.godini , priznanje od strane Ministarstva obrazovanja , nauke, kulture i sporta Pedagoškog zavoda Tuzla , za ostvarene rezultate njegovih učenika na kantonalnom takmičenju osnovnih škola iz matematike od 07.05.2005.godine, te je pri stručnom nadzoru nadležnog Pedagoškog zavoda za svoj rad dobio ocjenu „naročito se ističe“ 16.05.2007.godine. Učenici O.Š. Špionica su osvajali priznanja na takmičenjima iz matematike i fizike 1999.,2001.,2003.,2004.,2005.,2006., 2010.godine.

Naprijed navedene činjenice slijede iz materijalnih dokaza u spisu i to priznanja tužitelju od OŠ “Špionica” od maja 1999.godine, priznaje od Pedagoškog zavoda Tuzla od 07.05.2005.godine, izvještaj Ministarstva obrazovanja o uže stručnom nadzoru broj 10/V-03-10-38-2-1718-18/07 od 16.05.2007.godine, rješenje za konačnu ocjenu rada za period ocjenjivanja šk. 2008/09 i 2009/10 god. broj 60/11 od 31.01.2011.godine, prigovor na ocjenu po rješenju broj 60/11 upućen školskom odboru od tužitelja djelovodnog broja 66/11 od 02.02.2011.godine, Pravilnik o radu JU OŠ „Špionica“ Špionica broj 170/01 od 03.09.2001.godine , Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnik o radu JU OŠ „Špionica“ Špionica broj 282/2002 od 27.09.2002.godine, Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanju učenika u devetogodišnjoj osnovnoj školi „Službene novine TK-a“, broj 7/2006, diploma A.M. , Podorašje 09.04.1999.godine, diploma ekipi OS „Špionica“ iz Špionice , Duboki Potok, 07.04.2001.godine, priznanje N.D. od Pedagoškog zavoda Tuzla, Živinice, 21.04.2001.godine, diploma N.D. , Duboki Potoko, 22.marta 2003.godine, Diploma OŠ „Špionica“ Špionica, Srebrenik 29.03.2003.godine, Diploma OŠ „Špionica“ Špionica tj. Ekipi, Srebrenik 29.03.2003.godine, diploma OŠ „Špionica“ Špionica, Srebrenik 29.03.2003.godine, Diploma OŠ „Špionica“ Špionica, Srebrenik 03.04.2004.godine, diploma N.D., Srebrenik 03.04.2004.godine, diploma OŠ „Špionica“ Špionica tj. Ekipi, Podorašje 16.04.2005.godine, diploma N.H. OŠ „Špionica“ , Podorašje 16.04.2005.godine, Diploma N.H. , Tuzla, 07.05.2005.godine od Pedagoškog zavoda Tuzla, Priznanje OŠ „Špionica“ za ostvarene rezultate učenika na kantonalnom takmičenju učenika osnovnih škola iz matematike od

-11-

Pedagoškog zavoda Tuzla, Tuzla 07.05.2005.g., diploma ekipi OŠ „Špionica“ Špionica, Špionica 01.04.2006.godine, diploma A.H., Srebrenik 13.03.2010.godine, priznanje A.H. od Pedagoškog zavoda Tuzla, Tuzla , 10.04.2010.g., Diploma E.J. , Tinja, 28.04.2011.godine, Diploma E.J., Srebrenik, 12.04.2012.godine,

Tužitelj je kao nastavnik ocjenjivan pa je tako za 2008/2009. godinu i 2009/2010.godinu ocijenjen sa zadovoljava, a za 2010/2011.godinu takođe ocijenjen zadovljava. Naprijed navedene činjenice slijede iz materijalnih dokaza u spisu.

Iz zapisnika sa sjednice nastavničkog vijeća od 25.08.2009.godine kada je tužitelj stavio primjedbe na način podjele časova i predmeta na nastavnike da mu je uskraćeno pravo na usavršavanje i želi da mu se omogući da predaje oba predmeta matematiku i fiziku diskusija F.M. je prekinuta čime je direktor tužene ignorisao obraćanje tužitelja.

