Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju | Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

UNSKO-SANSKI KANTON

OPĆINSKI SUD BIHAĆ

Broj: 17 0 P 069275 15 P

Bihać, 09.01.2019. godine

Općinski sud u Bihaću, sudija mr.sci. Jasmina Lipovača, u pravnoj stvari tužiteljice Č.E. iz B., zastupana po punomoćniku Abdagić Omeru, advokatu iz Cazina, protiv tuženog Č.I. iz B., zastupan po punomoćnicima Midžić Ilijasu i Suljić Remziji, advokatima iz Bihaća, radi utvrđenja bračne stečevine, v.sp. 100.000,00 KM, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave dana 14.08.2018. godine u prisustvu punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženog, dana 09.01.2019. godine, donio je

P R E S U D U

Utvrđuje se da bračnu stečevinu parničnih stranaka čine:

- Nekretnine po starom katastarskom operatu označene kao k.č.br. 1763/2, prodavnica, kafe bar, kuća i zgrada površine 197 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 41 m2 (ukupna površina 238 m2), k.č.br. 1764/1, servis lakirnica, poslovna zgrada u privredi površine 879 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 4272 m2 (ukupna površina 5151 m2) i k.č.br.1764/2, servis privrednih vozila, poslovna zgrada u privredi površine 506 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 2372 m2 (ukupna površina 2878 m2), sve upisane u zk.ul. br. 129 k.o. …, a što po novom katastarskom operatu odgovara nekretninama označenim kao k.č. br. 1763/2, prodavnica, kafe bar, kuća i zgrada površine 197 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 41 m2 (ukupna površina 238 m2), k.č. br. 1764/1, servis lakirnica, poslovna zgrada u privredi površine 579 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 4272 m2 (ukupna površina 5151 m2), k.č.br. 1764/2, servis privrednih vozila, poslovna zgrada u privredi površine 506 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 2372 m2 (ukupna površina 2878 m2), upisane u Pl.br. 1997 k.o. …,

- Nekretnina po novom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 1764/3, uprava građevinarstva, upravna zgrada površine 271 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 1301 m2 (ukupna površina 1572 m2 ), upisana u P1.br. 1997 k.o. …,

- Nekretnina po starom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 5089/EZ1U1J2 etažna jedinica- poslovni prostor u prizemlju zgrade u površini od 256 m2, upisana u Zk.ul.br. 13615 k.o. …, kojoj po novom katastarskom operatu odgovara nekretnina oznake k.č.br. 5089 Zgrada, kuća i zgrada u površini od 256 m2, upisana u P1.br. 4293 k.o. …,

- Nekretnina po novom katastarskom operatu označena kao k.č.br.281/2, Krčevina, Livada 5. klase u površini od 2000 m2, upisana u Pl.br. 1246 k.o. …,

-Nekretnina- Stan u Lameli B, Sprat I, ukupne površine od 39,90 m2, upisan u KPU-38/2006 k.o. …,

- Nekretnina- Poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju Lamele B u površini od 59,65 m2, a upisan u KPU- 02/2012 k.o. …,

- Nekretnina- Poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju Lamele B u površini od 43 m2, a upisan u KPU- 03/2012 k.o. …,

Utvrđuje se da je udio u sticanju ove zajedničke imovine, i to:

-na nekretninama iz Zk.ul.br. 129 k.o. … oznake k.č.br. 1763/2, k.č.br. 1764/1, k.č.br. 1764/2, nekretninama upisanim u Pl.br. 1997 k.o. … oznake k.č.br. 1763/2, k.č.br. 1764/1, k.č.br. 1764/2, k.č.br. 1764/3, nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 4599 k.o … oznake k.č.br. 5131/2, nekretnini upisanoj u Pl.br. 1909 kao. … oznake k.č.br. 5131/2 i nekretnini upisanoj u Pl.br. 1246 k.o. … oznake k.č.br. 281/2, na nekretnini upisanoj u Zk.ul.br. 13615 k.o. … oznake k.č.br.5089/ EZ1U1J2, nekretnini upisanoj u Pl.br.4293 k.o. … oznake k.č.br. 5089, udio tužiteljice Č.E. 1/2 i udio tuženika Č.I. 1/2.

Utvrđuje se da je udio u sticanju ove zajedničke imovine, i to: na nekretninama upisanim u KPU-38/2006 k.o. …, KPU-02/2012 k.o. …, udio tužiteljice Č.E. 1/2 i udio tuženika Č.I. 1/2.

Tuženik je dužan trpiti da na temelju ove pravosnažne presude tužiteljica na predmetnim nekretninama ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu i prenos prava suvlasništva, a u katastarskom operatu pravo suposjeda sa imena tuženika u korist tužiteljice sa dijelom 1/2 od dijela tuženika.

Tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da se utvrdi da bračnu stečevinu parničnih stranaka čine:

- Nekretnine po starom katastarskom operatu označene kao k.č.br. 313/3, Oranica, Buljuk u površini od 492 m2, i k.č.br. 313/4, Oranica, Buljuk u površini od 2508 m2, upisane u Zk.ul.br. 836 k.o. …, kojima po novom katastarskom operatu odgovara nekretnina oznake k.č.br. 548/1, Buljuci, njiva 3. klase u površini od 1994 m2 upisana u Pl.br. 40 k.o. …

- Nekretnina po starom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 314/5 kuća, kućište i dvorište "Kuća sa dvorištem i kućom" u površini od 510 m2, upisana u Zk.u1. 766 k.o. …, Zk.ul. uništen u toku II svjetskog rata, kojoj po novom katastarskom operatu odgovara nekretnina k.č.br. 548/3, Buljuci, Kuća i zgrada sa dvorištem u površini od 1025 m2 upisana u Pl.br. 727 k.o. …,

- Nekretnina po starom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 314/1 oranica, Buljuk u površini od 760 m2, k.č.br. 312/11 oranica, Buljuk u površini od 2390 m2, obje upisane u Zk.u1. 766 k.o. …, Zk.ul. uništen u toku II svjetskog rata, k.č. br. 313/1 oranica "Bu1juk" površine 1440 m2 i k.č. br. 313/2 oranica "Buljuk" površine 1500 m2 obje upisane u zk.ul. br. 709 k.o. …, kojima po novom katastarskom operatu odgovaraju nekretnine označene kao k.č.br. 549/1, Buljuk, njiva 3. klase u površini od 5309 m2 i k.č.br. 549/4, Buljuk, dvorište u površini od 184 m2, obje upisane u Pl.br. 727 k.o. …,

- Poslovni prostor kupljen u privatizaciji po Ugovoru o kupoprodaji predmeta aukcije br. 6/99 od 11.08.1999.godine, a koji se nalazi u poslovnoj zgradi koja je izgrađena na parceli k.č. br. 1602/2 k.o. …,

te da se utvrdi da je na nekretninama upisanim u Pl.br. 727 k.o. … oznake k.č.br.548/3, k.č.br. 549/1, kč.br. 549/4, udio tužiteljice Č.E. 1/2 i udio tuženika Č.I. 1/2,

-na nekretninama upisanim u Zk.ul.br.836 k.o. … oznake k.č.br. 313/3 i k.č.br. 313/4 udio tužiteljice Č.E. 1/24 i udio tuženika Č.I. 1/24, -i na nekretnini upisanoj u Pl.br. 40 k.o. … oznake k.č.br. 548/1 udio tužiteljice Č.E. 1/4 i udio tuženika Č.I. 1/4.

te poslovnog prostora kupljenog u privatizaciji po Ugovoru o kupoprodaji predmeta aukcije br. 6/99 od 11.08.1999.godine, a koji se nalazi u poslovnoj zgradi koja je izgrađena na parceli k.č. br. 1602/2 k.o. …, udio tužiteljice Č.E. 1/2 i udio tuženika Č.I. 1/2, SE ODBIJA.

Utvrđuje se da bračnu stečevinu parničnih stranaka čine:

- Udjeli u društu sa ograničenom odgovornošću d.o.o. „ …" Bihać, Jablanska 301, upisanom u sudski registar sa matičnim brojem subjekta 1-90-00, te da je udio tužiteljice Č.E. 1/2, odnosno 50% udjela u društvu, a udio tuženika Č.I. 1/2 odnosno 50% udjela u društvu umjesto dosadašnjih 100%, pa je tuženik Č.I. dužan trpiti da na temelju ove pravomoćne presude tužiteljica ishodi upis 50% udjela u d.o.o. „…“ Bihać u registru poslovnih subjekata kod Općinskog suda u Bihaću, na ime Č.E..

- Dionice u dioničarskom društvu d.d. „Camelija“ Bihać (upisanom u sudski registar sa matičnim brojem subjekta: 1-366-00) i to 316 dionica koje se vode na imenu tuženika Č.I. sina A. iz B. i 75 dionica koje se vode na imenu Č.E., ukupno 391 dionica, te da je udio tužiteljice Č.E. ½ u dionicama koje se vode na ime Č.I. i Č.E., odnosno 50% udjela u dionicama ili 195,50 dionica, a udio tuženika Č.I. ½ odnosno 50% udjela u dionicama ili 195,50 dionica, pa je tuženik Č.I. dužan trpiti da na temelju ove pravomoćne presude tužiteljica ishodi upis 120,50 dionica koje su se do sada vodile na ime Č.I. u d.d. „Camelija" Bihać, u Knjizi dioničara u registru poslovnih subjekata kod Općinskog suda u Bihaću, a kod Registra vrijednosnih papira Federacije BiH u listi vlasnika vrijednosnih papira, da se 38,13% vrijednosnih papira odnosno 38,13% dionica ili 120,50 dionica do sada upisanih na vlasnika Č.I. upiše-prenese na ime tužiteljice Č.E., kao njeno vlasništvo.

-Dionice u HUT „ADUNA“ dioničarskom društvu d.d. Bihać (upisanom u sudski registar sa matičnim brojem subjekta: 1-1330-00, INT 146 ) na ime tuženika Č.I. sina A. iz B., te da je udio tužiteljice Č.E. 1/2 u dionicama koje se vode na ime Č.I., odnosno 50% udjela u dionicama ili 72.845,50 dionica, a udio tuženika Č.I. 1/2 odnosno 50% udjela u dionicama ili 72.845,50 dionica, pa je tuženik Č.I. dužan trpiti da na temelju ove pravomoćne presude tužiteljica ishodi upis 50% dionica ili 72.845,50 dionica, koje su se do sada vodile na ime Č.I. u HUT „ADUNA“ d.d. Bihać, u Knjizi dioničara u registru poslovnih subjekata kod Općinskog suda u Bihaću, a kod Registra vrijednosnih papira Federacije BiH u listi vlasnika vrijednosnih papira, da se 50% vrijednosnih papira odnosno 50% dionica ili 72.845,50 dionica do sada upisanih na vlasnika Č.I. upiše-prenese na ime tužiteljice Č.E., kao njeno vlasništvo.

- Novčane mjesečne isplate zakupnine, koje su isplaćene i koje je tuženik primio u iznosu od 123.109,94 KM za zakup poslovnog prostora koji se nalazi u Bihaću, ukupne površine 199,38 m2, po osnovu Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 010212-30893/12 od 22.10.2012. godine, zaključenog između Č.I. i NLB Tuzlanske banke d.d. Tuzla, a za period od 20.07.2015.pdine do 31.08.2017. godine, te je udio tužiteljice Č.E. 1/2 odnosno 50% udjela u isplaćenim zakupninama, a udio tuženika Č.I. 1/2 odnosno 50% udjela u isplaćenim zakupninama, pa je tuženik Č.I. dužan da na temelju ove pravomoćne presude tužiteljici isplati odmah sve dospjele a neisplaćene mjesečne zakupnine za navedeni period u iznosu od 61.554,97 KM, te da udio tužiteljice u dospijevajućim zakupninama iznosi 1/2, a udio tuženika 1/2, pa je tuženik Č.I. dužan na temelju ove pravomoćne presude, a za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, dospjevajući dio zakupnine koji pripada tužiteljici isplaćivati svakog prvog do 5-tog u mjesecu za protekli mjesec.

Sa preostalim zahtjevom za isplatu zakupnina preko dosuđenog, a do traženog iznosa od 86.572,50 KM za period od 31.08.2017. godine do 01.04.2018.godine, tužiteljica SE ODBIJA.

Utvrđuje se da bračnu stečevinu parničnih stranaka čini i pokretna imovina, i to:

-PMW marke Mercedes Benz, reg. oznaka …, broj šasije: …, godina proizvodnje 1997. godina,

-PMW marke Daimler Chrysler, reg. oznake …, broj šasije …, godina proizvodnje 2000. godina,

-PMW marke Mercedes Benz Benz, reg. oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 2005. godina,

-Motocikl marke BMW, reg. oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 2004. godina,

Utvrđuje se da je u sticanju ove zajedničke pokretne imovine udio tužiteljice Č.E. 1/2 i udio tuženika Č.I. 1/2 te da je tužiteljica suvlasnik sa 1/2 dijela pokretne imovine, pa je tuženik Č.I. dužan trpiti da na temelju ove presude tužiteljica ishodi upis svog suvlasničkog dijela na pokretnoj imovini.

Tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da se utvrdi da bračnu stečevinu parničnih stranaka čini pokretna imovina, i to: PMW marke Land Rover, reg. oznaka …, SE ODBIJA.

Tuženi je dužan naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu 11.568,12 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka i tužiteljica i tuženi se odbijaju.

O b r a z l o ž e nj e

Kod ovog suda je dana 23.07.2015. godine zaprimljena tužba koju je tužiteljica, putem svog punomoćnika, podnijela protiv tuženog, radi utvrđenja bračne stečevine.

U tužbi i tokom postupka tužiteljica navodi da su ona i tuženi zajedno započeli vanbračnu zajednicu 27.11.1982. godine u Bihaću, da bi se dana 25.08.1983. godine vjenčali u MU Brekovica i nastavili živjeti u bračnoj zajednici.

U toj bračnoj zajednici rodile su se dvije kćerke koje su sada punoljetne, udane i imaju svoje porodice. U to vrijeme tužiteljica je radila u Cazinu u TKA Cazin, a tuženi je radio u Auto kući u Bihaću. U početku njihove zajednice živjeli su u Pokoju, u dijelu kuće oca tuženika koji dio kuće su zajedno uredili prije početka zajedničkog življenja. U početku njihove zajednice tuženik je napustio svoje radno mjesto u Auto kući u Bihaću i otvorio samostalni obrt u jednoj prostoriji u porodičnoj kući, kao automehaničarsku radionu, gdje je obavljao djelatnost popravljanja „Špura" na vozilima. Tužiteljica je i dalje nastavila sa radom u Cazinu u TKA, ali je sa tuženikom vrlo često odlazila u nabavku auto dijelova najčešće u Ličko Petrovo Selo, Jastrebarsko, Zadar i druge gradove ondašnje države po povoljnijim cijenama, koje dijelove je tuženi ugrađivao u automobile. Prostor u kome se obavljala ova djelatnost pripadao je ocu tuženika.

Nakon nekoliko godina bračne zajednice, parnične stranke su u Pokoju u svom susjedstvu gdje su živjeli kupili komad zemlje od svog susjeda za 80.000,00 DM i na tom zemljištu su prije rata napravili objekat za tehnički pregled vozila, kojeg su potpuno stavili u funkciju, koji je odlično radio i parnične stranke ostvarivali dobit. Kako se posao širio i dobro se zarađivalo prije rata, tužiteljica je 1989. godine napustila svoj posao u Cazinu, te su otvorili i prodavnicu auto- dijelova u kojoj je tužiteljica radila, koja prodavnica je bila smještena u objektu pored Tehničkog pregleda. Tužiteljica je tada išla na obuku za rad na tehničkom pregledu te je nakon toga nastavila raditi na tehničkom pregledu vozila. Sve je to funkcioniralo kao automehaničarska radnja vlasništvo tuženika, gdje je tužiteljica radila. Uz taj posao tužiteljica je istovremeno radila za osiguravajuću kuću „CAMEL" iz Tešnja gdje su ostvarivali dobru zaradu i sve su zajedno ulagali u dalji posao. Poslije rata su na zemljištu koje su kupili sagradili još jedan objekat u koji je bila smještena poslovna banka.

Sve što su parnične stranke zarađivali, a zarađivali su jako puno, investirali su dalje u posao pa su tako osnovali i registrirali:

- d.o.o „ŠPURA" čiji je osnivač bila tužiteljica,

- d.o.o. „..." čiji je osnivač bio tuženik.

Osnovali su i d.d. za osigurnje „CAMELIJA" Bihać sa dioničarima, čiji su bili dioničari kao i druga lica, a dioničari su bili i d.o.o „ŠPURA" i d.o.o „...".

Tužiteljica je u dogovoru sa tuženikom, zbog efikasnijeg poslovanja, pripojila d.o.o. „ŠPURA" društvu d.o.o „..." tako da su kod notara zaključiti Ugovor o pripajanju OPU-IP 91/10, pa su na temelju toga Ugovora o pripajanju i sve dionice koje su bile vlasništvo d.o.o „ŠPURA" prešle u vlasništvo d.o.o „...", a sve to čini zajedničku bračnu stačevinu parničnih stranaka. Parnične stranke su svojim zajedničkim radom, zalaganjem i ulaganjem, kupili nekretnine koje su upisivane na ime tuženika. Tako su kupili na ime tuženika nekretnine u Sanskom Mostu, dva poslovna prostora i jedan stan, u Velikoj Kladuši poslovni prostor, u Cazinu poslovni prostor sa servisom za tehnički pregled vozila.

U B. su izgradili veliku porodičnu kuću i više poslovnih objekata u naselju P., kupili poslovni prostor u ulici Bosanska bb i još nekoliko nekretnina, a najveći dio ovih nekretnina tuženik je izdao u zakup njihovom pravnom licu d.o.o. „Camelija“ Bihać kao i drugom pravnom licu, za koji zakup na svoje ime prima mjesečnu zakupninu preko 10.000,00 KM, koji prihodi iz te imovine također čine bračnu stečevinu, a koji prihodi će se utvrditi u toku parničnog postupka. Pored navedenog, parnične stranke su u toku bračne zajednice učestvovali u procesu privatizacije i na taj način stekli imovinu, pa su tako postali većinski vlasnici u pravnom licu HUT „ADUNA" d.d. Bihać gdje su kupili na ime tuženog 67% ukupnog kapitala tog pravnog lica, kojim pravnim licem tuženik u cijelosti upravlja i ostvaruje dobit-prihode koji također predstavljaju zajedničku bračnu stečevinu, a danas je to oko 80% ukupnog kapitala.

Pored nekretnina, parnične stranke su zajedničkim radom i zalaganjem stekli i pokretnu imovinu, više putničkih automobila koji se vode kako na ime tužitelja tako i na ime tužiteljice i to: na ime tužitelja - putničko vozilo marke Mercedes reg. oznaka ..., marke Daimler CHRYSLER reg oznaka ... i reg oznaka ..., a na ime tužiteljice: -vozilo Mercedes SLK reg. oznaka ... i vozilo Daimler CHRYSLER reg oznake ....

Tuženik je dobar dio dobiti koju su ostvarivali u d.o.o. „...", d.d. „CAMELIJA" i dd. „ADUNA" Bihać u posljednjih nekoliko godina, uzimao za sebe kao gotov novac i ostavljao u svoj privatni sef ili je polagao na svoj račun u bankama, a što predstavlja zajedničku bračnu stečevinu.

U sticanju ove bračne stečevine parnične stranke su zajednički se zalagali i sticali ovu imovinu, pa svakom od njih pripada jednak dio odnosno po jedna polovina ili jednak udio u imovini, s obzirom da nisu drugačije ugovorili.

Parnične stranke su živjeli u bračnoj zajednici od 1982. godine do 2016. godine, kada je njihov brak presudom ovog suda razveden. U toku trajanja bračne zajednice parnične stranke su stekle zajedničkim radom i zalaganjem ogromnu imovinu na način kako je to opisano u tužbi i definirano tužbenim zahtjevom.

Što se tiče iznošenja odgovora na tužbu od strane punomoćnika tuženog, ističe da je navod da je tuženik prije ovog braka sa tužiteljicom imao i raniji brak je tačan, da je u tom braku rođeno jedno dijete, te da je trajao vrlo kratko svega nekoliko mjeseci.

Sve ostali navodi su netačni, a što se tiče navoda da su ovim tužbenim zahtjevom i tužbom trebali biti obuhvaćeni i članovi šire porodične i suvlasničke zajednice, a na temelju presude Vrhovnog suda u tom pogledu, tužiteljica u tom pogledu neće proširivati svoju tužbu, jer je tužba usmjerena samo na bračnog druga i nikad niko nije učestvovao niti se nalazi u bilo kakvoj suvlasničkoj ili bližoj zajednici, te na taj način učestvovao u stvaranju suvlasništva sa parničnim strankama. Ovaj stav Vrhovnog suda ne može se primijeniti u ovoj konkretnoj pravnoj stvari, jer sva imovina koja je obuhvaćena tužbenim zahtjevom stvorena je u toku trajanja bračne zajednice parničnih stranaka. Tužiteljica je po svom punomoćniku precizirala tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika i to u njegovom suvlasničkom dijelu nekretnina, pa tako da nije obavezna da tužbeni zahtjev proširi na ostale tuženike koji su suvlasnici u ZK-izvadcima, jer su suvlasnici samo formalno pravno i nemaju nikakve veze sa sticanjem imovine u braku parničnih stranaka.

Istina je da su neki bili zaposleni i primali svoju plaću, među kojima su i neki svjedoci navedeni od punomoćnika tuženika, ali nisu učestvovali u stvaranju ove imovine.

Kada je u pitanju Land Rover koji je kupljen nakon razvoda braka parničnih stranaka tužiteljica navodi da je ovaj Land Rover kupljen zajedničkim novčanim sredstvima koje je tuženik stekao u bračnoj zajednici.

Što se tiče kuće na trgu koja predstavlja posebnu imovinu, čija je izgradnja započeta u 2015. godini nakon razvoda braka, navodi da su parnične stranke ovu nekretninu zajedno sa kućom kupili u bračnoj zajednici, a da je tek nakon razvoda ove bračne zajednice tuženi započeo izgradnju novog objekta.

Sud je, na zapisniku s pripremnog ročišta od 13.03.2017. godine, naložio tužiteljici, putem punomoćnika da uredi tužbeni zahtjev na način da isti opredijeli na imovinu na koju je upisan Č.I., odnosno ako se tužbeni zahtjev odnosi na cjelokupne nekretnine upisane u priloženim zemljišno knjižnim izvadcima i posjedovnim listovima, onda da tužbom obuhvati i osobe koji su upisani kao suvlasnici i suposjednici predmetnih nekretnina.

Podneskom od 17.04.2017. godine, a potom podneskom od 15.03.2018. godine i podneskom od 12.07.2018. godine, tužiteljica je, putem punomoćnika, konačno opredijelila tužbeni zahtjev na imovinu koja se vodi na ime Č.I., a koji glasi:

„Utvrđuje se da bračnu stečevinu parničnih stranaka čine:

- Nekretnine po starom katastarskom operatu označene kao k.č.br. 1763/2, prodavnica, kafe bar, kuća i zgrada površine 197 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 41 m2 ( ukupna površina 238 m2 ), k.č.br. 1764/1, servis lakirnica, poslovna zgrada u privredi površine 879 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 4272 m2 ( ukupna površina 5151 m2 ) i k.č.br.1764/2, servis privrednih vozila, poslovna zgrada u privredi površine 506 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 2372 m2 ( ukupna površina 2878 m2), sve upisane u zk.ul. br. 129 k.o. …, a što po novom katastarskom operatu odgovara nekretninama označenim kao k.č. br. 1763/2, prodavnica, kafe bar, kuća i zgrada površine 197 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 41 m2 ( ukupna površina 238 m2 ), k.č. br. 1764/1, servis lakirnica, poslovna zgrada u privredi površine 579 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 4272 m2 ( ukupna površina 5151 m2 ), k.č.br. 1764/2, servis privrednih vozila, poslovna zgrada u privredi površine 506 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 2372 m2 ( ukupna površina 2878 m2), upisane u Pl.br. 1997 k.o. …,

- Nekretnina po novom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 1764/3, uprava građevinarstva, upravna zgrada površine 271 m2 i zemljište uz privrednu zgradu površine 1301 m2 ( ukupna površina 1572 m2 ), upisana u P1.br. 1997 k.o. …,

- Nekretnina po starom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 5131/2, Trg, Kuća zgrada u površini od 148 m2, upisana u Zk.ul.br. 4599 k.o. … kojoj po novom katastarskom operatu odgovara nekretnina oznake k.č.br. 5131/2, TRG, kuća i zgrada površine 148 m2 upisana u P1.br. 1909 k.o. … - Nekretnine po starom katastarskom operatu označene kao k.č.br. 313/3, Oranica, Buljuk u površini od 492 m2, i k.č.br. 313/4, Oranica, Buljuk u površini od 2508 m2, upisane u Zk.ul.br. 836 k.o. …, kojima po novom katastarskom operatu odgovara nekretnina oznake k.č.br. 548/1, Buljuci, njiva 3. klase u površini od 1994 m2 upisana u Pl.br. 40 k.o. …

- Nekretnina po novom katastarskom operatu označena kao k.č.br.281/2, Krčevina, Livada 5. klase u površini od 2000 m2, upisana u Pl.br. 1246 k.o. …,

-Nekretnina- Stan u Lameli B, Sprat I, ukupne površine od 39,90 m2, upisan u KPU-38/2006 k.o. …,

- Nekretnina- Poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju Lamele B u površini od 59,65 m2, a upisan u KPU- 02/2012 k.o. …,

- Nekretnina- Poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju Lamele B u površini od 43 m2, a upisan u KPU- 03/2012 k.o. …,

Utvrđuje se da je udio u sticanju ove zajedničke imovine, i to:

-na nekretninama iz Zk.ul.br. 129 k.o. … oznake k.č.br. 1763/2, k.č.br. 1764/1, k.č.br. 1764/2, nekretninama upisanim u Pl.br. 1997 k.o. … oznake k.č.br. 1763/2, k.č.br. 1764/1, k.č.br. 1764/2, k.č.br. 1764/3, nekretninama upisanim u Pl.br. 727 k.o. … oznake k.č.br.548/3, k.č.br. 549/1, kč.br. 549/4, nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 4599 k.o … oznake k.č.br. 5131/2, nekretnini upisanoj u Pl.br. 1909 kao. … oznake k.č.br. 5131/2 i nekretnini upisanoj u Pl.br. 1246 k.o. … oznake k.č.br. 281/2, na nekretnini upisanoj u Zk.ul.br. 13615 k.o. … oznake k.č.br.5089/ EZ1U1J2, nekretnini upisanoj u Pl.br.4293 k.o. … oznake k.č.br. 5089, udio tužiteljice Č.E. 1/2 i udio tuženika Č.I. 1/2,

-na nekretninama upisanim u Zk.ul.br.836 k.o. … oznake k.č.br. 313/3 i k.č.br. 313/4 udio tužiteljice Č.E. 1/24 i udio tuženika Č.I. 1/24, -i na nekretnini upisanoj u Pl.br. 40 k.o. … oznake k.č.br. 548/1 udio tužiteljice Č.E. 1/4 i udio tuženika Č.I. 1/4.

Utvrđuje se da je udio u sticanju ove zajedničke imovine, i to nekretninama upisanim u KPU-38/2006 k.o. …, KPU- 02/2012 k.o. …, te poslovnog prostora kupljenog u privatizaciji po Ugovoru o kupoprodaji predmeta aukcije br. 6/99 od 11.08.1999.godine, a koji se nalazi u poslovnoj zgradi koja je izgrađena na parceli k.č. br. 1602/2 k.o. …, udio tužiteljice Č.E. 1/2 i udio tuženika Č.I. 1/2.

Utvrđuje se da bračnu stečevinu parničnih stranaka čine i:

-Dionice u HUT „ADUNA“ dioničarskom društvu d.d. Bihać ( upisanom u sudski registar sa matičnim brojem subjekta: 1-1330-00, INT 146 ) na ime tuženika Č.I. sina A. iz B., te da je udio tužiteljice Č.E. 1/2 u dionicama koje se vode na ime Č.I., odnosno 50% udjela u dionicama ili 72.845,50 dionica, a udio tuženika Č.I. 1/2 odnosno 50% udjela u dionicama ili 72.845,50 dionica, pa je tuženik Č.I. dužan trpiti da na temelju ove pravomoćne presude tužiteljica ishodi upis 50% dionica ili 72.845,50 dionica, koje su se do sada vodile na ime Č.I. u HUT „ADUNA“ d.d. Bihać, u Knjizi dioničara u registru poslovnih subjekata kod Općinskog suda u Bihaću, a kod Registra vrijednosnih papira Federacije BiH u listi vlasnika vrijednosnih papira, da se 50% vrijednosnih papira odnosno 50% dionica ili 72.845,50 dionica do sada upisanih na vlasnika Č.I. upiše-prenese na ime tužiteljice Č.E., kao njeno vlasništvo.

- Novčane mjesečne isplate zakupnine, koje su isplaćene i koje je tuženik primio u iznosu od 171.360,00 KM za zakup poslovnog prostora koji se nalazi u Bihaću, ukupne površine 199,38 m2, po osnovu Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 010212-30893/12 od 22.10.2012.godine, zaključenog između Č.I. i NLB Tuzlanske banke d.d. Tuzla, a za period od 20.07.2015.pdine do 01.04.2018.godine, te je udio tužiteljice Č.E. 1/2 odnosno 50% udjela u isplaćenim zakupninama, a udio tuženika Č.I. 1/2 odnosno 50% udjela u isplaćenim zakupninama, pa je tuženik Č.I. dužan da na temelju ove pravomoćne presude tužiteljici isplati odmah sve dospjele a neisplaćene mjesečne zakupnine za navedeni period u iznosu od 86.572,50 KM, te da udio tužiteljice u dospijevajućim zakupninama iznosi 1/2, a udio tuženika 1/2, pa je tuženik Č.I. dužan na temelju ove pravomoćne presude, a za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, dospjevajući dio zakupnine koji pripada tužiteljici isplaćivati svakog prvog do 5-tog u mjesecu za protekli mjesec.

Utvrđuje se da bračnu stečevinu parničnih stranaka čini i pokretna imovina, i to:

-PMW marke Mercedes Benz, reg. oznaka …, broj šasije: …, godina proizvodnje 1997. godina,

-PMW marke Daimler Chrysler, reg. oznake …, broj šasije …, godina proizvodnje 2000. godina,

-PMW marke Mercedes Benz Benz, reg. oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 2005. godina,

-Motocikl marke BMW, reg. oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 2004. godina,

-PMW marke Land Rover, reg. oznaka ….

Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.“

U završnoj riječi tužiteljica je, putem punomoćnika, istakla da je u ovoj parnici za bračnu stečevinu tužiteljica dokazala da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Među parničnim strankama je nesporno da je bračna zajednica zaključena u augustu mjesecu 1983. godine, da je tome prethodila vanbračna zajednica od 27.11.1982. godine i da je bračna zajednica trajala sve do aprila mjeseca 2016. godine, što znači da je ova bračna zajednica trajala pune 34 godine. Nesporno je i to da iz ove bračne zajednice parnične stranke imaju dvoje punoljetne djece.

Kad je u pitanju bračna imovina i utvrđivanje bračne imovine stečene u braku kod tuženika je sve sporno. Sve, u smislu da tužiteljici ne pripada ništa, a tužiteljica kroz postupak je dokazala da sve što se vodi na tuženiku stečeno je u toku trajanja bračne zajednice i da im pripada po 1/2 jer su sve to stekli zajedničkim doprinosom.

Sve ovo što je tužiteljica po punomoćniku obuhvatila svojim tužbenim zahtjevom tuženik nije imao prije zaključenja bračne zajednice, a sve je ovo stečeno u toku trajanja bračne zajednice.

Istina da je prije zaključenja braka, počeo sa radom u automehaničarskoj radionici pod kućom svoga oca, ali zaključenjem braka i početkom zajedničkog života parničnih stranaka započelo je sticanje zajedničke imovine.

Tuženi po svojim punomoćnicima u svom odgovoru na tužbu navodi da je tuženik sve što je stekao, stekao od novca zarađenog prije zasnivanja bračne zajednice jer je radio u automehaničarskoj radionici i da je iz tog novca kupovao imovinu u toku braka.

To je tvrdnja tuženika koje se držao sve do pripremnog ročišta održanog 13.03.2017. godine kada je krenuo sa tvrdnjom da je imovinu stekao “ uz obilnu i isključivu pomoć svog oca Č.A. koji je čitav život radio u R Njemačkoj, stekao je znatnu imovinu koju je želio da investira” (strana 2 Zapisnika od 13.03.2017. godine).

U toku daljeg postupka tuženik tvrdi da je otac radio u Austriji, ali da je prije toga pa i kasnije, u P., bio vlasnik ogromnih parcela koje je prodavao kao jurtove za izgradnju kuća i na taj način zaradio veliki novac koji je investirao u objekte tuženika.

Na temelju iskaza svjedoka u toku postupka, a nakon njihovog saslušanja pojavila se još jedna opcija sa tvrdnjom svjedoka i to brata i sestara tuženog da je sve što je stekao tuženik a posebno pravna lica odnosno firme i dionice, sve njihovo zajedničko jer su i oni ulagali financije u sve to, a kako je tuženik bio taj koji je znao upravljati sa financijama i investicijama to je sve radio na svoje ime.

U toku postupka sve što je tuženik tvrdio putem materijalnih isprava i svjedoka sve je to usmjereno sa ciljem da se tužiteljici ospori njena tužba i tužbeni zahtjev.

