Svetozar Pudarić v. Bosnia and Herzegovina (br. 55799/18), 8.12.2020.

Povreda člana 1. Protokola br. 12

Aplikacija podnesena zbog aplikantove nemogućnosti da se kao srbin s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine kandiduje na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Evropski sud je u ovoj presudi naglasio da je utvrdio u predmetu Sejdić i Finci da je član 1. Protokola br. 12 primjenjiv na izbore za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Također je istakao da je već utvrdio da sličan ustavni preduvjet predstavlja diskriminirajuću razliku u postupanju i kršenje člana 1. Protokola br. 12 u presudi Pilav protiv BiH, koja se ticala nemogućnosti aplikanta, Bošnjaka s prebivalištem u Republici Srpskoj, da se kandiduje za izbore u Predsjedništvo.

Sud je dalje istakao da sam Ustav izričito ne uvjetuje vršenje pasivnih izbornih prava zahtjevima prebivališta (sa r[1]eferencom na članove II.2 I V Ustava BiH), te da je takav uvjet uveden Izbornim zakonom iz 2001. S tim u vezi, ponavlja da se nijedna zakonska odredba domaćeg zakona ne smije tumačiti i primjenjivati ​​na način nespojiv sa oabvezama država prema Konvenciji, posebno ako bi to bilo u suprotnosti sa zabranom diskriminacije i šire s načelima na kojima se temelji Konvencija. To zasigurno vrijedi i za tuženu državu, čiji vlastiti Ustav Konvenciji daje "prioritet nad svim ostalim zakonima".

Ispitavši sav materijal koji mu je dostavljen, Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogli uvjeriti da donese drugačiji zaključak o meritumu ove tužbe. Uzimajući u obzir svoju sudsku praksu na tu temu, Sud smatra da je u konkretnom slučaju aplikant bio diskriminiran zbog svoje nepodobnosti da se kandidira za predsjedništvo. Stoga je došlo do kršenja člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.