Tužitelj je kažnjavan disciplinski 2000, 2002.godine, 2004. i 2011.godine, a na zadnje dvije disciplinske mjere tužitelj je u sudskim postupcima tražio poništenje, te je disciplinska mjera koju je donio direktor tužene 09.04.2004.godine broj 88/04 poništena kao nezakonita, što je sud utvrdio uvidom u pravosnažnu presudu Kantonalnog suda Tuzla broj 003-0-Gž-07-001366 od 09.01.2009.godine. Takođe povodom tužbe tužitelja kojom je tražio poništenje odluke direktora o izricanju disciplinske mjere, pred sudom dana 20.05.2014.godine pod brojem 28 0 Rs 033853 13 Rs zaključena je sudska nagodba, te je poništena odluka direktora JU OŠ Špionica broj 274/11 od 21.04.2011.godine kao i odluka Školskog odbora navedene škole br. 465/11 od 30.05.2011.godine, a kojim je tužitelju izrečena disciplinska mjera javne opomene, te je ista stavljena van snage i ukinute njihove pravne posljedice. Sud zaključuje na osnovu uvida u gore navedene sudske odluke da su iste disciplinske mjere imale uticaj prilikom ocjenjivanja tužitelja i njegovo profesionalno napredovanje u struci. Iz pravosnažne presude ovog suda broj 28 0 P 0023 07 P od 27.09.2011.godine sud je utvrdio da je direktor tužene A.K. neposredno prije roditeljskog sastanka zakazanog 08.04.2004.godine u VIII-2 razredu tužene rekao tužitelju da je „lud, bolestan čovjek i da se treba liječiti“, te je tako tadašnji direktor A.K. iznosio neistinu o zdravlju tužitelja pred učenicima, roditeljima učenika i nastavnicima tužene, a ničim svoje tvrdnje nije dokazao.

Tužitelj tokom postupka dokazao je da su njegove ocjene bez njegove saglasnosti ispravljane, a što potvrđuje inspektor obrazovanja TK-a u svom nalazu od 15.06.2009.godine dovodeći u pitanje ugled i stručnost tužitelja pred učenicima, kolegama, roditeljima učenika i tako su navedeni učenici da ne uče govoreći da će direktor i razredno vijeće njima ispraviti ocjene, da se ne pita tužitelj.

Sud je nadalje utvrdio iz iskaza svjedoka penzionisanih radnika tužene da je tužitelju uskraćivano građansko pravo da bude biran, tj. predložen i izabran i time nije imao istu mogućnost da napreduje sa kolegama u struci, a time ga je tužena i materijalno štetila.

Tuženi je dokazao da je jedini nastavnik kod tužene kojem je nastupila 30-ta godina staža, koji nije promovisan u viša stručna zvanja iako su njegovi učenici na općinskim i kantonalnim takmičenjima pojedinačno i ekipno od 1990.godine do 2012.godine dobili više od 17 diploma i priznanja, a stručni i nadležni inspektori, savjetnici pedagoškog zavoda Tuzla su mu davali

-12-

dobre ocjene, a posljednja je bila naročito se ističe, a što se vidi iz izvještaja o užestručnom nadzoru od 16.05.2007.godine, mada mu je direktor dao manju ocjenu prilikom ocjenjivanja te iste godine. Tužitelja i pored tih priznanja tužena nije predložila za dobijanje zvanja „nastavnik mentor“ a kamoli „nastavnik savjetnik“.

Tužena je uznemirila tužitelja putem direktora tužene S.I. koji je svojom izjavom da tužitelj kao izbjeglica ne treba da radi kod tužene, već da treba ići odakle je došao, čime je izazvao strah kod tužitelja da bi mogao biti ponovo prognan i ostati bez posla i plate.

Prema gore navedenim dokazima sud zaključuje da je tužena preko organa i tijela škole vršila mobing nad tužiteljem, da su oba direktora A.K. i S.I., te dio strukture u školi koja je podčinjena direktorima vršili su mobing nad tužiteljem. Najprije je počelo sitnim smicalicama kao da upisuje časove koje nije održao i nastojanjem da tužitelja stave pod kontrolu i potpunu pokoru. Tužitelj je odmah pokazao otpor i nepristajanje , da bi se gotovo svi okrenuli protiv njega. Tužitelja su počeli proglašavati ludim i onda tu činjenicu počeli koristiti protiv njega na sastancima vijeća. Objektiviziranje tužiteljeve ljudskosti, moralne i profesionalne vrijednosti ukazuju tužiteljevi objektivni parametri u nastavi, rezultati takmičenja.

Kako su se o tužitelju godinama negativno izjašnjavali direktor i dio podčinjenih kolega direktoru o njegovom radu on je gubio samopouzdanje i zapadao u depresiju da bi se tužitelj razbolio od emocionalnih poremećaja i bolesti koje su posljedice mobinga na poslu, te se često nalazio na kraćem ili dužem bolovanju.

Tužitelj je trpio duševne bolove zbog povrede prava ličnosti u vezi diskusija i mišljenja na sjednicama nastavničkog vijeća škole od 24.02.2005.godine, izjavama tadašnjeg direktora tužene na roditeljskom sastanku VIII-2 razreda od 08.04.2004.godine kada su se održavali razni sastanci i vijeća na kojima je o njemu govoreno kao „ludom čovjeku“ koji nebi smio raditi u školi što je izazvalo strah od gubitka posla.