U tome nije uspio jer je tužiteljica kroz cjelokupni postupak izvođenjem materijalnih dokaza, vještačenjem i saslušanjem svjedoka dokazala da sve ono što je stečeno u toku bračne zajednice, a stečeno je veliko bogatstvo, pripada njoj i tuženiku sa po 1/2.

Tuženik je čak pokušao u toku ovog parničnog postupka da otuđi imovinu koja se nalazila na ime tužiteljice, na način da je bez ovlaštenja prenio vozila koja se nalaze na tužiteljici, a koja su stečena u braku, na treće lice, a što je rezultiralo njegovom osudom u krivičnom postupku.

Parnične stranke su živjele u bračnoj zajednici 34 godine i sve ono što je tuženik stekao na svoje ime kako u nekretninama tako i pokretninama i dionicama stekli su zajedničkim radom i zalaganjem. Sve je to tužiteljica iznijela i potvrdila u njenom saslušanju kao parnične stranke. Svi ti navodi tužiteljice potvrđeni su kako materijalnim ispravama tako i saslušanjem svjedoka T.Š., T.H., K.E., V.M. i D.V.. Tužiteljica je sav svoj život i radni vijek poklonila svojoj porodici podižući djecu i izgrađujući sa tuženim imetak koji su zajednički stvorili pa polaže pravo i da iz svega onog što su stvorili dobije 1/2.

Naravno, to tuženik cijelo vrijeme osporava na ovaj ili onaj način samo da bi tužiteljica dobila ništa ili što manje, izmišljajući razne kombinacije, da je to otac stvorio kapitalom iz Austrije jer je bio poslovan i sposoban čovjek, zatim da je to stvoreno iz kapitala koji je otac imao prodajući jurtove za kuću. Ništa to nije tačno, bez obzira koliko je tuženik pripremio svjedoke da svjedoče u njegovu korist, a to su otac, majka, brat i sestre. Svi su iskazali u svom svjedočenju ono što se i očekivalo u ovakvim pravnim situacijama i u ovakvim parnicama, a to je da su svi dali svoj doprinos u izgradnji imovine i firmi koje se vode na ime Č.I., da su davali svoj novac, da su kupovane nekretnine koje je Č.I. knjižio na svoje ime. To se odnosi i na osnivanje pravnih lica i kupovinu dionica u procesu privatizacije. Sve izjave su date po istom obrascu, a date su sa ciljem da njihov sin i njihov brat obezbijedi imovinu koju su stekli u bračnoj zajednici samo za sebe.

Nije sporno da su svi oni i njihova rodbina zaposleni bilo u “Cameliji”, “…” ili “Aduni”, ali oni su u radnom odnosu, rade i za to primaju plaću, a nikako na taj način da potvrđuju da je to zajednička imovina rodbine koja je upisana na Č.I..

Tuženik prilikom davanja svog iskaza u svojstvu parnične stranke je izjavio šta je sve kupio i koliko je platio prilikom privatizacije, a radi se o više miliona maraka, te je naveo da mu je sav taj novac dao otac a koji novac je stečen u zajednici dok je bio skupa s ocem.

Nameće se logično pitanje kako je moguće da čovjek s četiri razreda osnovne škole koji je radio u Austriji nekoliko godina kao obični radnik na prugi, a zatim koji se je vratio u Bihać i radio kao portir da bi ispunio uvjete za penziju, kako je moguće da takva osoba na takav način zaradi više miliona maraka i dadne ih svom sinu kako bi učestvovao u procesu privatizacije. Naravno, to nije moguće i sve je to izmišljeno sa ciljem da se pokuša da tužiteljica što više ošteti u dijelu njene bračne stečevine. Iskazi svjedoka predloženog od strane tuženika odnosno iskaz njegovog brata, bratića i sestara su iskazi dati po istom obrascu sa ciljem da se pomogne tuženom, te vjeruje da će ovaj sud to znati prepoznati i donijeti pravednu odluku na zakonu zasnovanu.

Međutim, u završnom izlaganju nužno je navesti da su parnične stranke zajedničkim dogovorom i zajedničkim sredstvima kupili nekretninu u P. i da je to njihova zajednička imovina, a nikako imovina oca tuženog i njegove braće i sestara. U vrijeme kada je otac tuženog darivao nekretnine tuženom Č.I. imao je jasne namjere da to daruje bračnim partnerima koji su u to vrijeme imali dvoje mldb. djece, čiji je brak dobro funkcionirao i čiji biznis je bio u usponu, pa sa namjerom da i dalje napreduju darovao im je te nekretnine bez obzira što je u ugovoru naveden kao daroprimac Č.I.. Potpuno je neprihvatljiva tvrdnja Č.A. da je to darovao samo Č.I.. Da je u to vrijeme, prije ili kasnije darivao i ostalu djecu onda bi se mogla prihvatiti njegova tvrdnja jer bi to bilo darivanje djece za vrijeme života. Međutim, kako se radi o samo jednom djetetu odnosno Č.I. onda je namjera darodavca bila samo jedna, a to je da daruje imovinu parničnim strankama.

U vrijeme trajanja bračne zajednice kupljena je i nekretnina “Still Modern” koju je tuženik upisao na svoje ime. Tužiteljica je dokazala da i to predstavlja bračnu stečevinu i da prinosi iz te bračne stečevine predstavljaju zajedničku imovinu. Stoga smatra da su tužba i tužbeni zahtjev u cjelosti osnovani, da joj po Porodičnom zakonu FBiH pripada pravo na 1/2 sveukupne bračne stečevine, pa predlaže da sud u cijelosti uvaži tužbeni zahtjev i obaveže tuženika na snošenje parničnog troška u ukupnom iznosu 16.067,82 KM, koji troškovnik se ulaže u spis.

Tuženi u odgovoru na tužbu i tokom postupka navodi da tužba ne sadrži elemente propisane čl. 53. ZPP- FBiH jer je ista nerazumljiva odnosno tužbeni zahtjev je neodređen u tačkama u kojima se traže utvrđivanje novčanih potraživanja za zakupnine te upis tužiteljice kao dioničara pravnih lica koja se u tužbi navode jer se radi o dioničarskim društvima u kojima postoje i ostali dioničari kao i u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na novac koji se navodno nalazi u posjedu tuženog i osobnom računu tuženog kod poslovnih banaka.

Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da činjenični navodi iz tužbe tužiteljice su u pretežnom dijelu netačni. Prije zasnivanja zajednice života parničnih stranaka tuženi je već imao sagrađenu kuću i radionu na parceli njegovog oca u naselju P. u B.. Prije nego je zasnovana bračna zajednica tuženi je bio zaposlen u Auto-Kuća Bihać ali je nakon radnog vremena dodatno radio privatno u svojoj mehaničarskoj radioni i tako sticao zaradu i ušteđevinu.

Tačno je da je tuženi kupio parcelu od svog susjeda u P. za 80.000,00 KM na kojoj je sagrađen objekat za tehnički pregled vozila. Međutim, ta parcela je kupljena novcem koji je posebna imovina tuženog koji novac je on godinama zarađivao kad nije živio sa tužiteljicom i uštedio radi razvoja svog poslovanja i to je tužiteljici poznato.

Nije tačno da su stranke imale u svom vlasništvu prodavnicu auto dijelova već je taj prostor služio za smještaj autodijelova koji su bili potrebni za automobile koji su se popravljali u radioni tuženog a ne za sve potencijalne kupce kao sve ostale prodavnice.

Stranke su radile za osiguravajuće društvo „Camel" iz Tešnja ali tokom rata u BiH 1992-1995.godine kad nije bilo osiguranih slučajeva zbog ratnih dejstava.

Tačno je da je nakon rata u BiH na parceli koja je kupljena novcem tuženog sagrađen jedan montažni objekat pretežno građen od lima u unutrašnjosti obloženog gipsanim pločama neznatne građevinske i prometne vrijednosti.

Tačno je da je tokom braka parničnih stranaka osnovana firma d.o.o. „…" i d.o.o. „Špura".

Tačno je da je za vrijeme braka parničnih stranaka osnovano d.d. „Camelija".

Tačno je da je za vrijeme trajanja braka kupljeno nekoliko nekretnina ali nije tačno da se za iste ubire najam i nije jasno osim „Camelije" kako se tvrdi kojem se to još pravnom licu daju u najam nekretnine jer to u tužbi nije navedeno. Naveden je paušalni iznos od 10.000,00 KM na ime zakupnina ali te činjenice nisu tačne niti se čime dokazuju.

Tačno je da u vrijeme trajanja braka u procesu privatizacije na ime tuženog kupljeno HUT „ADUNA". To je dioničko društvo sa kojim tuženi ne upravlja sam, a od kada je privatizirano nikada nije ostvarilo dobit već ga kreditiraju banke ili pak „Camelija" d.d.

Tačno je da je za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka kupljeno nekoliko automobila kako to stoji u tužbi. Nije tačno da je tuženi dio dobiti koju su ostvarivali d.o.o. „…", d.d. „Camelija" i d.d. Aduna uzimao za sebe kao gotov novac i ostavljao u privatni sef ili polagao na račun u bankama. Tuženi predlaže da se tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom i obaveže na naknadu troškova parničnog postupka.

Na pripremnom ročištu tuženi, putem punomoćnika, navodi da iz istorijata tužbe očigledno je da tužiteljica nije hronološki niti činjenično prikazala na koji način se je sticala imovina, pa se pogrešno navode sljedeće činjenice:

Parnične stranke su zaključile brak 25.08.1983. godine, a u tužbi sasvim paušalno navodi da je zajednički život započeo 27.11.1982. godine, koja činjenica se ničim ne dokazuje niti se u tom smislu predlažu dokazi niti je istican tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdila takva vanbračna zajednica koja je prethodila sklapanju braka.

Nadalje netačno se navodi da je tuženi nakon zasnivanja bračne zajednice prestao da radi u auto kući i da je započeo svoj rad u privatnom biznisu u auto kući, isto nije tačno, jer uvidom u radnu knjižicu tuženog, jasno je da je tuženi još 30.12.1981. godine započeo svoj privatni biznis i privatni posao u auto mehaničarskoj radnji koja će se ubrzo transformirati u d.o.o. .... Dakle, nije tuženi započeo svoj privatni posao u toku trajanja braka, nego znatno ranije i to na način da je u zajednici sa svojom porodicom, a uz obilnu i isključivu pomoć svog oca Č.A. koji je čitav život radio u R Njemačkoj, stekao je znatnu imovinu koju je želio da investira. Otac tuženog Č.A. je na svom zemljištu u P. gdje je sagradio porodičnu kuću i sve prateće objekte koji su se odnosili kako na auto-mehaničarsku radnju tako i na tehnički pregled, zemljište je uknjiženo na Č.A., sve dozvole urbanističke, građevinske su upravo na Č.A..

Nadalje u pokretanju posla sa tehničkim pregledom, posla oko auto mehaničarske djelatnosti, svojim radom i kapitalom učestvovali su i pored oca tuženog i familija odnosno bliži rođaci i to njegova braća Č.I. i Č.N., sestre H.I., B.E. i S.D., pored toga u sticanju zajedničke imovine učestvovali su i njegovi bliži rođaci, Č.M., Č.A.1, kćerka L.Č..

Sasvim je izvjesno da je tuženi i prije braka sa tužiteljicom bio u braku i da je posjedovao posebnu imovinu, u tom smislu tužiteljica je propustila da tuži i ostale članove i suvlasnike tuženog, a na što bez čijeg dokazivanja kako u smislu Zakona o pravnim stvarima tako i u smislu obligacionih prava nije moguće doći do presuđenja, jer prema stavu Vrhovnog suda, kada se bračna stečevina ne ostvaruje samo u zajednici koju čine muž i žena, bračni partner je ovlašten da prema ostalim članovima šire zajednice čini stečenu imovinu na način da po kriterijima koji važe za sticanje suvlasništva dokaže svoj faktički doprinos u tom sticanju.

Dakle, tuženi je posjedovao svoju posebnu imovinu koja je bila temelj i osnov za dalja ulaganja i širenje svih poslovnih djelatnosti u firmama koje su predmet tužbenog zahtjeva, pa tako i d.o.o ... koja je nastala iz te posebne imovine je većinski vlasnik svih dionica u svim preduzećima za koje se traži utvrđenje bračne stečevine.

Tuženi Č.I. je vozilo marke Land Rover reg. oznaka ... kupio dana 27.11.2015. godine dakle nakon što je prestala faktička bračna zajednica, o čemu prilaže kao dokaz vlasnički list iz kojeg je jasno vrijeme kupovine.

Tuženik također ističe da je tužiteljica upisana kao dioničar, pa u tom smislu je itekako potrebno da se njene dionice tretiraju kao bračna stečevina.

Također tuženi ostaje kod svih iznesenih činjenica koji se odnosi na sticanje imovine u široj porodičnoj zajednici a koja se temelji na odredbama tada važećeg Zakona o vlasničko pravnim odnosima kojim odredbama je sticanje u široj porodičnoj zajednici sticanje zajedničkim radom srazmjerno dokazanom doprinosu svakog učesnika u sticanju, a kojim se mora dokazati zajednički dogovor roditelja i drugih članova porodice da ličnu imovinu stiču za sebe, a ne za tuženog.

Vezano za nekretninu upisanu u Zk.ul.br. 836 ... i nekretninu upisanu u Pl.br.40 k.o ..., tuženi ističe da se radi o nekretninama koje je tuženi kao daroprimac dobio od svog oca i to prije nego što je počela bračna zajednica parničnih stranaka.

Preciziranim tužbenim zahtjevom se traži utvrđenje da bračnu stečevinu čine k.č.br.1/228 kuća kućište i dvorište upisane u zk.ul.br.2018 ..., a kojoj po novom operatu odgovara k.č.br.5131/2 Trg kuća i zgrada površine 148 m2 upisane u Pl.br.1909 k.o ....

Na predmetnoj parceli je u fazi izgradnje poslovna zgrada čija je izgradnja počela u novembru 2015. godine, dakle nakon prekida faktičke bračne zajednice i u cijelosti je građena i financirana sredstvima tužitelja i to nakon što je ista zajednica prestala, dakle radi se o posebnoj imovini tuženog, pa ne može biti predmet ovog postupka.

Tuženik također ističe da je tužiteljica upisana kao dioničar, pa u tom smislu je itekako potrebno da se njene dionice tretiraju kao bračna stečevina, što bi vještak trebao da ima na umu jer činjenica je da tužiteljica na svoje ime ima upisanih dionica, a koja također predstavljaju bračnu stečevinu.

U završnoj riječi tuženi, putem punomoćnika navodi da odredba člana 251. stav 1. Porodičnog zakona, bračnu stečevinu definiše kao imovinu koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, a odredbom člana 252. stav 1. istog zakona određuje da u toj imovini bračni partneri su u jednakim djelovima suvlasnici ako nisu drugačije ugovorili.

Dakle, u bitna obilježja bračne stečevine se ubrajaju: imovina, rad, trajanje bračne zajednice i suvlasništvo kao pravna narav bračne stečevine.

Imovina kao pravna kategorija definisana u teoriji građanskog prava, jeste skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nosiocem, koja proizlaze iz imovinsko pravnih odnosa bračnih partnera pod daljnjim uslovima postojanja rada i bračne zajednice u vrijeme njihovog stjecanja.

Rad je konstitutivni element za nastanak bračne stečevine. Porodični zakon ne definiše vrstu rada kao pretpostavku za stjecanje imovine koja predstavlja bračnu stečevinu.

Treba napomenuti da je za određenje bračne stečevine bitno trajanje bračne zajednice, a ne braka. Brak i bračna zajednica nisu istovjetni pojmovi. Naime, sklapanjem braka ne mora nastati istovremeno i bračna zajednica (nije dovoljno da brak formalno postoji, već je potrebno da bračni drugovi stvarno žive u bračnoj zajednici), ali bračna zajednica je sastavni dio braka i može trajati jedino i isključivo za trajanja braka. Postojanje bračne zajednice sud treba utvrditi ako postane sporno smatra li se određena imovina bračnom stečevinom ili se radi o vlastitoj imovini. Teret dokazivanja o trenutku prestanka bračne zajednice na onom je bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica određenog dana prestala jer se u protivnom presumira da bračna zajednica traje sve do prestanka braka. Tužiteljica i tuženi u iskazu kao parnične stranke na ročištu od 13.12.2017. godine saglasno izjavljuju..“ FAKTIČKA BRAČNA ZAJEDNICA JE PREKINUTA DANA 10.5.2015. godine KADA JE TUŽITELJICA NAPUSTILA TUŽENOG, SA SVIM POKRETNIM STVARIMA KOJE JE U TOM TRENUTKU MOGLA DA PONESE, A DOK JE TUŽENI BIO NA PUTU. Faktički prekid bračne zajednice je naveden i u obrazloženju presude o razvodu braka. Prednje se iznosi radi činjenice da je trenutak prekida bračne zajednice, a ne sudska presuda, relevantna činjenica za utvrđenje sticanja i podjele imovine stečene u braku. Teret dokazivanja o trenutku prestanka bračne zajednice na onom je bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica određenog dana prestala jer se u protivnom presumira da bračna zajednica traje sve do prestanka braka....Konkretno obje parnične stranke su saglasne da je faktička bračna zajednica prestala 10.5.2015. godine, dakle taj datum je nesporan.

I.Stavom 1.tužbenog zahtjeva traži se utvrđenje da sljedeće nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu i upis suvlasništva sa ½ dijela;

-Nekretnine upisane kao;

3. k.č.br.548/1 „Buljuci „ njiva 3.klase u površini od 1994 m² , upisana u p.l.br.40 k.o. … ( novi katastarski operat) , a kojoj po starom katastarskom operatu odgovaraju : - k.č.br 313/3 oranica „Buljuk“ , u površini od 492 m² i k.č.br. 313/4 oranica „Buljuk“ u površini od 2508 m², obje upisane u z.k.ul.br. 836 k.o. ….

Predmetne nekretnine tuženi je stekao na osnovu Ugovora o darovanju od 13.02.1989. god. Br. Ov: 178/89 . sa dijelom od ½ .

4. k.č.br. 548/3 „Buljuci“ kuća i zgrada sa dvorištem u površini od 1025 m², upisana u p.l.br.727 k.o. … (novi katastarski operat) , a kojoj po starom katastarskom operatu odgovara:

- k.č.br.314/5 kuća, kućište i dvorište „ Kuća sa dvorištem i kućom“ u površini od 510 m², upisana u z.kz.ul.br 766 k.o. …– z.k.ul. uništen u toku II svjetskog rata.

Predmetne nekretnine tuženi je stekao temeljem Ugovora o darovanju od 13.02.1989.god. Br. Ov: 178/89. Sa dijelom od 1/1.

5. –k.č.br. 549/1 „ Buljuk“ njiva 3, klase u površini od 5309m² i k.č.br.549/4 „Buljuk“ dvorište u površini od 184m², obje upisane u p.l.br. 727 k.o. … ( novi katastarski operat) , a kojima po starom katastarskom operatu odgovaraju:

- k.č.br. 314/1 oranica „Buljuk“ u površini od 760m², k.č.br.312/11 oranica „Buljuk“ u površini od 2390m², obje upisane u z.k.ul.br. 766 k.o. …– z.k.ul. uništen u toku II svjetskog rata , k.č.br. 313/1 oranica „Buljuk“ u površini od 1440 m² i k.č.br. 313/2 oranica „Buljuk“ u površini od 1500m², obje upisane u z.k.ul.br. 709.k.o. ….

Predmetne nekretnine tuženi je stekao temeljem Ugovora o darovanju , a isti je proveden u katastarskom operatu stavkom promjena SP:54/99.k.o ….

POKLONI TREĆIH OSOBA ULAZE U BRAČNU STEČEVINU BEZ OBZIRA KOJI IH JE BRAČNI PARTNER PRIMIO I OD KOGA, UKOLIKO SE NE DOKAŽE DA JE TAJ POKLON UČINJEN SAMO JEDNOM BRAČNOM DRUGU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 900294 08 Rev od 09.02.2010. g.)

Nesporno je dokazano da je predmetne nekretnine tuženi samostalno stekao temeljem Ugovora o poklonu Br. Ov: 178/89. od 13.02.1989. od svoga oca i da su te nekretnine koje su mu darovane njegova posebna imovina.

Darodavac Č.A. na ročištu od 13.04.2018. godine kao svjedok –darodavac, tumačeći svoju volju izjavljuje: Č.I. sam poklonio nekretnine i to isključivo Č.I.

Izveden je i dokaz čitanjem ugovora o darovanju od 13.02.1989.god. Br. Ov: 178/89.

Dakle svjedok –poklonodavac izričito izjavljuje da je njegova prava volja bila da obdari isključivo svoga sina Č.I., a ne i tužiteljicu. Iz prednjeg je dokazana namjera darodavca.

Na ročištu od 13.12.2017.godine pročitani su materijalni dokazi i to: Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnosti Općine Bihać br.09/1-361-739/82 od 23.09.1982. godine, kojim se odobrava dogradanja poslovnog objekta, Rješenje Općine Bihać br.03/1-351-167/81 od 30.12.1981. godine, kojom se odobrava osnivanje i vođenje samostalne zanatske radnje, Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnost Općine Bihać br.09/1-361-700/81 od 17.12.1981. godine, na ime Č.A. kojim se odobrava korištenje auto mehaničarske radnje, Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnost Općine Bihać br.09/2-370-138/81 od 28.10.1981. godine, vezano za postavljanje firme,Rješenje o urbanističkoj saglasnosti Općine Bihać br.09-364-648/81 od 12.06.1981. godine.

Na istom ročištu tuženi je saslušan kao parnična stranka, na kojem jasno, logično i argumentirano objasnio način na koji je sticao imovinu samostalno i zajedno sa svojom porodicom /i to prije braka sa tužiteljicom/. Iskaz je potkrijepljen kako materijalnim dokazima iz kojih je evidentno da je sva imovina ležeća u P. imovina njegovog oca Č.A., da su sve dozvole koje se odnose na djelatnost automehaničarske djelatnosti i tehničkog pregleda....glasile na ime njegovog oca Č.A. i na njegovo ime, a urbanističke dozvole i vlasnička dokumentacija isključivo na njegovog oca. Poslovanje i prihod iz tih djelatnosti su nukleus svih daljih investicija u društva jer ista nisu stvarale prihod i bez novčanih sredstava porodice, posebno oca Č.A. nije bilo moguće širenje poslovanja niti kupovine društava.

Tuženi je otvorio samostalni obrt dvije godine prije nego je započela bračna zajednica i to uz financijsku pomoć svoga oca Č.A. -koji je čitav život radio u Austriji i tamo ostvario i penziju. Obzirom da je dobro zarađivao i stekao znatnu ušteđevinu odlučio je da investira u biznis i to zajedno sa svojom porodicom –sinovima Č.I. i Č.N. i kćerkama H.I., B.E. i S.D.. Nesporno je da više od 25 članova uže porodice /djeca i unuci/ danas radi u preduzećima koje su predmet bračne diobe i da je to jedan od glavnih motiva porodice da zajednički investira i ulaže sredstva.

Uvidom u pročitane materijalne dokaze jasno je da je automehaničarska radiona, stambeno poslovni objekat i objekti za tehnički pregled izgrađeni na nekretnini vlasništvo Č.A., da su sva odobrenja i dozvole glasile na njegovo ime, a sam obrt na ime Č.I., a sve uz zajednički rad i ulaganje kako Č.A. tako i ostalih članova porodice. Tuženi je raskinuo radni odnos u Auto kući da bi dana 30.12.1981. g, /u period 30.12.1981 –do 31.12.1995 g./ radio u vlastitoj automehaničarskoj radnji koja će se ubrzo transformirati u d.o.o. ….

Dakle ovdje se radi o posebnoj imovini Č.I., prije zasnivanja bračne zajednice,- upisana na ime njegovog oca, a kasnije darovana i to isključivo njemu što je i bila namjera i volja darodavca.

Na te okolnosti svjedočili su Č.A., Č.M.1, Č.N., Č.M., Č.A.1, H.I., B.E. i S.D.. Svi iskazi su jasni, uvjerljivi i vjerodostojni i u suglasju sa materijalnim dokazima.

Iskaz tužene na istom ročištu da je nakon zasnivanja bračne zajednice zajedno sa tuženim gradila porodičnu kuću je neuvjerljiv, suprotan kako materijalnim dokazima tako i iskazima svjedoka tuženog.

Takođe, iskaz tužiteljice kako u tužbi tako i na ročištu na kojem je saslušana u svojstvu parnične strane da je tuženi u vrijeme zasnivanja bračne zajednice radio u autokući su netačne i predstavljaju pravnu konstrukciju kojom bi ista dokazala da prije braka tuženi nije bio u privatnom biznisu i da prije nje nije posjedovao imovinu. Iskazi tuženog, a posebno iskaz Č.N. zajedno sa pročitanim materijalnim dokazima /-dozvole za rad, radnička knjižica/ da su Č.I. i njegov brat Č.N. znatno prije imali obrte -automehaničarska radnja, stanica za tehnički pregled, kafić i da su upravo te privatne radnje bile nukleus stvaranja kasnije imovine. Posebno je uvjerljiv i potkrijepljen dokazima iskaz Č.N. na ročištu od 20.03.2018. godine koji u mjeri koji je relevantan se citira:

„Radiona je izgrađena 1976. godine u veličini i obliku 14 x 12, sastojala se iz tri radione, sastojala se iz savremeno opremljenog servisa za optičko podešavanje geometrije točkova, u drugoj radioni je bila oprema za montažu i balansiranje guma, a u trećoj je bila mehaničarska radiona, sa prostorom za rezervne dijelove, sve tri radione su bile ispod kuće i sve tri radione su napravljeni i opravljeni sa kućom od komada zemlje koji je otac prodao - otac je financirao izgradnju i opremanje, oprema kompletna za radione je kupljena u Njemačkoj u Minhenu, sve je to skupa isfinancirano iz komada zemlje koji se zove „Barakovac“. Moj otac je naslijedio veliko imanje u vidu zemlje kako sa očeve tako i sa majčine strane, to se ogledalo u nekoliko 100-stotina dunuma zemlje, pa i danas ima komade zemlje koji su oko 50 dunuma. Otac je dobro znao sa novcem, pravilno je ulagao, prodavao to, dalje radio sa tim parama, tako da je imao i danas ima znatna novčana sredstva, mogu dodati da u ovom momentu na području Pokoja, Čavkića, Kamenice, Malog Založja, Velhovo ima preko 50 kuća koje su izgrađene na zemlji moga oca, u mene je otac ponavljam dobro znao sa novcem još iz vremena 50-ih godina se bavio švercom, sve do vremena prije rata i švercom deviza, tim poslom je zaradio dobrih para.Mi kao porodica funkcioniramo na taj način da maksimalno podupiremo jedne druge, da zajedno radimo, posao je zajednički, npr. kada gledamo tehnički pregled ili radiona, bez obzira što su upisani na Č.I., nikada ne gledamo da je to Č.I., nego da je to naše zajedničko.“

Svjedok Č.N. je brat tuženog koji je skupa sa njim mukotrpno, novcem svoga oca i kasnije zajedničkim sredstvima stvarao svu imovinu koja je predmet tužbenog zahtjeva. Identične iskaze daju i ostali svjedoci. Svjedok H.I. kći A. na istom ročištu na pitanje vezano za kupovinu zemljišta uz porodičnu kuću u P. izjavljuje: „ Znam da je kupljena zemlja, znam čovjeka od kojeg je kupljena zemlja uz nas, tata je predlagao da bi se trebao uzeti taj komad zemlje, jer je bio mali prostor za rad i druge radnje koje su trebale biti, a tata je sa Č.I. skupa dogovarali šta je trebalo, zemlja je kupljena, kupljena je za potrebe proširenja kretanje auta, jer bio uzak prostor, da bi se auta i kamioni kasnije okretali, parkirali. Ja sam svome Č.I. s obzirom da je on u našoj porodici pokazao vještinu, menadžerske mogućnosti, vjerovali smo mu, otac je predlagao, otac je bio nosilac svega toga, tako da smo se dogovarali i izjavio da je potrebno, da otac ima određenu količinu novca 20.000,00 KM trenutno, a 60.000,00 KM sam dala ja u dogovoru sa Č.I. i ocem naravno i taj komad je kupljen za 80.000,00 KM: Nisu mi vratili novac, investirala sam iz tog razloga što i ja isto imam svoje troje djece, da će i moja djeca doći tu raditi u tu firmu, da se ista razvija, napreduje i moja djeca su radila tu i danas jedan sin radi, kćerka je radila 5 godina i otišla u Njemačku, drugi sin je otišao za sestrom, imali smo mogućnosti da djeca čim završe školu odmah mogu tu raditi i stekli su tu sva prva znanja.

Dakle, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je suvlasnica imovine koju je tuženi stekao temeljem Ugovora o darovanju i koja je postojala prije zasnivanja bračne zajednice i koja predstavlja POSEBNU IMOVINU Č.I.. Dapače, prihodima iz te imovine su kupovane sve druge firme.

II. Tokom postupka tuženi je istakao da sva imovina koja je upisana na njega kao fizičkom licu kao i sve dionice i vlasnička prava koja su upisana na njegovo ime su samo formalno upisani na njega, a stvarno su suvlasništvo njega i njegove porodice i to u skladu sa njihovim dogovorom o učešću u financiranju i kupovini dionica i stvarnom odnosu prema tim firmama i realnom interesu koji su imali u njima. Dokazano je da je postojao čvrsti dogovor između roditelja i njihove djece, da se sva sredstva usmjeravaju u preduzeća i to na ime Č.I., jer su svi zajedno i procijenili da je on najsposobniji da upravlja njihovom imovinom. Upis samo na ime tužitelja je uvjetovano pozitivnim propisima, ali i silnog povjerenja u njegove menadžerske sposobnosti. Takav upis na ime tužitelja je u stvarnosti bio POSLOVNI POTEZ svih članova njegove porodice.

Dakle, oni se nisu odrekli svojih financijskih sredstava u korist Č.I., nego dapače su to smatrali svojom investicijom i svojim suvlasničkim dijelom u ukupnoj imovini, koja je samo formalno upisana na ime tuženog. U tom smisli su i tuženi i svi svjedoci /porodica/ i svjedočili o stvarnom odnosu i vlastitom doprinosu prema tim firmama i realnom interesu koji su imali i njima.

S tim u vezi stvarno vlasništvo u imovini i dionicama u svim društvima koje su upisane na ime Č.I. iznosi 50%, a ostalih 50% su imovina članova njegove porodice i tužiteljica ima pravo samo da dijeli sa tuženim tih 50% na jednake dijelove.

Tužiteljica nije učestvovala u donošenju bilo kakvih odluka, a koje se odnose na poslovanje porodice tuženog niti ima neposredna saznanja o poslovnim potezima bilo tuženog bilo njegove porodice.

Iz te imovine /posebne imovine / je nastala cjelokupna imovina tuženog jer je udio u svim firmama preko 60% u vlasništvu d.o.o. ….

STICANJE KOJE PREDSTAVLJA BRAČNU STEČEVINU NE OSTVARUJE SE SAMO U ZAJEDNICI KOJU ČINE MUŽ I ŽENA, VEĆ I U ŠIROJ PORODIČNOJ ZAJEDNICI, PRI ČEMU JE SVAKI BRAČNI PARTNER OVLAŠĆEN DA PREMA OSTALIM ČLANOVIMA TE ŠIRE ZAJEDNICE ŠTITI STEČENU IMOVINU KOJA ZAJEDNIČKI PRIPADA BRAČNIM PARTNERIMA.
U TAKVOJ SITUACIJI UKUPNI SUVLASNIČKI DIO BRAČNIH PARTNERA U ODNOSU NA SUVLASNIČKE DIJELOVE OSTALIH ČLANOVA ŠIRE PORODIČNE ZAJEDNICE IMA SE UTVRDITI PREMA KRITERIJIMA KOJI VAŽE ZA STICANJE SUVLASNIŠTVA (DOKAZANI FAKTIČKI DOPRINOS), A ZATIM SE TAKO UTVRĐEN SUVLASNIČKI DIO IMA PODIJELITI IZMEĐU BRAČNIH PARTNERA PO PRAVILIMA ZA DIOBU ZAJEDNIČKI STEČENE IMOVINE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001242 od 24.12.2009. godine).

Osim toga tuženi je napravio bilansu prihoda za firme Špura i d.o.o …, čijom analizom je potpuno jasno da iz sredstava koja su ostvarena radom tih preduzeća nisu mogla biti kupovana niti druga preduzeća odnosno dionice, niti je iz sredstava tih firmi moglo doći do privatizacije preduzeća koja su predmet tužbenog zahtjeva, a ovo u smislu dokazivanja da su u privatizaciji tih preduzeća učestvovala druga lica, konkretno njegov otac, brat i ostala porodica, koji su temeljem toga tih novčanih davanja i upisani kao dioničari, odnosno koji su mahom svi uposlenici svih preduzeća koji su predmet tužbenog zahtjeva.

Tuženi je u postupku dokazao učešće članova svoje porodice u kupovini dionica, razloge upisa na njegovo ime, dokazao je stvarni i realni ineteres za ulaganje članova svoje porodice kao i to da su isti ogromna financijska sredstva uložili u društva na ime Č.I. zbog svoje financijske dobiti, čime je dokazao da su sve dionice i udjeli na njegovo ime SUVLASNIŠTVO OSTALIH ČLANOVA ŠIRE PORODIČNE ZAJEDNICE.

Tužiteljica potražuje i: PMW marke Mercedes Benz, reg.oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 1997.godine,/koji je u međuvremenu i prodala bez saglasnosti tuženog jer je predmetno vozilo bilo upisano na nju kao fizičko lice./ POKRETNA STVAR STEČENA ZAJEDNIČKIM RADOM TOKOM TRAJANJA BRAKA, KOJU JE JEDAN BRAČNI PARTNER PRODAO NAKON FAKTIČKOG PREKIDA BRAČNE ZAJEDNICE, NE PREDSTAVLJA BRAČNU STEČEVINU, VEĆ TU STEČEVINU PREDSTAVLJA NOVČANA PROTUVRIJEDNOST TE STVARI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000143 09 Rev od 25.01.2011. godine).

PMW marke Daimler Chrysler reg.oznake …, broj šasije …, god.proizvodnje 2000. godine.

PMW marke Mercedes Benz ,reg.oznaka …, br. šasije …, god.proizvodnje 2005.godine.

Motocikl marke BMW, reg.oznaka …, br. šasije …, godina proizvodnje 2004. godine.

PMW marke Land Rover, reg.oznaka …, /kupljen nakon prekida bračne zajednice –vlastitim sredstvima.

Ostala vozila su u vlasništvu društava d.o.o. “ …, i d.d. “ Camelija i Adune pa iz tih razloga je tužbeni zahtjev u tom dijelu potpuno neosnovan i suvišan jer takvu presudu nije moguće niti implementirati.

Nekretnina po novom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 1764/3, uprava građevinarstva , upravna zgrada površine 271 m² I zemljište uz privrednu zgradu površine 1301m²( ukupna površina 1572 m²), upisana u Pl.br. 1997 k.o. ... je upisano na ime CAMELIJA D.D. i kao takva slijedom norme iz Zakona o privrednim društvima FBiH ;
Član 186. (1) Dionice dioničkog društva su dematerijalizovane, nedjeljive i glase na ime. (2) Dionice su neograničeno prenosive, osim u slučajevima utvrđenim statutom dioničkog društva u skladu sa zakonom. (3) Dionica sadrži prava na učešće u: a)upravljanju dioničkim društvom; b) raspodjeli dobiti; c) diobi imovine preostale nakon stečaja ili likvidacije dioničkog društva.

Dakle, nije moguće dijeliti imovinu društva osim zbog uvjeta iz člana 186 (c) ./ diobi imovine preostale nakon stečaja ili likvidacije dioničkog društva/ pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan i suprotan citiranoj normi.

Takođe prigovara se nalazu vještaka financijske struke jer prilikom sačinjavanja nalaza nije utvrdio koliki je plaćen porez na dohodak fizičkih lica od imovine i imovinskih prava po osnovu –zakupnine – odnosno iz kojih sredstava je Č.I. izvršio uplatu poreza na dohodok fizičkih lica od imovine i imovinskih prava, nije –iskazao NETO prihode /Iznos koji bi ostao Č.I. nakon umanjenja za PDV, poreza na imovinu, poreza na dohodak fizičkih lica, ostalih naknada i taksa koje je Č.I. imao jer je iskazao BRUTO iznose, prilikom sačinjavanja nalaza nije koristio dopunsku dokumentaciju – iz koje je evidentno da se podaci znatno razlikuju od onih koje je vještak koristio u nalazu i nalaz se ne može smatrati pouzdanim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Iz tih razloga se prigovara ovom nalazu zbog čega se ni bitne činjenice za pravilnu primjenu odredbe čl. 252. Porodičnog zakona ne mogu smatrati pravilno i pouzdano utvrđenim.

Tuženi u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan u stavu I i III tužbenog zahtjeva, a stav II tužbenog zahtjeva djelimično s razloga dokazanog suvlasništva šire porodične zajednice na dionicama upisanim na ime tuženog .

Tuženi potražuje troškove postupka i to: za sastav odgovora na tužbu 869,00 KM + pdv 147,73 KM - ukupno 1.016,73 KM, pripremno ročište od 19.10.2016. iznos od 1.016,73 KM, pripremno ročište od 06.12.2016. iznos od 508,36 KM, pripremno ročište od 17.01.2017. iznos od 508,36 KM, pripremno ročište od 27.04.2017. iznos od 508,36 KM, pripremno ročište od 13.06.2017. iznos od 508,36 KM, pripremno ročište od 14.07.2017. iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 13.12.2017. iznos od 1.016,73 KM, glavna rasprava od 06.02.2018. iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 20.03.2018. iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 13.04.2018. iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 23.05.2018. iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 14.08.2018. iznos od 508,36 KM, ukupno iznos od 8.130,67 KM.

U dokaznom postupku na glavnoj raspravi tužiteljica je, putem punomoćnika, izvela dokaze čitanjem slijedećih isprava: Izvod iz MKV od 25.08.1983. godine, Kopija radne knjižice na ime tužiteljice, Aktuelni izvod iz sudskog registra za dd „Camelija“ Bihać, Aktuelni izvod iz sudskog registra za HUT dd „Aduna“ Bihać, Ugovor o kupoprodaji 67% kapitala d.o.o „Aduna“ broj 13-U/02-T od 31.07.2002. godine, Aktuelni izvod iz sudskog registra za d.o.o „...“ Bihać, Odluka o davanju saglasnosti na Ugovor o pripajanju UPU-IP 91/10 od 10.03.2010. godine sa Ugovorom o pripajanju istog broja i datuma, Ugovor o kupoprodaji predmeta aukcije broj 34/00-A od 07.04.2000. godine sa kopijom katastarskog plana, Ugovor o kupoprodaji predmeta aukcije broj 6/99 od 11.08.1999. godine, Ugovor o kupoprodaji predmeta tendera broj 29/00-T od 06.03.2000. godine, Izvadak iz Knjige položenih ugovora KPU-38/2006, KPU-02/2012 i KPU-03/2012 svi od 07.07.2015. godine, Rješenja Općinskog suda Sanski Most broj Dn-s-12-000030, Dn-s-12-000032, oba od 05.04.2012. godine i broj Dn-s-000031 od 06.04.2012. godine, Zk.ul.br.8 k.o ... od 09.07.2015. godine, Pl.br.1997 k.o ... od 29.05.2015. godine, Zk.ul.br.836 k.o ... od 10.07.2015. godine, Zk.ul.br.2018 k.o ... od 10.07.2015. godine, Pl.br.1909 k.o ... od 03.06.2015. godine, Pl.br.727 k.o ... od 03.06.2015. godine, Pl.br.40 k.o ... od 03.06.2015. godine, Pl.br.1246 k.o ... od 03.06.2015. godine, Lista vlasnika vrijednosnih papira od 12.08.2010. godine, Rješenje Porezne uprave Federacije od 11.09.2015. godine, Lista dioničara od 19.06.2006. godine, Odluka o izmjenama i dopunama statuta d.d Camelija br.50/06 od 27.10.2006. godine, Pismeno punomoćnika Omera Abdagića od 24.07.2015. godine upućeno ZK uredu Sanski Most, ZK ured Cazin i ZK ured Bihać, Rješenje MUP-a USK-a br.05-01-05-1942/15 od 24.08.2015. godine, Pismeno punomoćnika tužitelja od 01.12.2016. godine upućeno d.o.o … i d.d Camelija Bihać, Pismeno punomoćnika tužiteljice od 01.12.2016. godine upućeno NLB Banka d.d Sarajevo, Pismeno punomoćnika tužiteljice od 01.12.2016. godine upućeno PS Bihać, Pismeno punomoćnika tužiteljice od 11.08.2015. godine upućeno Poreznoj upravi Cazin, Sarajevo, Sanski Most, Velika Kladuša i Bihać, Historijski izvadak iz sudskog registra br. REG-R-16000679 od 02.12.2016. godine, Rješenje MUP-a USK-a br.05-01-05-1-2476/14 od 29.12.2016. godine, Zk.ul.br.13615 k.o ..., Rješenje višeg suda u Bihaću od 12.03.1993. godine, Pl.br.2114 k.o ..., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18.10.2012. godine zaključenog između NLB Tuzlanska banka i Č.I., Presuda o razvodu braka ovog suda br: 17 0 P 070786 15 P od 22.04.2016. godine, presuda Općinskog suda Bihać br: 17 0 K 087742 17 Kps od 07.12.2017. godine.

Tuženi je izveo dokaze čitanjem slijedećih isprava: Izvod iz matične knjige vjenčanih za mjesto Brekovica pod rednim br.7 za 1983. godinu, Fotokopija radne knjižice za tuženog, Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnosti Općine Bihać br.09/1-361-739/82 od 23.09.1982. godine, kojim se odobrava dogradanja poslovnog objekta, Rješenje Općine Bihać br.03/1-351-167/81 od 30.12.1981. godine, kojom se odobrava osnivanje i vođenje samostalne zanatske radnje, Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnost Općine Bihać br.09/1-361-700/81 od 17.12.1981. godine, na ime Č.A. kojim se odobrava korištenje auto mehaničarske radnje, Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnosti Općine Bihać br.09/2-370-138/81 od 28.10.1981. godine, vezano za postavljanje firme, Rješenje o urbanističkoj saglasnosti Općine Bihać br.09-364-648/81 od 12.06.1981. godine, Situacija terena sačinjenja od strane Službe za urbanizam Općine Bihać datirana novembar 1978. godine, Kopija katastarskog plana od 25.01.2017. godine, Presuda Općinskog suda u Bihaću 17 0 K 078448 16 Kps od 30.08.2016. godine, Kopija potvrda o registraciji za pmv Land Rover reg. oznaka ..., Zapisnik o iskolčavanju objekta br:03/3-30-3194/15 od 26.05.2015. godine sačinjen od strane Službe za prostorno uređenje Grada Bihaća, Zapisnik o iskolčavanju objekta od 30.06.2015. godine po stalnom vještaku geodetske struke Zlatanu Topiću, Rješenje kojim se odobrava Č.I. privremeno korištenje javne površine izdate od strane Službe za komunalne djelatnosti Grada Bihaća br:04/1-23-4-4170/15 od 06.08.2015. godine, Rješenje Službe za prostorno uređenje Grada Bihaća br:03/1-23-2-2048/15 od 27.04.2015. godine kojim se Č.I. daje odobrenje za izgradnju, Ugovor između Č.I. i WINNER PROJECT d.o.o Sarajevo o uređenju građevinske jame za potrebe izgradnje stambenog objekta koji je sačinjen i potpisan u Sarajevu 30.06.2015. godine, koji dokazi se predlažu na okolnosti da je izgradanja dva poslovna stambena objekta započeta nakon što je faktička bračna zajednica prekinuta.

Sud je na glavnoj raspravi, temeljem odredbe čl. 102. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odbio prijedlog punomoćnika tuženog da se na glavnoj raspravi u dokaznom postupku izvede dokaz Bilans poslovanja za preduzeće Špura i d.o.o ... za početak 1997. godine zaključno sa 2009. godinom i za d.o.o ... za period 1996. godine zaključno sa 2016. godinom, jer tuženi nije učinio vjerovatnim da bez svoje krivice ovaj dokaz nije bio u mogućnosti predložiti na pripremnom ročištu.

Sud je usvojio prijedlog punomoćnika tužiteljice da se na glavnoj raspravi izvede dokaz čitanjem presude Općinskog suda Bihać br: 17 0 K 087742 17 Kps od 07.12.2017. godine, a iz razloga što je presuda donesena nakon okončanja pripremnog ročišta koje je završeno 14.07.2017. godine, pa tužiteljica, po punomoćniku, nije bila u mogućnosti ovaj dokaz predložiti do zaključenja pripremnog ročišta.

Saslušani su tužiteljica Č.E. i tuženi Č.I. u svojstvu parničnih stranaka.

Saslušani su svjedoci: T.Š., T.H., K.E., V.M., D.V., Č.N., H.I., B.E., S.D., Č.A.1, Č.M., Č.A., Č.M.1.

Tuženi je odustao od prijedloga saslušanja svjedoka L.Č..

Saslušani su vještaci: financijske struke Bećiragić Asim, geodetske struke Karabeg Sead i Raković Mirsad čiji su stručni nalazi i mišljenja pročitani u dokaznom postupku i to: Nalaz i mišljenje financijskog vještačenja Bećiragić Asima od 18.10.2017. godine i Dopuna nalaza i mišljenja od 11.06.2018. godine, Nalaz i mišljenje geodetskog vještačenja Karabeg Seada od 14.02.2018. godine i Nalaz i mišljenje vještaka geometra Raković Mirsada od 08.09.2017. godine.

Sud je cijenio materijalne dokaze tužiteljice te utvrdio slijedeće:

Uvidom u Izvod iz MKV od 25.08.1983. godine, utvrđeno je da su Č.I. i Č.E. zaključili brak dana 25.08.1983. godine u Brekovici.

Uvidom u kopiju radne knjižice za tužiteljicu, utvrđeno je da¸je u istoj evidentirano gdje je sve tužiteljica bila zaposlena počev od 1981. godine pa do 2010. godine i nadalje, pa je tužiteljica između ostalog bila zaposlena u SZR „Automehaničarska“ vl. Č.I., u d.d. za osiguranje Camelija Bihać, u „Špura“ export-import.

Uvidom u Aktuelni izvod iz sudskog registra za dd „Camelija“ Bihać, utvrđeno je da je lice B.A. upisan kao direktor odnosno lice ovlašteno za zastupanje subjekta upisa, da su osnivači društva dioničari po rješenju Komisije za vrijednosne papire sa učešćem 16,08% i dioničari prema listi u prilogu sa učešćem 83,92%. Društvo ima 29 podružnica u BiH. Kapital subjekta upisa iznosi 5.000,000,00.

Uvidom u Aktuelni izvod iz sudskog registra za HUT dd „Aduna“ Bihać, utvrđeno je da je lice Č.H.A. upisana kao direktor odnosno lice ovlašteno za zastupanje subjekta upisa, da su osnivači društva dioničari prema listi u prilogu sa učešćem 100%. Kapital subjekta upisa iznosi 17.388,900,00.

Uvidom u Aktuelni izvod iz sudskog registra za d.o.o „...“ Bihać, utvrđeno je da je lice D.E. upisana kao direktor odnosno lice ovlašteno za zastupanje subjekta upisa, da je osnivač društva Č.I. sa učešćem 100%. Kapital subjekta upisa iznosi 4,000,00.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji 67% kapitala d.o.o „Aduna“ broj 13-U/02-T od 31.07.2002. godine, utvrđeno je da je isti zaključen između Agencije za privatizaciju USK kao prodavca i Č.I. kao kupca. Predmet kupoprodaje je 67% od ukupnog kapitala u vrijednosti od 9.669.191,00 KM doo „ADUNA“ Bihać. Za predmet kupoprodaje kupac je ponudio i obavezan je platiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 2.417.300,00 KM od čega u gotovini iznos od 725.190,00 KM i certifikati u iznosu 1.692.110,00 KM.

Kupac je shodno prihvaćenim uvjetima tendera obavezan ispuniti slijedeće: a)adaptaciju i uređenje Hotela „Park“ do nivoa kategorije 3 zvjezdice, b)obnovu i rekonstrukciju restorana „Sunce“, garni hotela „ADA“ sa auto-kampom dovesti u nivo kategorizacije hotela i kampa sa najmanje 3 zvjezdice, c) restoran „Jadran“ i restoran „SNACK BAR“ dovesti u funkciju potpune opremljenosti, d)upravnu zgradu sa poslovnim prostorom (KRUG) i transportnim sredstvima riješiti prema razvojnoj politici.

Kupac prihvata zadržavanje postojećih 65 uposlenih radnika.

Uvidom u Odluku o davanju saglasnosti na Ugovor o pripajanju UPU-IP 91/10 od 10.03.2010. godine sa Ugovorom o pripajanju istog broja i datuma, utvrđeno je da je doo „ŠPURA“ export-import Bihać (pripojeno društvo) po osnivaču Č.E. pripojena doo „...“ Bihać (društvo sljednik) po osnivaču Č.I.. Cjelokupna imovina, prava i obaveze pripojenog društva prenijet će se društvu sljedniku. Pripojeno društvo na i u vlasništvo Društva sljednika prenosi i ukupan broj svojih dionica od 400 dionica nominalne vrijednosti 2.000,00 KM za jednu dionicu, što ukupno iznosi 800,000,00 KM dioničkog kapitala ili 16% učešća kojeg ima u ukupnom dioničkom kapitalu d.d. za osiguranje „Camelija“ Bihać. Društvo sljednik će nakon uvećanja svog dioničkog kapitala na navedeni način imati ukupno 1600 dionica nominalne vrijednosti u iznosu od 2.000,00 KM za jednu dionicu što ukupno iznosi 3.200.000,00 KM dioničkog kapitala ili 64% učešća u ukupnom dioničkom kapitalu d.d. za osiguranje „Camelija“ Bihać.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji predmeta aukcije broj 34/00-A od 07.04.2000. godine sa kopijom katastarskog plana, utvrđeno je da je isti sklopljen između doo GP RAD Cazin i Č.I.. Predmet kupoprodaje je poslovni prostor Uprave građevinarstva površine 1.572,00 m2 lociran u Cazinu, upisan u zk ul. br. 559 na k.č. br. 568/2 po starom premjeru odnosno 1764/3 po novom premjeru k.o. .... Kupoprodajna cijena iznosi 219.419,00 KM od čega u gotovini iznos od 72.844,00 KM i u certifikatima iznos od 146.575,00 KM.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji predmeta aukcije broj 6/99 od 11.08.1999. godine, utvrđeno je da je isti sklopljen između DD „AGROKOMERC“ Velika Kladuša i Č.I..

Predmet kupoprodaje je prodavnica bijele tehnike upisana u Pl. br. 2114 k.o. ..., broj parcele 1602/2. Kupoprodajna cijena iznosi 120.150,00 KM od čega u gotovini iznos od 33.375,00 KM i u certifikatima iznos od 86.775,00 KM.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji predmeta tendera broj 29/00-T od 06.03.2000. godine, utvrđeno je da je isti sklopljen između doo „Bihaćka trgovina“ Bihać i Č.I.. Predmet kupoprodaje je poslovni prostor „Stil Modern“ površine 256 m2 u prizemlju zgrade-etažna svojina sa podrumskim prostorijama upisan u Pl. br. 4293 k.o. ... na k.č. br. 5089.

Kupoprodajna cijena iznosi 867.888,00 KM od čega u gotovini iznos od 282.888,00 KM i u certifikatima iznos od 585.000,00 KM.

Uvidom u Izvadak iz Knjige položenih ugovora KPU-38/2006, KPU-02/2012 i KPU-03/2012 svi od 07.07.2015. godine, i Rješenja Općinskog suda Sanski Most broj Dn-s-12-000030, Dn-s-12-000032, oba od 05.04.2012. godine i broj Dn-s-000031 od 06.04.2012. godine, Zemljišnoknjižni ured Općinski sud Sanski Most, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao vlasnik sa dijelom 1/1 nekretnina i to: stan u lameli B, sprat I, ukupne površine 39,90 m2, poslovni prostor u prizemlju Lamele B u površini 59,65 m2, poslovni prostor u prizemlju Lamele B, oznake B-7-P, u površini 43 m2, sve na adresi ulica ....

Uvidom u Zk.ul.br.8 k.o ... od 09.07.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao vlasnik 1/1 nekretnina: k.č. br. 568/1 servis...ekonom. dvorište, servis, lakirnica, limarija i tehn. pregled, k.č. br. 565/9 prodavnica, caffe bar i dvorište, k.č. br. 572/1 servis privrednih vozila i ekonom. dvorište.

Uvidom u Pl.br.1997 k.o ... od 29.05.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik 1/1 nekretnina k.č. br. 1763/2, 1764/1, 1764/2 i 1764/3.

Uvidom u Zk.ul.br.836 k.o ... od 10.07.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao suvlasnik nekretnina sa dijelom 1/12 na k.č. br. 313/3 oranica Buljuk i k.č. br. 313/4 oranica Buljuk.

Uvidom u Zk.ul.br.2018 k.o ... od 10.07.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik 1/1 nekretnina k.č. br. 1/228 porodična stambena zgrada sa kućištem.

Uvidom u Pl.br.1909 k.o ... od 03.06.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik 1/1 nekretnina k.č. br. 5131/2 Trg, kuća i zgrada.

Uvidom u Pl.br.727 k.o ... od 03.06.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik 1/1 nekretnina k.č. br. 548/3, 549/1 i 549/4.

Uvidom u Pl.br.40 k.o ... od 03.06.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao suposjednik sa dijelom ½ nekretnina k.č. br. 548/1.

Uvidom u Pl.br.1246 k.o ... od 03.06.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik 1/1 nekretnina k.č. br. 281/2 Krčevina.

Uvidom u Listu vlasnika vrijednosnih papira od 12.08.2010. godine, d.d. za osiguranje „Camelija“ Bihać, utvrđeno je da su u istoj upisani Č.A. sa ukupno 5 s pravom glasa, … sa ukupno 1600 s pravom glasa, Č.E. sa ukupno 75 s pravom glasa, Č.I. sa ukupno 316 s pravom glasa, Č.N. sa ukupno 6 s pravom glasa i HUT ADUNA DD BIHAĆ ukupno 498 s pravom glasa.

Uvidom u rješenje Porezne uprave Federacije BiH od 11.09.2015. godine, utvrđeno je da se odbija zahtjev Č.E. kojim se traži dostava Ugovora o zakupu nekretnina zaključenog između Č.I. i DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać, a iz razloga što traženi podaci predstavljaju poreznu tajnu. Provjerom u bazi podataka utvrđeno je da je prijavljen Ugovor o zakupu nekretnina između Č.I. i DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać, te je lice Č.I. porezni obveznik po osnovu primanja koja ostvaruje prema zaključenom Ugovoru o zakupu.

Uvidom u Listu dioničara DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać od 19.06.2006. godine, utvrđeno je da su u istoj upisani „...“ d.o.o. Bihać sa 1200 dionica, „ŠPURA“ d.o.o. Bihać sa 400 dionica, Č.N. sa 6 dionica, Č.I. sa 316 dionica, Č.E. sa 75 dionica, Č.A. sa 5 dionica.

Uvidom u Odluku o izmjenama i dopunama statuta d.d Camelija br.50/06 od 27.10.2006. godine, utvrđeno je da se mijenja čl. 10. Statuta koji se odnosi na temeljni kapital društva koji nakon donesene Odluke od 27.10.2006. godine br. 49/06 o povećanju osnovnog kapitala emisijom novih dionica putem zatvorene prodaje iznosi 5.000.000,00 KM.

Uvidom u Pismeno punomoćnika Omera Abdagića od 24.07.2015. godine upućeno ZK uredu Sanski Most, ZK ured Cazin i ZK ured Bihać, utvrđeno je da su isti obaviješteni o postojanju spora u kojem je Č.E. podnijela tužbu protiv Č.I., radi utvrđenja bračne stečevine, a vezano za upisane nekretnine na kojima traži da se izvrši zabilježba o postojanju spora kako ne bi došlo do raspolaganja od strane tuženog.

Uvidom u Pismeno punomoćnika tužitelja od 01.12.2016. godine upućeno d.o.o … i d.d Camelija Bihać, utvrđeno je da se od istih traži da dostave sve ugovore o zakupu koje su zaključili sa Č.I. i podatke koliko su na ime zakupnine isplatili Č.I. počev od 23.07.2015. godine do danas.

Uvidom u Pismeno punomoćnika tužiteljice od 01.12.2016. godine upućeno NLB Banka d.d Sarajevo, utvrđeno je da se od iste traži da dostave ugovor o zakupu koji su zaključili sa Č.I. i podatke koliko su na ime zakupnine isplatili Č.I. počev od 23.07.2015. godine kao datuma podnošenja tužbe za podjelu bračne imovine.

Uvidom u Pismeno punomoćnika tužiteljice od 01.12.2016. godine upućeno PS Bihać, utvrđeno je da se traže podaci iz evidencije o registraciji vozila te na kojim vozilima se Č.I. vodi kao vlasnik.

Uvidom u Pismeno punomoćnika tužiteljice od 11.08.2015. godine upućeno Poreznoj upravi Cazin, Sarajevo, Sanski Most, Velika Kladuša i Bihać, utvrđeno je da se traži ugovor o zakupu kojeg je Č.I. zaključio sa DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać.

Uvidom u Historijski izvadak iz sudskog registra br. REG-R-16000679 od 02.12.2016. godine, utvrđeno je da su rješenjem Višeg suda u Bihaću br. U/I-82/94 od 27.06.1994. godine u sudski registar upisano osnivanje DD za osiguranje „CAMEL“ Bihać, osnivači društva Č.N. i Č.I.. Osnovni kapital društva iznosi 240.000.000 BH dinara. Direktor društva je Č.I..

Rješenjem Višeg suda u Bihaću br. U/I-412/95 od 26.10.1995. godine u sudski registar upisana je promjena naziva društva koje nastavlja sa poslovanjem pod nazivom DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać. Osnivači društva su Č.N., Č.I., Č.E.- osnivač koji pristupa, Č.A.- osnivač koji pristupa i DJL „...“ p.o. Bihać- osnivač koji pristupa. Osnovni kapital društva iznosi 1.002.000,00 DM.

Rješenjem Višeg suda u Bihaću br. U/I-1922/96 od 18.12.1996. godine u sudski registar upisano je pristupanje osnivača i povećanje osnovnog kapitala. Pored upisanih osnivača upisano je i DJL „ŠPURA“ p.o. Bihać- osnivač koji pristupa. Osnovni kapital društva iznosi 2.002.000,00 DM. Lice ovlašteno za zastupanje društva, direktor, je bio Č.I., sve do 10.04.2002. godine kada je odlukom Nadzornog odbora razriješen dužnosti.

Od 08.04.2016. godine lica ovlaštena za zastupanje društva su: A.C.-izvršni direktor neograničenih ovlaštenja i Č.M. - direktor neograničenih ovlaštenja.

Rješenjem Općinskog suda u Bihaću br. 107-0-Regh-15-000362 od 16.06.2015. godine u sudski registar su upisani podaci o smanjenju osnovnog kapitala društva. Prije smanjenja osnovni kapital društva je iznosio 5.000.000,00 KM, a nakon smanjenja 4.000.000,00 KM.

Uvidom u Zk.ul.br.13615 k.o ..., utvrđeno je da je Č.I. upisan kao vlasnik sa dijelom 1/1 nekretnine označene kao 5089/EZ1U1J2 poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 256 m2.

Uvidom u Rješenje višeg suda u Bihaću od 12.03.1993. godine, utvrđeno je da se u sudski registar upisuje osnivanje privatnog preduzeća PP „...“ p.o. Bihać.

Uvidom u Pl.br.2114 k.o ..., utvrđeno je da je kao posjednik upisanih nekretnina sa dijelom 1/1 upisan DD AGROKOMERC.

Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18.10.2012. godine, utvrđeno je da je zaključen između NLB Tuzlanska banka kao zakupca i Č.I. kao zakupodavca, predmet zakupa je poslovni prostor u centru Bihaća površine 199,38 m2. Zakupodavac i zakupac su ugovorili mjesečnu zakupninu za zakupljeni prostor u iznosu 5.355,00 KM (2.738,00 eur) do 5.-og u mjesecu za tekući mjesec uplatom na račun zakupodavca.

Uvidom u presudu o razvodu braka Općinskog suda Bihać br: 17 0 P 070786 15 P od 22.04.2016. godine, utvrđeno je da je razveden brak između Č.I. i Č.E., zaključen 25.08.1983. godine u Brekovici.

Uvidom u Rješenje MUP-a USK-a br.05-01-05-1942/15 od 24.08.2015. godine, utvrđeno je da Č.I. posjeduje motorno vozilo marke Mercedes Benz, reg. oznake ..., p.m.v. marke Daimlerchrysler reg. oznaka ..., p.m.v. marke Mercedes Benz, reg. oznake ... i motocikl marke BMW reg. oznake ....

Uvidom u Rješenje MUP-a USK-a br.05-01-05-1-2476/14 od 29.12.2016. godine, utvrđeno je da se Č.I. vodi kao vlasnik motornog vozila marke Mercedes Benz, reg. oznake ..., p.m.v. marke Mercedes Benz, reg. oznake ..., p.m.v. marke Mercedes Benz, reg. oznake ..., p.m.v. marke Land Rover, reg. oznake ... i motocikla marke BMW reg. oznake ....

Uvidom u presudu Općinskog suda Bihać br: 17 0 K 087742 17 Kps od 07.12.2017. godine, utvrđeno je da je Č.I. oglašen krivim za krivično djelo Prijevare iz čl. 294. st. 1. KZ F BiH jer je bez znanja i ovlaštenja bivše supruge Č.E., koja je vlasnica vozila marke Mercedes SLK reg. oznaka ... i marke Mercedes CL 500, reg. oznaka ..., potpisao kao komitent ugovore o komisionoj prodaji navedenih vozila nakon čega je nadležnom odsjeku za administraciju Bihać, putem punomoćnika podnio zahtjev za promjenu vlasništva nad vozilima, dovodeći ih lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu da je Č.E. kao komitent stvarno potpisala sporne ugovore, na osnovu čega su isti na osnovu ovih ugovora izvršili registraciju i prenos vlasništva na osumnjičenog, na koji način je vlasnica vozila Č.E. oštećena za tačno neutvrđeni iznos. Č.I. je izrečena novčana kazna u visini 1.000,00 KM i mjera sigurnosti oduzimanje p.m.v. Mercedes SLK reg. oznaka ... i vozila marke Mercedes CL 500, reg. oznaka ... koji se imaju vratiti oštećenoj Č.E., kao i originali saobraćajnih dozvola br. ... i br. ....

Sud je cijenio materijalne dokaze tuženog te utvrdio slijedeće:

Uvidom u Izvod iz matične knjige vjenčanih za mjesto Brekovica pod rednim br.7 za 1983. godinu, utvrđeno je da su Č.I. i Č.E. zaključili brak dana 25.08.1983. godine u Brekovici.

Uvidom u kopiju radne knjižice za tuženog, utvrđeno je da¸je u istoj evidentirano gdje je sve tuženi bio zaposlen počev od 1976. godine pa do 1996. godine i nadalje, pa je između ostalog bio zaposlen u Auto-moto društvo Bihać, OOUR „AUTO-KUĆA“ Bihać, automehaničar Č.I. te d.d. za osiguranje Camelija Bihać.

Uvidom u Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnosti Općine Bihać br.09/1-361-739/82 od 23.09.1982. godine, utvrđeno je da se istim odobrava dogradanja poslovnog objekta na postojeći investitoru Č.A. iz B..

Uvidom u Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnost Općine Bihać br.09/1-361-700/81 od 17.12.1981. godine, na ime Č.A. utvrđeno je da se istim odobrava investitoru Č.A. korištenje auto mehaničarske radionice u ul. ..., na k.č. br. 314/5 k.o. ....

Uvidom u Rješenje Općine Bihać br.03/1-351-167/81 od 30.12.1981. godine, utvrđeno je da se istim odobrava Č.I. osnivanje i vođenje samostalne zanatske radnje u Bihaću, ul. ....

Uvidom u Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnost Općine Bihać br. 09/2-370-138/81 od 28.10.1981. godine, utvrđeno je da se istim odobrava Č.I. da može postaviti firmu u ul. ..., na udaljenosti 5 m od ulaza u dvorište, sa tekstom: „Optičko podešavanje geometrije točkova i balansiranje guma“ vl. Č.I..

Uvidom u Rješenje o urbanističkoj saglasnosti Općine Bihać br.09-364-648/81 od 12.06.1981. godine, utvrđeno je da se na zahtjev Č.A. izdaje urbanistička saglasnost za promjenu namjene garaže sa ostavom u ul. ..., za potrebe automehaničarske djelatnosti.

Uvidom u Situaciju terena sačinjenja od strane Službe za urbanizam Općine Bihać datirana novembar 1978. godine, utvrđeno je da je u istoj ucrtana automehaničarska radnja.

Uvidom u kopiju katastarskog plana od 25.01.2017. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik sa dijelom 1/1 na nekretninama označenim kao k.č. br. 548/3, Kuća i zgrada pov. 471 m2 i dvorište pov.554 m2, k.č. br. 549/1 Oranica/Njiva 3. klase pov. 5309 m2 i k.č. br. 549/4 Dvorište pov. 184 m2.

Uvidom u Presudu Općinskog suda u Bihaću 17 0 K 078448 16 Kps od 30.08.2016. godine, utvrđeno je da je istom optužena K.E. kao zaposlenica d.d. za osiguranje Camelija Bihać oglašena krivom za krivično djelo Prijevara iz čl. 294. st. 1. u sticaju sa krivičnim djelom Krivotvorenje isprave iz čl. 373. st. 1. KZ F BiH u vezi sa čl. 54. KZ F BiH.

Uvidom u kopiju potvrde o registraciji za pmv Land Rover reg. oznaka ..., utvrđeno je da je vozilo upisano na ime Č.I..

Uvidom u Zapisnik o iskolčavanju objekta br:03/3-30-3194/15 od 26.05.2015. godine sačinjen od strane Službe za prostorno uređenje Grada Bihaća, utvrđeno je da je iskolčavanje objekta izvršeno u prisustvu investitora Č.I., a po osnovu situacije trena br. 03/1-23-1-4594/14 od 12.09.2015. godine i odobrenja za građenje 03/1-23-2-2048/15 od 27.04.2015. godine.

Uvidom u Zapisnik o iskolčavanju objekta od 30.06.2015. godine po stalnom vještaku geodetske struke Zlatanu Topiću, utvrđeno je da je iskolčavanje objekta za HUT ADUNA doo Bihać, izvršeno po osnovu lokacijske informacije br. 03/1-23-1-3841/14 od 09.10.2014. godine.