Tužitelj bio omalovažavan, javno profesionalno ponižavan na sjednicama vijeća nastavnika kada mu je direktor uskraćivao diskusiju ili prekidao sjednicu kada je tužitelj diskutovao, javno je na tim sjednicama nazivan ludim, zastrašivan javnim navodima direktora da neće dobiti starješinstvo, da neće biti izabran ni u kakve organe škole.

Tužena putem direktora S.I. tokom 2007/2008.godinu prije sjednice nastavničkog vijeća javno je zaprijetio tužitelju da zbog toga što nije zaključio njegovom sinu V. peticu da će mu uskratiti da njemu predaje matematiku i fiziku, da nikada više neće biti razredni stariješina učenicima, da neće biti izabran za rukovodioca i predsjednika nekom stručnom organu tužene čime ga je onemogućio da ravnopravno sa kolegama napreduje u struci a i materijalno ga štetio, kao uskratio mu i pravo da bude biran kod tužene.

Tužitelj je žrtva mobinga koja ima za cilj da ga diskreditira, diskvalificira i eliminira iz radnog procesa i okruženja. Prema nalazima medicine rada za sistematski pregled DZ Srebrenik on može raditi u punom kapacitetu ali samo u okruženju u kome neće trpiti zlostavljanje kao što su sredine u kojima je ranije radio i nije imao nikakvih problema.

-13-

Tužena je putem direktora ignorisala obraćanje tužitelja na sjednicama nastavničkog vijeća, vijeća roditelja, direktor je prekidao u govoru tužitelja zbog čega je on često napuštao sjednice, neopravdano kritikovala rad tužitelja, neprimjerne komenatare na sjednicama iznosio direktor tužene.

Tokom postupka tužena nije dokazala da prema tužitelju nije ponavljala radnje koje

imaju ponižavajući efekat na tužitelja niti je u tom pravcu predlagala dokaze , da se tužena prema tužitelju nije ponašala na drugačiji način u odnosu na ostale kolege koje su počinjene direktoru, a pogotovo u odnosu na nastavnicu S.B. koja kod tužene predaje matematiku i fiziku kao i tužitelj, da je isti ograničavan da bude izabran u organe škole i da bude razredni stariješina samo zato što nije zaključio direktorovom sinu peticu i što je bio izbjeglica.

Prema tome tužitelj ima pravo da u sudskom postupku traži zaštitu svojih prava i da traži da mu se naknadi materijalna štete uzrokavana povredom prava zaštićenih zakonom o zabrani diskriminacije („Sl.glasnik BiH“ br. 59/09 i 66/16), a kako je propisano u članu 12. stav 1. tačka c.

U konkretnom slučaju tužitelju zbog mobinga na radnom mjestu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. Na okolnosti utvrđivanja duševnih bolova koje je tužitelj u konkretnom slučaju trpio sud je proveo vještačenje po vještaku neuropsihijatru prof. dr. med sci. Aliji Sutović iz Tuzle od 12.10.2015.godine, te je sud u cjelosti prihvatio nalaz vještaka kao stručan i dat u skladu s pravilima struke.

Prema nalazu i mišljenju vještaka transgeneracijski prijenos ponašanja prema tužitelju, nova generacija direktora i jedan broj starih i novih nastavnika koji slijede direktora u takvim stavovima i ponašanju prema tužitelju djelovanjem klevete, uznemiravanja, diskriminacije i mobinga proizveo je kod tužitelja novu epizodu straha i duševnih bolova zbog povrede prava ličnosti, umanjenja časti i ugleda koje posljedice je trpio kako slijedi jakog inteziteta 30 dana, srednjeg inteziteta 90 dana i blažeg inteziteta 250 dana. Tako utvrđene okolnosti slučaja osnova su za dosuđenje pravične novčane naknade tužitelja. U skladu sa odredbama člana 200. Zakona o obligacionim odnosima sud je tužitelju po toj osnovi utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.000,00 KM, a u skladu sa preinačenim tužbenim zahtjevom na pripremnom ročištu od 07.05.2014.godine.

U pogledu kamatnog zahtjeva za usvojeni tužbeni zahtjev tužitelja je dosuđena kamata za naknadu nematerijalne štete od dana podnošenja tužbe, tj. 09.02.2011.godine pa do isplate (zaključak građanskog odjeljenja Vrhovnog suda BiH od 09.04.2003.godine objavljen u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH 2002/2003), a primjenom odredbi člana 186. i člana 277. Zakona o obligacionim odnosima.

Sud je cijenio i ostale provedene dokaze, ali ih nije posebno obrazlagao, jer nisu od bitnog uticaja na konkretnu pravnu stvar.

-14-

Kako tužitelj i tužena nisu opredijelili zahtjev za troškove postupka sud o istim nije ni odlučivao.

Sudija,

Atifa Zaimović

POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Kantonalnom sudu Tuzla u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi pismeno i u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.