Uvidom u Rješenje izdano od strane Službe za komunalne djelatnosti Grada Bihaća br:04/1-23-4-4170/15 od 06.08.2015. godine, utvrđeno je da se odobrava Č.I. privremeno korištenje javne površine na Trgu Maršala Tita u Bihaću u svrhu organizacije gradilišta na parceli k.č. br. 5136 k.o. ..., a prema odobrenju za građenje br. 03/1-23-2-2048/15 od 27.04.2015. godine.

Uvidom u Rješenje Službe za prostorno uređenje Grada Bihaća br:03/1-23-2-2048/15 od 27.04.2015. godine, utvrđeno je da se Č.I. daje odobrenje za izgradnju poslovnog objekta spratnosti Pod+P+1 (podrum, prizemlje i sprat). Objekat se izgrađuje na k.č. br. 1/228 k.o. ... po starom operatu odnosno po novom katastarskom operatu k.č. br. 5131/2 k.o. ....

Uvidom u Ugovor između Č.I. kao naručioca i WINNER PROJECT d.o.o Sarajevo kao izvođača, koji je sačinjen i potpisan u Sarajevu 30.06.2015. godine, utvrđeno je da se izvođač obavezuje da za potrebe naručioca izvrši izvođenje radova na osiguranju građevinske jame za potrebe izgradnje stambenog objekta u Bihaću. Vrijednost radova je 21.411,00 KM.

Tužiteljica Č.E. rođ. T. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavila da je bila nepune 33 godine, od 1982. godine do 2015. godine u bračnoj zajednici sa tuženikom. U novembru 1982. godine je došla, tad je suprug živio sa roditeljima, u međuvremenu je napravljena kuća koja je bila u istom dvorištu gdje je i kuća svekra, kuća je bila ozidana i pokrivena. Preko dana su boravili u kući njegovih roditelja, a navečer su sebi napravili jednu zajedničku sobu u toj drugoj kući, tu su preko noći boravili, s tim da su tu sobu zajednički opremili i pripremili za smještaj. To je ono što je zatekla kad sam došla u bračnu zajednicu. Suprug je u prizemlju te nove kuće u jednoj prostoriji imao radionicu za špuru. Tužiteljica je radila u Tvornici kartona i ambalaže u Cazinu od 01.01.1981. godine. Kada su započeli vanbračnu pa bračnu zajednicu, tuženi prije nego što je počeo u toj radionici, radio je u auto kući u servisu, tad je počeo raditi Špuru u toj novoj kući, kad je tužiteljica tu došla on je već radio u toj svojoj radionici. Tužiteljica je radila u računovodstvu u firmi u Cazinu, pošto je završila srednju Ekonomsku školu i također on je radio u toj Špuri. Zajednički su se sve dogovarali i zajedničku dobit su dalje zajedno dogovarali.

Tuženi je prije toga, ne zna koliko tačno mjeseci, bio u bračnoj zajednici i kad su se upoznali, oni su se već bili razišli. Prije nego što će se udati za Č.I. tužiteljica navodi da je nekoliko puta dolazila u kuću Č.I. roditelja, ali međutim ta njegova bivša supruga je već bila otišla i bila je trudna, međutim od sve te rodbine njegove i od njega lično tužiteljicu niko nije obavijestio o tome.

Kad je bila slobodna, pošto je Č.I. već počeo ugrađivati dijelove u automobile, išli su skupa kupovati po prodavnicima, po Hrvatskoj te dijelove, da bi to ugradili i preprodali. Išli su u Jastrebarsko, Zadar, Ličko Petrovo selo, gdje god su znali da ima tih dijelova.

U vrijeme kada je radila u tvornici kartona i primala plaću, koristila ju je za sve troškove što se tiče njihovih zajedničkih obaveza. O svemu su se dogovarali, tako da je bilo dogovora i o budućim ulaganjima. 1989. godine je prestala raditi u Tvornici kartona, napustila je firmu, da bi se stekli uvjeti da može preći kod kuće da radi, da ne mora putovati i da bude sa djecom.

U međuvremenu dok je radila u Tvornici kartona i ambalaže, rodila je dvije kćerke, jednu 1983. godine, i drugu 1987. godine. Kad su počeli ostvarivati dobit od auto dijelova i Špure, onda su počeli raditi i tehnički pregled vozila. Tužiteljica je radila u auto dijelovima i pomagala je na način da je radnicima svako jutro pravila kafu, doručak, ručak i radila u trgovini auto dijelova, a sa njom su bila i djeca.

Radila je i na tehničkom pregledu, obučila se da radi papire za tehnički pregled i prva je počela raditi na tehničkom pregledu što se tiče dokumentacije, a što se tiče pregleda vozila na kanalu to su primili radnika koji je radio na tom dijelu posla koji se zvao V.M..

U međuvremenu, kad je radila na tehničkom pregledu, pojavilo se “Camel” osiguranje iz Tešnja, tako da je preuzela i njihove police osiguranja da radi uz tehnički pregled.

Do rata su završili ovu kuću koja nije bila završena, završili su srednji sprat, a potkrovlje ni danas nije završeno i napravili su tehnički pregled vozila - objekat koji se nalazi uz kuću i pošto su bili skučeni sa prostorom, nisu imali zemlju koja im je bila potreba da tehnički pregled proradi i da se automobili mogu okretati, odlučili su se da kupe od komšije jedan komad zemlje koji je oko 5 dunuma i nešto, da to otkupe da mogu raditi sa tehničkim pregledom i to su kupili na ime Č.I.. Imali su nešto sredstava njih dvoje i 30.000,00 su pozajmili, komšija im je cijenio taj komad zemlje 80.000,00, oni su imali 20.000,00 u tom trenutku i 30.000,00 su pozajmili od H.. Tih 50.000,00 su uspjeli dati prije rata tom komšiji, a onda se on odselio, a ovaj ostatak od 30.000,00 pri završetku rata su mu 3 puta nosili po 10.000,00 ne može se sjetiti tačno gdje su nosili da li je to bio Prijedor, ali zna da su skupa nosili da isplate dug. Pošto je radila za Camel i imala je za vrijeme rata, nisu bili raskinuli odnos što se tiče prodaje polica, tužiteljica je i dalje, ako je bilo potrebe da osigura neko vozilo, osiguravala i tako doprinosila njihovom budžetu.

Pri kraju rata su ustanovili da bi bilo dobro da osnuju svoju firmu, to se osiguranje zvalo „Camel“ i pošto ne mogu biti dva ista imena oni su onda osnovali „Cameliju. Bilo je tu više dioničara, tu je bila tužiteljica, njen suprug, brat od supruga, otac od supruga, firme koje su tad posjedovali, firma ..., koju su osnovali kad se tehnički pregled radio, pošto je trebalo više dioničara, Č.I. je uključio oca i brata i za njih je položio novac, jer je trebalo biti više dioničara. Dioničar je bila i d.o.o. Špura. Tužiteljica je bila vlasnik d.o.o. Špure koja je bila 8 godina i 8 mjeseci u funkciji.

D.d. Camelija, d.o.o.Špura i d.o.o. ... osnovani su u toku trajanja bračne zajednice.

Nisu imali ni jednu tu firmu kada su zasnovali bračnu zajednicu, tako da su ove firme stečene u bračnoj zajednici. Špura je prodavala vozila od Škode i dijelove za Škodu, najviše za Škodu. Firma je super poslovala, jer su se u to vrijeme ta vozila dobro prodavala, to je bilo vrijeme poslije rata. Do spajanja d.o.o. Špure, uz saglasnost tužiteljice, u d.o.o. ... je došlo 2010. godine na način što su imali vrijednosti dijelova u d.o.o. Špuri oko 200.000,00 KM i Č.I. je tad predložio da se podigne kredit koji je isto podignut u vrijednosti 200.000,00 KM i tužiteljica je tad počela biti bolesna na bubrege i nije imala ništa protiv tog pripajanja, zbog toga što je 2010. godine u 12. mjesecu transplantirala bubreg.

Špura je tad imala udio u dionicama Camelije, imala je robu tu, imala je zemlju, koja je kupljena dok je Špura radila, to je sve unijeto u d.o.o. ... i unijete su dionice u vrijednosti od 800.000,00 KM u d.o.o. .... Prije operacije je bila mjesec dana u bolnici na pretragama i tad nije radila i poslije operacije joj je naloženo da treba biti u izolovanoj prostoriji 3 mjeseca, poslije toga je, pošto Špure više nije bilo jer je pripojena, onda počela raditi u Cameliji. Tužiteljica navodi da je operisana 2010. godine 16.12.2010. godine i nakon 3 mjeseca poslije operacije je počela raditi u Cameliji. Kad je kuća ta nova početa da se pravi Č.I. nije imao zemlje na svoje ime, tako da je dozvolu za gradnju kuće dobio na ime svoga oca Č.A.. Da bi otac njemu preveo tu kuću, on je trebao otići kod notara da mu on potpiše jedan dokument s kojim se on obavezuje, to je bilo 1984. godine, tad nije bilo notara, ali negdje u sudu da oni njemu svaki mjesec isplaćuje 100,00 maraka za njegovog života. Otac je njemu prepisao to zemljište i kasnije kad mu je prepisao to zemljište, oni su tek tad radili tehnički pregled i ostale radionice koje su se nalazile na tom zemljištu. Prije rata je napravljen taj ugovor između Č.I. i njegovog oca.

Tužiteljica navodi da su osnovali Cameliju, osnovali su firmu ..., Špuru, prilikom tendera i toga kupovali su imovinu ostalih, kupili su HUT Adunu, kupili su od Bihaćke trgovine nekadašnji STIL modern u centru grada - poslovni prostor, kupili su na trgu u centru Bihaća staru kuću od neke žene iz Hrvatske, to nije kupljeno u sklopu firme, nego za gotovo novac isto kao i STIL modern, a to je upisano na ime Č.I.. Adunu su kupili isto na ime Č.I.. Kupili su na ime Č.I. u Sanskom Mostu dva poslovna prostora i jedan stan koji se nalazi više poslovnog prostora, to je znači kupljeno na ime i plaćeno gotovinom. Kupili su u Kladuši poslovni prostor u kojem je nekad bila bijela tehnika na ime Č.I.. U Cazinu su kupili prilikom tendera auto - servis, nekretninu sa komplet firmom na ime Č.I.. Sa njihovim zajedničkim novcem, bili su u bračnoj zajednici i zajedno su to sve privređivali i sa tim novcem su kupljene te nekretnine koje se vode na Č.I.. Dogovorili su se da kupe Adunu, tad je Aduna imala 67% dionica kad su je kupili na ime Č.I., te dionice koje je već Č.I. imao u Aduni 67%, da bi kupili morali su podići kredit i kasnije ulaganjem u Adunu njihove dionice su porasle na 76 ili 78% i u međuvremenu dok su kredit vraćali redovno, kredit je isplaćen 2010. godine, ali je isplaćen u cijelosti. Ostalo je još kod jednog fonda 13% dionica, a ostatak kod većeg broja radnika. Međutim, tad u to vrijeme, nije ih interesovala kupovina od tog fonda i radnika. Kupovali su zajednički kao što su i zajednički vraćali kredite. Tužiteljica je otišla 2015. godine 10. maja, morala je napustiti svoje mjesto boravka gdje su skupa živjeli, to je bilo u Hotelu Park i kada je napustila faktički bračnu zajednicu, koju je morala napustiti, bila je pod velikim psihičkim pritiskom što se tiče Č.I.. Bila je prisiljena jer niko ne bi nakon toliko stečene imovine ne bi to uradio da nije prisiljen. On, Č.I., je imao zakupninu od NLB Banke koju je primao svaki mjesec, u početku je primao 5.700,00 KM, i jedan dio poreza nije uplaćivao, a jedan jeste, tako da je komisija utvrdila da nije uplaćen taj dio poreza koji je trebao biti uplaćen, s tim da su oni u cijelosti taj svoj porez kasnije i kamate naplatili taj period koji on nije uplaćivao. Poslije se mijenjao ugovor na 5.300,00 KM za kiriju, taj iznos je prelazio onaj limit u koju vrijednosti treba da se prijavi porez i napravili su 2014. godine u 8. mjesecu kod notara onako kao neki interni sporazum da jedan dio od 1.300,00 KM ide na tužiteljičin račun, a ustvari je cijeli iznos zakupnine išao na Č.I. račun u banci, od 08. mjeseca 2014. godine do 04-og mjeseca 2015. godine on bi tužiteljici izdvajao 1.300,00 KM. Do 2010. godine su vraćali te kredite i većina gotovog novca kojeg su imali je išlo u vraćanje kredita. Poslije njene operacije 2010. godine, tužiteljica već nije imala uvid u novčana sredstva koja su primana i nije imala tačan uvid, sredstava je bila dosta, ali nije imala pristup da vidi koji su iznosi u pitanju, a tim novcem je raspolagao Č.I.. To je bio novac iz 3 firme koje su zarađivale, to je bila dobit iz firme. Imali su dosta pokretne imovine, imali su auta, imali su pored vozila koji su obuhvaćeni tužbenim zahtjevom još dva kombija jedan na Cameliju i jedan na Aduni. Imali su auto koje je tužiteljici izuzeto kada je otišla to je Audi TT, a koji je bio na Cameliji, da bi joj se vratila radna knjižica, jer je trebala predati za penziju radnu knjižicu. Kad su stupili u bračnu zajednicu, sa Č.I., tad je imao jedno vozilo Fiat 750, nakon što je tužiteljica otišla 2015. godine, na Cameliju su kupljena dva vozila, kupljen je novi Audi Q7, i kupljen je Mercedes, ali zna da mu je vrijednost do 250.000,00 KM na Cameliju i poslije toga na firmu d.o.o. ... je kupljen novi Porsche prije mjesec dana. Č.I. raspolaže sa tim vozilima, tužiteljica je na svoje ime imala već dva vozila koja su od 10-15 godina starosti. Kad je trebala vratiti ovo vozilo da dobije radnu knjižicu, mislila je da uzme jedno vozilo koje se vodilo na njeno ime, međutim tužiteljici su u MUP-u rekli da ona nema ni jedno vozilo, da bi kad je kasnije provjerila vidjela da je Č.I. i ta dva vozila prepisao na sebe.

Tužiteljica smatra da ovo što su stekli, kako je došla zajedno, da joj treba biti dodijeljena ½. Sad raspolaže sa penzijom koju je dobila, 6 mjeseci po izlasku iz svog stana, prvo je boravila u dječijoj sobi kod svog brata, poslije toga sestra joj je osposobila svoj stan da može boraviti na Ozimicama I u tom stanu i povremeno boravi otprilike 1/3 vremena u stanu kod prije, jer ima neke dokumente koje ima što se tiče bolesti i treba da sve radi u Bihaću, tako da mora boraviti neko vrijeme u Bihaću, a u Sarajevu kad boravi bliže joj je kontrola da ide u Tuzlu.

Tužiteljica navodi da ne raspolaže ni čim od imovine koja je stečena u toku bračne zajednice, a tom imovinom raspolaže Č.I..

Pokušavala je i prije nego što je podnijela zahtjev za podjelu bračne stečevine da dogovori sa Č.I. diobu zajednički stečene imovine, da joj kupi jedan stan i auto i sredstva za uzdržavanje da joj da, to je bilo proslijeđeno Č.I. putem advokata i navela je da u slučaju razvoda braka ide tužba za podjelu imovine, međutim dva njena prijedloga su odbijena od strane Č.I.. Poslije toga je 3 puta pokušavala da u drugom objektu, kojeg imaju u Adi na Orljanima, tamo imaju isto apartman kao i u Hotelu da se tužiteljica smjesti u taj apartman i da nije na tri mjesta, jer joj je to problem i za zdravlje, međutim on je to svaki put odbio.

Tužiteljica navodi da može reći da je jedan svoj najbolji dio života prošao stvarajući to sve, ima dvoje djece koje je othranila i izvela na pravi put i misli da nije zaslužila ovakav tretman. Č.I. roditelji su imali kuću u kojoj su živjeli na jednom spratu, tad je bio njegov otac, mati, brat, 2 sestre i on, zbog toga su morali praviti tu sobu u toj novoj kući, to je bila stara kuća. Tužiteljica navodi da po njenoj procjeni to nije bila imućna porodica. Poznato joj je da je Č.I. radio u Austriji 18 mjeseci, to je bilo kad je imao 16 godina, a otac Č.I. je radio sezonski, ne zna koliko tačno godina, nije imao nikakvu ušteđevinu ili nešto, a to joj je poznato jer je bila sa njima u jako dobrim odnosima i sve je znala.

Tužiteljica kad je došla on je već bio prestao raditi u auto - kući, koliko zna možda 6 - 8 mjeseci prije nego što je došla. Tad je tražio papire u Općini da može otvoriti svoju radnju.

Zabavljali su se svega 6 mjeseci, tužiteljica kad ga je upoznala prvi dan on je tražio te papire u Općini, tako da je to bilo za vrijeme njihovog upoznavanja. Tražio je na ime vjerovatno svog oca, jer zemljište nije bilo prevedeno na njega, građevinska je bila na ime njegovog oca.

Kad je upoznala Č.I. ta kuća je bila pod pločom, za vrijeme njihovog zabavljanja, ta kuća je ozidana vanjski zidovi i krov stavljen, to je bilo prije njihovog braka, ta kuća je bila u vlasništvu njegovog oca, iako je on financirao misli tu kuću, zato što je njegov otac bio čuvar u auto - kući i Č.I. nije mogao puno pomoći.

Tužiteljica navodi da je otac tuženog Č.A. imao namjeru, da nekretnine koje je 1989. godine poklonio Č.I. ugovorom o darovanju, da im to pokloni zajedno, zato što su oni sredstva koja je on tražio da bi to prepisao od 1984. godine do danas uplaćivali redovno i jedno 20 godina tužiteljica je sve režije za tu svekrovu kuću plaćala i kasnije joj je Č.I. rekao da to prekine i ona je prekinula. Znači da nekretnine koje potražuje tužbenim zahtjevom su poklon oca Č.A. tuženom Č.I., on je njemu poklonio tu kuću ozidanu nezavršenu i jedan dio zemlje koji se nalazio iza kuće njemu i bratu po pola.

Nije joj poznato da je na ime Č.A. 1981. godine izdana Urbanistička saglasnost za uređenje i vođenje djelatnosti za tehnički pregled za sve što se tiče posla oko auta, prije njihovog vjenčanja. Nije joj poznato da je na nekretnini vlasništvo Č.A. u ... Č.I. dozvoljen obrt 1981. godine, zna da je papire i ostalo tražio 1982. godine. Nije joj poznato da je investitoru Č.A. 17.12.1981. godine Općina Bihać odobrila da može koristiti automehaničarsku radnju koja je izgrađena u .... Nije joj poznato da je 30.12.1981. godine na ime Č.I. u takvoj radnji dozvoljen obrt kao samostalna zanatska radnja. Nije joj poznato, i nije bila prisutna, da je 29.10.1981. godine, dakle prije braka Č.I. dozvoljeno da postavlja firmu, a koja firma se bavi optičkim podešavanjem geometrije točkova i balansiranje guma. Nije joj poznato da je 12.06.1981. godine na ime oca Č.A. izdana Urbanistička saglasnost na ime uređenja interijera, prilaza objektu, snabdijevanje objekta, a sve za obrt prema propisu prema tehničkim uslovima za tehnički pregled vozila.

Bračnu zajednicu je napustila 10.05.2015. godine, tuženi je tad bio u Njemačkoj. Jedan veći objekat do Une je posjedovala Aduna, to je bio montažni objekat koji je u svoje vrijeme koristila kao kafić, kasnije su imali servis vozila, zadnje je bilo da su iznajmili za kockarnicu, poznato joj je da je taj objekat srušen, tužiteljica je bila u hotelu kada se dobilo rješenje za gradnju tog novog objekta, bila je u bračnoj zajednici, a ovaj drugi objekat gore na trgu to su kupili 1998. godine skupa, to je bio stari objekat - ruševina, koja je srušena.

Oba objekta u centru grada Bihaća su započeta sa gradnjom nakon što je napustila bračnu zajednicu. Poznato joj je da objekat, čije rješenje glasi na Č.I., da je za isti objekat podignut značajan kredit i da ga on vraća, taj kredit se otplaćuje iz njihove zajedničke imovine. On je svoja lična sredstva, čak nije mogao otplaćivati ni ovaj kredit što je digao za kuću, a ova sredstva što je kupovao dionice su vjerovatno sredstva od firmi.

Poznato joj je da je kupovao dionice nakon prestanka faktičke bračne zajednice, tako da je na dan 30.06.2015. godine posjedovao 75,405% dionica u HUT Aduni, a da je kupovinom iz ličnih sredstava od plate koja je značajna uvećao dionice i sada iznose 79,555 %. Prilikom isplate svih ovih što su imali kredita, značajna sredstva su ostajala njemu koja je tužiteljica znala da imaju i vidjela je, sef se jedan nalazio u njihovoj spavaćoj sobi, drugi se nalazio gore uz njegovu kancelariju gdje je radio u firmi, ona nije imala ključeve od sefova, njoj nisu bili dostupni ključevi od sefova, samo slučajno u nekoliko navrata je vidjela da su ti sefovi bili puni novca. Tužiteljica je imala platu koja je išla na dva računa, pošto je prije transplantacije imala sve na jednom računu, svoju platu i kad je transplantirana, tek tad je shvatila koja njoj sredstva trebaju za lijekove i iduću transplantaciju i tužiteljica je na UniCredit banku odvajala 1.000,00 KM da ta sredstva čuva za te neke svoje potrebe. Nije polagala privatni novac na račune drugih osoba. Jako dobro se razumije u računovodstvu i svaki put kad je trebalo nešto ili neka sugestije, obavezno je svoj prijedlog davala i bila uključena.

Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je Č.A. tražio sredstva da bi prepisao Č.I. nekretnine i da su od 1984. godine do danas uplaćivali redovno i jedno 20 godina da je tužiteljica sve režije za tu svekrovu kuću plaćala. Ovakvi navodi nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima pa im sud nije poklonio vjeru, a što je i dalje obrazloženo. U ostalom dijelu sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice jer nije našao da je isti u suprotnosti sa materijalnim dokazima pa su prigovori tuženog paušalni i neutemeljeni.

Iako tužiteljica navodi da joj nije poznato da je na ime Č.A. 1981. godine izdana Urbanistička saglasnost za uređenje i vođenje djelatnosti za tehnički pregled za sve što se tiče posla oko auta, da je na nekretnini vlasništvo Č.A. u ... Č.I. dozvoljen obrt 1981. godine, da je investitoru Č.A. 17.12.1981. godine Općina Bihać odobrila da može koristiti automehaničarsku radnju koja je izgrađena u ..., da je 30.12.1981. godine na ime Č.I. u takvoj radnji dozvoljen obrt kao samostalna zanatska radnja, da je 29.10.1981. godine, dakle prije braka Č.I. dozvoljeno da postavlja firmu, a koja firma se bavi optičkim podešavanjem geometrije točkova i balansiranje guma, tužiteljica navodi da je došla u kuću Č.I. u novembru 1982. godine i suprug je u prizemlju te nove kuće u jednoj prostoriji imao radionicu za špuru.

Dakle, tužiteljica ne spori da je tuženi imao radionicu, a sva procedura dobijanja potrebnih rješenja iz 1981. godine, tužiteljici nije mogla ni biti poznata jer tad nije ni živjela u zajednici sa tuženim.

Tuženi Č.I. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavio da je 1967. godine njegov otac Č.A. otišao u Austriju na rad, tamo je radio na jako opasnim i odgovornim poslovima, i 1971. godine tuženi je otišao kod oca tamo, imao je 15 godina, i radio je 1971. – 1972. i 1973. godine, za to su bili dobro plaćeni. Tuženi se 1973. godine vratio u Bosnu, onda je sezonski išao da radi vani i zarađivao je tamo, jer je otac pored firme radio i privatno poslove. Izuzetno su bili dobro plaćeni jer je otac bio vješt u odnosu sa ljudima, znao je pogađati poslove. Č.A. je radio od 1967. godine do 1979. godine misli, najvećim dijelom je radio privatno i odveo je iz Bosne preko 10 ljudi koji su tamo radili i u firmama i po potrebi sa njim na gradnji objekata. Tuženi je 3 godine tamo radio, vratio se, završio školu i onda počeo raditi 1976. godine u auto kući i privatno. Od 1971. godine do 1973. godine nije išao u školu. Počeo je raditi 1976. godine u auto kući i uporedo je radio privatno u garaži kod kuće koja je bila uređena za rad tih poslova. Tad su živjeli zajedno, u zajednici, i sve što su zaradili novac je bio kod oca, i tuženi i otac su učestvovali u svim tim poslovima. Tuženi navodi da njegov otac ima osnovnu školu, a tuženi je završio srednju školu.

Ideja je bila tuženog da se pokrene privatni biznis, a imovina i novac je bila očeva i privatni biznis je pokrenut na ime Č.I.. Sva rješenja potreba za biznis glasila su na oca. Tehnički pregled je glasio na oca i on ga je izgradio uz kuću koja je bila isto njegovo vlasništvo, on je investirao. U to vrijeme tuženi navodi da je bio u zajednici sa roditeljima, bratom i sestrom, pa je živio sa prvom suprugom u zajednici, prije nego što se oženio sa Č.E. i kuća je bila izgrađena, a vlasništvo je oca Č.A..

Isključiva volja oca je bila da te predmetne nekretnine poklonjene na osnovu dva ugovora u kojem je tuženi jedini daroprimac, to bude dato samo tuženom kao njegovom sinu. Otac je investirao svoja novčana sredstva u tuženikovu firmu, jer je tako znao da će biti obezbijeđena radna mjesta za brata, sestre i danas rade sinovi od sestara i to je bio motiv za investicije i kao da se radi i razvija, neki od njih su kasnije postali dioničari. Oni su imali to da su uposleni, da redovito primaju plate, rade, a neke posebne dobiti nije bilo ni za tuženog ni za njih. 30.06.2017. godine tuženi navodi da je imao 75% dionica upisanih na svoje ime, a na dan 30.11.2017. godine 79,559 % dionica, te dionice je kupio nakon prekida bračne zajednice iz vlastitih sredstava, plate.

Objekti koji su ležeći u strogom centru grada su početi sa gradnjom nakon što je Č.E. napustila bračnu zajednicu, HUT Aduna je digla kredit i gradila i izgradila objekat do sadašnjeg nivoa, a Č.I. je nakon prekida faktičke zajednice isto digao privatni kredit na svoje ime i dio objekta je izgrađen iz tih kreditnih sredstava. Radi se o dva objekta jedan za koji je kredit digla HUT Aduna, a drugi za koji je kredit digao tuženi. Sva sredstva koja su imali, Č.E. je sa njima raspolagala i držala kod sebe od zakupnina. Tuženi navodi da je došao do saznanja, da je bez njegovog znanja neka sredstva izdvajala i polagala ih je na ime drugih lica, da ne budu položena na njeno ime, to je saznao nakon 10 godina. Dio novca su skupa trošili za kupovinu namještaja, za troškove djece, putovanja i slično. Imaju sefove koji služe uposlenim za zaključavanje pazara, jedan takav ima i tuženi u kojem stoje štambilji, olovke i bitne stvari. Drugi sef je bio u kojem su bila sredstva s kojima su raspolagali on i Č.E. i ključ je bio kod Č.E., jedan sef se nalazi u stanu, a drugi u kancelariji.

Č.E. nije bila upućena, vrlo je malo provodila vremena u radu, najviše 2 sata, a najčešće po pola sata u toku dana. Tuženi navodi da je on osnovao firmu „Špura“ i vodio, a njemu je trebalo ime nekoga na kome će se voditi. Učestvovao je u kupovini u privatizaciji 1999. godine kupio je jedan prostor u Velikoj Kladuši, on je plaćen 33.000,00 KM, zatim je kupio poslovni prostor tzv. STIL modern u centru Grada Bihaća i platio ga do 350.000,00 KM, zatim je kupio u Cazinu nekretnine servisa putnički i teretni saobraćaj i zajedničke službe, to je kupio 2000. godine i platio oko 1.600.000,00 KM, kupljena je HUT Aduna 2002. godine za cijenu od 775.953,00 KM. Navedene nekretnine koje je kupovao u postupku privatizacije, kupio je od novca kojeg mu je dao otac, a stečene u zajednici dok je bio skupa sa ocem.

Dobit za Špuru i ... je bila 80.000,00 KM što se može vidjeti iz dokumentacije i vidljivo je da se iz prihoda navedenih firmi nije se moglo kupiti ove nekretnine. Otac je imao vjeru u tuženog kao i ostala porodica i on mu nije vraćao taj novac. Otac i brat su upisani kao dioničari u Camelija osiguranje. U firmi, čiji je vlasnik, bliže porodice ima 20-ak, a uposlenih ukupno ima 250. Tuženi nije znao da će ga Č.E. napustiti, u to vrijeme je bio u Njemačkoj od 07. do 10.05.2015. godine, kad je došao iz Njemačke Č.E. je iselila, pomagali su joj osoblje iz hotela 3-4 dana i kad se vratio nje nije bilo.

Špura d.o.o. je osnovana 1997. godine, d.o.o. ... je osnovana 1996. godine, a d.d. Camelija je osnovana misli 1994. godine.

Sjeća se darovnih ugovora iz 1989. godine kojim je otac darovao određene nekretnine. Otac je isključio sve ostale i isključivo dao Č.I.. U auto kući je radio pred penziju, to je možda bilo 1980-ih godina. Radio je i u vrijeme kada su se uzeli tuženi i Č.E.. On je radio na obezbjeđenju, kao portir.

Sud je poklonio vjeru iskazu tuženog u dijelu u kojem je potkrijepljen materijalnim dokazima, u dijelu u kojem je suglasan sa iskazom tužiteljice te sa iskazima saslušanih svjedoka u dijelu koje je sud prihvatio, čije iskaze je posebno cijenio i obrazložio, a što je sve dalje navedeno u obrazloženju.

Svjedok T.Š. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavio da mu je tužiteljica sestra i u dobrim su odnosima, sa tuženim u korektnim odnosima. Ona se udala 1982. godine, živjeli su u P. u porodičnoj kući, gdje su u dijelu te kuće opremili sebi i tu se smjestili. Kada se udala pomagalo se da se smjesti, da se opremi taj njen smještaj i u drugim stvarima, ne može se sad tačno izjasniti, jer oni tad nisu bili u mogućnosti nisu imali ništa. Nije bio plaćen za taj rad. Č.E. je radila u tvornici kartona Cazin, a Č.I. u auto – kući. Nakon zaključenja braka, u tvornici kartona je radila do 1988. - 1989. godine, tad je napustila i posvetila se poslu kod kuće. U to vrijeme, prije napuštanja Cazina i prekida radnog odnosa u tvornici kartona, Č.I. je otvorio sebi mehaničarsku radionu i špuru, napustio je auto - kuću, ta radionica je bila u porodičnom prostoru. Prije prekida radnog odnosa u INCELU - tvornici kartona, oni su nabavljali rezervne dijelove koji su ugrađivani u vozila, tako da je Č.E. išla sa njim u nabavu i kupovinu tih rezervnih dijelova npr. u R Hrvatsku. S obzirom da mu je Č.E. sestra, poznato mu je da u trenutku udaje 1982. - 1983. godine, Č.I. u to vrijeme nije imao ništa. Č.E. kad je napustila i prekinula radni odnos u Cazinu, tad je počela raditi na tehničkom pregledu, išla je na obuku za rad na tehničkom pregledu u P.. Radila je na tim poslovima do početka rata. Ona je još radila osiguranje dopunsko „CAMEL“ osiguranje, u ratu i prije rata. Radila je na tehničkom pregledu i CAMEL osiguranje. Poslije rata su formirali d.o.o. ŠPURA vl. Č.E., a Č.I. je osnovao ... d.o.o. Nakon osnivanja te dvije firme, onda je osnovana i D.D. Camelija. Oni su prije rata kupili zemljište koje je graničilo sa porodičnom kućom i tu su izgradili tehnički pregled i druge poslovne objekte, to je u P.. Imali su banku Camelija u Pokoju, u Jablanskoj, koja je radila jedno izvjesno vrijeme i zatvorili su je. Prije rata nije mu poznato da su u Gradu Bihaću kupovane kakve nekretnine u toku trajanja bračne zajednice, poslije rata da, ADUNU su kupili, servis u Cazinu i još poslovnih prostora u Bihaću, Kladuši, Bos. Krupi, Sanski Most, Sarajevo, Tuzla. U toku trajanja bračne zajednice obilazio je svoju sestru u P. gdje je živjela. Jedno vrijeme je živjela sa svekrom i svekrvom u staroj porodičnoj kući. Poznavao je oca Č.I.. Radio je u auto - kući kao portir, bio je srednjeg imovnog stanja, normalnog. U toku trajanja bračne zajednice Č.E. i Č.I. su stekli neku zajedničku pokretnu imovinu, što se tiče pokretne imovine to su samo vozila i bilo ih je dosta, pa ne može sve zapamtiti. Spominjalo se da je Č.I. radio u Austriji, Njemačkoj ili njegov otac, ali to ne zna. Nije mu poznato da je Č.I. imao vlastitu mehaničarsku radnju i radnju za tehnički pregled 1981. godine. Nije nikad postojala 1981. godine, prije nego se sestra udala, firma sa imenom Č.I. i djelatnošću koja je na ulazu u P. na porodičnom imanju, jer je radio u auto - kući.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka T.Š. jer isti smatra tačnim i objektivnim, osim u dijelu u kojem su i prigovori tuženog na ovaj iskaz u kojima se navodi da je postojala auto-mehaničarska radnja na ime tuženog, odjeljenje za tehnički pregled 1981. godine i da to potvrđuju materijalni dokazi.

Tačno je da je 1981. godine Općina Bihać donijela rješenje br.03/1-351-167/81, od 30.12.1981. godine, kojim se odobrava Č.I. osnivanje i vođenje samostalne zanatske radnje u B., ul. ..., da je rješenjem Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnost Općine Bihać br. 09/2-370-138/81 od 28.10.1981. godine, odobreno Č.I. da može postaviti firmu u ul. ..., na udaljenosti 5 m od ulaza u dvorište, sa tekstom: „Optičko podešavanje geometrije točkova i balansiranje guma“ vl. Č.I., da je rješenjem o urbanističkoj saglasnosti Općine Bihać br.09-364-648/81 od 12.06.1981. godine, na zahtjev Č.A. izdana urbanistička saglasnost za promjenu namjene garaže sa ostavom u ul. ..., za potrebe automehaničarske djelatnosti.

Dakle, sve su ovo radnje koje su poduzete u 1981. godini i koje potkrjepljuju tvrdnje tuženog u ovom dijelu iz kog razloga sud nije prihvatio iskaz svjedoka T.Š. u ovom dijelu, a imajući u vidu da svjedoku ove činjenice nisu ni morale biti poznate s obzirom da se njegova sestra Č.E. udala za Č.I. tek 1983. godine.

Međutim, tačni su navodi svjedoka da je tuženi prije toga radio u auto-kući jer je ova činjenica utvrđena i uvidom u radnu knjižicu na ime tuženog.

Ostali prigovori tuženog da je tužiteljica došla u već izgrađenu kuću su paušalni i neosnovani jer svjedok nije niti tvrdio suprotno samo je rekao da kada se udala pomagalo se da se smjesti, da se opremi taj njen smještaj i u drugim stvarima.

Svjedok T.H. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavila da joj je tužiteljica sestra, u dobrim odnosima, sa tuženim izjavi da je bila u dobrim odnosima, a u zadnje vrijeme se ne sreću. Oni su živjeli u kući njegovog oca, u ..., bila je završena jedna soba i kupatilo. Bilo je prije rata, kad je bila udaja, kad je započeo taj brak, ne može se sad tačno sjetiti godine. Č.E. je radila u tvornici kartona u Cazinu i putovala je, Č.I. je radio prvo u auto kući, a onda je otvorio obrt u prostoriji kod oca. Koliko joj je poznato kuća u kojoj su živjeli je bila od Č.I. oca i oni su samo živjeli u jednoj prostoriji, koliko zna Č.I. je imao neko auto skromno. Poznavala je Č.I. oca, radio je u auto - kući kao čuvar. Č.E. je pomagala Č.I. u vrijeme kada je radila u tvornici kartona, zajednički su sve radili, ulagali su, on je imao taj obrt, a ona svoj dohodak i zajednički su usmjeravali sredstva. Dok je radila u Cazinu, ona je putovala u nabavku tih auto dijelova u Zagreb, Zadar, Jastrebarsko, ali to nije bilo u okviru njenog radnog vremena. Kad dođe s posla odu popodne, jer je blizu. Kasnije su otvorili prodavnicu auto dijelova i često su putovali u nabavci auto dijelova u to vrijeme dok je radila u tvornici kartona. Č.E. je prekinula radni odnos u tvornici kartona pred sami rat, čini se 1989. godine i počela je raditi u prodavnici auto dijelova, jer su u međuvremenu proširili posao i zna da je kupljen komad zemlje i da su otvorili i tehnički pregled i radila je za jednu osiguravajuću kuću „CAMEL“ Tešanj, misli da je bilo prije rata, ali se ne može tačno sjetiti. Oni su to kupili od komšije tu zemlju, zna da je kupljeno u vrijednosti oko 80.000,00 KM. Nakon rata je ona nastavila dalje raditi u tehničkom pregledu, oni su u početku radili u tehničkom pregledu, a kako su počeli širiti posao, onda su počeli primati radnike, pa je Č.E. prelazila u njihove druge firme. Radi se o d.o.o. ... tehnički pregled, d.o.o. Špura, Camelija banka, kasnije ADUNA, uglavnom u svim firmama je Č.E. radila, bila potpisnik, pored toga je imala i ostale obaveze, porodicu, djecu. Misli da su Č.I., Č.E. i nešto otac i brat Č.I. su zajednički osnovali dioničarsko društvo Camelija. Prije rata Č.I. i Č.E. kupovali su zemlju na kojoj je napravljen tehnički pregled. Poslije rata su se javljali na razne tendere i kako se posao širio, tako su i oni kupovali poslovne prostore. U Bihaću je kupljena ADUNA ugostiteljski objekat, restoran Sunce koji je u sklopu ADUNE. Na Č.I. ime od objekata kuća u Bihaću, bio je poslovni prostor, zvao se STILMODERN. Ne može se sjetiti da li je kupljena kakva porodična kuća. U Cazinu kupljen je servis tehnički pregled, u Kladuši je kupljen stan - poslovni prostor neki. U Sanskom Mostu je bila banka, kupljen je poslovni prostor i stan. Č.E. i Č.I. od pokretne imovine imali su puno vozila. Nešto je bila na firmu, koliko zna Č.E.Erema je imala dva auta, a nešto je bilo na Č.I.. Često, skoro svakodnevno obilazila je sestru dok je bila u braku sa Č.I.. Č.I. otac je bio prosječan, živjeli su u jednoj starijoj kući u ul. ..., u toj kući su živjeli, otac, majka i 3 djece. Zna da je Č.I. otac kratko vrijeme 1970-ih godina radio u inozemstvu, a to joj je poznato iz priče, jer tad se nisu poznavali, isto iz priče zna da je i Č.I. kratko vrijeme radio u inozemstvu. I ove kupovine poznate su joj iz razloga što je i sama radila u Cameliji 15 godina. Sestra i zet su je zaposlili u Cameliju i bila je plaćena za to.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer je isti potkrijepljen i materijalnim dokazima i iskazima stranaka, a prigovori tuženog da je svjedočenje selektivno i da je ista instruirana od strane tužiteljice o tome šta će svjedočiti, su neosnovani, paušalni i nekonkretizirani.

Svjedok K.E. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavila da poznaje parnične stranke, da je bila zaposlenica do 2014. godine. Od 2000. godine do 2014. godine radila je u Camelija osiguranju, a jedno vrijeme u firmi .... U tom periodu sretala je Č.E., ona je radila u ŠPURI. Jedno vrijeme je radila, onda je prešla u Camelija osiguranje. Svjedok je obavljala u Cameliji kadrovske poslove, u pravnoj službi, vodila radnike. U to vrijeme Č.I. je imao Camelija osiguranje, ..., radna jedinica Cazin ..., imao je ADUNU, a Č.E. je bila direktor ŠPURE. Č.E. je potpisivala naloge za platu, virmane, potpisivala je ugovore, kad treba kome rješenje za godišnji odmor i slično. Radila je to samo za ŠPURU, a poslije je radila i za Cameliju i za ... i to zna, a za Adunu ne zna. Jednom dnevno je sretala Č.E. u toku radnog vremena. Ne zna koliko je Č.E. provodila radnog vremena, niti je bilo njeno da prati, nekad je znala biti i u .... Svjedok je počela raditi 2000. godine i poslije se kupovala ADUNA, radna jedinica Cazin, za Camelija osiguranje poslovni prostori. Kao uposlenik samo je mogla fotokopirati dokumente i pripremiti, nabaviti potvrde i dokumente iz suda i porezne i to je bio njen posao. Gospodin Č.I. je vodio poslovnu politiku, davao naloge i njega su pitali u vezi čitavog posla kojeg su radili. Naloge kako postupati, koga primati i šta raditi u tom poslovnom smislu je direktor odlučivao i više je sa njim kontaktirala, a Č.E. je više se bavila drugim stvarima npr. trošenje papira i slično. Svjedok zna da je odlučivao direktor Č.I., a kako su oni dalje, ne zna.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer isti smatra objektivnim i tačnim i stranke nisu imali primjedbi na dati iskaz.

Svjedok V.M. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavio da poznaje parnične stranke, da je kod Č.E. radio 13 godina, a Č.I. je poznavao i od prije, jer su tu negdje generacija i u dobrim odnosima je sa svima. Kod Č. je radio od završetka rata od 1995. godine do 2006. godine, tako je nekako bilo. Radio je na tehničkom pregledu, referent tehničke ispravnosti. Tehnički pregled bio je smješten u ..., u porodičnoj kući. Radio je sam, a poslije kako se posao počeo širiti, primali su se novi ljudi i obučavali. Radila je Č.E., ona je radila unutra ispunjavala obrasce, nju je zatekao i ona je bila šefica, kad su došli drugi radnici, onda su oni radili te poslove, primljen je komšija Z., komšinica M. i još je njih bilo. Č.E. je zajedno sa njim radila na tehničkom pregledu, radila 1995. godine i onda se posao počeo naglo širiti, tako da ona više nije radila te poslove, bila je šefica, pa je bilo mizerno da radi te poslove. Ne zna kuda je dalje otišla raditi. Od gospodina Č.I. je primao upute za posao, on je organizirao rad, sve je išlo preko njega. Krajem 70-ih godina i početkom 80-ih godina Č.I. je imao ŠPURU, imao je imidž, bio je čuven, malo šire može se reći do Karlovca. Ne zna da li je to imao prije nego što se oženio sa Č.E.. Ne zna da li je u vrijeme dok je radio i prije, da li je u poslovanju tih firmi, učestvovala i njegova porodica, brat, otac.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer isti smatra objektivnim i tačnim i stranke nisu imali primjedbi na dati iskaz.

Svjedok D.V. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavila da poznaje stranke, prijateljica sa Č.E., u dobrim odnosima, Č.I. malo manje poznaje, navodi da je njena rahmetli sestra Č.E. strina, a poslovno se znaju i dok je radila u firmi Camelija osiguranje na graničnom prijelazu Izačić, a privatno se znaju od osnovne škole od 1972. godine. Č.E. se udala za Č.I. 1981.-1982. godine. Nisu se posjećivale kad su se udale, svaka je živjela svoj život, a kad bi se sreli, bilo bi kao da su se jučer vidjeli. Svjedok je od 01.11.1996. godine do 30.04.1997. godine, radila na poslovima polica osiguranja pri prelasku automobila. U to vrijeme družila se sa Č.E. koliko je potrebno za obavljanje posla, ona je donosila police, svjedok je nekad kad se vraća iz smjene nosila njoj pazar i slično, to je bilo odmah poslije rata. U slučaju da neko od njih fali, Č.E. je mijenjala kompletnu smjenu, a šta je radila u firmi u toku dana ne zna, znali su se vidjeti, preda pazar, ona potpiše. Radili su u smjenama i onda kad neko fali, ona je uskakala, jer je to bila njena firma. Znači kad je uskočila, ona je odradila cijelu tu smjenu. Sa Č.E. nije nikad razgovarala o njihovoj imovini. Svjedoku je poznat A.O. kao vozač koji je dolazio po nju i vozio je na Izačić. Ponekad je primao pazar i dostavljao police. Najviše je on to i radio.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer isti smatra objektivnim i tačnim.

Neosnovan je prigovor tuženog iz razloga što je i svjedok potvrdila da je A.O. primao pazar i dostavljao police i da je najviše on to i radio.

Sud je razmotrio i prigovor tuženog da ne poznaje ovog svjedoka te isti doveo u vezu sa iskazom svjedoka u kojem ista i potvrđuje da manje poznaje Č.I., da je radila svega 6 mjeseci u firmi Camelija osiguranje na graničnom prijelazu Izačić i iz iskaza se zaključuje da je uglavnom komunicirala sa Č.E., a imajući u vidu da je i tužiteljica imala svoja zaduženja u firmi što je nesporno, pa postoji mogućnost da tuženi ovog svjedoka ne poznaje.

Svjedok Č.N. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavio da mu je tuženi Č.I. brat, u dobrim su odnosima. Poznato mu je da je otac naslijedio veliko imanje u vidu zemlje, kako sa očeve tako i sa majčine strane, to se ogledalo u nekoliko stotina dunuma zemlje, pa i danas ima komade zemlje koji su oko 50 dunuma. Otac je dobro znao sa novcem, pravilno je ulagao, prodavao to, dalje radio sa tim parama, tako da je imao i danas ima znatna novčana sredstva, može dodati da u ovom momentu na području Pokoja, Čavkića, Kamenice, Malog Založja, Velhovo ima preko 50 kuća koje su izgrađene na zemlji njegovog oca. Otac je dobro znao sa novcem još iz vremena 50-ih godina se bavio švercom, sve do vremena prije rata i švercom deviza, tim poslom je zaradio dobrih para.

Kao porodica funkcioniraju na taj način da maksimalno podupiru jedni druge, da zajedno rade, posao je zajednički, npr. kada gledaju tehnički pregled ili radiona, bez obzira što su upisani na Č.I., nikada ne gledaju da je to Č.I., nego da je to njihovo zajedničko. Radiona je izgrađena 1976. godine u veličini i obliku 14 x 12, sastojala se iz tri radione, sastojala se iz savremeno opremljenog servisa za optičko podešavanje geometrije točkova, u drugoj radioni je bila oprema za montažu i balansiranje guma, a u trećoj je bila mehaničarska radiona, sa prostorom za rezervne dijelove, sve tri radione su bile ispod kuće i sve tri radione su napravljene i opravljene sa kućom od komada zemlje koji je otac prodao.

Otac je financirao izgradnju i opremanje svih tih radiona, oprema kompletna za radione je kupljena u Njemačkoj u Minhenu, sve je to skupa isfinancirano iz komada zemlje koji se zove „Barakovac“. Otac je prodao 22 dunuma zemlje i iz toga je sve isfinancirano. U toj radioni je pored Č.I. i svjedoka radio rahmetli Dž.M. i radio je E.D., oni su bili uposlenici, a stalno je moglo doći više ljudi u ispomoć jer je radiona bila velika. Kada se brat Č.I. oženio sa Č.E., oni su se oženili krajem 1982. ili početkom 1983. godine, započeli su živjeti u toj kući gdje je radiona, kuća je bila napravljena. To su bile očeve nekretnine. U krugu ove radnje zemlje je dokupljivano, novac je obezbijedila sestra H.I. za kupovinu zemlje do kuće u .... Nakon toga uslijedile su određene privatizacije, kupovine objekata, dionica, svakom je jasno da se to nije moglo kupovati od novca koji je zarađen u radioni, najviše je ulagao otac, novac su ulagali svi, kada se radi o certifikatima, dobar dio certifikata je svjedok obezbijedio, funkcioniraju na taj način da je u određenom momentu bitno može li se nešto iskupiti, svjedok navodi da je obezbijedio i novčana sredstva, jednim dijelom kad je uziman servis u Cazinu, jednim manjim dijelom kada je uziman prostor u Kladuši, certifikate dobrim dijelom sa „STILMODERN“, oko ADUNE se više i ne sjeća, otac, svjedok i njegova porodica žive za tu firmu. Oni su patrijarhalna porodica, da je otac mlađi i boljeg zdravlja vjerovatno bi na njega bilo upisano, Č.I. je najstariji od njih, prvi je počeo raditi, izuzetno je sposoban čovjek, zna voditi računa o poslu, o novcu, nema nikakvih razloga da ga ne puste ispred njih i to su razlozi, on ih zastupa.

Svjedok to gleda kao svoje vlastito ulaganje u posao, korist je ta što se firma razvija, u toj firmi radi svjedok, trenutno je u Cameliji, ali radi za sve i jednu firmu, također i njegova supruga tu radi i njegov sin i sin koji je trenutno na završnoj godini fakulteta, svoje slobodno vrijeme provodi tu radeći. Imaju jedan posao koji smatraju da je siguran i to je njihov obiteljski posao, zašto su i ulagali. Nije smatrao uopšte za potrebnim da upisuje sebe, niti misli da to u odnosu na njih može biti ikakav problem, a ovo što je rekao da je istina što se tiče ulaganja, rada, angažmana našeg. Niko nikada od njih nije povukao žute banke od toga, nego su to dalje ulagali. Puno vremena provode zajedno, cijelo vrijeme i cijeli njihov život, ne zna šta bi se moglo desiti da ih spriječi da se jednom sedmično kod matere okupe na zajedničkom ručku, upućeni su jedni na druge.

Otac je radio u auto kući koliko mu je trebalo da namiri staža za penziju, prije toga je radio razne poslove u Austriji i još jednom se vraća na to da je stvarno znao čovjek sa parama, dosta se bavio trgovinom još od 50-ih godina, tako da je njegovu robu koristila u to vrijeme željeznica. Otac je bio dobro situiran, 1977.-1978. je kupio sebi novog Forda Taunus, potpuno novog, sjeća se da su tada dadžbine bile dva puta od cijene auta kada ga je uvezao, u to vrijeme to je bio najjači i najskuplji auto u gradu. U njih je otac i na kraju drugog svjetskog rata uzeo dječaka, bebu od 4 mjeseca, jer mu je poginula majka, a otac je bio već mrtav i on je sa njima živio i on je othranio to dijete i živio je sa njima dok se nije oženio, to je H.Č. i otac mu je dao kuću u Č., a pored te kuće otac je izgradio za svog života još 5 kuća, od tih 5 kuća 4 kuće i sada stoje, a peta kuća je ova što su oni sada u njoj gdje je bila stara kuća gdje je srušena pa izgrađena nova. U svim tim poslovima od radione koja je počela raditi 1980. i neke godine do privatizacije, Č.I. je bio nositelj svih tih poslova. Kada je postala dio porodice, tužiteljica nije zajedno sa njima, odnosno sa Č.I. učestvovala u stvaranju te imovine. Od 1989. godine je radila, misli da je počela raditi na tehničkom pregledu kada su ga napravili. To je moglo biti 1989. godine, u to vrijeme je napravljen tehnički pregled. Svjedok navodi da u Cameliji prima plaću. Ne zna da li u Cameliji ima dionice. Od tri radione u Pokoju dvije su napravljene 1976. godine, a jedna je napravljena 1977. godine i to je mehaničarska radiona koja se nalazi iza ove prve dvije i koja je veća od njih. Poznato mu je da je Č.E. s početka rata ili možda prije, a i u toku rata radila police osiguranja za Camel iz Tešnja. U 6. mjesecu 1994. godine je formirano osiguravajuće društvo, prije toga nisu bili uvjeti, svjedok je tada bio u Vojnoj policiji, razgovarao je tada sa H.P. i A.M. koji su tada bili u sudu i tada je formiran tadašnji Camel osiguranje. Koliko zna Č.E. je bila postavljena za direktora jedne firme. Radila je u toj firmi cijelo vrijeme do prestanka radnog odnosa. Nije mu poznato da je Č.E. bila i vlasnik firme ŠPURA. Nije mu poznato da je ta Špura, vlasništvo Č.E., da je odlukom njenom pripojena društvu d.o.o. ..., ali mu je poznato da Č.E. odluke o poslovanju nikad nije donosila niti su njene odluke mogle utjecati na poslovanje, a ako je ona nešto potpisala to je zato što je trebala da potpiše i što je bio dio njenog posla.

Svjedoku je prezentirano Rješenje Općinskog sekratrijata za urbanizam od 17.12.1981. godine i Rješenje od 28.10.1981. godine Sekretrijata za urbanizam Općine Bihać na ime Č.I., te isti odgovori da je to rješenje kojim se odobrava Č.A., ocu, da može koristiti prostor auto mehaničarske radnje u ... i ovo rješenje mu je poznato, ovo drugo rješenje je vezano za postavljanje reklame, sama djelatnost je bila na Č.I., a vlasništvo je bilo Č.A..

Sud je cijenio iskaz svjedoka i našao da je isti dijelom kontradiktoran i suprotan materijalnim dokazima i neuvjerljiv u dijelu gdje svjedok navodi da je kao član porodice i brat tuženog upućen u sve poslove, da su kao porodica upućeni jedni na druge, da tužiteljica nije zajedno sa njima, odnosno sa Č.I. učestvovala u stvaranju imovine, da mu nije poznato da je Č.E. bila i vlasnik firme ŠPURA. Naime, nesporno je i materijalnim dokazima potkrijepljeno da je tužiteljica Č.E. bila osnivač doo „ŠPURA“ export-import Bihać i da je bila zaposlena cijelo vrijeme i imala svoje ovlasti, da je dioničar u društvu za osiguranje CAMELIJA D.D BIHAĆ.

Iskaz svjedoka je pristrasan odnosno svjedok nastoji da ojača ulogu porodice u stvaranju imovine, a minimizira ulogu tužiteljice kada navodi da Č.E. odluke o poslovanju nikad nije donosila niti su njene odluke mogle utjecati na poslovanje, a ako je ona nešto potpisala to je zato što je trebala da potpiše. Ovakvi navodi svjedoka su suprotni materijalnim dokazima ali i kontradiktorni jer svjedok istovremeno ne spori da je Č.E. bila direktor jedne firme.

Svjedok H.I. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavila da joj je Č.I. rođeni brat, a Č.E. je bila snaha, izjavi da je u dobrim odnosima sa objema stranama. Kada su se brat Č.I. i Č.E. vjenčali živjeli su u porodičnoj kući, a Č.E. i Č.I. su živjeli u novoj kući u istom dvorištu, gdje su dole bile radnje, a oni su živjeli gore na katu. Oni kada su se uzeli živjeli su u toj kući, vjerovatno su nešto renovirali, namještali, ali kuća je bila napravljena. Poznato joj je, u to vrijeme je završila srednju školu, otac je u svom životu napravio 5 porodičnih kuća, dvije u Čavkićima, jednu je ostavio koja je bila novija, čovjeku kojeg je on othranio i očeva majka je bila u toj kući, ona je umrla, a on je ostavio njemu tu kuću. Napravio je porodičnu kuću u ..., a iz razloga da im bude bliže škola. Što se tiče radnje i ulaganja, odmah poslije, nakon što je otac napravio kuću, Č.I. je završio zanat, jedan dio je radio ispočetka, odmah i u auto kući i radio je dole u radnji koju je otac napravio pod pločom, balansiranje i geometrija točkova, tu su radila obojica još dok su u školu išli radio je Č.I. i radio je Č.N., on je bio mlađi, pomagao mu je u svemu, a otac je imao sredstva, bio je jedini nasljednik u svojoj porodici i imao je veliku količinu zemlje, tako da je u tom periodu napravio tu porodičnu kuću i tu radnju i iznad radnje kuću gdje je poslije Č.I. stanovao. U tom krugu radnji u ..., kupovana je još neka zemlja, zna čovjeka od kojeg je kupljena zemlja uz njih, tata je predlagao da bi se trebao uzeti taj komad zemlje, jer je bio mali prostor za rad i druge radnje koje su trebale biti, a tata je sa Č.I., skupa dogovarali šta je trebalo, zemlja je kupljena, kupljena je za potrebe proširenja kretanja auta, jer je bio uzak prostor, da bi se auta i kamioni kasnije okretali, parkirali.

Svjedok navodi da je svome Č.I., s obzirom da je on u njihovoj porodici pokazao vještinu, menadžerske mogućnosti, vjerovali su mu, otac je predlagao, otac je bio nosilac svega toga, tako da su se dogovarali i izjavio da je potrebno, da otac ima određenu količinu novca 20.000,00 KM trenutno, a 60.000,00 KM je svjedok dala u dogovoru sa Č.I. i ocem naravno i taj komad je kupljen za 80.000,00 KM. Nije upisivala na svoje ime tu nekretninu jer su računali da je to njihovo porodično i vjerovali su jedni drugima i vjeruju i danas i nisu im trebali papiri ni ugovori. Nisu joj vratili novac, investirala je iz tog razloga što i ona isto ima svoje troje djece, da će i njena djeca doći tu raditi u tu firmu, da se ista razvija, napreduje i njena djeca su radila tu i danas jedan sin radi, kćerka je radila 5 godina i otišla u Njemačku, drugi sin je otišao za sestrom, imali su mogućnosti da djeca čim završe školu odmah mogu tu raditi i stekli su tu sva prva znanja.

Svi su pomagali, ulagali, ne samo za Č.I., nego su gledali i sebe, ako svi ulažu, bili su porodica, on je bio vrh piramide, njega su prepoznali jer je bio vještiji i sposobniji, a oni ostali su se maksimalno trudili da mu pomognu, bilo je tu još pomaganja konkretno sa njene strane, imala je određena sredstva, radila je u Kombiteksu od 1979. godine, imala je određena sredstva, otac joj je dao određena sredstva i ona je to dala to Č.I., jer u tom trenutku je trebalo nešto da se napravi. Navodi da je živjela u bogatoj porodici H.H., imali su dvije radnje, poslije Kombiteksa ona je prešla raditi u razgovoru sa svekrom i svojim mužem i dogovorili su se, konkretno sredstva za kupovinu zemlje u ... 60.000,00 KM, dio je dao muž, a dio sredstava svekar, da bi ta ista sredstva dali Č.I..

I dan danas, poslije toliko godina, imaju zajednički ručak kod oca i matere u 12 sati, sedmično, svake nedjelje i na tim ručkovima oni uvijek i pored druženja i dan danas dogovaraju šta bi trebali, kako bi trebalo, uglavnom tema je njihova porodica, dokle su njihova djeca, ulaganja, šta su prioriteti, zajedno sa ocem. Ne smatra da je Č.I. imovina, koja je upisana na Č.I. kao fizičko lice ili kao dioničara, da je to njegova imovina. Njih je bilo petero i otac i mati i svi su radili tu, čitava porodica, Č.I. je samo jedan od njih koji je iskusan i kojem su vjerovali i vjeruju i danas. Trenutno je zaposlena u d.o.o. .... Radi u računovodstvu kao administrator, radi na fakturama, prijave/odjave radnika.

Svjedok ne kaže da je direktno ulagala u d.o.o. ..., ulagala je prije nego što je došlo do stvaranja ovih firmi, u ADUNU nije ulagala, u d.o.o. Camelija nije ulagala, a u d.o.o. ... je ulagala i to određene količine novca i razgovori i savjeti. Nije posudila novac, 60.000,00 KM, u tom momentu je dala novac ocu i Č.I. jer je to tada bilo potrebno, imala je ta sredstva i nije bilo upitno, jer je porodica trebala da dalje napreduje. Dala je prije rata, ne može se tačno sjetiti godine. Tada ni jedna od ovih firmi nije bila oformljena, one su nastale kasnije, tada su bile radnje ispod kuće, geometrija točkova, rezervni dijelovi, vulkanizerska radnja. To je stvoreno od novca njihovog oca i njihove porodice.

Otac je bio jedini u porodici, napravio je 5 kuća, to je već rekla, poslije su bila sredstva od Č.I., Č.N. jer su oni poslije radili. Otac je prodavao zemlju koju mu je mati ostavila, a sva mjesta su bila atraktivna za prodaju i otac je prodavao, poslije je otac otišao u Austriju 1967. godine. Koliko je novca otac zaradio prilikom prodaje tih nekretnina ne zna, zna da im ništa nije falilo, bilo ih je petero djece, svi su završili škole. U Kombiteksu je bila glavni kontrolor kvaliteta OURA. Prima plaću u d.o.o. .... Bračna zajednica između Č.I. i Č.E. zaključena je 1982. godine. Tad u to vrijeme, Č.I. je imao te radnje ispod kuće, kuću zajedničku gdje su živjeli sa roditeljima, dalje su Č.I. i otac se dogovarali i ulagali.

U to vrijeme, otac je bio u Austriji od 1967.-1980. godine. Otac je radio u Alpama, na podzidima stijena, na opasnim i teškim poslovima i zna da je dobro zarađivao, imao je svoje radnike i druge poslove. U Bihaću misli da se vratio 1979.-1980. godine. Trebale su mu određene godine za penziju i tad je u auto kući radio kao portir da bi ostvario pravo na penziju. Zna da je Č.E., kada se udala za Č.I., radila u TKA Cazin, ne sjeća se tačno godine kada je napustila INCEL, bilo je prije rata, sjeća se da Č.I. nije mogao biti direktor dvije firme istovremeno, pa je onda Č.E. bila direktor, misli da je bila direktor ŠPURE, ne sjeća se kad je to bilo. Č.E. je radila prije rata na tehničkom pregledu. Radila za osiguranje Camel iz Tešnja, sjeća se. Konkretno šta je radila poslije rata, ne zna. Otac je, s obzirom da je Č.I. bio stariji i nikad on nije potencirao da to bude Č.I., on pored Č.I. ima njih još 4 djece, ali Č.I. je bio stariji, sposobniji, iskusniji, vjerovali su i danas vjeruju da on ima te sposobnosti. ŠPURA vlasništvo Č.E. pripojena je d.o.o. ... zato što je slabo poslovala.

Tužiteljica je u cijelosti prigovorila iskazu svjedoka.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu u kojem iskaz nije suprotan materijalnim dokazima, iskazu tužiteljice i iskazu tuženog u dijelu koji je sud prihvatio. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da su od H. za kupovinu zemlje posudili 30.000,00 KM, a 20.000,00 KM su imali ona i tuženi svojih para, a ostatak su vraćali poslije rata u tri navrata po 10.000,00 KM. Svjedok H.I. u ovom dijelu ne potvrđuje navode tuženog koji je u svom iskazu naveo da je parcela kupljena novcem koji je posebna imovina tuženog koji novac je on godinama zarađivao kad nije živio sa tužiteljicom i uštedio radi razvoja svog poslovanja.

Iskaz svjedoka H.I. je suprotan i iskazu svjedoka Č.A. koji tvrdi da su on i Č.I. kupili zemlju za tehnički pregled.

Međutim, kada se sumiraju svi ovi navodi sud zaključuje da su tačni navodi svjedoka da je dio novca sa mužem i svekrom dala za kupovinu navedene parcele jer ove navode potvrđuje i tužiteljica, ali da se ne radi o učešću u sticanju imovine nego o posudbi novca, proizilazi iz iskaza tužiteljice koja je navela da su od H. posudili novac. Također, iz iskaza tuženog i njegovog oca Č.A. se ne može zaključiti da je H.I. na ovaj način učestvovala u sticanju imovine.

Svjedok B.E. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavila da joj je tuženi brat, u jako dobrim su odnosima, a tužiteljica joj je bivša snaha. Ono što joj je poznato da je otac sa svojim sinovima, a njenom braćom učestvovao u stvaranju imovine, a to se odnosi na automehaničarsku radnju, optičko podešavanje geometrije točkova koja je bila u vlasništvu prvo na ocu, ali i sve dozvole za rad dobijao je Č.I., jer je on izabran da predvodi firmu u ime svih njih, jer je to porodična firma. Slijedom godina cijelo vrijeme se radilo, tu nije bilo ni subote i nedjelje, oni su svi slušali Č.I., njegove ideje ispoštovali, jer su ga izabrali da ih predvodi, a sve je to financirao otac, brat Č.N. i Č.I., oni su kao mladi radili više poslova. Njen doprinos se ogledao u spremanju, čišćenju radnji, kuhanje, sav se život odvijao kod roditelja, zajednički doručak, ručak. Č.I. je znao jako puno ljudi, bio je iznad njih, kontaktirao je sa ljudima, on je jednostavno povukao odgovornost za sve njih, što je bio razlog da se imovina upiše na njega.

Zaposlena je u Camelija osiguranje. U ovom momentu radi 25 članova uže porodice, ali ima i jedan veći broj koji je radio i otišao vani. Č.I. je svu djecu podržavao kroz cijeli njihov život i uvijek je bio „dajo“ koji se samo poželjeti može, koji ih je podržavao u svim njihovim ekskurzijama, maturama, raspustima, kada su radili u firmama i nakon fakulteta oni su znali da tu imaju mjesta. To su njihove firme koje su oni kroz brata i oca započinjali i izgrađivali. Prima plaću u Cameliji. Djece nema, a muž je trenutno u penziji, radio je kao carinik.

U porodici je dogovarana hijerarhija i ona je na spisku bila niska da bi bila upisana, da bi dobila mjesto dioničara. Č.E. je bila četvrta, ali spisak fizički nije postojao, nego se to rukovođenje dodjeljivalo bratu, ocu, drugom bratu, Č.E.. Automehaničarske radnje su osnovane od 1976. godine do 1980. godine, toliko je trajalo traženje zahtjeva i registracija tih firmi, jer je to prvo bilo auto-mehaničarska radnja, a poslije je preraslo u d.o.o. ..., a ostale firme koje su slijedom toga nastajale su d.o.o. Špura i d.d. Camelija, poslije je kupljena Aduna. Č.E. je bila u bračnoj zajednici sa Č.I. i jeste učestvovala u stvaranju te imovine.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer isti smatra objektivnim i tačnim i stranke nisu imali primjedbi na dati iskaz.

Svjedok S.D. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavila da joj je Č.I. brat, a Č.E. bivša snaha i da je sa istim u dobrim odnosima. Svjedok navodi da je bila mala kad su doselili iz Č., otac je kupio zemlju u ..., u P., napravio je jednu kuću, poslije ju je srušio zbog poplava i napravio drugu kuću, Č.I. kuću u dvorištu je napravio, gdje je Č.I. uselio prije nego što je Č.E. došla.

Bile su radnje prije nego što je došla Č.E., a Č.E. je dolazila prije udaje sa tečićem špuru raditi. Bila je špura, centriranje guma, prodavnica rezervnih dijelova i mali kafić i balansiranje guma. Nakon što se Č.E. udala za Č.I., uselili su se u već izgrađenu kuću.

Svjedok je u to vrijeme možda bila u Sloveniji, ali zna da je zbog tehničkog pregleda bilo potrebno kupiti zemljište koje se nalazilo pored njihovog i tad je sredstva dala H.I. veći dio para misli da je dala 60.000,00 KM a da je tata dao 20.000,00 KM za kupovinu te zemlje.

Svjedok je prije rata radila u Sloveniji u Lesnini, a poslije Slovenije je bila u Austriji i kad se udala i vratili se poslije rata. Kad su se vratili iz Austrije 1996. godine Č.I. je krenuo poslove raditi oko tehničkog pregleda i trebalo se na granici raditi granično osiguranje, dozvole, kad se vratila, a u dogovoru sa svima iz porodice, dala je Č.I. ušteđevinu, sredstva u iznosu od 200.000,00 šilinga na ime ulaganja i investiranja, koje je smatrala zajedničkim. Nije joj vratio taj novac i ne osjeća da joj treba vratiti. Radi u Cameliji. Kao sestra, prema imovini Camelija i ostale firme koje su upisane na Č.I. ime, podrazumijeva da je to zajedničko. Č.I. je prvi među jednakim. 15-ak najužih članova porodice radi u tim firmama. U prodavnici auto dijelova ispod kuće su imali jednog radnika koji je bio šegrt, a radila je i ona koja je tad imala 14 godina. Č.E., kad je došla, bila je jako lošeg zdravstvenog stanja, ostala je trudna, cijelu trudnoću preležala, nije tu radila. Možda je radila kad je otvoren tehnički pregled. Nije joj poznato da je Č.E. u toku rata radila u firmi .... Ne može tačno znati kad je sestra dala novac bratu, ali je bilo prije rata. Nije ona to posudila, oni su takva porodica, da se dogovore i ona je u tom momentu investirala i rekla da može učestvovati u kupovini. Prima plaću u Cameliji. Poslije rata u vrijeme kada je došla iz Austrije, Č.E. je radila, a šta je radila, potpisivala naloge, ne zna šta je bio opis njenog posla. Zadnjih nekoliko godina prije prekida radnog odnosa ne zna tačno šta je radila, ona je bila Č.I. supruga. Č.E. je bila direktor, a ne vlasnik firme d.o.o. Špura. Sve ove firme, imovinu i nekretnine koje se nalaze na ime Č.I. stvorili su svi zajedno, na različite načine su se prikupljala sredstva kako je ko mogao. Niko od njih, brata i sestara i oca nije upisan ni u jedno pravno lice kao suvlasnik dioničar ili vlasnik nekretnine osim Č.I. i Č.E. zato što su vjerovali Č.I. i zato što su vjerovali da on njih može predvoditi. Nije joj poznato da li je u stvaranju ove imovine učestvovala Č.E., zato što na tim porodičnim sastancima su učestvovali samo roditelji i oni kao djeca bez supružnika, nije spominjano ništa u vezi Č.E..

Tužiteljica je prigovorila iskazu svjedoka u cijelosti.

Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi da je zbog tehničkog pregleda bilo potrebno kupiti zemljište koje se nalazilo pored njihovog i da je sredstva dala H.I. veći dio para misli da je dala 60.000,00 KM a da je tata dao 20.000,00 KM za kupovinu te zemlje. Ove navode sud ne prihvata iz razloga koji su već gore obrazloženi, a to je da je H.I. posudila dio novca. Također, neutemeljeni su navodi svjedoka da kad se vratila iz Austrije 1996. godine Č.I. je krenuo poslove raditi oko tehničkog pregleda i trebalo se na granici raditi granično osiguranje, dozvole, kad se vratila, a u dogovoru sa svima iz porodice, dala je Č.I. ušteđevinu, sredstva u iznosu od 200.000,00 šilinga na ime ulaganja i investiranja, koje je smatrala zajedničkim. Nije joj vratio taj novac i ne osjeća da joj treba vratiti.

Ovakvi navodi svjedoka nisu ničim potkrijepljeni pa ni sam tuženi ne tvrdi da mu je sestra S.D. dala bilo kakva novčana sredstva.

Također, svjedok nije najbolje upoznata s poslovima koje je obavljala tužiteljica, a iz razloga što je svjedok radila u inostranstvu, pa nema neposrednih saznanja.

Svjedok Č.A.1 je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavio da mu je Č.I. stric, a Č.E. Č.I. bivša žena, sa objema stranama u dobrim odnosima. To je jedan skladan porodični odnos koji funkcionira na principu dogovora, što se tiče porodičnih odnosa svi se slažu, nema razmirica, odluke se donose dogovorom, ako neko od članova porodice ima neku ideju o njoj se razgovara, onda se većinski donosi odluka da li se treba nešto raditi ili ne. Prema Č.I. je, što se tiče porodice, prijateljski odnos uz dogovor. Svjedok je zaposlen u d.d. Camelija osiguranje, počeo je raditi poslije završetka fakulteta, a prijavljen je od 01.01.2013. godine, a prije toga sezonski svaki raspust. Može reći za svoju braću i sestre, on je počeo sa 15 godina raditi kao i tri brata i dvije sestre i tako su radili svaki raspust dok nisu završili sa školom i onda zasnovali radni odnos sa jednom od firmi gdje danas svi rade.

U porodici je takva atmosfera da je svakome zagarantovano radno mjesto ukoliko to želi. Smatra da su predmetna preduzeća porodična, oni se svi tako ponašaju, jer smatraju da je to zajedničko. Ne zna tačno godinu kad su osnovane ove firme, pogotovo za ... i Cameliju jer je to bilo prije njegovog vremena, tad je bio dijete, za ADUNU ne može opet tvrditi 100% sigurno, ali misli da je bilo 2000. godine. Prima plaću u Cameliji. Bio je plaćen i kad je sezonski radio, kao dijete. Po njegovom shvatanju, a koje se zasniva na njegovim saznanjima, u cijelom radu je učestvovala porodica Č.. Zna da je Č.E. radila u Špuri, a poslije toga ne zna šta je radila. Koliko se sjeća, kad je počeo raditi u Cameliji nakon fakulteta 01.01.2013. godine, Č.E. tad nije radila, ne može se sjetiti, nije je viđao u kancelarijama. Po njegovom shvatanju, svu ovu imovinu i pravna lica do danas koja je predmet raspravljanja, stvorili su otac i stric Č.I.. Po njegovim saznanjima ono što su naslijedili od svoje porodice to su uvećali do današnjeg stadija. Pitao je oca u toku života zašto nije upisan kao vlasnik niti suvlasnik niti jedne firme i pravnog lica koja je upisana na Č.I., i on je njemu dao obrazloženje da je novac najvrjedniji kada je „na jednoj hrpi“ i da je tada sve najjače, on ih je tako odgajao, kako njega tako i ostalu djecu. Kod njih se radi o jednoj patrijarhalnoj porodici i ne može govoriti o odnosima između strine i strica.

Tužiteljica je prigovorila iskazu svjedoka u cijelosti.

Sud je cijenio iskaz svjedoka te istome poklonio vjeru osim u dijelu u kojem svjedok govori o činjenicama stvaranja predmetne imovine, jer se ne radi o neposrednim saznanjima već o shvatanjima svjedoka, a koje činjenice datiraju iz vremenskog perioda u kojem svjedok nije ni mogao steći neposredna saznanja zbog godina starosti jer kako navodi da je tek 2013. godine završio fakultet.

Svjedok Č.M. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavio da je rođak tuženog Č.I., poznaje i Č.E., izjavi da je u dobrim odnosima sa oboje. Porodicu poznaje iz ... jer su u komšiluku, kuća do kuće, zaposlen je u Camelija osiguranje kao direktor Camelije, u Cameliji radi od 1998. godine, a radio je u računovodstvu do 2016. godine, a od 2016. godine je direktor. Kao dijete sjeća se tih radnji, da su bili špura, servis, balansiranje točkova vozila. Kad je počeo raditi, sticajem okolnosti je dobio neke papire od auto mehaničarske radnje, gdje ga je Č.I. često slao u financijske kontrole njegovih preduzeća, pa je vidio da je ta firma auto - mehaničarska radnja osnovana negdje 1980-ih godina. Pošto je Č.I. rukovodio sa svim, slao ga je u kontrolu u Špuru, u ..., u Adunu, Č.I. je bio šef. Pošto je već išao u kontrole financijskih knjiga po nalogu Č.I., knjige su pokazivale poslovanje nekad u gubitku, a nekad u dobitku, uglavnom imali su dovoljno sredstva za normalno poslovanje. Prihodi koje su ostvarivali ova preduzeća, Špura d.o.o. i ... d.o.o. nisu mogla biti korištena za nove investicije i za nova privredna društva i objekte. Po njemu nije, po financijskim pokazateljima, oni su imali dovoljno sredstava za svoje poslovanje, Špura je ostvarila u jednom trenutku ogroman gubitak, cirka oko 300.000,00 i tad je izvršeno spajanje ... i Špure, da bi se izbjegli dalji gubitci. Zašto Špura nije provela postupak likvidacije, nego se spojila sa d.o.o. ..., to treba pitati Č.I.. Sredstva za kupovinu novih preduzeća misli da su to bila sredstva Č.I. i porodice. Cijelo vrijeme, od 1998. godine, prima platu, ekonomista je po struci. Zna da je Camelija jednom digla kredit za poslovni prostor u Sarajevu koji je u njenom vlasništvu, nije siguran, ali zna da je Špura ili ... digli kredit za plaćanja poreza i dalje se ne sjeća. Ne zna da li je Č.E. radila u prodavnici auto dijelova prije rata. Poznato mu je da je bila u bračnoj zajednici i da je radila tu, a način sticanja te imovine mu nije poznat. Misli da je 2015. godine prekinut radni odnos Č.E..

Tužiteljica je prigovorila iskazu svjedoka u dijelu koji je u suprotnosti sa dosadašnjim navodima tužiteljice.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu koji nije u suprotnosti sa materijalnim dokazima i iskazom tužiteljice.

Svjedok Č.A. je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavio da mu je tuženi Č.I. sin, a Č.E. snaha, u dobrim odnosima sa obje strane. Svjedok navodi da je mlad ostao iza oca i počeo raditi u Žitopreradi kao malodoban, a poslije je mijenjao preduzeća i prebacivao se gdje je veća plata, kasnije je otišao u Austriju, gdje je radio 20 godina, radio je u državnim firmama, željeznica i bolnica i imao je dobra primanja.

U Žitopreradi je radio 4-5 godina. Bio je bez posla, napustio je posao i otišao u Austriju, ne može se tačno sjetiti kada, imao je 30 godina. Zadnje dijete je rođeno dok je bio u Austriji. Iz Austrije je slao pare ženi, koja je bila ovdje sa djecom. Djeca su se školovala, on je financirao i slao je pare iz Austrije za školovanje. U Austriji je također mijenjao firme i prebacivao se gdje je veća plata, radio je i u firmi državnoj za puteve u R Austriji, sa platom je bio zadovoljan, a pogađao je zidarske poslove gdje su bili tuneli. Pored državnog posla, subotom i nedjeljom je radio privatno zidarske poslove u Austriji. Radili su sa njim ljudi 8 njih iz Orašca i Ćukova, radio je u Tirolu gdje su velika brda i to su radili po potrebi kad ih firma pošalje, kad zatrpa snijeg. Naravno da su bili puno više plaćeni poslovi zbog opasnosti nego obični poslovi, oni su pravili od željeznih bandera i poprečnih tzv. snjegobrane kako bi se zaustavili snježni nanosi. Firma u kojoj je radio bila je državna i imala je puno posla i ona je surađivala sa drugim firmama, tako da je i pored redovnog posla bio angažiran i na drugim poslovima koji bi se ukazali. Falilo mu je nekoliko godina za penziju i on je uplaćivao u Bihaću penzijski staž. U auto kući je umro čuvar i njega je direktor auto kuće pitao. 1978. godine je napustio Austriju i došao ovdje u preduzeće tehnički pregled. Nije mu bilo potrebno zbog materijalne situacije da bude portir, imao je čudo zemlje, ali mu je bilo potrebno za penziju. Otac mu je umro 1942. godine, imao je dva strica, jedan je bio rođeni brat od oca, a drugi nerođeni, potom je umro i drugi brat od oca S.. U Č. nisu bile dvije kuće jače od njih. Svjedok je naslijedio polovinu zemlje, rođeni brat njegovog oca nije imao djece i dao je svjedoku za života, naslijedio je oko 60 dunuma zemlje. To je bilo poslije oslobođenja, poslije rata 1945. godine. Mati je imala dva brata, imao je jedan djecu, pet kćerki, a ovaj manji nije imao nikako djece i kad su bili pri kraju, bili su bogati, od dajdže je dobio čudo zemlje u P. odmah do Č.. Svjedok je prodao prvi komad zemlje 1950. godine, bilo je zemlje uz cestu, uz prugu, jedno 13-14 kućišta, jer je bilo pored ceste, to je sve prodao, zaradio je puno para od prodaje te zemlje, a pare je čuvala mati. Kad je bio u Austriji ostavio je pare kod matere i kod Č.I., koji je bio najstariji, kad mu je trebalo uzimao je pare od matere i uvijek je nešto radio, švercovao. U Sanskom Mostu, Bosanskoj Krupi uzimao je volove, teoce, imali su 200 ovaca, stotinu stricu stotinu njemu, jer su dijelili. Tamo gdje je kuća, gdje su ove radnje u ..., gdje je bila radiona, špura, auto mehaničarska radnja, servis, jeste jedna polovina zemlje od svjedoka, a jednu je uzeo polovinu zemlje. Sve što se nalazi u P., gdje su kuća, nova kuća, radnje, sve je njegovo vlasništvo. Č.I. je poklonio kuću 1998. godine, koji je uknjižen, obzirom da je Č.I. bio u braku sa Č.E.. Jeste, samo je Č.I. poklonio, nije svojim kćerkama poklonio. Kad je Č.E. došla u njihovu kuću, da kaže da su store bile postavljene, kuća je bila napravljena. Prije nego što je Č.E. došla, postojala je auto mehaničarska radnja, kafić prije nego što je ona došla. U P. ležeće nekretnine i obrti, sve je postojalo. Svjedok i žena su se dogovorili, davao je novac Č.I., a novac mu je davao da okupi djecu, jer je svjedok imao petero djece i znao je Č.I. da neće niko biti gladan i znao je da će njima dati. To je familija, svi su zajedno i zajedničko je. Prilikom rada je vidio da Č.I. kad nešto procijeni da je to sigurna zarada i da će donijeti više nego što je dao i zato je to tako odredio. U tim preduzećima, rade unuci, kćerke, brat Č.I.. Dogovorili su se da svjedok da Č.I., a kad kaže Č.I. da nekome nešto treba dati, to je dano i nikako drugačije. Ovo što je upisano na Č.I., svi članovi te porodice smatraju da je to zajednička imovina porodice. Svjedok je prodavao pa pravio kuće u Č., pa i to prodavao, prodavao je cijelo vrijeme kako mu je trebalo, nije odjednom prodao. Tačno prvi komad prodao je 1951. godine, ali nije puno kuća u Pokoju. Te su pare bile godinama kod svjedoka i kod matere, ne zna koliko je Č.I. tačno dao para, uzimalo se koliko treba. Kada je bio u braku sa Č.E., u P. su kupovali komad zemlje od Srbina, 5-6 dunuma. Č.I. i on su kupili, taj komad zemlje plaćen je 200.000,00 KM. Ta zemlja upisana je na Č.I.. Na toj zemlji imaju dvije kuće i treća da su za kola natkrivena, napravljene su hale da se parkiraju kola za tehnički pregled. Kad je Č.E. došla za Č.I., kuća u kojoj su stanovali, bila je potpuno završena. Č.E. brat jeste nešto pravio, pravio prozore. Kad se Č.E. udala za Č.I. i kad je počela dole raditi dole u P., radila je u kancelariji, ne razumije se u te poslove, a najprije je radila u Cazinu, pa je onda došla kod njih. Odmah iza rata, prije odlaska u Austriju je radio sa blagom i što je govorio. 1978. godine je došao iz Austrije i počeo raditi u auto kući. Imao je tad neku ušteđevinu kad je došao iz Austrije. Nije brojao, to se mijenjalo svaki dan ta ušteđevina. Ne može se izjasniti kolika mu je Austrijska penzija, 320,00 KM je bosanska penzija. Dok je Č.E. bila u braku dole u toj kući gdje su živjeli, morala je ona, dizala je djecu, imali su dvije curice. Zna da je radila dole kod njih, a radila je i u Hotelu, radila je. Nije kuhala za svjedoka i za njegocu ženu. Njegovim i Č.I. parama plaćena je zemlja koju su kupili od 5-6 dunuma od srbina.

Tužiteljica je prigovorila iskazu svjedoka u dijelu koji je u suprotnosti sa dokazima i dosadašnjim navodima u toku postupka.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu koji nije suprotan materijalnim dokazima i iskazu tuženog i tužiteljice u dijelu koje je ovaj sud prihvatio.

Svjedok Č.M.1 je u svom iskazu na glavnoj raspravi izjavila da joj je tuženi Č.I. sin, a Č.E. snaha, izjavi da je u dobrim odnosima. U braku sa Č.A. je od 1955. godine. Ne može se tačno sjetiti kada je otišao raditi u Austriju, bila su rođena djeca, s tim da najmlađa nije bila rođena. Bio je dugo godina u Austriji. Bio je vrijedan, svašta radio, zidao neke potporne zidove, radio privatno, zarađivao je Č.A. dobro u Austriji, koliko je zarađivao, toliko se bavio švercom, sa svačim se prebacivao, bio je sposoban u tome. Od oca je naslijedio zemlju i imao je strica koji nije imao djece, taj stric je svoje imanje ostavio Č.A. i sa materine strane nisu imali u familiji muške djece i njega je od njihove zemlje najviše zapalo, ne zna koliko je ukupno bilo te zemlje, zemlja je prodavana. Ima dosta u Pokoju, Čavkićima, dosta je prodano, na toj zemlji su izgrađene kuće.

Kada je sin oženio Č.E., kuća je bila napravljena i Č.E. je došla u tu kuću. Nije bilo nikakvih radova kad je Č.E. došla. Postojalo je ispod te nove kuće, radnje automehaničarske, kafić, i Č.A. je bio vlasnik. Č.A. je poklonio sve te nekretnine u P. Č.I.. Poklon se odnosio samo na Č.I.. Njegova namjera je bila isključivo da pokloni Č.I., tako su se dogovorili njih dvoje, jer je Č.I. bio najstariji. Sredstva i od Č.A. i od ostale djece ulagana su i upisivana na ime sina Č.I.. Č.I. je bio najstariji i cilj im je bio da je Č.I. tu i da će se druga djeca tu zadržati, najviše su strahovali da im djeca ne odu i htjeli su da budu na okupu. Ta imovina upisana je na Č.I., to je zajednička imovina porodice. Č.A. je napravio dosta kuća, neke je kuće i pravio i prodavao, svačim se bavio. Jednu od tih kuća poklonio je djetetu koje je primio od 4 mjeseca. Ta kuća sada je u vlasništvu tog čovjeka. Kada se Č.A. vratio iz Austrije, radio je kao portir i to mu je trebalo radi penzije, da donamiri. Kad je Č.A. došao iz Austrije i počeo raditi u auto - kući, imao je ušteđevinu. Čovjek se bavio svačim, volio šverc. Ne može se toga sjetiti, kolika je iznosila ta ušteđevina, bilo je toga dosta. Č.A. penzija je oko 2.000,00 KM austrijska, a bosanska je posebno. Č.A. je prodao dosta te zemlje u P. koju je naslijedio i dobio, ne zna tačno. Ne zna koliko je jedno kućište otprilike to koštalo, nije on njoj baš sve pričao.

U vrijeme dok je radio u Austriji, Č.A. je izdržavao i školovao djecu. Slao je novac koliko im je trebalo, imala je svoju zemlju, baštu koju je sijala, krave. Kad je Č.I. počeo sa svojim biznisom, davao je Č.A. dosta para Č.I., koliko je trebalo, zemlja se sva držala dok nije trebalo, kad je Č.I. počeo raditi kako je trebalo tako se prodavalo.

Kad su se zadnji jutri prodali, ne može se sjetiti, to je bilo podavno, da li je prije ili poslije rata. Čula je da je neka zemlja u Pokoju kupljena od nekog srbina, ali nije išla u detalje, ali zna da je kupljena zemlja u Pokoju. Kupljeno je u Pokoju 6 dunuma, ali nije sigurna.

Kupio je muž i kćerka jedna je izašla u susret. Zove se H.I., koja je dala 60.000,00 KM, a ostalo Č.A.. H.I. nije tražila povrat tih para, ko god je uložio od djece nije tražio da mu se vrati. U vrijeme kada je kćerka H.I. dala taj novac, radila je u Kombiteksu. Kuću i tu zemlju gdje su bili, Č.A. je poklonio Č.I. ugovorom, kćerkama nije poklonio ništa zemlje. Sjeća se kad se Č.E. udala za Č.I.. Započeli su stanovati u ovoj kući sad gdje njihova kćerka stanuje, u dvorištu. Kuća je već bila izgrađena, Č.I. je radio, a uvijek se nešto radilo. Č.E. brat nije radio ništa na toj kući gdje su oni stanovali. Bila je sređena, useljiva kuća gdje su počeli Č.I. i Č.E. stanovati, sve uređene prostorije u kući. Od zaključenja braka Č.I. i Č.E. pa do danas, djeca Č.N. i kćerke nisu bili problematične osobe, nisu skloni drogama, alkoholu ili rasipništvu i svjedok izjavi da je najsretnija majka što se tiče djece. Uvijek su na okupu, svake nedjelje, gdje se razgovara o svemu.

Na pitanje da li je tužiteljica Č.E. u toku trajanja braka sa njenim sinom Č.I., radila i doprinosila u bračnoj zajednici, svjedok je odgovorila da jeste, radila je.

Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu koji nije suprotan materijalnim dokazima i iskazu tuženog i tužiteljice u dijelu koje je ovaj sud prihvatio.

Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Bećiragić Asima od 18.10.2017. godine i Dopunu-ispravku nalaza od 11.06.2018. godine, utvrđeno je:

Zadatak 1: Ukupna zakupnina društava … D.O.O Bihać i CAMELIJA D.D. Bihać isplaćena tuženiku za period od 01.01.2012. do 22.04.2016. godine odnosno do 31.08.2017. godine, a na ime korištenja poslovnih prostora koji se vode na ime tuženog Č.I. te mjesečna zakupnina za svaki poslovni prostor po ugovoru o zakupu.

Vještak je u vezi 1. zadatka utvrdio, na temelju dokumentacije dostavljene od strane društva … d.o.o. pod brojem 1913/17 od 15.09.2017. godine, da društvo … d.o.o. Bihać nema sklopljen ugovor o zakupu sa Č.I. te prema tome nije bilo isplate zakupnine prema Č.I. u navedenom periodu.

Na temelju dokumentacije dostavljene od strane društva CAMELIJA D.D. Bihać pod brojem 3094/17 od 13.09.2017. godine, vještak je utvrdio da društvo za osiguranje CAMELIJA D.D. Bihać nema sklopljen ugovor o zakupu sa Č.I. te prema tome nije bilo isplate zakupnine prema Č.I. u navedenom periodu.

Zadatak 2: Broj dionica društava CAMELIJA D.D Bihać i HUT ADUNA D.D Bihać koje se vode na ime … D.O.O Bihać, ŠPURA D.O.O Bihać, na ime Č.I. i na ime Č.E..

Vještak navodi da je u vezi ovog zadatka poslao zahtjev za dostavu dokumentacije Registru vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo, gdje je tražio uvid u dokumentaciju Društva za osiguranje CAMELIJA d.d Bihać i HUT ADUNA d.d Bihać, odnosno listu vlasnika vrijednosnih papira/listu dioničara sa stanjem na dan 22.04.2016. godine.

Tražena dokumentacija mu je ustupljena od strane Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo dana 31.05.2018. godine, kada su mu dostavili listu vlasnika vrijednosnih papira broj 02-6-5412/18.

- Broj dionica društva CAMELIJA D.D Bihać koje se vode na ime … D.O.O. Bihać, ŠPURA D.O.O. Bihać, na ime Č.I. i na ime Č.E..

Za društvo CAMELIJA d.d. BIHAĆ, na osnovu dokumentacije koju je imao na raspolaganju, vještak je utvrdio kako je 22.04.2016. godine ukupan broj emitiranih dionica 2.500, od kojih su sve sa pravom glasa. Nominalna vrijednost dionica iznosi 1.600 00 KM.

Broj dionica društva CAMELIJA D.D Bihać koje se vode na ime … D.O.O Bihać:

Na ime … d.o.o. Bihać vodi se 1.600 dionica društva za osiguranje CAMELIJA d.d Bihać. To je udio od 64% u ukupnom broju emitiranih dionica društva.

Nominalna vrijednost dionice iznosi 1.600,00 KM, što znači da je ukupna vrijednost dionica koju društvo … d.o.o Bihać ima u svom vlasništvu 2.560.000,00 KM.

Broj dionica društva CAMELIJA D.D Bihać koje se vode na ime ŠPURA D.O.O. Bihać:

Prema dokumentaciji koja mu je ustupljena od strane Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo dana 31.05.2018. godine, vidljivo je kako društvo ŠPURA d.o.o. Bihać nije upisano kao vlasnik dionica društva za osiguranje CAMELIJA d.d. Bihać.

Broj dionica društva CAMELIJA D.D Bihać koje se vode na ime Č.I.:

Na ime Č.I. vodi se 316 dionica društva za osiguranje CAMELIJA d.d. BIHAĆ.

To je udio od 12,64 % u ukupnom broju emitiranih dionica društva.

Nominalna vrijednost dionice iznosi 1.600,00 KM, što znači da je ukupna vrijednost dionica koje se vode na ime Č.I. 505.600,00 KM.

Broj dionica društva CAMELIJA D.D Bihać koje se vode na ime Č.E.:

Kao vlasnik 75 dionica društva za osiguranje CAMELIJA D.D BIHAĆ upisana je Č.E., što je udio od 3% u ukupnom broju emitiranih dionica.

Svaka je dionica nominalne vrijednosti u iznosu 1.600,00 KM što znači da je ukupna vrijednost dionica na kojima je Č.E. upisana kao vlasnik 120.000,00 KM.

- Broj dionica društva HUT ADUNA D.D. Bihać koje se vode na ime … D.O.O. Bihać, ŠPURA D.O.O. Bihać, na ime Č.I. i na ime Č.E..

Za društvo HUT ADUNA d.d Bihać na osnovu dokumentacije koju je vještak imao na raspolaganju, utvrdio je kako je ukupan broj emitiranih dionica 193.210, od kojih su sve sa pravom glasa. Nominalna vrijednost dionice je 90,00 KM.

Broj dionica HUT ADUNA D.D BIHAĆ koje se vode na ime … D.O.O Bihać:

Prema dokumentaciji koja mu je ustupljena od strane Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d Sarajevo dana 31.05.2018. godine vidljivo je kako društvo … d.o.o Bihać nije upisano kao vlasnik dionica društva HUT ADUNA d.d Bihać.

Broj dionica HUT ADUNA D.D BIHAĆ koje se vode na ime ŠPURA DOO Bihać:

Prema dokumentaciji koja mu je ustupljena od strane Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d Sarajevo dana 31.05.2018. godine, vidljivo je kako društvo ŠPURA d.o.o Bihać nije upisano kao vlasnik dionica društva HUT ADUNA d.d Bihać.

Broj dionica HUT ADUNA D.D BIHAĆ koje se vode na ime Č.I.:

Č.I. je na dan 22.04.2016. godine upisan kao vlasnik 145,691 dionica društva HUT ADUNA d.d., što je 75,405517% od ukupnog broja emitiranih dionica. S obzirom da je nominalna vrijednost jedne dionice 90,00 KM, ukupna vrijednost dionica na kojima je vlasnik Č.I. iznosi 13.112.190 KM.

Da je Č.I. upisan kao vlasnik 151,041 ili 78,17% dionica vještak je utvrdio na dan 14.07.2017. godine.

Broj dionica HUT ADUNA D.D BIHAĆ koje se vode na ime Č.E.:

Prema dokumentaciji koja mu je ustupljena od strane Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo dana 31.05.2018. godine vidljivo je kako Č.E. nije upisana kao vlasnica dionica društva HUT ADUNA d.d Bihać.

Zadatak 3: Zakupnina isplaćena Č.I. od strane NLB banke po osnovu ugovora o zakupu za period od 18.10.2012. godine do 14.07.2017. godine

Prema dostavljenim konto karticama, u razdoblju od 18.10.2012. godine do 14.07.2017. godine, NLB Banka d.d. Sarajevo isplatila je Č.I. na osnovu zakupa poslovnog prostora ukupno 310.711,00 KM. Zadnja isplata je bila 06.07.2017. godine.

Mjesečni zakup za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. je iznosio 5.355,00 KM.

Zakupnina isplaćena Č.I. od strane NLB banke po osnovu ugovora o zakupu za period od 18.10.2012. godine do 22.04.2016. godine, prema dostavljenim konto karticama, u razdoblju od 18.10.2012. godine do 22.04.2016. godine, NLB Banka d.d. Sarajevo isplatila je Č.I. na osnovu zakupa poslovnog prostora ukupno 225.955,18 KM.

Zadatak 4: PDV plaćen od strane tuženog vezan za zakupninu poslovnih prostora i porez na zakupninu.

Prema dokumentaciji koja mu je stavljena na uvid vještak je utvrdio kako je Č.I. uplatio glavni dug po osnovi PDV-a za isti period od 18.10.2012. godine do 22.04.2016. godine: iznos od 38.408,52 KM. Od 01.09.2014. do 31.08.2017. godine Č.I. je kao zakupodavac imao obavezu po osnovu PDV-a u iznosu 32.778,00 KM, što je i podmirio.

Č.I. je kao zakupodavac po osnovu poreza od iznajmljivanja imovine u razdoblju od 18.10.2012. godine do 22.04.2016. godine uplatio 16.606,68 KM.

Č.I. je kao zakupodavac po osnovu poreza od iznajmljivanja imovine u razdoblju od 01.01.2012. godine do 31.08.2017. godine uplatio 27.254,22 KM.

Vještak financijske struke Bećiragić Asim je u svom iskazu na glavnoj raspravi, izjavio da ostaje pri nalazu i mišljenju koji je dostavio ovom sudu od 18.10.2017. godine, ostaje pri dopuni nalaza i mišljenja kojeg je dostavio ovom sudu od 11.06.2018. godine. Vještak je prilikom izrade nalaza koristio historijske izvode iz sudskog registra, a iste je tražio jer mu je bilo potrebno zbog adresa privrednih društava kojih je u ovom nalazu bilo više.

D.o.o. ... je osnovan 12.03.1993. godine broj: U/I-86/93, to je Rješenje Višeg suda u Bihaću tada, a d.o.o. „Camelija“ je osnovana 27.06.1994. godine broj rješenja U/I-82/94, Rješenje Višeg suda u Bihaću.

U svom nalazu i mišljenju na str. 32. st.2. utvrđeno je da nije bilo isplata zakupnine prema Č.I. za period od 01.01.2012. godine do 31.08.2017. godine, ovo je utvrdio isključivo na temelju dokumentacije koje su mu pomenuta društva dostavila, a prema Zakonu o računovodstvu, na ovim kontima, koje mu je društvo dostavilo kao analitičke kartice, trebalo bi, odnosno, mora se voditi zakupnina koje je društvo i jedno i drugo imalo kao obavezu prema Č.I.. Nije lično stvarao uvid u dokumentaciju kod društva, kako bi vjerovatno možda utvrdio da su eventualno isplate i vršene, znači nije gledao komplet dokumentaciju. Bazirao se na knjigovodstvenim karticama, ne samo dopisi koji se navode u pitanju, prema prikazima u nalazu smatra, ukoliko su knjigovodstveni podaci istiniti i tačni da su oni dovoljni za izradu postavljenog mu zadatka.

Društvo je u potpunosti dostavilo dokumentaciju koju je tražio i kojoj je vjerovao i na osnovu iste izradio nalaz. Na str. 15. u prvom stavu, je naveo godinu osnivanja d.d. Camelije i tada naglasio da je iznos kapitala bio 5.000.000,00, a vjerovatno nakon smanjenja određenih vrijednosnih dionica došlo je do nove vrijednosti kapitala od 4.000.000,00, u zadatku nije bilo definisano da historijski prikaže smanjenje ili povećanje vrijednosti dionica od dana osnivanja do 14.07.2017. godine, tako da je vjerovatno sada vrijednost kapitala, a i iz registra vrijednosnih papira i liste vlasnika vrijednosnih papira se može utvrditi da je vrijednost kapitala 4.000.000,00. Č.I. ima ukupno 316 dionica koje se vode na društvu za osiguranje Camelija, nominalne vrijednosti 1.600,00 KM, ukupna vrijednost dionica na ime Č.I. je 505.600,00, a na ime Č.E. vlasnik je 75 dionica, nominalne vrijednosti 1.600,00 KM, ukupna vrijednost dionica 120.000,00 KM. Dokazi su liste vlasnika vrijednosnih papira i uloženi su u spis. Kad se ovaj zbir podijeli na dva jednaka dijela, 75+316=391/2 =195,5 nominalna vrijednost od 1.600,00 se ne mijenja, a to znači da bi Č.I. imao vrijednost od 312.800,00, a Č.E. isto toliko bi imala vrijednosti dionica u registru vrijednosnih papira. Da je Č.I. upisan kao vlasnik 151,041 ili 78,17% dionica vještak je utvrdio na dan 14.07.2017. godine, na osnovu liste vlasnika vrijednosnih papira, koju je dobio od strane registra vrijednosnih papira u F BiH broj: 02-2-9668/17 od 08.09.2017. godine, obzirom da se radilo o poslovnoj tajni, odnosno povjerljivo, pa je nije u spis uložio komplet dokumentaciju. Na str. 22. – 31. nalaza, prilikom sačinjavanja nalaza, a vezano za zakupninu vjeruje da je korištena godišnja prijava poreza na dohodak Č.I., obrazac GPD-105 zajedno uz preglede prihoda i rashoda od iznajmljivanja kako bi se utvrdile obaveze poreza na iznajmljivanje nepokretne imovine. Kod utvrđenog iznosa zakupnine iskazani su bruto iznosi.

Tuženi je prigovorio nalazu vještaka financijske struke jer prilikom sačinjavanja nalaza nije utvrdio koliki je plaćen porez na dohodak fizičkih lica od imovine i imovinskih prava po osnovu –zakupnine – odnosno iz kojih sredstava je Č.I. izvršio uplatu poreza na dohodok fizičkih lica od imovine i imovinskih prava, nije –iskazao NETO prihode /Iznos koji bi ostao Č.I. nakon umanjenja za PDV, poreza na imovinu, poreza na dohodak fizičkih lica, ostalih naknada i taksa koje je Č.I. imao jer je iskazao BRUTO iznose, prilikom sačinjavanja nalaza nije koristio dopunsku dokumentaciju iz koje je evidentno da se podaci znatno razlikuju o onih koje je vještak koristio u nalazu i nalaz se ne može smatrati pouzdanim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Prigovor tuženog je neosnovan iz razloga što je isti paušalan, nepotkrijepljen, nekonkretiziran i kao takav irelevantan za odluku o tužbenom zahtjevu.

Naime, vještak je utvrdio i izračunao bruto iznos zakupnine, zatim je izračunao iznos PDV-a plaćen od strane tuženog vezan za zakupninu poslovnih prostora i porez na zakupninu, kao i iznos po osnovu poreza od iznajmljivanja imovine i to naveo u dopuni svog nalaza.

Sve ostalo su paušalni i neutemeljeni navodi tuženog kojima nastoji učiniti nepouzdanim nalaz vještaka. Tuženi je s obzirom na prirodu spora i vrstu potraživanja imao mogućnost da i sam predloži vještačenje na okolnosti i činjenice koje je smatrao bitnim, međutim, tuženi se nije protivio zadatku i obimu vještačenja vještaka financijske struke predloženo od strane tužiteljice na pripremnom ročištu, pa je očigledno nezadovoljan nalazom vještaka sada počeo isticati prigovore koje ranije nije isticao niti se protivio vještačenju.

Tuženi je prilikom sačinjavanja nalaza vještaka, a kao što je navedeno na str. 25. nalaza vještaka, dostavio vještaku potrebnu dokumentaciju, dokaze da je izvršio uplate PDV-a, godišnje prijave poreza na imovinu, dokaze o uplatama poreza na imovinu, svu traženu dokumentaciju je tuženi stavio na raspolaganje što je bilo predmetom izrade nalaza.

Međutim, kako tuženi ne navodi koje su to ostale naknade i takse koje je imao u vezi zakupnine niti je to utvrđeno u postupku, to je sud ovakav prigovor opisao kao što je gore navedeno.

Sud je stoga poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Bećiragić Asima jer je isti urađen stručno i u skladu sa pravilima nauke i vještine.

Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka geometra Raković Mirsada od 08.09.2017. godine sa skicom snimanja, utvrđeno je da je vještak konstatirao da su predmetne nekretnine označene kao:

1) -k.č.br. 5089 „Zgrada” kuća i zgrada u površini od 256 m2,upisana u Pl.br.4293 k.o…. (novi katastarski operat), a kojoj po starom katastarskom operatu odgovara:

-k.č.br. 5089 etažna jedinica-poslovni prostor u prizemlju zgrade ukupne površine 256 m2, upisana u z.k.ul.br. 13615 k.o. ….

Predmetne nekretnine tuženi je stekao na osnovu Ugovora o kupoprodaji predmeta tendera od 06.03.2000. godine sa dijelom od 1/1, te sa dijelom od 256/711 na nekretnini označenoj kao k.č.br. 5089 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade.

2) -k.č.br. 5131/2 „Trg“ kuća i zgrada u površini od 148 m2, upisana u P1.br. 1909 k.o. … (novi katastarski operat), a kojoj po starom katastarskom operatu odgovara:

-k.č.br. 5131/1 "Trg" kuća i zgrada u površini od 148 m2, upisana u z.k.ul.br. 4599 k.o. ….

Predmetne nekretnine tuženi je stekao Ugovorom o kupoprodaji Ov.br.3627/98 od 17.11.1998. godine.

3) -k.č.br. 548/1 „Buljuci“ njiva 3. klase u površini od 1994 m2, upisana u P1.br.40 k.o. … (novi katastarski operat), a kojoj po starom katastarskom operatu odgovaraju:

-k.č.br. 313/3 oranica „Buljuk“ u površini od 492 m2 i k.č.br. 313/4 oranica „Buljuk“ u površini od 2508 m2, obje upisane u z.k.ul.br. 836 k.o. ….

Predmetne nekretnine tuženi je stekao na osnovu Ugovora o darovanju od 13.02.1989.godine Br.Ov:178/89 sa dijelom od 1/2.

4) -k.č.br. 548/3 „Buljuci“ kuća i zgrada sa dvorištem u površini od 1025 m2, upisana u Pl.br.727 k.o. … (novi katastarski operat), a kojoj po starom katastarskom operatu odgovara:

-k.č.br. 314/5 kuća, kućište i dvorište „Kuća sa dvorištem i kućom“ u površini od 510 m2, upisana u z.k.ul.br. 766 k.o….- zk.ul. uništen u toku II svjetskog rata.

Predmetne nekretnine tuženi je stekao temeljem Ugovora o darovanju od 13.02.1989. godine Br.Ov:178/89. sa dijelom od 1/1.

5) k.č.br. 549/1 „Buljuk“ njiva 3. klase u površini od 5309 m2 i k.č.br. 549/4 „Buljuk“ dvorište u površini od 184 m2, obje upisane u Pl.br. 727 k.o. … (novi katastarski operat), a kojima po starom katastarskom operatu odgovaraju:

-k.č.br. 314/1 oranica „Buljuk“ u površini od 760 m2, k.č.br. 312/11 oranica "Buljuk" u površini od 2390 m2, obje upisane u z.k.ul.br. 766 k.o. …- zk.ul. uništen u toku II svjetskog rata, k.č.br. 313/1 oranica "Buljuk" u površini od 1440 m2 i k.č.br.313/2 oranica "Buljuk" u površini od 1500 m2, obje upisane u z.k.ul.br. 709 k.o. ….

Predmetne nekretnine tuženi je stekao temeljem Ugovora o darovanju, a isti je proveden u katastarskom operatu stavkom spiska promjena SP:54/99. k.o. ….

6) -k.č.br. 281/2 "Krčevina" livada 5. klase u površini od 2000 m2, upisana u Pl.br. 1246 k.o. … (novi katastarski operat), a kojoj po starom katastarskom operatu odgovara:

-dio k.č.br. 15/2 šuma "Zečice, Kućišta, Žuk, Oklinak, Šarića poljana" u površini od 8049058 m2, upisana u z.k.ul.br. 47 k.o…. i isto je uknjiženo kao Opštenarodna imovina sa dijelom od 1/1.

Predmetne nekretnine tuženi je stekao u katastarskom operatu temeljem kupoprodaje i isto je provedeno u katastarskom operatu stavkom spiska promjena SP:61/2009. k.o…..

Vještak Raković Mirsad je na glavnoj raspravi izjavio da ostaje pri nalazu i mišljenju koji je dostavio ovom sudu od 08.09.2017. godine. Za katastarsku općinu ..., vezano za nalaz jedino je za područje kat. Općine ... izvršena harmonizacija zemljišne knjige i katastra. Takve podatke prenio je u svoj Nalaz nakon harmonizacije, pod tačkom 1. i 2. stoje oznake parcele po starom operatu koje u cijelosti odgovaraju oznakama po novom operatu.

U Pl.br. 4293 k.o ... kao posjednici upisani su Bihaćka trgovina, Žitoprerada i Stambeni fond Općine Bihać, prilikom harmonizacije zemljišne knjige sa kat. operatom u cijelosti se preuzimaju podaci iz kat. operata kako u pogledu oznaka nekretnina tako i u pogledu posjednika upisanih u kat. operat, u slučajevima gdje nije ništa sporno, a ovdje se radi o specifičnom slučaju, nije sporno, ali objekat je etažiran i ovo je urađeno prije harmonizacije, oznaka nekretnine je ista kao po starom operatu, s tim što imaju dodatni razlomak.

K.č. broj: 5089 upisana u Pl.br. 4293 odgovara k.č.br. 5089/EZ1U1J2 upisana u Zk.ul.br. 13615 k.o. ... i na kojoj je u poslovnom prostoru koji se nalazi u prizemlju zgrade upisan tuženi sa dijelom 1/1, upisan je i kao suvlasnik sa dijelom od 256/711 na posebnom dijelu zgrade.

Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka geometra Raković Mirsada jer je isti urađen stručno i u skladu sa pravilima nauke i vještine i stranke nisu imali primjedbi na isti.

Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka geometra Karabeg Seada od 14.02.2018. godine, utvrđeno je da je vještak konstatirao da su predmetne nekretnine koje se nalaze u k.o. … označene kao:

Kč.br 1763/2 zv. PRODAVNICA KAFE BAR kuća i zg. 197m2

zemljište uz privrednu zg. 41 m2

Kč.br 1764/1 zv. SERVIS LAKIRNICA posl. zg. u privredi 879 m2

zemljište uz privrednu zg. 4272 m2

Kč.br 1764/2 zv. SERVIS PR. VOZILA posl. zg. u privredi 506 m2

zemljište uz privrednu zg. 2372 m2

Kč.br 1764/3 zv. UPRAVA GRAĐEVINARSTVA upravna zg. 271 m2

zemljište uz privrednu zg. 1301 m2

Parcele od 1-4 upisane su u Pl. 1997 k.o. … a kao posjednik upisan je Č.I. sa 1/1.

Identifikacija po starom katastarskom operatu:

1. Kč.br 1763/2 zv. PRODAVNICA KAFE BAR kuća i zg. 197m2

zemljište uz privrednu zg. 41 m2

2. Kč.br 1764/1 zv. SERVIS LAKIRNICA posl. zg. u privredi 879 m2

zemljište uz privrednu zg. 4272 m2

3. Kč.br 1764/2 zv. SERVIS PR. VOZILA posl. zg. u privredi 506 m2

zemljište uz privrednu zg. 2372 m2

Sve parcele 1-3 upisane u zk uložak 129 k.o. … preuzete u postupku harmonizacije iz zk-ul br.8 k.o. …, parcele 565/9, 568/1, 572/1.

Vlasništvo Č.I. 1/1 na osnovu Ugovora o kupoprodaji predmeta tendera od 08.04.2000. godine.

4. Kč.br 568/2 zv. UPRAVNA ZGRADA I EKONOMSKO DVORIŠTE 1572 m2

upisana u zk.ul. 460 … gdje je kao vlasnik upisana "CAMELIJA " osiguranje d.d. Bihać sa udjelom 1/1 na osnovu Ugovora o kupoprodaji od 17.06.2003. godine.

Kako se iz naprijed izloženog stanja katastarskog operata ova parcela (1764/3) nije promijenila posjedovno stanje već je i dalje upisana u Pl. 1997 K.O. …, gdje je pored ostalih upisana na osnovu Ugovora o kupoprodaji u predmetu aukcije koje dostavlja u prilogu:

Stavka promjena 3/2000 u katastarskom operatu kada je formiran Pl. 1997 sa nepromijenjenim stanjem do sada u arhivi u predmetu nema rješenja o istom.

Nekretnine upisane u Pl. br. 2114 k.o. … parcele kako stoji u istom u prilogu na kojima je kao posjednik upisano DD AGROKOMERC Velika Kladuša.

Ugovorom o kupoprodaji predmeta aukcije od 11.08.1999. godine predmet prodaje je bila prodavnica bijele tehnike koja je prema Ugovoru upisana u Pl. 2114 k.o. … parcela 1602/2, gdje uvidom u operat može se zaključiti da ista ne postoji, a u kat. operatu je:

k.č..br. 1602 BEČIČA OGRADE stamb. posl. zg 500 m2

dvorište 135 m2 Ukupno: 635 m2

Vještak geodetske struke Karabeg Sead je na glavnoj raspravi izjavio da ostaje pri nalazu i mišljenju koji je dostavio ovom sudu od 14.02.2018. godine, te dodaje da na strani prvoj nalaza vrši ispravku u dijelu teksta gdje stoji da je izvršena harmonizacija podataka, te su parcele po starom operatu i zk.ul.br. 8 navedene kao parcele 568/9, 568/1 i 572/1, a treba da stoji umjesto 568/9 oznaka 565/9, te u spis ulaže Zk.ul.br.129 k.o. ... koji je nastao preuzimanjem podataka iz Zk.ul.br. 8 kako stoji u nalazu.

Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Karabeg Seada jer je isti urađen stručno i u skladu sa pravilima nauke i vještine i stranke nisu imali primjedbi na isti.

Analizom i ocjenom izvedenih dokaza, u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud je presudio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Prema odredbi člana 251. stav 1. Porodičnog zakona Federacije BiH („Sl. novine F BIH“ broj 35/05) propisano je da bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine dok je članom 252. stav 1. istog zakona propisano da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

Rad je konstitutivni element za nastanak bračne stečevine. Porodični zakon ne definira vrstu rada kao pretpostavku za stjecanje imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, te stoga dolazi u obzir svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost odnosno imovina koja predstavlja bračnu stečevinu. Pri tom količina, trajanje, vrsta i novčana vrijednost rada ne utječu na omjer suvlasničkih dijelova bračnih partnera u bračnoj stečevini.

Slijedom toga, izvođenje dokaza na okolnosti visine udjela u stjecanju bračne stečevine je suvišno i nepotrebno, a iz razloga što je stupanjem na snagu Porodičnog zakona Federacije BiH, promijenjen pravni režim bračne stečevine utoliko što ova više ne predstavlja nepodijeljenu zajedničku imovinu stranaka u kojoj je svaki supružnik mogao tražiti da se utvrde udjeli prema doprinosu u sticanju te imovine, nego suvlasništvo bračnih partnera od po ½. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 58 0 P 000479 12 Rev od 13.03.2013. godine).

Nesporno je da je brak parničnih stranaka trajao od 25.08.1983. godine kada je zaključen u matičnom uredu u Brekovici pa do 10.05.2015. godine kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu da bi 22.04.2016. godine brak bio razveden presudom o razvodu braka Općinskog suda Bihać br: 17 0 P 070786 15 P.

Tuženi ne spori i ističe da je tačno da su tokom braka parničnih stranaka osnovane firme: d.o.o. „…", d.o.o. „Špura", d.d. „Camelija". Tačno je da je za vrijeme trajanja braka kupljeno nekoliko nekretnina. Tačno je da je u vrijeme trajanja braka u procesu privatizacije na ime tuženog kupljeno HUT „ADUNA". Tačno je da je za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka kupljeno nekoliko automobila kako to stoji u tužbi.

Tuženi u svom iskazu navodi da sva sredstva koja su imali, Č.E. je sa njima raspolagala i držala kod sebe od zakupnina. Dio novca su skupa trošili za kupovinu namještaja, za troškove djece, putovanja i slično. Imaju sefove koji služe uposlenim za zaključavanje pazara, jedan takav ima i tuženi u kojem stoje štambilji, olovke i bitne stvari. Drugi sef je bio u kojem su bila sredstva s kojima su raspolagali on i Č.E. i ključ je bio kod Č.E., jedan sef se nalazi u stanu, a drugi u kancelariji.

Međutim, tuženi ističe da stvarno vlasništvo u imovini i dionicama u svim društvima koje su upisane na ime Č.I. iznosi 50%, a ostalih 50% su imovina članova njegove porodice i tužiteljica ima pravo samo da dijeli sa tuženim tih 50% na jednake dijelove.

Sud nalazi da tuženi u toku postupka nije dokazao postojanje konkretnog dogovora članova porodice u vezi nekog konkretnog ulaganja.

Zajednička okupljanja kod roditelja na ručku, razgovori i sl. nisu konkretan dogovor niti je tuženi bilo čim dokazao da je 50% njegove imovine u stvari imovina članova njegove porodice. Imovina je sticana na ime Č.I., a u postupku nije dokazano da je dogovoreno da dio imovine pripada nekom od članova porodice ili svim članovima. Činjenica je da su članovi porodice zaposleni u predmetnim firmama, ali se nalaze u radnom odnosu i za svoj rad primaju platu. Također, neki članovi porodice upisani su kao dioničari, ali ne u procentu 50%, međutim, bez obzira na visinu udjela, tužbom se ne traži udio članova porodice nego isključivo ono što je upisano na tuženom u kom pravcu je opredijeljen tužbeni zahtjev.

Tužiteljica je prije udaje za tuženog i nakon udaje radila u Tvornici kartona i ambalaže i primala plaću, kako navodi koristila ju je za sve troškove što se tiče njihovih zajedničkih obaveza. O svemu su se dogovarali, tako da je bilo dogovora i o budućim ulaganjima. 1989. godine je prestala raditi u Tvornici kartona, napustila je firmu, da bi se stekli uvjeti da može preći kod kuće da radi, da ne mora putovati i da bude sa djecom. U međuvremenu dok je radila u Tvornici kartona i ambalaže, rodila je dvije kćerke, jednu 1983. godine, i drugu 1987. godine.

Kad su počeli ostvarivati dobit od auto dijelova i Špure, onda su počeli raditi i tehnički pregled vozila. Tužiteljica je radila u auto dijelovima i pomagala je na način da je radnicima svako jutro pravila kafu, doručak, ručak i radila u trgovini auto dijelova, a sa njom su bila i djeca.

Radila je i na tehničkom pregledu, obučila se da radi papire za tehnički pregled i prva je počela raditi na tehničkom pregledu što se tiče dokumentacije. U međuvremenu, kad je radila na tehničkom pregledu, pojavilo se “Camel” osiguranje iz Tešnja, tako da je preuzela i njihove police osiguranja da radi uz tehnički pregled.

Kasnije je tužiteljica bila osnivač i direktor d.o.o. „Špura“ koja je poslovala do pripajanja društvu d.o.o „...", također tužiteljica je dioničar u DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać sa 75 dionica.

Neosnovani su stoga navodi tuženog da tužiteljica nije učestvovala u donošenju bilo kakvih odluka, a koje se odnose na poslovanje porodice tuženog niti ima neposredna saznanja o poslovnim potezima bilo tuženog bilo njegove porodice.

Nije sporno da su automehaničarska radiona, stambeno poslovni objekat i objekti za tehnički pregled u ul. …, izgrađeni na nekretnini vlasništvo Č.A., da su sva odobrenja i dozvole glasile na njegovo ime, a sam obrt na ime Č.I., što potvrđuju materijalni dokazi Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnosti Općine Bihać br.09/1-361-739/82 od 23.09.1982. godine, kojim se odobrava dogradnja poslovnog objekta na postojeći investitoru Č.A. iz B.. Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnost Općine Bihać br.09/1-361-700/81 od 17.12.1981. godine, na ime Č.A. kojim se odobrava investitoru Č.A. korištenje auto mehaničarske radionice u ul. ..., na k.č. br. 314/5 k.o. .... Rješenje Općine Bihać br.03/1-351-167/81 od 30.12.1981. godine, kojim se odobrava Č.I. osnivanje i vođenje samostalne zanatske radnje u B., ul. .... Rješenje Opštinskog sekreterijata za urbanizam stambene i komunalne djelatnost Općine Bihać br. 09/2-370-138/81 od 28.10.1981. godine, kojim se odobrava Č.I. da može postaviti firmu u ul. ..., na udaljenosti 5 m od ulaza u dvorište, sa tekstom: „Optičko podešavanje geometrije točkova i balansiranje guma“ vl. Č.I.. Rješenje o urbanističkoj saglasnosti Općine Bihać br.09-364-648/81 od 12.06.1981. godine, kojim se na zahtjev Č.A. izdaje urbanistička saglasnost za promjenu namjene garaže sa ostavom u ul. ..., za potrebe automehaničarske djelatnosti.

Tuženi je raskinuo radni odnos u Auto kući da bi dana 30.12.1981. godine /u periodu od 30.12.1981 –do 31.12.1995 g./ radio u vlastitoj automehaničarskoj radnji, što tužiteljica ne spori te navodi da kad je tu došla tuženi je već radio u toj svojoj radionici.

Prema iskazu tužiteljice kad se udala za tuženog suprug je živio sa roditeljima, u međuvremenu je napravljena kuća koja je bila u istom dvorištu gdje je i kuća svekra, kuća je bila ozidana i pokrivena. Preko dana su boravili u kući njegovih roditelja, a navečer su sebi napravili jednu zajedničku sobu u toj drugoj kući, tu su preko noći boravili. To je ono što je zatekla kad je došla u bračnu zajednicu. Suprug je u prizemlju te nove kuće u jednoj prostoriji imao radionicu za špuru. Tuženi prije nego što je počeo u toj radionici, radio je u auto kući u servisu, kad je tužiteljica tu došla on je već radio u toj svojoj radionici.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretnine u ul. … u B., i to:

- Nekretnine po starom katastarskom operatu označene kao k.č.br. 313/3, Oranica, Buljuk u površini od 492 m2, i k.č.br. 313/4, Oranica, Buljuk u površini od 2508 m2, upisane u Zk.ul.br. 836 k.o. …, kojima po novom katastarskom operatu odgovara nekretnina oznake k.č.br. 548/1, Buljuci, njiva 3. klase u površini od 1994 m2 upisana u Pl.br. 40 k.o. …,

Nekretnina po starom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 314/5 kuća, kućište i dvorište "Kuća sa dvorištem i kućom" u površini od 510 m2, upisana u Zk.u1. 766 k.o. …, Zk.ul. uništen u toku II svjetskog rata, kojoj po novom katastarskom operatu odgovara nekretnina k.č.br. 548/3, Buljuci, Kuća i zgrada sa dvorištem u površini od 1025 m2 upisana u Pl.br. 727 k.o. …, sud nalazi slijedeće:

Predmetne nekretnine tuženi je stekao na osnovu Ugovora o darovanju nekretnina od 13.02.1989. godine Ov. 178/89.

Uvidom u Zk.ul.br.836 k.o ... od 10.07.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao suvlasnik nekretnina sa dijelom 1/12 na k.č. br. 313/3 oranica Buljuk i k.č. br. 313/4 oranica Buljuk, na osnovu Ugovora o darovanju nekretnina od 13.02.1989. godine Ov. 178/89.

Uvidom u Pl.br.40 k.o ... od 03.06.2015. godine, utvrđeno je da su Č.I. i Č.N. upisani kao suposjednici sa dijelom po ½ nekretnina k.č. br. 548/1.

Uvidom u Pl.br. 727 k.o. … utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik sa dijelom 1/1.

- Nekretnina po starom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 314/1 oranica, Buljuk u površini od 760 m2, k.č.br. 312/11 oranica, Buljuk u površini od 2390 m2, obje upisane u Zk.u1. 766 k.o. …, Zk.ul. uništen u toku II svjetskog rata, k.č. br. 313/1 oranica "Buljuk" površine 1440 m2 i k.č. br. 313/2 oranica "Buljuk" površine 1500 m2 obje upisane u zk.ul. br. 709 k.o. …, kojima po novom katastarskom operatu odgovaraju nekretnine označene kao k.č.br. 549/1, Buljuk, njiva 3. klase u površini od 5309 m2 i k.č.br. 549/4, Buljuk, dvorište u površini od 184 m2, obje upisane u Pl.br. 727 k.o. …, sud nalazi slijedeće:

Predmetne nekretnine tuženi je stekao temeljem Ugovora o darovanju, a isti je proveden u katastarskom operatu stavkom spiska promjena SP:54/99. k.o. …, što je utvrđeno vještačenjem po vještaku geometru Raković Mirsadu.

Uvidom u Pl.br. 727 k.o. … utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik sa dijelom 1/1.

Uvidom u zk.ul. br. 709 k.o. …, utvrđeno je da su kao suvlasnici upisani Č.A. i Č.R..

Tuženi u odnosu na ove nekretnine ističe da se radi o nekretninama koje je tuženi kao daroprimac dobio od svog oca i to prije nego što je počela bračna zajednica parničnih stranaka.

Svjedok Č.A., otac tuženog je u svom iskazu potvrdio da je samo Č.I. poklonio kuću. Također, svjedok Č.M.1, majka tuženog, je u svom iskazu potvrdila da je Č.A. poklonio sve te nekretnine u P. Č.I.. Poklon se odnosio samo na Č.I.. Njegova namjera je bila isključivo da pokloni Č.I..

Neosnovani su navodi tužiteljice da je otac tuženog Č.A. imao namjeru, da nekretnine koje je 1989. godine poklonio Č.I. ugovorom o darovanju, da im to pokloni zajedno, zato što su oni sredstva koja je on tražio da bi to prepisao od 1984. godine do danas uplaćivali redovno i jedno 20 godina tužiteljica je sve režije za tu svekrovu kuću plaćala. Tužiteljica u postupku nije dokazala ovakve svoje navode odnosno da su 20 godina uplaćivali sredstva ocu tuženog za prepisane nekretnine niti da je plaćala režije za svekrovu kuću.

Posebna imovina bračnog druga je ona imovina koju je bračni drug imao u momentu sklapanja braka ili ju je stekao u toku braka na bilo koji zakonom dozvoljeni način, osim radom. (Vrhovni sud Hrvatske, broj: Gž-1300/80 od 19.05.1981. godine).

Pokloni trećih osoba ulaze u bračnu stečevinu bez obzira koji ih je bračni partner primio i od koga, ukoliko se ne dokaže da je taj poklon učinjen samo jednom bračnom drugu.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 900294 08 Rev od 09.02.2010. godine).

Cijeneći da je tuženi predmetne nekretnine stekao od oca na osnovu navedenih Ugovora o darovanju nekretnina, da su otac i majka u svojim iskazima potvrdili da je namjera bila isključivo da pokloni Č.I., to se ove nekretnine ne mogu smatrati bračnom stečevinom jer nisu stečene radom bračnih partnera shodno odredbi člana 251. stav 1. Porodičnog zakona Federacije BiH, nego se radi o posebnoj imovini Č.I., pa je tužbeni zahtjev u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

Da je tužiteljica za cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice radila i doprinosila u bračnoj zajednici na različite načine bilo da se radilo o radnom odnosu na temelju kojeg ostvaruje pravo na plaću ili naknadu, ili drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju imovine, odgoju zajedničke djece i sl., potvrdili su svi saslušani svjedoci.

Tako je svjedok T.Š. potvrdio da je tužiteljica radila na tehničkom pregledu i CAMEL osiguranje. Poslije rata su formirali d.o.o. ŠPURA vl. Č.E., a Č.I. je osnovao ... d.o.o. Svjedok H.I. je izjavila da je Č.E. bila direktor ŠPURE, ne sjeća se kad je to bilo. Č.E. je radila prije rata na tehničkom pregledu. Radila za osiguranje Camel iz Tešnja. Svjedok Č.M.1 je izjavila da je tužiteljica Č.E. u toku trajanja braka sa njenim sinom Č.I., radila i doprinosila u bračnoj zajednici. Svjedok Č.A. je potvrdio da dok je Č.E. bila u braku dole u toj kući gdje su živjeli, morala je ona, dizala je djecu, imali su dvije curice. Zna da je radila dole kod njih, a radila je i u Hotelu, radila je. Svjedok K.E. je izjavila da je Č.E. radila u ŠPURI jedno vrijeme, onda je prešla u Camelija osiguranje, Č.E. je bila direktor ŠPURE. Č.E. je potpisivala naloge za platu, virmane, potpisivala je ugovore, kad treba kome rješenje za godišnji odmor i slično. Radila je to samo za ŠPURU, a poslije je radila i za Cameliju i za ... i to zna. Svjedok V.M. je u svom iskazu izjavio da je kod Č.E. radio 13 godina, Č.E. je zajedno sa njim radila na tehničkom pregledu, radila 1995. godine i onda se posao počeo naglo širiti, tako da ona više nije radila te poslove, bila je šefica, pa je bilo mizerno da radi te poslove.

Svjedok D.V. je izjavila da je Č.E. donosila police, svjedok je nekad kad se vraća iz smjene nosila njoj pazar i slično, to je bilo odmah poslije rata. U slučaju da neko od njih fali, Č.E. je mijenjala kompletnu smjenu, a šta je radila u firmi u toku dana ne zna, znali su se vidjeti, preda pazar, ona potpiše.

Svjedok B.E. je također potvrdila da je Č.E. bila u bračnoj zajednici sa Č.I. i jeste učestvovala u stvaranju imovine. Osim toga ovaj svjedok je potvrdila da je Č.E. imala i značajno mjesto u porodici, kako navodi da je u porodici dogovarana hijerarhija i svjedok je na spisku bila niska da bi bila upisana, da bi dobila mjesto dioničara. Č.E. je bila četvrta, ali spisak fizički nije postojao, nego se to rukovođenje dodjeljivalo bratu, ocu, drugom bratu, Č.E..

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretnine u Cazinu, označene kao k.č.br. 1763/2, prodavnica, kafe bar, kuća i zgrada površine i zemljište uz privrednu zgradu površine, ukupne površine 238 m2, k.č.br. 1764/1, servis lakirnica, poslovna zgrada u privredi i zemljište uz privrednu zgradu, ukupne površine 5151 m2 i k.č.br.1764/2, servis privrednih vozila, poslovna zgrada u privredi i zemljište uz privrednu zgradu ukupne površine 2878 m2, sve upisane u zk.ul. br. 129 k.o. …, a što po novom katastarskom operatu odgovara nekretninama označenim kao k.č. br. 1763/2, prodavnica, kafe bar, kuća i zgrada i zemljište uz privrednu zgradu, k.č. br. 1764/1, servis lakirnica, poslovna zgrada u privredi i zemljište uz privrednu zgradu, k.č.br. 1764/2, servis privrednih vozila, poslovna zgrada u privredi i zemljište uz privrednu zgradu, upisane u Pl.br. 1997 k.o. …, sud nalazi slijedeće:

Harmonizacijom podataka navedene parcele su preuzete u zk.ul. 129 k.o. … i označene kao k.č. br. 1763/2, 1764/1, 1764/2, a po novom katastarskom operatu odgovaraju k.č. br. 1763/2, 1764/1, 1764/2 upisane u Pl.br.1997 k.o ..., gdje je Č.I. upisan kao posjednik 1/1, kako je to i vještak geodetske struke Sead Karabeg identificirao u svom nalazu i mišljenju.

Nesporno je da su predmetne nekretnine kupljene za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, na osnovu Ugovora o kupoprodaji predmeta tendera od 08.04.2000. godine, da ih je kupio kupac Č.I. te je uknjiženo pravo vlasništva na ime Č.I. sa dijelom 1/1.

Kako tužiteljica navodi da su u Cazinu kupili prilikom tendera auto - servis, nekretninu sa komplet firmom na ime Č.I., sa njihovim zajedničkim novcem, bili su u bračnoj zajednici i zajedno su to sve privređivali i sa tim novcem su kupljene te nekretnine koje se vode na Č.I.. Tuženi također ne spori da je za vrijeme trajanja braka kupljeno nekoliko nekretnina.

S obzirom da se radi o imovini stečenoj u toku trajanja braka parničnih stranaka to je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da njen udio u navedenim nekretninama iznosi 1/2.

U odnosu na nekretninu po novom katastarskom operatu označenu kao k.č.br. 1764/3, uprava građevinarstva, upravna zgrada i zemljište uz privrednu zgradu ukupne površine 1572 m2, upisana u P1.br. 1997 k.o. … sud nalazi slijedeće:

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji predmeta aukcije broj 34/00-A od 07.04.2000. godine, utvrđeno je da je isti sklopljen između doo GP RAD Cazin i Č.I.. Predmet kupoprodaje je poslovni prostor Uprave građevinarstva površine 1.572,00 m2 lociran u Cazinu, na k.č. br. 568/2 po starom premjeru odnosno 1764/3 po novom premjeru upisana u P1.br. 1997 k.o. ….

Uvidom u Pl.br.1997 k.o ... od 29.05.2015. godine, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik 1/1 nekretnina k.č. br. 1763/2, 1764/1, 1764/2 i 1764/3.

S obzirom da se radi o imovini stečenoj u toku trajanja braka parničnih stranaka to je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da njen udio u navedenim nekretninama iznosi 1/2.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretnine u Bihaću i to:

Uvidom u u Zk.ul.br. 13615 k.o. … utvrđeno je da je Č.I. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine sa dijelom 1/1.

Nesporno je da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, na osnovu Ugovora o kupoprodaji predmeta tendera broj 29/00-T od 06.03.2000. godine, sklopljen između doo „Bihaćka trgovina“ Bihać i Č.I.. Predmet kupoprodaje je poslovni prostor „Stil Modern“ površine 256 m2 u prizemlju zgrade-etažna svojina sa podrumskim prostorijama upisan u Pl. br. 4293 k.o. ... na k.č. br. 5089.

Kupoprodajna cijena iznosi 867.888,00 KM od čega u gotovini iznos od 282.888,00 KM i u certifikatima iznos od 585.000,00 KM.

S obzirom da se radi o imovini stečenoj u toku trajanja braka parničnih stranaka to je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da njen udio u navedenim nekretninama iznosi 1/2.

- Nekretnina po starom katastarskom operatu označena kao k.č.br. 5131/2, Trg, Kuća zgrada u površini od 148 m2, upisana u Zk.ul.br. 4599 k.o. … kojoj po novom katastarskom operatu odgovara nekretnina oznake k.č.br. 5131/2, TRG, kuća i zgrada površine 148 m2 upisana u Pl.br. 1909 k.o. …, sud nalazi slijedeće:

Uvidom u u Zk.ul.br. 4599 k.o. … utvrđeno je da je Č.I. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine sa dijelom 1/1, na osnovu rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-DN-14-001 791 od 02.10.2014. godine i čl. 343. Zakona o stvarnim pravima F BiH.

Uvidom u u Pl.br. 1909 k.o. … utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik predmetne nekretnine sa dijelom 1/1.

Tuženi navodi da objekti koji su ležeći u strogom centru grada su početi sa gradnjom nakon što je Č.E. napustila bračnu zajednicu, HUT Aduna je digla kredit i gradila i izgradila objekat do sadašnjeg nivoa, a Č.I. je nakon prekida faktičke zajednice isto digao privatni kredit na svoje ime i dio objekta je izgrađen iz tih kreditnih sredstava. Radi se o dva objekta jedan za koji je kredit digla HUT Aduna, a drugi za koji je kredit digao tuženi.

Na ove okolnosti tuženi je izveo dokaze:

-Zapisnik o iskolčavanju objekta br:03/3-30-3194/15 od 26.05.2015. godine sačinjen od strane Službe za prostorno uređenje Grada Bihaća, kojim je iskolčavanje objekta izvršeno u prisustvu investitora Č.I., a po osnovu situacije trena br. 03/1-23-1-4594/14 od 12.09.2015. godine i odobrenja za građenje 03/1-23-2-2048/15 od 27.04.2015. godine.

-Zapisnik o iskolčavanju objekta od 30.06.2015. godine po stalnom vještaku geodetske struke Zlatanu Topiću, kojim je iskolčavanje objekta za HUT ADUNA doo Bihać, izvršeno po osnovu lokacijske informacije br. 03/1-23-1-3841/14 od 09.10.2014. godine.

-Rješenje izdano od strane Službe za komunalne djelatnosti Grada Bihaća br:04/1-23-4-4170/15 od 06.08.2015. godine, kojim se odobrava Č.I. privremeno korištenje javne površine na Trgu Maršala Tita u Bihaću u svrhu organizacije gradilišta na parceli k.č. br. 5136 k.o. ..., a prema odobrenju za građenje br. 03/1-23-2-2048/15 od 27.04.2015. godine.

-Rješenje Službe za prostorno uređenje Grada Bihaća br:03/1-23-2-2048/15 od 27.04.2015. godine, kojim se Č.I. daje odobrenje za izgradnju poslovnog objekta spratnosti Pod+P+1 (podrum, prizemlje i sprat). Objekat se izgrađuje na k.č. br. 1/228 k.o. ... po starom operatu odnosno po novom katastarskom operatu k.č. br. 5131/2 k.o. ....

-Ugovor između Č.I. kao naručioca i WINNER PROJECT d.o.o Sarajevo kao izvođača, koji je sačinjen i potpisan u Sarajevu 30.06.2015. godine, kojim se izvođač obavezuje da za potrebe naručioca izvrši izvođenje radova na osiguranju građevinske jame za potrebe izgradnje stambenog objekta u Bihaću. Vrijednost radova je 21.411,00 KM.

Nesporno je da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, na osnovu Ugovora o kupoprodaji od 17.11.1998. godine Ov.br. 3627/98, što je utvrđeno u nalazu vještaka geometra Raković Mirsada. Tuženi je za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom ishodovao odobrenje za građenje br. 03/1-23-2-2048/15 od 27.04.2015. godine. Neposredno po prestanku faktičke bračne zajednice 10.05.2015. godine, a prije zvaničnog razvoda braka, poduzete su ostale radnje vezane za iskolčavanje objekta, organizacija gradilišta i sl.

Dakle, radi se o imovini koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa iako je tuženi poduzimao radove nakon prestanka bračne zajednice, to novo stjecanje se također smatra bračnom stečevinom jer potiče iz imovine, sredstava stečenim u bračnoj zajednici.

Tuženi ničim nije dokazao da je HUT Aduna digla kredit i gradila i izgradila objekat do sadašnjeg nivoa, a da je Č.I. nakon prekida faktičke zajednice isto digao privatni kredit na svoje ime i da je dio objekta izgrađen iz tih kreditnih sredstava.

Stoga su navodi tuženog neosnovani, te je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da njen udio u navedenim nekretninama iznosi 1/2.

- Nekretnina po novom katastarskom operatu označena kao k.č.br.281/2, Krčevina, Livada 5. klase u površini od 2000 m2, upisana u Pl.br. 1246 k.o. …, sud nalazi slijedeće:

Uvidom u Pl.br. 1246 k.o. …, utvrđeno je da je Č.I. upisan kao posjednik sa dijelom 1/1. Predmetnu nekretninu tuženi je stekao u katastarskom operatu temeljem kupoprodaje i isto je provedeno u katastarskom operatu stavkom spiska promjena SP:61/2009. k.o. Založje, što je utvrđeno vještačenjem po vještaku geometru Raković Mirsadu.

S obzirom da se radi o imovini stečenoj u toku trajanja braka parničnih stranaka to je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da njen udio u navedenim nekretninama iznosi 1/2.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretnine u Sanskom Mostu i to:

-Nekretnina- Stan u Lameli B, Sprat I, ukupne površine od 39,90 m2, upisan u KPU-38/2006 k.o. …,

- Nekretnina- Poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju Lamele B u površini od 59,65 m2, a upisan u KPU- 02/2012 k.o. …,

- Nekretnina- Poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju Lamele B u površini od 43 m2, a upisan u KPU- 03/2012 k.o. …, sud nalazi slijedeće:

Tužiteljica navodi u svom iskazu da su kupili na ime Č.I. u Sanskom Mostu dva poslovna prostora i jedan stan koji se nalazi više poslovnog prostora, to je kupljeno na ime tuženog i plaćeno gotovinom.

S obzirom da se radi o imovini stečenoj u toku trajanja braka parničnih stranaka to je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da njen udio u navedenim nekretninama iznosi 1/2.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretnine u Velikoj Kladuši i to:

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji predmeta aukcije broj 6/99 od 11.08.1999. godine, utvrđeno je da je isti sklopljen između DD „AGROKOMERC“ Velika Kladuša i Č.I..

Vještačenjem po vještaku geometru Karabeg Seadu utvrđeno je da nekretnine upisane u Pl. br. 2114 k.o. … parcele kako stoji u istom u prilogu na kojima je kao posjednik upisano DD AGROKOMERC Velika Kladuša.

S obzirom da je geodetskim vještačenjem utvrđeno da parcela 1602/2 u katastarskom operatu ne postoji, a da je na nekretninama upisanim u Pl. 2114 k.o. … kao isključivi posjednik upisan DD AGROKOMERC Velika Kladuša, koje društvo nije obuhvaćeno tužbom, to je tužbeni zahtjev u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

Nadalje, tuženi navodi da se automehaničarskoj radnja ubrzo transformirala u d.o.o. …. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je D.o.o. ... osnovan 12.03.1993. godine kao PP ... broj: U/I-86/93, to je Rješenje Višeg suda u Bihaću, osnivač preduzeća je Č.I..

Tužiteljica ne spori i u svom iskazu navodi da kako se posao širio i dobro se zarađivalo prije rata, da je 1989. godine napustila svoj posao u Cazinu, te su otvorili i prodavnicu auto- dijelova u kojoj je tužiteljica radila, koja prodavnica je bila smještena u objektu pored Tehničkog pregleda. Tužiteljica je tada nastavila raditi na tehničkom pregledu vozila. Sve je to funkcioniralo kao automehaničarska radnja vlasništvo tuženika, gdje je tužiteljica radila. Uz taj posao tužiteljica je istovremeno radila za osiguravajuću kuću „CAMEL" iz Tešnja gdje su ostvarivali dobru zaradu i sve su zajedno ulagali u dalji posao. Poslije rata su na zemljištu koje su kupili sagradili još jedan objekat u koji je bila smještena poslovna banka.

Sve što su parnične stranke zarađivali, a zarađivali su jako puno, investirali su dalje u posao pa su tako osnovali i registrirali:

- d.o.o „ŠPURA" čiji je osnivač bila tužiteljica,

- d.o.o. „..." čiji je osnivač bio tuženik.

Osnovali su i d.d. za osiguranje „CAMELIJA" Bihać sa dioničarima, čiji su bili dioničari kao i druga lica, a dioničari su bili i d.o.o „ŠPURA" i d.o.o „...".

Tužiteljica je u dogovoru sa tuženikom, zbog efikasnijeg poslovanja, pripojila d.o.o. „ŠPURA" društvu d.o.o „...".

Međutim, sud nalazi da iako su d.o.o. „ŠPURA" i d.o.o „..." osnovani dijelom sredstvima osiguranim iz prihoda automehaničarske radnje vlasništvo tuženika, ova društva predstavljaju bračnu stečevinu jer su osnovana zajedničkim sredstvima stečenim u toku trajanja bračne zajednice, a iz razloga što su i tužiteljica i tuženi radili u preduzećima, što je tužiteljica napustila posao u Tvornici kartona i ambalaže u Cazinu da bi se stekli uvjeti da može preći kod kuće da radi i da bude sa djecom. Tužiteljica je radila u auto dijelovima i pomagala je na način da je radnicima svako jutro pravila kafu, doručak, ručak i radila u trgovini auto dijelova, a sa njom su bila i djeca. Radila je i na tehničkom pregledu, obučila se da radi papire za tehnički pregled i prva je počela raditi na tehničkom pregledu što se tiče dokumentacije. U međuvremenu, kad je radila na tehničkom pregledu, pojavilo se “Camel” osiguranje iz Tešnja, tako da je preuzela i njihove police osiguranja da radi uz tehnički pregled.

Sve ovo ukazuje na aktivan angažman tužiteljice u vođenju zajedničkog domaćinstva, zajedničkog posla i stvaranja zajedničke imovine.

Tužiteljica je bila osnivač d.o.o „ŠPURA“, a Odlukom o davanju saglasnosti na Ugovor o pripajanju UPU-IP 91/10 od 10.03.2010. godine sa Ugovorom o pripajanju istog broja i datuma, doo „ŠPURA“ export-import Bihać (pripojeno društvo) po osnivaču Č.E. pripojena je doo „...“ Bihać (društvo sljednik) po osnivaču Č.I.. Cjelokupna imovina, prava i obaveze pripojenog društva prenijet će se društvu sljedniku. Pripojeno društvo na i u vlasništvo Društva sljednika prenosi i ukupan broj svojih dionica od 400 dionica nominalne vrijednosti 2.000,00 KM za jednu dionicu, što ukupno iznosi 800,000,00 KM dioničkog kapitala. Društvo sljednik će nakon uvećanja svog dioničkog kapitala na navedeni način imati ukupno 1600 dionica nominalne vrijednosti u iznosu od 2.000,00 KM za jednu dionicu što ukupno iznosi 3.200.000,00 KM dioničkog kapitala.

Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži ½ odnosno 50% udjela u d.o.o. „…“ Bihać koje je osnovano 12.03.1993. godine po osnivaču preduzeća Č.I., u toku trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom.

Naime, prema odrebi čl. 324. st. 1. Zakona o privrednim društvima, propisano je: Ako su više lica vlasnici jednog udjela, zajednički ostvaruju prava i solidarno odgovaraju za obaveze koje se odnose na taj udio.

Odredbe Porodičnog zakona o bračnoj stečevini su lex specialis temeljem koje sva imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja bračnu stečevinu – suvlasništvo bračnih partnera u jednakim djelovima

Svaki član d.o.o. svojim udjelom može slobodno raspolagati u skladu sa zakonom i aktima društva. Ako je udjel stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice glasit će (u pravilu) na jednog bračnog partnera, mada je novac za osnovni kapital oba bračna partnera. Dakle, ukoliko bračni partner za vrijeme trajanja bračne zajednice stekne udjel u d.o.o. on je tada zapravo stekao tek ½ tog udjela.

Polazeći od utvrđenih činjenica u konkretnom predmetu da je udjel tuženog u d.o.o. „…“ Bihać 100%, imovina stečena radom tokom trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom, to navedeni udjel tuženog predstavlja bračnu stečevinu u smislu Porodičnog zakona (lex specialis). (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 039576 16 Rev od 01.11.2016. godine).

U bračnu stečevinu ulazi i osnivački udio u preduzeću koje je osnovano za vrijeme trajanja bračne zajednice. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 038929 14 Rev od 08.09.2015. godine).

Rješenjem Višeg suda u Bihaću br. U/I-412/95 od 26.10.1995. godine u sudski registar upisana je promjena naziva društva koje nastavlja sa poslovanjem pod nazivom DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać. Osnivači društva su Č.N., Č.I., Č.E.- osnivač koji pristupa, Č.A. - osnivač koji pristupa i DJL „...“ p.o. Bihać- osnivač koji pristupa. Osnovni kapital društva iznosi 1.002.000,00 DM.

Tužiteljica tužbenim zahtjevom ne traži udjele koji pripadaju dioničarima „...“ d.o.o. Bihać, „ŠPURA“ d.o.o. Bihać, Č.N. i Č.A..

Tužiteljica traži samo ono što su ona i tuženi lično stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i to tuženi 316 dionica i tužiteljica 75 dionica u DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać, kao i 50% udjela u dionicama ili 72.845,50 dionica u HUT „ADUNA“ dioničarskom društvu d.d. Bihać.

Imajući u vidu da je nesporno da je 27.06.1994. godine u sudski registar upisano osnivanje DD za osiguranje „CAMEL“ Bihać koje je 26.10.1995. godine promijenilo naziva društva koje nastavlja sa poslovanjem pod nazivom DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać, a čiji je suosnivač sada i Č.E., dakle, za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tuženim, da je tuženi upisan sa 316 dionica i tužiteljica sa 75 dionica u DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać, ukupno 391 dionica, to je u ovom dijelu osnovan tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da je udio tužiteljice Č.E. ½ u dionicama koje se vode na ime Č.I. i Č.E., odnosno 50% udjela u dionicama ili 195,50 dionica, a udio tuženika Č.I. ½ odnosno 50% udjela u dionicama ili 195,50 dionica.

Također je nesporno da je HUT „ADUNA“ d.d. Bihać kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, na osnovu Ugovora o kupoprodaji 67% kapitala d.o.o „Aduna“ broj 13-U/02-T od 31.07.2002. godine, zaključen između Agencije za privatizaciju USK kao prodavca i Č.I. kao kupca. Predmet kupoprodaje je 67% od ukupnog kapitala u vrijednosti od 9.669.191,00 KM doo „ADUNA“ Bihać.

Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je u HUT ADUNA D.D. BIHAĆ, Č.I. na dan 22.04.2016. godine upisan kao vlasnik 145,691 dionica društva HUT ADUNA d.d., što je 75,405517% od ukupnog broja emitiranih dionica. S obzirom da je nominalna vrijednost jedne dionice 90,00 KM, ukupna vrijednost dionica na kojima je vlasnik Č.I. iznosi 13.112.190 KM.

Istovremeno, … D.O.O. Bihać, ŠPURA D.O.O. Bihać i Č.E. nisu upisani kao vlasnici dionica društva HUT ADUNA D.D. Bihać.

S obzirom da se radi o imovini stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, to je osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da se utvrdi da je udio tužiteljice Č.E. 1/2 u dionicama koje se vode na ime Č.I., odnosno 50% udjela u dionicama ili 72.845,50 dionica, a udio tuženika Č.I. 1/2 odnosno 50% udjela u dionicama ili 72.845,50 dionica.

Nesporno je, a što svi svjedoci navode, da je Č.I. godinama na čelu porodice, da su u firmama koje su predmet tužbenog zahtjeva zaposleni članovi uže i šire porodice, međutim, ove činjenice ne umanjuju doprinos tužiteljice u stjecanju imovine sa tuženim.

Tokom postupka tuženi je istakao da sva imovina koja je upisana na njega kao fizičkom licu kao i sve dionice i vlasnička prava koja su upisana na njegovo ime su samo formalno upisani na njega, a stvarno su suvlasništvo njega i njegove porodice i to u skladu sa njihovim dogovorom o učešću u financiranju i kupovini dionica i stvarnom odnosu prema tim firmama i realnom interesu koji su imali u njima, da je postojao čvrsti dogovor između roditelja i njihove djece, da se sva sredstva usmjeravaju u preduzeća i to na ime Č.I., jer su svi zajedno i procijenili da je on najsposobniji da upravlja njihovom imovinom. Upis samo na ime tužitelja je uvjetovano pozitivnim propisima, ali i silnog povjerenja u njegove menadžerske sposobnosti. Takav upis na ime tužitelja je u stvarnosti bio POSLOVNI POTEZ svih članova njegove porodice.

Nesporno je da je Č.N. upisan kao suosnivač DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać i da ima 6 dionica, da Č.A. ima 5 dionica. Tužiteljica tužbenim zahtjevom nije ni tražila dionice koje nisu na imenu Č.I..

Za imovinu za koju je tuženi potvrdio da je dobio od oca, u postupku je i utvrđeno i dokazano da je Č.A. darovao tuženom nekretnine u ul. … u B., što je gore obrazloženo.

Međutim, osim toga, u pogledu dionica i vlasničkih prava, neosnovani su navodi tuženog da sve dionice i vlasnička prava koja su upisana na njegovo ime su samo formalno upisani na njega, a stvarno su suvlasništvo njega i njegove porodice.

Tuženi ovakve svoje navode nije dokazao. Bez obzira što su članovi uže i šire porodice zaposleni u predmetnim firmama i što su emotivno vezani za iste, u postupku je dokazano da su svi oni u radnom odnosu i za svoj rad primaju platu.

Kao što tuženi u svom iskazu navodi da osim toga nemaju nikakve druge dobiti. Proizilazi, dakle, da se radi o firmama i imovini tuženog, a ne članova njegove porodice kako se nastoji prikazati i čime se nastoji poboljšati procesni položaj tuženog.

U odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuje isplata zakupnina, sud nalazi slijedeće:

Zajednička imovina bračnih drugova nije samo imovina koju su oni stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice već i ona koja potječe iz te imovine. (Vrhovni sud Hrvatske, broj Gž-770/80 od 04.11.1980. godine).

Tužbenim zahtjevom se traži isplata zakupnina koje su isplaćene i koje je tuženik primio u iznosu od 171.360,00 KM za zakup poslovnog prostora koji se nalazi u Bihaću, ukupne površine 199,38 m2, po osnovu Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 010212-30893/12 od 22.10.2012.godine, zaključenog između Č.I. i NLB Tuzlanske banke d.d. Tuzla, a za period od 20.07.2015.godine do 01.04.2018.godine, dakle, nakon prestanka bračne zajednice, te je udio tužiteljice Č.E. 1/2 odnosno 50% udjela u isplaćenim zakupninama, a udio tuženika Č.I. 1/2 odnosno 50% udjela u isplaćenim zakupninama, pa je tuženik Č.I. dužan da na temelju ove pravomoćne presude tužiteljici isplatiti odmah sve dospjele a neisplaćene mjesečne zakupnine za navedeni period u iznosu od 86.572,50 KM te da je udio tužiteljice u dospijevajućim zakupninama 1/2.

Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je prema dostavljenim konto karticama, u razdoblju od 18.10.2012. godine do 14.07.2017. godine, NLB Banka d.d. Sarajevo isplatila Č.I. po osnovu zakupa poslovnog prostora ukupno 310.711,00 KM. Zadnja isplata je bila 06.07.2017. godine.

U nalazu vještaka su prikazane tabele za period od 01.01.2012. – 31.08.2017. godine sa visinama mjesečnih zakupnina i iznosa po osnovi PDV-a koje je tuženi platio, kao i uplate akontacija i obaveza poreza na imovinu.

Prema Nalazu vještaka financijske struke, prikazanim tabelama, te prostim matematičkim izračunom, utvrđeno je da je tuženom na ime zakupnine isplaćeno za period od 20.07.2015.godine do 31.08.2017. godine iznos od 135.838,50 KM. Za isti period tuženi je platio PDV na navedeni iznos u ukupnom iznosu 23.101,66 KM (Prikaz br. 27, 28, 29 str. 30 i 31 Nalaza). Tuženi je za navedeni period uplatio po osnovi poreza na imovinu ukupan iznos od 10.417,90 KM (Tabela br. 10 str. 27 Nalaza).

Kada se od ukupnog iznosa zakupnina 135.838,50 KM odbiju uplaćeni iznosi na ime PDV-a 23.101,66 KM i poreza na imovinu 10.417,90 KM, dobije se iznos od 123.109,94 KM.

Navedeni iznos od 123.109,94 KM predstavlja bračnu stečevinu, pa tužiteljici stoga osnovano pripada ½ odnosno iznos od 61.554,97 KM na ime zakupnina za period od 20.07.2015.godine do 31.08.2017. godine.

Sa preostalim zahtjevom za isplatu zakupnina preko dosuđenog, a do traženog iznosa od 86.572,50 KM za period od 31.08.2017. godine do 01.04.2018.godine, tužiteljica se odbija, a iz razloga što je financijskim vještačenjem obuhvaćen period do 31.08.2017. godine, pa je preostali period u pogledu visine odbitaka od isplaćene zakupnine ostao neutvrđen odnosno nedokazan.

Kako su predmetne zakupnine imovina koja potječe iz zajednički stečene imovine bračnih drugova, poslovnog prostora koji se nalazi u Bihaću, to je osnovan zahtjev tužiteljice i za isplatu dospijevajućih zakupnina u visini 50% odnosno ½ dospijevajućih iznosa na ime zakupnine, a za vrijeme trajanja ugovora o zakupu.

U odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da se utvrdi da bračnu stečevinu parničnih stranaka čini i pokretna imovina, i to:

-PMW marke Mercedes Benz, reg. oznaka …, broj šasije: …, godina proizvodnje 1997. godina,

-PMW marke Daimler Chrysler, reg. oznake …, broj šasije ..., godina proizvodnje 2000. godina,

-PMW marke Mercedes Benz Benz, reg. oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 2005. godina,

-Motocikl marke BMW, reg. oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 2004. godina,

-PMW marke Land Rover, reg. oznaka …. te da je u sticanju ove zajedničke pokretne imovine udio tužiteljice Č.E. 1/2 i udio tuženika Č.I. ½, sud nalazi slijedeće:

Tuženi ističe da PMW marke Mercedes Benz, reg.oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 1997.godine je u međuvremenu tužiteljica prodala bez saglasnosti tuženog jer je predmetno vozilo bilo upisano na nju kao fizičko lice. PMW marke Daimler Chrysler reg. oznake …, broj šasije …, god.proizvodnje 2000. godine, PMW marke Mercedes Benz, reg.oznaka …, br. šasije …, god.proizvodnje 2005.godine, Motocikl marke BMW, reg.oznaka …, br. šasije …, godina proizvodnje 2004. godine, PMW marke Land Rover, reg.oznaka …, /kupljen nakon prekida bračne zajednice –vlastitim sredstvima. Ostala vozila su u vlasništvu društava d.o.o. “ …, i d.d. “ Camelija i Adune pa iz tih razloga je tužbeni zahtjev u tom dijelu potpuno neosnovan i suvišan jer takvu presudu nije moguće niti implementirati.

Uvidom u kopiju potvrde o registraciji za pmv Land Rover reg. oznaka ..., utvrđeno je da je vozilo upisano na ime Č.I., da prva registracija vozila datira od 27.11.2015. godine, dakle, nakon prestanka bračne zajednice koja je prestala 10.05.2015. godine.

Tužiteljica tvrdi da kada je u pitanju Land Rover koji je kupljen nakon razvoda braka parničnih stranaka da je ovaj Land Rover kupljen zajedničkim novčanim sredstvima koje je tuženik stekao u bračnoj zajednici.

Stvar koja je pribavljena poslije prestanka bračne zajednice predstavlja bračnu stečevinu ako su novčana sredstva za nabavku stvari stečena u braku. (Okružni sud u Valjevu, broj: Gž-173/06 od 13.04.2006. godine – Izbor szdske prakse, broj 2007/10, odl.br.56).

Tužiteljica nije dokazala da je predmetno vozilo Land Rover kupljen novčanim sredstvima stečenim u braku sa tuženim, pa kako je tuženi navedeno vozilo stekao nakon prestanka bračne zajednice sa tužiteljicom, isto se ne može smatrati bračnom stečevinom te je tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbijen.

U odnosu na preostala vozila, uvidom u Rješenje MUP-a USK-a br.05-01-05-1942/15 od 24.08.2015. godine, utvrđeno je da Č.I. ima registrovana vozila u vlasništvu i to: PMW marke Daimler Chrysler reg.oznake …, broj šasije …, god.proizvodnje 2000. godine, PMW marke Mercedes Benz ,reg.oznaka …, br. šasije …, god.proizvodnje 2005.godine, Motocikl marke BMW, reg.oznaka …, br. šasije …, godina proizvodnje 2004. godine.

Stoga su neosnovani navodi tuženog da su predmetna vozila u vlasništvu društava d.o.o. “…“ i d.d. “Camelija“ i „Adune“.

S obzirom da je nesporno da su navedena vozila stečena u bračnoj zajednici stranaka, a vode se kao vlasništvo tuženog, to je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da njen udio u sticanju ove zajedničke pokretne imovine iznosi ½.

Tuženi ističe da PMW marke Mercedes Benz, reg.oznaka …, broj šasije …, godina proizvodnje 1997.godine je u međuvremenu tužiteljica prodala, međutim, za ove tvrdnje tuženi nije ponudio nikakve dokaze.

Naprotiv, tužiteljica je dokazala da je presudom Općinskog suda Bihać br: 17 0 K 087742 17 Kps od 07.12.2017. godine, Č.I. oglašen krivim za krivično djelo Prijevare iz čl. 294. st. 1. KZ F BiH jer je bez znanja i ovlaštenja bivše supruge Č.E., koja je vlasnica vozila marke Mercedes SLK reg. oznaka ... i marke Mercedes CL 500, reg. oznaka ..., potpisao kao komitent ugovore o komisionoj prodaji navedenih vozila nakon čega je nadležnom odsjeku za administraciju Bihać, putem punomoćnika podnio zahtjev za promjenu vlasništva nad vozilima, dovodeći ih lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu da je Č.E. kao komitent stvarno potpisala sporne ugovore, na osnovu čega su isti na osnovu ovih ugovora izvršili registraciju i prenos vlasništva na osumnjičenog, na koji način je vlasnica vozila Č.E. oštećena za tačno neutvrđeni iznos. Č.I. je izrečena novčana kazna u visini 1.000,00 KM i mjera sigurnosti oduzimanje p.m.v. Mercedes SLK reg. oznaka ... i vozila marke Mercedes CL 500, reg. oznaka ... koji se imaju vratiti oštećenoj Č.E., kao i originali saobraćajnih dozvola br. ... i br. ....

Sud je odlučujući u cijelosti o tužbenom zahtjevu cijenio i ostale provedene dokaze u postupku, ali nije našao da su od utjecaja za donošenje drugačije odluke suda.

Stoga je odlučeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 251. i čl. 252. Porodičnog zakona Federacije BiH.

Odluku o troškovima postupka sud je donio u smislu odredbe člana 386. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Sl. novine F BiH“ broj 53/03), s obzirom na postignuti uspjeh u parnici.

Tužiteljica je zatražila naknadu slijedećih troškova: za sastav tužbe 829,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu dana 06.12.2016. godine iznos od 861,00 KM,

zastupanje na nastavku pripremnog ročišta dana 13.03.2017. godine iznos od 433,00 KM,

zastupanje na nastavku pripremnog ročišta dana 27.04.2017. godine iznos od 423,00 KM,

zastupanje na nastavku pripremnog ročišta dana 13.06.2017. godine iznos od 430,00 KM,

zastupanje na nastavku pripremnog ročišta dana 14.07.2017. godine iznos od 428,00 KM,

zastupanje na glavnoj raspravi dana 13.12.2017. godine iznos od 869,00 KM,

zastupanje na nastavku glavne rasprave dana 06.02.2017. godine iznos od 436,00 KM,

zastupanje na nastavku glavne rasprave dana 20.03.2017. godine iznos od 440,00 KM,

zastupanje na nastavku glavne rasprave dana 13.04.2017. godine iznos od 436,00 KM,

zastupanje na nastavku glavne rasprave dana 23.05.2017. godine iznos od 448,00 KM,

zastupanje na nastavku glavne rasprave dana 14.08.2017. godine iznos od 448,00 KM, ukupno iznos od 6.481,00 KM + PDV 17% 1.101,77 KM, zatim troškovi upotrebe vozila Cazin-Bihać-Cazin (50 km x 2,26 x 35% x 11X) 435,05 KM, troškovi vještačenja iznos od 1.700,00 KM, sudska taksa na tužbu 3.000,00 KM, sudska taksa na presudu 3.000,00 KM, sudska taksa na zabilježbu spora kod zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Cazinu 70,00 KM, sudska taksa na zabilježbu spora kod zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Bihaću 70,00 KM,

sudska taksa na zabilježbu spora kod zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Sanskom Mostu 70,00 KM, sudska taksa za zk. izvatke 40,00 KM, sudska taksa za izvod iz zk.ul. i knjige položenih ugovora 30,00 KM, taksa za izvode iz posjedovnih listova broj 40,1246,727, 1909,1997 iznos od 40,00 KM, taksa za Aktuelne izvode iz sudskog registra za dd „Camelija“ Bihać, HUT dd „Aduna“ Bihać, d.o.o. ... Bihać, iznos od 30,00 KM, sve ukupno na ime troškova iznos od 16.067,82 KM.

Tuženi je zatražio naknadu slijedećih troškova: sastav odgovora na tužbu iznos od 869,00 KM + Pdv 147,73 KM, ukupno 1.016,73 KM, pripremno ročište od 19.10.2016. godine ukupno 1.016,73 KM, pripremno ročište od 06.12.2016. iznos od 508,36 KM, pripremno ročište od 17.01.2017. iznos od 508,36 KM, pripremno ročište od 27.04.2017. iznos od 508,36 KM, pripremno ročište od 13.06.2017. godine iznos od 508,36 KM, pripremno ročište od 14.07.2017. godine iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 13.12.2017. godine iznos od 1.016,73 KM, glavna rasprava od 06.02.2018. godine iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 20.03.2018. godine iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 13.04.2018. godine iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 23.05.2018. godine iznos od 508,36 KM, glavna rasprava od 14.08.2018. godine iznos od 508,36 KM, ukupno 8.130,67 KM.

Tužbenim zahtjevom je traženo utvrđenje da bračnu stečevinu čini 12 nekretnina dok je u postupku utvrđen osnovanim zahtjev u pogledu 8 nekretnina, a u odnosu na 4 nekretnine tužbeni zahtjev je odbijen što procentualno iznosi oko 66,6% uspjeha u dijelu koji se odnosi na nekretnine, tužbeni zahtjev je usvojen u pogledu potraživanja dionica odnosno udjela u 3 društva što procentualno iznosi 100% uspjeha u dijelu koji se odnosi na dionice odnosno udio u društvima, u odnosu na isplatu zakupnine tužbeni zahtjev je usvojen u većem dijelu što procentualno iznosi oko 71% uspjeha u pogledu zahtjeva za isplatu zakupnine i u odnosu na pokretne stvari, vozila, tužbeni zahtjev je usvojen u pogledu 4 vozila dok je za jedno vozilo tužbeni zahtjev odbijen što procentualno iznosi 80% uspjeha u dijelu koji se odnosi na vozila.

Imajući u vidu navedeno ukupan uspjeh tužiteljice u parnici procentualno iznosi 80%.

Stoga bi troškovi tužiteljice srazmjerno uspjehu u parnici iznosili 11.494,25 KM (80% od iznosa 14.367,82 KM) + 1.700,00 KM na ime troškova vještačenja koji trošak je u cijelosti bio potreban za dokazivanje osnovanosti zahtjeva. Slijedom tih činjenica tužiteljica ima pravo na naknadu troška za vještačenje u cijelom iznosu što znači 1.700,00 KM.

Slijedi da je uspjeh tuženog u parnici 20% pa bi njegovi troškovi srazmjerno uspjehu u parnici iznosili 1.626,13 KM (20% od iznosa 8.130,67 KM).

Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka u slučaju djelimičnog stranačkog uspjeha u parnici treba u pravilu uzimati u obzir kako tužiočev tako i tuženikov uspjeh u parnici i odluku o tome koja će stranka snositi obavezu naknade troškova postupka donijeti primjenom pravila procesnog prebijanja parničnih troškova (stav Vrhovnog suda F BiH u presudi broj: 58 0 P 001039 11 Rev od 26.07.2012. godine).

Sud je u konkretnom slučaju, primjenom navedenog pravila, donio odluku da je tuženi dužan nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 9.868,12 KM (11.494,25 KM - 1.626,13 KM) odmjereno po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Sl. novine F BiH“ broj 66/02, 22/04 i 18/05), a prema označenoj vrijednosti predmeta spora + 1.700,00 KM na ime troškova vještačenja što čini ukupan iznos od 11.568,12 KM. Sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka i tužiteljica i tuženi se odbijaju.

Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: SUDIJA

Protiv ove presude može se izjaviti žalba

Kantonalnom sudu Bihać u roku od 30 dana mr.sci. Jasmina Lipovača

od dana dostavljanja presude, putem ovog suda.